entrepreneurial learning učenje o preduzetništvu učenje za

Univerzitet u Novom SaduTehnološki fakultet Novi Sad

Univerzitet Privredna akademija u Novom SaduFakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje“Nikola Šubić Zrinski”, Zagreb

Zbornik I

Novi Sad2012

ENTREPRENEURIAL LEARNING

UČENJE O PREDUZETNIŠTVU

UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO

Book Of Proceedings Of The 2nd International Conference On Entrepreneurial Learning Novi Sad, June 28th, 2012

Zbornik radova 2. Međunarodne konferencije “Učenje za poduzetništvo”

Novi Sad, 28. lipanj, 2012.

Zbornik radova 2. Međunarodne konferencije “Učenje o preduzetništvu”

Novi Sad, 28. jun, 2012.

IzdavačUniverzitet u Novom Sadu, Tehnološki fakultet Novi Sad

Bulevar cara Lazara 1, Novi Sad

Za izdavača Prof. dr Zoltan Zavargo

Glavni urednik Vitomir Tafra

RecenzentiTanja Mihalić, Ljubljana, Slovenija

Dragomir Đorđević, Novi Sad, SrbijaMilan Matijević, Zagreb, Hrvatska

LektorTamara Sarafijanović

DizajnMarina Rogljević

Tiraž: 100

ŠtampaŠtamparija Atelje, Sremska Kamenica

ISBN 978-86-6253-005-9

Pokrovitelji:

Sponzori:

MINISTARSTVO PROSVETE I NAUKE REPUBLIKE SrbijEMINISTRY OF EDUCATION AND SCIENCE OF THE REPUBLIC OF SerbIA

Pokrajinski sekretarijat za nauku i tehnološki razvoj AP Vojvodine Provincial secretariat for science and tehnological development

Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice AP VojvodineProvincial secretariat for education, administration and nationalcommunities

TS Stork Group d.o.o.Industrijska zona bb25230 Kula

AD NeoplantaPrimorska 90 21000 Novi Sad

SADRŽAJ

Uz drugi broj časopisa “Učenje za poduzetništvo” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11Second number of journal ‘’Learning for Entrepreneurship’’ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Introduction . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

1 Opening articles / Uvodni članci / Uvodni članci

Vitomir TafraUčenje i osposobljavanje za poduzetništvo i obrazovni sustav - strategijski pristup / Learning and Training for Entrepreneurshipand Educational System - Strategic Approach . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Milica Andevski, Mira VidakovićDirektori (škola) uče drugačije. (Kako uče direktori škola) / (Schol) Principals Learn In A Different Way. (How do the school principals learn) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

2 Lifelong Learning For Entrepreneurship - When And how? / Celoživotno učenje o preduzetništvu – kada i kako? / Cjeloživotno učenje za poduzetništvo – kada i kako?

Jožef Kabok, Imre Lendak, Eva PatakiInvestiranje u visoko obrazovanje: Republika Srbija u međunarodnom okruženju / Investing In Higher Education: Republic Of Serbia In International Environment . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Maja Kitić, Toni Miljak, Joško LozićCjeloživotno obrazovanje s ciljem postizanja poslovnog napretka i stvaranja financijskih vrijednosti / Lifelong Education in Order to Achieve Progress Of Business And Creation Of The Financial Values . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Martina Levar, Marina NikolićInovacije i razvoj kao uzrok i posljedica poduzetništva / Innovationand Development As Precondition And Consequence Of Entrepreneurship . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

6 Sadržaj

Željko Sudarić“Obrazovanje + cjeloživotno učenje za poduzetništvo = zapošljivost“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

3 Knowledge And Skills Necessary For A Modern Entrepreneur/ Znanja i veštine potrebne savremenom preduzetniku / Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku

Anton Florijan BarišićManagement Consulting As A Form Of Entrepreneurial Learning and a Source Of Business Knowledge / Menadžment konzalting kao oblik poduzetničkog učenja i izvor poslovnog znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Adela Vileš, Almir Toroman, Enver KarahmetUtjecaj brenda na tržišnu prihvatljivost određenog prehrambenog proizvoda / Impact Of Brand On The Market Acceptability Food Products . . . . . . . . . . . . . . . 95

Ljiljana DimitrijevićDruštveno-ekonomske dimenzije marketinga / Socio-economic Dimensions Of Marketing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Marina Gašić, Matej GalićSuvremeno poduzetništvo u korelaciji s vanjskom trgovinom / Modern Entrepreneurship In Correlation With Foreign Trade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

Verica JovanovskiRazvoj poduzetničkih vještina i karijere Generacije y / Development Of Entrepreneurial Skills And Career of Generation Y . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

Eva MijatovićMetode procjene vrijednosti i oblici financiranja restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

Ljubica Živanić, Zdravko Šumić Stela JokićZnačaj akeditacije sertifikacionih tela za sertifikaciju osoba za konkurentnost preduzeća / The Importance Of Accreditation For Competitive Of Certification Bodies For Certification Of Persons . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

Mirko SmoljićSmisao za rizik kao dio poduzetničke kompetencije / Meaning Of Risk As A Part Of Entrepreneurial Competences . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 1 7

4 Active Methods Of Teaching And Learning/ Aktivne metode učenja i podučavanja / Aktivne metode učenja i poučavanja

Marko Perić, Jelena ĐurkinPrimjena poslovnih simulacija u visokoškolskom obrazovanju budućihmenadžera u turizmu i ugostiteljstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

Sandra Brkanlić, Sandra Radakov Bojan VapaMetode aktivnog učenja u sistemu visokog obrazovanja / Methods Of Active Learning In Higher Education System . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Vesna CiganIstraživanje stavova studenata o metodama poučavanja na visokim učilištima u cilju razvoja poduzetničke kompetencije / Students’ Attitudes Towards Teaching Methods At Higher Education Institutions Aiming To Develop Entrepreneurial Competences . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

Lidija Jagodić, Nataša SeršićUčenička zadruga kao model poduzetništva / Student’s Cooperative as a Model for Entrepreneurship . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193

Antonela Šimunović, Ivana Letica, Ksenija HalterPodučavanje, implementacija i vrednovanje jezičnih kompetencija u poslovanju vježbovne tvrtke / Teaching, Implementing and Evaluating Language Competences Within a Training Firm . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203

Sandra Lovrenčić, Marijana VrančićPoduzetničke vještine u osnovnoj školi. Razredna nastava - primjer dobre prakse . . . . . . . . . . 211

Ivana Sertić, Ksenija HalterNačini praćenja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum poslovanja vježbovne tvrtke / Techniques of Evaluating Students’ Achievements Through Modular Curriculum of Training Firms . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

5 Career Management - Entrepreneurial Competence / Upravljanje karijerom – preduzetnička kompetencija / Upravljanje karijerom – poduzetnička kompetencija

Maja Popović, Aleksandar Lukić, Petra ZdjelarićVeština upravljanja sopstvenom karijerom - analiza kompentencija lidera u strategiji planiranja i strategiji razvoja karijere / Own Career Management Skills - Analysis of Competency of Leader in Strategy Planning and in Career Development Strategy . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

8 Sadržaj

Tihana KraljićVažnost učenja za poduzetništvo u uvjetima velikih strukturnih promjena hrvatskog gospodarstva i poslovanja na jedinstvenom tržištu Europske unije / The Importance of Entrepreneurial Learning in the Light of Major Structural Changes in Croatian Economy and in Business Activity on the EU Single Market . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235

Lazar Ožegović, Radica Šipovac, Vladimir ŠipovacUlaganje u obrazovanje preduzetnika i primena merodavnog prava / Investment In Entrepreneurs’ Education and Application of the Governing Law . . . . . . . . 247

Dragan Stanković, Silvija Peroš, Igor ČizmadijaProces stjecanja poduzetničkih kompetencija od vježbovne tvrtke do studentskog poduzeća / Process Of Acquiring Entrepreneurial Competencies From Training Company To Student Enterprise . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

Vukajlović Đurđica, Milan Stamatović, Snežana UroševićAnaliza o zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih materijalnim i nematerijalnim motivacionim faktorima / Analysis Of The Satisfaction And Motivation Tangible And Intangible Motivational Factors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Vladimir Villach Čeliković, Igor ČizmadijaPregovaračke vještine poduzetnika u odnosima s javnošću / Negotiating Skills of Entrepreneurs in Public Relations . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273

6 Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility/ Preduzetništvo – društveno odgovorno poslovanje / Poduzetništvo – društveno odgovorno poslovanje

Domagoja Buljan Barbača, Lucija BačićSocijalna odgovornost i organizacijska kultura financijskih institucija u Hrvatskoj . . . . . 285

Maja S. TodorovićEfektivan zeleni biznis plan kao preduslov za uspešno zeleno preduzetništvo / Effective Green Business Plan As A Prerequisite For Sucessfull Green Entrepreneurship . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297

Maja QuienDruštveno odgovorno poslovanje kao konkurentna prednost: analiza ciljeva najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj / Corporate Social Responsibility as Competitive Advantage: Analysis of the Objectives of the Most Successful Companies in Croatia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303


7 Entrepreneurship - Examples Of Good Practice/ Preduzetništvo – primeri dobre prakse / Poduzetništvo – primjeri dobre prakse

Martina Ferk, Miloš BogdanovićUse of Business Simulations On ISCED 5/6 level – Good Practice Example / Korištenje poslovnih simulacija na ISCED 5/6 razini – primjer dobre prakse . . . . . . . . . . . . . . 311

Zorka Grandov, Verica JovanovićKompetentnost preduzetnika u uslovima krize / Entrepreneur Competence in Crisis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319

Suzana Aflić, Emil PriskićEntrepreneurship in Small Family - run Hotels - Croatian Tourism Case Study . . . . . . . . . . 329

Dragan Ilić, Aleksandra Drakulić Tatjana VučurevićSocijalna preduzeća u Srbiji pred izazovima procesa Evropskih integracija / Social Enterprises in Serbia Facing the Challenges of European Integration . . . . . . . . . . . . . . 337

Gordana Ćorić, Ljiljana Kukec, Zvonimir RepačNova poduzetnička znanja i aktivne metode učenja i podučavanja - primjer dobre prakse s Veleučilišta Vern’, Zagreb / New Entrepreneurial Knowledge and Methods of Active Teaching and Learning - Good Practice of the University of Applied Sciences Vern’, Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349

Mirjana Cvijić, Ilija Ćosić, Jelena BorockiZnačaj preduzetništva za ruralni razvoj Republike Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

Boris Jurič, Dragan Kopecki, Ivana GregoEmocionalni aspekti marketiranja OPG-a u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373

Božidarka Matković, Mitar Perušić, Zoran PetrovićUpravljački aspekti implementacije međunarodnog standarda upravljanja okolinom ISO 14001:2004 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 393

Vesna D. ŽupanUloga i značaj akademskih biblioteka Srbije u preduzetničkom učenju / The Role and Importance of Serbian Academic Libraries in Entrepreneurial Learning . 399

UvodVisoka škola za ekonomiju, preduzetništvo i upravljanje “Nikola Šubić Zrinski” iz Zagreba, Teh-

nološki fakultet i Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment iz Novog Sada, organizatori su 2. Međunarodne konferencije o učenju o preduzetništvu ICEL (engl. International conference on entrepreneurial learning).

Međunarodna konferencija usmerena je na prihvatanje i afirmisanje preduzetništva kao druš-tvene, nacionalne, privredne i vaspitno-obrazovne vrednosti. Vrednosna usmerenost pretpostav-lja stvaranje mogućnosti za razvijanje preduzetničkih kompetencija, uključivši sve nivoe obrazo-vanja, osposobljavanja i obrazovanja za preduzetništvo kroz formalne, neformalne i informalne oblike obrazovanja i učenja, kao i podsticanje preduzetništva kao privrednog zahteva. Evropski kvalifikacioni okvir težište stavlja na praćenje radne snage i njihovih ključnih kompetencija. Pri tome, model konkurentnosti malih i srednjih preduzeća obuhvata ove ključne elemente: umreža-vanje, ljudske potencijale, inovacije, administrativne rutine, fizičke resurse, konkurentnost, zahte-ve nabavke i zahteve potražnje. Istinsko integrisanje preduzetništva podrazumeva sistematski pri-stup razvoju niza osobina ličnosti – stvaralaštva, samostalnosti, kritičnosti, inovativnosti, inicija-tivnosti, sposobnosti razumnog preuzimanja rizika, organizacionih sposobnosti, sposobnosti vo-đenja i upravljanja, saradničkih veština i drugih osobina. Krajnji cilj ovih procesa stvaranja predu-zetničkog društva je konkurentno i inovativno preduzetništvo. Iz tog razloga Evropska unija je ob-razovanje za preduzetništvo, uz ostale ključne kompetencije, odredilo kao prvenstveni nacional-ni interes.

U tržišnoj ekonomiji mala i srednja preduzeća su najvažniji deo privrede. Iako postoje predu-zeća koja uspešno posluju na domaćem i stranom tržištu, postoje i brojna preduzeća u privatnom i javnom sektoru, koja su manje uspešna ili posluju s gubicima. Poslovni izveštaji preduzeća po-kazuju kako su ključni izazovi preduzetnicima vezani za njihove organizacione i menadžerske spo-sobnosti, kao i nedostatak kompetencija za efikasno pokretanje i vođenje preduzeća. Rast global-nih integracija tržišta nedvosmisleno ukazuje na potrebu osvešćivanja ljudi o značenju i značaju preduzetništva i potrebi obrazovanja o preduzetništvu, kao i učenja praktikovanja preduzetničkih znanja, veština i sposobnosti. Najrazvijenije zemlje sveta, kao i zemlje Evropske unije, prepoznale su važnost podržavanja preduzetništva, stalnu potrebu za stvaranjem preduzetničkog ambijenta, kao i podsticanje preduzetničkog obrazovanja u nacionalnom kontekstu. Upravo zato, tematske celine i ovogodišnje konferencije usmerene su ka podsticanju preduzetničkog načina razmišljanja i razvoja preduzetničke kompetencije, a u cilju povećanja zapošljavanja i efikasnosti sistema soci-jalne sigurnosti, kao i povećanja domaće proizvodnje i izvoza. Time se ostvaruje temelj za održivi ekonomski razvoj nacionalnih ekonomija u uslovima globalnog tržišta.

Međunarodna konferencija podstiče i omogućava saradnju stručnjacima, praktičarima i nauč-nicima u svim segmentima obrazovanja i preduzetničkog učenja u cilju kvalitativne podrške u kre-iranju sopstvenih rešenja. Upravo razmena ideja, pogleda, različitih promišljanja, kao i primeri do-bre prakse u oblasti preduzetničkog učenja, aktivno doprinose stvaranju i razvijanju sopstvenih sistemskih modela i rešenja usmerenog ka razvoju nacionalnih ekonomija. Iskustva i spremnost za saradnju kao i primeri dobre prakse olakšavaju nam integraciju u društveni, kulturni, privredni i obrazovni prostor Evropske unije.

Upravo je to razlog što smo ove godine pokrenuli međunarodno studentsko takmičenje u po-slovnim simulacijama “Piece of Cake”. Takmičenje se bazira na poslovnim simulacijama (Cesim, Finska) koje su formirane na stabilnim on-line platformama, a omogućuju virtualno poslovanje u realnim uslovima. Studenti su dobili priliku da iskuse poslovni svet u simuliranom okruženju i kon-

12 Uvod

kurišu drugim studentskim timovima. Poslovne simulacije služe kao realan prikaz stvarnog poslo-vanja u virtuelnom okruženju. Koriste se u svrhu razvijanja preduzetničkih kompetencija. Prime-rene su učenju tokom visokoškolskog obrazovanja, viših razreda srednjih škola, u obrazovanju pre-duzetnika početnika i u usavršavanju menadžera. Učesnici takmičenja imaju ulogu izvršnih direk-tora i donose odluke o poslovanju preduzeća kao u realnom svetu, stoga ostvaruju određene re-zultate u sigurnim uslovima. Donošenjem odluka i ostvarivanjem rezultata na temelju istih, pola-znici imaju priliku da uče o mnogobrojnim faktorima koji su ključni u poslovanju pojedinog pre-duzeća i da budu svesni posledica donošenja konkretnih odluka. Sve to, odvija se u timovima, koji stvaraju iskustvo timskog rada u konkurentskom okruženju. Mentorsko vođenje profesora omo-gućuje stvaranje uspešne interakcije između nastavnog sadržaja – konteksta - rešenja upotrebom aktivnih metoda učenja. Svrha ovog takmičenja je ohrabrivanje, pružanje novih metoda razvija-nja talenata, veština i znanja, kao i promovisanje i povezivanje danas nadarenih studenata, a su-tra uspešnih poslovnih ljudi.

Definisanjem ciljeva ovogodišnje međunarodne konferencije, sistematizovanih u tematskim celinama: doživotno učenje o preduzetništvu - kada i kako, znanja i veštine potrebne savreme-nom preduzetniku, aktivne metode učenja i podučavanja, upravljanje karijerom - preduzetnička kompetencija, preduzetništvo - društveno odgovorno poslovanje, preduzetništvo - primeri dobre prakse pružaju dovoljan okvir za razmenu ideja, stavova i praktičnih rešenja.

Posebna pažnja biće posvećena problematici očuvanja okoline i „zelene tehnologije“, poljo-privredi, turizmu, proizvodnji, preradi i izvozu. Održavanje ovakve konferencije planirano je svake godine, a sledeća biće organizovana iduće godine u Zagrebu.

Predsednik Organizacionog odbora

IntroductionUniversity College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić Zrinski from

Zagreb, Faculty of Technology and Faculty of Economics and Engineering Management from Novi Sad are the organizers of the second International conference on entrepreneurial learning ICEL.

The International conference is aimed at accepting and recognizing entrepreneurship as a so-cial, national, economic and educational asset. The asset aim presupposes the creation of possi-bilities for developing entrepreneurial competencies in all levels of education and training for en-trepreneurship, through formal and informal forms of education and learning, and the stimula-tion of entrepreneurship as an economic demand. The European Qualifications Framework places emphasis on monitoring the labour force and their key competencies. In this matter, the compet-itiveness model of small and medium-sized entreprises comprises these key elements: network-ing, human resources, innovations, administrative routines, physical resources, competitiveness, supply and demand requirements. The true integration of entrepreneurship includes a systematic approach to the development of a series of personality traits – creativity, independence, critical-ness, innovativeness, initiativeness, reasonable risk taking skills, organizational skills, leading and management skills, collaborating skills and other traits. The final aim of this process of creating entrepreneurial society is a competitive and innovative entrepreneurship. Therefore, the EU set education for entrepreneurship as a transnational interest, along with other key competencies.

In the market economy small and medium-sized entreprises are the most important part of the economy. Although there are successful entreprises which do business on the national and foreign market, there are also numerous entreprises in the private and public sector which are less successful or run at a loss. Business reports of entreprises show that the key challenges for entrepreneurs are linked to their organizational and managerial skills and lack of competencies for efficient starting and running an entreprise. The growth of global market integration undoubt-edly points to the need of raising people’s consciousness about the meaning and importance of entrepreneurship and the need of entrepreneurial education as well as learning to apply entre-preneurial knowledge, skills and capabilities. The most developed countries of the world, as well as the EU countries, have recognized the importance of supporting entrepreneurship, the con-stant need of creating an entrepreneurial atmosphere, and stimulating entrepreneurial educa-tion in the national context. Therefore, the thematic units of this year’s conference are oriented to stimulating the entrepreneurial way of thinking and developing entrepreneurial competencies, with the aim of increasing employment and efficacity of the social security system and increasing national production and export. Thus, the basis for sustainable economic development of the na-tional economies in the conditions of the global market is realized.

The International conference stimulates and enables collaboration among experts, practition-ers and scientists in all segments of education and learning for entrepreneurship, with the aim of supporting the creation of independent solutions in quality. In fact the exchange of ideas, views, different considerations and examples of good practice in the area of entrepreneurial learning significantly contribute to the development of proper systematic models and solutions aimed at developing national economies. Experience and cooperativeness, as well as examples of good practice, facilitate our integration into the social, cultural, economic and educational area of the European Union.

This is the reason why this year we have launched the international student competition in business simulations Piece of cake. The competition is based on business simulations of the com-pany Cesim from Finland, which are formed on stable online platforms, and provide virtual busi-

14 Introduction

ness dealings in real conditions. Students got the opportunity to experience the business world in a simulated environment and compete against other student teams. Business simulations are realistic representations of real business dealings in a virtual environment. They are used for de-veloping entrepreneurial competencies. They are appropriate for learning during higher educa-tion, final years of secondary education, education of entrepreneurial trainees and perfection of managers. The participants of the competition have the role of executive directors and make de-cisions about the entreprise’s business dealings, as in the real world, and achieve certain results in safe conditions. By making decisions and consequently achieving results, the participants have the possibility to learn about the numerous factors which are important in the business of a par-ticular entreprise and become conscious of the consequences of making concrete decisions. All this happens among teams, which create the experience of teamwork in a competitive environ-ment. The mentorship of professors enables a successful interaction among the educational con-tent-context-solution, using active teaching methods. The aim of this competition is to encour-age excellence, providing new methods of developing talent, skills and knowledge, and promot-ing and connecting talented students, future successful businesspeople.

The defined goals of this year’s International conference systematized into thematic units: life-long learning for entrepreneurship - when and how, knowledge and skills necessary for a mod-ern entrepreneur, active methods of teaching and learning, career management - entrepreneur-ial competence, entrepreneurship - corporate social responsibility, entrepreneurship - examples of good practice, give a sufficient framework for the exchange of ideas, attitudes and practical solutions. Special attention will be given to the problems of environment protection and ‘’green technology’’, agriculture, tourism, production, manufacture and export. It is planned that a con-ference like this will be held every year, and the next one will be held next year in Zagreb.

President of the Organizational Committee

Uvodni članci

Uvodni članci

1Opening articles

Učenje i osposobljavanje za poduzetništvo i obrazovni sustav - strategijski pristup

Vitomir Tafra, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska, tel. 00385 1 3010 618, fax. 00385 1 3014 943, [email protected]

SažetakJedan od temeljnih preduvjeta za uspješan i kontinuiran rast te razvoj nacionalnog gospo-darstva jest sustavno učenje za poduzetništvo. Ono treba prožimati, primjerenim obrazov-nim sadržajima, obrazovne programe na svim razinama formalnog, neformalnog i informal-nog obrazovanja i osposobljavanja. Upravo usvajanjem i podizanjem poduzetničke kompe-tencije povećava se i konkurentska sposobnost nacionalnog gospodarstva koja implicira i stabilnost gospodarskog rasta jačanjem kapaciteta ljudskog potencijala. Na taj se način osi-guravaju kvalitativne pretpostavke za povećanje stupnja zapošljivosti radno sposobnog sta-novništva. Konkurentnost gospodarstva očituje se i u sposobnosti stalnog dinamičkog prila-gođavanja sve većim i složenijim izazovima rasta i razvoja svjetskog globalnog tržišta, kao i u uspješnijem korištenju raspoloživih nacionalnih resursa. Nacionalna gospodarska opstoj-nost uvjetovana je, između ostalog, kompetencijskim razvojem ljudskih potencijala u skladu sa zahtjevima svjetskog tržišta rada, a strategijski pristup učenju za poduzetništvo kroz obra-zovni sustav stvara sustavne pretpostavke za uspjeh. Usvajanje poduzetničke kompetencije, kao jedne od nadnacionalnih vrijednosti, potencira i permanentno usvajanje drugih znanja i vještina potrebnih za uspjeh pojedinca i društvene zajednice u cjelini.

Ključne riječi: nacionalno gospodarstvo, obrazovni sustav, osposobljavanje, poduzetništvo, strategija, učenje

1. UvodPoduzetničko - ekonomsku pismenost i način razmišljanja kao jednu od ključnih kompetencija

Vijeća Europe potrebno je sustavno razrađivati i implementirati u nacionalni odgojno-obrazovni sustav. U procesu harmonizacije, a u svrhu općeg ekonomskog napretka u dugoročnom promišlja-nju, ukazuje se neophodna potreba za cjelovitim uključivanjem tih sadržaja u nacionalni obrazovni sustav. Analizirajući razloge kao i domete utvrđivanja ključnih kompetencija, možemo konstatirati da su one koncipirane kao nadnacionalni prioriteti. Temeljni je cilj ujednačavanje, ali i snažna po-drška razvoju ljudskih potencijala kako na osobnoj, tako i na nacionalnoj razini svih članica Europ-ske unije u svrhu brže integracije i podizanja općeg nivoa konkurentnosti. Upravo zato cjeloživot-no učenje i osposobljavanje za razumijevanje i usvajanje logike rmanentnog poticaja općeg razvo-ja i podizanja konkurentske prednosti gospodarstva koje se temelji na poduzetništvu. To je razlog nužnosti sustavnog implementiranja i razvoja poduzetničkih znanja, kompetencija i vještina u sve oblike i sadržaje obrazovanja. Sustavnim implementiranjem poduzetničkih kompetencija u odgoj-no-obrazovne programe od predškolskog odgoja, osnovnoškolskog obrazovanja, srednjoškolskog obrazovanja, visokoškolskog obrazovanja, neformalnog obrazovanja te informalnog obrazovanja i učenja, osigurava se društvena usmjerenost ka stvaranju poduzetničkog ozračja.

20 Vitomir Tafra: Učenje i osposobljavanje za poduzetništvo...

Kreiranje i poticanje općeg razvoja poduzetničkog duha kroz materijalizaciju postiže svoju punu afirmaciju u inovativnosti i efikasnosti na području rada svakog pojedinca pa tako i društva u cjelini. Svaki je čovjek i svojevrsno „samostalno poduzeće“ koje poslovnom sposobnošću konku-rira na tržištu rada. Upravo ta sposobnost, ukoliko je u nju implementirana i odgovarajuća podu-zetnička kompetencija, može postići veću vrijednost što omogućava trajnu zapošljivost. Poduzet-nička kompetencija u znatnoj mjeri doprinosi kvaliteti odluke prilikom profesionalnog usmjerava-nja i odabira prvog zanimanja i kasnije razvoja karijere. Usvajanjem poduzetničke kompetencije koja pospješuje tranziciju ideje u ostvarenja, neposredno potičemo razvoj ljudskog potencijala u smjeru usvajanja novog načina razmišljanja. To je svojevrsna priprema za prihvaćanje sve dinamič-nijih gospodarskih trendova u Europskoj uniji i u globalnom svjetskom okruženju. Konkurentska prednost svakog nacionalnog gospodarstva temelji se na stupnju razvoja poduzetništva, a period tranzicijskog procesa gospodarstva ovisi o brzini usvajanja postulata tržišne ekonomije. Sinergij-sko djelovanje navedenih ciljeva zahtijeva sustavnost cjeloživotnog učenja za poduzetništvo, što vodi do uspješnog i konkurentnog gospodarstva utemeljenog na znanju.

2. PoduzetništvoPoduzetništvo se kao pojam definira na brojne načine s namjerom da se u najvećoj mogućoj

mjeri objedine sve njegove bitne karakteristike. S obzirom na kompleksnost i inkorporiranost po-duzetništva u život pojedinca i društva u cjelini, gotovo da nema bitnijeg aspekta ljudskog djelo-vanja u kojem nije sadržan. Zato je u cilju što boljeg razumijevanja opsega pojma nužno razlikova-ti širi i uži koncept obrazovanja za poduzetništvo. Obrazovanje za poduzetništvo koje je u funkciji razvijanja poduzetničkih sklonosti i vještina uz usvajanje osnovnog ekonomskog koncepta razumi-jevamo kao širi koncept, a obrazovanje za poduzetništvo (obuka) koje je u funkciji pokretanja po-duzeća i upravljanja njime smatra se užim konceptom obrazovanja za poduzetništvo.

Preporuka Europskog parlamenta i Europskog vijeća za ključne kompetencije potrebne za cje-loživotno učenje (Bruxelles, 2005) daje sljedeću definiciju: „Poduzetništvo predstavlja sposobnost pojedinca da pretvara ideje u djela. Podrazumijeva kreativnost, inovacije i rizik, kao i sposobnost za planiranje i vođenje projekata da bi se postigli određeni ciljevi. Poduzetništvo se provlači kroz svakodnevni obiteljski život, u zaposlenika potiče svjesnost konteksta njihovog posla i razvija spo-sobnost iskorištavanja prilika. Poduzetništvo je temelj i za stjecanje određenih vještina i znanja potrebnih poduzetnicima koji započinju društvenu ili trgovačku djelatnost.“

Smisao za inicijativu i poduzetništvo označuje sposobnost pojedinca da ideje pretoči u djela.(Cindrić, Miljković, Strugar, 2010.) To uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika, a isto tako i sposobnost planiranja i vođenja projekata radi postizanja zadanih ciljeva. On podržava sva-kodnevne aktivnosti pojedinca, ne samo u privatnom, nego i u poslovnom životu, podižući mu svi-jest o važnosti poslovnog okruženja i iskorištavanja prilika te predstavlja osnovu za razvoj poseb-nih vještina i znanja potrebnih za obavljanje društvenih ili poslovnih aktivnosti. To i uključuje i svi-jest o etičkim vrijednostima i važnosti promicanja dobrog upravljanja.

U cilju nedvosmislenog tumačenja i razumijevanja utvrđen je konsenzusom od strane navede-nih tijela Europske Unije i jedinstven sadržaj poduzetničke kompetencije. Tako se navodi da po-trebno znanje uključuje dostupne prilike za osobne, profesionalne i/ili poslovne aktivnosti, kao i širu problematiku koja pruža uvid u okolnosti pod kojima ljudi žive i rade, kao što je razumijevanje ekonomskih principa, mogućnosti i izazova s kojima su suočeni poslodavac ili organizacija.


Upravo se zato potrebno znanje (grupa autora, 2011.) odnosi na sposobnost prepoznavanja danih mogućnosti osobnog, profesionalnog i/ili poslovnog djelovanja u cilju stvaranja šire slike o okruženju u kojemu ljudi žive i rade, razumijevanja funkcije gospodarskog mehanizma te prilika i izazova s kojima se susreće poslodavac ili tvrtka. Pojedinci bi isto tako trebali biti svjesni etičkog položaja tvrtke i načina na koji oni mogu postati pokretačka snaga na dobrobit svima, primjerice baveći se pravednom trgovinom ili društveno odgovornim pothvatima. Vještine se odnose na pro-aktivno upravljanje (uključujući vještine poput planiranja, organiziranja, upravljanja, vođenja i de-legiranja, analiziranja, komuniciranja, izvještavanja i procjenjivanja te obrade rezultata) i sposob-nost individualnog i timskog rada. Veliku važnost predstavlja sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti, procjenjivanje situacije i preuzimanje rizika što je direktna poveznica s kreira-njem stavova. Upravo su stavovi od ključnog značaja za razvoj poduzetnosti i preduvjet uspješno-sti realizacije. Poduzetnički stav ogleda se u preuzimanju inicijative, proaktivnosti, samostalnosti i inovativnosti u osobnom i društvenom životu te na radnom mjestu. On također uključuje i moti-vaciju i odluku o postizanju bilo osobnih, bilo zajedničkih društvenih ili poslovnih ciljeva.

Ono što predstavlja izazov za svaku državu jest kreiranje načina i dinamike usvajanja poduzet-ničke kompetencije primjerene njezinim ciljevima društvenog i gospodarskog razvoja, postojećem stanju i stvarnim mogućnostima. Utvrđivanje nacionalnih i nadnacionalnih prioriteta temeljno je pitanje političkog i društvenog konsenzusa. O njemu ovisi način, brzina, dinamika i opseg uključi-vanja poduzetničkih sadržaja u nacionalni obrazovni sustav, kao i dobrobit na osobnoj i nacional-noj razini.

3. Nacionalno gospodarstvoVećina tranzicijskih država, posebice onih jugoistočne Europe, pripada skupini država s malim i

otvorenim gospodarstvima koja su značajno povezana s drugim inozemnim tržištima. Prioritet na-cionalnih gospodarskih politika jest izgradnja stabilnog i snažnog tržišno orijentiranoga gospodar-stva, konkurentnog na europskom i svjetskom tržištu, stalno jačanje makroekonomske stabilno-sti i provođenje strukturnih reformi u svrhu osiguranja stabilnog i održivog gospodarskog razvo-ja, povećanja proizvodnje, posebice izvoza i povećanja zaposlenosti. Naglasak je posebno stavljen na stvaranje povoljnog poslovnog okruženja usklađenog s poslovnim okruženjem koje prevladava u Europskoj uniji, daljnji razvoj instituta tržišne ekonomije, poticanje privatnih ulaganja, promo-ciju međunarodne konkurentnosti te poduzetničkih i tržišnih sloboda. Temeljni su gospodarski ci-ljevi jačanje izvoza, uvođenje standarda kvalitete, udovoljavanje ekološkim zahtjevima i postiza-nje troškovne učinkovitosti.

Jedan od primarnih ciljeva nacionalnih gospodarskih politika jest stvaranje poticajnog poslov-nog okruženja, usklađenog sa standardima koji prevladavaju u EU-u i zemljama razvijenog tržiš-noga gospodarstva. Svoju opredijeljenost reformi nacionalnog gospodarstva, s ciljem povećanja privlačnosti zemlje stranim ulagačima, svaka država nastoji ostvariti jednako na domaćem, kao i na međunarodnom planu. Za uspješno nacionalno gospodarstvo, veći rast BDP-a, viši životni stan-dard te više zaposlenih potrebna je usmjerenost k izvozu, tj. proizvodnji međunarodno razmjenji-vog viška vrijednosti. Glavni ciljevi strategije nacionalnih ekonomija usmjereni su uglavnom na rje-šavanje ključnih problema za rast izvoza kao što su: premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje te nedovoljna konkurentnost. Sustavno promišljanje polazišta u reorganizaciji gospodarstva te ra-zvoju suvremenog, i no va cij ski podržanog, razvojno i izvozno usmjerenog poduzetništva, nameće potrebu razvijanja od govarajućih programskih i institucionalnih rješenja.

Dinamika i mobilnost konkurentnosti i razvijanja konkurentske prednosti u ovakvim se procesi-ma, među ostalim, osobito temelje na razvoju poduzetništva te sukladno tomu i na razvoju po-duzetničkoga obrazovanja kao i obrazovanja za poduzetništvo. Europskom poveljom o ma lom gospodarstvu, Lisabonskom strategijom, kao i drugim relevantnim dokumentima Europske unije, takva se usmjerenost osobito naglašava, zagovarajući redefiniranje odgovarajućih po litika i poti-čući nove najbolje prakse na svim razinama obrazovnog sustava.

4. Učenje za poduzetništvoRazumijevajući proces odgoja i obrazovanja kao pedagogijsku komunikaciju između učenika,

studenta, polaznika i nastavnika, kao osnovna zadaća postavlja se organizacija nastave na način da je subjekt učenja aktivan u najvećoj mogućoj mjeri. Na taj se način razvija sposobnost usvaja-nja znanja s razumijevanjem temeljem njegove primjene u novim situacijama. Razvoj ličnosti i in-dividualnosti te samostalnosti i sklonosti timskom radu usmjeren je prema kulturi mišljenja. Ona je temelj za razumijevanje konteksta i sintetiziranje znanja više predmeta. Dinamičnost promje-na društvenog, ekonomskog, kulturnog i socijalnog okruženja zahtijeva primjeren odabir nepo-srednih oblika i sadržaja nastave pri čemu aktivne metode učenja i poučavanja te bogatstvo nji-hovih varijacija, kao kreativni rezultat interakcije subjekt učenja – nastavnik – okruženje, objek-tivno mogu doprinijeti zainteresiranosti za usvajanje znanja, spoznaja i stavova. Kada govorimo o učenju tada razumijevamo da je to proces stjecanja razmjerno trajnih promjena subjekata (Pastu-ović, 1999) i ono obuhvaća najširi koncept koji uključuje sve oblike i načine stjecanja znanja, vje-ština i iskustava. Ono obuhvaća prirodno učenje i organiziranje.

Učenje i poučavanje zasniva se na zakonitostima spoznajnog procesa (Bognar, Matijević 2005). Kvaliteta usvojenosti poduzetničke kompetencije temelji se na rezultatima spoznajnog procesa i razini osposobljenosti – vještini realizacije. Strategije učenja obrazovanja impliciraju značajan broj metoda i postupaka. U procesu učenja za poduzetništvo pri realizaciji metodičkih scenarija uglav-nom su prisutne aktivne metode poučavanja.

Osposobljavanje za praktičnu primjenu stečenih znanja podrazumijeva stjecanje odgovaraju-ćih vještina u cilju uspješne realizacije postavljenog zadatka. Upravo su stoga stjecanje sposobno-sti i njihova uporaba u svrhu uspješnog ostvarenja poslovnih ciljeva u direktnoj vezi s konkuren-tnošću na tržištu rada kada se radi o pojedincu te s apsorpcijskom sposobnošću i ekonomskom konkurentnošću kada se govori na nivou nacionalnog gospodarstva. U oba slučaja govorimo o pretpostavci za uspješno zadovoljavanje egzistencijalnih (Milat, 2005) i drugih potreba.

5. Strategijski pristupStrategija se uobičajeno razumijeva kao postupanje usmjereno ka ostvarivanju određenog ci-

lja nakon dužeg planiranja. U suvremenom smislu, to je koncept za postizanje zacrtanih ciljeva. Tu prije svega mora biti jasno koji se krajnji cilj želi ostvariti i kakvi su okviri i ograničenja za postiza-nje cilja. U sferi odgoja, obrazovanja i učenja sve vrvi od raznovrsnih strategija usmjerenih ka re-alizaciji određene odgojno-obrazovne svrhe. Ovisno o postavljenom cilju, artikuliramo strategiju kao svojevrstan alat za uspješno postizanje zadanih vrijednosti i sadržaja. Pri odabiru odgovara-juće strategije učenja za poduzetništvo polazimo od analize stanja nacionalnog odgojno-obrazov-nog sustava, a zatim od važeće politike obrazovanja koju možemo definirati kao način uređivanja i upravljanja školstvom u svrhu postizanja općepolitičkih (Andevski, 2007) i društveno-ekonomskih



ciljeva. Realno sagledavanje unutrašnjih i vanjskih čimbenika ima zadaću pronalaska najboljeg na-čina ostvarenja postavljenog cilja. Kako bi strategija bila učinkovita ona mora biti:

• realna - temeljiti se na postojećim prilikama i prednostima koje ona ima u usporedbi s konceptima drugih država,

• uspješna – nacionalni odgojno-obrazovni sustav mora koncentrirati svoje ograničene re-surse i sposobnosti tamo gdje je vjerojatnost uspjeha najveća te

• optimalna - zasnivati se na mogućnostima i realnim ciljevima.Potrebno je da svaka država donese vlastitu strategiju učenja za poduzetništvo koja

će odgovarati nacionalnim interesima, ali i sposobnosti odgojno-obrazovnog susta-va za realizaciju postavljenih ciljeva. Strategija je način na koji se trebaju koristiti pojedi-ni resursi da bi se iskoristile prednosti postojećih okolnosti za stvaranje željenih učinaka. Jednostavno rečeno, strategija je način ostvarenja ciljeva. Ne manje važan jest i izbor odgovaraju-ćih taktika kao način ostvarenja postavljenog cilja. Potrebno je razumjeti suptilnost pristupa izra-di, a kasnije i implementaciji nacionalne strategije učenja za poduzetništvo koja dotiče sve razi-ne obrazovanja i to:

1. formalno obrazovanje koje obuhvaća• rani odgoj i obrazovanje (vrtići),• osnovne škole,• srednje škole:

a) gimnazije

b) umjetničke

• strukovne – četverogodišnjec) strukovne – trogodišnje

• visoke škole i fakultete;

2. neformalno obrazovanje koje obuhvaća• osposobljavanje,• usavršavanje,• specijalizacije,• prekvalifikacije,• dokvalifikacije,• tečajeve,• seminare.

3. informalno obrazovanje Jest samoobrazovanje koje se kao neplanirano učenje odvija u svakodnevnom životu i može

se stjecati na osnovi svakodnevnog iskustva, kao što je iskustvo vezano za obitelj, prijatelje, gru-pe vršnjaka, medije i druge utjecaje u okruženju. Ovaj tip učenja odvija se na neredovnoj osnovi

tijekom čitavog života i kao slučajno učenje ili učenje u hodu koje je potpuno neplanirano (često nesvjesno) i slučajan je nusproizvod drugih aktivnosti uz odsustvo vanjske organizirane pomoći.

Strategijskim pristupom učenju za poduzetništvo na nacionalnoj razini potrebno je precizno razraditi:

• temeljna načela,• temeljne vrijednosti,• osnovne ciljeve i • akcijski plan.Prilikom koncipiranja strategijskog pristupa učenju za poduzetništvo treba voditi računa o du-

goročnosti temeljnih postulata jer tržišno gospodarstvo implicira potrebu za stalnim inoviranjem znanja i metoda stjecanja kompetencija.

6. Obrazovni sustav – implementacijaKada govorimo o strategijskom pristupu učenju za poduzetništvo i implementaciji cjeloživot-

nog učenja za poduzetništvo tada kurikularni pristup predstavlja „vrijedan alat“ koji omogućava ravnomjerno razvijanje sustava. Veliki je izazov usklađivanje i provedba politike gospodarskog ra-zvoja i gospodarskih subjekata i sektora obrazovanja.

Upravo iz tih razloga potrebno je zajedničko koordinirano djelovanje uz jasno izraženu politič-ku volju. Budući da je učenje za poduzetništvo u kategoriji nadnacionalnog interesa, ono mora po-stati zadaća svih političkih opcija, onih u poziciji i onih u opoziciji. To je osnovna premisa o kojoj ovisi svaka daljnja aktivnost i na kraju i uspješnost realizacije koncepta učenja za poduzetništvo.

Temeljne formalne pretpostavke za sustavno uvođenje učenja za poduzetništvo u nacionalni obrazovni sustav stvara resorno ministarstvo, a ozračje vlada. Akcijski plan jest provedbeni doku-ment koji sadrži sve planirane aktivnosti kao i nositelje, rokove izvršenja, rezultate, izvore financi-ranja, način kontrole, način objave postignuća.

U Hrvatskoj je, na primjer, donesen Nacionalni okvirni kurikulum (2010) koji daje formalni okvir za implementaciju učenja za poduzetništvo, a paralelno s tim dokumentom usvojena je i Na-cionalna strategija učenja za poduzetništvo. Na taj način stvoreni su preduvjeti za početak imple-mentacije učenja za poduzetništvo u odgojno-obrazovni sustav, konkretno Republike Hrvatske. Slični pristup imaju i ostale zemlje u regiji.

7. DioniciZa uspješnu implementaciju učenja za poduzetništvo u nacionalni odgojno-obrazovni sustav

presudni su uključeni ključni dionici kao i razina njihove intencije da se dogovoreno u potpuno-sti provede. Od početnog entuzijazma do prvih prepreka neće trebati dugo čekati. Odgojno-obra-zovni sustav, koji je u pravilu konzervativan, ima sposobnost upijanja novih inicijativa i zadržava-nje postojećih navika na način da se u znatnoj mjeri amortiziraju nastojanja za sustavnom i cjelo-vitom promjenom.

Razumijevajući navedene, ali i druge odlike nacionalnih odgojno-obrazovnih sustava bazno te-meljene na austro-ugarskom modelu, dionici nužno moraju akceptirati i komunicirati sa svim po-javnim oblicima usporavanja procesa usvajanja i razvoja koncepta učenja za poduzetništvo u cilju osiguranja razvoja nacionalnog gospodarstva. Iskustva zemalja koje su stvorile snažnu nacionalnu



koordinaciju ključnih dionika za provedbu strategije učenja za poduzetništvo na nacionalnom ni-vou, ukazuju nam na moguća efikasna rješenja.

8. ZaključakKompetencijskim i kompeticijskim razvojem ljudskih potencijala u skladu sa zahtjevima europ-

skog i svjetskog tržišta rada, uvjetovan je i razvoj nacionalnog gospodarstva i obratno. Kauzalnost je izrazito naglašena tako da se čak niti teoretski ne mogu promatrati odvojeno. Odgojno-obra-zovne institucije kao pružatelji usluge prirodni su generatori procesa.

O stupnju poduzetnosti svih građana pojedine države ovisi i razvoj poduzetništva te njegova opstojnost u uvjetima tržišne utakmice u okvirima Europske unije i svjetskog tržišta. Strategijski pristup definiranju učenja za poduzetništvo te njegova implementacija u nacionalni obrazovni su-stav pretpostavka su skraćivanja tranzicijskog perioda u moderno i konkurentno gospodarstvo te permanentnog podizanja razine životnog standarda stanovništva.

„Learning and Training for Entrepreneurship and Educational System - Strategic Approach“

AbstractSystematic learning for entrepreneurship is one of the fundamental prerequisites of suc-cessful and continuous growth and development of economy. Adequate educational con-tents should be implemented into the school curricula at all levels of formal, non-formal and informal education and training. Acquisition and development of entrepreneurial compe-tence is precisely the way to increase competitive ability of national economy, which implies obtaining stability of economic growth by strengthening human resources capacity. This is also the way to create quality conditions for increasing employability rate of able-bodied population. Economic competitiveness is also reflected in the capability of economy to con-stantly adjust its dynamics to meet ever increasing and complex challenges of growth and development of the world market as well as in successful use of obtainable national resourc-es. National economic sustainability is, among other factors, conditioned by development of competences of human resources in accordance with the demands of the world labour mar-ket and a strategic approach to learning for entrepreneurship within the educational system paves the way to success. Acquisition of entrepreneurial competence, as one of transnation-al values, encourages permanent acquisition of other types of knowledge and skills needed for successful undertaking of an individual as well as of the society as a whole.

Key words: learning, training, entrepreneurship, educational system, strategy, national economy

Literatura1. Andevski, M.,(2007). Menadžment obrazovanja. Novi Sad: Cekom – books d.o.o.2. Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V. (2010). Didaktika i kurikulum. Zagreb: IEP-D2.3. Bognar, L., Matijević, M., (2005). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga. 4. Grupa autora, (2011). Modularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki. Zagreb: Ekonomska škola Katarina

Zrinski.5. Hrvatski okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje,

(2010). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.6. Milat J., (2005). Pedagogija – teorija osposobljavanja. Zagreb: Školska knjiga. 7. Vlada Republike Hrvatske, (2010). Poduzetna hrvatska - Strategija učenja za poduzetništvo 2010 – 2014.,

Zagreb.


Direktori (škola) uče drugačije. (Kako uče direktori škola)1

dr Milica Andevski, Filozofski fakultet, Odsek za pedagogiju, ulica dr Zorana Đinđića 2, 21 000 Novi Sad, Srbija, 021 450 – 419; [email protected] Mira Vidaković, Fakultet za Menadžment, Njegoševa 1, 21000 Sremski Karlovci, Srbija

Sažetak Direktori škola ne bave se profesijom/funkcijom za koju su se školovali. Mnogim putevima i zaobilaznicama su stigli do kvalifikacije za menadžera u obrazovanju. Danas im u savladava-nju aktuelnih problema na poslu najviše pomaže permanentno i doživotno učenje.Doživotno učenje kao vodeći obrazovni princip zahteva fundamentalno novi pristup obrazo-vanju, nastavi, obuci, profesionalnom rastu i razvoju, školovanju uopšte. Suštinski, doživot-no učenje počiva na univerzalnom jezgru znanja i veština koje bi trebalo svima da omoguće aktivno učestvovanje u savremenom društvu, a sa stanovišta aktivne mobilnosti i participa-tivnosti to će se postići razvijanjem generičkih ili životnih veština: osećanjem za timski rad, ovladavanjem veštinama i dispozicijama učenja, permanentnim jačanjem profesionalnih kompetencija i snaga, preuzimanjem odgovornosti u daljem profesionalnom radu i napredo-vanju. Osnovno pitanje koje se u radu analizira jeste: Koju ulogu pridaju sebi direktori u insti-tucijama obrazovanja u svim ovim društvenim perturbacijama, esencijalnim i egzistencijal-nim promenama? Da li postoje ponude oblika i načina usavršavanja koje odgovaraju potre-bama i mogućnostima za učenje direktora škola? Stilovi učenja, specifični preduslovi za uče-nje, radni uslovi direktora škole su u središtu razmišljanja o razvoju njihovih kompetencija.

Ključne reči: učenje, profesionalni razvoj, razvoj karijere, LLL

1. Uvod Ako pođemo od pitanja Kako uče direktori, odgovor može da glasi direktori uče drugačije.

Istraživanja koja su se bavila kompetencijama uspešnih preduzetnika (Erpenbeck/Heyse, 1999) u okviru jedne empirijske studije, u centar interesa istraživanja su stavila istraživanje stilova učenja ispitanih uspešnih direktora ali i pitanje o poreklu, putevima i metodama razvoja njihovih kompe-tencija, važnih za poslovni život: njihova individualna „biografija kompetencija“.

Ovde ćemo pokušati da fokusiramo i sažmemo suštinske karakteristike ponašanja pri učenju, razvoju kompetencija i spoljašnjih uslova učenja direktora u školi.

• Nakon inicijalne obuke, kompetencije direktora, važne za poslovni život, stiču se, u velikoj meri izvan insititucija i samoorganizujuće, odnosno, kod uspešnih direktora, pokazalo se da organizovana usavršavanja za razvoj njihovih profesionalnih kao i postojećih stručno-metodičkih, socijalnih i ličnih kompetencija, ne igraju skoro nikakvu ulogu. Direktori pri učenju najveće značenje pripisuju samoinicijativnom prisvajanju znanja („samostalnom studiranju“).

1 Rad je nastao kao rezultat istraživanja u okviru Projekta Kvalitet i kompetentnost obrazovnog sistema u Evropskoj perspektivi (Pro-jekt br. 179010) koji se realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije, za period 2011-2014.

30 Milica Andevski, Mira Vidaković: Direktori (škola) uče drugačije. (Kako uče direktori škola)

• Za to postoje i vremenski razlozi: usavršavanje kao vremenski problem važi kod direktora kao „problematika, koja je očigledno uslovljena poslovnom ulogom“ (Erpenbeck/Heyse, 1999, str. 445). To posebno važi za učešće na eksternim ponudama za usavršavanje, pošto direktori na svom radnom mestu imaju slabe mogućnosti za odsustvovanjem. I iz tog razlo-ga, direktori pridavaju visok prioritet samostalnom studiranju/učenju.

• Uspešni direktori smatraju relativno slabim prisvajanje kompetencija putem formalnih obrazovnih institucija. Od formalnih obrazovnih aranžmana više naglašavaju socijalne i lične kompetencije, stečene u okviru „škole života“ – u praktičnom poslovnom okruženju – nego sadržaje koji se posreduju u formalnim obrazovnim aranžmanima.

• Direktori su veoma rezervisani čak i odbojni kada su u pitanju didaktizovane ponude uče-nja. Oni se u takvim ponudama učenja osećaju veoma ograničeno po pitanju svojih slobo-da odlučivanja u vezi vremena, sadržaja, dubini posredovanog „znanja iz pozadine“ i lo-kalnih kao i medijalnih okolnosti svog učenja: Osećaju se kao da su sve „dobili na kašičicu“ (Erpenbeck/Heyse, 1999, str. 98) i shodno tome odbijaju previše strukturisane aranžmane učenja, koji puteve i sadržaje učenja određuju bez obzira na individualne potrebe.

• Direktori su usredsređeni na probleme. Krize, problemi i prelomne situacije, predstavljaju poslovnu svakodnevnicu uspešnih direktora koju oni u visokoj meri shvataju kao prekret-nicu u svom razvoju kompetencija i kao posebno efikasne šanse za učenje: „Krize u visokoj meri (...) formiraju i stabilizuju kompetencije“ (Erpenbeck/Heyse, 1999, str. 220).

• Direktori ocenjuju znanje i ponude za učenje na osnovu toga koliko su orijentisani primeni. Oni žele da posegnu za znanjem, ponudama za učenje i informacijama, koji su im aktuel-no potrebni za prevazilaženje problema na radnom mestu – i to orijentisano cilju, brzo i odgovarajuće. Znanje iz pozadine i znanje bez određenog odnosa sa aktuelnim praktičnim interesovanjem, za njih je pre „nepotrebno opterećenje“, koje pre remeti, nego što podr-žava njihove svakodnevne aktivnosti. Direktori retko uče iz čistog interesa, uče skoro uvek vezano za situaciju i konkretnu potrebu. U prvom planu stoji pitanje koristi određenih sa-držaja učenja za aktuelne ili predvidljive izazove u svetu rada.

• Direktori su naučeni na učenje i raspolažu visokom merom kompetencija za samostalnim učenjem. Oni su u toku svog života – u poslu, ali čak i pre ulaska u poslovni život i u privat-noj sferi – stekli kompetencije i razvili navike, da stalno doučavaju – manje u formalnim aranžmanima za učenje i učitelje, već nonformalno u svakodnevnom životu, kroz iskustva, u i iz svakodnevne prakse. Što je ova kompetencija kod direktora izražajnija i kompleksnija, to se više smanjuje uloga organizovanih mera za daljim usavršavanjem u korist samoorga-nizovanih i neformalnih procesa učenja: „organizovano usavšavanje igra u krugu ispitanika marginalnu ulogu. (...) Što je kompetencija kompleksnija, to je manje značenje organizova-nog poslovnog usavršavanja“ (Erpenbeck/Heyse,, 1999, str. 13).

Profesionalne kompetencije direktori razvijaju prvenstveno u svojoj radnoj aktivnosti i izvan formalnih aranžmana za učenje. Oblici neformalnog učenja igraju veliku ulogu u biografijama kompetencija uspešnih direktora.

2. Direktori uvek uče. Ali uče li uvek ono pravo? U literaturi nailazimo na podatke da se između 70% i 90% poslovnog znanja i umeća stiče ne-

formalno (neformalno), tj. van formalnih aranžmana učenja, u toku prevazilaženja poslovnih zada-taka i problema i bez eksplicitnih namera za učenjem (Rohs, 2002). Procenti variraju i na osnovu različitih operacionalizacija i definicije onoga, šta se smatra pod pojmom „nonformalno učenje“.


Iako se u aktuelnoj diskusiji nonformalno učenje ne može uvek pojmovno tačno argumento-vati može se zaključiti: Neformalno učenje obuhvata sve oblike manje ili više svesnog samostal-nog učenja van formalnih obrazovnih sistema, u neposrednoj životnoj i iskustvenoj vezi – od ne-svesnog implicitnog učenja s jedne strane, pa sve do svesnog samoorganizovanog učenja s druge strane. Reischmann (2005) označava „često previđeno samoorganizovano i neinicirano učenje“ kao „učenje en passant“ i tako izdiže značajnu karakteristiku tog učenja: dešava se takoreći upo-redno, u prolazu, u izvršenju radnje i često bez izražene namere da se uči (Slika 1)

Slika 1: Facete neformalnog učenja (Frank, U: Wittwer, Kirchhof, 2003, str. 177)

Nonformalno učenje u vezi sa poslom razvija se u:Direktori razvijaju svoje kompetencije u svakodnevnom sprovođenju raznovrsnih zadataka;

primera radi kontakti sa strankama, posete drugih kolega, ophođenje sa saradnicima itd. pred-stavljaju značajne izvore njihovog razvoja kompetencija, a da to nije izričito željeno ili planirano. Ovde postoji opasnost, da se značaj neformalnog učenja previše naglašava u odnosu na formalno učenje. Oba oblika učenja ne treba da budu međusobno izigrani, oba oblika su bitna i uzajamno se uslovljavaju (Wittwer, Kirchhof, 2003, str. 13).

Međutim, u svim ovim momentima krije se i potencijalna opasnost, naime, bez obzira koliko su značajni procesi neformalnog učenja u procesu rada za sticanje i razvoj kompetencija – oni su ipak slučajni, nedostaje im usmerenost ka cilju. Dalje, neformalno učenje odvija se u mnogostru-ko nesvesnim tokovima, tako da nedostaje, vrlo važan segment u učenju i sticanju kompetenci-ja, a to je zahtev za potencijalnim i planiranim razvojem kompetencija, naročito, ako se isključivo samo neformalno uči. Bez dopunskih konfrontacija sa jednom većom širinom već obrađenih i re-

flektivnih elemenata znanja, učenje i delovanje ostaju u jednom (pre)ograničenom horizontu. Bez integracije iskustva sa neformalnim učenjem i upitanog refleksivnog učenja, razvoj kompetenci-ja ostaje jednostran i ograničen (Dohmen, 2001, str. 45). „Opširan razvoj kompetencija se bez pe-dagoških aranžmana i bez intencionalnog učenja ne može ostvariti“, jer: „Bez organizacije i orijen-tacije prema cilju postoji pojedinačna opasnost da učenje ostane slučajno i situaciono“ (Dehnbo-stel/Uhe, 2005, str. 5).

Neformalno učenje i učenje iskustvom stvara tako „samo“ osnovu poslovnih kompetencija. Samo kod ciljanog, planiranog i didaktički koncipiranog učenja moguće je stvaranje prilika za ne-formalno i samoupravljano učenje u procesu rada. „Dimenzija ’kompetencija’ (...) je ujedno i me-sto integracije formalno i neformalno stečenih umeća, sposobnosti i moći. Te prednosti za povezi-vanje i integraciju se ne mogu preuzeti samo na osnovu posebnog karaktera neformalnog proce-sa učenja individua. Potrebna im je podrška“ (Wittwer, Kirchhof, 2003, str. 33). Neformalno uče-nje zahteva podršku. Onima što uče treba omogućiti, da posegnu za pomoći pri učenju, znanjem, informacijama i podrškom u sadržajnom kao i u metodičkom načinu rada, u zavisnosti od situaci-je i specifičnosti potreba.

3. Zahtevi za kreiranje aranžmana učenja za direktoreStandardne ponude za usavršavanjem u obliku seminara ne odgovaraju zahtevima direktora,

ne samo iz vremenskim razloga, nego i po tome što nisu kreirani po specifičnim problemima i kon-kretnim naučnim potrebama u radnom polju direktora škole. Direktori se svakodnevno nalaze u situaciji stalnog rešavanja problema i zadataka, stalno su u izazovima da postojeće znanje prove-re, da poboljšaju i obnove, kako bi našli nova rešenja, za nove probleme, te su stalno upućeni na aktuelno znanje. Potreban im je aranžman učenja, koji dopušta nekomplikovan pristup aktuelnom znanju za rešavanje konkretnih radnih zadataka:

• Da bi se lične kompetencije dalje razvile i lične potrebe za učenjem mogle zadovoljiti, direk-torima su potrebne prilike i aranžmani za učenje, koji im brzo, nekomplikovano - omoguća-vaju pristup znanju krojenom prema aktuelnom problemu.

Direktori prihvataju radije ponude i prilike za učenje, koje samostalno, fleksibilno organizuju i koje mogu prihvatiti prema odgovarajućim aktuelnim problemima.

• Ponude za učenje, moraju posebno obratiti pažnju na „dublje potrebe za samoorganiza-cijom i samoodgovornošću“ direktora (Erpenbeck/Heyse, 1999, str. 98). Pošto se razvoj kompetencija direktora ispunjava u samoorganizovanim procesima učenja, treba razviti ponude i aranžmane učenja, koji povezuju velike mogućnosti za individualizacijom procesa učenja sa velikim kvalitetom raspoloživih sadržaja znanja i optimalnim uslovima za koope-rativni razvoj novog znanja.

Direktorima je neophodno da stalno uče u procesu svog rada, i oni teže ostvarivanju en pas-sant učenja, bez isticanja svesnog prelaza sa formalnog učenja na učenje stečeno u radu.

• Aranžmani učenja direktora, moraju biti pogodni, da tako povežu rad i učenje, da se isku-stva iz prakse smisaono i teorijski potkrepljeno iskoriste za svesno prisvajanje znanja i obr-nuto da se stečeno znanje ciljano primeni i iskoristi u praksi.

Iza te pozadine, iziskuju se fleksibilne, korisne i moguće ponude za samoorganizovano uče-nje, koje

• Prate transfer prakse stečenog znanja,• Nude medije i podršku pri radu,



• Dozvoljavaju učenje na osnovu konkretnih postavki zadataka i konkretnog radnog okruže-nja,

• Imaju fleksibilno i modularno pripremljeni pristup,• Omogućavaju situaciono učenje - učenje orijentisano situaciji (Andevski, 2010).Direktori najuspešnije uče kroz forme situiranog delanja (u vremenu i prostoru), kroz teorije

učenja koje pažnju usmeravaju sa individue na učenje kao učešće u socijalnom svetu, sa kognitiv-nog procesa na socijalnu praksu.

Profesionalne kompetencije direktori najbolje mogu jačati u okviru „zajednice praktičara“, koje su sada u procesu osnivanja. Putem ovih zajednica, metodom diskusije o aktuelnim proble-mima oni mogu da razmenjuju svoje praktično znanje/iskustvo (učenje kroz akciju). Učenje kroz akciju je cikličan proces koji obuhvata:

• diskusiju o problemu• traženje novih perspektiva za rešenje• rešenja koja se primenjuju• rezultate koji se primenjuju.Ove analize mogu se dopuniti preporukama Henrija Mincberga poznatog mislioca menad-

žmenta koji je postigao značajani i interesantan prodor u obrazovanju direktora (2009). Jedna od njegovih centralnih teza je, da je besmisleno da se ljudi koji nemaju iskustva u poslu obrazuju u menadžmentu. Direktor koji može biti efektivno treniran je osoba koja je tokom treninga aktiv-na kao direktor. Ljudi koji ne poseduju iskustva u praksi u oblasti menadžmenta jednostavno ne mogu da razumeju teorije i koncepte. Nasuprot tome, menadžeri koji se moraju svakodnevno su-sretati sa specifičnostima posla, mogu uspostaviti odnos između koncepta i njihovog iskustva. Po Mincbergu srž efektivnog učenja direktora je refleksija njihove sopstvene prakse.

Važan deo učenja dešava se u interakciji direktora sa njihovim kolegama, pre u manjim gru-pama (kao po metodi učenja kroz akciju) nego u većim zajednicama. Direktori moraju da diskutu-ju sa drugim menadžerima o različitim problemima koji su im postavljeni. To je važna lekcija koju profesori business-škola moraju da nauče: Direktori čak nauče više od drugih direktora nego od profesora.

Profesori bi naravno trebalo da daju ideje, koncepte, teorije, ali samo na osnovnom nivou tema, koje eksplicitno zagovaraju direktori, a do efektivnog učenja dolazi onda kada se praktično iskustvo direktora poklopi sa teorijom profesora.

4. Zaključne analizeDanas kada se škola suočava sa velikim problemima i dilemama, (očuvanje tradicije, sa jed-

ne strane i promena plana i programa koja zahteva uvođenje novih sadržaja, često bez izbaciva-nja starih, sa druge strane) položaj nastavnika, direktora i stručnih saradnika se suštinski menja. Od njih se očekuje da pokažu spremnost da na adekvatan način odgovore na izazove promenjenih uloga, da kompetentnije vode vaspitno-obrazovni proces i lični profesionalni razvoj za školu koja je okrenuta budućnosti.

Preopterećenost direktora, nastavnika kao i svih zaposlenih u školi vodi konfliktima na svim nivoima, osećaju nesposobnosti da se odgovori na postavljene zahteve, manjak samopouzdanja... zatvorenost za saradnju sa drugima. Od direktora škole se očekuje da kreira toplu, prijatnu, pod-sticajnu atmosferu za učenje, saradnju, da podstiče kvalitetne socijalne odnose, timski rad, jasnu podelu uloga, da neguje međusobnu podršku svih zaposlenih u školi, spremnost da se uključe u profesionalno usavršavanje kako u školi tako i van nje ...

U savremenoj literaturi sve više se navodi da će uloga direktora, kao rukovodioca i pedagoga, kao stručnog saradnika u procesu profesionalnog usavršavanja i razvoja škole – postati ključna. U skladu sa tim, ističe sa da direktor treba da se pripremi (Ender, Strittmatter, 2001) da odgovori na potrebe zaposlenih (npr. potreba za razvojem, učenjem, podrška nastavnicima):

• potrebe proistekle iz razvoja škole (npr. optimalizacija, dugoročni školski razvoj),• da osigura potrebni kvalitet rada (kvalitetno vođstvo prema učenicima, roditeljima, ostalim

zaposlenim u školi),• da deluje iz sistema kad god je to potrebno (npr. medijacija pri konfliktima na relaciji: uče-

nik-roditelj-nastavnik i sl.).Sem toga, direktor kao rukovodilac treba da omogući nastavnicima da se aktivnije uključe u

sve pore funkcionisanja škole, kao zajednice u kojoj svi pojedinci treba da prihvate filozofiju celo-životnog učenja i da uzmu učešća u kreiranju obrazovne politike na svim nivoima. U tom pogledu, podrška razvoju osoblja postaje potrebnija nego ikad do sad, a uloga direktora i uprave škole se može posmatrati kroz nekoliko područja delovanja, od kojih ćemo istaći samo neka:

• Biti prisutan i uzimati učešćePre svega direktor škole treba da pokaže nastavnicima i ostalim saradnicima da su presudni

činioci za kvalitetan rad škole kroz: pohvale i davanje povratne informacije o učincima, postignu-tim rezultatima; različite vidove poseta kako na radnom mestu, tako i u nastavi; kroz individualne i grupne razgovore, podršku da kvalitetno rade, da se usavršavaju i sl.

• Pobrinuti se za prostor podrške i saradnjeDirektor treba da pomogne saradnicima kroz savetodavni razgovor; kolegijalno savetovanje,

superviziju; eksterno profesionalno savetovanje ili treninge; podsticanje rada redovnih radnih ti-mova (razredni tim, stručne grupe, projektni tim), kao mesta za vrednovanje komunikacijskih i stručnih kompetencija.

• Stimulisati individualno usavršavanje i usavršavanje u grupi Nekada je individualno usavršavanje bila lična stvar svakog pojedinca, ali u savremenom druš-

tvu javlja se potreba da se individualnost uključi u „kolegijalni dijalog“, pri čemu se stvaraju povolj-ni uslovi za profesionalno usavršavanje.

• Podstaći intervenciju u kritičnim situacijamaTo podrazumeva adekvatno reagovanje na nastale probleme i eventualne sukobe u kolekti-

vu, pri čemu je jako važno da svi učesnici znaju po kojim se pravilima rešavaju konflikti, kao i ve-štine medijacije.

• Davati podsticaj svim zaposlenim u kritičnim periodima radnog veka (pripravnici,prekvalifikacija, penzija)

Deklarisati posebne situacije pojedinačno za svakog člana kolektiva, učiniti svakog od njih vrednim poštovanja, koristiti ih kao resurs za druge, odnosno školu kao instituciju.

• Rad na izradi mape osoblja, razvoj tima Ovo područje rada je jako važno zato što omogućava da se prepoznaju slabosti, potencijali,

opasnosti u kolektivu, kao i da se sagledaju perspektive za budući razvoj zaposlenih i škola uop-šte. Na osnovu ovih aktivnosti moguće je saznati: koje kompetencije treba razvijati i ojačati u ko-lektivu, koji su potencijali neiskorišćeni, šta su slabosti u radu nastavnika i kako ih prevazići, koje su eventualne poteškoće itd.

Mnogi autori (Northouse, 2001) pretpostavljaju da od načina razmišljanja direktora, njegovog razvoja, zavisi razvoj škole i zaposlenih u njoj. Kreiranje povoljne socio-emocionalne klime u ško-li, upotreba svih raspoloživih resursa, spremnost na grupni i timski rad u kreiranju vizije, misije i



strategija škole, samo su neki od zadataka koji očekuju direktora u novoj školi. Bez saradnje sa na-stavnicima i stručnim saradnicima direktor neće uspeti da ispuni pomenute zahteve. On mora na-praviti ambijent u kojem je svaka individua potpuno uključena u identifikovanje i rešavanje pro-blema i motivisana da doprinese njihovom rešavanju i ostvarivanju zajedničkog cilja. Zapravo, to je moguće samo u okruženju u kojem se neguju i razvijaju pozitivni i partnerski odnosi, ostvaruje i podstiče lični i profesionalni razvoj.

Za izgrađivanje ovakve klime treba vremena, a prvi korak u svemu tome jeste povećanje sve-sti direktora, kao rukovodioca o neophodnosti zajedničkog pristupa u ostvarivanju ciljeva i reša-vanju postojećih problema u školi, jer „da bi vizija uspela ona mora da raste iz potreba cele škole ... i u njenom ostvarivanju svoj deo posla moraju podjednako dobro obaviti i direktor i nastavnici i stručni saradnici“ (Ibidem).

• Direktor mora voditi, a ne oblikovati !Ako direktor želi da nastavnici uče i on sam mora učiti (Stoll, Fink, 2000), mora ih na to moti-

visati sopstvenim primerom. Kroz uspešno pedagoško delovanje koje uključuje stručna znanja i veštine, zatim niz ljudskih

osobina kao što su: fleksibilnost i spremnost na razumevanje i prihvatanje ljudskog ponašanja, motivisanost za uzajamno povezivanje i interakciju sa drugima, zatim empatijsko komuniciranje i dijalog, direktor je zapravo pozitivan primer ne samo svojim kolegama, nego i roditeljima i učeni-cima, a njegovo ponašanje će uticati na ponašanje svih sa kojima on ostvaruje interakciju i komu-nikaciju. U prilog tome ide i činjenica da kvalitetno i kontinuirano profesionalno napredovanje ne može i ne treba da se kreira i nudi ’spolja’, ’od gore’, nego da sadržajno izlazi iz konteksta života i rada, tj. kulture obrazovne institucije i potreba koje čitava škola ima.

(Schol) principals learn in a different way. (How do the school principals learn)1

AbstractSchool principals do not perform the profession/function for which they have been educat-ed for. They have attained their qualification to be the managers in education in many dif-ferent ways and detours. Nowadays, permanent and lifelong learning helps them the most in overcoming the current problems at work.A life long learning, as a leading educational principle, requires essentially new approach to education, instruction, training, professional growth and development, as well as to educa-tion and raising in general. In principle, the life-long learning rests on the universal essence of knowledge and skills, which should facilitate active participation in a contemporary soci-ety for all the people. From the point of view of active mobility and participation, the life-long learning is attained through development of generic or existential skills, such as: feeling for the team work, mastering skills and learning dispositions, permanent reinforcement of professional competencies and skills, taking over responsibility in further professional work and progress. An essential issue analyzed in the paper is the following: What is a role of the school principal in the educational institutions in all the social turmoil, applying to both es-sential and existential changes? Are there different offers of forms and ways of training, which correspond to the needs and learning opportunities for the school principals? Learn-ing styles, specific conditions for learning, working conditions of the school principals repre-sent central ideas related to the development of their competencies.

Key words: learning, professional development, carrier development, LLL

Literatura1. Andevski, M., (2010) Obrazovanje za menadžment, Novi Sad, CEKOM books;2. Dehnbostel, P., Uhe, E., (2005) Das Erfarungslernen mit dem intentionalen Lernen verbinden. U: Berufsbildung

57, Juni, s.3-7.3. Dohmen, G., (2001) Das informelleLernen. Die internationale Erschlieβung einer bisher vernachl- lässigten

Grundformen menschlichen Lernens für das lebenslange Lernen aller. BMBF. Bonn. 4. Erpenbeck, J., Heyse, V., (1999) Die Kompetenzbiografie. Strategien der Kompetenzentwicklung durch Selb-

storganisiertes und multimediale Kommunikation. Edition QUEM, Band 10. Münster, New York, München, Berlin.

5. Mincberg, Henri., (2009) Menadžeri, a ne masteri poslovne administracije, Novi Sad, CEKOM, books,6. Reischmann, J., (2005) Lernen „en passant“: Eine vergessene Dimension. U: Grundlagen der Weiterbildung

(GdWZ), Heft 4, s. 193-196.7. Rohs, M., (2002)(Hrsg.) Arbeitsprozessintegriertes Lernen. Münster, New York, Berlin. 8. Wittwer, W., Kirchhof., (2003)(Hrsg.) Informalles Lernen und Weiterbildung. Neue Wege zur Kompeten-

zentwicklung. München/Unterschleiβheim.


Lifelong Learning for Entrepreneurship - When and how?

Celoživotno učenje o preduzetništvu – kada i kako?

Cjeloživotno učenje za poduzetništvo – kada i kako?

2

Investiranje u visoko obrazovanje: Republika Srbija u međunarodnom okruženju

Mr Jožef Kabok, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice, Bulevar Mihaila Pupina 16, 21000 Novi Sad, Srbija, E-mail: [email protected], Tel. +381 21 487 4551, Fax: +381 21 456 986Dr Imre Lendak, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 6, 21000 Novi Sad, SrbijaDr Eva Pataki, Visoka tehnička škola strukovnih studija, Subotica, Marka Oreškovića 16, 24000 Subotica, Srbija

SažetakVeći kvalitet visokoobrazovnih usluga, bolji uslovi rada i materijalni položaj u presudnoj meri su determinisani ukupnim obimom investiranja u visoko obrazovanje, a posebno javnih sred-stava od strane države. S druge strane, model investiranja u visoko obrazovanje, ekonom-ska snaga i budžetski kapacitet države opredeljuju iznos javnih sredstava koja se investiraju u visoko obrazovanje. Predmet istraživanja rada je visina javnog investiranja u visoko obra-zovanje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, u poređenju sa oda-branim zemljama Evrope koja se analizira na osnovu kvantitativnog pokazatelja, iznosa inve-stiranih budžetskih sredstava po studentu. Cilj istraživanja je da se primenom novog modela investiranja u visoko obrazovanje utvrde promene ranga Republike Srbije, odnosno AP Voj-vodine, u odnosu na odabrane evropske zemlje. Rezultati istraživanja ukazuju da se u Repu-blici Srbiji, iz javnih izvora, investira značajno manje sredstava u visoko obrazovanje u odno-su na odabrane evropske zemlje i da primena novog modela investiranja povećava obim in-vestiranja, ali i razvoj preduzetništva u visokom obrazovanju.

Ključne reči: investiranje, visoko obrazovanje, budžetska sredstva

1. UvodReforma visokog obrazovanja, započeta pristupanjem Republike Srbije Bolonjskoj deklaraciji

uslovila je proces promena u visokom obrazovanju sa ciljem da Republika Srbija, odnosno AP Voj-vodina, kao evropska regija, budu deo jedinstvenog prostora visokog obrazovanja u Evropi. Uklju-čivanje u evropski prostor visokog obrazovanja zahteva bolji ekonomski položaj visokog obrazova-nja koji je u Republici Srbiji, u velikoj meri determinisan, mogućnostima državnog budžeta (budže-ta Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine) kojim su opredeljena sredstva koja se investiraju u vi-soko obrazovanje. Suočeni sa konstantnim smanjivanjem ili stagnacijom rasta sredstava koja se investiraju iz budžeta, ustanove visokog obrazovanja primorane su da razvijaju preduzetništvo i preduzetničku kulturu u najširem smislu te reči. Nesumnjivo je, da se visok kvalitet usluga visokog obrazovanja ne može finansirati samo iz državnog budžeta. Istovremeno sredstva iz budžeta, koja su sve oskudnija, treba investirati u visoko obrazovanje po drugim pravilima, standardima i krite-rijumima u odnosu na postojeća, jer se smatra da bi novi model investiranja, odnosno novi stan-dardi i kriterijumi investiranja poboljšali ekonomski položaj ustanova visokog obrazovanja.

42 Jožef Kabok, Imre Lendak, Eva Pataki: Investiranje u visoko obrazovanje...

Predmet istraživanja rada je utvrđivanje obima i visine javnog investiranja u visoko obrazo-vanje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, u poređenju sa 26 zemalja Evropske unije (zbog neadekvatnosti podataka u predmetno istraživanje nije bilo moguće uključiti Luksemburg, kao članicu EU), Republikom Hrvatskom i bivšom jugoslovenskom Republikom Ma-kedonijom. Obim investiranja u visoko obrazovanje se analizira na osnovu kvantitativnog pokaza-telja: iznosa investiranih budžetskih sredstava po studentu. Isto tako, predmet istraživanja rada je primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje kojom se utvrđuju promene indeksa nivoa i ranga Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, kao evropske regije, na osnovu pokazate-lja iznosa investiranih budžetskih sredstava po studentu u odnosu na odabrane evropske zemlje.

Cilj istraživanja je da se konkretnim podacima sagleda ekonomski položaj visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, u odnosu na odabrane evropske zemlje. Istovremeno, predmetno istraživanje ima za cilj da se ukaže kreatorima politike razvoja i strategije visokog obrazovanja da je potrebna permanentna borba za kvalitet usluga visokog ob-razovanja koja podrazumeva i obezbeđenje većeg obima investicionih sredstava za funkcionisa-nje, rast i razvoj ustanova visokog obrazovanja.

Istraživanje je značajno za naučnu i stručnu javnost u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, a posebno za kreatore politike razvoja i strategije visokog obrazovanja u Republici Srbiji i AP Voj-vodini, odnosno za Ministarstvo prosvete i nauke Vlade Republike Srbije, kao i za Pokrajinski se-kretarijat za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP Vojvodine.

U odnosu na strukturu rada, nakon uvodnog dela u drugom poglavlju, se razmatraju teorijske osnove investiranja u visoko obrazovanje uz navođenje relevantnih stavova koji se u stručnoj i na-učnoj literaturi iznose u vezi ove problematike. U trećem poglavlju rada data je metodologija istra-živanja koja obuhvata obradu podataka savremenim statističkim metodama, dok se u četvrtom poglavlju iskazuju rezultati istraživanja. Rezultati istraživanja prikazuju položaj Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine u oblasti investiranja u visoko obrazovanje u odnosu na odabrane evrop-ske zemlje. Na kraju rada dati su zaključci u formi predloga i preporuka kreatorima politike i stra-tegije razvoja visokog obrazovanja.

2. Teorijske osnove investiranja u visoko obrazovanjeKonstatujući da je u celom svetu investiranje u oblast visokog obrazovanja u ozbiljnoj krizi,

Jean - Claude Eicher i Thierry Chevaillier smatraju (2002) da je stanje u ekonomiji od presudne važnosti za optimalni nivo investiranja u oblast visokog obrazovanja. U odnosu na model investi-ranja, pomenuti autori zaključuju da je mešovito investiranje bolje od potpuno javnog ili potpuno privatnog investiranja, a da investiranje u visoko obrazovanje ima i privatne i javne korist. Privat-ne koristi su u većoj potrošnji, boljem zdravstvu, povećanoj političkoj efikasnosti i boljem shvata-nje kulture, nauke i tehnologije, a javne koristi su u napredovanju znanja kao resursa društva i po-većanje fleksibilnosti tržišta rada.

Pojedini autori baveći se ovom problematikom ističu, da se u oblasti investiranja u visoko ob-razovanje uvode budžetske subvencije, čiji se godišnji iznos utvrđuje na osnovu formule i čije je trošenje autonomno za ustanove, pod uslovom da se poštuju zakonske norme (Jacobs, Ploeg, 2005). Model povećanog budžetskog investiranja i finansijska autonomija u pogledu raspolaganja sa novčanim sredstvima jedini je način da se omogući razvijanje preduzetništva, a time i pozicioni-ranje visokog obrazovanja na obrazovnom tržištu. Argument koji ide u prilog javnom investiranju koji ističe Jean-Claude Eicher (1998) je da, ako se pretpostavi da će visokoobrazovana radna snaga


zarađivati više nego u slučaju da nije stekla diplome, uz primenu progresivne poreske stope takva radna snaga plaća viši porez na zarade. Ako je budući prihod po osnovu toga poreza veći u odnosu na sadašnje rashode, povećano javno investiranje u visoko obrazovanje je automatski opravdano.

Razmatrajući izvore investiranja u visoko obrazovanje Nicholas Barr smatra (2004) da prospe-ritetu i razvoju visokog obrazovanja ne doprinosi model investiranja koji se oslanja isključivo na javne (poreske) prihode. Autor navodi da, zbog ograničenja koji se tiču prioriteta u trošenju jav-nih sredstva, u Engleskoj opada iznos investiranja po studentu, a da broj studenata raste. Model investiranja u visoko obrazovanje koji analiziraju Elena Del Rey i Maria Racionero (2010) podra-zumeva investiranje u visoko obrazovanje iz dva izvora: javnog, preko poreskih subvencija gde se troškovi visokog obrazovanja plaćaju iz opštih poreza i privatnog gde svaki student plaća cenu ob-razovanja (školarinu) putem pozajmica. I navedeni autori se zalažu za model mešovitog investira-nja u visoko obrazovanje, iz javnih i iz privatnih izvora, ne izjašnjavajući se o optimalnoj srazme-ri toga investiranja.

Razmatrajući investiranje sredstava u svoje univerziteta, neke zemlje kao što je na primer Fin-ska, reformama sistema visokog obrazovanja pokušavaju da poboljšaju učinke univerziteta, a pro-menama modela investiranja u visoko obrazovanje pokušava se rešavati dosadašnji problem re-striktivnosti javnog investiranja u visoko obrazovanje i omogućuje se veće privatno investiranje u univerzitete (Tammi, 2009).

Za razliku od predhodno navedenih istraživanja koja su istaknuta kao slična, ovo istraživanje bavi se obimom investiranja u visoko obrazovanje, implementacijom novog modela investiranja i njegovim doprinosom na povećanje obima i nivoa investiranja u visoko obrazovanje. Predmet-no istraživanje analizira rang Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, kao evropske regije, u od-nosu na odabrane evropske zemlje po pokazatelju investiranja po budžetskom studentu u viso-kom obrazovanju.

3. Metodologija istraživanjaMetodologija istraživanja se bazira na statističkoj analizi raspoloživih podataka o godišnjem in-

vestiranju budžetskih sredstava u visoko obrazovanje u 26 zemalja Evropske unije, Republici Hr-vatskoj, bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao evropskoj regiji za 2010. godinu.

Raspoloživi podaci se najpre ujednačavaju iskazivanjem u EUR, a zatim grupišu i metodološki iskazuju po pokazatelju investiranja po studentu. Statističkom metodom se utvrđuje indeks nivoa i rang Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine u odnosu na pomenute odabrane evropske zemlje.

Nakon toga se na polazne podatke koji se odnose na Republiku Srbiju i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, ex post, u istim uslovima primenjuje formula novog modela investiranja u viso-ko obazovanje u Republici Srbiji, koja je postavljena na sledeći način (Kabok, Djaković, Andjelić, 2011):

( )[ ] ( )[ ]{ } ( )ToTgUsBsKfDsBsTsKfDsBsTsUtr +×+×+××+×+×= 25,0

Uz sledeća potrebna objašnjenja:Utr: Ukupni troškovi programa koji se doznačuju za realizaciju akreditovanog studijskog pro-

grama osnovnih studija ili diplomskih studija iz budžeta;

Ts: Troškovi po budžetskom studentu kao planska kategorija utvrđivala bi se i propisivala sva-ke godine od strane Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije i Ministarstva finansija Repu-blike Srbije u formi normativanog akta;

Bs: Broj budžetskih studenata studijskog programa;Ds: Broj diplomiranih studenata studijskog programa;Kf: Korektivni faktor koji bi se normativno propisao od strane Ministarstva prosvete i nauke

Republike Srbije i koji bio za: prirodno-matematičke nauke iznosio 1,5, za društveno-humanistič-ke nauke 1, za medicinske nauke 3, a za umetnost 5;

Us: Ukupan broj studenata (budžetskih i samofinansirajućih) studijskog programa;Tg: Troškovi grejanja;To: Troškovi osiguranja. Primenom formule novog modela investiranja, dobijaju se nove vrednosti pokazatelja koji se

odnose na investirana budžetska sredstava po studentu u EUR na godišnjem nivou, u Republi-ci Srbiji i AP Vojvodini, kao evropskoj regiji. Statističkom metodom se za nove vrednosti pokaza-telja utvrđuje indeks nivoa i rang Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine u odnosu na odabrane evropske zemlje. Nove vrednosti pokazatelja sa nakon toga, upoređuju sa vrednostima istih poka-zatelja za odabrane evropske zemlje sa ciljem utvrđivanja promena indeksa nivoa i ranga Republi-ke Srbije, odnosno AP Vojvodine u odnosu na pomenute evropske zemlje.

4. Rezultati istraživanjaNa osnovu polaznih podataka i primenjene metodologije dobijaju se podaci koji u značajnoj

meri ukazuju na odnos, ali i na mogućnosti državnog budžeta, vezano za investiranje u visoko obrazovanje. Iznosi investiranja po studentu se drastično razlikuju u viskorazvijenim zemljama Evrope od mogućnosti za investiranje u zemaljama u tranziciji. Analizirani pokazatelj investiranja budžetskih sredstava po studentu po odabranim evropskim zemljama iskazan je u narednoj ta-beli 1:



Tabela 1 - Tabelarni prikaz investiranja budžetskih sredstava po studentu visokog obrazovanja u odabranim državama Evrope, Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao evropskoj regiji za 2010. godi-nu, po postojećem i novom modelu investiranja

Izvor podataka: Eurostat (2010) i Republički zavod za statistiku - Statistički godišnjak Srbije za 2011. godinu i kalkula-cije autora

2010 godina

Budžetska sredstava po student u EUR po postojećem modelu

investiranja

Budžetska sredstava po student u EUR po novom

modelu investiranja

Indeks nivoa u %

(Serbia =100)

Indeks nivoa u %

(Serbia =100)

Razlika

(4-5)

1 2 3 4 5 6

Sweden 15.774,9 15.774,9 1.312 1.136 176

Netherlands 13.701,8 13.701,8 1.140 987 153

Denmark 13.657,2 13.657,2 1.136 984 152

Austria 12.432,7 12.432,7 1.034 896 138

United Kingdom 12.428,7 12.428,7 1.034 895 139

Finland 12.133,4 12.133,4 1.010 874 136

Germany 12.095,6 12.095,6 1.007 871 136

Belgium 11.931,4 11.931,4 993 859 134

France 11.273,8 11.273,8 938 812 126

Ireland 11.154,4 11.154,4 929 804 125

Spain 10.508,0 10.508,0 875 757 118

Cyprus 10.154,9 10.154,9 845 732 113

Malta 9.738,3 9.738,3 810 702 108

Italy 7.429,1 7.429,1 618 535 83

Portugal 7.409,7 7.409,7 617 534 83

Czech Republic 6.574,2 6.574,2 547 474 73

Slovenia 6.531,4 6.531,4 543 471 72

Greece 5.818,2 5.818,2 484 419 65

Hungary 5.171,6 5.171,6 431 373 58

Slovakia 5.160,8 5.160,8 430 372 58

Latvia 5.020,6 5.020,6 418 362 56

Lithuania 4.890,9 4.890,9 407 352 55

Bulgaria 4.830,2 4.830,2 402 348 54

Poland 4.722,3 4.722,3 393 340 53

Estonia 4.513,2 4.513,2 376 325 51

Croatia 2.805,4 2.805,4 233 202 31

Romania 2.409,4 2.409,4 201 174 27

Serbia 1.201,9 1.387,8 100 100 0

AP Vojvodina 1.076,6 1.243,1 89 89 0

FYR Macedonia 585,7 585,7 49 42 7

Podaci o investiranju budžetskih sredstava po studentu, kao i indeks nivoa tih ulaganja koji su dati u tabeli 1 ukazuju, da su ta investiranja u razvijenim državama Evropske unije višestruko veća nego u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji. Iz date tabele 1 sagledava se, da su u Švedskoj, koja je na prvom mestu po budžetskim investiranjima po studentu od analizira-nih evropskih zemalja, navedena investiranja za oko 13 puta veća nego u Republici Srbiji, u Holan-diji i Danskoj, za oko 11 puta, dok su investiranja po studentu u Austriji, Nemačkoj, Velikoj Britani-ji i Finskoj veća za oko 10 puta.

Posebno se uočava da i neke zemlje u okruženju, koje su ranije pripa dale tzv. Istočnom bloku zemalja, kao na primer Mađarska, Bugarska, Slovačka i Češka, imaju oko četiri do pet puta veća izd vajanja budžetskih sredstava po studentu u odnosu na Republiku Srbiju, a ista je srazmera po ovom kvantitativnom pokazatelju i sa Slovenijom kao državom bivše SFR Jugoslavije. U Hrvatskoj su navedena izdvajanja veća za više od dva puta u odnosu na Republiku Srbiju, dok je niže investi-ranje budžetskih sredstva po studentu, u analiziranoj godini u odnosu na Republiku Srbiju, samo u bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Obzirom da AP Vojvodina, u 2010. godini, ima manja investiranja budžetskih sredstava po studentu u odnosu na Republiku Srbiju, navedene razlike su, u odnosu na AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, još veće i drastičnje.

Navedeni podaci su dokaz nepovoljnog ekonomskog i materijalnog položaja visokog obrazova-nja u Republici Srbiji kada je reč o budžetskom investiranju u visoko obrazovanje po modelu koji se primenjuje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini.

Primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji, sa kvalitativnim i kvantitativnim performansama formule modela koje povećavaju obim i strukturu investicija, sma-njila bi se evidentna razlika u iznosima koji se investiraju po studentu u analiziranim, odabranim državama Evrope u odnosu na Republiku Srbiju, odnosno AP Vojvodinu, kao evropsku regiju. Po-većanje investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, doprinelo bi boljem kvalitetu izvođenja studijskih programa visokog obrazovanja, ukupno boljim uslovima rada, povećanju konkurentnosti, kao i razvoju preduzetništva u visokom obrazovanju.

5. ZaključakRezultati istraživanja pokazuju veliku razliku u investiranju budžetskih sredstava u visoko ob-

razovanje među analiziranim zemljama i regionima Evrope, a navedena činjenica zahteva jedin-stveni pristup na izradi strategije razvoja visokog obrazovanja u Evropskoj uniji. Obzirom na zna-čaj visokog obrazovanja za ukupan socijalni i kulturni razvoj, kao i za poboljšanje privrednog ra-zvoja svakog društva, razvoj visokog obrazovanja, u narednom periodu, treba da se ostvaruje tako da od njega imaju koristi sve države, regioni i ustanove visokog obrazovanja koje doprinose glo-balnom društvenom razvoju zasnovanog na znanju u Evropi. Stvaranje društva zasnovanog na znanju traži sve veći udeo visokoobrazovanog stanovništva, stoga je pitanje postizanja, održava-nja i povećavanja nivoa investiranja u visoko obrazovanje jedno od ključnih pitanja na koje krea-tori strategija razvoja visokog obrazovanja u svim analiziranim državama Evrope treba da prona-laze odgovore.

Rezultati istraživanja, isto tako, ukazuju da primena postojećeg modela investiranja u Repu-blici Srbiji, a posebno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, ne obezbeđuje dovoljan obim i kvalitet budžetskog investiranja u visoko obrazovanje. Nizak obim investiranja u visoko obrazovanje izra-žen je u poređenju sa odabranim zemljama Evrope, što obavezuje kreatore strategije razvoja vi-sokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao i ostale aktere u oblasti visokog



obrazovanja, da u saradnji sa menadžmentom ustanova, obezbede poboljšanja u ovom domenu. Aktivnosti u ovoj oblasti treba da se odvijaju u pravcu primene i implementacije novog modela in-vestiranja, ali i razvoja preduzetništva u oblasti visokog obrazovanja.

Novi model investiranja, čiji je osnovni parametar troškovi po studentu studijskog programa, obezbeđuje veći obim investicija u visoko obrazovanje, a poboljšava i strukturu sredstava koja se investiraju u visoko obrazovanje za nastavnu delatnost i fiksne troškove. Navedena kvalita-tivna karakteristika novog modela investiranja je posebno značajna za transparentnu raspodelu budžetskih sredstava namenjenih za visoko obrazovanje koja treba da se odvija u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, putem javnih konkursa. Predlaže se kreatorima strategije razvoja visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini da se raspodela budžetskih sredstva name-njenih visokom obrazovanju vrši javnim konkursom uz mogućnost ravnopravnog učešće svih stu-dijskih programa visokog obrazovanja na tom konkursu.

Investing in higher education: the Republic of Serbia in international environment

Summary Higher quality of higher education services, improved working conditions and economic si-tuation are predominantly determined by the total amount of investments in higher educa-tion, in particular by state funds. On the other hand, the investment model for higher educa-tion, economic power and budgetary capacity of the state, determine the amount of public funds invested in higher education. The subject matter of this paper is the level of public in-vestments in higher education in the Republic of Serbia, i.e. AP Vojvodina, as a European re-gion, in comparison to selected European countries, which is analysed according to the qu-antitative indicator i.e. budgetary appropriations per student. The goal of this study is to de-termine changes in ranking of the Republic of Serbia, i.e. AP Vojvodina, through implementa-tion of the new investment model for higher education, in comparison to selected European countries. Study results show significant decrease of public investments in higher educati-on, in the Republic of Serbia, in comparison to selected European countries. The results also imply that implementation of the new investment model for higher education increases the volume of investments, as well as development of entrepreneurship in higher education.

Key words: investments, higher education, budgetary resources

Literarura1. Barr, N. (2004) „Higher education funding”, Oxford reviw of economic policy, Oxford University Press, Vol. 20,

No. 2, pp. 264 -283.2. Del Rey, E., Racionero, M. (2010) „Financing schemes for higher education”, European Journal of Political

Economy, Vol. 26, No.1, pp. 104 -113.3. Eicher, J. (1998) „The Costs and financing of Higher Education in Europe”, European Journal of Education, Vol.

33, No. 1, pp. 31-39.4. Eicher, J., Chevailler, T. (2002) „Rethinking the Financing of Post - Compulsory Education”. Higher Education in

Europe, Volume 27., No. 1 - 2, pp. 69 - 99.5. Eurostat (2010) Tertiary education statistic, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.

php/Tertiary_education_ statistics, (Sačuvano: 25. januara 2012.).6. Jacobs, B., Ploeg, F. (2005) „Guide to reform of higher education: A European perspective”, Discussion paper

series No. 5327, Industrial organization and public policy, Centre for Policy Research, London.7. Kabok, J., Djaković, V., Andjelić, G. (2011) „Investment Model Aimed at Raising Competitiveness of Higher

Education”, Proceedings XV International Scientific Conference on Industrial Systems, September 14. – 16. 2011. Novi Sad, Serbia, pp. 446 – 450

8. Republički zavod za statistiku, (2011) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.9. Tammi, T. (2009) „The competitive funding of university research: the case of Finnish science universities”,

Higher Education, Vol 57, No. 5, pp. 657 - 679.


Cjeloživotno obrazovanje s ciljem postizanja poslovnog napretka i stvaranja financijskih

vrijednosti

Maja Kitić, dipl.oec., Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/590-77-81Toni Miljak, mag.oec., Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/517-35-25mr.sc. Joško Lozić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38598/891-896

SažetakU suvremenim uvjetima globalizacije, kao bitan čimbenik razvoja društva i uspješnih naci-onalnih gospodarstava, ističe se znanje. Gospodarstvo se sve više oslanja na korištenje no-vih ideja, informacija te stjecanje novih znanja i vještina, a manje na materijalne izvore. Tr-žište rada iznimno je dinamično te zahtijeva konstantnu prilagodbu novim uvjetima. Najvaž-niji čimbenik u ostvarivanju toga cilja jest cjeloživotno obrazovanje. Istraživanje, korišteno u pisanju ovog znanstvenog rada, provodilo se od prosinca 2011. godine do travnja 2012. go-dine. Podijeljena su 764 anketna upitnika, a stopa povrata pravilno ispunjenih upitnika bila je 82%.Cilj ovog rada je, na temelju provedenog istraživanja, prikazati korelaciju između želje za usa-vršavanjem i poslovnog napretka, odnosno korelaciju između potrebe za usavršavanjem i očuvanjem radnog mjesta.

Ključne riječi: cjeloživotno obrazovanje, financijska kriza, financijske vrijednosti, poslovni na-predak, tržište rada

1. UvodZnanje je jedan od najbitnijih čimbenika stvaranja uspješnih nacionalnih gospodarstava te ra-

zvoja društva. Gospodarstvo se dijeli na četiri osnovne djelatnosti:• primarne (stočarstvo, ribarstvo, poljoprivreda, šumarstvo),• sekundarne (industrija, brodogradnja, rudarstvo, energetika, građevinarstvo i proizvodno

obrtništvo),• tercijarne (turizam, promet, bankarstvo, trgovina i ugostiteljstvo) i• kvartarne (neproizvodna djelatnost poput policije, školstva, zdravstva, itd,).Suvremena ekonomija se, zahvaljujući brzom razvoju tercijarnih djelatnosti poput informati-

zacije, zasniva upravo na znanju. Na tržište rada, način zapošljavanja i sam rad odlučujuće su utjecali neki osnovni trendovi u

društveno-ekonomskim procesima: • dugoročna društveno-ekonomska tranzicija,• stvaranje i promjene u društvenoj podjeli rada,• meritokratizacija društva,

52 Maja Kitić, Toni Miljak, mr.sc. Joško Lozić: Cjeloživotno obrazovanje s ciljem postizanja...

• profesionalizacija rada,• birokratizacija radnih odnosa (Mrnjavac, Ž., 2002.).Budući da je tržište rada iznimno dinamično te zahtijeva konstantnu prilagodbu novim uvjeti-

ma, javlja se potreba za cjeloživotnim obrazovanjem. Suvremena ideja cjeloživotnog obrazovanja nastaje 70-tih godina prošlog stoljeća. Brojni teo-

retičari iskazali su kritike prema sustavu obrazovanja. Afirmiranje izvanškolskih oblika učenja pra-te prijedlozi o produljenju učenja tijekom cijelog ljudskog života. Zahtijeva se uklanjanje zidova iz-među škole i ostalih dijelova ljudskog života, između škole i rada.

2. Cjeloživotno obrazovanje u Europskoj uniji i Republici HrvatskojCjeloživotno obrazovanje podrazumijeva stjecanje i osuvremenjivanje svih vrsta sposobnosti,

interesa, znanja i kvalifikacija od predškole do razdoblja nakon umirovljenja te promicanje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti građanima prilagodbu “društvu znanja” i aktivnom sudje-lovanju u svim sferama društvenog i gospodarskog života te na taj način utjecanje na vlastitu bu-dućnost. U kontekstu cjeloživotnog obrazovanja uvažavaju se svi oblici obrazovanja: formalno ob-razovanje (npr. tečaj na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potreb-nih na radnom mjestu), i informalno obrazovanje, međugeneracijsko učenje (razmjena znanja u obitelji, među prijateljima) (Kapular, F. 2009.).

Pod formalnim obrazovanjem podrazumijevaju se obrazovni programi koje je odobrilo Mini-starstvo znanost, obrazovanja i sporta u svrhu stjecanja određenih stručnih zvanja, sposobnosti i vještina. Polaznici, po završetku programa, dobivaju javnu ispravu (Zakon o obrazovanju odra-slih, 2010.).

Neformalno obrazovanje provodi se u trgovačkim društvima, udrugama, ustanovama za obra-zovanje odraslih, sindikatima, sportskim društvima, političkim centrima, itd. Ovakav tip obrazova-nja predstavlja organizirane procese učenja usmjerene na osposobljavanje i usavršavanje za rad, za različite socijalne aktivnosti te za osobni razvoj (Zakon o obrazovanju odraslih, 2010.).

Informalno obrazovanje obuhvaća aktivnosti u kojima osoba prihvaća stajališta i pozitivne vrednote te vještine i znanja iz svakodnevnog iskustva i raznolikih drugih utjecaja i izvora iz svoje okoline. Ono je prirodna pojava u svakodnevnom životu i za razliku od formalnog i neformalnog obrazovanja ne mora se odvijati svjesno (Zakon o obrazovanju odraslih, 2010.).

Na važnost cjeloživotnog obrazovanja ukazala je i Europska unija Lisabonskim procesom (Com-mission of the European Communities, 2000.) koji je započeo sjednicom Europskog vijeća 2002. godine gdje se utvrdila strategija razvoja Europske unije do 2010.godine. Cilj je bio izgraditi najdi-namičniji i najkonkurentniji svjetski gospodarski prostor temeljen na znanju u kojem bi se poveća-la zaposlenost i životni standard.

Također, 2000. godine Europska komisija donijela je Memorandum o cjeloživotnom učenju koji ističe zapošljivost i aktivno građanstvo kao ishode procesa cjeloživotnog obrazovanja.

Godine 2002. razrađen je detaljni program ostvarivanja obrazovnih ciljeva u Lisabonskom pro-cesu na temelju široke rasprave u zemljama članicama i Vijeću za obrazovanje.

U Republici Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti donijela je Deklaraciju HAZU o znanju 2002.godine dok je Vlada RH 2002. godine počela davati značajniju ulogu obrazovanju donijevši Strategiju razvoja obrazovanja. Akcijski plan za obrazovanje za održivi razvoj donijet je 2009. godine.


Prema popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine (podaci za popis iz 2011. još uvijek nisu objavljeni), struktura stanovništva starog 15 i više godina prema razini završene ško-le prikazana je na slici 1.:

Slika 1: Struktura stanovništva starog 15 i više godina prema razini završene ško

U Republici Hrvatskoj je, 2001. godine, samo 3,97 % stanovništva imalo završenu višu školu a 7,61% završen fakultet, magisterij ili doktorat.

Gospodarska kriza, kao i negativna kretanja na svjetskom i domaćem tržištu, uzrokovali su po-većanje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2011. godine. Prosječna stopa nezaposlenosti 2005. godine je iznosila 8,6%, 2010.godine 17,6% a 2011. godine, prema izra-čunu HZZ-a (http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6191),17,9%. Povećanjem stope nezaposlenosti, stvara se sve veća (uvjetno rečeno) konkurencija na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Poveća-nje konkurentnosti i dobivanje prednosti pri zapošljavanju može se ostvariti ulaganjem u vlastito obrazovanje. Naglasak u ovom radu bit će na formalnom obrazovanju kao važnoj komponenti cje-loživotnog obrazovanja.

3. IstraživanjeIstraživanje je provedeno u periodu od prosinca 2011. godine do travnja 2012. godine. U nje-

mu su sudjelovali zaposleni izvanredni studenti Sveučilišnog odjela za stručne studije Sveučilišta u Splitu (dalje u testu Sveučilišni odjel). Istraživanje je provedeno anketom.

Anketa predstavlja jednu od veoma značajnih i veoma široko rasprostranjenih metoda priku-pljanja podataka. To je prikupljanje podataka pomoću pisanog upitnika (Buble, M. 2002.).

Upitnik se sastojao od 11 direktnih pitanja podijeljenih u dva dijela: opći i dio orijentiran na formalno cjeloživotno obrazovanje. U općem dijelu pitanja su se odnosila na spol, dobru skupinu,

podatke o zaposlenju, dok se u drugom dijelu naglasak stavio na razloge upisa na stručni studij, vi-sinu plaće, želju i potrebu za daljnjim školovanjem.

Ukupno su podijeljena 764 anketna upitnika. Anketiranje se provodilo neposrednim anketira-njem prisutnih respondenata. Pravilno ispunjene upitnike predalo je 82 % ispitanika.

3.1. Cilj i hipoteze istraživanjaOsnovni cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju između želje za usavršavanjem i poslovnog na-

pretka odnosno korelaciju između potrebe za usavršavanjem i očuvanjem radnog mjesta. Također, želi se pokazati kako razlog upisa na Sveučilišni odjel ne ovisi o plaćama ispitanika.

U skladu s tim postavljene su tri hipoteze:• H1: Postoji statistički značajna povezanost između želje za usavršavanjem i poslovnog na-

pretka• H2: Postoji statistički značajna povezanost između potrebe za usavršavanjem i očuvanjem

radnog mjesta• H3: Ne postoji statistički značajna razlika između plaća ispitanika u usporedbi s razlogom

upisa na Sveučilišni odjel.

3.2. Metodologija i uzorakKao što je navedeno u uvodu ovog rada, istraživanje se provodilo na Sveučilišnom odjelu od

prosinca 2011.godine do travnja 2012. godine. Podijeljena su 764 anketna upitnika, a stopa povra-ta pravilno popunjenih iznosila je 82%, odnosno 626 anketna upitnika. 80 % ispitanika su ženskog, dok je 20 % muškog spola. Dobna skupina ispitanika kreće se od 18 do 55 godina života. 72% ispi-tanika radi u privatnom sektoru, dok njih 28 % radi u državnom sektoru. Prosječna plaća ispitani-ka iznosi 4.714,86 kn (645 €).

Dotični podaci upotrijebljeni su kao osnova za analizu kojom su se provjerile navedene hipote-ze. Analizirali su se podaci o razlogu upisa na Sveučilišni odjel te su uspoređeni s visinom primanja.

Provjera prve i druge hipoteze izvršena je jednostavnim izračunom relativnih frekvencija (po-stotaka), dok je za provjeru treće hipoteze izračunat HI – kvadrat.

3.3. Rezultati istraživanja U nastavku rada prikazuju se i analiziraju rezultati istraživanja na uzorku od 626 studenata Sve-

učilišnog odjela od čega su 80% žene, a 20% muškarci u dobnoj skupini od 18 do 55 godina života.



Slika 2. Struktura ispitanika Sveučilišnog odjela prema spolu i dobi

Izvor: autori prema rezultatima ankete

U tablici 1. prikazana je distribucija studenata prema razlogu upisa na Sveučilišni odjel:

Tablica 1. Distribucija studenata prema razlogu upisa na Sveučilišni odjel


Iz tablice 1. vidljiva je neznatno veća dominacija studenata koji su Sveučilišni odjel upisali zbog potrebe za usavršavanjem (njih 58%) u odnosu na želju za usavršavanjem (njih 42%).

Tablica 2. Distribucija studenata prema potrebi upisa na Sveučilišni odjel


Razlog upisa: Broj studenata (F) %a) potreba za usavršavanjem 363 58%b) želja za usavršavanjem 263 42%UKUPNO 626 100%

POTREBA Broj studenata (F) %a) očuvanje radnog mjesta 298 82%b) usvajanje novih znanja i vještina 65 18%

UKUPNO 363 100%

Tablica 2. pokazuje distribuciju studenata prema potrebi za usavršavanjem koja je iskazana u dva različita modaliteta – očuvanje radnog mjesta i usvajanje novih znanja i vještina. Istraživanje je pokazalo kako je 82 % studenata upisalo Sveučilišni odjel zbog očuvanja radnog mjesta, dok je znatno manje, njih 18%, Odjel upisalo radi usvajanja novih znanja i vještina.

Tablica 3. Distribucija studenata prema želji upisa na Sveučilišni odjel


Tablica 3. pokazuje distribuciju studenata prema želji za usavršavanjem koja je iskazana u dva različita modaliteta – napredovanje na postojećem ili pronalazak novog radnog mjesta i otvara-nje vlastitog obrta/poduzeća. Prema rezultatima istraživanja, 98 % studenata upisalo je Sveučiliš-ni odjel zbog napredovanja na postojećem ili pronalaska novog radnog mjesta, dok je znatno ma-nje, njih 2%, Odjel upisalo radi otvaranja vlastitog obrta/poduzeća.

Provjera treće hipoteze izvršena je pomoću HI-kvadrat testa. Tablica 4. prikazuje platne razre-de ispitanika koji su uspoređeni s razlogom upisa na Sveučilišni odjel:

Tablica 4. Raspored ispitanika prema platnim razredima

Iz tablice 4. vidljivo je kako dominiraju ispitanici u platnom razredu 4.000 – 5.000 kn. Najveći broj ispitanika, koji su stručni studij upisali radi potrebe za usavršavanjem, nalazi se u platnom ra-

ŽELJA Broj studenata %a) napredovanje na postojećem ili pronalazak novog radnog mjesta 257 98%

b) otvaranje vlastitog obrta/poduzeća 6 2%UKUPNO 263 100%

Razlog upisa na Sveučilišni odjel

Platni razredi (kn)Potreba za

usavršavanjem (F)

%

Želja za usavršavanjem

(F)

% UKUPNO %

< 3.000 39 11% 12 5% 51 8%3.000 – 4.000 104 29% 52 20% 156 25%4.000 – 5.000 98 27% 82 31% 180 29%5.000 – 6.000 72 20% 75 29% 147 23%6.000 – 7.000 33 9% 9 3% 42 7%7.000 – 8.000 12 3% 15 6% 27 4%8.000 – 9000 2 1% 7 3% 9 1%

9.000 < 3 1% 11 4% 14 2%363 100% 263 100% 626 100%



zredu 3.000 – 4.000 kn (njih 29%) dok se najveći broj ispitanika koji su stručni studij upisali radi že-lje za usavršavanjem nalazi u platnom razredu 4.000 – 5.000 kn (njih 31%).

Pod pretpostavkom da ne postoji statistički značajna razlika između razloga upisa na stručni studij, proporcija svakog platnog razreda trebala bi biti jednaka i za razlog potrebe za usavršava-njem i za razlog želje za usavršavanjem. Očekivane frekvencije f1 izračunate su u tablici 5:

Tablica 5. Očekivane frekvencije f1 prema platnim razredima


U tablici 6. izračunata je vrijednost Hi – kvadrat (c2) testa. Oznaka f0 predstavlja opažene fre-kvencije odnosno broj ispitanika svakog platnog razreda u odnosu na razlog upisa na stručni stu-dij. Oznaka f1 predstavlja očekivane (teoretske) frekvencije, odnosno frekvencije koje se mogu očekivati uz zadanu hipotezu. U zadnjem retku izračunata je vrijednost c2 testa.

Tablica 6. Vrijednosti Hi – kvadrat (c2) testa


Platni razredi (kn)

£ 3.000 3.000 – 4.000

4.000 – 5.000

5.000 – 6.000

6.000 – 7.000

7.000 – 8.000

8.000 – 9000

9.000 ≤

Potreba 30 90 104 85 24 16 5 8

Želja 21 66 76 62 18 11 4 6

f0 f1 f0-f1 (f0-f1)2 (f0-f1)2/f139 30 9 81 2,7

104 90 14 196 2,17777898 104 -6 36 0,34615472 85 -13 169 1,98823533 24 9 81 3,37512 16 -4 16 12 5 -3 9 1,83 8 -5 25 3,125

12 21 -9 81 3,85714352 66 -14 196 2,96969782 76 6 36 0,47368475 62 13 169 2,7258069 18 -9 81 4,5

15 11 4 16 1,4545457 4 3 9 2,25

11 6 5 25 4,166667χ2 = 38,90971

Broj stupnjeva slobode predstavlja broj nezavisnih varijabli uključenih u izračun c2 , a izraču-nava se pomoću formule (broj stupaca -1)*(broj redaka -1). U analizi provedenog istraživanja broj stupnjeva slobode iznosi (2-1)*(16-1) = 15.

Iz tablice graničnih vrijednosti hi – kvadrata može se očitati da je granična vrijednost hi-kva-drat uz 15 stupnjeva slobode na razini značajnosti od 5 % 24,996. Budući da je izračunati hi-kva-drat veći, odbacuje se hipoteza, odnosno može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika između potrebe i želje upisa na Sveučilišni odjel u odnosu na visinu plaće ispitanika.

4. ZaključakU ovom radu analizirani su podaci prikupljeni anketom provedenom među izvanrednim stu-

dentima Sveučilišnog odjela za stručne studije Sveučilišta u Splitu. Suvremena kretanja na tržištu, aktualna gospodarska kriza i sve veća nezaposlenost uzrokovali

su veću potražnju za dodatnim obrazovanjem kako bi se povećala konkurentnost u potrazi za po-slom. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju između želje za usavršavanjem i poslovnog napretka, odnosno korelaciju između potrebe za usavršavanjem i očuvanjem radnog mjesta te po-kazati da razlog upisa na Sveučilišni odjel ne ovisi o plaćama ispitanika.

Pomoću relativnih frekvencija (postotaka) dokazano je da je nešto veći postotak studenata Sveučilišni odjel upisalo zbog potrebe za usavršavanjem, o čemu im uvelike ovisi očuvanje radnog mjesta, u odnosu na postotak studenata koji su Sveučilišni odjel upisali zbog želje za usavršavanjem.

Također, izračunom Hi – kvadrata dokazano je da postoji statistički značajna razlika između po-trebe i želje upisa na Sveučilišni odjel u odnosu na visinu plaće ispitanika, odnosno ispitanici s ni-žim plaćama Sveučilišni odjel upisali su zbog potrebe, dok su u nešto manjoj mjeri ispitanici s ve-ćim plaćama upisali Sveučilišni odjel zbog želje za usavršavanjem.

Rezultati istraživanja ukazuju i na važnost sudjelovanja svakog radnoaktivnog pojedinca u pro-cesu cjeloživotnog obrazovanja kako bi se osigurao osobni prosperitet i stvaranje dodatnih finan-cijskih vrijednosti.



Lifelong Education in Order to Achieve Progress of Business and Creation of the Financial Values

AbstractIn modern conditions of globalization, as an essential factor of the successful development of society and national economies, knowledge is very important. The economy increasing-ly relies on the use of new ideas, informations and acquiring new knowledge and skills rath-er than on the material resources. The labor market is very dynamic and requires constant adaptation the new conditions. The most important factor in achieving this aim is lifelong learning.The aim of this paper is to show on the basis of research conducted the correlation between the desire for training and business progress and the correlation between the need for train-ing and job preservation.

Keywords: business development, financial crisis, financial values, labor market, lifelong education

Literatura1. Buble, M. (2002.). Management. Split: Ekonomski fakultet Split, 373-375.2. Commission of the european communities (2000). A Memorandum on Lifelong Learning, Brussels:3. Commission Staff Working Paper SEC 18324. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6191 (sačuvano 17.03.2012.)5. Kapular, F. (2009.). Globalizacija i cjeloživotno učenje – hrvatsko iskustvo (magistarski rad). Osijek: Ekonomski

fakultet Osijek6. Mrnjavac, Ž. (2002.). Nestaje li radništvo u ekonomiji zasnovanoj na znanju? (članak). Treća znanstvena kon-

ferencija katedri za teorijsku ekonomiju. Opatija: Ekonomski fakultet Rijeka7. Zakon o obrazovanju odraslih (2010.). Zagreb: Narodne novine br.24

Inovacije i razvoj kao uzrok i posljedica poduzetništva

Martina Levar, Marina Nikolić, Inovacijsko razvojni centar Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Croatia00385 1 364 70 98, [email protected], [email protected]

SažetakZemlje u ovoj regiji, odnosno, zemlje na području bivše Jugoslavije, suočavale su se s mno-gim izazovima u svojoj povijesti, no događanja vezana za posljednje desetljeće govore kako te zemlje imaju tendenciju napredovanja u miru te teže blagostanju. Približavanjem ili pri-ključivanjem Europskoj uniji koja se također suočava s mnogim gospodarskim i socijalnim problemima, te zemlje dijele ili nastoje dijeliti jednaku filozofiju sa zemljama EU pa je tako neminovno pozvati se na strategiju Europske komisije za pametan i održiv razvoj, Europe 2020, koja navodi inovacije kao jedan od najvažnijih prioriteta razvoja europskih zemalja. Kako je razvoj nužan za zemlje u regiji, a to bi značilo da one moraju uvoditi drastične pro-mjene u načinu funkcioniranja, dolazimo do samog nastanka riječi inovacija (lat. innovatio što znači novotarija, promjena, preinaka) koja djeluje u službi tako nužnog i željenog razvoja.Inovacije, odnosno proces stvaranja i korištenja kreativnosti kao glavnog alata, osiguravaju preduvjet za nastanak i funkcioniranje poduzetništva uopće te na taj način generiraju i vode razvoju koji proizlazi iz poduzetništva kao jednog od ključnih preduvjeta ne samo za razvoj zemalja, već i održivost razvoja.

Ključne riječi: poduzetništvo, inovacije, razvoj

1. UvodZemlje u ovoj regiji, odnosno, zemlje na području bivše Jugoslavije, suočavale su se s mnogim

izazovima u svojoj povijesti, no događanja vezana za posljednje desetljeće govore o tome kako te zemlje imaju tendenciju napredovanja u miru te teže blagostanju. Približavanjem ili priključiva-njem Europskoj uniji koja se također suočava s mnogim gospodarskim i socijalnim problemima, te zemlje dijele ili nastoje dijeliti jednaku filozofiju sa zemljama EU pa je tako neminovno pozvati se na strategiju Europske komisije za pametan i održiv razvoj, Europe 2020, koja navodi inovacije kao jedan od najvažnijih prioriteta razvoja europskih zemalja.

Kako je razvoj nužan za zemlje u regiji, a to bi značilo da one moraju uvoditi drastične promje-ne u načinu funkcioniranja, dolazimo do samog nastanka riječi inovacija (lat. innovatio što znači novotarija, promjena, preinaka) koja djeluje u službi tako nužnog i željenog razvoja. Inovacije se prije svega uvode u kontekstu razvoja tehnologije, a zatim i poslovnih procesa. U današnje vrije-me, Internet je najbolji primjer za to. U proteklih 30 godina Internet se razvijao i evoluirao goto-vo nevjerojatnom brzinom, a danas pruža temelj za elektroničku poštu (e-mail), World Wide Web (www) i za elektroničku trgovinu (e-commerce) (Lee-Kelley, Gilbert i Mannicom, 2003.), što su sa-stavnice svakog dobro organiziranog poduzeća koje nastupa na tržištu, bilo samo u tuzemstvu ili i na međunarodnom tržištu.

Primjerice, poduzeća koja posjeduju internetske stranice i koja posluju elektroničkim putem mogu imati sustave za naručivanje i prodaju koji nadziru pristup trgovaca i veletrgovaca proi-

62 Martina Levar, Marina Nikolić: Inovacije i razvoj kao uzrok i posljedica poduzetništva

zvodima na mjestu utovara, a također jamče razinu dostupnosti proizvoda i visoku razinu usluge (Nguyen, Sherif i Newby, 2007.).

Inovacije, odnosno proces stvaranja i korištenja kreativnosti kao glavnog alata, osiguravaju preduvjet za nastanak i funkcioniranje poduzetništva uopće te na taj način generiraju i vode ra-zvoju koji proizlazi iz poduzetništva kao jednog od ključnih preduvjeta ne samo za razvoj zemalja, već i održivost razvoja.

2. Inovativno poduzetništvoInovacije i razvoj predstavljaju uzrok i posljedicu poduzetništva, a najčešće su usko povezani

s tehnologijom i napretkom u tehnološkom smislu. Tehnologija omogućuje poduzećima da lako identificiraju najbolje klijente i na njih usmjere marketinške napore te nagrade one za koje je vje-rojatno da će često kupovati proizvode ili se služiti uslugama poduzeća. Bolje razumijevanje po-stojećih klijenata omogućuje poduzećima i poduzetnicima da međusobno reagiraju i učinkovitije komuniciraju kako bi značajno poboljšali stopu zadržavanja klijenata. Poduzeća, ali i poduzetnici koji samostalno nastupaju na tržištu, mogu razviti iskustvo prilagođeno klijentima upravo na te-melju inovacija i konstantnog razvoja, mogu bolje predvidjeti obrasce ponašanja istih u elektro-ničkom okruženju, privući ih i ocjenjivati ekonomsku prednost svakog od njih te s vremenom iz-graditi dugoročno uzajamno korisne odnose s njima, na obostrano zadovoljstvo i korist.

Moderna definicija poduzetništva ističe snažnu vezu između poduzetništva i inovacija. Podu-zetništvo se prepoznaje kao kritična veza između novih znanja i gospodarskog rasta. Poduzetnik je inovator koji provodi promjene na tržištu kroz provedbu novih aktivnosti kao što su uvođenje no-vih i kvalitetnijih proizvoda, uvođenje novih načina proizvodnje, otvaranje novih tržišta, pronala-ženje novih izvora opskrbe novim materijalima ili dijelovima i slično. Poduzetništvo je identificira-no od strane mnogih istraživača kao glavna pokretačka snaga slobodnog tržišnog gospodarstva. Međutim, tek nedavno ekonomisti su počeli sintetizirati znanja o poduzetništvu i analizirati nje-gov utjecaj na ekonomski rast (Smoljić, 2011.).

S vremenom razvojem tehnologije, poslovnih procesa, ali i ljudskim napretkom i stalnim ino-viranjem u poslovanju, poduzeća su uspostavila odnose s klijentima putem prikupljanja, pohranji-vanja, održavanja i distribucije znanja o klijentu i za klijenta kroz cijelo poduzeće. Pomoću različitih inovacija poduzeća mogu proizvesti važne informacije kako bi koordinirala sve svoje odjele – pro-daju, marketing, usluge korisnicima te kako bi se bolje i brže služilo potrebama klijenata (Nguyen, Sherif i Newby, 2007.). Poduzeća moraju ostati konkurentna, a jedan od načina poboljšanja kon-kurentskih prednosti jest privlačenje sve više novih kupaca i zadržavanje starih kupaca te njihovo pretvaranje (razvojem dugoročnih, sigurnih odnosa) u lojalne klijente.

U kontekstu poslovanja u elektroničkom okruženju, konstantnog razvoja i uvođenja inovaci-ja i noviteta u poslovanje, poduzeće u takvom okruženju gradi bolje i kvalitetnije odnose s klijen-tima i uspješno radi na povećanju njihove lojalnosti, što dugoročno dovodi do poboljšanja profi-tabilnosti poduzeća (Lee-Kelley, Gilbert i Mannicom, 2003.) te boljeg nastupa na tržištu u odno-su na konkurenciju.

Znanstvenom i tehnologijskom te inovacijskom politikom Republika Hrvatska sustavno stvara poticajno okružje radi promicanja i ostvarivanja najvećih mogućih koristi za društvo. Takva politi-ka nije usredotočena isključivo na razvoj tehnologije, već i na njeno širenje, prilagodbu i prijenos u poslovno okruženje jer su upravo ti mehanizmi sve češće čimbenici razvoja. I postupne i radikalne inovacije temeljni su pokretači gospodarskog razvoja. Inovativnost može biti pokretana ponudom


na području istraživanja i razvoja, potražnjom na tržištu, neophodnim pomacima u konkurentno-sti, pojavom novih tvrtki i slično. Da bi se stvorili sinergijski učinci, politika na području znanosti i tehnologije te inovacija mora biti međusobno povezana i s politikama u pojedinim gospodarskim granama, kao i s drugim područjima od važnosti za razvoj društva (Smoljić, 2011.).

Vlada Republike Hrvatske donijela je Strategiju učenja za poduzetništvo „Poduzetna Hrvatska“ 2010.-2014. godine s Akcijskim planom za njeno provođenje kao posljedicu opredijeljenosti Re-publike Hrvatske za prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgoj-no-obrazovne djelatnosti. Između ostalih, predviđene su mjere koje čine okvir za sustavno sveo-buhvatno stvaranje obrazovno-poticajnog i poduzetništvu usmjerenog društvenog okruženja. Ak-cijski plan za provođenje Strategije obrazovanja za poduzetništvo „Poduzetna Hrvatska“ 2010.-2014. sadrži:

• mjeru 3 koja se odnosi na uvođenje poduzetničkog učenja i osposobljavanja u sve razvojne politike i programe,

• mjeru 7 koja se odnosi na jačanje suradnje i umrežavanje obrazovnih institucija, znanstve-no-istraživačkih i gospodarskih subjekata na programima poduzetništva i

• mjeru 10 koja se odnosi na povećanje broja uspješnih malih poduzeća osnovanih iz poslov-ne prilike.

Znanje i prateća tehnološka rješenja danas su fundamentalni resurs na kojem počiva društve-no blagostanje. Rast blagostanja, drugim riječima, temelji se na znanstvenicima koji stvaraju i pri-mjenjuju novo znanje te ga prenose na buduće generacije. Stvarajući nove proizvode, procese i us-luge, znanstvena djelatnost potiče zapošljavanje i održivi gospodarski razvoj. Činjenica da je veći-na novih radnih mjesta danas vezana uz sektor visokih tehnologija raspršila je nekadašnji strah da će znanstveni razvoj i nove tehnologije dovesti do ukidanja radnih mjesta (Smoljić, 2011.).

3. Inovacije i razvoj kao uzrok i posljedica poduzetništvaInternet, elektronička pošta, prodaja putem Interneta, izravna pošta, telemarketing, pozivni

centri, faks i telefoni samo su neki od primjera razvoja i značajnog napretka u komunikaciji tijekom vremena. Svaki je od navedenih u određenom vremenskom periodu predstavljao određenu ino-vaciju u poslovanju. Korištenjem pojedinih inovacija, poduzeća su razvijala svoje poslovanje i una-pređivala svoj nastup na tržištu. Tehnologija ima ulogu omogućiti klijentu i zaposlenicima različitih odjela poduzeća povezivanje Internetom, telefonom ili vezu “licem-u-lice”. U današnjem svijetu poslovanja i poduzetništva, značajnija primjena tehnologije u poslovanju, posebice u komunikaci-ji s klijentima, s njihove strane može biti različito protumačena. Posebice treba biti oprezan ako se radi o zamjeni osobne komunikacije s klijentom komunikacijom putem Interneta ili pozivnog cen-tra, što u današnje vrijeme više niti ne predstavlja inovaciju ili značajan napredak.

Suočena s izazovom rasta inovacije u znanosti i tehnologiji, mnoga su društva razvila nacional-ne inovacijske sustave kao oblik programa javne politike koji će poticati inovacije. Ako je inovacij-ska kultura ključna za usvajanje i razvoj novih tehnologija, vrlo je važno istražiti koncept i po mo-gućnosti saznati koji je tip kulture pogodniji za inovacije. Hrvatsku nacionalnu inovacijsku kulturu moguće je predstaviti kao skup vrijednosnih orijentacija i normi (izbjegavanje nesigurnosti, indivi-dualizam, maskulinitet/feminitet, dugoročna/kratkoročna orijentacija i distanca moći).

Analiza pokazuje prisutnost mnogostrukih dimenzija inovacijske kulture u Hrvatskoj koje bi mogle ograničavati inovacijski kapacitet, ali to nikako ne znači da možemo identificirati samo je-dan tip elemenata kulture koji osnažuje inovacijsku kulturu (Lažnjak, 2011.).

Inovativna aktivnost hrvatskih poduzeća se prema dosad provedenim istraživanjima, ali i pre-ma očekivanjima pokazala kao prilično slaba. Istraženo je ostvaruju li poduzeća koja imaju visoka ulaganja u znanje te istraživanje i razvoj veću konkurentsku prednost i odgovor je potvrdan. Us-poređena je organizacijska i upravljačka praksa odabranih hrvatskih uspješnih poduzeća te pro-sjeka hrvatskog gospodarstva. Usporedba je pokazala da se poduzeća razlikuju s obzirom na cilje-ve inovacijskih aktivnosti, izvore informacija, prepreke koje susreću, poticaje koji ih vode, te stra-teške ciljeve poduzeća. Na temelju prakse uspješnih poduzeća predložene su preporuke za pove-ćanje inovativne aktivnosti hrvatskog gospodarstva (Andrijević Matovac, 2005.).

Nalazi prvoga izvješća o konkurentnosti Hrvatske upozorili su na ozbiljnost problema konku-rentskog napredovanja Hrvatske, prepoznajući pritom cijeli niz područja u kojima treba provesti promjene, tj. unijeti inovacije. Proizvodnost treba povećavati na temelju inovacija, ulaganjem u stručnost zaposlenih i putem novih tehnologija. Inovacija je trajna osnova konkurentnosti. Među-tim, inovacija nije samo rezultat razvojno-istraživačkog procesa. Ona nastaje kroz sposobnost po-duzeća da prihvati nove tehnologije. Za ekonomske učinke inovacija bitno je da se šire u svim sek-torima bez obzira na njihovu tehnološku razinu. Prema Eurostatovoj definiciji, tehnološka inovaci-ja uključuje razvoj proizvoda i procesa i dio organizacijskih inovacijskih aktivnosti kao što su mar-keting i obrazovanje koji su izravno vezani uz implementaciju novih proizvoda, usluga i procesa. Iz toga proizlazi da se proizvodnost ne mora automatski poboljšati ako zemlja ulaže u istraživanja i razvoj te u inovacije. Nema nužne i spontane difuzije inovacija. Inovacija se pretače u rast proi-zvodnosti samo ako se događa u onim poslovnim procesima koji stvaraju novu vrijednost za kup-ce. Danas na inovacijsku politiku gledamo kroz prizmu sistemskog ili interaktivnog pristupa. Pola-zimo od toga da inovacija obuhvaća niz aktivnosti u poduzeću u čijoj je osnovi inženjerski dizajn proizvoda i procesa. Daljnja poboljšanja i primjene inovacija mogu biti ekonomski važniji od ori-ginalnog izuma. Osim unutarnjih značajki, inovativnost poduzeća ovisi o kontekstu: organizacija-ma, institucijama i regulativi koja okružuje poduzeće. O tim odnosima ovisi apsorpcijski kapacitet - sposobnost radne snage da usvaja i prilagođava novu tehnologiju kako bi se povećala proizvod-nost. Ta sposobnost ovisi o stupnju obrazovanja pa se mjere za poticanje inovativnosti ne smiju zaustaviti na aktivnostima istraživanja i razvoja, već moraju obuhvatiti sve četiri komponente ino-vacijskog kapaciteta – apsorbcijski kapacitet, istraživanja i razvoj, difuziju i mreže te potražnju. Kada gledamo ulaganja poslovnog sektora u istraživanja i razvoj prema BDP-u, koja iznose 0,43%, Hrvatska je tek za malen korak ispred Rumunjske i Litve, a daleko iza drugih tranzicijskih zemalja.

Dodamo li tome činjenicu da je sa 65 ISO 9000 certifikata na milijun stanovnika u 2000. staja-la bolje samo od Poljske, dok su je druge tranzicijske zemlje prestigle po tom pokazatelju nekoli-ko puta, jasno je da su osnovni hrvatski problemi s aspekta inovacija niska razina ulaganja u istra-živanja i razvoj u poslovnom sektoru kao i niska razina kvalitete (Čović et al., Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2004.).

Razina inovacijskog outputa je funkcija indikatora razvoja i gospodarske otvorenosti (Šporer, 2008.), a uvođenje inovacijske politike zahtijeva širi pogled na gospodarstvo, kao i razumijevanje složene veze između tehnologije, inovativnosti i gospodarskog rasta. Stoga se hrvatska inovacijska politika mora temeljiti na sljedećim načelima – ciljevima (Čović et al., Nacionalno vijeće za konku-rentnost, 2004.):

• Inovacijska politika mora biti pretežito tržišno orijentirana i usmjerena k poboljšanju inova-tivnosti poduzeća - koje je i izvor ponude i izvor potražnje za inovacijama i tehnologijom te k poboljšanju istraživačko-razvojne i inovacijske infrastrukture.

• Inovacijska politika mora biti usmjerena prema četirima komponentama inovacijske spo-sobnosti: apsorpcijskoj sposobnosti, potražnji, difuziji inovacija i aktivnostima istraživanja i razvoja.



• Inovacijska politika mora dovesti do rasta proizvodnosti.• Inovacijska politika mora povećati komponentu znanja u svim novim investicijama.

4. ZaključakRast svakog pa tako i hrvatskog gospodarstva, ovisi o uspješnoj pretvorbi istraživačkih rezulta-

ta i znanja u komercijalno iskoristive proizvode i tehnologije. Uspješna integracija na nova tržišta stoga zahtjeva prijelaz na gospodarstvo znanja u kojemu su znanost, tehnologija i inovativno po-duzetništvo međusobno povezani više nego ikada ranije (Smoljić, 2011.). U tom kontekstu može-mo promatrati Inovacijsko razvojni centar Zrinski koji djeluje kao potpora svim institucijama Obra-zovne grupe Zrinski, koja uspješno sažima srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje te obrazo-vanje odraslih, a sve nabrojene ustanove u svom fokusu imaju poduzetništvo pa tako ne čudi po-stojanje spomenutog centra.

Relevantnost učenja o poduzetništvu te sinergija koja nastaje između poduzetništva i inovaci-ja, može se i mora uvažiti te biti temelj kako korporativnog, tako i obrazovnog sektora, a upravo je Inovacijsko razvojni centar Zrinski nastao zbog potrebe inoviranja u obrazovnom sustavu što omo-gućuje ne samo održivost ustanove na obrazovnom tržištu, već i neminovnu prednost jer se stva-raju novi ljudi, s novim i inovativnim pogledima na svijet koji nude prilike za razvoje novih proizvo-da i tehnologija. Taj se svijet inovacijama drastično mijenja. Upravo iz tog razloga je za primjer ino-vativnosti istaknut Internet i sve ono što Internet donosi. On je neminovno primijenio svijet i još će ga mijenjati u razmjerima koji se možda ne mogu precizno ni predvidjeti.

Ako je poduzetništvo glavna okosnica tržišnog rasta i razvoja te ako istraživanja pokazuju da subjekti koji imaju istraživačko razvojni centar bivaju uspješniji i konkurentniji na tržištima, pre-ostaje zaključiti kako je opasno zanemariti mišljenja stručnjaka i relevantnih istraživanja te kako uvažavanje spomenutog može graditi nove stručnjake koji će obrazovanjem, a kasnije i iskustvom u poduzetništvu inovacijama dolaziti do novih proizvoda i tehnologija koje će voditi u smjeru pros-periteta. S takvim optimističnim razmišljanjem moguće je i dalje graditi i razvijati Hrvatsku kao ze-mlju s nadaleko prepoznatim bogatstvima i potencijalima.

Innovation and Development as Precondition and Consequence of Entrepreneurship

AbstractCountries in this region, that is, the countries of former Yugoslavia, confronted with many challenges in their history but the events related to the last decade show about how these countries tend to progress in the pursuit of peace and prosperity. Approaching or joining the European Union that also faces many economic and social problems, these countries are, or are trying to share the same philosophy with EU countries so inevitably refer to the strategy of the European Commission for smart and sustainable development, Europe 2020, which states innovation as one of the most important priorities for the development of Eu-ropean countries.As a necessary development for the countries in the region, and this would mean that they must introduce drastic changes in the way of functioning, we come to the origin the word innovation (Lat. Innovatio which means innovation, change, modification), which operates in the service of so necessary and desired development.Innovation, and the process of creating and using creativity as the main tool provides a precondition for the emergence and functioning of enterprises in general and thus gener-ates and manages the development that comes from the entrepreneurship as one of the key preconditions not only for development of countries but also for the sustainability of development.

Key terms: innovation, development, entrepreneurship

Literatura1. Andrijević Matovac, V. (2005). „Inovativna praksa uspješnih poduzeća hrvatske industrije: Case study farma-

ceutskog, prehrambenog i telekomunikacijskog poduzeća“, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol.3, No.1

2. Lažnjak, J. (2011). Dimenzije nacionalne inovacijske kulture u Hrvatskoj. Sadržajna valjanost Hofstedeovih dimenzija, znanstveni članak, Društvena istraživanja, 20, 4 (114)

3. Lee-Kelley L., Gilbert D. i Mannicom R. (2003). How e-CRM can enhance customer loyalty. Marketing Intelli-gence & Planning, 21 (4), 239-248.

4. Čović, Ž. et al. (2004). 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske. Nacionalno vijeće za konkuren-tnost, 37-38.

5. Nguyen T. H., Sherif J. S. i Newby M. (2007). Strategies for successful CRM implementation. Information Ma-nagment & Computer Security, 5 (2), 102-115.

6. Smoljić, M. (2011). Obrazovni programi za usvajanje poduzetničke kompetencije. Znanstvena i tehnologijska politika i inovativno poduzetništvo. Uredili: Tafra V., Tafra I., Učenje za poduzetništvo – Zbornik radova 1. Međunarodne konferencije učenje za poduzetništvo, Zagreb, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, 251-270.

7. Šporer, Ž. (2008). Sadašnjost zarobljena u prošlosti. Inovacijske i komercijalizacijske aktivnosti u OECD i Sred-njoistočnim europskim zemljama, University of South Australia, Revija za sociologiju, 39, 1-2.


“Obrazovanje + cjeloživotno učenje za poduzetništvo = zapošljivost“

Mr.sc. Željko Sudarić, predavačVeleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru – Upravni studijŽupanijska 50, 32000 Vukovar, HrvatskaTel: +38532 49 22 44, [email protected]

Sažetak Obrazovanje je danas prepoznato kao temelj razvoja i uspjeha društva i ekonomije znanja. Znanje i inovacije, najvrednija su imovina, a kvalitetno obrazovanje temelj uspjeha društva u cijelosti. Za poduzetništvo se može reći da postoji otkad i ljudska zajednica, a interes za po-duzetništvom proizlazi iz spoznaje da je povijest civilizacije na određen način proizvod djelo-vanja poduzetništva. Danas poduzetništvo predstavlja jednu od glavnih političkih, ekonom-skih i općedruštvenih tema te potiče razvoj ekonomija diljem svijeta i generira nova zapo-šljavanja, ali i povećava opći društveni, kulturni i socijalni napredak. Cjeloživotno učenje vodi prema rastu i zapošljavanju te svakome daje priliku da se uključi u društvo. Hrvatska , koja je sada dio Europe, prihvatila je koncepciju cjeloživotnog učenja kao temelj vlastite strategi-je obrazovanja te ga kontinuirano promovira i provodi u svim sferama života. U radu ćemo prikazati da su obrazovanje, uz poduzetnički duh i kontinuiranu cjeloživotnu edukaciju, bi-tan čimbenik razvoja društva u cijelosti, tj. da je nužno intenzivno ulagati u cjeloživotno uče-nje i razvoj pojedinca kako bi njegova znanja, vještine i sposobnosti bili u funkciji ostvariva-nja strateških ciljeva kompletnog društva.

Ključne riječi: Poduzetništvo, obrazovanje, cjeloživotno učenje, zapošljivost

1. UvodZnanost i obrazovanje, uz čovjeka, postaju najjača proizvodna snaga društva. Na znanosti se

temelji sve veći broj novih tehnologija i inovacija, a znanje je uvjet uspješne primjene tih posti-gnuća. U svemu tome poduzetništvo postaje pokretač, organizator i upravljač novim procesima. Hrvatski sabor na sjednici 2. veljače 2007. godine donio je odluku o proglašenju Zakona o obrazo-vanju odraslih koji kaže da obrazovanje odraslih obuhvaća cjelinu procesa učenja odraslih namije-njenih ostvarivanju prava na slobodan razvoj osobnosti, osposobljavanju za zapošljivost te stjeca-nju kvalifikacija za prvo zanimanje, prekvalifikaciju, stjecanje i produbljivanje stručnih znanja, vje-ština i sposobnosti, kao i osposobljavanju za aktivno građanstvo.

U Zakonu se navodi da je obrazovanje odraslih dio jedinstvenoga obrazovnog sustava Repu-blike Hrvatske i da se temelji na načelima cjeloživotnog učenja, racionalnog korištenja obrazovnih mogućnosti, teritorijalne blizine i dostupnosti obrazovanja svima pod jednakim uvjetima, u skla-du s njihovim sposobnostima; slobode i autonomije pri izboru načina, sadržaja, oblika, sredstava i metoda, uvažavanja različitosti i uključivanja, stručne i moralne odgovornosti andragoških dje-latnika, jamstva kvalitete obrazovne ponude, poštovanja osobnosti i dostojanstva svakoga sudi-onika (NN 17/07, 2007.).

70 Željko Sudarić: “Obrazovanje + cjeloživotno učenje za poduzetništvo = zapošljivost“

Obrazovanje je danas prepoznato kao temelj razvoja i uspjeha društva. Znanje, uz kvalitetno obrazovanje, temelj je uspjeha kompletnog društva, a poduzetništvo predstavlja jednu od glavnih političkih, ekonomskih i općedruštvenih tema te potiče razvoj ekonomija diljem svijeta, ali i pove-ćava opći društveni, kulturni i socijalni napredak. Cjeloživotno učenje vodi prema rastu i zapošlja-vanju te svakome daje priliku da se uključi u društvo.

2. Cjeloživotno učenje i obrazovanje – relevantni pokretači razvojaDanas je znanje jedna od osnovnih poluga razvoja ekonomije i gospodarstva, ali i cjelokupnog

društva. Upravljati znanjem znači aktivno oblikovati i kreirati kompletno okruženje. Znanje i ob-razovanje, polazeći od globalizacijskih kriterija, imperativ su u razvoju ljudskih potencijala. Svrha svakog sustava jest povezati proces znanja sa zahtjevima razvoja gospodarstva i tržišta rada te ge-nerirati što više stručnog i obrazovanog kadra, a time omogućiti trajnu zapošljivost, smanjiti ne-zaposlenost i razvijati sustav znanja i obrazovanja, tj. cjeloživotnog učenja. Vrhunsko obrazovanje ključno je za razvoj Hrvatske i Europske unije (EU) kao društva znanja i njezino djelotvorno konku-riranje u svjetskom globaliziranom gospodarstvu. EU financira brojne programe te tako omoguća-va svojim građanima da u najvećoj mjeri iskoriste svoj osobni razvoj i gospodarski potencijal EU-a tako što će studirati, usavršavati se ili volontirati u drugim zemljama. EU je izdvojila oko 7 milijar-di eura za cjeloživotno učenje za razdoblje od 2007. do 2013. godine (EU bilten, 2012.). Hrvatska je 2011. godine postala ravnopravnom članicom Programa za cjeloživotno učenje.

3. Cjeloživotno učenje i poduzetništvo – razvojem do konkurentnosti

Da bismo bili konkurentni na globalnom tržištu u ekonomskom smislu potrebno je razvijati po-duzetništvo i cjeloživotno učenje o poduzetništvu. Najrazvijenije zemlje svijeta, kao i zemlje Eu-ropske unije, prepoznale su važnost podržavanja poduzetništva, stalnu potrebu za stvaranjem po-duzetničkog ozračja te poticanje poduzetničkog obrazovanja u sustavu cjeloživotnog učenja. Cje-loživotno učenje odnosi se na svaku aktivnost učenja tijekom cijelog života s ciljem unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog dje-lovanja pojedinca. Ono obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima, od rane mladosti do staro-sti te u svim oblicima u kojima se ostvaruje – formalno, neformalno i informalno (Commission of the European Communities, 2001.). Cjeloživotno učenje, uz formalno obuhvaća i neformalno i in-formalno učenje s ciljem stjecanja i unaprjeđivanja znanja i vještina te pripadajuće samostalnosti i odgovornosti za osobne, društvene i profesionalne potrebe. Formalno obrazovanje kroz redoviti obrazovni sustav obuhvaća programe kojima se stječu priznate diplome i kvalifikacije. Neformal-no obrazovanje odvija se neovisno o obrazovnom sustavu, u kojem pojedini programi mogu, ali ne moraju, imati javnu ispravu kao dokument uspješnog savladavanja programa.

Kako bismo bili konkurentni na svjetskom, ali i europskom tržištu u gospodarskom smislu po-trebno je razvijati poduzetništvo i cjeloživotno učenje o poduzetništvu. Razvoj poduzetništva ključni je čimbenik svakog konkurentnog gospodarstva i potreban je stalni i sustavni razvoj. Ra-zvoj poduzetništva i smjernice za ostvarenje spadaju u prioritete zemalja članica Europske uni-je, a uočavaju se u brojnim dokumentima EU kao što su: Europska povelja o malom gospodar-stvu (2003.g.), Lisabonska strategija (2000.g.), Program za poduzetničko obrazovanje u Europi (2006.g.) i drugi. Za stvaranje poticaja gospodarskog razvoja putem poduzetništva kao ključne


kompetencije konkurentnog gospodarstva, nužno je stvoriti sinergiju poduzetništva, obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Neophodno je u obrazovanju sustavno razvijati poduzetništvo kao ključnu kompetenciju, odnosno razvijati ekonomsku pismenost i poduzetnički duh na svim razinama obra-zovnog sustava. Učenje o poduzetništvu važan je aspekt kurikuluma u zemljama članicama EU.

Republika Hrvatska u svom procesu priprema za priključenje EU, usvojila je prijedlog Strate-gije učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. (Vlada RH MGRP, 2010.) gdje se navode mjere i razlo-zi razvoja učenja o poduzetništvu, prijedlog strategije provedbe programa učenja o poduzetniš-tvu u obrazovni sustav RH kao i očekivani rezultati razvoja obrazovanja o poduzetništvu. Potica-njem poduzetničkog načina razmišljanja i razvojem poduzetničke kompetencije doprinosi se po-većanju zapošljivosti i smanjenju nezaposlenosti, a time se ostvaruje temelj za održivi ekonomski razvoj cjelokupnog društva.

Sudjelovanje u cjeloživotnom učenju pozitivno se odražava na zapošljivost koja je viša u drža-vama gdje je sudjelovanje u programima cjeloživotnog učenja razvijenija i veća (European Wor-king Conditions Survey – EWCS, 2005.). Poduzetništvo je potrebno društvu – u ekonomiji, u insti-tucijama javnih službi, kao i gospodarskim organizacijama (Drucker, 2005, str.270).

4. Zapošljivost – cjeloživotnimučenje i razvojem do konkurentnosti

Zapošljivost (engl. employability, njem. Vermittlungsfähigkeit, Arbeitsfähigkeit) jest stalna konkurentnost pojedinca na tržištu rada s obzirom na potrebna znanja, vještine i sposobnosti koje se traže. Riječ je o potrebi da se stalno zaposlenje zamijeni stalnim razvojem i osiguranjem naj-novijih znanja i vještina koje tržište rada zahtijeva, tj. stalnom zapošljivošću. Odgovornost u tome imaju i organizacija i pojedinac (Fikreta Bahtijarević-Šiber, Pere Sikavica, 2001.). Organizacije više ne mogu osiguravati stalno radno mjesto i stabilan radni odnos, ali umjesto toga moraju osigura-vati svojim zaposlenicima stalno obrazovanje i osuvremenjivanje znanja i vještina sustavom cje-loživotnog učenja. To istodobno za pojedince znači obvezu stalnog učenja i razvoja, praćenja pro-mjena u znanju i potreba tržišta rada. Kako bi tržište rada funkcioniralo po principima tržišta važ-no je uspostaviti ravnotežu između ponude i potražnje. Ponuda radne snage koja je kvalificirana i prilagodljiva te brzo odgovara potrebama tržišta rada jest dugoročni rezultat koji se treba ostva-riti. Stoga su sve aktivnost usmjerene na povećanje zaposlenosti i zapošljivosti iznimno važne, jer su usmjerene direktno na egzistencijalna pitanja građana.

Zaposlenost se mora postići stvaranjem novih radnih mjesta i poticanjem investicijskih ciklusa. Međutim, možda je još važnije povećanje zapošljivosti. Aktivnosti usmjerene na povećanje zapo-šljivosti uglavnom su usmjerene na pojedince i skupine ljudi koji teže ulaze na tržište rada, odno-sno manje su prilagodljivi brzim promjenama u tehnološkim naprecima i poslovanju. Najčešće se radi o dugotrajno nezaposlenim osobama, osobama s nižom razinom obrazovanja, mladima bez radnog iskustva, nacionalnim manjinama, osobama s invaliditetom. U suradnji s obrazovnim su-stavom i sustavom socijalne skrbi, navedene se osobe nastoje motivirati i savjetovati, a nakon os-posobljavanja putem sustava cjeloživotnog učenja i aktivirati kako bi se uključile na tržište rada, tj. postale konkurentne.

5. ZaključakSpoznaja o isplativosti ulaganja u proces obrazovanja, razvoj potrebe cjeloživotnog učenja i

kontinuirana potreba za nadograđivanjem novih znanja, uz interdisciplinarni pristup osnova su i

za poboljšanje društvene odgovornosti. Usvojena znanja brzo zastarijevaju te je potrebno ovlada-ti sposobnostima brzog prihvaćanja novih znanja, a sve to kroz proces cjeloživotnog učenja. Su-djelovanje u cjeloživotnom učenju pozitivno se odražava na zapošljivost koja je viša u državama gdje je sudjelovanje u programima cjeloživotnog učenja razvijenija. Konkurentska prednost gos-podarstva temelji se na kontinuiranom obrazovanju, tj. cjeloživotnom usavršavanju te na razvo-ju poduzetništva i obrazovanja za poduzetništvo, s naglaskom na usvajanje potrebnih poduzetnič-kih kompetencija. Europskom poveljom o malom gospodarstvu, Lisabonskom strategijom, kao i drugim relevantnim dokumentima Europske unije, takva se usmjerenost osobito naglašava. Zbog svega navedenog potrebno je sustavno razvijati poduzetništvo kao ključnu kompetenciju na svim razinama i oblicima obrazovanja te stvoriti sustav obrazovanja za poduzetništvo kao dio cjeloži-votnog učenja usklađenog s potrebama suvremenog globalnog tržišta s ciljem razvoja pojedinca, društva u cjelini i gospodarstva.

72 Željko Sudarić: “Obrazovanje + cjeloživotno učenje za poduzetništvo = zapošljivost“


Abstract Education is now recognized as the basis for the development and success of society and knowledge economy. Knowledge and innovation are the most valuable asset, and quality education is the foundation of the success of society as a whole. Entrepreneurship can be said to exist since the human community, and interest in entrepreneurship stems from the recognition that the history of civilization in a way a product of entrepreneurship activity. Today, entrepreneurship is one of the major political, economic and general social issues and encourages the development of economies around the world and generating new em-ployment, but also increases the general social, cultural and social progress. Lifelong learn-ing leading to growth and employment, and gives everyone the opportunity to participate in society. Croatia, which is now part of Europe, adopted the concept of lifelong learning as the foundation of its educational strategy, and it continually promoted and implemented in all spheres of life. In this paper we show that education, along with an entrepreneurial spir-it and continuous life-long education, is an essential factor for the development of society as a whole that it is necessary to intensify investment in lifelong learning and developing in-dividuals to their knowledge, skills and abilities were in order to achieve the strategic objec-tives of the complete society.

Key words: Entrepreneurship, education, lifelong learning, employability

Literatura1. Zakon o obrazovanju odraslih NN 17/07 (2007). Zagreb2. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj – Informacijski centar Europske unije (2012). EU za medi-

je. http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-zadnje_hr_21_1_2012-1329124326.pdf (sačuvano: 15.04.2012).

3. Commission of the European Communities (2001). Making a European Area of Lifelong Learning a Reality - COM final.

4. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2001:0678:FIN:EN:PDF (Sačuvano: 11.04.2012).

5. Vlada RH – Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo. http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/18933.pdf (sačuvano: 15.04.2012).

6. Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta – Eurofound (2005). Uvjeti rada u Europskoj uniji: Si-gurnost zaposlenja i zapošljivost - četvrto istraživanje o uvjetima rada u Europi (European Working Conditi-ons Survey – EWCS). http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2008/36/en/2/EF0836EN.pdf (sačuvano: 11.04.2012).

7. Drucker, P.F. (2005). Najvažnije o menadžmentu: izbor iz radova o menadžmentu Petera F. Druckera. Zagreb: MEP Consult

Bahtijarević-Šiber, F. Sikavica, P. (2001). Leksikon menedžmenta. Zagreb: Masmedia

Knowledge and skills necessary for a modern entrepreneur

3Znanja i veštine potrebne savremenom preduzetniku

Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku

Management Consulting as a Form of Entrepreneurial Learning and a Source of

Business Knowledge

Mr.sc. Anton Florijan Barišić, CMC, MCSE, EEACertified Management Consultant (CMC)Managing Partner Chronos Info Consulting, Zagreb, Medvedgradska 35, 10000, Croatia tel: 01-4667 059, e-mail: [email protected]

AbstractManagement consultancy, since its start as a profession and as a business 150 years ago, is expanding rapidly throughout the world. Management consulting is the rendering of assis-tance and independent advice about management issues. Management consultants have skills in research, analysis, communication and change man-agement. They are able to identify problems, find relevant data, synthesize information, de-velop proposals for improvement, overcome resistance, transfer management techniques, and help clients to learn from experience.Besides traditional management consulting (e.g. strategy, organization, HR, change man-agement, IT advice and project management) new service lines (e.g. development and in-tegration excluding software development and outsourcing) also belong to this profession (Niedereicholz, 1996).Management consultants are agents in the dissemination of business knowledge thanks to their expertise and knowledge management practices. However, relatively few studies focus specifically on their role in projects with entrepreneurs and their organisations. Knowledge transferred by a management consultant consists of two main types:

• Explicit knowledge that can be transferred to an entrepreneur through different media as reports, books, archives, databases and IT groupware technology

• Tacit knowledge that can be transferred to an entrepreneur through personnel con-tact and collaboration

In the paper the implementation of management consulting as a form of business knowl-edge source for entrepreneurs is explored. The framework for management consultancy in sense of entrepreneurial learning is based on extensive professional experience in the re-gion, multi-year surveys, and a review of the literature. The paper highlights the important role of management consultants as disseminators of in-formation and new practices, and of independent advice to entrepreneurs as a subset of manager’s population.

Key words: entrepreneurship, entrepreneurial learning, management consulting, knowled-ge dissemination, JEL Code: L26, L84, I25

1. IntroductionAlthough management practice is as old as society itself, management theory and manage-

ment consulting are of more recent origin. In that sense, management consulting is less than 150 years old, but real growth has been exercised in the 20th century. However, recent further rapid

78 Anton Florijan Barišić: Management Consulting as a Form of Entrepreneurial Learning...

developments and refinements in all three above mentioned areas, with diversification, transpa-rency, and accountability as emerging trends, have made giant strides in the West, especially in the United States, from the 1930s to the present and in Western Europe since the 1950s. In that sense, managers, academics, and consultants are valued in terms expertise, trust, and coaching along with implementation of their consulting assignments.

The growth of management consulting industry in great measure is a result of its successful stringent practices with clients in bringing new knowledge as well as a consolidation of their roles in confirming or legitimating senior client knowledge and preferences (McKenna, 2006). Also, as a result of overall developments in the society in terms of growth of management discourse in the public, clients are more familiar with some of the types of knowledge and tools typically associa-ted with consultants (Kennedy Information, 2004; Kitay and Wright, 2004).

2. Management consultingIn general, consulting is a knowledge-based service that can be sold and bought, but becau-

se being often intangible, it is difficult to demonstrate its advantages to potential clients. Miles (1999) highlights four aspects of consultancy as important:

• human capital and knowledge intensive,• high degree of intangible activities and services,• difficulties in standardization of the consulting process and procedures• intensive interaction between consultants and clients.According to Schein, (1996), consultancy is considered as a helping with an aim. In this pro-

cess a special interaction develops between the consultant and the client. Therefore, in consul-tancy, besides recognizing the problem of the client, it is also important to recognize the interac-tion between consultant and client. Kubr, (1996), says that regardless of semantic and stylistic differences, approaches and conceptions related to the basic concept of management consul-ting, it can be basically divide into two groups: functional and independent professional services. In that respect he has developed a definition of management consulting saying that management consultancy is a professional service, which is rendered to organizations and their top executives with the aim of giving assistance to the relevant organizations in achieving their goals, identifying their problems, solving these problems, identifying new possibilities, acquiring necessary abiliti-es and in accomplishing changes.

From the client side it is important to define what types of products and services consultants deliver to the clients. Markham (1999), suggests that management consultancy interventions, by its nature, can involve a number of levels (providing information, conducting planning, managing changes, developing learning capabilities). The levels of consulting interventions are shown in the diagram bellow


Figure 1 Levels of consulting interventions

Source: Markham, (1999), p.2

Management Consulting is a professional service that helps entrepreneurs to:• Analyze and diagnose problems and conditions,• Develop solutions, and• Implement changes in their enterprisesIn providing those services, management consultants are seen as knowledge workers con-

veying knowledge to the clients. In offering and proposing their advices, management consul-tants are asked to cover a range of topics, making the perishable facets of their services tangible and lasting. The major management consultancy service categories are traditionally divided into four groups:

• strategy, • human resources, • operations, and • information technologyThe last two categories have become dominant in the past 10 years worldwide. Further deve-

lopment has expanded the scope of services to customer relations, finance, strategy, supply cha-in management. (Gross, Poor, 2008)

3. Management consultants as a source of knowledgeManagement consultants are professionals who bring specialized knowledge and a set of

skills to the client organization in a way that moves the organization forward. Greiner – Metzger, (1983), describe the management consultant as ”someone, who is in possession of the competen-ce, status, reputation and recognition needed for his job”.

Consultants generally have an educational background relevant to the area they consult in. Because consultants work with numerous organizations, they bring knowledge and experien-ce from past assignments to help their clients in new situations, such as business growth, cri-sis management, etc. In that sense, consultants are valuable source of business knowledge for entrepreneurs.

Consultants know how to capitalize on client strengths and realize opportunities while addre-ssing weaknesses and mitigating threats, all in exploring and identifying an appropriate solution.

Consultants usually have skills in research, analysis, communication and change management. They are able to identify problems, find relevant data, synthesize information, develop proposals for improvement, overcome resistance, transfer management techniques, and help clients to le-arn from experience. They know how to engage the client to participate as closely and intensively as possible in the assignment. They understand the linkages in the client’s business value chain, rigorously apply relevant toolkits and packages, and have extensive knowledge of the dynamics and direction of the industry client belongs to.

Related to the character of their work, consultants can basically be divided in the two big groups:

• Resource consultant, suggesting solutions based on his expertise and experience and per-suading clients about the correctness of these solutions and gives assistance in the imple-mentation,

• Process consultant, assisting the client in searching for solutions with methods that facili-tate and raise creativity of the client, and as a consequence of that approach, the clients themselves will be able to implement solutions.

Management consultancy market is extremely competitive and clients are increasingly selec-tive and demanding which requires from management consultants to reflect continuously on the-ir acting, performance and value added to clients. They have to consider how to improve client satisfaction developing in the same time the image of the profession and strengthening the cre-dibility of management consultants.

Establishing a benchmark in terms of raising professional standards for the whole manage-ment consulting industry aligned with increasing public transparency and accountability can help clients to recognize professionalism and ethics of consultants

In order to encourage continuous professional development by striving for high standards, and foster the continuing evolution of management consultancy practice, International Coun-cil of Management Consulting Institutes developed internationally recognised set of core stan-dards for management consultants defining competences for the profession presented in the fi-gure 2.



Figure 2 - ICMCI Professional Standards – Competency Model

Source: The International Council of Management Consulting Institutes (ICMCI), www.icmci.org

Management consulting competency model represents a framework consisting of guidelines, tools, and techniques for managing the application of knowledge and skills to address all or part of a business issues. A methodology serves to help translate industry knowledge and technical competencies into an approach for the delivery of a service.” (Lucia and Lepsinger 1999),

This competence model as a form of professional standard and ethics of the practice, when implemented broadly, will be the resulting in high level of consultant competences and reliable consultancy services, improving the consistency and quality of services under predefined crite-ria for the knowledge, skills and abilities, the consultants are expected to exercise in their work with clients.

3.1. Knowledge transfer and role of consultants

Knowledge transferThe conventional view describes consultants as disseminators of business knowledge,

following evidence of knowledge flow in the form of clients acquiring new or increased knowledge from their interactions with expert consultants in the formal knowledge domain of the consulting assignment. In that sense, concepts, frameworks, processes/options, tools, skills and languages associated with procurement, systems design and management, strategic portfolio analysis were developed. Client learning is not always an explicit or contractual element in assignments. In iden-tifying the dominant domain of entrepreneurial learning claimed from consulting assignments as being that of processes rather than what might be expected from the conventional view of con-

sultancy as the clients – experts relationship, other significant although neglected, knowledge flow channels and directions are evident:

• From consultants to clients - Aside from what might be expected in terms of consultants bringing sector knowledge to assignments, in the strategy case, they also provide internal organisational knowledge in the form of client procedures, personnel and strategic data. In this way, the consultants can be considered to be behaving as an organisational library or memory.

• Among consultants and clients - general and consultancy project management knowledge and responsibility are reported to have been gained by clients

• From clients to consultants – as it is acknowledged in the literature, consultants gain cli-ent organisation and contextual knowledge especially from participation in contextualising their analyses and prescriptions as well as in seeking to identify future business opportu-nities

• Among clients - the very act of commissioning consultants, dedicating financial and other resources to it, prompted reflection among clients and seeking out other sources of infor-mation

• Among consultants – learning is evident among consultants in terms of incidental obser-vation and coaching with respect to client, process and testing and using tools and fra-meworks.

In consulting the knowledge, experience and personality of a consultant is more important than any procedure or technical instrument, and that can be assured with adequate training and experience. Management consulting nowadays is the most important manufacturer of new ma-nagement science, beyond researches done at universities.

Role of Management ConsultantsConsultants are considered as core agents in the dissemination of business knowledge becau-

se of their relative expertise and knowledge of management practices. However, relatively few studies focus specifically on their role in projects with client organisations. According to Meister (1993) and Poór-Gross, (2003) in terms of the consulting process, in general, the consultant can act in three roles

• Expert/ Resource consultant, preparing and suggesting solutions based on his very exper-tise and experience, convincing clients about the effectiveness of proposed solutions and assisting in the implementation (if required). An expert consultant transfers usually tacit knowledge (Polanyi, 1967)

• Process/People consultant, assisting the client in searching for solutions with techniques and methods that facilitate and increase the creativity of the client, enabling the clients themselves to implement solutions. The process consulting is inevitable part in some con-sulting disciplines as organizational development and change consulting projects (Schein, 2002). Working with a client a process consultant typically transfers explicit knowledge.

• Mix consultant, combining both, the tacit and explicit knowledge for the success of consul-ting intervention with client

Depending to the needs of the entrepreneur and in line with nature of the assignment, a ma-nagement consultant can change his/her role, and apply different skills during an assignment in client organization. The Figure 4 demonstrates a model of skills used related to level of engage-ment with client.



Figure 3 Management consultants’ role and skills model

The precise combination of skill mix will vary according discipline and level of engagement with client

4. Characteristics of entrepreneurial learningEntrepreneurial learning is an important area which is not well understood in either the aca-

demic study of entrepreneurship or the practical development of new entrepreneurs. The main conclusion coming from the extensive literature on entrepreneurship education is that while edu-cation can provide cultural awareness, knowledge and skills for entrepreneurship, the “art” of entrepreneurial practice is learned experientially in business rather than the educational envi-ronment (Gibb, 1996; Gorman et al., 1997; Jack and Anderson, 1999), Learning must be understo-od as a contextual and active rather than a purely educational process.

Rae, (2005) identified three major themes related to the entrepreneurs’ learning. These the-mes consist of personal and social emergence, the negotiated enterprise, and contextual lear-ning. Within these major themes, a total of 11 subsidiary themes were identified and Triadic mo-del of entrepreneurial learning was developed. The figure 5 shows the model of entrepreneuri-al learning.

Figure 4. Triadic model of entrepreneurial learning

Source: Rae, 2005, pp. 326

Contextual learning occurs through participation in community, industry and other networks in which individual experiences are related, compared and shared meaning is constructed. Thro-ugh these situated experiences and relationships people can develop intuition and the ability to recognise opportunities.

The negotiated enterprise concept emphasises that the business venture is not enacted by one person alone, but through negotiated relationships with others. The ideas and aspirations of indi-viduals are realised through interactive processes of exchange with others within and around the enterprise, including customers, investors and co-actors such as partners or employees.

Personal and social emergence is the development of entrepreneurial identity, including early life and family experiences, education and career formation, and social relationships. It includes the formation of a sense of self and of future aspirations.

Following recommendations and implementing above explained learning model, a set of com-petencies required for entrepreneurs to exercise during their entrepreneurial career can be de-veloped to help them to improve overall performance of their businesses.

Competency based performance is a concept that is used widely within the world of business. One comprehensive definition of „competency“ proposed by Parry, (1996) says that competence is a cluster of related knowledge, skills, and abilities that affects a major part of one’s job (a role or responsibility), that correlates with performance on the job, that can be measured against well-accepted standards, and that can be improved via training and development.

4.1 Entrepreneurship competences modelCompetencies often serve as the basis for identifying critical skills that are needed in the

workplace. One might suspect, competencies are gained through a variety of channels – life experience, formal education; apprenticeship; on-the-job experience; as well as training and de-velopment programs. Of course, all of these channels come together and contribute to overall



job competence. In this sense, competencies represent the “glue” that ties work activity to the bottom line of a business.

The Entrepreneurship Competency Model is depicted in a diagram consisting of nine layers. The arrangement of the layers is not meant to be hierarchical, or to imply that competencies at the top are at a higher level of skill. The model represents the increasing specialization and spe-cificity in the application of skills as moving up the layers. Layers 1-4 are divided into blocks. The blocks represent competency areas, that is, the applied skills, knowledge, abilities essential to successful entrepreneurial performance. The entrepreneurship competency model is shown in figure 5

The both models demonstrate similarities in competences required for both consultants and entrepreneurs to successfully perform “critical work functions” or tasks in defined work environment or context. For entrepreneurs this makes the process of learning and transfer of knowledge more effective.

Figure 5: The Entrepreneurship Competency Model

Source: author based on ETA, 2004

9

Management competencies

Individual Leadership

Delegation Empowerment Organizational Awareness

Developing Organizational Talent

Initiative

8Occupation specific requirements

7Occupation specific technical competencies

6Occupation specific knowledge areas

5

Entrepreneurial focus areas

Youth entrepreneurship

Micro enterprise

Small Business Development

Social entrepreneurship High growth, high value, entrepreneurship

4

Entrepreneur Technical Competencies

Principles of entrepreneurship

Innovation & invention

Planning Marketing Financial management

Business operations

Risk assessment & management

3

Workplace competencies

Creative thinking

Networking Planning & organizing

Problem solving & decision making

Checking, examining & recording

Business fundamentals

2

Academic competencies

Reading Writing Mathematics Science & technology Communication: listening & speaking

Critical & analytical thinking

1Personal Effectiveness Competencies

Interpersonal skills

Initiative Ambition Adaptability & flexibility Willingness to take risk

Willingness to learn

First three layers contain foundation competencies needed to be ready to enter the workplace.• Layer 1 –Personal Effectiveness Competencies representing personal attributes are essen-

tial for all life roles. Usually referred to as “soft skills,” personal effectiveness competen-cies are generally learned in the home or community and reinforced at school and in the workplace.

• Layer 2 – Academic Competencies are critical competencies primarily learned in formal education settings, and they include cognitive functions and thinking styles. Those compe-tencies are likely to apply to all occupations and industry sectors.

• Layer 3 – Workplace Competencies represent motives and traits, as well as interpersonal and self-management styles. They generally are applicable to a large number of occupati-ons and industries.

Layers 4 and 5 contain Industry Competencies, which are specific to an industry or industry sector. Since entrepreneurship is not an industry, those layers are broken out as follows:

• Layer 4 – Entrepreneurship Technical Competencies represent the knowledge and skills that are common to all entrepreneurial activities. These technical competencies build on, but are more specific than, competencies represented on lower layers.

• Layer 5 – Entrepreneurial Focus Areas represent types of enterprise. Related competencies may be developed by interest groups or communities of practice.

Layers 6 through 9 represent the specialization that occurs within specific occupations within an industry.

• Analysis • Oral Communication• Customer Service Orientation • Judgment • Quality Management• Managing Work • Teamwork• Maximizing Performance• Written Communication• Follow-up • NegotiationThe entrepreneur as well as management of any organization has to make decisions about the

business or organization’s future, although there are numerous important influences that cannot be appropriately predicted.

The many different forms of uncertainty that organizations constantly have to deal with stem from sources such as the market environment, networks and competitive structures in which or-ganizations operate (Beckman, Haunschild, & Philipps, 2004; Jauch & Kraft, 1985), as well as on the inherent ambiguities and complexities of management and entrepreneurship itself (Mosa-kowski, 1997; Pich, Loch, & De Meyer, 2002).

In that respect, organizations hire management consultants for a multitude of reasons. The most frequently mentioned benefits to the client are:

• To gain access to specialized knowledge and industry best practices: Consultants possess unique knowledge and skills to help a firm seize new business opportunities.

• To facilitate the process of change: Consultants master special methods and techniques to improve current business performance. Most managers and entrepreneurs find it extre-mely difficult to implement change at the same time they focus on managing day-to-day operations.



• To obtain an impartial outside viewpoint: Being independent from a client organization and not invested in its culture, a management consultant provides a fresh viewpoint and is impartial in situations where no insider of the organization would be.

• To acquire learning through the consulting process: Clients may turn to consultants not to find a solution to one distinct problem but to benefit from the consultant’s special knowledge and methods used to identify problems and implement changes (interviewing, diagnosis, communication, persuasion, feedback, evaluation). Consulting assignments be-come learning assignments; they bring new competence into the organization and help managers and staff to learn from their own experience.

• To acquire intensive professional services on a temporary basis: Clients benefit from a consultant’s expertise and services without adding an expensive permanent employee to the payroll.

5. Conclusion There are numerous reasons why entrepreneurs and organizations turn to consultants. In

the past decades companies have undergone significant changes. More and more companies outsource services of some of their internal organizational departments that were created in pre-vious years. Areas of management are getting more and more specialized. According to Markham (1999) there are three factors that make the intervention of a consultant absolutely necessary.

These are as follows:• Objectivity provided by outside, independent persons.• Uncertainty of projects can be significantly reduced by the assignment of outside consul-

tants.• The intervention of a consultant can facilitate organizational learning and knowledge tran-

sfer.Kubr (1996) emphasizes the work of consultants as a source of business knowledge to the en-

trepreneurs giving five reasons for why consultancy, this very particular and special business ac-tivity is needed:

• giving assistance to an organization to reach its goals,• solving management and business problems, • identifying new possibilities• facilitating learning• preparing and implementing changes.Until the 1980’s the function of the consultant in the consultant-client relationship was ba-

sically in many ways similar to the role of the supplier, who rendered different products and services.

Over the past years this relationship has gradually become a mutual partnership, and the goal has more and more become raising the effectiveness of the client. Maister, (1993), emphasises three basic commonalties of the mission of consulting as a profession: advice, satisfaction and success. The management of these commonalities requires a delicate balancing between the cli-ent demands and the realities of the market and client organisation.

Bower (1982) explains with the following six factors how clients can use consultants as a sour-ce of business knowledge:

• Consultants possess competencies that clients do not.• They have knowledge of previously successful methods in case of other companies.

• They devote enough time to examine the relevant problem.• They have adequate professional background.• They are independent.• They are able to draw up actions that assist them in the implementation of their suggesti-

ons.In a highly competitive environment, enterprises need to continually change and evolve. Sur-

vival and growth require an effort to re-evaluate and reaffirm their competitive advantages and positions in the market. Managers and entrepreneurs must deal with numerous problems, and consultants can assist them in dealing with:

• Corrective problems – trouble-shooting and/or turnaround• Progressive problems – continuous improvement• Creative problems – new strategies and initiatives

Menadžment konzalting kao oblik poduzetničkog učenja i izvor poslovnog znanja

SažetakMenadžment konzalting se, još od svog početka prije 150 godina, razvija vrlo brzo. U osnovi je to isporuka usluga i neovisno savjetovanje o problemima upravljanja organizacijama. Me-nadžment konzultanti posjeduju znanje, vještine i sposobnosti u istraživanju, analizi, komu-nikaciji i upravljanju promjenama. U stanju su identificirati probleme, naći relevantne podat-ke, sintetizirati informacije i temeljem toga ponuditi prijedloge za poboljšanje, prevladava-nje otpora i pomoći klijentima učiti iz iskustva.Po strani od klasičnog savjetovanja (strategija, organizacija, ljudski resursi, IT, upravljanje promjenama i upravljanje projektima) uvedene su i nove usluge (razvoj i integracija) koje su obogatile profesiju. (Niedereicholz, 1996.).Menadžment konzultanti su, zahvaljujući njihovoj stručnosti i znanju o praksama upravlja-nja, agenti u diseminaciji znanja o poslovanju. Unatoč tome, vrlo je mali broj studija usmje-ren na ulogu konzultanata u projektima s poduzetnicima i njihovim organizacijama. Znanje posredovano od strane konzultanata može se podijeliti u dva tipa:

• Eksplicitno znanje posredovano poduzetniku putem različitih medija kao što su izvje-šća, knjige, baze podataka i IT tehnologije

• Tacitno znanje koje se može posredovati jedino osobnim kontaktom i suradnjomU radu se istražuje primjena menadžment konzaltinga kao oblika poduzetničkog učenja i izvora znanja o poslovanju. Menadžment konzalting kao okvir za poduzetničko učenje te-melji se na opsežnom profesionalnom iskustvu u regiji, višegodišnjim istraživanjima i anali-zi stručno-znanstvene literature. Rad naglašava važnost uloge koju konzultant ima za podu-zetnika kao diseminator informacija i novih praksi o upravljanju i egzekuciji poslovnih proce-sa i upravljanju organizacijama.

Ključne riječi: poduzetništvo, poduzetničko učenje, menadžment konzalting, diseminacija znanja JEL Code: L26, L84, I25



References 1. Armbruster, T. (2006), The Economics and Sociology of Management Consulting, Cambridge University Press 2. Barisic, A., F., (2006), Management Consulting in Emerging Markets – Case of Croatia, International Confe-

rence on New Trends and Tendencies in the Consulting Industry in an Enlarging Europe, FEACO, November 8-10, 2006, Budapest, Hungary,

3. Barisic, A.F., (2007), The Essentials of Management Consulting, Power Point presentation, Seminar UPS-AMC za certificirane manadžment konzultante, Zagreb, Weathington, J.,(2012): Build a consulting process in five steps, http://www.techrepublic.com/blog/project-management/build-a-consulting-process-in-five-steps/1705 (saved March 2012)

4. Balzer, K., (2000, )Die McKinsey Methode; Die 10 Erfolgsgeheimnisse der gefragtesten Unternehmensbera-tung der Welt, INIT Wirtschaft Verlag Carl Ueberreuter, 2000

5. Bellman, G., (2001), Getting Things Done When You Are Not in Charge, Berrett-Koehler, 6. Bellman, G., (2002), The Consultant’s Calling: Bringing Who You Are toWhat You Do, Jossey-Bass/Pfieffer, 7. Bellman, G., (2008), A Ten Step Consulting Process, 8. Biech, E., (1997), The Business of Consulting, John Wiley, 9. Block, P., (1999) Flawless Consulting: A Guide to Getting Your Expertise Used, Wiley, John & Sons, 10. Bower, M. (1982) The Forces That Launched Management Consulting Are Still at Work, Journal of Manage-

ment Consulting No.1. pp. 4-6.11. Canback, S (1999): The Logic of Management Consulting, Journal of Management Consulting, May pp. 3-12.

(Part Two), pp. 7-8.12. CEN/TS 99001:2008: Business support — Support services provided to small enterprises — Terminology,

quality and performance13. Commission Recommendation C(2003) 1422: Commission Recommendation of 6 May 2003 concerning the

definition of micro, small and medium-sized enterprises (Text with EEA relevance) (notified under document number C(2003) 1422)

14. Cope, M., (2003), The seven Cs of Consulting, The definitive guide to the consulting process, FT Prentice Hall, London,

15. Curnow, B., Reuvid, J.,(ed), (2003), The International Guide to Management Consultancy, London, Kogan Page, p.13.

16. Deakins, D. and Freel, M. (1998), “Entrepreneurial learning and the growth process in SMEs”, The Learning Organization, Vol. 5 No. 3, pp. 144-55.

17. Deakins, D. (2000), Entrepreneurship and Small Firms, McGraw-Hill, London.18. Durgin, T., V., (2006), Using Competency Management to Drive Organizational Performance, Human Capital

Institute, June 26, Vermont, USA19. EN 16114:2011 Management consultancy services20. ETA, (2004), Entrepreneurship Competency Model, Employment and Training Administration, United States

Department of Labor21. Greiner, L.E. - Metzger, R.O., (1983), Consulting to Management, New York, Englewood Cliffs22. Gross, A: C, Poor, J., (2008), The Global Management Consulting Sector, Business Economics, Focus on Indu-

stries, October 2008 (pp 69-79)23. Kipping, M. and L. Engwall, (2001), Management Consulting: The Emergence and Dynamics of a Knowledge

Industry, Oxford University Press24. Kubr, M., (1996), Management Consulting: A Guide to the Profession, International Labour Office (ILO),

Geneva25. McKaig-Berliner, A.L. (2001), The Global Sourcing of Competitive Advantages: A Study of Professional Busi-

ness Services, Unpublished PhD dissertation, Rutgers, the State University of New Jersey26. Lucia, A., Lepsinger, R., (1999), The Art and Science of Competency Models, Jossey-Bass / Pfeiffer, San Fran-

cisco,27. Markham, C. (1999) The Top Consultant, London, Kogan Page, p.4.28. Niedereiholz, Chr. (1996), Management Consulting, Munich-Vienna, R. Oldenbourg Publishing House (Part

1) p.1.

90 Autori rada?????

29. Nickols, F., (2012), The Consulting Process, A “Bare Bones” Outline, Distance consulting, http://www.nickols.us/articles.html (saved March 2012)

30. Poor, J. and Gross, A., (2003), Management Consultancy in an East European Context, KJK Publishing House, Budapest, Hungary

31. Parry, A.D., (1996), The quest for competencies, Training Magazine 33, July 1996, 48-56.32. Rae, D., (2005), Entrepreneurial learning: a narrative-based conceptual model, Journal of Small Business and

Enterprise Development Vol. 12 No. 3, pp. 323-33533. Schein, E. H., (1988), Process Consultation: Its Role in Organization Development, Reading Mass, Addison-

Wesley34. Schein, E. H (2002) Consulting: What Should it Mean? In: Clark, T.R. Fincham (2002) Critical Consulting,

Oxford, Blackwell Business, p.21. and p.27.35. Sturdy, A., Clark, T., Fincham, R. and Handley, K., (20079), Re-thinking the role of management consultants

as disseminators of business knowledge – knowledge flows, directions and conditions in consulting projects, Warwick Business School, University of Warwick, Coventry, UK

36. Wohlgemuth, A., Treichler, C., (1995), Unternehmensberatung und Management; Die Partnerschaft zum Erfolg, Versus Verlag, Zurich

Utjecaj brenda na tržišnu prihvatljivost određenog prehrambenog proizvoda

Bsc. Adela Vileš student Poljoprivredno prehrambeni fakultet Sarajevo. Luja Pastera 9. 71000 Sarajevo, [email protected] mob. +387 62 505 822. Mr.sci. Almir Toroman, Poljoprivredno prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo, Doc. dr. Enver Karahmet D.V.M. Poljoprivredno prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo, Bsc. Adela Vileš, student, Agricultural and Food Sciences Faculty, University of Sarajevo, Luja Pastera 9. 71000 Sarajevo, [email protected] mob. +387 62 505 822. Mr.sci. Almir Toroman, Food Manufacturing Technology, Agricultural and Food Sciences Faculty University of Sarajevo, Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo, Doc.dr. Enver Karahmet D.V.M. Food Manufacturing Technology, Agricultural and Food Sciences Faculty University of Sarajevo, Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo.

SažetakPojam, značaj i uloga brenda u BiH nije dovoljno istražen, niti se primjena brendinga nalazi na željenom nivou. U periodu globalizacije i otvaranja prema zemljama u okruženju, doma-ći proizvođači suočili su se sa prodorom svjetski poznatih brendova koji su preuzeli dio nji-hovog tržišnog učešća. Kada je riječ o prehrambenim proizvodima i kvalitetu istih, potrošač je obično fokusiran na tradiciju i kvalitet proizvoda, gdje marketing igra važnu ulogu. Prema tome domaći proizvođači moraju primjeniti adekvatan marketinški pristup koji u fokusu ima izgradnju brenda kao osnovnog sredstva diferencijacije proizvoda i tržišne prihvatljivosti. Kao potvrda navedenog urađeno je istraživanje čiji je cilj bio provjeriti utjecaj brenda na tr-žišnu prihvatljivost kroz organizovanu senzornu analizu instant napitaka (brenda „Cedevita“, „Vitella“ i domaćeg instant napitka „Nova Vita“). Instant napici su pripremljeni prema upu-stvu na pakovanju, te servirani u plastične čaše. Senzorno ispitivanje provedeno je u labora-torijama Poljoprivredno- Prehrambenog fakulteta u Sarajevu, a ocjenjivanje je vršilo 26 edu-ciranih ocjenivača. Ocenjivači su se koristili „otvorenom“ i „zatvorenom“ metodom ocjenji-vanja. Primarni podaci prikupljeni su putem ocjenjivačkih listića. Ispitivanje je vršeno meto-dom bodovanja. Jednofaktorijalnom analizom utvrđen je statistički značajan utjecaj brenda na senzornu ocjenu ispitivanih napitaka. Došlo se do zaključka da je brend ‘’Cedevita’’ imao utjecaja na ocjenivače, jer su prilikom otvorene degustacije dobijene statistički značajno veće ocjene. Ako se osvrnemo na ne/po-stojanje brandova u BiH i na uzroke tome, možemo reći da i mala istraživanja tipa ovog mogu biti korisna proizvođačima kojima je stalo do razvijanje brenda u BiH.

Ključne riječi: brend, tržišna prihvatljivost, otvorena/zatvorena proba, Cedevita, Nova Vita

94 Adela Vileš, Almir Toroman, Enver Karahmet: Utjecaj brenda na tržišnu prihvatljivost ...

1. UvodIako Bosna i Hercegovina ima dobar kvalitet prehrambenih proizvoda i veliki potencijal za dalj-

nji razvoj ovog sektora, veliki je deficit izvoza u odnosu na uvoz, posebno zbog nerazvijenog bran-dinga vlastitih proizvoda. Razlog tome bi se mogao naći u orijentaciji proizvođača i prerađivača na proizvod sam po sebi, a ne na krajnjeg potrošača.

Brend je prilično širok pojam i ne predstavlja samo zaštitni znak, logotip i slogan, kao što se to ponekad čini. Brend je istovremeno vidljivi identitet (ime, prepoznatljivi znak, zaštitna boja, itd) ali i intelektualna vrijednost, osjećaj, asocijacija, očekivanja i zadovoljstvo, koje potrošač osjeti kada čuje određeno ime, vidi zaštitni znak, proizvod, uslugu, događaj ili bilo kakav materijal koji je po-vezan s tim brendom. Pored svega što brend predstavlja, ovdje ističemo posebno vrijednost koja odgovara potrebama potrošača. Leslie de Chernatony i Malcolm McDonald u centar pažnje defi-nisanja brenda stavljaju dodatnu vrijednost koja najviše odgovara potrebama potrošača.

Uspješan brand je proizvod, usluga, osoba ili mjesto, koje možemo da identifikujemo i koji su „uvećani” na takav način da kupac ili korisnik dobijaju relevantne, jedinstvene dodatne vrijednosti koje najviše zadovoljavaju njihove potrebe. Staviše, njegov uspijeh rezultira mogućnošću da ove dodatne vrijednosti očuvaju u odnosu na konkurenciju (Jober D. 2004).

Brend koji je definisan kao faktor kojim se kreira snažan i trajan identitet proizvoda i potiče osjećaj povjerenja, korisnosti, dobrobiti i sigurnosti je faktor koji se stvara psihološki. Da bi brend iskazao svoju punu snagu i bio prepoznat, on mora biti prisutan u svijesti potrošača.

Percepcija potrošača na kvalitet brenda je uvijek visoka ako postoji snažna povezanost s mar-kom i obratno. Stoga je i ovaj rad tako koncipiran, sa predpostavkom da postoji utjecaj brenda na potrošačevu percepciju parametara kvaliteta, koji se najbolje ocjenjuju senzornom analizom, kada je riječ o prehrambenim proizvodima.

Uloga brenda u potrošaćkoj percepciji kvaliteta prehrambenih proizvoda, a i generalno govo-reći je dosta prisutna i kompleksna pojava. U slučaju potrošnje hrane, ankete pokazuju da potro-šači objašnjavaju da na njihov izbor proizvoda više utiče okus i nutritivna vrijednost, nego obiljež-ja brenda ili pakovanja. U isto vrijeme ti potrošači su spremni platiti više za brendirane proizvode i pokazati njihovu vrijednost, jer vjeruju da taj brend nudi vrijednost koja je u ravnoteži sa cijenom.Lojalni kupci su redovno i manje osjetljivi na cijenu proizvoda (Erdem et al.,2002.) U svijesti potro-šača postoji veza između percepcije robne marke i samog kvaliteta. Mnogi autori se pitaju da li se percepcija kvaliteta odnosi na proizvod ili brend (Marunka 2002; Kopferer 2005). Procjena kvalite-ta je globalan proces i prema tome nije lako, prilikom razvijanja tržišne vrijednosti marke, razdvo-jiti šta je udio samog proizvoda, odnosno njegovih opipljivih i objektivnih atributa, a šta su s druge strane nematerijalna svojstva (Keller i Lehmann, 2006). Senzornim ispitivanjem proizvoda može se zaključiti da su okus, tekstura, miris, izgled, homogenost proizvoda i njihovo pakovanje zaista važan aspekt tržišne vrijednosti neke marke. Razvijanjem daljnjeg mjerenja potrošačke percepci-je prema tom proizvodu je temelj tržišne vrijednosti marke.

Kompaniju mnogo manje košta lojalan kupac, jer su prema mnogim istraživanjima troškovi za pridobijanje novih kupaca i do šest puta veći nego troškovi održavanja redovnih kupaca. Cilj pro-izvođača je da se njegov proizvod prodaje i da vremenom postane respektabilan brend. Dobar brend povećava prodaju i podiže vrijednost proizvoda, otvara nova tržišta i vremenom od doma-ćeg prerasta u internacionalni.

Doprinos ovog istraživanja odnosi na ispitivanje povezanosti potrošača sa proizvodom, odno-sno sa brendom pomoću senzorne analize, koja daje direktan opis parametara kvaliteta instant napitaka ‘’Cedevita’’, Nova Vita’’ i ‘’Vitella’’. Isti parametri su ocjenjeni na dva načina.


Cilj rada je bio ustanoviti, da li će brend iskazati svoju snagu u senzornoj analizi instant napita-ka, drugim riječima, da li će senzorna percepcija biti pod utjecajem brenda. Prema tome navede-ni odnosi su u direktnoj vezi sa tržišnom prihvatljivošću proizvoda, jer je u brend ugrađen kupčev osječaj i percepcija svojstava proizvoda. Ovo istraživanje je bilo dio veće studije čiji je cilj bio ispi-tivanje odnosa potrošača prema proizvodima i utjecaj brenda na percepciju od strane potrošača.

2. Materijal i metode radaPrije svega, zamišljena je asocijativna veze među potrošačima na bazi tržišne vrijednosti mar-

ke, potom dimenzija svijesti o brandu, percipirane kvalitete i odanosti nekoj marki. Predviđeno je da će percepcija potrošača biti povezan sa lojalnošću marki.

U radu su korišteni vitaminski instant napici sa okusom naranče, predstavljeni proizvodima:• Vitaminski instant napitak Cedevita narandža; Proizvođač Cedevita d.o.o. (Atlantic Grup) • Vitaminski instant napitak Nova Vita; Proizvođač Pak Centar d.d. ,• Vitaminski instant napitak Vitella; Proizvođač Vita – Life d.o.o.Navedeni brendovi su odabrani na način da čine grupu u kojoj se Cedevita izdvaja kao tržišno

pozicioniran ‘’jači brend’’, dok su druga dva brenda ‘’manje jaka’’. Instant napici su pripremljeni prema upustvu na pakovanju, te su servirani u plastične čaše.

Testiranje utjecaja brenda na senzornu percepciju potrošača (kupca), a time i na tržišnu pri-hvatljivost obavljeno je senzornom analizom. Analiza je provedena u prostorijama Poljoprivred-no-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u novembru 2011 godine u okviru analize više različitih vrsta prehrambenih proizvoda i ispitivanja jakih brendova u regiji.

Panel je bio sastavljen od 26 upućenih ocjenjivača (potrošača) studenata. Pored osnovnih upu-ta, svi ocjenjivači su upoznati sa činjenicom da redoslijed prezentiranja uzorakana prvom i dru-gom listiću nije isti, kako ne bi dali ocjene po sistemu automatizma (prepisivanja sa predhodnog listića). Svi ocjenjivači su redovni ili povremeni potrošači testiranih proizvoda. Proizvode su ocije-nili u dvije sesije.

U prvoj sesiji je vršeno ocjenjivanje šifriranih uzoraka, kada nisu znali o kojem proizvodu se radi, slijepa proba), a u drugoj su pored šifre imali i oznaku proizvoda (otvorena proba). Kod svih proizvoda je ocijenjivano pet senzornih parametara, a to su: homogenost, boja, miris, okus i aro-ma. Primjenjena je skala bodovanja od 1 do 5 za svaki parametar i izvršena korekcija koeficijen-tom važnosti, kako je prikazano u primjerku korištenog ocjenjivačkog listića, putem kojeg su i pri-kupljeni primarni podaci.

Tabela 1. Izgled ocjenivačkog listića korištenog u testiranju

Ocjenjivački listić Ime i prezime: Datum:

3. Rezultati rada i diskusijaNakon prikupljanja podataka dobivenih senzornom ocjenom, urađena je statistička obrada

istih. Utjecaj brenda na senzornu ocjenu testiran je jednofaktorijalnom analizom varijanse, paket Microsoft Office Excel.

Jednofaktorijalnom analizom utvrđen je statistički značajan utjecaj brenda (Fizr.= 9.50; Ftab.=4.02) na senzornu ocjenu homogenosti. Ispitivani uzorak Cedevite pri otvorenoj probi je dobio statistički značajno veću prosječnu ocjenu od uzorka ocjenjenog pri zatvorenoj probi, što se može vidjeti u tabeli 2.

Tabela 2. Utjecaj brenda na senzornu ocjenu homogenosti napitka Cedevita

Jednofaktorijalnom analizom utvrđen je statistički značajan utjecaj brenda (Fizr.= 8.66; Ftab.=4.03) na senzornu ocjenu mirisa, tj. uzorak ocjenjen pri otvorenoj probi je dobio statistič-

GRUPA PROIZVODA INSTANT NAPICI

Svojstva kvaliteta Ocjena

Data ocjena Koeficijent važnosti

Korigovana ocjenaA B C A B C

Homogenost 1-5 0,5

Boja 1-5 0,5

Miris 1-5 0,5

Okus 1-5 1,5

Aroma (narandža) 1-5 1,0

Komentar: Ukupno:

Source of Variation SS df MS F P-value F crit

Between Groups 0,666667 1 0,666667 9,502538 0,003279 4,026631

Within Groups 3,648148 52 0,070157

Total 4,314815 53



ki značajno veću posječnu ocjenu od uzorka ocjenjenog pri zatvorenoj probi. Kod ocjene okusa, utvrđen je statistički značajan utjecaj brenda (Fizr.= 17.85; Ftab.=4.03) na senzornu ocjenu okusa, tj. uzorak ocjenjen pri otvorenoj probi je dobio statistički značajno veću prosječnu ocjenu od uzor-ka ocjenjenog pri zatvorenoj probi.

Istom analizom je utvrđen statistički značajan utjecaj brenda (Fizr.= 12.82; Ftab.=4.03) na sen-zornu ocjenu arome, tj. uzorak ocjenjen pri otvorenoj probi je dobio statistički značajno veću po-sječnu ocjenu od uzorka ocjenjenog pri zatvorenoj probi.

Dobijeni rezultati pokazuju statistički značajan utjecaj brenda (Fizr.= 20.4; Ftab.=4.03) na uku-pnu vrijednost svih ispitivanih karakteristika instant napitka Cedevita, tj. uzorak ocjenjen pri otvo-renoj probi je dobio statistički značajno veću prosječnu ocjenu od istog uzorka ocjenjenog pri za-tvorenoj probi.

Jednofaktorijalnom analizom nije utvrđen statistički značajan utjecaj brenda na ukupnu sen-zornu ocjenu napitka Nova Vita (Fizr.=0.92; Ftab.=4.03) , niti je utvrđen statistički značajan utjecaj brenda na ukupnu senzornu ocjenu napitka Vitella (Fizr.=0.53; Ftab.=4.03)

Grafikon 1. Ocjene senzornih parametara i ukupna ocjena proizvoda (OP*-otvorena proba, ZP* zatvorena proba)

Grafikon 1. prikazuje rezultate ocjenjivanih parametara i poređenja istih u dvije obavljene se-sije. Bolje prosječne ocjene parametara su dobili proizvodi u otvorenoj probi, kada su ocjenjivači znali o kojem brendu se radi.Ukupne ocjene pokazuju da je Nova Vita dobila bolju ocjenu u zatvo-renoj probi, sto govori da je brend imao utjecaja na potrošačku percepciju,a samim time je u vezi sa tržišnom prihvatljivošću. Ukupne ocjene za Cedevitu i Novu Vitu u otvorenoj probi, gdje Cede-vita ima bolju prosječnu ocjenu potvrđuju upravo tržišnu prihvatljivost Cedevite.

ZaključciStatistička obrada senzornih listića Cedevite je pokazala da su 4 od 5 (izuzev boje) senzornih

karakteristika ocjenjene statisički značajno većom ocjenom prilikom otvorene probe . Dobiveni pokazatelji koji su u zatvorenoj degustaciji pokazali da je Nova Vita dobila bolje ocje-

ne pokazatelja kvaliteta od ‚‘‘jačeg branda‘‘ – Cedevita i mogu biti dodatni motiv proizvođačima navedenog instant napitka.

Budući da su ocjenjeni različiti proizvodi, generalno možemo reći da uticaj branda ovisi od me-tode i vrste samog proizvoda koji se koristi za ocjenu.

Iako se radi o malom uzorku potrošača (N=26) može se zaključiti da je svijest potrošača o sen-zornom kvalitetu, u ovom slučaju, uglavnom bazirana na objektivnoj ličnoj procjeni.

Ako se osvrnemo na ne/postojanje jakih brandova u BiH i na uzroke, možemo reći da i mala istraživanja ovog tipa mogu biti korisna informacija proizvođačima kojima je stalo do razvijanje brendova u BiH.

Generalno možemo reći da za uspjeh na tržištu nije dovoljno imati samo proizvod za koji mi-slimo da je kvalitetan. Potrebno mu je dati dobro ime, privlačno ga upakovati, kvalitetno ga pred-staviti i kontinuirano raditi na njegovom imidžu.



Impact of brand on the market acceptability food products

AbstractBrand doesn’t play quite good role in BiH market, and it has not been sufficiently researched neither has it been implemented to the required level. In the period of globalization and opening towards the neighbor countries, when the local products are faced with strong worldwide known brands, which have taken a part of their market share. In the case of food products and their quality, consumer focused on tradition and quality products, and mar-keting. Bearing in mind all the above mentioned domestic producers must implement ap-propriate marketing approach; the focus should be building a brand as a primary means of product differentiation. To confirm this is done the research aimed to test the influence of brand on the market acceptability of the sensory analysis of organized instant drinks (brand “Cedevita”, “Vitella” domestic instant drink “Nova Vita “). Instant drinks are prepared ac-cording to instructions on the packaging, and are served in plastic cups. Sensory testing was conducted in the laboratories of the Faculty of Agriculture and Food Sciences – Univer-sity of Sarajevo, and the panel was composed of 26 trained assessors. Auditors have used the “open” and “closed” method of testing. Primary data were collected through the jury leaves. Factorial analysis revealed a statistically significant impact of the brand on sensory evaluation of beverages examined.They conclude that brand ‘’Cedevita” had an impact on assessors, because in open tasting obtained significantly higher ratings. If we look at the non / existence of brands in BiH and the causes of this, we can say that small studies of this type can be useful to manufacturers who care about brand development in BiH.

Key words: brand, market acceptability, open/closed tasting, Cedevita, Nova Vita

Literatura1. Aćimović S., (2003). Servis potrošača, Ekonomski Fakultet, Beograd.2. Aker David, Building strong brands, www.haas.barkelez.edu.3. Chernatony, L., McDonald, M., (2003).Creating Powerful Brands in Consumer, Service and Industrial Markets,

Elsevier, Butterworth Heinemann.4. Erdem T., Swait, Louviere J. (2002): The impact of brand credibility on consumer price sensitivity. Intern. J. of

Research in Marketing, Vol 19 pp.1 - 195. Jobber, D., (2004). Principles and Practice of Marketing, The McGrow-Hill Companies, London.6. Kapferer J. N. (2004): The new Strategic Brand Management, Kogan Page Lim, pp 1837. Keller Kavin Lane, (2006). Slučajevi najbolje prakse u brendiranju, Mass Media International, Beograd,.8. Ravi Pappu, Pascale G. Quester, Ray W. Cooksey, (2005),“Consumer-based brand equity: improving the mea-

surement - empirical evidence“, Journal of Product & Brand Management, Vol. 14 Iss: 3 pp. 143 – 1549. Schultz Don E., Barnes Beth E., (1999). Strategic brand communication campaigns, Lincolnwood.10. http://www.venturerepublic.com/resources/brand_glossary.asp Brand glossary - Venture Republic, (Febru-

ary, 2012).11. http://brendovi.ba/brend/ Domaći brend – Stvorimo kvalitetan brend, Upravljamo utiscima kupaca (March,

2012). 12. http://www.tehnologijahrane.com/forum/tema/senzorna-analiza Senzorna analiza, Hemija i analiza hrane,

(March, 2012).

Društveno-ekonomske dimenzije marketinga

Dr Ljiljana Dimitrijević, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo, Beograd,Ul. Mitropolita Petra 8, BeogradTel.064/1388-474, e-mail:[email protected]

SažetakDruštvena odgovornost ne bi trebalo da bude svojstvena samo marketinškim aktivnosti-ma koje rezultiraju profitom, već je nužno težiti zaštiti i jačanju interesa društva. Nove, ten-dencije odgovornog poslovnog marketinga, pokazuje da se društveni angažman korporacija i maksimiranje profita i vrednosti za akcionare, uzajamno ne isključuju, već učvršćuju. Druš-tveno odgovorno poslovanje je pokazni praktični primer strateškog planiranja održivog ra-zvoja na nivou preduzeća. Održivi poslovni uspeh preduzeća mora imati bar tri komponen-te: ekonomsku, politiku životne sredine i socijalnu politiku. Savremeno poslovanje, sve više ističe značaj korporativna društvene odgovornost, koja predstavlja svojevrsnu posvećenost preduzeća tendenciji da doprinese održivosti privrednog razvoja sarađujući sa zaposlenima, njihovim porodicama, lokalnom zajednicom i društvom uopšte u cilju poboljšanja kvaliteta njihovog života. Društvena odgovornost se odnosi na obavezu osobe da razmotri posledice svojih odluka i postupaka na čitav društveni sistem. Poslovni ljudi primenjuju društvenu od-govornost kada uzmu u obzir potrebe i interese onih koji mogu da pretrpe posledice njiho-vih poslovnih poteza. Tako čineći, oni imaju u vidu interese koji su znatno širi od uskih teh-ničkih interesa sopstvene firme.

Ključne reči: marketing, korporativna društvena odgovornost, održivi razvoj, poslovni uspeh.

1. UvodKarakter uslova privredjivanja u savremenom trenutku, nameće, iznova nove izazove na koje

poslovni subjekti moraju da odgovore, ukoliko su orijentisani na rast i razvoj. Neophodnost novih, svežih ideja, čini da marketing predstavlja jedno od najdinamičnijih područja novog menadžmen-ta. Nove ideje, znače prilagođavanje, ali i stvaraju nove zahteve za sve učesnike na poslovnom tr-žištu, proizvodeći dalekosežne posledice na sve interesne sfere poslovanja.

Kupac je danas, mnogo više od običnog konzumenta proizvoda. Njegova akcija ka kupovini, po-sledica je velikog broja promenljivih motiva, koji se, menjaju u zavisnosti od uslova, mesta i vre-mena kupovine. Kako potrošaču pružiti maksimalnu satisfakciju, uz minimum napora i vremena, dilema je koju postavlja savremeni marketing.

Danas, sve češće, kompanije spajaju društveno odgovorne akcije sa svojim marketinškim ak-tivnostima. Tako nestaje novi koncept marketinga. Praksa pokazuje da on povezuje doprinose kompanije određenom cilju od opšteg dobra sa kupcima, koji direktno ili indirektno učestvuju u transakcijama kompanije koje donose prihode. Ovaj marketing smatra se delom korporativnog društvenog marketinga.

102 Ljiljana Dimitrijević: Društveno-ekonomske dimenzije marketinga

2. Novi uslovi poslovanja – izazovi za marketing preduzećaPrepoznavanje i razumevanjem promena u okruženju, sagledavajući realne šanse za postiza-

nje uspeha u biznisu, imperativ je savremenog preduzeća, koji ga može izdvojiti u odnosu na kon-kurenciju. Sistem marketing informacija, je u funkciji ranog dijagnostikovanja prilika i opasnosti u okruženju, u situaciji kada se na svoje akcije može uticati tako da se opasnosti izbegnu a šanse optimalno iskoriste. Uspeh marketing menadžmenta opredeljen, kao vodeće snage rasta i razvo-ja preduzeća, opredeljen je činjenicom da li oni (4, str.526) :

• Gledaju kako se dogadjaji odvijaju,• Sa zakašnjenjem pitaju šta se to desilo, ili• Čine da se dogadjaji dese. U sklopu novim uslova poslovanja, stvaraju se realne osnove za centralizovanu kontrolu mar-

ketinga i rezultata rada uopšte, u revoluciji koju donose intelektualna tehnologija i komunikacije, čime se stiče ekonomska, politička i društvena prednost i moć. S druge strane potreba za viseka-nalnom komunikacijom i tehnologija koju ona nosi, pruža argumente za sistemom decentraliza-cije, odnosno upravljanjem i kontrolom sa nižih niova. U oba slučaja novi sistemi tehnologija i ko-munikacija, bitno uticu na povećanje nivoa društvene kontrole kako pojedinca, tako i poslovanja sistema, u celini. Savremena tehnologija doprinosi da poslovni sistem bude otvoreniji za proveru od strane društvene javnosti, u poslovnom, tržišnom, kao i socijalnom smislu.

Ograničavajući faktori društvene odgovornosti odnosno neodgovornosti, čine pravo i ekono-mija jednog društvenog sistema, koji opredeljuju koliko daleko preduzeće može ali i mora da ide u odgovornosti prema društvenim vrednostima i potrebama. Kroz područje društvene odgovor-nosti, prelamaju se istovremeno i uzajamno lične i društvene vrednosti, kao i kulturne norme i vrednosti.

Društvena odgovornost daje širu dimenziju poslovnoj orijentaciji preduzeća od čisto ekonom-ske. Poslovanje se odvija u i okviru, društvenog okruženja, zapošljavajući ljude, ljudi kupuju proi-zvode preduzeća, ljudi prodaju proizvode i brinu se o ekološkim posledicama otpadaka koje pro-izvodi poslovni proces. Društveni proizvod, se prema konceptu društvene odgovornosti, može obezbediti i ako profit ne bude jedini i vrhovni cilj poslovanja, već on može biti i ograničen do odredjenog nivoa, uz obezbedjenje zaštite potrošača i u velikoj meri očuvanje fizičkog okruže-nja. Razvijena privreda preduslov je razvijenog društva, ali i obrnuto. Razvijena zajednica imaće višestruke koristi i efekte za poslovanje preduzeća uopšte. Dugoročno gledano, rešavanje druš-tvenih problema, ima efekte na poslovne uspehe privrednih subjekata. Preduzeća rade i poslu-ju u društvenoj sredini koju stvaraju. Poslovanje se bolje obavlja u razvijenom društvu i zajedni-ci. Dugoročni interes povezuje preduzeća i društvo i stvara društveno odgovorne privredne su-bjekte. Imidž koji poslovni sistemi odaju u javnosti, u velikoj meri zavisi i od stepena uključenosti privrede u društvene akcije. Način na koji društvena zajednica stvara sliku o poslovanju preduze-ća i njegovog mesta i uloge u privrednim i ekonomskim tokovima, mnogo je širi koncept od okvi-ra „odnosa sa javnošću“, odnosno njegove reklame. Povoljan imidž, koji se stvara pozitivnim ukla-panje u društvenu zajednicu, može da doprinese kako boljem poslovanju preduzeća, tako i stva-ranjem višeg nivoa zadovoljstva ljudi, kako zaposlenih, tako i korisnika proizvoda, odnosno člano-va društvene zajednice.

Menadžment teži da poslovne poduhvate pretvori u profitabilne. Konstruktivan odgovor na izazove promena okruženja, pretvara probleme u profit, unapredjuje društvenu zajednicu, vodi rastu i razvoju preduzeća, a istovremeno sprečava interventne mere države.


3. Društvena odgovornost- savremeni konceptIako ne postoji jedinstveni obuhvat društvene odgovornosti, imaju se u vidu ekonomske, druš-

tvene i ekološke posledice aktivnosti organizacija. Takođe, ne postoji ni jedinstvena upotreba sin-tagme društvena odgovornost, pa se tako mogu pronaći nazivi: preduzetnička društvena odgo-vornost (Responsabilidad Social Empresarial), korporativna društvena odgovornost (Corporate Social Responsibility), održivi razvoj (Sustainable Development), korporativna društvena investici-ja (Corporate Social Investment), korporativna odgovornost (Corporate Responsibility).

Argumenti protiv koncepta društvene odgovornosti privrednih subjekata, govore u prilog či-njenici osnovne pretpostavke preduzeća, kao bazičnog ekonomskog subjekta. Ono bi prema nji-ma, trebalo i sve svoje aktivnosti da ograniči u toj sferi društva.

Njihova delatnost obavlja se u skladu sa prihvaćenom podelom rada i posla, na način koji je prijemčiv i prilagodjen mogućnostima i potrebama. Pri tome država zadržava svoj deo posla, usmeren i okviren pravnim sistemom, gde su jasno propisana pravila ponašanja svih privrednih učesnika. U osnovi ovih argumenata je, profit, odnosno profitabilnost, kao prvi i vrhovni cilj sva-kog preduzeća. Preduzeća, rukovodjena vizijom profita, treba sve aktivnosti da usmere ka njego-vom ostvarenju, a da znanje i resurse ne rasipaju na ostale, koje prema podeli rada u društvenom sistemu pripadaju drugim institucijama.

Savremeni koncept holističkog marketinga, posmatra marketing šire, uključujući i koncept društveno odgovornog ponašanja, posmatrajući ga kroz prizmu širih interesa i etičkog koncepta. Kao priliku za poboljšanje svoje reputacije, kompanije koriste marketing alate, da povećaju svoj prodajni potencijal, istovremeno nalazeći signale pripadnosti i mesta kompanije u društvenoj za-jednici. Dve vrste aspekata društvene odgovornosti organizacija sačinjavaju ono što se u stranoj literaturi obično naziva dimenzijama sofisticiranosti CSR-a (Corporate Social Responsibility). Uno-šenja dimenzija društvene odgovornosti organizacija u koordinatni sistem, možemo, u zavisnosti od vrednosti aspekata sa dimenzija, utvrditi funkciju sofisticiranosti društvene odgovornosti jed-ne organizacije. Ova funkcija bi se mogla definisati i kao funkcija strateških i dugoročnih koristi od primene ovog koncepta.

Ono čega organizacije moraju biti svesne je da njihovo pozicioniranje u svesti ma kog poslov-nog subjekta sa kojim su u interakciji ne zavisi samo od nivoa njihovog društveno odgovornog de-lovanja, već i od toga koliko i na koji način ovom pitanju pridaju pažnje njihovi poslovni partneri duž celog lanca snabdevanja. Dakle, posledice društveno (ne)odgovornog ponašanja organizacije, zasigurno će osetiti, na različite načine i u različitim obimima, svako od njenih partnera. Ova činje-nica je naročito bitna za velike kompanije koje često primenjuju praksu tzv. „outsourcing“-a, od-nosno prenošenja dela svojih aktivnosti na druga preduzeća.

3. Odnos velikih i malih i društveno odgovorno ponašanjeNeke velike organizacije svoju društvenu odgovornost ispoljavaju podsticanjem preduzetnič-

kih inicijativa u oblasti kojoj teritorijalno pripadaju. Ovo se često manifestuje kroz uspostavlja-nje mentorskih programa za iniciranje poslovnih poduhvata za pojedince (tzv. „start-up“) ili po-državanje određenih preduzetničkih poduhvata već postojećih malih i srednjih preduzeća. Tako-đe, pružanje podrške malim organizacijama u procesu izveštavanja o društveno odgovornom de-lovanju, odnosno informisanju o sprovedenim aktivnostima u oblasti CSR-a, može da bude od ve-likog značaja.

Važan je i odnos organizacije sa prirodnim okruženjem u kome „stanuje“. U zavisnosti od situ-acije, prioriteti se mogu pridavati zdravlju neposrednog okruženja u kome se proizvodi ili pruža-ju usluge, očuvanju čistoće vazduha, vode, održavanju saobraćajnica i drugo. Dokazano je da po-stoji veza između stanja životne sredine u kojoj organizacija deluje i njene sposobnosti da privu-če radnike iz drugih regija da dođu i rade u njoj i da se, pritom, presele u oblast kojoj organizaci-ja pripada. Upravo, dakle, sama organizacija, posredno preko te veze, menadžmentom životnom sredinom utiče na svoju sposobnost privlačenja kadra iz drugih geografskih oblasti (naravno, iz-među ostalih faktora). Ona je odgovorna za veliki broj oblika zagađivanja: buku, preosvetljenost, ispuštanje štetnih materija kojima se izaziva zagađenje vode, emisiju štetnih gasova kojima se de-gradira stanje vazduha, zatrovavanje đubrišta, za razne eko probleme u vezi sa transportom i od-laganjem otpada.

Neki od najčešćih oblika aktivnosti za koje se organizacije opredeljuju, kada žele da posvete dodatnu pažnju poboljšanju svojih odnosa sa lokalnom društvenom zajednicom, su:

• stimulisanje zaposlenih na volonterski rad u lokalnoj zajednici i na finansijsku pomoć istoj,• omogućavanje nekih od proizvoda ili usluga organizacije, besplatno ili po nižim cenama,

humanitarnim organizacijama ili članovima lokalne zajednice,• stavljanje viška proizvoda ili opreme na raspolaganje školama u lokalnoj zajednici,• angažovanje lokalnih isporučilaca i težnja ka zapošljavanju članova lokalne zajednice,• ponuda sticanja visokokvalitetnog radnog iskustva studentima.Većina tranzicionih zemalja je u mnogo ranijoj fazi razvoja u pogledu CSR-a od razvijenijih ze-

malja. Značajne prepreke u pogledu unapređenja korporativnog okruženja će morati da budu pre-vaziđene pre nego što zemlje ovog regiona budu mogle da u potpunosti prihvate ideju CSR-a. U mnogim zemljama je nasleđe nekadašnjih politika nacionalizacije, centralnog planiranja, neod-govarajućih razvojnih politika, korupcije i arbitrarnog mešanja politike stvorilo atmosferu nepo-verenja između privatnog sektora, koji se razvio nakon propasti socijalističkog sistema, i državne uprave.

Jedan od ključnih izazova za postizanje trajnih rezultata leži upravo u prevazilaženju razlika i postizanju balansa između javne uprave, biznisa i civilnog društva.

U većini slučajeva, prve korake u razvijanju društveno odgovornih praksi preduzimali su veli-ki, multinacionalni investitori koji su sa sobom donosili tradiciju angažovanja u lokalnoj zajednici, ekološki napredne tehnologije, novu upravljačku kulturu i praktično iskustvo u pogledu načina na koji bi biznis mogao da doprinese rešavanju društvenih i ekoloških izazova.

Ubrzo su i lokalne kompanije iz većine zemalja ovog regiona počele sa usvajanjem i podstica-njem ovakvih praksi.

Odloženi početak istinske tranzicije i brojni politički i socio-ekonomski problemi iz prethodnog perioda učinili su da se i u ovom pogledu u Srbiji donekle kasni u odnosu na većinu drugih tranzici-onih zemalja. Svest o društveno odgovornom poslovanju je u Srbiji prisutna, ali pre na nivou kon-cepta u formiranju, koji tek počinje da se prepoznaje kao važan i društveno poželjan, nego na ni-vou realizovanog ponašanja sa kojim imamo sopstveno iskustvo. Tu su značajne prepreke u pogle-du promovisanja ove ideje: mnoga preduzeća još uvek ne razumeju dugoročne koristi koje dono-si društveno odgovoran pristup, a mnogi poslovni ljudi i preduzetnici smatraju da nemaju na ras-polaganju dovoljno resursa ili znanje potrebnih za angažman na različitim strategijama. Sa dru-ge strane, šira javnost nije dovoljno obaveštena o vrednostima CSR-a, a svest potrošača još uvek nedovoljno razvijena, tako da se pri kupovini, osim cene i kvaliteta, još uvijek ne uzimaju u obzir i drugi aspekti kao elementi za identifikaciju proizvoda. Upravo je jedan od glavnih ciljeva našeg delovanja da se CSR kao tema značajnije afirmiše unutar srpskog društva i postane jedno od pri-



hvaćenih rešenja koje će doprineti jačanju konkurentnosti srpske privrede i održivom razvoju srp-skog društva.

Gotovo sve značajnije analize koncepta društvene odgovornosti organizacija ukazuju na to da se radi o nezamenljivom, ultimativnom konceptu bez čije primene nije moguće postići ono čemu savremeni svet teži, a što nazivamo održivim razvojem. Takođe, veoma je izvesno da će primena ovog koncepta biti neminovna u našoj, kao i ostalim zemljama u razvoju. Društvena odgovornost organizacija predstavlja izvanredan okvir za integraciju aktivnosti vezanih i za kvalitet i održivi ra-zvoj. Upravo veza koncepata društvene odgovornosti, održivog razvoja i kvaliteta može i mora po-služiti kao osnova za buduću nacionalnu strategiju kvaliteta.

U tom svetlu, organizacije koje imaju proaktivan pristup prema novinama koje dolaze iz tehno-loški naprednijih zemalja, već usvajaju i primenjuju strategije društvene odgovornosti. One, čiji je stav prema ovakvim konceptima isuviše pasivan, zakonska regulativa i pritisak civilnog društva će, verovatno, u nekom narednom periodu prinuditi da više pažnje posvećuju svojoj društvenoj od-govornosti. Realno je, dakle, očekivati da u budućnosti mehanizmi motivacije (i pozitivne i nega-tivne) snažnije deluju na organizacije kada je društvena odgovornost u pitanju. Zato će one mora-ti da se opredele da, ako to već ne čine, snažnije razvijaju neku od dimenzija društvene odgovrno-sti, od kojih su glavne prikazane u ovom radu. Koje će dimenzije dobiti prioritet zavisi od situacije u kojoj se svaka od organizacija nalazi.

Sposobnost koju menadžment bude pokazao u utvrđivanju priortiteta i delovanju u okviru utvrđenih, determinisaće uspešnost pozicioniranja organizacije na budućem tržištu koje će pri-znavati isključivo društveno odgovorne.

U realizaciji koncepta društvene odgovornosti veoma je značajan odnos kompanije sa razli-čitim nevladinim organizacijama koje širom sveta imaju različit uticaj, ali u suštini predstavljaju značajnu silu koja proizvodi uticaj na poslovne strategije i politike. One istovremeno predstavlja-ju spregu izmedju preduzeća i uticajnih pojedinaca i grupa, a njihov značaj je veliki kada su u ulozi nepristranog kontrolora u vezi ostvarenja društvenih pitanja, razvoja novih, udaljenih tržišta, po-ložaj u odnosu na konkurenciju i drugo.

Veoma je važna uloga ovih institucija, prilikom kreiranja i sprovodjenja politike brenda predu-zeća. Imidž koji preduzeće želi da stvori, neodvojiv je deo opšte slike koju on emituje ka svim uče-snicima u marketing procesu, a zahteva mobilnost svih unutrašnjih i spoljašnjih resursa koje pre-duzeće može da iskoristi. Imidž proizvodi višestruke koristi za preduzeće, ali one mogu biti značaj-ne i za društvenu zajednicu. Pozitivan imidž može biti u funkciji promocije i prosperiteta mnogih društvenih pojava i procesa, akcija u očuvanju životne sredine, različitih akcija koje u osnovi ima-ju preventivu zdravlja, podršku obolelima od teških bolesti i drugo.

Posmatrano dugoročno, koncept društvene odgovornosti treba da postane imperativ za mala i srednja preduzeća u Srbiji. Jedan od primera društveno odgovornog ponašanja je kompanija „Holcim“ (Srbija), koja redovno prezentira izveštaje od održivom razvoju i odgovornom ponaša-nju, na način da razvija komunakaciju društveno odgovorne prakse i ukazuje na značaj društvenog izveštavanja za različite ključne javnosti. Koliki značaj konceptu društvene odgovornosti, daju mo-derne i profitno orijentisane firme, govori činjenica, da je sve veći broj onih koji oformljuju poseb-ne celine koje se bave ovim aktivnostima, najčešće u okviru marketing departmenta, čime posta-ju ravnopravne sa ostalim poslovnim aktivnostima koje pripadaju području marketing.

Privredna komora Srbije i organizacija IFC, sprovode ocenjivanje društvne odgovornosti veli-kih sistema. Ocenjivanje se vrši prema upitniku „Scorecard“, koji je napravljen na osnovu zakona Srbije i najbolje svetske prakse korporativnog upravljanja. Procentom u visini 100, rangira se pot-puna uskladjenost sa zakonodavnim zahtevima i najboljom svetskom praksom, što podrazumeva

maksimalni rezultat. Analiza se obavlja u oblastima, kao što su poštovanje principa korporativnog upravljanja, organizacija rada sa akcionarima, sprečavanje potencijalnih konflikata izmedju akcio-nara i kompanije, pitanja rada Upravnog odbora, eksterne revizije, politika naknada i nagrada, rad sa insajderskim informacijama, kao i transparentnost i javnost u poslovanju.

Primenom koncepta društveno odgovornog poslovanja privredni subjekt postiže:• podizanje ugleda i reputacije, • unapređenje odnosa između zaposlenih i rukovodilaca, • bolje odnose u korisničko - isporučilačkom lancu, • povećanje produktivnosti i profitabilnosti, • veću konkurentnost, • veću lojalnost potrošača, odnosno korisnika.Korporativna društvena odgovornost (CSR) može dati značajan doprinos ka održivosti i kon-

kurentnosti, kako u Evropskim okvirima, tako i globalno. CSR je deo evropske strategije održivog rasta do 2020. godine (2., str.147) CSR је relevantniji nego ikada u kontekstu ekonomske krize. To može da pomogne da se izgradi i vrati poverenje u poslovanje, što je od vitalnog značaja za zdrav-lje tržišne privrede u Evropi. On takodje, može da ukaže na nove oblike stvaranja vrednosti, zasno-vane na odgovorima na društvene izazove, koji mogu predstavljati izlaz iz krize.

4. Umesto zakljuckaNovi uslovi privređivanja proizvode nove izazove, a marketing koncept je u suštini, svojevrstan

izazov i za teoriju i za praksu. Upravo na marketingu leži uloga da se identifikuju unutrašnje snage preduzeća, i inkorporiraju u mogućnosti i izazove koje nudi tržište. To se čini, uz kontrolisano i do-zirano delovanje eksternih varijabli koje predstavljaju svojevrsne zamke i opasnosti.

Novo vreme, poslovnim subjektima nameće potrebe strateškog povezivanja, gde su efekti veći nego kada preduzeće posluje samostalno. Bazu povezivanja predstavlja činjenica o prepoznava-nju izvora konkurentske prednosti preduzeća. Ukoliko preduzeće vidi da mu neke aktivnosti u lan-cu vrednosti nisu dovoljno efikasne ako nastupa samostalno treba se opredeliti na traženje stra-tegijskog partnera.

Za dobar broj preduzeća strategijsko partnerstvo s obzirom na izvore, stručnost i sposobnost sa kojom raspolažu je jedini način da participiraju uspešno na globalnom tržištu. Marketing pre-poznaje dobre i slabe strane, i identifikuje poslovna područja koja zahtevaju traženje strateškog partnera.

Ključni vid odgovornosti preduzeća odnosi se na samu poslovnu delatnost. Uloga preduzeća u društvu je da vlasnicima kapitala donese povrat i uvećanje ulaganja, iznalaženjem i razvojem obećavajućih mogućnosti ulaganja, te da istodobno osigura radna mesta i proizvodi robe i usluge koje potrošači žele kupiti. Međutim, odgovornost preduzeća prevazilazi okvire ove ključne funk-cije poslovanja.Da bi organizacija ostvarila svoje ciljeve, ona mora da prati promene i trendove u društvenim vrednostima. Društvena odgovornost privrednih subjekata, se sve više smatra impe-rativom savremenog marketinga. U prilog tome govori činjenica da raste zabrinutost prema etič-kom ponašanju u poslovanju, što se može smatrati trenutnom modom koja pomaže u ublažava-nju postizanja surovih ekonomskih ciljeva, ili suštinskim izvorom za sticanje konkurentske pred-nosti i rentabilnog poslovanja. I mora imati rukovodstvo, odnosno donosioce odluka, sa vizijom.



Socio-economic dimensions of marketing

AbstractSocial responsibility should not be unique to marketing activities that result in profit, but it is necessary to strive for the protection and strengthening the interests of society. New, re-sponsible business marketing trends, shows that social engagement and the maximization of corporate profit and shareholder value, are not mutually exclusive, but rather strength-ened.Corporate social responsibility is a practical demonstration example of strategic plan-ning for sustainable development at the enterprise level Sustainable business success must have at least three components: economic, environmental policy and social policy Modern business is increasingly emphasizes the importance of corporate social responsibility, which represents a commitment the tendency of companies to contribute to sustainable economic development working with employees, their families, local communities and society in gen-eral to improve their quality of life.Social responsibility refers to the person’s obligation to consider the consequences of their decisions and actions on the entire social system. Busi-ness people apply social responsibility when you take into account the needs and interests of those who may suffer the consequences of their business ventures.

Keywords: marketing, corporate social responsibility, sustainable development, business success.

Literatura1. COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, Srenewed EU strategy 2011-

14 for Corporate Social Responsibility, (2001) Brussels. THE COUNCIL, THE EUROPEAN PARLIAMENT, COM-MITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGION

2. Griffin, R.W., Ebert, R.J, (1996.) Business, Englewood Cliffs,Prentice-Hall, Kerf M.,Gray D., Timothy J., Celine l. Taylor R.(1998.), »Concessions for infrastructure A. Guide to their Design and Avard«,, Washington, D.C. World Bank, Milisavljević M., Todorović J.(2000.), Marketing strategija, Beograd., Ekonomski fakultet, Insti-tut za tržišna istraživanja, Miller,, A., Dess, G, (1996.) Strategic Management, London, McGrow-Hill,

3. Ognjanov G.,(2009.) Integrisane marketinške komunikacije, Beograd, Ekonomski fakultet,4. Watson T.J. (1994.) Management, In Serch of Management: Culture, Chaos and Control in Management

Work, London, Routledge.

Suvremeno poduzetništvo u korelaciji s vanjskom trgovinom

Marina Gašić, mag.ing. agr., Češinska 148, 31403 Beketinci; HrvatskaMob:091/1895-040, e-mail: [email protected] Galić, univ.spec.oec, Belje d.d. /PC Remont, Krstova 18, Osijek, Hrvatska Mob: 091/1790-821, Fax: 031/790-373, E-mail: [email protected]

Sažetak U današnjem vremenu globalizacije gdje je velika dostupnost informacija, znanja, roba i usluga, ali i gdje je izuzetno velika konkurencija, suvremeni bi poduzetnik, kako bi uspio na zahtjevnom tržištu, trebao posvetiti pažnju vanjskoj trgovini.Vanjska trgovina suvremenom poduzetniku pruža mogućnosti uvoza potrebnih resursa koji mu nisu dostupni ili su skuplji na domaćem tržištu te plasiranje roba i usluga na inozemno tr-žište gdje može postići bolje cijene i gdje je veća potražnja.U radu su objašnjene novije teorije vanjske trgovine u kojima autori nastoje objasniti funk-cioniranje suvremene vanjske trgovine u različitim uvjetima poput stanja gospodarstva, do-stupnosti resursa ili odnosu ponude i potražnje za proizvodom.

Ključne riječi: Vanjska trgovina, teorije, suvremeni poduzetnik

1. UvodRazvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva specijalizaciju proizvodnje i proizvodnju roba u

velikim količinama pa tržište postaje preusko za njihov plasman. Zbog toga treba tražiti nova tr-žišta, tj. izvoziti čime se ostvaruju devizna sredstva koja mogu poslužiti za uvoz deficitarnih roba koje se ne proizvode u vlastitoj zemlji radi zadovoljavanja potražnje u zemlji. Uvozi se kapital, si-rovine, tehnologija, oprema, nove ideje, reprodukcijski materijal, gotovi proizvodi investicijske ili osobne potrošnje važni za razvoj privrede. Bitan faktor jest i stupanj otvorenosti privrede jedne zemlje (što je otvorenija veći je utjecaj svjetske privrede na uvjete privređivanja).

Zadatak poduzeća koji sudjeluje u vanjskoj trgovini je da u neposrednoj suradnji sa svim sudi-onicima u proizvodnji, razmjeni i potrošnji robe i usluga, omogući skladan gospodarski razvoj ze-mlje, da utječe na razvoj i unaprjeđenje proizvodnje te da zadovolji stvarne potrebe domaćeg trži-šta i osigura plasman proizvedenih viškova robe i ponuđenih usluga na stranim tržištima.

2. Pojam vanjske trgovine i vanjskotrgovinskog poslovanjaVanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i usluga s inozem-

stvom, tj. ukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara između zemalja. To je ukupnost razmjene jedne zemlje s drugom.

U užem smislu vanjska trgovina obuhvaća samo promet robe između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja pa je predmet vanjskotrgovinske razmjene samo ona roba koja prelazi državnu granicu, odnosno carinsku crtu jedne ili više zemalja.

110 Marina Gašić, Matej Galić: Suvremeno poduzetništvo u korelaciji s vanjskom trgovinom

U širem smislu vanjska trgovina, uz međunarodnu robnu razmjenu, obuhvaća i razmjenu gos-podarskih usluga, promet kapitala i ljudi (turizam) i prijenos vijesti (npr. poštanski promet).

Poslovi VT prometa predstavljaju sveukupnost razmjene roba i usluga s inozemstvom.Unutarnja trgovina uvjetovala je razvoj društveno proizvodnih snaga u okvirima pojedinih na-

cionalnih privreda. Time se povećala i međunarodna razmjena roba. Njen nagli razvoj javlja se s kapitalističkim načinom proizvodnje, prelaskom na strojnu proizvodnju praćenu standardizaci-jom, specijalizacijom i velikoserijskom proizvodnjom. Rast MR ide usporedo s povećanjem opse-ga robne proizvodnje u svijetu. MR zemlje tvore jedinstven svjetski gospodarski sustav (razmjena s inozemstvom vrši se na svjetskom tržištu).

Funkcija unutarnje i vanjske trgovine jest funkcija posrednika između proizvođača i potrošača i to interpersonalno, interlokalno i intertemporalno. Pritom trgovina trostruko posreduje:

• Interpersonalno posredovanje jest posredovanje trgovine između fizičkih i pravnih osoba u prometu, a sastoji se u nabavci robe od proizvođača i prodaji robe potrošačima. Prodaja nije ograničena mjestom i vremenom pa je to ujedno i interlokalno i intertemporalno po-sredovanje.

• Interlokalno posredovanje jest međumjesno posredovanje proizašlo iz regionalnih razlika u proizvodnji i potrošnji. Trgovina osigurava povezivanje i uravnoteženje ponude i potražnje u različitim dijelovima zemlje. S ovog stajališta imamo UT i VT.

• Intertemporalno posredovanje proizlazi iz vremenske neusklađenosti proizvodnje i potroš-nje. Da bi se to minimaliziralo roba se nabavlja u velikim količinama, stvaraju se zalihe na skladištu i brine se o očuvanju njene upotrebne vrijednosti. Uzroci nesklada:

• proizvodnja je sezonskog karaktera, a potrošnja kontinuirana (polj. pr.)• proizvodnja je kontinuirana, a potrošnja je sezonskog karaktera (građ. mat.)Ove funkcije trgovina obavlja istovremeno s nabavom, skladištenjem i prodajom robe. U svim

spomenutim posredovanjima trgovina se pojavljuje kao “produžena ruka” proizvodnje, dakle, ne samo kao veza između proizvodnje i potražnje, već i kao koristan sudionik koji u određenom smi-slu nastavlja proizvodni proces.

Zadatak trgovine je posredovanjem u prometu organizirati redovnu razmjenu između proi-zvodnje i potrošnje, tj. osigurati ponudu robe u asortimanu i količini koju tržište traži, u vrijeme kada se traži te po cijeni i dr. uvjetima koje su kupci spremni prihvatiti

2.1. Međunarodno tržište i međunarodna razmjenaPod tržištem se podrazumijeva određeno područje na kojem se redovito ostvaruje susret pro-

davača i kupca robe i usluga. Uključuje skup poduzeća, ustanova i pomoćnih službi koje osigura-vaju trajnu vezu ponude i potražnje i unapređenje ekonomskih odnosa.

Tržište se definira kao skup aktivnosti ili kao mehanizam kojim se roba, usluge i čimbenici usmjeravaju u potrebnim smjerovima.

Uloga tržišta ogleda se u ostvarivanju tzv. “ravnotežne cijene”, koja se oblikuje na tržištu kao odraz ujednačenih odnosa ponude i potražnje.

Međunarodno je tržište područje koje obuhvaća veći ili manji broj zemalja radi međusobnog održavanja stalnih trgovačkih odnosa i gospodarske suradnje. Takvo tržište, na kojem određeni broj zemalja obavlja razmjenu roba i usluga, zapravo je dio svjetskog tržišta.

Prema opsegu određene robe na tržištu imamo:


• robu namijenjenu univerzalnoj primjeni ili potrošnji (drvo, tekstil, kava, vuna) koja ima šire tržište. Da bi bila predmet razmjene na međunarodnom tržištu ta roba mora biti standar-dizirana (ujednačene kvalitete).

• proizvode namijenjene samo za lokalnu potrošnju, tj. za uže tržište koji se ne pojavljuju na tržištu u velikim količinama.

Širina svjetskog tržišta za pojedine vrste proizvoda određena je visinom transportnih troškova.Povezanosti svjetskog tržišta pridonosi i primjena suvremenih telekomunikacijskih veza izme-

đu najudaljenijih dijelova. Omogućen je brz prijenos poslovnih vijesti – izvještaja o raspoloživim količinama robe za prodaju, upita i ponuda za pojedine proizvode na određenom tržištu i sl.

Društvena reprodukcija danas nije ograničena državnim granicama neke zemlje. Ona započi-nje u jednoj zemlji da bi se nastavila u drugoj te završila u trećoj, a proizvod se potroše u četvrtoj zemlji. Budući da je rad podijeljen između država, ovakva se društvena podjela rada naziva među-narodna podjela rada.

3. Zašto je nužno izvoziti i uvoziti?Ni jedna se zemlja ne može sama uzdržavati, već je u većoj ili manjoj mjeri ovisna o razmjeni s

inozemstvom. Izvoz omogućuje raspolaganje devizama potrebnim za uvoz proizvoda i korištenje usluga iz inozemstva.

S gledišta gospodarskog interesa zemlje ekspanzija izvoza ima višestruku važnost. RZ svoje po-trebe za uvozom nastoje podmiriti prije svega izvozom drugih proizvoda svog prerađivačkog ili uslužnog sektora, a manje razvijene zemlje prisiljene su izvoziti i ono malo prirodnih bogatstava kojima raspolažu. Jedne su prisiljene izvoziti da bi osigurale sredstva za plaćanje uvoznih potre-ba, a druge da bi ostvarile ciljeve izvoza kao dio ciljeva vlastitog gospodarstva ili sveukupnih vla-stitih ciljeva poslovanja.

Za razliku od izvoza, uvoz se javlja u funkciji podmirenja potreba domaćeg pučanstva i do-maće privrede robom i uslugama kojih na domaćem tržištu uopće nema ili ih nema u dovoljnim količinama.

Sa stajališta zemlje uvoz se javlja kao ekonomska nužnost u svrhu ostvarivanja ciljeva ukupnog gospodarskog razvoja te ostvarivanja ravnomjerne javne, proizvodne i široke potrošnje. S druge strane, trgovačka će poduzeća uvoziti samo onda ako im se uvoz isplati, odnosno uvozit će sve vrste robe i usluga čijim se uvozom može ostvariti cilj poslovanja. Proizvođačka poduzeća uvoze onda kada potrebnu robu ne mogu nabaviti na domaćem tržištu ili je uvezena roba jeftinija ili i jef-tinija i kvalitetnija od istovrsne ili slične domaće robe.

3.1. Motivi i ciljevi nastupa poduzetnika na inozemnom tržištuOsnovni motiv je ostvarenje odgovarajućeg prihoda kojim se osiguravaju veće plaće, bolji

uvjeti, proširenje reprodukcije i razvoj poduzeća u cjelini.Na vanjska tržišta poduzeće izlazi u ovim slučajevima:• ako je svoj opstanak i razvoj vezalo isključivo za vanjsko tržište,• ako je prisiljeno izvoziti da bi ostvarenim devizama uvozilo repromaterijal i sredstva rada,• ako raspolaže viškovima kapaciteta iznad potreba na domaćem tržištu i dopunskom proi-

zvodnjom želi ostvariti dopunski prihod,• ako prihodom na domaćem tržištu nije u stanju pokriti troškove kapaciteta,• ako izvozom želi postići trajno veći prihod

4. Strategija distribucije na stranom tržištuZadatak je politike distribucije najpovoljnije osiguravanje prisutnosti na stranom tržištu i mo-

gućnost redovite i pravodobne nabave proizvoda ili usluge nekog poduzeća (izgradnja i korištenje svih pogodnih putova prodaje). Uspostava distributivnih putova, izbor distributivnih partnera i or-ganizacije koja će prodavati robu za pojedino strano tržište dio je dugoročne poslovne aktivnosti, a najpovoljnija opskrba robom pojedinog kanala jest kratkoročna poslovna aktivnost. Potreba za kapitalom i distribucijski troškovi obrnuto su proporcionalni s udaljenošću tržišta. Izbor pogodnih putova i prodajnih struktura olakšava se:

• analizom protoka proizvoda kojom se istražuje, na temelju već postignutog tržišnog udjela, doprinos svakog pojedinog odabranog prodajnog puta na ukupno opskrbljivanje tržišta;

• analizom kupca proizvoda kojom se istražuje struktura kupca u svakoj pojedinoj zemlji radi utvrđivanja posebno pogodnih putova distribucije u odnosu na stupanj koncentracije po-tražnje.

Uspjeh plasmana ovisi o: • preakviziciji - promatranju tržišta, vezama s potencijalnim kupcima, javnom informiranju i

davanju savjeta;• glavnoj akviziciji - ispravno usmjerenoj promidžbi i stručnim savjetima;• praćenju dobivenih naloga (narudžbi), davanju ponuda, pripremanju ugovora;• urednom izvršavanju naloga - dostavom, montažom, upućivanjem;• naknadnim vezama - uslugama kupcu, opskrbom rezervnim dijelovima.Pri odabiru distibucijskih putova treba odlučiti o vlastitoj ili tuđoj prodaji.Pri vlastitoj prodaji, na putu do krajnjeg korisnika izvoznik koristi samo vlastite prodajne služ-

be, npr.: • sektor izvoza u proizvođačkoj tvrtki;• vlastitu tvrtku za prodaju robe u zemlji izvoza;• vlastite prodajne podružnice s otpremnim skladištima u zemlji odrednici;• pogone u inozemstvu;• trgovačke putnike (namještenike tvrtke);• trgovačke posrednike.Pri korištenju tuđe prodaje distribucija se prepušta pravno i gospodarski samostalnim subjek-

tima, od kojih se najčešće koriste:• izvozne trgovačke kuće u zemlji izvoznici• izvoznici i uvoznici u zemlji odredišta• trgovci na veliko i na malo i posrednici na pojedinom stranom tržištu• licencne tvrtke• ugovorni trgovci (komisija)• trgovački posredniciKao mješoviti oblik vlastite i tuđe prodaje robe postoje različiti oblici kooperacije, kao što su

joint venture ili izvozna društva.

4.1. Strategija komunikacije na stranom tržištuCilj komunikacijske politike vezane za strano tržište jest stvaranje i očuvanje pozitivnoga i spe-

cifičnoga profila poduzeća za svako pojedino strano tržište i njegove proizvode radi poticanja pro-daje. Komunikacijska politika stoga obuhvaća sve odluke i mjere za informiranje određenih ciljnih skupina o tvrtki i njenim tržišnim dostignućima.



5. Oblici nastupa na inozemnom tržištuPod osnovnim oblicima vanjske trgovine, odnosno oblicima nastupa na inozemnom tržištu po-

drazumijevamo izravnu i posrednu trgovinu: izravan i posredan uvoz, izravan i posredan izvoz i tranzitnu trgovina.

Oblik VT ovisi o subjektivnim i objektivnim okolnostima: • vrsti i svojstvu robe/usluge,• značajkama inozemnog tržišta (uvjetima kupoprodaje i konjuktura),• vlastitim kapacitetima domaćeg poduzeća,• intenzitetu moguće prodaje i udaljenosti od mjesta proizvodnje/nabave,• poslovnim običajima, uzancama i odnosima na inozemnom tržištu• VT, deviznom i carinskom sustavu (u zemlji i zemlji partnera),• motiviranosti domaćeg poduzeća kao uvoznika/izvoznika,• drugim specifičnim oblicima.Čimbenici koji utječu na izbor oblika VT poslovanja:• visina raspoloživog kapitala,• transportni i dr. Troškovi,• zaštita vlastitih interesa proizvođača na stranom tržištu,• poslovne veze na inozemnom tržištu,• poznavanje inozemnog tržišta,• reference i ugled poduzeća na stranom tržištu,• složenost proizvoda/usluge kojom se trguje,• organiziranje kvalitetne trgovačke mreže u inozemstvu,• procjena isplativosti nastupa na inozemnom tržištu.

5.1. Neizravan (posredan) nastup na inozemnom tržištuPri posrednom nastupu na inozemnom tržištu domaći se proizvođač (trgovac) uključuje u stra-

no tržište putem specijaliziranih VT poduzeća koja su najčešće locirana u zemlji u koju se roba izvozi. Proizvođač robe nije direktan uvoznik/izvoznik robe, već svoje proizvode prodaje/predaje VT posredniku koji obavlja sve radnje u vezi ostvarenja VT posla.

Posredničko poduzeće istražuje tržište, organizira promidžbu, pregovara s inozemnim partne-rima, rješava probleme, uključuje i različite usluge izvršenja ugovora od trenutka sklapanja ugo-vora do realizacije.

Prednosti:• posrednik preuzima sve rizike i probleme kupnje ili prodaje na inozemnom tržištu pa se

proizvođač može posvetiti proizvodnji i uskladiti je sa zahtjevima tržišta te steći prednost u odnosu na ostale,

• proizvođač nema troškove obrade i istraživanja inozemnog tržišta,• proizvođač isključuje iz poslovanja sve financijske i dr. rizike,• prodaja robe je brža, brži obrt kapitala što vodi do uspjeha i unosnosti poslovanja,• posrednik ima uhodanu, čvrstu i stabilnu poziciju na međunarodnom tržištu i kapital za

financiranje i kreditiranje.Nedostaci:• proizvođač ne može aktivnije sudjelovati u prodaji svoje robe,

• ne obrađuje sustavno inozemno tržište i ne stvara čvrstu poziciju za prodaju vlastitih proi-zvoda (posrednik prodaje robu više proizvođača i često daje prednost jednom),

• nema direktnog kontakta s kupcem pa ga se ne može upozoriti na sve prednosti i odlike proizvoda i kvalitetu,

• loše se odražava na osvajanje novih tržišta i prilagodbu zahtjevima kupca.

5.2. Izravan (direktan) nastupOvakav pristup posljedica je oštre konkurencije; elastična organizacija VT – direktan dodir s

kupcem. Osigurava proizvođaču robe veliku mogućnost prilagođavanja proizvodnje željama kupa-ca i potražnju novih, praktičnijih i sofisticiranijih proizvoda. Proizvođač osigurava ažurne podatke o stanju na tržištu, trendovima, inovacijama. Ovaj se nastup obično koristi za proizvode visokog stupnja obrade, složene i sofisticirane proizvode za koje je nužna uputa o rukovanju, načinu upo-rabe, elektroničke strojeve i uređaje, brodove i zrakoplove i dr. proizvode individualne proizvod-nje koji nemaju univerzalnu primjenu. Prodaja je vezana za pružanje dodatnih usluga proizvođa-ča robe (montaža, održavanje).

Prednosti:• proizvođač prilagođava organizaciju uvoza i izvoza svojim potrebama i tržištima na koje

izvozi ili uvozi,• temeljitom obradom stranog tržišta može stvarno ocijeniti svoje izglede za plasman proi-

zvoda na tom tržištu i isplativost toga,• financijski rezultat ne dijeli s posrednicima,• može stvoriti stabilnu i trajnu vezu sa stranim poslovnim partnerima, dobar glas i čvrstu

poziciju,• bolje poznavanje stanja na inozemnom tržištu, običaja i uzanci u VT poslovanju, brzo prila-

gođavanje potrebama tržišta i svakom novonastalom stanju.Nedostaci:• veliki troškovi za održavanje unutarnje VT organizacije i trgovačke mreže u inozemstvu,• proizvođač u sklopu vlastite organizacije obavlja cjelokupno VT poslovanje i treba raspola-

gati stručnim osobljem,• ako ne uvozi/izvozi kontinuirano veće količine roba, troškovi VT organizacijskih jedinica

mogu znatno povećati troškove poslovanja i dovesti u pitanje isplativost posla,• proizvođač preuzima sve rizike, a troškovi osiguranja od tih rizika mogu povećati troškove

poslovanja,• ako se radi o izvozu vlastitih proizvoda može zahtijevati veće angažiranje kapitala i kredite,

• spori obrt financijskih sredstava.

6. Poduzeća za izravan uvoz i izvoz

Predstavljaju dijelove poduzeća proizvođača odgovarajućeg organizacijskog rješenja preko ko-jih se proizvođač izravno uključuje na inozemno tržište. Ovisno o ciljevima koji se žele ostvariti, tržišnim okruženjima, zakonskim propisima i vlastitim mogućnostima proizvođača, proizvođač se može izravno uključiti u VT promet na sljedeće načine



• putem vlastite VT organizacije u zemlji• putem vlastite VT organizacije u inozemstvu

6.1. Vlastita VT organizacija u zemlji proizvođačaNakon donošenja odluke o samostalnom obavljanju poslova VT prometa, proizvođač je, u skla-

du sa zakonskim propisima svoje zemlje, dužan tu svoju gospodasrku djelatnost uredno prijaviti i upisati u trgovački registar kod nadležnog suda. Nakon toga osniva odgovarajuću organizacijsku jedinicu u okviru koje se obavljaju planirani poslovi uvoza i/ili izvoza, ili neki drugi poslovi VT pro-meta (npr. distributerski).

Organizacijska jedinica za VT promet može imati sljedeće oblike:• poseban odjel za uvoz i izvoz u sastavu komercijalnog sektora,• samostalan odjel (sektor) VT s posebnim odjelima za uvoz i izvoz,• samostalan odjel (sektor) za izvoz,• samostalan odjel (sektor) za uvoz.Bitno je odrediti kojim će se poslovima baviti ta organizacijska jedinica, koliki je opseg tih po-

slova, kako racionalizirati njeno poslovanje i postići punu uspješnost rada stručnog osoblja u toj organizacijskoj jedinici.

6.2. Poseban odjel za uvoz i izvoz u sastavu komercijalnog sektora Ovaj oblik poslova izvoza i uvoza za vlastite potrebe koristi se kad je opseg VT prometa proi-

zvodnog poduzeća relativno neznatan i kada je sve komercijalne djelatnosti racionalnije obavlja-ti u jednom sektoru.

VT poslovi izvoza i uvoza mogu se u ovom slučaju organizirati kao odjel izvoza i uvoza robe, kao izvozna poslovnica u sastavu prodajnog odjela i kao uvozna poslovnica u sastavu nabavnog odjela komercijalnog sektora poduzeća. Odjelom rukovodi jedna stručna osoba koja dobro poznaje pro-blematiku i tehniku VT poslovanja i koja je zadužena za ostvarenje svih VT poslova što se obavljaju u proizvodnom poduzeću. Ostali poslovi koji se obavljaju u svezi s ostvarenjem VT poslovanja, po-put ekonomske propagande, dobivanja i osiguranja kreditnih poslova i sl., obavljaju se u komerci-jalnom sektoru zajedno s istovrsnim poslovima vezanim uz unutarnji promet. VT osoblje u susta-vu komercijalnog sektora nema odgovarajući utjecaj u odnosu na inozemno tržište.

6.3. Samostalni odjel ili sektor VT s posebnim odjelima za izvoz i uvozPrimjenjuje se kad opseg VT prometa proizvođača u izvozu vlastitih proizvoda i uvoza za vlasti-

te potrebe dosegne takvu razinu, oblike i intenzitet da zahtijeva osnivanje izdvojene i specijalizira-ne organizacijske jedinice koja je sposobna temeljito odraditi sve faze VT poslovanja.

U okviru sektora ili odjela VT obavlja se niz profesionalnih aktivnosti kao što su: istraživanje i analiza inozemnih tržišta, ekonomska propaganda, izrada VT kalkulacije, uspostavljanje i razvija-nje poslovnih veza s inozemstvom, sklapanje izvoznih i uvoznih poslova.

Ovisno o opsegu i složenosti poslova VT prometa koji se obavljaju u samostalnom sektoru VT -a, oni se mogu organizirati u posebne odjele, službe, poslovnice ili referade, tako da omoguće kvalitetno i uspješno poslovanje VT operative. Pritom je osobito važno da samostalni odjel ili sek-tor VT -a bude dobro povezan sa svim ostalim bitnim funkcijama poduzeća jer se tako osigura-va potpuna sinkronizacija VT poslovanja poduzeća, uredno izvršavanje svih obveza prema inoze-

mnim poslovnim partnerima, usklađenost uvoza i izvoza s mogućnostima i potrebama proizvod-nje i sl.

Potrebna je veća specijalizacija stručnog osoblja za obavljanje niza specifičnih poslova u pri-premi, izvršenju i analizi VT poslovnih aranžmana.

6.4. Samostalni odjel ili sektor za izvozOsnivaju ga obično ona proizvodna poduzeća koja veliki ili najveći dio svoje proizvodnje izvo-

ze na inozemno tržište. To su izrazito izvozno usmjerena poduzeća kojima je izvoz ključan čimbe-nik opstanka i razvoja. Ovaj je odjel funkcionalno i organizacijski uključen u sustav poduzeća ko-jem pripada, a u poslovnom smislu u sklopu poslovne strategije i izvozne orijentiranosti poduze-ća, ta je organizacijska jedinica samostalna.

Ovakav oblik samostalne organizacijske jedinice za izvoz dovodi do još veće specijalizacije oso-blja za određene poslove izvoza robe što se neposredno pozitivno odražava na kvalitetno i uspješ-no obavljanje svih radnji vezanih uz izvršenje izvoznog posla, a osobito na promptno i ažurno iz-vršenje svih preuzetih obveza prema inozemnom kupcu u skladu s načelima urednog poslovanja i uzancama u vanjskoj trgovini.

Unutarnja organizacija samostalnog odjela ili sektora izvoza proizvodnog poduzeća ovisi o strukturi izvoza, broju proizvoda koji se kontinuirano izvoze, vrstama poslovnih aranžmana u izvo-zu i broju inozemnih tržišta na koja se izvozi roba.

Unutarnja organizacija takvog odjela može biti riješena na tri načina:• Može se temeljiti na funkcionalnom mjerilu, kod kojeg se odjel ili sektor dijeli na manje

organizacijske jedinice (poslovnice, referade…) u kojima se obavljaju poslovi obrade tržišta i konjukture, izrade kalkulacije, sklapanja i izvršenja trgovačkih ugovora, financijsko-kreditni poslovi itd. Ti dijelovi odjela obavljaju sve poslove koji spadaju u njihovu nadležnost. Funk-cionalna se organizacija primjenjuje kod proizvodnih poduzeća koja izvoze relativno manji broj artikala i rade s ograničenim brojem stranih zemalja.

• Drugi način podjele rada u izvoznom odjelu ili sektoru postoji kod poduzeća koja izvoze veći broj artikala u više stranih zemalja i to u velikom opsegu po količini i po vrijednosti robe. U slučaju unutarnje podjela rada po grupama artikala ili po zemljama namjene izvoza nazivi dijelova sektora ili odjela određuju se po regionalnim mjerilima (poslovnica za Latinsku Ameriku) ili po skupinama artikala vlastite proizvodnje (poslovnica – izvoz drvenog namje-štaja).

• Vrlo velika proizvodna poduzeća ili njihove korporacije izvoznu djelatnost izdvajaju u po-sebna izvoznička trgovačka društva. Ona su poslovno i financijski vezana uz njihove osniva-če, premda su pravno samostalna poduzeća, obično specijalizirana za obavljanje poslova izvoza određene grane proizvodnje.

6.5. Samostalni odjel ili sektor za uvozNajčešće ga osniva proizvodno poduzeće kad godišnji opseg uvoza sirovina, reprodukcijskog

materijala, opreme i dr., za vlastite potrebe, dosegne takav opseg da je ekonomski opravdano ove poslove obavljati u vlastitoj režiji.

Unutarnja organizacija samostalnog odjela ili sektora za uvoz ovisi o nizu čimbenika (struktu-ra i kontinuitet uvoza, broj tržišta iz kojih se uvozi...) koje prije donošenja odluke o organizaciji vla-stitog uvoza valja analizirati i procijeniti kako bi se utvrdilo koliko obavljanje uvoznog poslovanja u vlastitoj režiji pridonosi racionalizaciji, isplativosti i uspješnosti ukupnog poslovanja poduzeća.



7. ZaključakIz svega navedenog vidljivo je koliko je bitna povezanost poduzetništva i vanjske trgovine.Član-

stvo Hrvatske u EU donijet će znatne promjene u brojnim segmentima poslovnog života u Hrvat-skoj. Iako je trgovina sa zemljama članicama EU već u visokoj mjeri liberalizirana, administrativni postupci prilikom razmjene roba još više će se pojednostaviti. Promjene će se dogodit i u izvozu hrvatskih proizvoda, primarno poljoprivredno-prehrambenih, na tradicionalno najznačajnija izvo-zna tržišta, ponajviše na tržišta zemalja CEFTA-e. Na taj će se način pitanje konkurentnosti hrvat-skih proizvoda dodatno zaoštriti. Sve te promjene i potreba da se hrvatske tvrtke na vrijeme upo-znaju s njima glavni su razlog zbog kojih je potrebno da poduzetnici posebno obrate pozornost na vanjsku trgovinu.

Modern entrepreneurship in correlation with foreign trade

Abstract In the current time of globalization where is wide availability of information, knowledge, goods and services, but where competition is extremely intense, to succeed in a demand-ing market should pay attention to international (foreign) trade, and how international trade can improve job operations. For the modern entrepreneur, international trade provides opportunities of importing necessary resources that are not available or they are expensive in the domestic market, and then launching its goods and services in foreign markets where better prices can be achieved and where is the greater demand.This paper considers the recent theory of foreign trade in which the authors seek to explain the functioning of modern foreign trade under different economic conditions, availability of resources or relative supply and demand of the product.

Key words: International trade, theory, modern enterprise (entrepreneur)

Literatura1. Traverso, D.(2003). Poduzetničke tehnike. Zagreb: M.E.P. Consult.2. Nordstroem, Kjell A., Ridderstral, J.(2002). Funky business. Zagreb: Differo. 3. http://www.tportal.hr/biznis/poslovni_vodic/179614/Vodic-kroz-promjene-u-vanjskoj-trgovini.html (Saču-

vano: 12. 04. 2012). 4. http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_P7?url=http%3A%2F%2Fhgk.biznet.

hr%2Fhgk%2Ftekst2.php%3Fa%3Db%26page%3Dtekst%26id%3D554 (Sačuvano: 22. 04. 2012).

Razvoj poduzetničkih vještina i karijere Generacije y

Mr.sc.Verica Jovanovski, prof.mentor, OŠ Dragutina Tadijanovića204.vukovarske brigade 24a, 32000 Vukovar, Republika HrvatskaStudij Fizioterapije, asistentica, Veleučilište Lavoslava Ružičke u VukovaruŽupanijska 50, 32000 Vukovar, Republika Hrvatska, e-mail: [email protected]

SažetakGeneracija Y, takozvani Milenijanci rođeni osamdesetih godina dvadesetog stoljeća upravo stižu na tržište rada. Svoje formativne tinejdžerske godine proveli su u društvu u kojem po-slijeratna socijalna sigurnost nije samo dovedena u pitanje nego je i potpuno razorena. In-ternet i treća generacija tehnologije mobilne telefonije transformiraju načine razmjena ide-ja i njihova kreativnog doprinosa, a društvene i ekonomske inovacije od toga uvelike profi-tiraju. Međutim, u mnogim zemljama mala i srednja poduzeća rade sa zastarjelom tehnolo-gijom, niskom razinom vještina ljudskih resursa, sa slabim sustavima upravljanja i sa slabim poduzetničkim sposobnostima, bez dostupnosti odgovarajuće i pravodobne informacije, uz nedovoljno korištenje informacijske tehnologije i s lošom kvalitetom proizvoda, što sve za-jedno pridonosi niskoj produktivnosti. Najveći izazov tijekom naredna dva desetljeća pred-stavljat će uspostavljanje metoda i stvaranje modela za razvoj malih i srednjih poduzeća te unapređenje poduzetničkih vještina kroz strukturirane obuke i izgradnju institucijskih pro-grama. U ovome radu, stavlja se težište na prepoznavanje i razvoj poduzetničkih vještina i karijere kod učenika školskog uzrasta, te se daje prijedlog kako sustavno usmjeravati mla-de ljude u stvaranju njihove karijere i budućnosti koju će graditi u poslovnom svijetu te tako postati temelj za kreativnost i inovativnost, rasadnici poduzetništva i pokretači ekonomskog rasta svoje zemlje.

Ključne riječi: Generacija Y, poduzetništvo, karijera, tržište rada.

1. UvodTrenutno se na tržištu rada nalaze četiri različite generacije: tradicionalisti, velika generacija –

Baby Boomera, predstavnici Generacije X i Generacija Y koja će smijeniti roditelje Baby Boome-re i sasvim sigurno imati ogroman sociološki i ekonomski utjecaj u nastupajućim godinama. Razli-čite perspektive, motivacija, stavovi i potrebe tih četiriju generacija promijenile su dinamiku rad-ne snage.

2. Radna snaga kroz generacije Tradicionalisti su rođeni između 1929. i 1945. godine, poznati su i kao „tiha generacija“. Oko

95% tradicionalista je umirovljeno i više nisu na tržištu rada. Mnogi su Tradicionalisti radili cije-li život samo za jednog poslodavaca i bili iznimno lojalni suradnicima i poslodavcima. Imaju manje tehnološkog obrazovanja od mlađih generacija i skloniji su osobnim kontaktima više nego interak-ciji elektroničkom poštom i naprednom tehnologijom.

120 Verica Jovanovski: Razvoj poduzetničkih vještina i karijere Generacije y

Baby boomeri rođeni su između 1946. i 1964.godine i većim dijelom su u svojim kasnim 40im, 50im i 60im godinama. Imaju razvijene karijere, pozicije moći i autoriteta. Ova je generacija se-gment koji predstavlja veliku većinu današnjih političkih vođa, korporativnih rukovoditelja i me-nadžera. Prolazili su kroz mnoge promjene u industriji i kreirali drugačiju perspektivu radnog mje-sta. Često izjednačavaju plaće, visoke bonuse i duge sate rada s uspjehom i predanosti poslu. Ka-rakterizira ih visoka razina odgovornosti, a pohvale i izazovi ih motiviraju.

Generaciji X pripadaju oni rođeni između 1965. i 1979.godine. Ova generacija označava raz-doblje pada nataliteta. Nakon što su bili svjedoci vrijednosti rada svojih roditelja, pristupili su na radna mjesta s drugačijom radnom etikom i kulturom od prethodnih generacija. Oni su ambicio-zni i vrijedni, cijene ravnotežu između posla i slobodnog vremena. Vole jasne radne uvjete i tradi-cionalno radno vrijeme. Generacija X ima poduzetnički duh i uspjela je zahvaljujući izazovu, odgo-vornosti i kreativnosti.

Generacija Y dolazi nakon Generacije X, u anglosaksonskom području koriste se i nazivi Millennians, Next Generation i Google generation, dok se kod nas koriste nazivi Internet genera-cija, net generacija i Generacija Y. Rasli su u vremenu “aktivnih roditelja”, desetljeću djeteta čije stavove definira psihologija i roditeljski odgoj (Tablica1.).

Tablica 1.: Usporedba generacija u Republici Hrvatskoj

Izvor statističkih podataka o stanovništvu Republike Hrvatske: http://www.dzs.hr/

Skupina Godište Godine (2012.)

Glavni događaji Vrijednosti Stanovništvo

(2010.)

Zaposleni

u (2010.)Tradicionalisti

1929. -

1945.

67 - 83

Velika depresija

Drugi svjetski rat

Upornost, konzervativnost, lojalnost, 713 122 3 278

Baby Boomers

1946. -

1964.

48- 66

Ekonomski procvat

Liberalizacija žena Ljudska prava

Uspjeh,

postignuće, ambicije,lojalnost prema vlastitoj karijeri,

1 210 233 42 9818

Generacija X

1965. -

1979.

33- 47

Hladni rat

Osobna računala

Ravnoteža između posla i slobodnog vremena, individualci, odbojnost prema pravilima

913 751 47 6393

Generacija Y

1980. -

2000.

12 - 31

Tehnološki razvoj

Globalno zatopljenje

Sigurnost, timski orijentirani, lojalnost prema sebi i drugima

860 407 19 9527


3. Karakteristike Generacije YGeneracija Y je pametna, kreativna, optimistična, orijentirana na postignuća i tehnološki osvi-

ještena. Ova mlada generacija traži kreativne izazove, osobni rast i značajne karijere. Traže super-vizore i mentore koji su angažirani u njihovom profesionalnom razvoju. Izvrsni su „multi-taskeri“ i preferiraju komunikaciju putem e-pošte i SMS poruka više nego „face-to-face“ interakciju. Nao-ružani pametnim telefonima, tabletima, prijenosnim računalima i drugim napravama, Generacija Y je uključena 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Za njih je natjecanje izgubilo mnogo od svoje pri-vlačnosti i nisu spremni mijenjati manje radnih sati za visoku plaću, važan im je fleksibilniji raspo-redi i ravnoteža između posla i slobodnog vremena. Imaju visoka očekivanja od svojih poslodava-ca, traže nove izazove i ne boje se tražiti odgovore na postavljena pitanja. Generacija Y želi smi-slen posao, cjeloživotno učenje i usavršavanje. Kao djeca, sudjelovali su u timskim sportovima, igrama i drugim grupnim aktivnostima te cijene timski rad, traže sudjelovanje i afirmaciju svih su-dionika u jednakoj mjeri. Ova djeca nisu naučila samostalno donositi ključne odluke, već su rodi-telji uključeni u njihov svakodnevni život i odluke. Pomažu im planirati postignuća, sudjeluju u nji-hovim aktivnostima i pokazuju veliko povjerenje u vrijednosti svog djeteta. Stavovi Generacije Y izravan su proizvod njihovih roditelja i nastavnika. Budući da su rođeni u doba “aktivnih rodite-lja” ta su djeca rasla zaštićenija i pod nadzorom. Za razliku od svojih prethodnika koji su bili prisi-ljeni biti neovisni, ova djeca znaju da njihovi roditelji stoje iza njih i oslanjaju se na njih kroz osob-nu i financijsku potporu.

3.1 Predodžbe hrvatske Generacije Y o budućoj karijeriIako je postalo uvriježeno mišljenje kako su mladi samo u potrazi za „brzom“ zaradom, istra-

živanje autorice ovoga rada o stavovima Generacije Y o budućem poslu i karijeri provedeno u siječnju 2012.godine nad 400 ispitanika od 19 do 24 godine s područja Republike Hrvatske, po-kazuje drugačije. U ovom članku predstavljen je pregled najzanimljivijih rezultata istraživanja.

Elementi radnog mjesta koji su ovoj generaciji važni Generacija Y pokazala se kao izuzetno promišljena, štoviše, mnogi iz ove generacije teže stal-

nom poslu(63%) te fleksibilnim radnim uvjetima i zdravoj ravnoteži između rada i slobodnog vre-mena (51%). Naravno, žele i pristojnu plaću (47%), ali ipak više žele mogućnost razvoja na poslu kroz dodatno obrazovanje i ostale oblike osobnog razvoja (48%). Poticajan i izazovan posao oče-kuje njih 36%, a priliku za stručnim usavršavanjem 34%.

Predodžbe o karijeri Cijene poslodavce koji su ujedno i mentori te tvrtke koje se baziraju na društveno odgovor-

nom poslovanju. Što se tiče karijere, 79% ih se slaže s tvrdnjom da se karijera zaposlenika odnosi na osobne ciljeve, a ne na ciljeve poslodavca.

Napredovanje u karijeri 69% ispitanika vidi kroz mogućnost stručnog usavršavanja, 26% kroz povišice i materijalne beneficije, a samo 4% kroz upravljanje drugima. Veliki dio, njih 71%, želio bi raditi izvan granica Hrvatske, prvenstveno u razvijenim zemljama Europske unije, a čak 32% bi vo-ljelo raditi izvan Hrvatske od jedne do duže od tri godine.

Korištenje ICT Hrvatska Generacija Y tehnički je vrlo pismena, koriste Internet za druženje i povezivanje, a

85% ispitanih uključeno je u internetsku socijalnu mrežu Facebook, Tweeter, My Space i sl. Svi ima-ju mobitele, a velika većina koristi prijenosne medijske uređaje kao što su MP3 ili iPod dlanovnike.

4. Promjene u svijetu rada Globalizacijski procesi koji dijele svijet na dvije zone, na zonu razvoja i zonu stagnacije, presud-

no određuju položaj pojedinih zemalja pa i njihov politički subjektivitet. „Zemlje koje ne uspiju pri-mijeniti razvojne resurse u razvoju suvremenih tehnologija, neminovno zaostaju i postaju politič-ki patuljci.“ (Vukšić, Bosilj; 2004.str.8). Mala i srednja poduzeća glavna su komponenta privatnog sektora. Mogu biti pokretači ekonomskog rasta, temelj za kreativnost i inovativnost. No, u mno-gim zemljama mala i srednja poduzeća rade u neformalnom sektoru, tehnološki nedovoljno razvi-jena, s niskom razinom vještina ljudskih resursa, sa slabim sustavima upravljanja i sa slabim podu-zetničkim sposobnostima, bez dostupnosti odgovarajućih i pravodobnih informacija, bez dovolj-nog korištenja informacijske tehnologije, s lošom kvalitetom proizvoda i standardizacije te uz pro-izvodne procese štetne za okoliš i s vrlo niskom produktivnošću.

Poduzetnički stavovi definiraju se kao opći stav stanovništva jedne zemlje prema prepoznava-nju prilika, osobnom poznavanju poduzetništva, davanju visokog statusa poduzetnicima, preuzi-manju rizika povezanog s pokretanjem vlastitog posla i posjedovanju neophodnih vještina za nje-govo pokretanje. Ključni pokretači društvene mobilnosti jesu obrazovanje i cjeloživotno učenje koje daje ljudima vještine potrebne za napredak. U skladu sa inicijativom Europske strategije za-pošljavanja „Nove vještine za nove poslove“ (European Commission, 2008.) i naša vizija treba biti poduzetna i dinamična radna snaga s pravim znanjima i vještinama. Potrebno je kreirati politič-ki okvir i poslovno okruženje u kojem bi većina zaposlenih imala mogućnosti sudjelovati u global-nom gospodarstvu kroz:

• promicanje i predviđanje potrebnih vještina u budućnosti, • razvijanje podudarnosti između vještina pojedinca i potreba tržišta rada,• premošćivanje jaza između svijeta obrazovanja i svijeta rada.Osim toga, čimbenici koji utječu na produktivnost kao što su obrazovanje i obuka, pojavili su

se kao ključni pokretači konkurentnosti, a privatni sektor može doprinijeti gospodarskom rastu, stvaranju radnih mjesta i nacionalnog dohotka, a time i nacionalnog napretka. U posljednjih ne-koliko godina izazovi su usmjereni na pružanje usluga u razvoju karijere i ka unaprjeđenju tradici-onalnih metoda profesionalnog usmjeravanja. Brze promjene u svijetu rada, složenija priroda ra-zvoja karijere, novi koncepti karijere i rada s pojedincima dovode do sve većeg prihvaćanja poj-ma cjeloživotnog učenja. U današnje vrijeme od pojedinca se očekuje da postane menadžer svo-je karijere (Collin i Watts, 1996.). U skladu sa tim promjenama prepoznata je potreba svakog po-jedinca za vlastitim pristupom u smjernicama karijere i mogućnostima institucija i vlada da olak-šaju njihove odluke (Watts, 2000). Donald Super (1992.) pošao je od širokog spektra utjecaja kao što su: obitelj, društvo, škola, socijalne politike i tržište rada te smatrao da svi zajedno djeluju na razvoj karijere pojedinca. Previše je, stoga, pojednostavljeno samo razmatranje izbora zanimanja bez razmatranja cjelokupnog života pojedinca i utjecaja okoline na njega. Superov model karijere (Tablica 2.) temelji se na uvjerenju da se samo-koncept mijenja tijekom vremena i razvija kao re-zultat iskustva.



Tablica 2.: Pet razvojnih faza karijere

Za sposobnost upravljanja vlastitom karijerom potrebno je stjecanje određenih vještina i zna-nja te razvoj sposobnosti neophodnih mladim ljudima koji započinju društvenu ili poduzetničku djelatnost. Potreban je model koji bi pravovremeno i ciljano usmjeravao mlade ljude u izbor daljn-jeg obrazovanja i zapošljavanja/samozapošljavanja, povezivanje škola s gospodarskim subjektima i njihovim potrebama za konkretnim kadrovima te koji bi potaknuo razvoj poduzetništva na indi-vidualnoj razini.

U Republici Hrvatskoj svake se godine u srednje škole i fakultete upisuju učenici prema kapaci-tetima i mogućnostima (određenim zanimanjima) škola/fakulteta te se po njihovom završetku na tržištu samo povećava broj nezaposlenih u istim zanimanjima. Mladi ljudi nisu adekvatno infor-mirani niti upućeni u važnost razvoja vlastite karijere niti u potrebe tržišta rada. Mnogi nastavnici nemaju dovoljno ekonomskih kompetencija da bi mogli provoditi aktivnosti usmjerene na razvoj poduzetničkih vještina kod učenika. Za implementaciju u nastavu ili kroz izvannastavnu aktivnost „Razvoj karijere“ preporučuju se metode koje omogućuju aktivno učenje. U okviru procesa izbo-ra zanimanja posebno pospješuju razvoj ključnih kvalifikacija, naročito kompetencije orijentacije: razgovori, igranje uloga, rad u grupama, ekspertska metoda, umne mape, individualni rad na sa-mospoznavanju, intervju, realni susreti, itd.

Primjeri tema za provođenje nastave “Razvoj karijere”:

1. Usmjeri svoju budućnost Karijera servis kreiran kao pomoć u istraživanju i planiranju karijere nudi informacije o potre-

bama tržišta rada i stipendijama uz profesionalni pristup u smjernicama karijere koje će učenici-ma pomoći u prepoznavanju vlastitih potencijala, znanja i vještina te će tako na što efikasniji na-čin odabrati školu ili fakultet ili mogućnosti zapošljavanja/samozapošljavanja.

2. Završna godina – što dalje? Pomoć učenicima završnih razreda u usmjeravanju i razvoju karijere, promjenama u svijetu

rada, stjecanju iskustva i shvaćanju važnosti planiranja vlastite budućnosti. Za učenike završnih razreda koji se nisu odlučili nastaviti obrazovanje savjeti kako započeti privatni posao i koje djelat-nosti su potrebne gospodarstvu (uvjeti otvaranje obrta/firme, mogućnosti i realizacija kredita, sa-vjeti pri ostvarivanju ideja za vlastiti posao i sl.)

3. Međunarodna tržnica je radionica koja bi pomogla učenicima u procijeni osobnog i obitelj-skog financijskog upravljanja koji je važan faktor u usmjeravanju karijere i to predočavanjem po-zitivnih primjera razvijenih zemalja, utjecaj njihovih kultura, vlada i gospodarskog sustava na ra-zvoj karijere pojedinaca.

Koristi koje mogu imati jesu poznavanje međunarodne trgovine i važnih međunarodnih gospo-darskih pitanja te uvid u načine na koje razvijene zemlje vode gospodarsku politiku i koja je važ-nost suradnje sa zemljama u regiji.

Source of Variation SS df MS F P-value F crit

Between Groups 0,666667 1 0,666667 9,502538 0,003279 4,026631

Within Groups 3,648148 52 0,070157

Total 4,314815 53

4. Tvrtka je program koji bi učenicima dao priliku da se pripreme za rad simuliranjem vođenja vlastite tvrtke uz podršku volontera (savjetnika) iz gospodarstva.

Radionica bi imala za cilj razviti sposobnosti i analizirati motivacije učenika o dobiti od usmje-renog ulaganja te uspostaviti kvalitetne financijske navike.

Uz simulaciju stvarnih uvjeta rada tvrtke i podršku savjetnika, učenici sa svojim mentorima (nastavnicima, stručnim suradnicima) mogu raditi projekte i pripremati elaborate o vlastitoj po-duzetničkoj ideji.

Nastava „Razvoj karijere“ u svojim različitim vidovima izvođenja ima za cilj osposobljenost učenika pri odlučivanju u procesu izbora zanimanja i smjeru buduće karijere. Može pomoći mla-dim ljudima u samospoznaji i razvoju vlastite karijere, utjecati na razvoj nužnih i ključnih kompe-tencija za kasniju karijeru (razvoj kritičkog mišljenja, sposobnosti odlučivanja i cjeloživotnog uče-nja) te doprinijeti jačanju osobnosti i formiranju poduzetničke inicijative.

5. Umjesto zaključkaU svibnju 2012.godine, Jutarnji list je u magazinu Svijet objavio prilog „30 ispod 30 – Novi hr-

vatski poredak“ u kojem je prikazan godišnji odabir trideset mlađih od trideset godina koji će pro-mijeniti sve. Oni su najperspektivniji predstavnici hrvatske Generacije Y koji su uočili priliku te svo-je znanje, sposobnosti i ideje pretočili u poduzetničku snagu.

Među njima su programeri, biznismeni, dizajneri, glumci, redatelji, sportaši, maslinari, izumite-lji, menadžeri, odvjetnici, kuhari, umjetnici, a prijepis intervjua s nekima od njih u zaključku ovoga rada potvrđuje opisane karakteristike Generacije Y i budućnosti koju planiraju za sebe.

(Matija K.(25), i Marko D.(25)), programeri, Farmeron – web site koji poljoprivrednicima omo-gućava bolje upravljanje farmama. „Naš je plan širiti poslovanje na nova tržišta i razvijati nova rje-šenja. Za sada se želimo posvetiti isključivo Farmeronu pa planiramo razvijati postojeći sustav s le-pezom specijaliziranih softvera“.

(Mate R.(24)), izumitelj, okupio je mali tim stručnjaka, počeo proizvoditi komponente za auto-mobile. Uskoro je njegov stari BMW e30 postao Rimac e-M3 i bio prvi automobil kojem je u pro-metnoj dozvoli pod stavkom zemlje podrijetla pisalo Hrvatska. „Jednom mi je na utrci benzinski motor otkazao poslušnost i tada sam odlučio napraviti automobil na struju.“

(Sandi C.(28)), maslinar, s 13 godina brinuo se za 30 stabala maslina, danas na 25 hektara ima 6100 stabala od kojih godišnje proizvede oko 8 tisuća litara maslinova ulja. „Sa sadnjom smo za-vršili, želimo i dalje postizati kvalitetu ulja i povećati proizvodnju te jednog dana sagraditi vlastitu uljaru. I naravno, želimo se širiti na inozemnom tržištu, u pregovorima smo s Japanom i SAD-om“.

(Daniel A.(25) i Tomislav G.(25)), programeri, marketinški stručnjaci još kao adolescenti poče-li su se baviti programiranjem te izradili nekoliko sustava i pokrenuli nekoliko portala, ali biznis je doslovno eksplodirao kada su u dobi od 23 godine osnovali iStudio, agenciju za promociju na druš-tvenim mrežama. Danas imaju tvrtku s 30 zaposlenika i vode kampanje na Facebooku za 100 moć-nih brendova iz Hrvatske i zemalja regije. „Imamo sav potreban „know-how“, velik tim, resurse, znanje, reference i možemo konkurirati bilo kojoj social media agenciji na zapadu. Vrlo smo cije-njeni i imamo mnogo potencijala. Ovaj dio nam je naročito drag, jer izvozimo kvalitetne usluge te barem malo pridonosimo gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj.“



Development of Entrepreneurial Skills And Career of Generation Y

AbstractGeneration Y, the so-called Millenian’s born in the eighties of the twentieth century are just coming to the labour market. They spent their formative teenage years in a post-war socie-ty in which social security was not only questioned, but completely destroyed as well. The internet and the third generation of the mobile-phone technology transform the way of the exchange of ideas and their creative contribution and the social and economic innovations benefit greatly from it. However, in many countries, SMEs work with outdated technology, low-skill human resources, weak management and entrepreneurial skills, unavailability of adequate and timely information, insufficient use of information technology, poor product quality, which altogether contribute to low productivity.The biggest challenge over the next two decades will be the establishment of methods and the creation of a model for the development of small and medium enterprises and pro-motion of entrepreneurial skills through structured training and institutional building pro-grams. In this paper, emphasis is placed on identifying and developing entrepreneurial skills and careers of students of school age. It suggests how to systematically guide young peo-ple in shaping their own careers and future that will build the business world and may be-come the basis for creativity and innovation, nurseries of entrepreneurship and the engines of economic growth in their countries.

Keywords: Generation Y, entrepreneurship, careers, the labour market.

126 Autori rada?????

Literatura 1. Asthana, A.(2008). Generation Y: they don’t live for work.. they work to live, The Observer: Main

section,preuzeto:http://www.guardian.co.uk/money/2008/may/25/workandcareers.worklifebalance, ve-ljača 2012.

2. Bistričić, A.; Agatić, A.; Trošić N.(2011). Značaj poslovanja malih i srednjih poduzeća, Scientific Journal of Maritime Research • 25/1(2011) • str./pp. 145-158

3. Carree, M.; Thurik, R.(2005). Understanding the role of entrepreneurship for economic growth, Faculty of Economics and Business Administration, University of Maastricht, Rotterdam, Netherlands

4. Collin, A.; Watts, A.G. (1996). The death and transfiguration of career – and of career guidance? 5. British Journal of Guidance and Counselling, 24, (395-398). 6. European Commission (2008). European Qualifications Framework for lifelong learning. 7. (preuzeto:http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/eqf_en.htm,2012.) 8. Kane,S.(2008).About.comGuide,(preuzeto:http://legalcareers.about.com/od/practicetips/a/Generatio.

htm, ožujak, 2012.) 9. Schroer, W.J.(2012.). Social librarian, Bringing the Power of Social Marketing to Library Professionals

(preuzeto:http://www.socialmarketing.org/newsletter/features/generation1.htm, ožujak, 2012.)10. Super, D. A. (1992). Toward a comprehensive theory of career development. In D. H. Montross & C. J. Shi-

nkman (Eds.), Career development: Theory and practice (pp. 35-64). Springfield, IL: Charles C Thomas.11. Strauss,W.; Howe, N.(2007). The Next 20 Years: How Customer and Workface Attitudes Will Evolve, preuze-

to: http://download.2164.net/PDF-newsletters/next20years.pdf, ožujak, 201212. Vukšić, Bosilj:“Upravljanje znanjem i promjene poslovnih procesa“, Ekonomski fakultet Zagreb, 2004., str.8)13. Watts, A. G. (2000). The new career and public policy. In A. Collin, & R. A. Young (Eds.), The future of career

(pp. 259-275). Cambridge: Cambridge University Press.14. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, prijedlog: Strategija učenja za

poduzetništvo 2010.-2014., Zagreb, svibanj 2010.

Metode procjene vrijednosti i oblici financiranja restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i

preuzimanja poduzeća

Eva Mijatović, dipl. oec, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije,Livanjska 5, 21000 Split, Hrvatska, E-mail: [email protected]

SažetakRestrukturiranje poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća jedan je od modela saniranja financijske krize poduzeća. Pri tome značajnu ulogu ima procjena vrijednosti podu-zeća i metode financiranja. U ovom radu bit će prikazani oblici financiranja poslovnih kombi-nacija te najčešće metode procjene vrijednosti poduzeća čija uporaba varira sukladno karak-teristikama poduzeća koje je predmet procjene, a to su metoda diskontiranog novčanog ti-jeka, metoda određivanja preko tržišta i metoda određivanja vrijednosti preko imovine. Pro-cjena vrijednosti poduzeća sadrži mnoge egzaktne vrijednosti, ali i osjetljiva pitanja koja ovi-se o procjeni analitičara i utječu na krajnji rezultat procjene. Kvalitetna procjena vrijednosti uzima u obzir i one činjenice koje se ne mogu pročitati u financijskim izvještajima, a koje isku-san analitičar zna ugraditi u svoju procjenu.

Ključne riječi: restrukturiranje, vrednovanje, spajanje, preuzimanje, financiranje

1. UvodMete akvizicije su poput autobusa; čekate ih satima, a onda se odjednom pojave tri. Od prve

ideje za kupnju do realizacije kupoprodaje može proći dosta vremena. Tijekom tog vremena osta-je prostor za procjenu vrijednosti poduzeća, pregledavanje “robe” koja je predmet kupnje kako bi kupac bio siguran da će za svoj ulog dobiti odgovarajuće. U tom procesu od velike koristi je due di-ligence odnosno dubinsko snimanje poduzeća, predmeta kupnje. Motivi korištenja tehnika spaja-nja i preuzimanja pri procesu restrukturiranja poduzeća dovode do sinergijskih efekata koji pro-izlaze iz uštede na troškovima, povećanja prihoda, tehnoloških dostignuća ili raznih financijskih prednosti u poslovanju poduzeća. Mark L. Sirower definirao je sinergiju kao povećanje performan-si kombiniranih poduzeća preko dostignuća koje mogu postići kao samostalna poduzeća. To je mo-guće predstaviti sljedećim izrazom:

Čista sadašnja vrijednost (NPV) = Sinergija - Premija,

gdje NPV predstavlja neto sadašnju vrijednost koja proizlazi iz razlike sinergijskih efekata i plaćene premije (Sirower, 2000, str. 20.). Pozitivna čista sadašnja vrijednost projekta ukazuje na poveća-nje sadašnje vrijednosti tvrtke koja namjerava investirati. U skladu s tim kriterijem ne bi se smjeli prihvatiti projekti koji imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost jer bi se time smanjila vrijednost tvrtke (Orsag, 2002., str.64.). Za postojanje sinergije nužna je pretpostavka koja se može prikaza-ti sljedećom relacijom:

130 Eva Mijatović: Metode procjene vrijednosti i oblici financiranja restrukturiranja...

V (AB)˃ V(A)+ V(B), gdje jeV (AB) = vrijednost kombiniranih tvrtkiV(A) = vrijednost samostalne tvrtke AV(B) = vrijednost samostalne tvrtke B (Damodaran, 2002., poglavlje 25, str. 9).

2. Vrednovanje akvizicija Spajanje i preuzimanje poduzeća koristi se kao jedna od tehnika restrukturiranja poduzeća ili

kao alternativa unutarnjem rastu. Ponekad je „posrnulo“ poduzeće izvrsna meta preuzimanja pri čemu su koristi od akvizicije obostrane; i za poduzeće preuzimatelja i za poduzeće koje je predmet preuzimanja. Osnovni preduvjet racionalne akvizicije jest da je vrijednost tvrtke nakon preuzima-nja veća od individualnih vrijednosti tvrtki koje se kombiniraju prije njihova spajanja (Orsag i Gu-lin, 1996., str. 85.). Prilikom ocjene efikasnosti poslovnih kombinacija (preuzimanja i spajanja) vodi se načelom izbora optimalnog projekta kao kod budžetiranja kapitala. Meta preuzimanja tretira se kao „projekt“, a inkrementalni novčani tok koji proizlazi iz sinergije osnova je za vrednovanje isplativosti poslovne kombinacije. Financijski su prihvatljivi oni projekti čija je čista sadašnja vri-jednost veća od nule, interna stopa profitabilnosti veća od troška kapitala, indeks profitabilnosti veći od 1 i ako je anuitet čistog novčanog toka veći od anuiteta investicijskih troškova.

Prihvatljive su i one poslovne kombinacije koje imaju graničnu efikasnost, no samo u sluča-ju kada je ta poslovna kombinacija od strateške važnosti za poslovanje poduzeća (npr. ulazak na novo tržište i sl.) (Orsag, 2002., str. 92.). Povezanost temeljnih kriterija financijskog odlučivanja prikazana je u tablici 1.

Tablica 1: Povezanost među temeljnim kriterijima financijskog odlučivanja

Izvor: Orsag, S. (2002.) Budžetiranje kapitala: Procjena investicijskih projekata, Zagreb, Masmedia, str. 92.

2.1 Inkrementalni novčani tok akvizicijeEkonomski gledano vrijednost bilo kojeg poduzeća određena je sadašnjom vrijednošću novča-

nih efekata, tj. sadašnjom vrijednošću čistih novčanih tokova nakon poreza koje će ono ostvarivati u budućnosti. Zato je prilikom vrednovanja učinaka akvizicije potrebno definirati vrijednosti tvrtki prije akvizicije (predakvizicijske vrijednosti) i odrediti kontribuciju akvizicije povećanju vrijednosti kombiniranih poduzeća. Taj slijed aktivnosti na financijskoj analizi učinaka akvizicije može se pri-kazati kroz sljedeća tri koraka (Orsag i Gulin, 1996., str. 85.):

• prognoziranje budućih čistih novčanih tokova,• određivanje rizika prilagođene diskontne stope i• izračunavanje čiste sadašnje vrijednosti akvizicije.

Ocjenaefikasnosti

Kriterij financijskog odlučivanjaČista sadašnja

vrijednostInterna stopa profitabilnosti

Indeks profitabilnosti

Kriterij anuiteta

Nije efikasan S0 ˂ 0 R ˂ k Pi ˂ 1 Av ˂ Ai

Granično efikasan S0 = 0 R = k Pi = 1 Av = Ai

efikasan S0 ˃ 0 R ˃ k Pi ˃ 1 Av ˃ Ai


Kao rezultat financijski opravdane akvizicije, trebali bi se pojaviti sinergijski efekti, odnosno in-krementalni čisti novčani tok, jer bi suma vrijednosti tvrtki poslije akvizicije trebala bi biti veća od pojedinačnih vrijednosti tvrtki prije akvizicije. Inkrementalni dobitak od akvizicije osnovni je pre-duvjet akvizicije, a može se definirati kao vrijednost sinergije poslovne kombinacije. Matematič-ki se izražava relacijom:

δV = VAB – (VA + VB)δV – inkrementalni dobitak od akvizicije, vrijednost sinergije

Vrijednost sinergije je, dakle, moguće izračunati diskontiranjem budućeg inkrementalnog nov-čanog tijeka koji će uslijediti nakon akvizicije, primjerenom diskontnom stopom pomoću sljede-će formule:

gdje je:

!!!!

Kako je ranije navedeno u ovom radu, inkrementalni novčani tok kao posljedica sinergijskih efekata moguće je ostvariti povećanjem prihoda, smanjenjem troškova, smanjenjem poreza i smanjenjem potreba za kapitalom (Marković, 2010., str. 164.).

δ = δ – δ – δ – δgdje je:

δ

δ

δ

δ

(Orsag i Gulin, 1996., str. 85.)

2.2 Utvrđivanje cijene akvizicijeCijena akvizicije sastoji se od procijenjene tržišne vrijednosti akvizicijskog kandidata uveća-

ne za akvizicijsku premiju koju akviziterska tvrtka mora platiti kako bi motivirala dioničare cilja-ne tvrtke na prodaju dionica ili na razmjenu dionica akviziterske tvrtke (u slučaju preuzimanja fi-nanciranim razmjenom dionica) (Orsag i Gulin, 1996., str. 97.). Ukoliko stjecatelj plati punu vrijed-nost dionica, dioničari akviziterske tvrtke neće ostvariti povećanje vrijednosti svojih dionica nego će sinergiju i premiju ostvariti dioničari ciljne tvrtke (Damodaran, 2002., str. 36.). Cijena akvizici-je formira se temeljem procijenjenih koristi od akvizicije, a koja se ogleda na sadašnju vrijednost procijenjenog inkrementalnog toka (Chandrasehekar i Vishwanath, 2008., str. 225.). Sadašnja vri-

jednost inkrementalnih novčanih tokova predstavlja ujedno i maksimalnu cijenu koju akviziterska tvrtka može platiti za ciljanu tvrtku. U tom slučaju čista sadašnja vrijednost iznosila bi nula, što bi očuvalo vrijednost dionica akviziterske tvrtke, a to se matematički može prikazati na sljedeći na-čin (Orsag i Gulin, 1996., str. 97.):

odnosno

Osim maksimalne, moguće je postaviti i minimalnu cijenu akvizicije. Donja granica cijene akvi-zicije predstavljena je tekućom tržišnom cijenom dionica ciljane tvrtke. Drugim riječima, mini-malna cijena po kojoj bi dioničari pristali prodati svoje dionice akviziterskoj tvrtci jest cijena koju mogu postići na redovnom tržištu. Matematički se to može prikazati:

Posljedično, akviziterska tvrtka trebala bi zadržati što je moguće više premije svojim dioničari-ma, a na to utječe nekoliko faktora (Damodaran, 2002., str. 36.):

• tržišna vrijednost ciljne tvrtke • relativni nedostatak specijaliziranih resursa koje akviziterska i ciljna tvrtka postižu spaja-

njem • postojanje drugih zainteresiranih kupaca za ciljnu tvrtku.Utvrđivanje akvizicijske cijene prilikom akvizicije razmjenom dionica nešto je složnije. Naime,

u tom slučaju dioničari ciljne tvrtke sudjeluju u efektima kombinirane tvrtke.

3. Oblici financiranja restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća

U trenutku kada je definirana cijena akvizicije, slijedi donošenje odluke o načinu plaćanja po-slovne kombinacije. Postoji dilema treba li preuzimanje financirati vlastitim kapitalom ili dugom; nadalje, hoće li biti novčana akvizicija ili akvizicija razmjenom dionica (Damodaran, 2002., str. 38.):

• Financiranje vlastitim kapitalom ili dugom – hoće li se akvizicija financirati vlastitim kapita-lom ili dugom akviziterske tvrtke ovisi o mogućnosti zaduživanja obiju tvrtki. Naime, stjeca-nje dugom prezadužene ciljne tvrtke stjecatelja može dovesti u poziciju prezaduženosti što će rezultirati povećanjem troška kapitala stjecatelja. S druge strane, akviziterska tvrtka koja ima prostora za zaduživanje, može financirati akviziciju dugom. Iako se ove tehnike čine sličnima, važno je da novo zaduživanje ne utječe na smanjenje vrijednosti kombiniranih poduzeća.

• Novčana akvizicija ili razmjena dionica – postoje tri načina na koja tvrtka može koristiti kapital u poslovnim kombinacijama. Prvi je koristiti gotovinu koju je poduzeće imalo prije akvizicije, drugi je nova emisija dionica kojom će se pribaviti sredstva za financiranje akvi-zicije i treći način je ponuditi dioničarima ciljne tvrtke razmjenu dionica čime će dioničari ciljne tvrtke steći udio u vlasništvu nove, kombinirane tvrtke u zamjenu za udio u vlasništvu ciljne tvrtke. Koji će od načina korištenja kapitala tvrtka koristiti uvelike ovisi o dostupnost gotovine, percipiranoj vrijednosti dionica akviziterske tvrtke i poreznim čimbenicima.



3.1 Preuzimanje za novac Ovom metodom financiranja akvizicije stjecatelj kupuje ciljanu tvrtku iskupom njezinih dioni-

ca. Dioničari ciljane tvrtke dobivaju gotovinu u zamjenu za dionice, a tvrtka stjecatelj vlasništvo nad cijelom ciljanom tvrtkom. Vrijednost akviziterske tvrtke i ciljane tvrtke može se prikazati slje-dećom relacijom (Orsag i Gulin, 1996., str. 107.):

Δ = VB + ΔVNakon što se na ovaj način utvrdi vrijednost koju akvizicijom stječe akviziterska tvrtka potreb-

no je utvrditi čistu sadašnju vrijednost tvrtke koja se računa na način da se od vrijednosti koju akvizicijom stječe akviziterska tvrtka Δ , oduzmu troškovi akvizicije predstavljeni novčanim izdatkom za kupnju ciljane tvrtke. Nakon što je utvrđena sadašnja vrijednost efekata akvizicije i troškova akvizicije, lako je izračunati čistu sadašnju vrijednost akvizicije ciljane tvrtke. Vrijednost kombinirane tvrtke nastale akvizicijom sastojat će se od vrijednosti akviziterske tvrtke uvećane za čistu sadašnju vrijednost novčane akvizicije. Kao posljedica sinergije nastale akvizicijom, doći će do povećanja vrijednosti dionica akviziterske tvrtke, odnosno povećanja bogatstva njenih dioni-čara. Važan preduvjet za ostvarenje povećanja bogatstva dioničara jest da vrijednost sinergijskih efekata premašuje vrijednost plaćene premije dioničarima ciljane tvrtke. U slučaju da ne dođe do sinergijskog efekta akvizicije, a premija se plati dioničarima ciljane tvrtke, može doći do razvodnja-vanja kapitala dioničara akviziterske tvrtke što predstavlja jedan od rizika akvizicije.

3.2 Preuzimanje razmjenom dionicaKada se akviziterska tvrtka odluči na financiranje akvizicije razmjenom dionica, ne postoje

značajni eksplicitni troškovi koji bi umanjili vrijednost kombinirane tvrtke, kao što je to slučaj kod novčane akvizicije. Kod preuzimanja razmjenom dionica, dionice ciljane tvrtke iskupljuju se njiho-vom zamjenom za dionice akviziterske tvrtke. Vrijednost akviziterske tvrtke nakon akvizicije pred-stavljena je sumom vrijednosti tvrtki prije akvizicije uvećane za sinergijske efekte akvizicije. Akvi-zicijska premija u ovom slučaju nije neeksplicitno izražena, već se ostvaruje zamjenom dionica uz određenu premiju u odnosu na fer vrijednost dionice akviziterske tvrtke na tržištu. Drugim rije-čima, dioničari ciljane tvrtke razmjenjuju dionice s dionicama akviziterske tvrtke po povoljnijim uvjetima te na taj način, zajedno s dioničarima akviziterske tvrtke uživaju sinergijske efekte kroz povećanje vrijednosti dionica kombinirane tvrtke.

3.3 Razlozi neuspjeha restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i pripajanja poduzeća

Neuspjeh akvizicija vrlo je česta pojava u smislu da kupci često izgube, a prodavatelji povećaju svoje bogatstvo temeljem primljenih akvizicijskih premija (Damodaran, 2002., str. 33.). Brojni su razlozi neuspješnih akvizicija, a najuobičajeniji su (Evans i Bishop, 2001., str. 49.):

• Previsoka plaćena cijena akvizicije – ovo je čest rezultat pogreške u razlikovanju mete pre-uzimanja i investicije. Čak i najbolje tvrtke mogu biti loša investicija ako plaćena cijena premašuje sadašnju vrijednost predviđenih budućih povrata.

• Pogreška izvršnih direktora – rezultira željom menadžmenta da se što prije izvrši akvizicija bez adekvatne analize efekata vrijednosti poslovne kombinacije.

• Izostanak sinergije – precijenjeno predviđeno povećanje prihoda, smanjenje troškova ope-rativne prednosti ili financijske koristi .

• Pogreška brze integracije poslovanja – unaprijed plaćena premija ne daje jamstvo brzog prinosa i stvaranja vrijednosti.

• Pogreška pri procjenjivanju reakcija kupaca – preveliko očekivanje od kupaca.• Pogreška tolerancije negativne sinergije u prvim godinama poslovanja – spajanja i preu-

zimanja često uzrokuju stres u poslovanju u smislu promjene imena poduzeća, dodatnih regulatornih zahtjeva, zategnutih dioničarskih odnosa, negativne percepcije javnosti zbog utjecaja na potrošače ili zatvaranja pogona i u smislu troškova otpremnina. Sve navedeno treba uzeti u obzir i kvantificirati kao dio analize prije preuzimanja.

• Pogreška u procjeni i prepoznavanju fer tržišne vrijednosti ciljanog poduzeća koja je pogo-tovo značajna prilikom preuzimanja privatnih poduzeća čije dionice ne kotiraju na tržištu kapitala i čije informacije o poslovanju nisu javno dostupne.

• Nedosljedna strategija – netočne procjene strateških koristi.• Neadekvatno dubinsko snimanje poduzeća (due-diligence) –neefektivna strategija planira-

nja i procjene pokretača vrijednosti i rizika u predakvizicijskoj fazi ili težnja za pobjedom u pregovorima koja prevlada nad donošenjem ispravnih odluka.

• Nekompatibilne korporativne kulture – nedostatak komunikacije, različita očekivanja i kon-fliktni stilovi vođenja doprinose nedostatku kvalitetne realizacije.

• Odvraćanje od postojećeg poslovanja – neuspjeh u predviđanju i učinkovitom reagiranju na konkurentske odgovore na akviziciju, uključujući poslovanje u tijeku i gubitak ključnih djelatnika stjecatelja ili ciljne tvrtke koji utječu na profitabilnost.

• Neadekvatna procjena rizika – neuspjeh u strogoj procjeni vjerojatnosti uspjeha transakci-je uzimajući u obzir buduća razdoblja.

Za uspješno preuzimanje poduzeća i povećanje bogatstva dioničara potrebno je (Koller, Goed-hart i Wessels, 2005., str. 449.):

• imati snažno poslovanje u osnovnoj djelatnosti,• uzeti u obzir samo one mete preuzimanja za koje se može procijeniti budući čisti novčani

tok,• nadmašiti procijenjene sinergijske efekte,• biti discipliniran tijekom trajanja pregovora i

• imati rigorozan plan tijekom integracije.

4. ZaključakMetoda procjene u najvećoj mjeri je, ali ne i u potpunosti, temelj procjene vrijednosti poduze-

ća. Od velikog značaja su stručan, poman i savjestan postupak utvrđivanja svih internih i ekster-nih podataka koji, uz primjenu odgovarajuće metode, vode do utvrđivanja vrijednosti poduzeća.

U slučaju nedovoljne količine podataka ni najprobranija metoda ne može rezultirati vjerodo-stojnom procjenom. Kombinacijom raznih metoda moguće je doći do preciznije procjene.

Vrednovanje poduzeća pri procesu restrukturiranja tehnikama spajanja i preuzimanja sadrži mnoge egzaktne vrijednosti, ali i osjetljiva pitanja koja ovise o procjeni analitičara i utječu na kraj-nji rezultat procjene, odnosno, uspjeha restrukturiranja.

Često se misli da je postupak restrukturiranja i procjene vrijednosti poduzeća jednostavno ubacivanje brojki u određeni model, nasumična sistematizacija radnih mjesta koja uključuje sma-njenje troškova ukidanjem radnih mjesta i prodaju dijela poduzeća. Uspješno restrukturiranje teh-nikama spajanja i preuzimanja uzima u obzir i one činjenice koje se ne mogu pročitati u financij-



skim izvještajima, a koje iskusan analitičar može pretpostaviti. Samo takav pristup može rezulti-rati traženim produktom, a to je uspješno restrukturiranje na zadovoljstvo zaposlenika, vlasnika, menadžera i šire društvene zajednice.

Literatura1. Chandrasehekar K. i Vishwanath S. R. (2008) Mergers, acquisitions and corporate restructuring, New Delhy,

Response books 2. Damodaran A. (2002) Investment valuation, New York, John Wiley & Sons, Chapter 253. Evans F. C. i Bishop D. M. (2001) Valuation for M&A, New York, John Wiley & Sons4. Koller T., Goedhart M. i Wessels D., (2005) Valuation: Measuring and managing the value of companies, John

Wiley & Sons; 4th Edition, University Edition 5. Marković I. (2010) Financijsko restrukturiranje i sanacija poduzeća, Zagreb, RRIF-plus 6. Orsag S. (2002) Budžetiranje kapitala: Procjena investicijskih projekata, Zagreb, Masmedia, 7. Orsag, S. i Gulin D. (1996.) Poslovne kombinacije, Zagreb, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih dje-

latnika8. Sirower M. L. (2000) The synergy trap: How companies lose the acquisition game, New York, The free press

Značaj akeditacije sertifikacionih tela za sertifikaciju osoba za konkurentnost preduzeća

Ljubica Živanić, dipl. inž. mašinstva, Odeljenje za akreditaciju kontrolnih i sertifikacionih tela, Akreditaciono telo Srbije, Bulevar Mihajla Pupina 2, 11070 Beograd, Srbija, tel: +381 11 301 4740, fax: +381 11 313 0374, [email protected] Šumić, dipl. inž. tehnologije, Katedra za tehnologije konzervisane hrane, Tehnološki fakultet, Bulevar cara Lazara 1, 21000 Novi Sad, Srbijadr Stela Jokić, dipl. inž. tehnologije, Katedra za procesno inženjerstvo, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Franje Kuhača 18, 31107 Osijek, Hrvatska

SažetakZa kvalitetno obavljanje poslova od presudnog značaja je kompetentnost osoblja koje isto sprovodi. Sve je veći broj propisa u kojima se zahteva da osoblje koje treba da sprovodi odre-đeno poslove bude sertifikovano. Sertifikaciju osoba sprovode sertifikaciona tela za serti-fikaciju osoba. Karakteristična funkcija tela koja obavljaju sertifikaciju osoba je sprovođe-nje ispita korišćenjem objektivnih kriterijuma za kompetentnost i davanje ocene, kao i spro-vođenje aktivnosti u svrhu praćenja održavanja ocenjene kompetentnosti. Kako u mnoštvu sertifikacionih tela napraviti pouzdan izbor? Sertifikaciona tela koja su akreditovana prema zahtevima standarda ISO/IEC 17024 su dokazala svoju kompetentnost za obavljanje poslova sertifikacije osoba. Najveći broj akreditovanih sertifikacionih tela u svetu su ona koja se bave sertifikacijom zavarivača, osoba za ispitivanje bez razaranja, osoba u oblasti sistema menad-žmenta, oblasti protivpožarne zaštite, menadžera rizika i sl.

Ključne reči: sertifikacija osoba, akreditacija, kompetentnost

1. UvodPrilikom zapošljavanja novih kadrova osnovni zahtev kompanije je da kandidat bude kom-

petentan za posao koji mu se poverava i u tehničkom i bezbednosnom smislu. Pojedinci mogu izjаvljivati dа imаju znаnje i iskustvo potrebno za dati posao, аli na ovakve tvrdnje poslodavac ne može da se osloni. Sertifikаcija osoba predstavlja jedno od rešenja ovoga problema (Popović, 2006).

Kako bi se osigurаo kredibilitet orgаnizаcijа koje nude sertifikаciju osobа prema stаndаrdimа, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) je u saradnji sa Međunаrodnom elektrotehnič-kom komisijom (IEC) objаvila standard ISO/IEC 17024. Ovaj standard definiše globаlno prihvаćene zahteve koje moraju da zadovolje organizacije koje sertifikuju osobe (kаdrove). Stаndаrd je nа nаcionаlnom nivou u Srbiji usvojen kаo SRPS ISO/IEC 17024:2005 Ocenjivanje usaglašenosti - Op-šti zahtevi za tela koja vrše sertifikaciju osoba.

Prema ovom standardu akreditaciona tela ocenjuju usaglašenost rada tela koja obavljaju sertifikаciju osobа. Akreditacijom sertifikaciono telo dokazuje validnost sertifikata koji izdaje.

Akreditacija podrazumeva zvanično priznanje kompetentnosti neke organizacije (laboratori-je, tela za sertifikaciju, kontrolnog tela) da sprovodi specifične aktivnosti ocenjivanja usaglašeno-sti sa odgovаrаjućim međunаrodnim stаndаrdimа. Ocenjivanja se sprovode u oblasti ispitivanja ili

138 Ljubica Živanić, Zdravko Šumić: Značaj akeditacije sertifikacionih tela za sertifikaciju...

etaloniranja u slučaju laboratorija (ISO/IEC 17025), sertifikacije proizvoda (ISO/IEC uputstvo 65), sistema kvaliteta (ISO/IEC 17021) ili osoblja (ISO/IEC 17024) u slučaju sertifikacionih tela, odnosno kontrolisanja u slučaju kontrolnih tela (ISO/IEC 17020).

Akreditaciona tela svoje ocenjivanje baziraju na referentnim dokumentima, ali isto tako i ona sama moraju da zadovolje zahteve standarda ISO 17011. U Srbiji аkreditаciju sprovo-di Akreditаciono telo Srbije (ATS), kogа je osnovаlа Republikа Srbijа i kome su povereni poslovi аkreditаcije u sklаdu sа Zаkonom o аkreditаciji. Između ostalog ATS utvrđuje kompetentnost telа zа ocenjivаnje usаglаšenosti zа obаvljаnje poslovа sertifikаcije osoba.

Dа bi postаlo аkreditovаno sertifikaciono telo za sertifikaciju osoba morа dа radi u sklаdu sа zahtevima ISO/IEC 17024 i demonstrira usaglašenost sa zahtevima, uključujući orgаnizаcionu strukturu, rаzvoj i održаvаnje sertifikаcione šeme i uprаvljаnje dokumentima i zapisima, pover-ljivost i bezbednost podataka. Nije dovoljno sаmo imаti sertifikаcioni ispit za koji se tvrdi dа je u sklаdu sа stаndаrdom. ISO/IEC 17024 izričito nаvodi dа politikа i procedure zа sertifikаciju mora-ju biti „pravedne i nepristrasne“ prema svim kаndidаtima. Standard dalje nаvodi da sertifikаciono telo morа dа bude organizovano tаko dа se obezbedi “kompetentnost, nepristrasnost i integri-tet” u sprovođenju svoje šeme sertifikacije. Takođe, sertifikaciono telo mora održavati dokumen-tovanu strukturu i procedure.

2. Uloga akreditacijeAkreditаcijа obezbeđuje formаlno priznаvаnje kompetentnosti telа zа ocenjivаnje

usаglаšenosti. Ovo omogućаvа organizacijama i licima dа identifikuju i izаberu pouzdаnu uslugu sertifikаcije kojа može ispuniti njihovа očekivаnjа i potrebe.

Akreditаcijа dаje poverenje u sigurnost i kvаlitet. Sertifikat akreditovane organizacije smanju-je rizik odаbirа nekompetentnih kadrova, а time očuvа reputаcijа kompаnije. Akreditacija obez-beđuje ispunjenje zаkonskih ili korisničkih zаhteva i osigurа poverenje i slobodno tržište (Krivo-kapić, 2005).

Priznavanje sertifikata. Sertifikati akreditovanih organizacija priznati su na globalnom nivou u svim zemljama potpisnicama Multilateralnog sporazuma (MLA).

Tehnički zahtevi specifikovani u šemi za sertifikaciju osoba treba da budu odabrani i osmišlje-ni tako da ulivaju željeno poverenje krajnjem korisniku usluge. Na ovaj način sertifikacija koja iz toga proistekne može biti šire prihvaćena, na osnovu čega će biti moguće uzajamno prihvatanje.

Prednosti аkreditаcije. Proces akreditacije nudi niz prednosti među kojima se najistaknutije (Đapić, 2005):

• gаrаntuje podizаnje nivoа organizacione i tehničke osposobljenosti sertifikаcionih telа,• osigurаva poverenje u rаd, sigurnost i kvаlitet usluga institucijа i organizacija,• uspostаvljа poverenje nа tržištu proizvodа i uslugа,• osigurаvа prepoznаtljivost, prihvаćenost i priznаnje usaglašenosti sa zаhtevima standarda

na međunarodnom nivou,• podiže konkurentnost i olаkšаvа pristup novim tržištimа.

3. Zahtevi standarda iso 17024Cilj standarda ISO/IEC 17024 jeste uspostavljanje opšteprihvaćenog modela za sertifikaciona

tela koja sertifikuju stručna lica - osobe. Sertifikacijom se dokazuje da sertifikovana osoba ispu-


njava zahteve šeme sertifikacije. Sertifikacija obuhvata proces ocenjivanja, nadzora i periodičnog ponovnog ocenjivanja kompetentnosti sertifikovanih osoba.

Karakteristična funkcija tela za sertifikaciju osoba je sprovođenje ispita, pri čemu se koriste objektivni kriterijumi za kompetenciju i davanje ocene.

Ovaj međunarodni standard je osnova za ocenu kompetentnosti sertifikacionih tela i njihovih šema sertifikacije.

Standard SRPS ISO/IEC 17024:2005 specificira zahteve koji osiguravaju da sertifikaciona tela koja rade u šemama sertifikacije osoba rade na konzistentan, uporediv i pouzdan način.

Zahteve u ovom međunarodnom standardu treba smatrati opštim zahtevima za tela koja rade u šemama sertifikadje osoba i moguće je da će biti dopunjeni kao odgovor na dodatne pokazane tržišne potrebe/želje (na primer usavršavanje struka) ili specifične vladine zahteve (na primer za-štita javnog interesa).

U daljem tekstu dat je pregled zahteva standarda ISO/IEC 17024:2005.

3.1 Zahtevi za sertifikaciona telaSertifikaciono telo. Sertifikaciono telo mora da definiše politiku i procedure za dodeljivanje,

održavanje, obnavljanje, proširivanje i smanjivanje oblasti zahtevane sertifikacije. Takođe moraju postojati procedure za suspendovanje ili povlačenje sertifikacije.

Prema standardu mora ograničiti zahteve, vrednovanje i odluku o sertifikaciji na ona pitanja koja se posebno odnose na oblast zahtevane sertifikacije.

Jedan od osnovnih principa koje mora da zadovolji telo koje sertifikuje osobe jeste pravednost i nepristrasnost svoga rada.

Organizaciona struktura. Organizacija sertifikacionog tela mora pružiti poverenje u njegovu kompetentnost, nepristrasnost i integritet. Sertifikaciono telo mora biti uspostavljeno kao prav-no lice ili deo pravnog lica. Posebno u slučaju kada je ST deo pravnog lica mora jasno pokazati da ima finansijske resurse za rad i da je nezavisno u odlučivanju o sertifikaciji.

Sertifikaciono telo mora da imenuje rukovodstvo, da odredi upravni organ šeme koji je od-govoran za razvoj i održavanje šeme sertifikacije kao i da obezbedi učešće svih zainteresovanih strana a radi osiguranja nepristrasnosti aktivnosti sertifikacionog tela (najčeće kroz komisije za nepristrasnost).

Kadrovi samog ST moraju imati neophodno obrazovanje, obučenost, tehničko znanje i isku-stvo za obavljanje funkcija sertifikacije. Tehnički ST može imati samo jednog zaposlenog a sa svim ostalim osobljem sklopiti ugovore.

Razvoj i održavanje šeme sertifikacije. Sertifikaciono telo mora da definiše• metode i postupke za vrednovanje kompetentnosti kandidata• proces razvoja i održavanja šeme sertifikacijeSistem menadžmenta. Sertifikaciono telo mora primenjivati dokumentovan sistem menad-

žmenta prema zahevima standarda ISO/IEC 17024, odnosno uspostavljen sistem upravljanja do-kumentima, interne provere i preispitivanja od strane rukovodstva, kao i odredbe za stalno po-boljšanje, korektivne i preventivne mere.

Podugovaranje. Ukoliko sertifikaciono telo podugovori rad u vezi sa sertifikacijom (na primer ispit) sa drugim spoljnim telom ili pojedincem, mora da se načini dokumentovan sporazum, koji obuhvata odredbe o poverljivosti i sprečavanju sukoba interesa. Ono što je bitno je da sertifikaci-ono telo odluku o sertifikaciji ne sme da podugovori.

Zapisi. Sertifikaciono telo mora da održava sistem zapisa kako bi dokazalo da je proces ser-tifikacije efektivno realizovan. U sistemu zapisa moraju se naći prijave za podnošenje zahteva za sertifikaciju, zapisi o vrednovanjima, zapisi o nadzorima kao i u vezi sa donetim odlukama o sertifikaciji.

Poverljivost. Sertifikaciono telo mora, u skladu sa zakonskim obavezama, da čuva poverljivost svih informacija do kojih je došlo tokom procesa svojih aktivnosti. Ovaj zahtev se odnosi na sve pojedince koji rade u okviru tela ili za njega.

Sigurnost. Sve ispite i predmete koji su sa njima u vezi sertifikaciono telo ili njegovi podugova-rači moraju da održavaju na sigurnom mestu radi zaštite poverljivosti tih predmeta tokom odgo-varajućeg vremenskog perioda čuvanja.

3.2 Zahtevi za osobe koje su zaposlene u sertifikacionom telu ili sa njim imaju ugovor

Opšte odredbe. Sertifikaciono telo mora da zahteva od svojih zaposlenih ili od stručnih lica sa kojima ima ugovor da potpišu dokument kojim se obavezuju da će postupati u skladu sa pravilima koje je ono definisalo, uključujući i pravila koja se odnose na poverljivost i na nezavisnost od ko-mercijalnih i drugih interesa, kao i ona koja se odnose na bilo koju prethodnu i/ili sadašnju vezu sa stručnim licima koje se ispituju, što bi ugrozilo nepristrasnost.

Osoblju sertifikacionog tela moraju biti dostupna ažurna dokumenta sertifikacionog tela u ko-jima su im opisane dužnosti i odgovornosti.

Sertifikaicono telo mora da uspostavi i održava tekuću dokumentaciju o odgovarajućim kvali-fikacijama svakog pojedinca.

Zahtevi za ispitivače. Ispitivači su osobe kompetentne za sprovodjenje ispita i/ili da ocenjuju na ispitu. Oni moraju da ispune zahteve sertifikacionog tela koji su zasnovani na primenjivim stan-dardima za kompetentnost i ostalim odgovarajućim dokumentima (Popović, 2010).

Proces izbora ispitivača za ispit ili deo ispita mora za ispitivače da osigura najmanje:• Da budu upoznati sa odgovarajućom šemom sertifikacije.• Da poseduju celovito znanje o odgovarajućim metodama ispitivanja i ispitnim dokumen-

tima.• Da imaju pogodnu kompetentnost u oblasti u kojoj se obavlja ispitivanje.• Da su sposobni da pisano i usmeno komuniciraju na jeziku ispita.• Da su oslobođeni od bilo kojih interesa, tako da mogu da donose nepristrasne i nediskrimi-

natorske odluke (ocene).Ako kod ispitivača postoji potencijalni sukob interesa u ispitivanju kandidata, sertifikacio-

no telo mora da preduzme mere radi osiguranja da poverljivost i nepristrasnost ispita ne budu ugrožene.

3.3 Proces sertifikacijePodnošenje zahteva. Sertifikaciono telo mora da obezbedi, na zahtev, ažuran detaljan opis

procesa sertifikacije, primeren svakoj šemi sertifikacije, kao i dokumenta koja sadrže zahteve ser-tifikacije, prava podnosioca zahteva i obaveze sertifikovane osobe, uključujući i kodeks sprovođe-nja, ako je to primenljivo.

Sertifikaciono telo mora da insistira na tome da zahtev bude kompletno popunjen i potpisan, pri čemu se mora obuhvatiti sledeće:



• Oblast željene sertifikacije.• Izjava da stručno lice - osoba prihvata da postupa u skladu sa zahtevima sertifikacije i da

pruži sve informacije neophodne za vrednovanje.• Detalji o odgovarajućim kvalifikacijama, potvrđeni i podržani dokazima.• Opšte informacije o podnosiocu zahteva, na primer ime i prezime, adresa i druge informa-

cije koje se zahtevaju radi identifikacije stručnog lica.Vrednovanje. Sertifikaciono telo mora da preispita zahtev za sertifikaciju osoba da bi potvr-

dio da je:• Sertifikaciono telo sposobno da sprovede zahtevanu sertifikaciju.• Sertifikaciono telo upoznato i da može, kada je to opravdano, da se prilagodi posebnim

potrebama podnosioca zahteva, kao što su jezik i/ili invalidnost.• Da podnosilac zahteva poseduje zahtevano obrazovanje, iskustvo i obuku koji su specifici-

rani u šemi.Sertifikaciono telo mora da ispita kompetentnost, zasnovanu na zahtevima šeme sertifikacije

osoba, na pisani, usmeni ili praktičan način, posmatranjem ili drugim metodama.Ispiti moraju biti planirani, a njihova struktura mora osigurati da svi zahtevi šeme sertifikacije

budu objektivno i sistematično verifikovani, sa dovoljno dokumentovanih dokaza pribavljenih da potvrde kompetentnost kandidata.

Sertifikaciono telo mora da usvoji procedure izveštavanja da bi osiguralo da su performanse i rezultati vrednovanja dokumentovani na pogodan i razumljiv način, uključujući i performanse re-zultate ispita.

Odluka o sertifikaciji. Odluku o sertifikaciji kandidata mora da donese sertifikaciono telo, na osnovu informacija prikupljenih tokom procesa sertifikacije. Odluku o sertifikaciji kandidata do-nose oni koji nisu učestvovali u ispitivanju ili obuci kandidata.

Sertifikaciono telo mora da izda sertifikat svim sertifikovaim stručnim licima. Sertifikaciono telo mora da održava isključivo vlasništvo nad sertifikatima. Dopušteno je da sertifikat ima oblik pisma, kartice ili drugog medijuma, koji je propisao ili overio odgovorni službenik sertifikacionog tela.

Sertifikat mora da sadrži najmanje sledeće informacije:• Ime i prezime sertifikovanog stručnog lica i jedinstveni broj sertifikacije,• Naziv Sertifikacionog tela,• Pozivanje na standard za kompetentnost ili na druge odgovarajuće dokumente, uključujući

i njihovo izdanje, na kojima se sertifikacija zasniva,• Oblast sertifikacije, uključujući uslove validnosti i ograničenja,• Datum donošenja sertifikacije i datum isteka njene važnosti.Nadzor. Sertifikaciono telo mora da definiše proaktivan proces nadzora da bi se pratila uskla-

đenost sertifikovanih stručnih lica sa odgovarajućim odredbama šeme sertifikacije.Sertifikaciono telo mora da poseduje procedure i uslove za održavanje sertifikacije u skladu

sa šemom sertifikacije. Te uslove, uključujući učestalost i sadržaj aktivnosti nadzora, mora da pro-glasi upravni organ šeme. Uslovi moraju da budu odgovarajući da bi se osiguralo postojanje nepri-strasnog vrednovanja i potvrdila stalna kompetentnost sertifikovane stručna lica.

Resertifikacija. Sertifikaciono telo mora da definiše zahteve za resertifikaciju, u skladu sa standardom za kompetentnost i ostalim odgovarajućim dokumentima, da bi se osiguralo da će sertifikovana stručna lica nastaviti da postupaju u skladu sa tekućim zahtevima sertifikacije.

Sertifikaciono telo mora da poseduje procedure i uslove za održavanje sertifikacije u skladu sa šemom sertifikacije. Te uslove, uključujući učestalost i sadržaj aktivnosti nadzora, mora da progla-

si upravni organ šeme sertifikacije. Uslovi moraju da budu odgovarajući da bi se osiguralo posto-janje nepristrasnog vrednovanja i potvrdila stalna kompetentnost sertifikovane osobe.

Korišćenje sertifikata i logotipa/znaka. Sertifikaciono telo koje daje znak sertifikacije ili logo-tip mora da dokumentuje uslove za njihovo korišćenje i mora da na odgovarajući način upravlja pravima korišćenja i predstavljanja (Popović, 2010).

Sertifikaciono telo mora da zahteva da sertifikovana stručna lica potpiše sporazum:• Da će postupati u skaldu sa odgovarajućim odredbama šeme sertifikacije.• Da potvrđuju ograničenje oblasti sertifikacije na onu koja je dodeljena.• Da neće koristiti sertifikaciju na takav način da naruši reputaciju sertifikacionog tela, kao

i da neće davati izjave u vezi sa sertifikacijom za koje sertifikaciono telo može smatrati da dovode u zabludu ili su neovlašćeno date.

• Da će po suspenziji ili povlačenju sertifikacije prestati da daje sve izjave o sertifikaciji koje upućuju na sertifikaciono telo ili sertifikaciju, kao i da će vratiti svaki sertifikat koji je izdalo sertifikaciono telo.

• Da neće koristiti sertifikat na način koji može da dovede u zabludu.

4. Značajni elementi sertifikacije osobaRаzdvаjаnje obuke i sertifikacije. Često pogrešno tumačen zahtev stаndаrda je: „Sertifikaci-

ono telo ne sme da nudi niti obavlja obuku ili da pomaže drugima u pripremi takvih usluga ako ne dokaže kako je takva obuka nezavisna od vrednovanja i sertifikacije osoba, da ne bi narušilo po-verljivost i nepristrasnost svoje sertifikacije.“

Jednostаvno rečeno, morа postojаti jаsno i nedvosmisleno rаzdvаjаnje između svih obuka i administracije, strukture i аktivnosti sertifikacionog tela uključujući i razdvajanje osobljа koje je uključeno u obuku. Ovo predstavlja jednu od najvećih prepreka zа većinu orgаnizаcijа koje žele da se akredituju, jer osoblje koje rаzvijа mаterijаle zа obuku, i/ili drže predavanja na obuci, ne može biti uključeno u rаzvoj ili administraciju sertifikаcione šeme i ispita. Ovo je težak i osetljiv zahtev ISO/IEC 17024.

Bez obzira na to što se priznaje da takav ispit, ako ga je sertifikaciono telo dobro planiralo i osmislilo, može suštinski da služi osiguranju nepristrasnosti u obavljanju takvih poslova i da smanji rizik od suprotstavljenih interesa, u ovaj međunarodni standard uključeni su i alternativni zahtevi.

Šemа. Rаzvoj šemа (sertifikаcioni ispiti) trebа dа obuhvаti, u sklаdu sа ISO/IEC 17024, “preispi-tivanje i validaciju šeme od strane upravnog organa.” Pored togа, “upravni organ šeme mora pra-vedno i ravnopravno da predstavlja interese svih strana bitno povezanih sa šemom sertifikacije, bez prevladavanja bilo kojeg posebnog interesa.“ U tom cilju, upravni organ treba da čine članovi iz industrije i аkаdemske zаjednice.

Psihometrija. U procesu akreditacije potrebno je veliko iskustvo u specifičnoj oblasti kako bi se odredio minimum znanja koje je neophodno da poseduje osoba da bi se sertifikovala. Psihome-trija je polje istraživanja koje se bavi teorijom i tehnikom obrazovnog i psihološkog merenja, koje uključuje merenje znanja. Kako odrediti broj bodova koji precizno definiše koliko kandidatovo zna-nje i razumevanje suštine određene teme je dovoljno da bi sertifikacija bila opravdana? Zbog ovo-ga je potrebno neprekidno analizirati šemu i ažurirati je korišćenjem uobičajeno prihvaćenih me-toda ispitivanja i obrazovanja (Corelli, 2010).

Mora se odrediti literatura koja predstavlja srž poznavanja oblasti sertifikаcionog progrаma. Vrsta i težina testnih pitanja je zasnovana na korpusu znanja sadržanom u preporučenoj literaturi.



Analiza radnih zadataka. Da bi se procenila sposobnost pojedinca, nije dovoljno poznava-ti samo suštinu neke oblasti. Takođe je neophodno definisati zahteve vezane za posao, procenu zadataka koje bi trebalo izvršiti, i odrediti znanje i veštine koje se moraju primeniti da bi se oni ostvarili. Da bi sertifikacioni program bio odbranjiv, korišćenje analize radnih zadataka predstav-lja važnu komponentu programa. Proces analize radnih zadataka uključuje definisanje suštine po-znavanja određene oblasti, zahteve vezane za posao sertifikovane osobe u konkretnoj klasifikaci-onoj kategoriji, kao i određivanje upotrebnog ili kognitivnog nivoa koji kandidati moraju da pose-duju za svaku temu i oblast.

Tri upotrebna ili kognitivna nivoa primenjena na suštinu znanja neke oblasti su znati, shvatiti i primeniti. Sertifikovana osoba mora znati činjenice, ali takođe mora biti sposobna da primeni na-učene koncepte u cilju rešavanja konkretnih problema. Proces određivanja sadržaja, kao i raspo-reda testnih pitanja, treba biti zasnovan na suštini poznavanja neke oblasti i kognitivnom nivou, kako bi se zadovoljili zahtevi vezani za posao. Ovo je još jedan dugotrajan i naporan proces koji se zasniva na iskustvu Upravnog organa u sprovođenju analize radnih zadataka. Završetak ana-lize radnih zadataka u skladu sa priznatim metodama pruža dokaz validnosti ispita i sertifikacio-ne sheme.

Ispitna pitanja. Postoje prihvaćene psihometrijske metode za kreiranje testnih pitanja, za te-stiranje tih pitanja, kao i statističke metode za njihovo analiziranje kako bi se odredilo da li su efi-kasne i prihvatljive. Dobro pitanje će odrediti razliku između minimalno kvalifikovanih kandidata koji znaju i shvataju materijal i onih kandidata koji to ne mogu. Prama definiciji prihvatljivo (mini-malno) kompetentna osoba je osoba koja sve funkcije vezane za posao obavlja bezbedno i ne za-hteva dalju obuku za to.

Sva pitanja koja se koristeu sertifikacionim ispitima trebaju biti su statistički evaluirana, preis-pitana i ažurirana od strane Upravnog organa, kako bi se pratila uobičajeno prihvaćena uputstva, i kako bi se napravila jasnija razlika između minimalno kvalifikovanih kandidata i kandidata koji su nekvalifikovani za posao.

Rezultati testa. Svaki ispit je evaluiran korišćenjem metode za određivanje stvarnog prola-znog rezultata. Referentni kriterijumski testovi ocenjuju kandidate u odnosu na standard, nasu-prot normativnih referentnih testova koji ocenjuju kandidate u odnosu jednih prema drugima. Prolazni rezultat se ne može arbitrarno odrediti; on mora biti opravdan empirijskim podacima. Ova analiza zahteva kompilaciju prethodnih testnih rezultata, potpuno i zajedničko razumevanje zahteva vezanih za posao minimalno kvalifikovanog kandidata u toj određenoj klasifikacionoj ka-tegoriji i naporan proces evaluacije od strane eksperata Upravnog organa za određenu oblast. Ovaj proces mora se ponavljati za svaki ispit i svaku verziju ispita, što znači da će različite verzije ispita najverovatnije imati drugačije prolazne rezultate. Da bi se normirao ovaj rezultat, mnogi is-piti, koriste skaliran skor (Corelli, 2010).

Validnost i pouzdanost. Svrha testiranja je da se napravi jasna razlika između osoblja koje je kompetentno za obavljanje nekog posla na željenom nivou i onih koji to nisu. Da bi se ovo uradilo, ispit mora imati i validnost i pouzdanost; nijedno od toga, samo za sebe, nije dovoljno da se krei-ra dobro ispitivanje.

Validnost zahteva ispitivanje kako bi se izmerilo potrebno znanje i razumevanje, i da bi se dobi-li rezultati koji mere ovo bez davanja prednosti ili da budu na štetu bilo koje grupe kandidata. Va-lidnost označava da li ispit precizno meri potrebno znanje kandidata. Validnost se postiže korišće-njem odgovarajuće oblasti znanja, precizne analize radnog mesta, ispitnih pitanja za razlikovanje i postavljanje ispravnog kriterijuma zasnovanog na prolaznom rezultatu. Rezultat ovih aktivnosti je postizanje validne sheme sertifikacije.

Sa druge strane, pouzdanost se odnosi na konzistentnost rezultata ispitivanja, svakog puta kada se primeni. Ovo znači da bi podjednako kompetentne osobe trebalo da dobiju slične rezul-tate na sličnim ispitima.

Sertifikaciono telo mora obezbediti da sertifikaciona šema ostane validna, i da su ispitiva-nja pouzdana. Procedure se sprovode kako bi se rutinski proverili faktori koji utiču na validnost šeme, i kako bi se procenila statistička pouzdanost datih ispita, kao deo kontinualnog procesa usavršavanja.

5. Zablude i neosnovane tvrdnjeU pokušaju da privuku pažnju mnoge kompanije ističu neosnovane tvrdnje. Usled inherentne

kompleksnosti standarda, sertifikacije i procesa akreditacije, oni se lako mogu pogrešno interpre-tirati i dovesti do takvih tvrdnji.

Akreditacija i sertifikacija. Definicije ovih terminа su dаte u stаndаrdu ISO/IEC 17000:2004. Akreditаcijа je аtestаcijа od treće strаne kojа se odnosi nа telo zа ocenu usаglаšenosti kojom se dokаzuje njegovа kompetentnost dа obаvljа specifične poslove ocenjivаnjа usаglаšenosti. Sertifikаcijа je аtestаcijа od treće strаne kojа se odnosi nа proizvode, procese, sisteme ili oso-be. Akreditаcijom se dokаzuje kompetentnost zа obаvljаnje određenih ispitivаnjа, etаlonirаnjа, kontrolisаnjа ili sertifikаcije, a sertifikаcijom se dobijа potvrdа o usaglašenosti sistemа menаdžmentа, proizvodа ili osobа sa zаhtevimа određenog tehničkog propisa, stаndаrda ili specifikаcije.

Važno je uočiti da je sertifikacija usaglašenost sa standardima ili nekim drugim referentnim dokumentima a akreditacija predstavlja kompetentnost tela.

ISO sertifikacija. Mnoge kompanije tvrde da mogu ponuditi ISO sertifikaciju i/ili ISO sertifika-te; obe tvrdnje su netačne. ISO niti sertifikuje, niti obezbeđuje sertifikate. ISO razvija i objavljuje međunarodne standarde.

Akreditovana obuka. Izjava “akreditovana obuka” je netačna. Korisnici standarda mogu biti zbunjeni ako bi sam standard obezbeđivao akreditaciju obuke i akreditaciju sertifikacionih tela kao da akreditacija ima isto značenje u oba slučaja. Prema navedenoj definiciji termin akreditacija može se odnositi samo na atestiranje trećeg lica (organizacije, sertifikacionog tela) koju vrši telo za procenu usaglašenosti. Zato niko ne može da drži akreditovane obuke za ISO 9001, na primer.

Obuka i sertifikacija. Ne retko se mogu čitati obaveštenja kompanija da njihov tim za obuku radi zajedno sa Upravnim organom šeme, kako bi razvili materijal za kurs i ispitivanje u skladu sa određenim standardom za koji se drži obuka. Ovo je jasno kršenje ISO/IEC 17024. Kao što je pret-hodno rečeno, mora postojati jasna odvojenost između obuke i sertifikacije.

6. ZaključakMeđutim, neophodno je razlikovati situacije kada su šeme sertifikacije za osobe opravdane i

situacije kada su drugi oblici kvalifikacija pogodniji. Razvoj novih šema sertifikacije za osobe, kao odgovor na sve veću brzinu razvoja tehnoloških inovacija i rastuću specijalizaciju osoblja, može da kompenzuje varijacije u obrazovanju i obuci i tako svetsko tržište rada učini lakše dostupnim. Al-ternative sertifikaciji mogu još uvek da budu neophodne u situacijama koje se tiču javnih službi, zvaničnih ili nevladinih poslova.

Obrazovanje predstavlja temelj razvoja društva. Zato se kvalitetu obrazovanja mora posvetiti izuzetna pažnja. U ovom radu predstavljen je standard koji se odnosi na tela koja nude tzv. osta-



lo i dopunsko obrazovanje. Formiranje kvalitetnih šema sertifikacije i sertifikacija osoba poseb-no je važno u slučaju poslovne saradnje sa inostranim partnerima koji zahtevaju proveru kvalite-ta sistema, proizvoda i usluga od kadrova koji su obučeni po međunarodno priznatim standardi-ma (Sladojević, 2011). Tela koja nude obuke iz ovog područja treba da zadovolje standard SRPS ISO/IEC 17024.

Organizacije koje sertifikuju osobe moraju da demonstriraju svoju kompetentnost. Demon-stracija kompetentnosti postiže se kroz akreditaciju od strane akreditacionog tela.

Akreditacija obezbeđuje poverenje u šemu sertifikacije, jer jedna je stvar tvrditi da se radi u skladu sa standardima, a nešto sasvim drugo zadovoljiti rigorozne zahteve za sertifikaciono telo i biti akreditovan za to. Zbog visokog stepena integrisanosti i pouzdanosti proces akreditacije osi-gurava dokaz da organizacija zadovoljava sve neophodne zahteve da bi sa integritetom sprove-la kompetentni i nepristrasan sertifikacioni program. Sertifikacija kadrova od strane akreditova-nog sertifikacionog tela nedvosmisleno podiže konkurentnost preduzeća, jer smanjuje verovat-noću izbora pogrešnih kadrova.

Razvoj šema sertifikacije osoba je siguran način uspešnog uklapanja u svetsku trgovinsku raz-menu znanja na ravnopravnom, partnerskom nivou i na multilateralni način (Božanić, 2004).

The importance of accreditation for competitive of certification bodies for certification of persons

AbstractCompetency of employees is essential for quality of work. There are a growing number of regulations which require that employees must be certified for certain tasks. Certification of persons is conducted by certification bodies for certification of persons. The fundamental function of the certification body is to perform certification of persons using objective cri-teria for examination and to conduct activities to monitoring of their competence. How do we make a reliable choice among lots of certification bodies? The certification bodies which are accredited according to ISO / IEC 17024 have proved their competence to perform the certification of persons.The largest number of accredited certification bodies in the world are those that deal with certification of welders, persons for non-destructive testing, the person in the field of man-agement systems, fire protection, risk managers and etc.

Keywords: certification of persons, accreditation, competency

Literatura1. Božanić, V. (2004), Elementi i tipovi sistema sertifikacije proizvoda. Kvalitet, vol. 14, br. 1-2, 86-902. Corelli D. A. (2010), Certification and Accreditation for Condition Monitoring and Diagnostics. Sound & Vibra-

tion, 5-63. Đapić M., Zeljković V. (2005), Uloga akreditacije u ovlašćivanju tela za ocenu usaglašenosti, 32. Nacionalna

konferencija o kvalitetu. Kragujevac, Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije, 4-104. IAF Guidance on the Application of ISO/IEC 17024:20035. ISO/IEC 17024 Conformity assessment - General requirements for bodies operating certification of persons6. Krivokapić Z., Nikolić, R. (2005), Akreditacija - garant povjerenja, 32. Nacionalna konferencija o kvalitetu.

Kragujevac, Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije, 39-457. Popović, P., Kovačević Lj. (2006), Značaj sertifikacije stručnih lica u ocenjivanju usaglašenosti, 33. Nacionalna

konferencija o kvalitetu. Kragujevac, Asocijacija za kvalitet i standardizaciju Srbije, 239-2438. Popović, P. (2010), Akreditacija i ocenjivanje usaglašenosti. Beograd, Univerzitet Singidunum.9. Sladojević B., Puzić M., Kutlača N. (2011), Integrisani sistemi menadžmenta u procesu obrazovanja. Kvalitet,

vol. 21, br. 1-2, 95-98


Smisao za rizik kao dio poduzetničke kompetencije

Mirko Smoljić, dipl. krim., savjetnik ministra, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta10 000 Zagreb, Donje Svetice 38, Republika HrvatskaTel: + 385 1 4569 027, Fax: +385 1 4569 085, e-mail: [email protected]

Sažetak Smisao za rizik jedna je od osnovnih karakteristika poduzetničke kompetencije i taj smisao može presudno utjecati kod odluke poduzetnika da započne svoj poduzetnički pothvat. Poduzetnička se kompetencija može naučiti, razvijati i usavršavati, ali urođeni smisao i hra-brost u preuzimanju poduzetničkog rizika razlikuje se od osobe do osobe. Prijašnja iskustva i nova znanja mogu pojačati smisao za rizik jer na taj način poduzetnik može realnije sagleda-ti očekivane rizike u poslovnom pothvatu.Kako je rizik vjerojatnost negativnog rezultata proizašlog iz nekih aktivnosti, poduzetnik se suočava s četiri tipa rizika: financijskim, rizikom karijere, obiteljskim, društvenim i psihološ-kim rizikom.Budući da je poduzetništvo jedinstveno zanimanje kojeg karakterizira preuzi-manje rizika, učinjeni su mnogi pokušaji da se taj rizik mjeri pa neka istraživanja povezuju spol, kulturološku pozadinu, razinu razvijenog posla i vrstu posla sa sklonošću prema riziku.Pristup razvoju posla u određenom životnom ciklusu otkriva da se sklonost riziku mijenja ti-jekom vremena pa su tako menadžeri s prijašnjim iskustvom skloniji manjem riziku i pove-ćanom oprezu.Neizvjesnost je rizik koji se ne može predvidjeti ili kontrolirati jer na primjer promjene u po-tražnji, promjene u vladinim politikama, globalnim kretanjima, a slijedom toga i profit i gu-bici, nose znak nepredviđenog rizika koji proistječe iz cikličkih, strukturalnih promjena eko-nomske politike.

Ključne riječi: Poduzetništvo, poduzetnički rizik, poduzetnička kompetencija

1. UvodMentalna napetost, stres, anksioznost i drugi mentalni čimbenici imaju mnoge štetne utjeca-

je kod početka i nastavka poduzetničke djelatnosti jer je poduzetnik stalno suočen s rizikom neu-spjeha. Rizik u velikoj mjeri utječe na poduzetništvo. Nakon odabira cilja, poduzetnik ga pokuša-va ostvariti, a što je veći cilj, veći je i rizik.

U kontekstu Europskog kvalifikacijskog okvira kompetencije su opisane kao odgovornost i sa-mostalnost u poduzetničkom poduzimanju, a označavaju sposobnost primjene znanja, vještina i osobnih, socijalnih i metodoloških sposobnosti, na radnom mjestu ili tijekom učenja, kao i u pri-vatnom i profesionalnom razvoju.

Poduzetnička kompetencija podrazumijeva smisao za inicijativu i poduzetništvo, a time i za ri-zik u donošenju odluka. Ona uključuje radoznalost, entuzijazam, samostalnost, samoostvarenje, samopouzdanje, ustrajnost, povjerenje i smisao za rizik.

Poduzetništvo ima aktivnu i pasivnu komponentu, odnosno ono uključuje sklonost da sami unosimo promjene te sposobnost da prihvaćamo, podržavamo i prilagođavamo inovacije vanjskih

150 Mirko Smoljić: Smisao za rizik kao dio poduzetničke kompetencije

faktora. Poduzetništvo podrazumijeva prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke, bilo pozitiv-ne ili negativne, razvijanje strateške vizije, postavljanje ciljeva i njihovo postizanje te motiviranost za njihov uspjeh kroz saznanja o raspoloživim mogućnostima kako bi se prepoznale one koje od-govaraju vlastitim osobnim, profesionalnim i/ili poslovnim aktivnostima.

U tom smislu važne su poduzetničke vještine planiranja, organiziranja, analiziranja, komunici-ranja, obavljanja, izvještavanja, ocjenjivanja i bilježenja, vještine stvaranja projekata i njihove pro-vedbe, sposobnost kooperativnog rada i fleksibilnosti u sklopu tima, sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti, sposobnost proaktivnog djelovanja i pozitivno reagiranje na promje-ne, kao i sposobnost procjenjivanja i preuzimanja rizika kada je to opravdano.

Osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije učenika jest razvoj osobina ličnosti, znanja, vještina, sposobnosti i stavova potrebnih za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne oso-be. Poduzetnička kompetencija uključuje razvoj učenika kao poduzimljivih, kreativnih i samostal-nih osoba spremnih na prihvaćanje promjena i preuzimanje rizika, kao pojedinaca s razvijenim so-cijalnim i komunikacijskim sposobnostima i temeljnim znanjima iz područja gospodarstva i vođe-nja poslova. U osnovi razvoja poduzetničke kompetencije, kao međupredmetne teme koja se ra-zvija u svim predmetima, jest razvoj poduzetne osobe osposobljene za uočavanje prilika u kojima svoje ideje mogu pretvoriti u djelatnost ili pothvat u različitim situacijama: obrazovanju, radu i ži-votu općenito.

Ciljevi razvoja poduzetničkih kompetencija kod učenika jesu: osposobljenost za postavljanje, vrednovanje i ostvarivanje osobnih ciljeva; planiranje vlastitog rada i ostvarivanja planova; razvi-janje inicijative, ustrajnost u aktivnostima, posebno u učenju; osposobljenost za prilagođavanje novim situacijama, idejama i tehnologijama; razvijanje stvaralačkog pristupa prema izazovima i promjenama, stresovima i sukobima te natjecanju; razvijanje vještine vrednovanja drugih i samo-vrednovanja te kritičkog odnosa prema vlastitom uspjehu, odnosno neuspjehu; razvijanje samo-stalnosti, samopouzdanja i osobnog integriteta; upoznavanje poslovnog života i zanimanja u ne-posrednoj okolini i društvu; stjecanje temeljnih znanja u području gospodarstva i vođenja poslo-va, te promišljanja značaja mogućnosti samozapošljavanja.

2. Poduzetnišvo, neizvjesnost i rizik

2.1 Veza između rizika i poduzetništvaVeza između rizika i poduzetništva uspostavljena je u 17. stoljeću, kad je poduzetnik postao

osoba koja je ulazila u ugovorne odnose s vladom za izvršenje određenih usluga ili snabdijevanje ugovorenom robom. Dok je ugovorena cijena bila fiksna, profit ili gubitak pripadao je poduzetni-ku. Poznati ekonomist Richard Cantillon razvio je jednu od ranih teorija poduzetnika. On je uvidio da poduzetnik mora prihvatiti rizik, posebno trgovac, farmer, zanatlija i ostali samostalni proizvo-đači, kupujući po poznatoj cijeni, a prodajući po nepoznatoj cijeni i radeći s rizikom.

U 18. stoljeću, razlikuju se osobe koje imaju kapital od osoba koje kapital trebaju. Drugim rije-čima, poduzetnik se razlikuje od osobe koja ima kapital i želi ga povećati. Suština ovog razlikovanja vezana je uz industrijalizaciju koja se proširila po čitavom svijetu. U kasnom 19. i ranom 20. stolje-ću poduzetnik nije bio distanciran od menadžera i promatran je u svjetlu ekonomske perspektive. Poduzetnik organizira poslovanje i posluje u poduzeću za svoj osobni dobitak.

Plaća tržišnu cijenu za sirovine potrebne za posao, za korištenje zemljišta, svoje zaposlene i za kapital koji posuđuje. On koristi svoju osobnu inicijativu, maštu i intelekt pri planiranju, organizi-ranju i administriranju poduzeća te ulaže svoju inovativnost.


Sredinom 20.stoljeća značenje poduzetnika prerasta u inovatora. Koncept inovativnosti i novi-na vrlo je prisutan pri definiranju poduzetnika. Funkcija poduzetnika jest upotrijebiti tehnologijske mogućnosti za proizvodnju novih roba ili proizvodnju starih na novi način, otvaranje novih moguć-nosti uvođenjem novih materijala, novih načina proizvodnje, itd.

Očito je da je poduzetništvo tijesno povezano s intenzivnim promjenama u tehnologiji, eko-nomiji, politici te sociokulturnim i institucionalnim dostignućima u društvu. Danas smo svjedoci izuzetnih promjena u svim tim područjima koje nagovještavaju još veće, dublje i brže promjene.

One će se neizostavno odvijati u vezi s promjenama u poduzetništvu, u teoriji i u praksi. Kori-steći se različitim definicijama poduzetništva možemo zaključiti da poduzetništvo znači različite stvari od različitih ljudi i može se sagledati s različitih aspekata. No, ipak te definicije imaju nešto zajedničko a to je: rizik, osvajanje, kreativnost, neovisnost i nagrada.

2.2 Oblici i vrste rizikaRizik ima četiri osnovna značenja: općenito značenje – upućuje na opasnost od nastupa nekog

događaja koji se nije očekivao i koji je izazvao neku štetu ili gubitak; rizik u poslovnom životu po-duzeća prouzrokovan lošim odlukama, zakazivanjem ljudskog činitelja ili nekim nepredvidivim do-gađajem; rizik na polju poslovnih financija, opasnost da posao pođe pogrešnim putem i da prou-zroči štetu ili gubitak u financijskom poslovanju i rizik u smislu osiguranja od opasnosti koje obav-lja određena osiguravajuća tvrtka.

Rizici se mogu različito klasificirati, ovisno o tome kako se promatraju i s obzirom na to za što je rizik vezan. Tako se može govoriti o poslovnom i neposlovnom riziku, prenosivim i neprenosi-vim rizicima i slično.

Prenosivi su rizici su oni koji se mogu prenositi na profesionalne osiguravajuće tvrtke uz od-govarajuće uvjete. Ti uvjeti su: mogućnost identificiranja opasnog događaja koji bi se mogao do-goditi i imati štetne posljedice; ponavljanje nastupa istovjetnog budućeg događaja sa štetnim po-sljedicama; postojanje mnogobrojnih subjekata koji su ugroženi opasnošću od nastupa istovjet-nog događaja; kao i postojanje vremenske i prostorne rasprostranjenosti mogućih događaja i su-bjekata koje oni pogađaju.

Neprenosivi su rizici oni koji se ne mogu prenositi na osiguravajuću tvrtku, već ih mora snositi svaki subjekt koji je njime pogođen. Ovi rizici nastaju kao posljedica jedinstvenog događaja koji se samo jednom pojavljuje s posve istim značajkama. Iako se neke štete mogu ponavljati, one se ne ponavljaju prema zakonu velikih brojeva, a to onemogućava prosudbu vjerojatnosti. Riječ je o do-gađajima koji su karakteristični za neku gospodarsku granu, struku pa i funkciju u poduzeću. Ne-prenosivi rizici javljaju se uglavnom unutar poduzeća, ali i izvan poduzeća kao djelovanje iz njego-va okruženja. Ti se rizici kontroliraju instrumentima politike rizika samog poduzeća. Ona obuhva-ća određene mjere koje umanjuju opasnosti i omogućavaju stvaranje pričuve sredstava za pokri-će negativnih posljedica. Poslovni rizik (engl. business risk) je rizik ostvarivanja bruto financijskog rezultata poduzeća.

Očituje se u opasnosti da se raznim poslovnim aktivnostima ne ostvari očekivano i željeno te vjerojatnosti da nastupi nešto nepredviđeno što negativno utječe na poslovanje. To nešto može biti uzrokovano nepredvidivim i neponovljivim događajem, mogućnošću kadrovskog promašaja, pogrešne odluke i slično. Uzroci neponovljivih ili nepredvidivih nepoželjnih događaja mogu biti u radu i poslovanju poduzeća te posljedica prijašnjih i sadašnjih odluka ili njihove loše prosudbe ili negativnih utjecaja vanjskih činitelja, njihove nepredvidivosti ili loših prosudbi o njihovu značenju.

Unutarnji poslovno-razvojni rizici proistječu iz opasnosti unutar samog poduzeća u procesu rada, poslovanja i razvoja te vođenja i upravljanja poduzećem, u nepredvidivim ili zanemarenim mogućnostima raznih događaja. Najčešće se pojavljuje u svezi s organizacijom poduzeća, struk-turom sredstava i djelatnika, proizvodnjom roba, tj. uporabnih vrijednosti za drugoga te u svezi s manipuliranjem robama.

Rizik organizacije poduzeća poseban je rizik koji se sastoji u opasnosti da organizacija ne odgo-vara uvjetima i potrebama odgovarajućeg poduzeća. Rizik strukture imovine poduzeća predstav-lja dio poslovnog rizika poduzeća, a proizlazi iz analize poslovanja i same bilance poduzeća. On se najčešće prikazuje kroz kvantitativni i kvalitativni rizik. Rizik kadrova očituje se u opasnosti da će poduzeće biti oštećeno zbog neodgovarajuće strukture djelatnika, njihove stručne nesposobnosti ili umanjene sposobnosti ili nemotiviranosti za rad zbog loše stimulacije i sl.

Robni rizik očituje se u određivanju količine, kvalitete i vrednovanja robe, a najčešće se pojav-ljuje pri skladištenju, kao kvarenje, kalo, lom, prirodni gubitak, nepažnja u rukovanju, krađa, uni-štenje i slično.

Rizik uporabe resursa proizlazi iz opasnosti da pojedini resursi nisu dovoljno iskorišteni, da su nepravilno korišteni suprotno tehničkim pravilima ili da pojedini međusobno povezani i komple-mentarni resursi nisu dovoljno kvantitativno i kvalitativno usklađeni.

Rizik ulaganja kapitala vezan je za svako ulaganje u gospodarstvo. On je neizbježan pratitelj svakog ulaganja gospodarskih subjekata i spada u neprenosive poslovne rizike.

Rizik uspješnosti vezan je za profitabilnost i predstavlja opasnost da se iz bilo kojeg razloga ne ostvari očekivana stopa povrata na uloženi kapital.

Rizik inovacija proizlazi iz nesigurnosti, odnosno, opasnosti da inovacija neće biti prihvatljiva ili da se njenom primjenom ne ostvari očekivani rezultat. Inovativna aktivnost jedna je od najrizični-jih aktivnosti, posebno ako se temelji na znanosti, odnosno ako je riječ o epohalnoj ili revolucio-narnoj inovaciji i ako se događa u tehnologiji.

Vanjski poslovno-razvojni rizici jesu oni rizici koji imaju izvorište izvan poduzeća, odnosno u njihovu okruženju. Među vanjskim poslovnim rizicima ističu se: gospodarski rizik, tržišni rizici, ri-zik provedbe kupoprodajnog ugovora, prijevozni rizici, izvozni rizici, politički rizici i politički rizik zemlje. Gospodarski rizik označuje opasnost od nemogućnosti naplate prodane robe. To se može odnositi na robu prodanu domaćim kupcima, ali i robu prodanu u inozemstvo pa se u tom smislu može smatrati i izvoznim rizikom. Može se dogoditi da poduzeće počne proizvoditi robu, a kupac odustane od ugovora. Teži je slučaj ako se radi o robi po narudžbi, a ne standardnoj robi koja bi se mogla prodati drugima.

Tržišni rizici proizlaze iz različitih strana funkcije trgovine. Mogu biti apsolutni i relativni, pro-storni i vremenski, kvantitativni i kvalitativni. Tako se apsolutni tržišni rizik događa onda kada na nekom tržištu u određeno vrijeme neku robu nije moguće nabaviti ili prodati, dok se relativni tržiš-ni rizik događa onda kada se trgovačka funkcija ne može obavljati prema predviđanjima. Prostor-ni tržišni rizik proizlazi iz opasnosti od promašaja u izboru najpovoljnijeg nabavnog i/ili prodajnog tržišta, dok vremenski tržišni rizik predstavlja opasnost vremenskog promašaja najpovoljnijeg tre-nutka za nabavu ili prodaju. Upravo je ovaj vremenski tržišni rizik najvažniji jer izaziva sekundarne rizike kao što su: rizik vrijednosti, rizik rentabilnosti, rizik likvidnosti i slično.

Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora odnosi se na opasnost od neispunjenja obveza ugovo-renih stranaka, što može nanijeti štetu prodavatelju, ali i kupcu. Prijevozni rizici predstavljaju opa-snost vezanu za obavljanje prijevoza roba, a najčešće i prijevoznog sredstva. Izvozni rizici čine ne-predvidiv, neponovljiv jedinstveni neočekivani događaj čija je posljedica šteta ili gubitak koji poga-đa samo jedno poduzeće. Zbog toga je izvozni rizik neprenosiv rizik te ga izvoznik mora sam snosi-



ti. Ovisno o uzrocima koji su izazvali izvozni rizik, oni se mogu pojaviti kao gospodarski, političko-socijalni, valutni, tečajni, rizik konverzije, rizik transfera, itd.

Politički rizici nastaju aktivnošću državnih organa ili zbog nekih izvanrednih događaja u zemlji. Mogu nastati u vezi s prijevozom, štrajkom, radničkim nemirima ili terorizmom. Politički rizik ze-mlje odnosi se uglavnom na rizik izvoza robe ili kapitala u neku zemlju, a sastoji se u opasnosti da izvoznik neće moći naplatiti izvoz ili na drugi način doći do novca, zato što središnja banka zemlje uvoznika ne može to obaviti iz bilo kojeg razloga.

2.3. Upravljanje rizikomRizikom se mora upravljati, što znači da mu se mora pristupiti znalački, analitičko-kritički, upo-

rabom odgovarajućih metoda i tehnika, selektivno i uz odgovarajuću politiku rizika u poduzeću. Danas je teško zamisliti uspješnog menadžera, posebno na višim razinama organizacijske struktu-re poduzeća koji neće obavljati i poduzetničke funkcije, kao što je vrlo teško naći uspješnog podu-zetnika koji neće morati obavljati i određene menadžerske poslove. Ključni interes pri definiranju poduzetničko-menadžerskog rizika jest pitanje tko je taj koji preuzima rizik za poslovanje i razvoj (poduzetnik ili menadžer) i u čemu je bit tog rizika.

Postoje teoretičari koji misle da rizik ne snosi poduzetnik, već vlasnik kapitala. Točno je da u malim poduzećima rizik snosi vlasnik, ali je on u takvim poduzećima uglavnom i poduzetnik i menadžer. Dakle, sve tri funkcije sjedinjuju se u jednoj osobi. U tom slučaju rizik od poslovnog pothvata snosi vlasnik, kao vlasnik i kao poduzetnik.

Nešto je jasnija situacija u dioničkim društvima u kojima postoji više vlasnika dionica koji nisu poduzetnici ni menadžeri, a mnogi nisu čak ni djelatnici u društvu čiji su suvlasnici. Tu su podu-zetnička i menadžerska funkcija potpuno odvojene od vlasničke, ali poslovni i razvojni rizik uvijek snose i vlasnici i poduzetnici.

Poduzetnici i menadžeri, odnosno poduzetnički menadžeri uglavnom i upravljaju rizikom. Unu-tar sveobuhvatnosti poslovnog i razvojnog rizika koji je vezan za funkcioniranje i razvoj poduzeća on se raspodjeljuje na pojedine poduzetnike koji upravljaju pojedinim dužnostima i djelatnostima u poduzeću u skladu s njihovim djelokrugom. No ta je podjela rizika individualizirana te istovreme-no ne oslobađa glavnog poduzetnika ili menadžera poduzeća za čitavo područje rizika poduzeća.

Najveći rizik ove vrste najčešće je vezan za promjene, za inovacije tehnologijske, organizacij-ske, kadrovske i slične prirode. No, najveći poduzetničko - menadžerski rizik jest ne poduzima-ti promjene, ne inovirati, odnosno ne biti sposoban i spreman preuzeti rizik u poslovnim i razvoj-nim pothvatima.

Općenito vrijedi mišljenje da je poduzetništvo vrlo rizično, u čemu i jest njegov smisao.

3. ZaključakU uvjetima tržišnog gospodarstva poduzetništvo i menadžment obilježavaju neizvjesnost i ri-

zik u poslovanju i razvoju poduzeća. Jedan od glavnih prioriteta gospodarske politike mora biti ja-čanje poduzetništva te njegovo brže uključivanje u multilateralne trgovinske i gospodarske inte-gracije jer konkurentska sposobnost gospodarskih subjekata značajno ovisi o stupnju usvojeno-sti poduzetničke kompetencije. Usvajanje smisla za rizik pri pokretanju poduzetničkog pothvata uvelike ovisi o cjelovitom usvajanju svih sadržaja poduzetničke kompetencije jer za većinu učeni-ka formalno obrazovanje završava nakon srednje škole. Poduzetnik sa smislom za rizik, u upravlja-nju istim, pristupat će znalački, analitičko - kritički, uz upotrebu odgovarajućih metoda i tehnika, selektivno i uz odgovarajuću politiku rizika u konkretnom poslovnom okruženju.

Meaning of Risk as a Part of Entrepreneurial Competences

Abstract The meaning of risk is one of the main characteristics of entrepreneurial competencies and the critical point that may affect the decision of entrepreneurs to start their entrepreneurial venture. Entrepreneurial competencies can be learned, developed and perfected, but an inborn sense and courage in taking the entrepreneurial risk of some people over others is often very dif-ferent. Past experience and new knowledge can reinforce a sense of risk, because in this way an entrepreneur can realistically look at the expected risks in the business enterprise. As risk is the possibility of negative result in some activities, the entrepreneur is faced with four types of risk: financial, risk of career management, family, social and psychological risk.Since entrepreneurship is a unique profession characterized by risk-taking, many attempts are made to measure this risk and some studies link gender, cultural background, devel-opment level and kind of business with its propensity to risk.Approach to development of work in a particular life cycle reveals that the risk appetite changes over time so that man-agers with previous experience take less risks and are more prone to increased caution. Uncertainty is a risk that can not be predicted or controlled, because for example, chang-es in demand, changes in government policies, global trends and, consequently, profits and losses, carry with them unforeseen risks arising from cyclical, structural changes in econom-ic policy.

Keywords: Entrepreneurship, entrepreneurial risk, entrepreneurial competencies

Literatura1. Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. „Poduzetna Hrvatska“, (2010) - http://www.e4e.com.hr/

pdf/60_sjednica_vlade_rh_1.1_strategija.pdf, ( access 18. 03. 2012.)2. Zelena knjiga o poduzetništvu u Europi, (2003.) EU komisija, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/

com/2003/com2003_0027en01.pdf, ( access 20. 03. 2012.)3. Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, EU referentni okvir, (2004), EU komisija, http://ec.europa.eu/

dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf, ( access 20. 03. 2012.)4. Oslo agenda, (2006), Dokument EU o poduzetničkoj edukaciji u Europi, http://ec.europa.eu/enterprise/polici-

es/sme/files/support_measures/training_education/doc/oslo_agenda_final_en.pdf , EU komisija, ( access 21. 03. 2012.)

5. Hrvatski okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, MZOŠ, listopad 2011., ISBN 978-953-6569-76-2.

6. Albanese, R.: Competency-based management education, (1989.), Journal of Management Development. 8(2), 66-76.

7. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. : Suvremeni menadžment, (2008), Školska knjiga, Zagreb.8. Heder, E., Smoljić, M., Tafra, V. : Nužnost implementacije poduzetničke kompetencije u kurikulum neformal-

nog obrazovanja, (2009), Zbornik radova 4. međunarodne konferencije „Neformalno obrazovanje i infor-malno učenje odraslih“, Šibenik, 29.-31. 5. 2009., Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb. 73-81.

9. Hisrich, R., Peters, M. (1998), Entrepreneurship, 4th. Edition, Irwin McGraw-Hill, BostonKolaković, M.: Poduzetništvo u ekonomiji znanja, (2006), Sinergija, Zagreb.


Aktivne metode učenja i podučavanja

Aktivne metode učenja i poučavanja

4Active methods of teaching and learning

Primjena poslovnih simulacija u visokoškolskom obrazovanju budućih menadžera u turizmu i

ugostiteljstvu

Marko Perić, doc.dr.sc., Katedra za menadžment, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, HrvatskaTel: +385 51 294 191, Fax: +385 51 291 965, [email protected] Đurkin, mag.oec., Katedra za menadžment, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, HrvatskaTel: +385 51 294 209, Fax: +385 51 291 965, [email protected]

SažetakPoslovni svijet danas ne ostavlja previše prostora za improvizaciju; često već i male pogreške dovode do propasti i stečaja poduzeća. U tom smislu, odluke koje menadžeri poduzeća sva-kodnevno donose posebno su značajne i često mogu biti odlučujuće za opstanak poduzeća. Takvi izazovi za menadžera, ujedno su i izazovi za obrazovni sustav, pogotovo visokoškolske ustanove iz područja menadžmenta, koje pripremaju studente za odgovorne menadžerske pozicije. S obzirom da je učenje na vlastitim pogreškama najskuplji način učenja, potrebno je osmisliti načine stjecanja iskustva u kontroliranim uvjetima gdje posljedice nisu toliko bolne i skupe kao u stvarnom svijetu. Iz navedenog razloga, u svjetskoj se obrazovnoj praksi kori-ste poslovne simulacije. Njima se, oponašajući stvarni poslovni svijet, dolazi do istih rezulta-ta, iskustava i znanja, ali u puno kraćem vremenu, s manje novca i bez neželjenih posljedica. Ovaj se članak bavi važnošću poslovnih simulacija kao tehnike učenja u visokoškolskom obrazovanju menadžera i poduzetnika (uz objašnjenje sličnosti, različitosti i preklapanja ova dva pojma). Svrha je članka kroz pregled teorijske osnove poslovnih simulacija i prezentira-nje primjera iz prakse (korištenje simulacijskih softverskih programa na Fakultetu za menad-žment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji) analizirati važnost i konkretan doprinos takve vr-ste učenja na kvalitetu odluka budućih menadžera i poduzetnika.

Ključne riječi: Poslovne simulacije, visokoškolsko obrazovanje, menadžment

1. UvodU današnje vrijeme, u najširim sferama društvenog života često se koristi pojam simulacije,

odnosno simuliranja. Medicina, promet, obrazovanje, sport, samo su neka od područja gdje se ko-risti pojam simulacija, često ne s istim značenjem. Stoga je opravdano postaviti pitanje: Što je za-pravo simulacija?

Pod pojmom „simulacija“, u Hrvatskom općem leksikonu (1996.) nalaze se sljedeće natukni-ce: 1. glumljenje (neke bolesti), pretvaranje, zavaravanje, prenemaganje; 2. inf. prikazivanje nekih svojstava ili vladanja fizičkog ili apstraktnog sustava s pomoću vladanja nekog drugog sustava. Za ovaj je rad relevantan drugi aspekt simulacije.

Tako primjerice Gordon (1978., str. 38) govori kako se pojam simulacija ponekad koristi za opis bilo kojeg postupka izrade modela i deriviranja rješenja numeričkim metodama. Shannon simula-ciju definira kao proces dizajniranja modela realnog sustava i provođenje eksperimenata nad tim

160 Marko Perić, Jelena Đurkin: Primjena poslovnih simulacija u visokoškolskom obrazovanju...

modelom radi razumijevanja ponašanja sustava ili evaluiranja različitih strategija u okviru grani-ca zadanih kriterijima ili nizom kriterija (Shannon,1978.). U novije vrijeme nije došlo do značajni-jih promjena u poimanju te se simulacija definira kao proces dizajniranja modela nekoga stvarnog sustava i provođenja eksperimenata nad tim modelom u svrhu razumijevanja ponašanja sustava i/ili vrednovanja različitih strategija funkcioniranja tog sustava (Pegden et al., 1995). Također, si-mulacija je oponašanje funkcioniranja stvarnog procesa ili sustava uzimajući u obzir i protok vre-mena (Banks, 1999.).

Može se zaključiti da je simulacija jedna od najučestalijih tehnika modeliranja. Simulacijsko modeliranje predstavlja skup metoda i tehnika koje omogućuju oponašanje realnih sustava teme-ljeno na znanstvenim principima i uz korištenje znanstvenih metoda i tehnika. Općenito postupak simulacije započinje opisom funkcioniranja originalnog sustava (specificiranjem operacijskih algo-ritama), zatim se razvija simulacijski model, vrši se simulacija, odnosno eksperimentira se s mode-lom na način kako bi se to željelo s originalnim sustavom (kada bi to bilo moguće) te se konačno analiziraju i interpretiraju rezultati simulacije, dovode u vezu s originalnim sustavom te ih se ko-načno i primjenjuje na originalnom sustavu (Cetinski, Perić, Jovanović, 2009., str. 5). Razvoj raču-nala značajno je pridonio popularnosti ove metode, te se danas često umjesto fizičkih modela ko-riste računalni programi (modeli). Računalne simulacije postale su koristan alat matematičkih mo-deliranja prirodnih sustava u fizici, kemiji i biologiji, društvenih sustava u ekonomiji, psihologiji i politici, ali i u procesima razvoja novih tehnologija.

Predmet istraživanja ovog rada jesu poslovne simulacije i njihova uporaba u obrazovanju. Po-red kratkog teoretskog pregleda poslovnih simulacija, na primjeru korištenja simulacijskih sof-tverskih programa na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, analizirati će se važnost i konkretan doprinos takve vrste učenja na kvalitetu odluka budućih menadžera i poduzetnika.

2. Poslovne simulacije u obrazovanjuPojam simulacije danas je vrlo blisko vezan uz računalne igre i industriju zabave te uz obrazo-

vanje. Različitim kombinacijama stvarnih i simuliranih ljudi, opreme i uvjeta, obrazovna uloga si-mulacija najviše dolazi do izražaja u područjima prometa, vojske, medicine te osobito poslovanja.

Simulacije na simulatorima vozila (driving simulators), simulatori za obuku civilnih i vojnih pi-lota (flight simulators), simulacije raznih bitaka za vojne potrebe (war games), sofisticirani mode-li kojima se studenti medicine uče anatomiji ljudskog tijela i sl. Primjer su korištenja simulacija u obrazovne svrhe. U svim je slučajevima riječ o interaktivnim modelima koji imaju sposobnost re-agirati na svaku odluku i potez koji student napravi. Na taj je način omogućena aktivna dvosmjer-na komunikacija između studenta i modela, a studentima je omogućeno da rade procjene, dono-se odluke, ali i da griješe i ispravljaju svoje odluke bez neželjenih posljedica.

Simulacije koje opisuju različite ekonomske sustave te se koriste za prognoziranje ponašanja tih sustava nazivaju se poslovne simulacije. Dinamički zasnovane poslovne simulacije omoguću-ju eksperimentiranje s poslovnim strategijama u nerizičnoj okolini i pružaju korisnu nadopunu slučajevima iz prakse.

Uložiti veći dio dobiti u žestoku marketinšku kampanju ili podijeliti stimulacije i tako dodatno motivirati zaposlene? Potpisati ili ne ugovor koji trenutačno neće donijeti velike rezultate, ali bi du-goročno mogao biti vrlo isplativ? Uložiti u osvajanje nepoznatog tržišta ili u rast poznatog, ali već dobro pokrivenog? Kakve su financijske projekcije poslovanja, koji su rizici i kakav je njihov utje-


caj na poslovanje? Takva i slična pitanja svakodnevno si postavljaju poduzetnici i menadžeri u po-dručjima strateškog planiranja, istraživanja i razvoja, marketinga, ljudskih potencijala i financija bez obzira na profil poduzeća. Odgovori na ova pitanja, odnosno odluke koje donose imaju dale-kosežne posljedice kojih katkad nisu svjesni ni najiskusniji.

Upravo poslovne simulacije mogu pomoći u sagledavanju ovakvih pitanja i odluka, jer nastoje dočarati stvarnost poslovnog života iskušavajući modele kojima bi se na najefikasniji način mo-glo doći do željenih rezultata za tvrtku. Stoga se one sve češće upotrebljavaju u obrazovanju me-nadžera, poduzetnika te polaznika poslovnih škola i fakulteta, posebno u području menadžmen-ta, financija i industrije.

Iako prvi zapisi o korištenju poslovnih igara (igre na ploči i ratne igre) datiraju iz trećeg ti-sućljeća pr.n.e. u Kini, moderne poslovne simulacije vezuje se uz 1955. godinu kada je Rand Corporation razvila simulaciju Monopologs fokusiranu na upravljanje zalihama u logistici ame-ričkih zračnih snaga (Jackson, 1959.). Naredne godine American Management Association ra-zvio je prvu šire poznatu poslovnu ‘’igru’’ Top Management Decision Simulation (Meier et al., 1969.). Od tog trenutka, broj je poslovnih simulacija brzo rastao pa je primjerice 1961. godine za-bilježeno preko 100 poslovnih simulacija i preko 30.000 izvršnih direktora koji su sudjelovali u barem jednoj poslovnoj simulaciji (Kibbee et al. 1961.), a krajem 70-ih njih oko 228 (Horn i Clea-ves, 1980.).

U poslovnim školama poslovne se simulacije koriste od 1957. godine (Watson, 1981.), i to po-novo najprije u Sjedinjenim Američkim Državama, a istraživanje Dale i Klassona (1962.) pokazalo je da je od 107 anketiranih škola članica AACSB-a (The Association to Advance Collegiate Schools of Business) čak 71.1% koristilo poslovne simulacije na barem jednom od kolegija 1962. godine. Faria i Nulsen akademske godine 1994./1995. provode opširno istraživanje te utvrđuju da 97.5% anketiranih škola koristi poslovne simulacije na svojim preddiplomskim i diplomskim studijima. U istom istraživanju navedeno je kako se simulacije najčešće koriste na područjima poslovne politi-ke (65.7%), marketinga (62.7%), menadžmenta (44.5%), financija (39.0%) i računovodstva (15.7%) (Faria i Nulsen, 1995., str. 24).

Što se Hrvatske tiče, simulacije se koriste na visokim školama i učilištima u inženjerstvu, me-dicini, prometu, a značajnije širom informatizacijom institucija. Međutim, uporaba poslovnih si-mulacija („igara“) u formalnom obrazovanju menadžera i poduzetnika tek je u začetku, iako po-stoje pozitivni primjeri poput Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije, Eko-nomskog fakulteta u Zagrebu ili Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“ iz Zagreba. Neformalni oblici edukacije menadžera i poduzetnika održavaju se kroz različite seminare na kojima se individualno ili grupno sudjeluje u menadžerskim „igrama“ razli-čitih proizvođača. Poslovne simulacije često se nazivaju i simulacijske igre, poslovne igre ili me-nadžerske igre. U ovim sintagmama riječju «igra» želi se naglasiti njena nerizičnost, zanimljivost, dinamičnost te mogućnost ponavljanja istih ili sličnih scenarija (Basnet, i Scott, 2004.). Riječ igra, dakle, ne smije se shvatiti doslovno kao igranje, jer bi to simulacijama dalo dozu neozbiljnosti, a simuliranje je vrlo važan proces prilikom donošenja poslovnih odluka te samim time može utje-cati i na poslovni rezultat poduzeća.

Značajan korak u širem uključivanju poslovnih simulacija u obrazovne institucije predstavlja i mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje podržava korište-nje poslovnih simulacija u svrhu obrazovanja za poduzetništvo.

Slijedi pregled iskustava Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije u pri-mjeni poslovnih simulacija u okviru pojedinih kolegija iz nastavnog plana i programa.

3. Case study: Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji već 50 godina djeluje kao visokoš-

kolska ustanova za obrazovanje kadrova u turizmu i ugostiteljstvu. Velik broj diplomata Fakulteta uspješni su samostalni poduzetnici ili rade na visokim menadžerskim pozicijama u turizmu.

Razlika između pojma poduzetnika i pojma menadžera, još uvijek je donekle predmet rasprave u akademskim krugovima. Većina autora smatra da poduzetnik i menadžer nisu iste osobe, a po-duzetnikom se najčešće smatra osoba koja upravlja određenim poslovima, ali i preuzima rizik s ci-ljem ostvarenja profita, dok menadžer upravlja tuđim kapitalom i na osnovi rezultata poslovanja ostvaruje svoju plaću, dok dobit ubire vlasnik kapitala (koji može i ne mora ujedno biti i poduzet-nik). To ujedno ukazuje da je temeljna razlika između poduzetnika i menadžera u odnosu prema poslovnom riziku. (Dobre, 2006., str. 28).

Na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu (FMTU), poslovne su simulacije prisut-ne na dva načina:

• -kao izborni kolegij „Poslovne simulacije“ koji se održava na trećoj godini preddiplomskog stručnog studija i bavi se teorijskim i praktičnim aspektima poslovnih simulacija, kroz rad u Računalnom programu za upravljanje imovinom u ugostiteljstvu i turizmu te od ove godine poslovnom simulacijom „Cesim OnService“

• -korištenjem Računalnog programa za strateško upravljanje imovinom u ugostiteljstvu i turizmu, kao svojevrsne poslovne simulacije u svrhu poslovnog planiranja i analize, projek-tnog planiranja te planiranja u institucijama kulture i umjetnosti, na kolegijima „Menad-žment malih i srednjih poduzeća“, „Projektni menadžment“, te „Menadžment institucija kulture i umjetnosti“.

Pri poslovnom simuliranju na navedenim kolegijima studenti koriste dva osnovna programa: Računalni program za strateško upravljanje imovinom u turizmu (MS Excel bazirana aplikacija s nekoliko inačica, ovisno o zahtjevima pojedinog kolegija) te Cesim OnService računalnu simulaciju (od ove se godine redovni studenti Poslovnih simulacija koriste tom aplikacijom).

Kolegij Poslovne simulacije, akademske godine 2010./11. pohađalo je 47 studenata na preddi-plomskom stručnom redovnom i izvanrednom studiju, s prosječnom prolaznošću od 72% upisa-nih studenata.

Kolegij Menadžment kulture i umjetnosti akademske godine 2010./11. pohađalo je 118 stude-nata na preddiplomskom sveučilišnom redovnom i izvanrednom studiju, s prosječnom prolazno-šću od 89% upisanih studenata.

U svrhu istraživanja stavova o korisnosti poslovnih simulacija u procesu učenja u travnju 2012. godine, provedeno je anketiranje studenata Fakulteta prema uzorku vidljivom u tablici 1.

Tablica 1. Uzorak studenata

Ukupan broj studenata koji pohađaju kolegij u akademskoj

godini 2011/12.Testirani uzorak

apsolutni iznos u %Kolegij „Poslovne simulacije“ –redovni studij1 13 8 61,5%

Kolegij „Poslovne simulacije“ – izvanredni studij 5 5 100%

Kolegij „Menadžment institucija kulture i umjetnosti“ – redovni i izvanredni studij 75 51 68%



Radi se o testnoj grupi studenata koja se od ove godine služi Cesim OnService poslovnom simulacijom

Izvor: izrada autoraZa ispitni uzorak uzeti su studenti kolegija „Poslovne simulacije“ te kolegija „Menadžment in-

stitucija kulture i umjetnosti“. Anketni upitnik korišten za istraživanje, orijentiran je na stavove studenata prema korisno-

sti poslovnih simulacija kao koncepta i konkretnog računalnog programa koji koriste na svom ko-legiju. Stavovi su istraženi putem postavljenih izjava, a stupanj slaganja studenata s pojedinom izjavom kvantificiran je pomoću Likertove ljestvice kao odabranog načina mjerenja. Anketnim se upitnikom željelo istražiti kakav stav prema korisnosti poslovnih simulacija i pripadajućih računal-nih programa koje koriste, imaju studenti kojima su poslovne simulacije glavna tema kolegija koji slušaju („Poslovne simulacije“), te onih koji se određenom inačicom poslovne simulacije koriste kako bi kvalitetnije planirali i analizirali ishode svojih odluka u području menadžmenta („Menad-žment institucija kulture i umjetnosti“).

Najvažniji rezultati istraživanja stavova studenata prezentirani su u nastavku

Grafikon 1. Analiza rezultata istraživanja za izjavu .„Smatram da ovim kolegijem stječem znanja koja će mi biti potrebna u budućem poslu.“

Izvor: izrada autora na temelju provedenog istraživanja

Iz navedenog grafikona vidljivo je se da preko 85% studenata Poslovnih simulacija, i redovitog i izvanrednog studija, slaže ili potpuno slaže da će im znanja s kolegija Poslovne simulacije trebati u poslovnoj budućnosti. Sličan rezultat pokazalo je istraživanje na kolegiju „Menadžment institu-cija kulture i umjetnosti“ (preko 60% ispitanika se slaže s navedenom tvrdnjom).

Grafikon 2. Analiza rezultata istraživanja za izjavu „Simulacija mi pruža izravni uvid u menadžerski način razmišljanja i donošenja odluka.


Rezultati istraživanja pokazali su kako studenti kolegija Poslovne simulacije, smatraju da im po-slovne simulacije pružaju izravan uvid u menadžerski način razmišljanja (tek 13% uzorka je indife-rentno prema tvrdnji), dok studenti kolegija Menadžment institucija kulture i umjetnosti u nešto manjoj mjeri percipiraju simulacije direktnim uvidom u odlučivanje menadžera (11,8% je indiferen-tno prema tvrdnji, 2% se ne slaže s tvrdnjom, dok se ostali slažu ili u potpunosti slažu s tvrdnjom).

Grafikon 3. Analiza rezultata istraživanja za izjavu „Smatram da bi se simulacije poslovnih proce-sa trebale više koristiti u različitim kolegijima na Fakultetu“




Istraživanje je pokazalo kako se studenti pretežno slažu sa širenjem uporabe poslovnih simu-lacija i na druge kolegije iz različitih područja koji se provode na Fakultetu. (u prosjeku preko 50% studenata na oba kolegija u potpunosti se slaže s tvrdnjom, tek se 7 studenata u cjelokupnom uzorku svih kolegija ne slaže s navedenom tvrdnjom).

Grafikon 4. Analiza rezultata istraživanja za izjavu „Određeni pojmovi koje sam izučavao/la na drugim kolegijima, dobili su praktični smisao tek kroz rad na konkretnoj računalnoj simulaciji na ovom kolegiju“


Stupanj slaganja s navedenom izjavom, (preko 60% studenata u uzorku svakog kolegija se slaže ili potpuno slaže s tvrdnjom) upućuje na pretpostavku da studenti prepoznaju prednost poslovnih simulacija za kvalitetno spajanje teoretske materije s njezinom primjenom u stvarnosti.

5. ZaključakZa menadžere je važno da posjeduju analitičke sposobnosti, sposobnosti za donošenje odluka

te da se svojim osobnim nastupom znaju nametnuti kao vođe tima.Važnost simulacijskih igara u kontinuiranoj izobrazbi budućih menadžera na visokoškolskim in-

stitucijama je velika. Glavna je prednost simulacija njihova sposobnost da uz relativno mali utro-šak financijskih sredstava vjerno oponašaju kompleksnost stvarnog svijeta i da analiziraju pona-šanje sustava u vremenu. Stoga su simulacijske igre, ako se igraju u timovima, izvanredan način za prepoznavanje menadžerskih potencijala među zaposlenima, ali i među studentima. . One tako-đer omogućuju i ispravljanje eventualnih pogrešnih navika pri odlučivanju.

Iskustvo je pokazalo, a istraživanje provedeno na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugo-stiteljstvu potvrdilo, da je uporaba poslovnih simulacija kvalitetan način obrazovanja kadrova u visokom školstvu orijentiranom na menadžment jer pruža specifičan uvid u način menadžerskog

razmišljanja i donošenja odluka, kao i spoznavanja utjecaja pojedine poslovne odluke na poslovni sustav. Upravo zbog toga, poslovne su simulacije mnogo efikasniji način učenja nego čista repro-dukcija znanja, odnosno pasivno primanje informacija.

Abstract World of business does not leave space for improvisation, even small mistakes can lead to the enterprise’s bankruptcy. Therefore, decisions that enterprise managers make eve-ry day, are very important and can be crucial for the enterprise’s survival. Those manageri-al challenges, are also challenges for educational system, especially for higher education in-stitutions responsible for education of students for future demanding managerial positions. Learning from its own mistakes is the most expensive method of learning, so it is necessary to create methods of gaining experience in a controlled environment , where consequences are not as painful and expensive as in the real world. Having that in mind, in the world edu-cational practice are often being used business simulations. Through using business simula-tions it is possible to achieve same level of results, experience and knowledge in much short-er time, with less money and without unwanted consequences. This paper deals with the importance of business simulations as a teaching technique in the higher education of managers and entrepreneurs (including explanation of similarities, dif-ferences and overlapping between these two terms). Purpose of this paper is to analyse im-portance and practical contribution of the business simulations on quality of decisions of fu-ture managers and entrepreneurs, by giving overview of theoretical background regarding business simulations and presenting the practical case study (usage of simulation software programmes at Faculty of tourism and hospitality management in Opatija).

Keywords: Business simulations, higher education, management

Literatura 1. Banks, J.(1999) Discrete Event Simulation, (published in the Proceedings of the 1999 Winter Simulation Con-

ference, Farrington,P.A.(ur.), 7-13.2. Basnet, C., Scott, J. L. (2004). A spreadsheet based simulator for experential learning in production manage-

ment. Australian Journal of Educational Technology, 20 (3), 275-294.3. Cetinski V., Perić M. i Jovanović D. (2009). Poslovne simulacije. Rijeka: Fintrade&Tours.4. Dale, A. G. i Klasson, C. R. (1962). Business Gaming: A Survey of American Collegiate Schools of Business.

Austin, TX: Bureau of Business Research, University of Texas.5. Dobre, R. (2006). Poduzetništvo. Zadar: Sveučilište u Zadru.6. Faria, A. J. (1987). A Survey of the Use of Business Games in Academia and Business. Simulation & Games,

18, 207-224.7. Faria, A. J.i Nulsen, R. (1996). Business simulation games: Current usage levels; a ten year update. Deve-

lopments In Business Simulation & Experiential Exercises, 23. 8. Gordon, G.(1978). System Simulation-Second Edition. New Jersey:, Prentice-Hall, Inc.9. Horn, R. E. i Cleaves A. (1980). The Guide to Simulation/Games for Education and Training. Newbury Park,CA:

Sage Publications10. Hrvatski opći leksikon (1996). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža 11. Jackson, J. R. (1959). Learning from Experience in Business Decision Games. California Management Re-

view,1, 23-29.



12. Kibbee, J. M., Craft, C.J. i Nanus, B. (1961). Management Games. New York: Reinhold Publishing Company.13. Meier, A. C., Newell, W.T. i Pazer, H. L. (1969). Simulation in Business and Economics. Englewood Cliffs, New

Jersey: Prentice-Hall Publishing Company.14. Pegden, D.C.,Shannon, R.E.i Sadowski,R.P. (1995). Introduction to Simulation Using SIMAN, 2nd ed.

McGraw-Hill, Inc.15. Shannon, R.E. (1978). System Simulation-The Art. New Jersey:Prentice-Hall.16. Watson, H. J.(1981). Computer Simulation in Business. New York: John Wiley & Sons Publishing Company.

Metode aktivnog učenja u sistemu visokog obrazovanja

Sandra Brkanlić, Msc ekonomije, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21000 Novi Sad, Srbija, telefon +381648252145, email adresa – [email protected] Radakov, Msc ekonomije, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21000 Novi Sad, Srbija, telefon +381638025094, email adresa – [email protected] Vapa, Msc ekonomije, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21000 Novi Sad, Srbija, telefon +381658888272, email adresa – [email protected]

Sažetak Preduzetništvo predstavlja sinergijsko delovanje sledećih karakteristika: kreativnosti, ino-vativnosti, samouverenosti i upornosti. Shodno tome didaktičko-metodički instrument re-alizacije nastavnih sadržaja koji razvija preduzetničke kompetencije mora biti interaktivan, podsticajan i svrsishodan kako bi se u sistemu visokog obrazovanju sticale i razvijale predu-zetničke sposobnosti. U radu je stavljen akcenat i na obrazovanje i osposobljavanje asiste-nata i profesora u sistemu visokog obrazovanja kako bi se sprovođenje takvog oblika nastav-nog procesa uspešno realizovalo. Kroz analizu studija slučaja uspešnih kompanija, kao i or-ganizovanjem predavanja na kojima gostujući predavači prezentuju svoje iskustvo iz prakse, studenti postaju više zainteresovani za predmet i dobijaju ideje koje će kasnije kao preduzet-nici primeniti u praksi. Cilj rada jeste da se ustanovi koje su to značajne metode aktivnog po-dučavanja koje omogućavaju studentima da steknu preduzetničke kompetencije. Za razliku od tradicionalnih metoda kojima nastavno osoblje isključivo prenosi znanje, dok su studenti samo pasivni slušaoci, savremene nastavne metode omogućuju aktivno uključi-vanje studenata u nastavu, čime dolazi do izražaja njihova kreativnost, a što je preduslov za dalje uspešno bavljenje preduzetništvom. Savremeni pristup nastavi će biti predstavljen kroz metode aktivnog podučavanja kao što su: dijaloška metoda, istraživačka metoda, učenje putem rešavanja problema, simuliranje,igra i sl.

Ključne reči: preduzetništvo, kreativnost, savremena nastava,metode aktivnog podučavanja

1. UvodPreduzetništvo predstavlja sinergijsko delovanje sledećih karakteristika: kreativnosti, inova-

tivnosti, samouverenosti i upornosti. Shodno tome didaktičko-metodički instrument realizacije nastavnih sadržaja koji razvija preduzetničke kompetencije mora biti interaktivan, podsticajan i svrsishodan kako bi se u sistemu visokog obrazovanju sticale i razvijale preduzetničke sposobno-sti. U tom smislu potrebno je pre svega koristiti strategiju metodičkog pluralizma.

Osim projektne nastave moguće je nastavni proces organizovati i drugim interaktivnim me-todama koje razvijaju preduzetničke kompetencije (Anderson,1996, str. 118-143.). Ne manje zna-čajno, a na šta je potrebno obratiti pažnju, je i obrazovanje nastavnika za sprovođenje takvog oblika nastavnog procesa. Kao potpora u realizaciji integrativnog oblika učenja, moguće je ko-ristiti i neke „alternativne“ nastavne metode: edukinestetiku, neurolingvističko programiranje i sugestopediju.

170 Sandra Brkanlić, Sandra Radakov, Bojan Vapa: Metode aktivnog učenja u sistemu visokog ...

U radu ćemo najpre predstaviti najčešće primenjivane metode aktivnog podučavanja koje su dale najveći doprinos u razvoju preduzetničkih kompetencija.

2. Metode aktivnog podučavanjaIzbor metoda i oblika rada u nastavi bitno je pitanje savremenog nastavnika. Za razliku od onih

tradicionalnih metoda u kojima je učitelj, više – manje, prenosilac znanja, a učenici pasivni sluša-oci i primaoci tih znanja, savremene nastavne metode omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime do izražaja dolazi njihova kreativnost, što je zapravo i cilj savremene nastave (Nel-son, 2000).

Metode aktivnog podučavanja su:• dijaloška,• istraživačka,• učenje putem rešavanja problema,• simuliranje,• igra.• analiza sadržaja• case studyDijaloška metoda ima orijentacioni i motivacioni karakter. Ona omogućava da se učenici uve-

du u program (bilo da program sastavlja nastavnik - programer, da se dobije gotov program ili ga sastavljaju sami učenici), da naprave plan rada i da se motivišu za predstojeću aktivnost polaze-ći od značaja njenog izvršenja, odnosno cilja koji treba ostvariti, tj. činjenica koje treba naučiti.

Istraživačka metoda podrazumeva samostalno traganje za činjenicama, pronalaženje relevan-tnih veza i odnosa među datim podacima, prestruktuiranje podataka, redefiniciju i samostalno dolaženje do novih (neočekivanih) rezultata. Učenik je u interakciji s kompjuterom kao sredstvom za manifestaciju sopstvenih istraživačkih (kreativnih) potencijala.

Učenje putem rešavanja problema - problemsko učenje omogućava visok nivo kreativnosti učenika. Ovo je najviši domet i oblik učenja. Učenik i kompjuter naizmenično jedan drugome po-stavljaju problemske zadatke, iznova se traže rešenja i neprekidno rešavaju raznovrsne problem-ske situacije. Učenje je izuzetno zanimljivo, tako stečeno znanje je trajno i u praksi lako primenlji-vo, posebno u novim problemskim situacijama.

Metoda simuliranja polazi od potrebe da učenici pokažu što veću inventivnost u radu s kom-pjuterom i da ga koriste na raznovrsne načine. U kompjuter je programiran jedan model realne ili zamišljene situacije. Zadatak učenika je da menja odnose među postojećim situacijama. Učenik svojim kreativnim stavovima menja pojedine varijable i tako dolazi do novih situacija, koje su če-sto nepredvidive. Upravo nepredvidivost situacije unosi draž. Međutim, neke situacije mogu kod učenika izazvati čuđenje, nevericu, pa i strah. Zato je zadatak nastavnika da primenjujući ovaj me-todički postupak uputi učenike i u takve mogućnosti i da ga pravilno vodi u ovoj nastavno-kom-pjuterskoj strategiji. Metoda simuliranja omogućava kreativne postupke učenika, posebno u po-gledu unošenja vlastitih varijabli (konstrukcija, uslova). Učenik putem povratne informacije brzo saznaje rezultate, na koje je prethodno uticao svojom intervencijom. Simuliranje se može ponav-ljati, što učeniku omogućava nove provere, a to osigurava pouzdan transfer u vežbanju i učenju.

Metoda igre se često primenjuje u nastavi uz pomoć kompjutera. U kompjuteru se nalaze svi potrebni podaci vezani za određenu igru, on istovremeno deluje i kao računar, korektor i sudija. Do izražaja dolazi učenička inteligencija, upornost i želja za pobedom, takmičenje. S metodičkog


aspekta nastavnik će učenike uputiti da će kompjuter najpre prezentovati određene informacije u vezi s nekom situacijom, a da je zadatak učenika da pruži pravi odgovor na osnovi izbora neke od više datih mogućnosti.

Analiza sadržaja podrazumeva sistematsko prebrojavanje, procenjivanje, interpretiranje i ana-lizu materijalnih formi komunikacije između pojedinaca ili grupa.

Case study je analitičko, povezano, kreativno, primenjeno mišljenje kojim imamo svest o po-stojanju problema. Metoda studije slučaja ima za cilj:

• Razvoj alternativnih rešenja• Spoznaja višeznačnosti praktičkih problema• Sposobnost/spremnost za ocenjivanje, kao i za samostalno donošenje odluka• Pronalaženje nedostataka u znanju i u odnosu prema drugima• Produbljivanje znanja• Unapređenje socijalnih kompetencija Predavanja iz oblasti preduzetništva pored teorijske osnove treba da obuhvate što više prime-

ra iz prakse. Analizom studija slučaja uspešnih kompanija, kao i organizovanjem predavanja na ko-jima gostujući predavači prezentuju svoje iskustvo iz prakse, studenti postaju više zainteresovani za predmet i dobijaju ideje koje će kasnije kao preduzetnici primeniti u praksi. Pored toga, analiza poslovanja kompanija se takođe može organizovati u obliku radionica gde studenti rešavaju prak-tične probleme zasnovane na realnim problemima iz prakse i na taj način usavršavaju svoje pre-duzetničke veštine.

3. Uloga mentora u razvoju preduzetničkih veštinaVođenje preduzeća zahteva različite veštine u različitim fazama poslovanja. Za mladog predu-

zetnika podrška iskusnog menadžera može da predstavlja ključ uspeha preduzeća koje je tek na početku ostvarivanja poslovnih rezultata. Kroz rad sa mentorom, on ovladava preduzetničkim ve-štinama koje su mu neophodne, stoga, i ovaj vid učenja podvodimo pod metodu aktivnog poduča-vanja, sa ciljem sticanja preduzetničkih sposobnosti. Za mentora, učestvovanje u programu pred-stavlja mogućnost za sticanje novog iskustva i doprinos ekonomskom razvoju zajednice. Takođe, mentoriski rad donosi zadovoljstvo pomaganja malom preduzeću da se razvije i omogućava pri-menu veština i znanja na nov način, kao i razvoj novih veština i znanja. Takođe, mentorstvo podra-zumeva i širenje mreže poslovnih kontakata kroz upoznavanje novih klijenata i drugih mentora, tako da je ovaj vid aktivnog podučavanja kroz praksu obostrano koristan.

Biznis mentori su volonteri iz viših nivoa menadžmenta, pojedinci iskusni i poštovani u poslu i spremni da usvoje jedno malo preduzeće i podele svoja znanja i veštine sa mladim preduzetnicima.

Biznis mentori su iskusni poslovni ljudi koji razumeju izazove s kojima se suočavaju početni-ci u biznisu, imaju iskustvo u višim nivoima menadžmenta korporativnog okruženja ili u uspeš-nom vođenju sopstvenog biznisa, na raspolaganju su 2-4 sata mesečno za mentorski rad „jedan na jedan“, tokom godinu dana. Biznis mentori su komunikativni, ugledni, ulivaju poverenje i imaju iskrenu želju da pomognu malim preduzećima deleći svoja znanja, veštine i iskustvo.

Osim u praksi, biznis mentori često prenose znanje i iskustvo studentima u okviru nastave, ra-zvijajuči kod njih kreativnost i inovativnost, i na ovaj način pospešuju mogućnost za sticanje pre-duzetničkih kompetencija.

Najčešće, u ovakvim nastavnim aktivnostima učestvuju mentori iz vodećih svetskih kompani-ja, kao što su: Coca-Cola, Hellenic, Holcim, Državna lutrija Srbije, PricewatehouseCoopers, Socie-te Generale banka, Atlantic Grupa, Erste banka, Ernst&Young, Omega M i Oivivo.

Uloga mentora jeste:• pomoć u razvoju biznis plana i kreiranju akcionog plana;• podsticanje preduzetnika da razvije svoj pun preduzetnički potencijal• evaluacija preduzetnikovih planova i odluka• uočavanje potencijalnih problema i poteškoća i pomoć u sprečavanju da se oni pojave• pomoć u razvoju postojećih i novih preduzetnikovih veština kroz podršku, ohrabrivanje i

vođenje.

4. Veštine i znanja koja se stiču primenom metoda aktivnog podučavanja u oblasti preduzetništva

Grupe veština i znanja koje se stiču primenom metoda aktivnog podučavanja u oblasti predu-zetništva jesu:

• Pokretanje i vođenje biznisa• Preduzetničke poslovne veštine• Marketing i organizacija marketinga• Prodaja i organizacija prodaje• Finansije i investicije• Planiranje, menadžment i organizacija ljudi• Vođenje projekata• Lične veštine pregovaranja, liderstva, pravilnog donošenja odluka u poslovnom okruženju• Poslovna upotreba informacionih tehnologija i engleskog jezika.Tek sticanjem gorepomenutih veština i znanja studenti postaju budući uspešni preduzetnici u

svim segmentima poslovanja. Preduzetnička nezavisnost jeste rezultat ulaganja u neophodna po-slovna znanja (Lojančić, Lojančić, 2009).

Kroz poslovne radionice razrađuju se poslovne ideje, bez obzira da li studenti u datom momen-tu znaju koja oblast preduzetništva je domenu njihovog interesovanja. Kroz metode aktivnog po-dučavanja, studenti će spoznati kako da izaberu najprofitabilnije poslovanje, u skladu sa svojim afinitetima. Takođe će naučiti da prioritizuju resurse i budžet, da pravilno procenjuju nove poslov-ne prilike, znaće kako da motivišu i vode timove, kao i kojim proizvodima i porukama da izađu na tržište na način koji će doneti najveći profit. Takođe, studenti će savladati tehnička znanja, kvan-titativne finansijske metode, računovodstvo i kontrolu troškova, nove menadžment metodologi-je zasnovane na naučnim istraživanjima, marketing strategije i tehnike za privlačenje maksimal-nog broja klijenata, kao i napredne metode prodaje i pregovaranja. Kao rezultat, biće sposobni da obezbede profitabilan razvoj preduzeća i stabilan priliv novca.

Jedan od faktora koji razlikuje uspešnog preduzetnika od prosečnog jeste način razmišljanja. Neophodno je shvatiti da je svet pun mogućnosti, otvoren za odličnu ideju, a da je neuspeh ste-penik do većeg uspeha, a ne samo prepreka koju treba prevazići. Istovremeno, dobar preduzet-nik mora da zna da razvija kreativne ideje. Kreativnost je prisutna u svakom profitabilnom uspe-hu. Dobar preduzetnik mora posedovati sposobnost brzog donošenja odluka (Ožegović, Sajfert, 2009).

Preduzeća i institucije u Srbiji koje su iskoristile usluge stručnjaka iz oblasti preduzetništva, primenivši metode aktivnog podučavanja u cilju ovladavanja preduzetničkim veštinama jesu: Ko-mercijalna banka, Volksbanka, Beocity, DDOR Novi Sad, Dunav osiguranje, Europrojekt, Fidelin-ka, Knjaz Miloš, Futuraplus, većina domaćih fakulteta uključujući Ekonomski, Arhitektonski, Me-



dicinski, Pravni, Poljoprivredni, preduzeće Galenika, četiri vladina instituta, četiri ministarstva, Te-lenor, Interspeed, Lukoil, L’Оreal, Pepsi, Porsche, Olympus, Siemens, Comtrade, Avon, Pfizer, Te-trapak, Carlsberg.

Prema mišljenju pojedinih poslovnih mislilaca, prethodne misli su one koje nas dovode do me-sta na kojem se nalazimo danas, a sutra ćemo biti tamo gde nas odvedu naše buduće misli. U sve-tu preduzetništva to bi značilo da kvalitet razmišljanja određuje kvalitet zarade.

5. ZaključakŠkolovanjem na odseku Preduzetništvo, uz korišćenje metoda aktivnog podučavanja, studen-

ti, budući preduzetnici će dobiti praktične alate i iskustvo potrebne za uspešno vođenje sopstve-nog biznisa. Bez obzira da li je preduzeće tek u povoju, da li preduzetnici grade nov sektor uspešne organizacije ili traže način da ulože u poslovne poduhvate, preduzetničke veštine i znanja su ključ-ne za ostvarivanje njihove ambicije, uz ostvarivanje maksimalnog profita.

Primenom metoda aktivnog podučavanja u sistemu visokog obrazovanja kreiraju se resursi za vođenje kompletnog ciklusa razvoja preduzeća. Od razrade početne ideje, primene potrebnih teh-nologija i istraživanja, preko kreiranja akcione strategije, kredibilnih marketing i prodajnih mate-rijala, građenja tima zaposlenih, partnera i investitora, pa sve do rukovođenja proizvodnjom, fi-nansijama i operacijama.

U skladu sa navedenim, što preduzeće ili sektor postaju profitabilniji, povećava se potreba za kadrovima koji su obučeni metodama aktivnog podučavanja da se brže prilagođavaju promena-ma na tržištu i ovladaju svim neophodnim preduzetničkim veštinama, a sve sa ciljem uspešnog re-agovanja na promene i kontrole rasta i razvoja preduzeća.

Methods of active learning in higher education system

Abstract Entrepreneurship is a synergistic effect of the following characteristics: creativity, inno-vation, self-confidence and assertiveness. Accordingly, didactic-methodical instrument of realization of content develop entrepreneurial competence must be interactive, stimulat-ing and meaningful to the system of higher education acquired and develop entrepreneur-ial skills. The paper put emphasis on education and training of teaching assistants and pro-fessors of higher education in order to implement this form of teaching process successful-ly. Through analysis of case studies of successful companies, and by organizing lectures in which guest speakers present their practical experience, students become more interested in the subject and get ideas that later on as entrepreneurs to apply in practice. Aim: To de-termine what are the important methods of active teaching that enable students to gain en-trepreneurialkompetencije.Za Unlike traditional methods for teaching staff only trans-fers knowledge and students passive listeners, modern teaching methods provide active involvement of students in classes, which comes into play their creativity, which is a pre-requisite for the continued success of entrepreneurship. The modern approach to teach-ing will be presented through active methods of teaching such as: dialogical methods, re-search methods, learning through problem solving, simulation, game, etc..

Keywords: entrepreneurship, creativity, modern teaching, methods of active teaching

Literatura 1. Albrow M., King E. (1990). Globalization, knowledge and society, SAGE Publications London,1-3. 2. Anderson H. A., (1996). Effective entrepreneurship, Blackwell Publishers Ltd, Oxford. 118-143. 3. Hisrich D. R., Peters P.M., Shepherd D. A. (2011). Poduzetništvo, Mate, Zagreb. 4. Horvat B. (2001). Ekonomika brzog razvoja, Sarajevo, 245. 5. Kotlica S, Tomić D. (2005). Preduzetništvo, Viša poslovna škola, Novi Sad 6. Kragulj D. (2009). Ekonomija, Uvod u ekonomsku analizu, mikroekonomija i makroekonomija, Kragulj, Be-

ograd 7. Lojančić R., Lojančić D. (2009). Preduzetništvo, Grafo-press, Novi Sad 8. Nelson R. R. (2000). Knowledge and Innovation Systems, OECD Papers. 9. Ožegović L., Sajfert Z. (2009). Preduzetništvo, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Novi Sad10. Penezić N. (2009) Preduzetništvo: savremeni pristup, Sremska Kamenica, Univerzitet Educons, Fakultet po-

slovne ekonomije.11. Radulović O., 20008., Poslovne finansije i poslovno planiranje, Pančevo12. Seminar o preduzetništvu, Pančevo, 2008. Projekat “Razvoj preduzetničkog duha kod mladnih”


Istraživanje stavova studenata o metodama poučavanja na visokim učilištima u cilju razvoja

poduzetničke kompetencije

mr. sc. Vesna Cigan, prof., predavač, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb, HrvatskaHelena Šlogar, struč. spec. oec., predavač, Visoka poslovna škola Libertas, Zagreb, [email protected], [email protected]

SažetakU članku je prikazano istraživanje stavova studenata prema trima odabranim metodama po-učavanja u nastavi Menadžmenta i Engleskog jezika na visokim učilištima u Hrvatskoj. Istra-živanje je provedeno na uzorku od 857 ispitanika. Cilj je ovog istraživanja prikazati postoji li povezanost stavova studenata prema odabranim metodama poučavanja s pokazateljima motiviranosti studenata za učenje te koja se od predloženih metoda prema preferencijama studenata pokazala posebno značajnom. Uvodno se raspravlja o važnosti motivacije studenta te njegovom aktivnom sudjelovanju u nastavnom procesu. Zatim se prikazuju suvremene metode poučavanja, (npr. istraživačka nastava) koje predstavljaju odmak od nastave „ex-catedra“ tzv. predavačke nastave i repro-duciranja znanja, a koje su usmjerene na aktivno sudjelovanje studenta u nastavi i samostal-nu primjenu znanja. U interaktivnoj nastavi nastavnik je voditelj koji upravlja nastavnim procesom, usmjerava studenta i brine se za njegov razvoj. Nastavni proces koji je usmjeren na studenta i temelji se na analizi njegovih potreba, ali i šire društvene zajednice, doprinosi usvajanju komunika-cijske i poduzetničke kompetencije. Istraživačka pretpostavka u ovom radu jest da nastavni proces u kojemu se uvažavaju pre-ferencije studenta u odnosu na ispitivane, aktivne metode poučavanja na studenta djeluje stimulativno. U zaključku su izneseni rezultati istraživanja s ciljem ukazivanja na specifične potrebe studenata u pogledu metoda poučavanja u nastavi Menadžmenta i Engleskog jezi-ka na visokim učilištima. Aktivne metode poučavanja pridonose osposobljavanju studena-ta za cjeloživotno učenje kao temelja za povećanje konkurentnosti na tržištu i poduzetno-sti općenito.

Ključne riječi: stavovi studenata, interaktivna nastava, aktivne metode poučavanja, ekstrin-zična i intrinzična motivacija

1. UvodJedna od bitnih pretpostavki za uspješno i trajno učenje jest motiviranost studenata. Motiva-

cija se definira kao “stanje u kojem smo iznutrapobuđeni nekim potrebama, porivima, težnjama, željama ili motivima, a usmjereni prema postizanju nekog cilja, koji izvana djeluje kao poticaj na ponašanje” (Petz, 2005.). Prema teoriji samoodređenja (Self-Determination Theory – SDT: Deci i Ryan, 1985)činjenje neke radnje poduzima se prvenstveno iz razloga inherentnog zadovoljstva, a ne radi praktične vrijednosti te radnje.

Naglasak se stavlja na potrebu ličnosti za autonomijom, gdje nagrada nije u fokusu interesa, negointrinzično motivirani pojedinac poduzima aktivnosti koje imaju element izazova i otkriva-

178 Vesna Cigan: Istraživanje stavova studenata o metodama poučavanja na visokim...

nja novih spoznaja. Ekstrinzična motivacijaodnosi se na izvedbu aktivnosti u cilju postizanja neke izravne koristi koju pojedinac nalazi u samoj nagradi (Deci i Ryan, 2000).

Razumijevanje različitih tipova ekstrinzične motivacije i čimbenika koji ih potiču izuzetno je važno za nastavnike koji se ne mogu uvijek pouzdati u intrinzičnu motivaciju svojih studenata jer mnoge aktivnosti tijekom nastave nisu same po sebi jednako zanimljive,niti proizvode osobno za-dovoljstvo kod svih studenata. Uvažavajući ove činjenice suvremeni nastavni proces usmjeren je na studenta i njegove potrebe te omogućavainterakciju nastavnika i studenata.

2. Interaktivne metode poučavanja

2.1. Suvremeni nastavni procesPoučavanje je složen, dinamičan proces koji podrazumijeva poučavanje i učenje, tj. sudjelo-

vanje dvaju aktivnih sudionika: nastavnika i studenta. Ključna riječ za ovaj proces jest interakcija. Koncept interaktivne nastave čini osnovu suvremenog poučavanja prema kojem se djelovanje

nastavnika i studenta međusobno izmjenjuje, a uloga nastavnika sve više poprima karakteristike vođenja, a sve manje upravljanja. Ovaj način rada naglašava blisku suradnju i dvosmjernu komuni-kaciju. Sveprisutnija interdisciplinarnost u suvremenoj nastavi doprinosi uspostavi korelacije fun-damentalnih znanja i praktične primjene upravo kroz aktivne metode poučavanja. Cilj suvremene nastave nije samo stjecanje znanja, vještina i razvoj sposobnosti, već i usvajanje stavova, vrijed-nosti i navika kao osnove za optimalan razvoj. Kreativna, problemska i istraživačka nastava uz pri-mjenu individualnog i timskog rada dugoročno priprema studenta za cjeloživotno učenje. Uvaža-vanje motivacijskih koncepata u nastavi produbljuje interes studenta, doprinosi razvoju komuni-kacijskih vještina, poduzetnosti i društva u cjelini. Student koji je sada u središtu nastavnog pro-cesa primjenom kreativnih metoda poučavanja istražuje, prikuplja podatke, radi u timovima, usko surađuje sa svojim nastavnikom i studentima što izravno utiče na povećanje njegove motivirano-sti. Odgovornost za rad i učenje sada s nastavnika prelazi na studenta. U nastavku dajemo kratak pregled aktivnih metoda poučavanja koje su predmet ovog istraživanja.

Danas prezentacijske vještine predstavljaju važan čimbenik pri obavljanju raznih profesija koje uključuju poduzetnička znanja i vještine te u poslovnom okruženju raznih stručnjaka. Prezentacija je moćna metoda i poučavanja i komuniciranja. Jedna od istraživačkih pretpostavki koja se temelji na iskustvu autorica jest da studenti rado sudjeluju u izradi prezentacija jer kod njih postoji visoka razina svijesti o korisnosti ovladavanja ovom vještinom za osobni razvoj i buduće zanimanje. Kod primjene prezentacije u poslovnom okruženju potrebno je voditi brigu o interesu publike na na-čin da naučimo vidjeti sebe, poduzeće, priču i prezentaciju očima svoje publike(Weissman, 2006).

Jedan od osnovnih ciljeva simulacija i igranja uloga u nastavi stranog jezika jest poticanje i ra-zvoj studentove usmene produkcije (fluentnosti). U predavaonici se na učinkovit način stimulira konverzacija i proširuje osobno iskustvo. Igranje uloga doprinosi povećanju studentove svijesti o međusobnoj povezanosti znanja i praktične primjene znanja u konkretnoj kompleksnoj situaciji u kojoj se donose odluke i rješavaju različiti problemi. Odabir situacija koje se koriste kao osnova za ovu aktivnost ima za cilj osposobljavanje studenata za interakciju u nekoj specifičnoj situaciji koja se obrađuje u okviru silabusa, posebice kod nastave Engleskog jezika za posebne namjene (ESP) (Harmer, 2011, 274). Nastava tijekom koje se simuliraju situacije izravno povezane s događajima i zadatcima iz budućeg ili sadašnjeg radnog okruženja, odnosno povezane s njihovim iskustvom, studentima će biti zanimljivija što ima izravni utjecaj na njihovu motiviranost. Na motiviranost ta-


kođer utječe ukazivanje na izravnu korist od izvođenja ove vrste aktivnosti te interdisciplinarnost i povezivanje znanja iz drugih studijskih predmeta.

Primjena debate u nastavi potiče razvoj samostalnosti studenta u usmenoj produkciji, orga-niziranju stavova i ideja, ravoj kritičkoga mišljenja te formiranja argumenata neovisno o osobnim stavovima. Sudjelovanjem u debati studenti vježbaju javno nastupanje i prezentacijske vještine. Rad u manjim ili većim grupama omogućava blisku suradnju i interakciju među studentima, stva-ra osjećaj pripadnosti i mobilizira entuzijazam za doprinos „zajedničkoj stvari“.

Nitko nije savršen, ali tim to može biti - u ovoj izreci sadržan je sukus timskog rada. Rad u timu tijekom kojega dolazi do izražaja sposobnost integracije specijaliziranih znanja i iskustava nalazi izrazitu primjenu u poduzetništvu. Kroz sudjelovanje većeg broja kompetentnih stručnjaka učin-kovitije se rješavaju problemi i izvode složeni zadatci za realizaciju poduzetničkih projekata. Učin-koviti timovi sposobni su brzo reagirati na promjene na tržištu i time doprinositi održanju konku-rentnosti. U obrazovnom procesu timski rad rezultira istraživačkom nastavom i visokom motivaci-jom čime se pojačava dinamika nastave i pozitivne emocije studenata. Timski rad se pokazao izu-zetno dobar oblik suradničkog rada (studenti uče jedni od drugih) i izvrstan stimulator student-ske kreativnosti.

Poučavanje projektom zadovoljava sve zahtjeve integrativnog poučavanja. Rad na projektu ima niz odgojnih ciljeva kojima se uspješno razvijaju upornost, motivacija, znatiželja, samopouz-danje i porast razvijenih kompetencija (Čudina-Obradović i Brajković, 2009). Za sve projekte važ-no je razraditi kriterije ocjenjivanja koje će studenti znati prije nego krenu u realizaciju. Poučava-nje projektom obuhvaća prvenstveno ispunjenje realnog zadatka (situacije iz svakodnevnog živo-ta), odvajanje bitnog od nebitnog i suradnički rad studenata. Rad na projektu primjenjuje inter-disciplinarnost i potiče sintezu usvojenog znanja, što u konačnici priprema mlade ljude za ulazak u svijet poduzetništva.

3. Metodologija istraživanja

3.1. UzorakIstraživanje je provedeno u ožujku 2012. godine na uzorku od 857 ispitanika koji pohađaju na-

stavu Menadžmenta i Engleskog jezika na sedam niže navedenih visokih učilišta: • Visoko učilište Effectus - visoka škola za financije i pravo, Zagreb• Veleučilište Hrvatsko zagorje, Krapina• Veleučilište u Karlovcu, Karlovac• Visoka škola za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Krčelić, Zaprešić• Visoka poslovna škola Libertas, Zagreb• Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Nastavni centar, Zagreb• Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić ZrinskiUzorak čini 286 studenata (33,4%) i 571 studentica (66,6%). Najviše su zastupljeni studenti 3.

godine 48,8%, zatim studenti 2. godine 34,1%, studenti 4. godine 10,5%, studenti 5. godine 4,4% i najmanje su zastupljeni studenti 1. godine 2,1%. Uzorak obuhvaća redovne i izvanredne studente.

3.2. Mjerni instrumenti Ispitivanje je provedeno pomoću anketnog upitnika koji se sastoji od četiri međusobno

povezana dijela. U prvom dijelu nalaze se tri pitanja s mogućnošću odabira višestrukih odgovora

kojima se ispituje prethodno obrazovanje i utjecaj na donošenje odluke o studiranju. U drugom dijelu upitnika ispituje se pomoću instrumenta s deset zasebnih tvrdnji intrinzična i ekstrinzična motivacija za učenje.

Za mjerenje intrinzične i ekstrinzične motivacije korišten je adaptirani Upitnik Skalen zur mo-tivationalen Regulation beim Lernen von Schülerinnen und Schülern (überarbeitete Fassung) (Müller; Thomas, 2011) s deset tvrdnji od kojih pet mjeri intrinzičnu, a pet ekstrinzičnu motivira-nost prema teoriji samoodređenja (Deci i Ryan, 2000). Teorijske pretpostavke u konstrukciji tvrd-nji koje procjenjuju motiviranost jest da su studenti svjesni važnosti stjecanja znanja za njihovo buduće osobno i profesionalno napredovanje te da je njihova motiviranost za učenje u manjoj mjeri povezana s pokazateljima ekstrinzične motiviranosti.

U trećem dijelu upitnika ispituju se stavovi studenta o metodama poučavanja te ispitanikova osobna uključenost u ove nastavne procese. Studenti su izražavali svoje stavove koristeći se lje-stvicom od 5 stupnjeva na Likertovoj skali procjene. Pomoću četiri tvrdnje ispituju se stavovi o metodama poučavanja u nastavi Engleskog jezika i to: držanje prezentacije, igranje uloga, i deba-ta. Također se pomoću četiri tvrdnje ispituju i stavovi o metodama poučavanja u nastavi Menad-žmenta i to: držanje prezentacije, timski rad i rad na projektu.

U četvrtom dijelu upitnika nalaze se dva instrumenta za samoprocjenu motiviranosti za tri ak-tivnosti: učenje menadžmenta, učenja engleskog jezika i daljnje usavršavanje nakon studija te za samoprocjenu zadovoljstva upisanim studijem.

Nezavisni sklop varijabli čine osnovna sociodemografska obilježja ispitanika (godina studija, spol te obrazovanje roditelja).

4. Analiza rezultataPodatci dobiveni temeljem provedenog anketiranja obrađeni su primjenom programskog su-

stava SPSS 15.0.Primijenjeni su sljedeći statistički postupci: deskriptivna analiza podataka, faktor-ska analiza, analiza varijance te inferencijalna statistika. Rezultati su prikazani tablično i grafički.U okviru deskriptivne statistike izračunate su frekvencije odgovora na temelju kojih je moguće do-biti sažet i jasan uvid u stavove studenata prema metodama poučavanja.

4.1. Pokazatelji motiviranosti za učenje tijekom studija U drugom dijelu upitnika nalazi se skala s deset tvrdnji od kojih pet mjeri intrinzičnu, a pet

mjeri ekstrinzičnu motivaciju ispitanika. Ispitanici su svoje stavove iskazivali pomoću ponuđene Likertove skale od 5 stupnjeva u rasponu od 1 = u potpunosti se ne slažem do 5 = u potpunosti se slažem.

Na osnovi frekvencija odgovora ispitanika isti su rangirani prema aritmetičkoj sredini i prika-zani u Tablici 1. Prvorangirana tvrdnja je 2.4.3. Na studiju učim jerću moći dobiti/pronaći bolji po-sao s 51,7% u ukupnom broju valjanih odgovora sa stupnjem slaganja 5 = u potpunosti se slažem i s 36,5% odgovora s stupnjem slaganja 4 =slažem se.

Drugorangirana tvrdnja je 2.4.2. Na studiju učim jer želim steći nove spoznaje s 53,6% odgo-vora sa stupnjem slaganja 4 = slažem se i s 34,4% odgovora sa stupnjem slaganja 5 = u potpuno-sti se slažem.Ukupan postotak studenata čije je slaganje izraženo stupnjem 4 i 5 za tvrdnju 2.4.3. iznosi 88,2%, a za tvrdnju 2.4.3. 88%. Na temelju ovog podatka možemo zaključiti da su studenti visoko motivirani za učenje.



Tablica 1. Pokazatelji motiviranosti za učenje

U pogledu pokazatelja intrinzične i ekstrinzične motivacije oba ova pokazatelja podjednako su zastupljena i to tvrdnja 2.4.3. kao pokazatelj ekstrinzične i tvrdnja 2.4.2. kao pokazatelj intrinzič-ne motiviranosti.

Najniže rangirana tvrdnja jest 2.4.5. Na studiju učim jer to moji roditelji od mene zahtijevaju s 30,4% odgovora sa stupnjem slaganja 1 = u potpunosti se neslažem i 22,2% odgovora sa stup-njem slaganja 2 = ne slažem se što čini 52,6% ukupnog uzroka. 27,9% ispitanika nemaju poseban stav prema ovoj tvrdnji što je izraženo odabirom odgovora 3 = niti se slažem, niti ne slažem. Ovi rezultati pokazuju da zahtjevi roditelja, prema mišljenju ispitanika, nemaju značajan utjecaj na nji-hovu motiviranost.

N AritmetičkasredinaValjano Nedostaje

2.4.3. Na studiju učim jer ću moći dobiti/pronaći bolji posao. 853 4 4,38

2.4.2. Na studiju učim jer želim steći nove spoznaje. 854 3 4,21

2.4.9. Na studiju učim jer želim pozitivnu ocjenu. 849 8 3,90

2.4.10. Na studiju učim jer uživam u aktivnostima koje radimo u nastavi.

854 3 3,28

2.4.6. Na studiju učim jer su mi zadatci koje radimo na nastavi vrlo zanimljivi.

853 4 3,26

2.4.8. Na studiju učim jer jednostavno moram. 849 8 3,14

2.4.1. Na studiju učim jer me učenje veseli. 856 1 2,97

2.4.7. Na studiju učim jer želim biti bolji od mojih kolega studenata.

854 3 2,77

2.4.4. Na studiju učim jer ne želim da profesor ima loše mišljenje o meni.

853 4 2,76

2.4.5. Na studiju učim jer to moji roditelji od mene zahtijevaju. 852 5 2,41

Tablica 2. Rangiranje tvrdnji prema vrsti motivacije

Inicijalno je izvršena provjera pouzdanosti skale u instrumentu 2.4. koja na osnovi Cronbacho-vog alfa koeficijenta iznosi α = .631 te ovaj instrument ima zadovoljavajuće metrijske karakteristi-ke potrebne za daljnju analizu rezultata. Primjena metode analiza glavnih komponenti za ekstrak-ciju faktora na skupu od 10 tvrdnji pokazala je postojanje dva faktora koji zajedno objašnjavanju 47% ukupne varijance rezultata.

Tablica 3. Metoda ekstrakcije: analiza glavnih komponenti

Ukupna objašnjena varijancaMetoda ekstrakcije: Analiza glavnih komponenti

Intrinzična motiviranost Ekstrinzična motiviranost

M M

2.4.2. Na studiju učim jer želim steći nove spoznaje.

4,212.4.3. Na studiju učim jer ću moći dobiti/pronaći bolji posao.

4,38

2.4.10. Na studiju učim jer uživam u aktivnostima koje radimo u nastavi.

3,282.4.9. Na studiju učim jer želim pozitivnu ocjenu.

3,90

2.4.6. Na studiju učim jer su mi zadatci koje radimo na nastavi vrlo zanimljivi.

3,262.4.7. Na studiju učim jer želim biti bolji od mojih kolega studenata.

2,77

2.4.8. Na studiju učim jer jednostavno moram.

3,142.4.4. Na studiju učim jer ne želim da profesor ima loše mišljenje o meni.

2,76

2.4.1. Na studiju učim jer me učenje veseli.

2,972.4.5. Na studiju učim jer to moji roditelji od mene zahtijevaju.

2,41

Komponenta Inicijalne svojstvene vrijednosti Izlučeni iznosi kvadriranih opterećenja

Ukupno % varijanceKumulativni

%Ukupno % varijance Kumulativni %

1 2,772 27,721 27,721 2,772 27,721 27,721

2 2,001 20,012 47,733 2,001 20,012 47,733

3 ,997 9,974 57,707

4 ,874 8,740 66,447

5 ,773 7,729 74,177

6 ,659 6,588 80,765

7 ,640 6,396 87,161

8 ,480 4,797 91,958

9 ,425 4,250 96,207

10 ,379 3,793 100,000



U Tablici 3. prikazani su rezultati na osnovi kojih su izlučeni faktori (prikazane su inicijalne svoj-stvene vrijednosti, postotci i kumulativni postotci varijance za svaki faktor).

Prvi faktor koji objašnjava 27% ukupne varijance čine tvrdnje 2.4.10., 2.4.1., 2.4.6., 2.4.2. te 2.4.7. Drugi faktor koji objašnjava 20% ukupne varijance čine tvrdnje 2.4.8. , 2.4.5., 2.4.9., 2.4.4. te 2.4.7. Prvi faktor karakteriziraju pokazatelji intrinzične motiviranosti, dok drugi faktor karakteri-ziraju pokazatelji ekstrinzične motiviranosti što odgovara istraživačkoj pretpostavci prilikom kon-strukcije tvrdnji i.e. adaptaciji Upitnika Müller i Thomas (Müller; Thomas, 2011). Zanimljivo je za-pažanje da varijabla 2.4.7. po pripadajućim komunalitetima korelira s oba faktora.

Rezultati prikazani u Tablici 4. ukazuju na povezanost varijable 2.4.3. s prvim faktorom, tj. fak-torom intrinzične motiviranosti što je u suprotnosti s teorijskom pretpostavkom prema kojoj ta tvrdnja procjenjuje ekstrinzičnu motiviranost (bolji posao = nagrada). Moguće objašnjenje koreli-ranja ove varijable s prvim faktorom pronalazimo u individualističkoj vrijednosnoj orijentaciji ispi-tanika prema kojoj bolji posao ne znači isključivo novac, već način samoaktualizacije čime se rea-lizira potvrđivanje osobe kao pojedinca.

Tablica 4. Prikaz faktorskih opterećenja (pripadajući komunaliteti)

Matrica komponenti (a) Metoda ekstrakcije: Analiza glavnih komponenti ekstrahirane 2 komponente

4.2. Metode poučavanjaPreglednosti radi, rezultate prikazujemopojedinačno za svaki instrument, a prema izračuna-

tim aritmetičkim sredinama i prosječnim vrijednostima za svaku pojedinu metodu poučavanja. Nastava Engleskog jezikaKod metode držanje prezentacije studenti se najviše slažu s tvrdnjom da je to odlična vježba

za buduće zadatke na radnom mjestu (M = 4,15). Zatim sijedi slaganje s tvrdnjom da držanje pre-zentacije doprinosi razvoju komunikacijskih vještina (M = 4,03). Kod tvrdnji koje su usmjerene u negativnom smjeru - Izlaganje pred kolegama mi je stresno i Pripremanje prezentacije za mene je

Komponenta1 2

2.4.1. Na studiju učim jer me učenje veseli. ,751 -,180

2.4.2. Na studiju učim jer želim steći nove spoznaje. ,727 -,176

2.4.3. Na studiju učim jer ću moći dobiti/pronaći bolji posao. ,402 ,126

2.4.4. Na studiju učim jer ne želim da profesor ima loše mišljenje o meni. ,341 ,528

2.4.5. Na studiju učim jer to moji roditelji od mene zahtijevaju. ,161 ,714

2.4.6. Na studiju učim jer su mi zadatci koje radimo na nastavi vrlo zanimljivi. ,739 -,046

2.4.7. Na studiju učim jer želim biti bolji od mojih kolega studenata. ,419 ,417

2.4.8. Na studiju učim jer jednostavno moram. -,138 ,743

2.4.9. Na studiju učim jer želim pozitivnu ocjenu. -,111 ,633

2.4.10. Na studiju učim jer uživam u aktivnostima koje radimo na nastavi. ,788 -,064

teško - primjećuje se da studentima izlaganje pred auditorijem predstavlja veći stres i napor nego sama priprema prezentacije.

Rezultati za metodu igranje uloga pokazuju najveće slaganje s tvrdnjom da ta metoda potiče razvoj usmene produkcije (M = 3,84) te da se simuliraju situacije iz stvarnog života (M = 3,57). Za-tim slijedi stav da je igranje uloga zanimljivo (M = 3,27) i da se ovakvim načinom rada može puno naučiti.

Promatrajući rezultate za metodu debate zanimljivo je primijetiti visoku prisutnost natjeca-teljskog duha koji se izražava prvorangiranom tvrdnjom Najviše volim kad moj tim pobjedi i njoj pridruženom drugorangiranom tvrdnjom Zanimljivo mi je sudjelovati u debati jer vlada natjeca-teljska atmosfera(kod dvije trećine studenata postoji visoki stupanj slaganja s ovim tvrdnjama). Slobodno iznošenje stavova i poticanje pronalaženja argumenta za ispitanike ima nešto manju važnost.

Prikaz 1. Metode poučavanja u nastavi Engleskog jezika (rangirano, metoda)

Nastava menadžmentaKod metode držanje prezentacije rezultati su identični kao kod ove metode u nastavi Engle-

skog jezika. Proizlazi zaključak da neovisno o predmetu, studenti imaju iste stavove prema drža-nju prezentacije.

Rezultati za metodu timski radpokazuju svjesnost studenata da rad u timu priprema studente za zadatke s kojima će se susretati u njihovom budućem radnom okruženju. Drugorangirana tvrd-nja U timskom radu slobodno iznosimo svoje ideje (M = 4,07) ukazuje da kod takvog načina rada studenti imaju visoki stupanj autonomije i slobodno sudjeluju u rješavanju zadataka što doprino-si razvoju kreativnosti.

Kod metode rad na projektu prvorangirana tvrdnja pokazuje da studenti kroz ovakav rad razvi-jaju komunikacijske vještine. Sljedeća je po važnosti tvrdnja da se tijekom ovakve aktivnosti osje-ćaju dobro. Zatim slijede negativno orijentirane tvrdnje da je izlaganje pred kolegama stresno te da je rješavanje projektnog zadatka teško.



Prikaz 2. Metode poučavanja u nastavi Menadžmenta (rangirano, metoda)

Promatrano prema prosječnim vrijednostima za svaku pojedinu metodu u nastavi Engleskog jezika studenti preferiraju držanje prezentacije. Razlika u prosječnoj vrijednosti za drugorangira-nu metodu igranje uloga nije velika, što pokazuje da studenti vrlo cijene i ovu metodu. Na trećem mjestu je debata, što korelira s učestalošću korištenja ove metode u nastavi.

U nastavi Menadžmenta najomiljenija od ponuđenih metoda jesttimski rad što možemo po-vezati s prirodom i sadržajem predmeta. Zatim slijedi držanje prezentacije, a na trećem mjestu je rad na projektu.

Prikaz 3. Ispitivane metode poučavanja (rangirano, srednja vrijednost)

4.3. Korelacija pokazatelja motiviranosti i preferiranih metoda poučavanja

Jedan od ciljeva ovog istraživanja bio je prikazati postoji li povezanost stavova studenata pre-ma odabranim metodama poučavanja s motiviranosti studenata za učenje. U tu svrhu primije-nili smo korelacijsku analizu (Pearsonov koeficijent korelacije). Uspoređivali smo faktorske sko-rove s prosječnim vrijednostima za svaku pojedinu metodu poučavanja. Kako su tvrdnje 5.1.1.,

5.1.3., 6.1.1., 6.1.3., 6.3.1. i 6.3.2. usmjerene u negativnom smjeru iste smo rekodirali. Korelacij-skom analizom utvrđena je statistički značajna povezanost između faktora 1 (intrinzična motivi-ranost) i svetri metode poučavanja u oba predmeta na razini p<0.01 (dvosmjerni test). Najveća statistički značajna povezanost pokazuje se kod metode igranje uloga (.35), a najmanja je s meto-dom držanje prezentacije (.12). Rezultati pokazuju da je s faktorom 2 (ekstrinzična motiviranost) povezanametoda držanja prezentacije kod oba nastavna predmeta na razini p < 0,01 (dvosmjerni test). Ovi rezultati ukazuju da što je veća motivacija, to je i veći stupanj slaganja s korisnošću po-jedine metode.

5. Rasprava i zaključak Ovo istraživanje provedeno je s ciljem ispitivanja stavova studenata prema trima odabranim

metodama poučavanja u nastavi Engleskog jezika i Menadžmenta. Pored toga, ispitivana je moti-viranost studenata za učenje na studiju te postoji li povezanost stavova studenata prema odabra-nim metodama s pokazateljima motiviranosti.

Rezultati istraživanja pokazuju da je u nastavi Engleskog jezika preferirana metoda držanje prezentacije jer omogućava studentima pripremu za buduće zadatke u radnom i poslovnom okru-ženju te doprinosi razvoju komunikacijskih vještina studenata. Pripremanje prezentacije prema ocjenama studenata ne predstavlja problem i manje je stresna aktivnost nego samo izlaganje.

To ukazuje na zaključak da su studenti usvojili osnovne karakteristike i način pripreme pre-zentacije, ali strah od nastupa pred auditorijem predstavlja znatan stres. Drugorangirana meto-da igranja uloga neznatno zaostaje za metodom držanja prezentacije. Korisnost ove metode viso-ko je ocijenjena jer potiče razvoj govornih jezičnih vještina, a zadaci i simulirane situacije su au-tentični i izravno povezani sa stvarnim životom. Praktičnoj korisnosti ove metode dana je pred-nost u odnosu na zanimljivost. Iz rezultata za metodu debate vidljivo je da studenti posjeduju na-tjecateljski duh i želju za pobjedom, dok su razvoj kritičkog i argumentiranog mišljenja te javni na-stup u drugom planu.

Rezultati istraživanja za odabrane metode poučavanja u nastavi Menadžmenta pokazuju pre-vlast metode rada u timu. Vidljivo je da najveću vrijednost aritmetičke sredine kod ove metode ima tvrdnja o korisnosti ove aktivnosti za buduće zadatke na radnom mjestu. Značajno je napo-menuti da ova tvrdnja ima najveću vrijednost i kod metoda u nastavi Engleskog jezika. Također možemo zapaziti da na skali koja mjeri motivaciju (2. dio Upitnika) tvrdnja Na studiju učim jer ću moći dobiti/pronaći bolji posaoima najveću aritmetičku sredinu. Ovi nalazi upućuju na zaključak da je ispitanicima budući posao i obavljanje zadataka na radnom mjestu izuzetno važno te prili-kom procjene zastupaju samoostvarujuću vrijednosnu orijentaciju. Dodatno uporište za ovaj za-ključak pronalazimo i u rezultatima analize glavnih komponenti prema kojima ova tvrdnja čini fak-tor intrinzične motivacije. Prema preferencijama ispitanika slijede metode držanja prezentacije i rad na projektu. Vrijednosti za metodu držanja prezentacije ne odstupaju značajno od rezultata za nastavu Engleskog jezika. U pogledu rada na projektu možemo zaključiti da su studenti svje-sni praktične korisnosti suradnje i zajedničkog rada, vole sudjelovati, ali ističu stresnost javnog nastupa.

Cilj istraživanja bio je i utvrditi postojanje povezanosti pokazatelja motiviranosti i preferiranih metoda poučavanja. Korelacijskom smo analizom utvrdili da postoji statički značajna povezanost između faktora 1 i svih odabranih metoda, dok je s faktorom 2 povezana metoda držanja prezen-



tacije. Ovi rezultati potvrđuju istraživačku pretpostavku da su studenti više motivirani intrinzič-no, tj. da kod ispitanika u ovom istraživanju prevladava samoostvarujuća vrijednosna orijentacija.

Navedeni rezultati pokazuju da su studenti općenito visoko motivirani za učenje i stjecanje no-vih spoznaja. Preferirane metode poučavanja jesu timski rad i prezentacija. Ove je metode po-trebno koristiti u procesu poučavanja kako bi se povećala povezanost nastavnih aktivnosti sa si-tuacijama iz stvarnog života i interesima studenta. Na taj se način povećava i instrumentalna i in-trinzična vrijednost aktivnosti. U središtu proaktivne nastave je student koji preuzima odgovor-nost za učenje što doprinosi razvoju samouvjerenosti te predanosti radu i uspjehu. Upravo su to osobine koje karakteriziraju uspješnog poduzetnika.

Students’ Attitudes Towards Teaching Methods at Higher Education Institutions Aiming to Develop

Entrepreneurial Competences

AbstractThis paper presents the results of a survey of students’ attitudes towards the three se-lected teaching methods in teaching Management and English language at higher educa-tion institutions in Croatia. The questionnaire was administered to a sample of 857 par-ticipants. Theaim of this study was to show whether there is a correlation between stu-dents› attitudes towards theselected teaching methods and indicators of student motiva-tion to learn, and which of the proposed methods as to the students’ preferences proved particularly important. The introductory part of the paper discusses the importance of student motivation and his active participation in the teaching process. Thereafter, modern teaching methods are briefly outlined (e.g. the investigative case-based learning approach). They represent a de-parture from teaching „ex-cathedra“ so called teaching and lecturing, and knowledge repro-duction, and focus on active student participation in the teaching process and independent application of knowledge. In the interactive classroom a teacher is a facilitator who manag-es teaching process, encourages students and fosters the development of students’ knowl-edge and skills. The teaching process being now student-cantered and based on the needs analysis of both students and a wider social community fosters the development of commu-nication skills and entrepreneurial competencies. The research assumption in this paper is that the teaching process in which students’ pref-erences in respect of the researched, active teaching methods have been taken account of has a stimulatory effect on students. Discussion and conclusion present survey results aim-ing to point to the specific student’s needs in respect of methods in teaching Management and English language at higher education institutions. Active teaching methods enable and prepare students for a lifelong learning as a basis for increasing competitiveness in the mar-ket and entrepreneurial potential in general.

Key words: students’ attitudes, interactive teaching, active teaching methods, extrinsic and intrinsic motivation

Literatura1. Deci, E.L, Ryan, R.M. (1985). Intrinsic motivation and self-determination in humanbehavior. New York: Ple-

num.2. Deci, E.L, Ryan, R.M. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social de-

velopment, and well-being. American Psychologist, 55, 68-78.3. Čudina–Obradović M., Brajković S. (2009).Integrirano poučavanje. Zagreb POU, Korak po korak.4. Harmer, Jeremy (2011).The practice of English language teaching. Pearson ESL. Third edition.http://www.

scribd.com/doc/36579783/15850352-the-Practice-of-English-Language-Teaching-Jeremy-Harmer [pristu-pano: 25.02.2012.]

5. Müller; Thomas (2011). Skalen zur motivationalen Regulation beim Lernen von Schülerinnen und Schülern (überarbeitete Fassung).

6. http://ius.uni-klu.ac.at/projekte/mui/Schuelerfragebogen_Motivation_U.pdf [pristupano: 10.02.2012.]7. Klippert H. (2001). Kako uspješno učiti u timu – Zbirka praktičnih primjera Zagreb. Educa.8. Petz, B. (2005). Psihologijski rječnik. Zagreb, Naklada Slap.9. Ryan, A.M. (2001). The peer group as a context for the development of young adolescent motivation and

achievement. Child Development, 72, 1135-1150.


Učenička zadruga kao model poduzetništva

Lidija Jagodić, Nastavnik ekonomske grupe predmeta, Srednja škola Dalj, Braće Radića 7, 31226 Dalj, Tel/fax: +385 31 590 290, Email: [email protected]ša Seršić, Nastavnik ekonomske grupe predmeta, Srednja škola Dalj, Braće Radića 7, 31 226 Dalj, Tel/fax: +385 31 590 290, Email: [email protected]

SažetakU hrvatskim se školama učeničko zadrugarstvo njeguje od 19. stoljeća, a danas postoji toč-no 300 zadruga, organiziranih u sklopu Hrvatske udruge učeničkih zadruga. Osnovni cilj ak-tivnosti učeničkih zadruga nije ekonomski uspjeh, nego omogućavanje većeg broja prilika za učenje. Učeničkim se zadrugama poboljšava kvaliteta učenja i poučavanja te se mladog čo-vjeka osposobljava za život u 21. stoljeću. Izvan prostora učionice stječu se i razvijaju temelj-ne osobine poduzetnika: inovativnost, marljivost, poduzetnost, spremnost na preuzimanje rizika i timski rad. Ujedno se razvijaju njega i svijest o ekološkom načinu poljoprivredne pro-izvodnje. Učeničko zadrugrastvo dobro je dokumentirana i često preporučena strategija za unapređivanje teoretskih, spoznajnih i društvenih sposobnosti kod učenika. Izraz zadruživa-nje odnosi se na strategije koje uključuju učenike u timski rad u grupama uz mali nadzor uči-telja/nastavnika. Na temelju članka 39 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine broj 87/2008) te na temelju Statuta škole, Školski odbor Srednje škole Dalj donio je na sjednici odluku o osnutku Učeničke zadruge Dalya. Organizacija, me-tode poučavanja i učenja, socijalni oblici rada te ishodi rada prikazani su na praktičnom pri-mjeru učeničke zadruge Dalya.

Ključne riječi: učeničko zadrugarstvo, poduzetništvo, učenička zadruga Dalya

1. UvodSuradnja je, ekonomska ili neka druga, koncept koji je prisutan od najranijih dana povijesti.

Ljudi su davno prije naučili da radeći zajedno mogu postići više nego svatko pojedinačno. Povijest ljudske suradnje vjerojatno je starija od povijesti konkurencije.

Na svjetskoj razini, moderne zadruge razvijaju se već 200 godina. U mnogim zemljama, kao npr. Švedska i Japan, poslovanje zadruga igra značajnu ulogu u njihovim gospodarstvima. Što je još važnije, zadruge postoje širom svijeta omogućujući dobra i usluge koje bi inače bile nedostupne.

U Kanadi i SAD-u zadruge su se širile iz sličnih razloga. Osnovane u ruralnim sredinama koje nikad nisu privukle investicije ili gdje su dobra i usluge bile ponuđene po nepoštenim cijenama.

Početak studentskih zadruga je nepoznat, ali vjeruje se da su prve studentske zadruge bile knjižare i grupno stanovanje na sveučilištima krajem 19. st. Velika depresija 1930-ih dovela je do studentskih udruživanja u SAD-u i Kanadi. Krenulo je s grupnim stanovanjem koje postoji i danas. Kuće su u vlasništvu i pod kontrolom sveučilišta, a članovi dijele obroke i obveze zajednički. U 60-ima i 70-ima studentski aktivisti stvaraju tzv. “novi val” nasuprot starom valu iz 30-ih u pogledu zadruga. Novi val je imao naglasak na zdravoj i ekološki proizvedenoj hrani što je bio i početak su-vremenog pokreta vezanog uz zdravu hranu.

192 Lidija Jagodić, Nataša Seršić: Učenička zadruga kao model poduzetništva

2. Povijest zadrugarstva u rhKao i svaka pedagoška pojava i učeničke zadruge imaju svoju razvojnu putanju. Međutim, u

prošlosti su često bile idejno drugačije koncipirane nego što su ove današnje. Na području Repu-blike Hrvatske imaju dugu povijesnu tradiciju. Početci se bilježe kao model krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Uglavnom su to bile učeničke organizacije za štednju, za nabavku školskog pribora i udžbenika i slične akcije. Bazirale su se na štedno-kreditnim i sakupljačko-humanitarnim aktivno-stima (Munjiza). Aktivnosti su se obavljale kao izvannastavne akcije, bez ocjenjivanja, u kojima je naglašena neformalna dobrovoljna suradnja učenika i nastavnika u realizaciji ciljeva.

Kasnije učeničko zadrugarstvo dobiva i proizvodnu komponentu npr. proizvodnja voćnih sad-nica i loznih crijepova. Takve prve zadruge vezane su uz mala ogledna školska gospodarstva i uz školske vrtove. Teško je odrediti točan početak rada školskih vrtova, no službena statistika ih pra-ti od 1816. g. Učiteljeva nagrada bila je prihod od proizvodnje, a učenička stečena znanja i usvoje-ne praktične vještine potrebne i primjenjive u vlastitom gospodarstvu. Takvi školski vrtovi po svo-joj su orijentaciji bili: botanički, pokusni, proizvodni ili pedagoški.

Aktivnosti su se obavljale kao izvannastavne akcije u hrvatskom školstvu pedesetih godina XX. stoljeća, bez ocjenjivanja, u kojima je naglašena neformalna dobrovoljna suradnja učenika i na-stavnika u realizaciji ciljeva. U to vrijeme njeguju se i oživljavaju tradicionalne proizvodnje i obr-ti, kao na primjer: oživljavanje pčelarstva, pravljenja proizvoda od voća i slično. To se prvenstve-no odnosi na seoske škole, dok su u gradskim školama najzastupljeniji različiti oblici umjetničko-obrtničke proizvodnje.

Kod suvremenih učeničkih zadruga u devedesetim godinama XX. stoljeća situacija se mijenja s obzirom na predmet poslovanja. Na početku ovog razdoblja dominirale su učeničke zadruge s proizvodnjom biološki vrijedne hrane, dok je danas stanje drugačije. Prevladavaju učeničke za-druge koje se bave proizvodnjom predmeta upotrebne vrijednosti temeljene na kulturnoj bašti-ni npr. čipka i ručni rad.

Organizirane su kao slobodne aktivnosti učenika u kojima se rad shvaća kao sredstvo i cilj od-goja. Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva je krovna institucija u Republici Hrvatskoj. Danas je na teritoriju Hrvatske registrirano 305 učeničkih zadruga.


Tablica broj 1: Broj učeničkih zadruga u RH

Izvor: http://www.huuz.hr/clanstvo_huuz.html

Iz tablice je vidljivo da je većina zadruga registrirana pri osnovnim školama što čini oko 54% učeničkog zadrugarstva. U srednjim školama postotak registriranih učeničkih zadruga znatno je manji što iznosi svega 10,5%. U srednjem školstvu prevladavaju strukovne škole iz obrazovnih sek-tora poljoprivrede, umjetnosti, elektrostrojarstva te obrtničke škole. Na ostale institucije otpada 5,5%. Pod tom kategorijom obuhvaćeni su različiti centri za odgoj i obrazovanje, domovi za odgoj i obrazovanje mladeži, učenički domovi i slično.

Najveći broj registriranih učeničkih zadruga nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji (13%), gradu Zagrebu (11%), dok najmanji broj registracija ima Virovitičko-podravska županija.(0,98%).

3. Ideja + prilika = pothvatUčenička je zadruga model poduzetništva namijenjen učenju. On omogućuje oponašanje svih

aktivnosti stvarnog poduzeća. Cilj djelovanja učeničke zadruge usmjeren je na prenošenje praktič-nog proizvodnog, trgovačkog znanja na poteškoće koje učenici mogu imati pri poslovanju u stvar-nom poduzeću. Svako gospodarstvo ima svoj reprodukcijski proces koji uvijek započinje proizvod-njom i završava fazom potrošnje. Cilj je učeničkih zadruga pokrenuti jedan dio proizvodnje i u svo-jim školama te finalnim proizvodima zadovoljiti potrebe na tržištu. Proizvodnja je najvažniji ele-ment u cijelom procesu i učenička zadruga želi toj proizvodnji dati duh poduzetništva. Učeničke

R.B. ŽUPANIJABROJ ZADRUGA

OSNOVNE ŠKOLE

SREDNJE ŠKOLE

OSTALE INSTITUCIJE

1. Zagrebačka županija 21 18 3 -2. Krapinsko-zagorska županija 11 8 3 -3. Sisačko-moslavačka županija 16 15 1 -4. Karlovačka županija 19 14 2 35. Varaždinska županija 32 26 3 36. Koprivničko-križevačka županija 6 6 - -7. Bjelovarsko-bilogorska županija 15 14 - 18. Primorsko-goranska županija 17 16 - 19. Virovitičko-podravska županija 3 2 1 -

10. Požeško-slavonska županija 6 4 2 -11. Brodsko-posavska županija 12 11 1 -12. Zadarska županija 8 8 - -13. Osječko-baranjska županija 16 11 4 114. Šibensko-kninska županija 8 8 - -15. Vukovarsko-srijemska županija 15 12 3 -16. Splitsko-dalmatinska županija 39 36 2 117. Istarska županija 8 6 2 -18. Dubrovačko-neretvanska županija 8 8 - -19. Međimurska županija 10 8 1 120. Grad Zagreb 35 26 4 5

UKUPNO 305 257 32 16

zadruge kao presjek škole i njezina okruženja, osobito na području gospodarstva, pridonose ugle-du škole. To se može iskoristiti u pronalasku donatora, tvrtke partnera i slično. Rad u učeničkim za-drugama potiče poduzetničko razmišljanje i djelovanje. Učenicima se približava poduzetnički na-čin života. Poduzetnik se uči postati. Poduzetnik nije heroj. Poduzetnik uvijek pravi nove greške, ali on ne ponavlja greške. Učenici poduzetnici roje ideje, oni prepoznaju prilike iz okoline i te pri-like pretvaraju u pothvat.

Proces učenja u zadruzi prvenstveno potiče suradnju između poslovnih partnera (drugih uče-ničkih zadruga, dobavljača, kupaca...) koja jako motivirajuće djeluje na učenike. Učenicima je do-bit u zadruzi sporedna stvar, a najznačajnije iskustvo jest stjecanje osjećaja odgovornosti: usuditi se napraviti korak dalje, biti siguran u sebe.

UČENIČKA ZADRUGA (učenici)

MENTORI PARTNERI (Partner tvrtke,donator, Učeničke zadruge, općina,grad..)

Metode učenja o zadruživanju nastoje smanjiti suparništvo i individualizam u razredima nagra-đujući učenike na osnovi izvedbe svakog pojedinca u njihovoj grupi. Učitelji imaju autoritet i sno-se odgovornost za vođenje grupe te prenose smjernice učenicima.

Metode poučavanja trebaju omogućiti svakom pojedinom učeniku da doprinese timu te da u njemu svi imaju ravnopravne uloge. Važno je naglasiti da grupni rad sam po sebi ne čini učenje o zadruživanju, već grupno učenje o zadruživanju stavlja naglasak na uspjeh teoretskog učenja sva-kog pojedinog člana grupe. (Kagan, Spencer ,1989.)

Metode učenja o zadruživanju izričito imaju korist u podijeljenim školama npr. kod učenika različitog rasnog ili etničkog podrijetla jer poboljšavaju međugrupne odnose. Srednja škola Dalj obrazuje učenike na pismu i jeziku srpske nacionalne manjine, ali u školi je ostvaren suživot i dru-gih različitih nacionalnosti. Ističemo to kao našu prednost. Kad učitelj/nastavnik da zadatak ta-kvim učenicima da rade zajedno, njima je poslana jaka, pozitivna poruka u smislu međugrupnih odnosa.

Ovakve metode učenja o zadruživanju zadovoljavaju pozitivne uvjete kod učenika različite na-cionalnosti zbog suradnje na međunacionalnoj osnovi, ravnopravan status učenika, kontakt izme-đu učenika koji na taj način uče jedni o drugima kao o pojedincima te komunikaciju i izričitu po-dršku učitelja pri takvim kontaktima (Kagan, Spencer ,1989.)



4.Učenička zadruga dalya-primjer dobre prakseNa temelju članka 39 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne

novine broj 87/2008) te na temelju Statuta škole, Školski odbor Srednje škole Dalj donio je na sjed-nici 13. travnja. 2007. godine odluku o osnutku Učeničke zadruge Dalya.

Učenička zadruga Dalya je dragovoljna i interesna učenička organizacija koja je član Učeničkog zadrugarstva Hrvatske. Predstavlja radno proizvodnu organizaciju u koju su pored učenika uklju-čeni nastavnici škole, roditelji i članovi lokalne uprave i samouprave. Učenici uključeni u zadrugu kroz 10 različitih sekcija, pod vodstvom nastavnika mentora, razvijaju svoje interese i sposobnosti te stječu, produbljuju i primjenjuju biološka, tehnička , gospodarska, društvena i srodna znanja iz područja vezanih za cjelokupni proizvodni proces, od njegovog planiranja do tržišnog i drugog na-čina vrednovanja rezultata rada.

Vizija je učeničke zadruge Dalya napraviti zaokret od tradicionalnog načina prenošenja znanja i spoznaja prema razvoju specifičnih znanja i vještina koje će učenicima omogućiti djelovanje, rad i život u suvremenom društvu. Učenje putem zadrugarstva novi je model u suvremenom obrazo-vanju koji stavlja na iskušenje ne samo nastavnike već i učenike.

Učenička zadruga Dalya želi da iz škole i zadruge izađu učenici poduzetnici, učenici koji će biti sposobni pokrenuti neke aktivnosti radi postizanja određenog cilja uz preuzimanje rizika i odgo-vornosti. Ciljevi i zadaci koji omogućavaju ispunjenje vizije jesu:

• razvijanje pozitivnog odnosa prema radu • povezivanje nastave s proizvodnim i drugim društveno korisnim radom• stvaranje boljih uvjeta za život i rad u školi• ostvarivanje dobiti i raspodjela dobiti sukladno pravilima učeničke zadruge• razvijanje svijesti o timskom radu i međusobnom pomaganju• stjecanje znanja za samostalno stvaralaštvo• razvijanje svijesti o načinima i potrebi očuvanja prirode.Cjelokupno poslovanje zadruge obuhvaća 10 različitih sekcija, baziranih na poljoprivrednoj

ekološkoj proizvodnji.

Slika broj 1. Organizacijska shema poslovanja Učeničke zadruge Dalya

Svakom sekcijom zadruge upravlja nastavnik mentor koji svojim iskustvom pomaže u usavrša-vanju manje iskusnih učenika te ih priprema za buduće tržište rada.

Početkom školske godine svi se nastavnici mentori sastaju kako bi kompletirali cjelokupni Go-dišnji plan i program rada, sastavili Školski kurikulum učeničke zadruge i međusobno uskladili svo-je ciljeve. Godišnjim planom i programom zadruge utvrđuju se aktivnosti, njihovi nositelji i vreme-nik aktivnosti. Tako je npr. jedna od važnijih aktivnosti obvezno mjesečno usavršavanje svih člano-va zadruge koje vode stručnjaci iz pojedinih nastavnih područja. Tim putem želimo učenike poljo-privrednih zanimanja temeljito upoznati s osnovama poduzetništva, osnivanjem poduzeća, pre-zentacijskim vještinama, govorništvom i slično. Takvi učenici imaju znanja i vještine iz segmenta poljoprivredne struke, ali im nedostaje ekonomski dio.

Nakon kompletiranog Plana i programa rada za nadolazeću školsku godinu, slijedi raspisivanje natječaja za posao za radna mjesta direktora. Direktori sekcija biraju se iz redova učenika, a pravo prijave na natječaj imaju svi učenici škole bez obzira na zanimanje koje su upisali. Od prijavljenih se kandidata očekuje komunikativnost, spremnost na timski rad i preuzimanje rizika, inovativnost i kreativnost, a kandidati se biraju na temelju obavljenog razgovora za posao na kojem su prisut-ni potencijalni direktor, tajnik, voditelj zadruge i mentor odgovarajuće sekcije. S odabranim učeni-kom direktorom potpisuje se ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju jedne školske godine. Po isteku ugovora , učenik direktor može se prijaviti sljedeće školske godine na isto ili neko drugo radno mjesto. Dobrovoljno se prijavljuju na radno mjesto u onoj sekciji koja najviše odgovara nji-hovim interesima i željama. Tako se dobiva prohodnost i cirkulacija učenika. Iskustvom se dokaza-lo da učenici, kako sazrijevaju, apliciraju za zahtjevnija radna mjesta.

Učenici direktori promatraju se kao cjelovite ličnosti koje planiraju, stvaraju i odlučuju. U sklo-pu svojih zaduženja dužni su voditi mjesečnu evidenciju o odrađenom poslu u sklopu zadruge koju zadnji radni dan u mjesecu ovjerava nastavnik mentor svojim potpisom i dostavlja voditelju uče-ničke zadruge. Voditelj zadruge na temelju mjesečne evidencije obračunava plaću za učenike. Pre-ma pravilima Učeničke zadruge mjesečno mora biti minimalno 12 odrađenih sati kako bi se mo-gla isplatiti plaća učenika direktora. Učenici se pored stručnih usavršavanja u školi, redovno vode i na stručne ekskurzije kako bi se dodatno proširilo njihovo znanje. Ove školske godine posjetili su najsuvremeniju farmu muznih krava Malu Branjevinu (Žito d.o.o.), Hrvatsku udrugu poslodavaca, a slijedi posjet Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu

Temelj uspjeha učeničke zadruge Dalya jest organizacijska struktura koja se temelji na principu poslovanja „učenik (direktor) - nastavnik (mentor)“. Ova struktura podrazumijeva da nastavnici i učenici moraju biti aktivni te motivirani za različite izazove koji se neizbježno pojavljuju. Od učeni-ka se zahtijeva da poduzmu čvrste i velike korake, kao što je to slučaj u bilo kojem pravom podu-zeću i tada je poželjno imati uz sebe dobrog mentora na kojeg se može osloniti te dobiti adekvatan savjet. Mentori sa svojim iskustvom nastoje učenicima otvoriti cijeli novi svijet. Rezultat toga je da učenici otkriju kako velike stvari i veliki koraci poput traženja kupaca, dobavljača i načina pro-moviranja, ipak nisu tako teška stvar kako im se na početku činilo. Učenici direktori imaju redo-vite sastanke tijekom cijele školske godine na kojima se detaljno analizira cjelokupno poslovanje, raspravlja o novim idejama i načinima rješavanja određenih problema. Na sastancima su redovno prisutni i mentori u ulozi promatrača i eventualnog savjetnika. Ovaj način poslovanja omogućava pripremanje učenika za poslovne aktivnosti koje ih čekaju u budućnosti.

U sklopu zadruge proizvode se alkoholna i bezalkoholna pića na bazi jagode, kruške, jabu-ke, kajsije, pekmez i slatko od jagode, lavanda, eterična ulja od lavande i med. Najpoznatiji proi-zvod Zadruge je vino od jagode, dobitnik nagrade za Naj proizvod na Državnoj smotri učeničkih zadruga.



Predmet poslovanja zadruge Dalya jest poljoprivredna proizvodnja, kao što je vidljivo iz sheme br.1. Uglavnom prevladavaju sekcije iz područja poljoprivrede koje pokrivaju široki spektar tradi-cionalnih autohtonih proizvoda domaćih seoskih gospodarstava. Baza naših proizvoda jest jago-da kao zaštitni simbol zadruge.

Bitna karakteristika učeničkog zadrugarstva leži u svojstvu dobrovoljnosti. Učenici svojom vo-ljom odlučuju hoće li se pridružiti radu učeničke zadruge ili ne.

Pored sudjelovanja na županijskim, međužupanijskim i državnim smotrama zadruga, učenička zadruga Dalya redovno je prisutna i na lokalnim sajmovima i smotrama. U suradnji s Turističkom zajednicom Općine Erdut u mogućnosti je sudjelovati i na većim sajmovima u regiji, poput Proljet-nog sajma u Osijeku i sajma Agro Zemlja Bizovac.

Dobru suradnju zadruga ostvaruje i s Općinom Erdut koja savjetodavno i financijski pomaže rad učeničke Zadruge, s komunalnim poduzećem Čvorkovac kao i s Erdutskim vinogradima.

5. ZaključakMlade naraštaje trebamo pripremiti za djelovanje u uvjetima budućih potreba na tržištu rada,

stoga je zajedno s gospodarskim partnerima potrebno ostvariti suradnju i pozitivan dijalog. Uče-ničko zadrugarstvo samo je jedan model poučavanja poduzetništva koji može ispuniti odgojno-obrazovne ciljeve postavljene pred sve nas. Poučavanje poduzetništva znači razvijati kod učenika uz kreativnost, inicijativnost, neovisnost i timski rad, pozitivan odnos prema samostalnosti i bu-dućem životu.

Student’s Cooperative as a Model for Entrepreneurship

AbstractCroatian schools have been fostering student’s cooperatives since the 19th century and have until today 300 cooperatives which are part of the Croatian student’s cooperatives as-sociation. The main objective of student’s cooperatives activities is not an economic success but rather the granting of a higher number of learning opportunities. A student’s coopera-tive improves learning and teaching methods and capacitates adolescence students for life in the 21st century. Students acquire and develop outside the classroom some of the main characteristics of an entrepreneur such as innovativeness, diligence, busyness, the read-iness for overtaking risk, team work. At the same time students develop a sense for crop maintenance and organic farming. Student’s cooperatives are well documented and very of-ten recommended strategy for the improvement of students’ theoretical, cognitive and so-cial abilities. Cooperatives include strategies that involve students working in teams under minor surveillance or coordination of teachers. According to Article 39, Primary and second-ary education Law (Official Gazette of the Republic of Croatia, 87/2008) and the School stat-ute of the Secondary school in Dalj, the school committee has issued a decision for the foun-dation of the Student’s cooperative Dalya. This facilitated to depict the organisation, teach-ing methods and social forms as well as working results of a cooperative in a practical way.

Key words: student’s cooperatives, entrepreneurship, student’s cooperatives Dalya

Literatura1. Priručnik za nastavnike osnovnih i srednjih škola, Školska učenička zadruga u razvoju djece I mladeži, HUUZ,

Zagreb, 2008. 2. Kagan, Spencer (1989) Cooperative learning resources for teachers. San Juan Capistrano, CA: Resources for

Teachers.3. Peko, A., Munjiza, E., Cindrić, M. (2005), Uloga učeničke zadruge u razvijanju samopoštovanja, Zbornik učitelj-

ske akademije u Zagrebu, Vol. 7 ( 1 ): 49-62.4. http://www.huuz.hr/clanstvo_huuz.html (Sačuvano 15.03.3012).5. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340388.html (Sačuvano 16.03.2012).


Podučavanje, implementacija i vrednovanje jezičnih kompetencija u poslovanju vježbovne

tvrtke

Antonela Šimunović, prof., Ivana Letica, prof., Ksenija Halter,prof. Obrazovna grupa Zrinski, 10010 Zagreb,Selska cesta 119, Hrvatska , Tel. +385 (0)1 3010617, fax. +385 (0)1 4002 302,[email protected], [email protected], [email protected]

SažetakPodučavanje i učenje jednog ili više stranih jezika u ekonomskoj školi nije i ne bi trebalo biti ograničeno samo na ovladavanje poslovnim vokabularom i potrebnom terminologijom, već je prije svega usmjereno na usvajanje širokog spektra znanja i komunikacijskih vješti-na potrebnih za uspješno poslovanje u međunarodnom okruženju. Ovim radom definirat će se ključne jezične kompetencije koje uspješan poduzetnik mora imati te načini podučava-nja, implementacije i vrednovanja istih. Nadalje, pokazat će se kako se jezične kompetencije usvajaju pomoću poslovnih simulacija te kroz problemsku i projektnu nastavu s ciljem imple-mentacije konkretnih znanja i vještina koje su primjenjive i mjerljive u stvarnoj poslovnoj si-tuaciji. Prikazat će se metode podučavanja koje u središte pozornosti stavljaju učenika i osi-guravaju mu usvajanje vještina koje su u skladu sa zahtjevima tržišta rada. Sve navedeno au-tori će potkrijepiti primjerom dobre prakse te pokazati jedan od modela podučavanja i uče-nja stranih jezika te vrednovanja učeničkih postignuća u okviru modularnog kurikuluma na-stavnog predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke.

Ključne riječi: kompetencije, podučavanje, primjena, vrednovanje, vježbovna tvrtka

1. Uvod: korelacija nastave jezika (materinskog i stranih s nastavom PVT-a

Poslovanje vježbovne tvrtke definira se kao interdisciplinarni nastavni predmet pomoću koje-ga učenici kroz svoje vježbovne tvrtke simulirajući cirkulaciju roba, usluga i novca usvajaju znanja o zakonitostima odvijanja stvarnih poslovnih procesa, a u cilju stjecanja potrebnih kompetencija za samostalno upravljanje sektorima te malim i srednjim trgovačkim društvima (Modularni kuri-kulum poslovanja vježbovnih tvrtki, grupa autora, 2011., str. 25).

Interdisciplinarnost je, dakle, jedna od ključnih karakteristika PVT-a kao nastavnog predme-ta te će se u ovom radu prikazati korelacije nastave PVT-a i nastave jezika u srednjoj školi s nagla-skom na načinima podučavanja, implementacije i vrednovanja jezičnih kompetencija.

Kao primjer dobre prakse uzet će se Ekonomska škola „Katarina Zrinski“ čiji učenici u prvom ra-zredu osnivaju vježbovne tvrtke te tijekom upravljanja svojom tvrtku primjenjuju znanja stečena na nastavi ekonomske grupe predmeta, kao i znanja stečena na nastavi materinskog i stranih jezika.

S obzirom da je cilj PVT-a osposobiti učenika za samostalno vođenje trgovačkog društva, tj. za samostalnu poduzetničku aktivnost, a imajući u vidu činjenicu da je znanje stranih jezika jedna od ključnih poduzetničkih kompetencija, neupitna je povezanost nastave jezika s nastavom PVT-a.

202 Antonela Šimunović, Ivana Letica, Ksenija Halter: Podučavanje, implementacija ...

Modularni kurikulum Poslovanja vježbovnih tvrtki jasno definira kompetencije i ishode uče-nja za svaki pojedini razred u sklopu kojih se mogu jasno definirati sljedeće jezične kompetencije:

• U prvom razredu učenik će znati izraditi prezentaciju svoje vježbovne tvrtke na materin-skom i stranom jeziku (engleskom, njemačkom ili talijanskom) te će je znati usmeno izložiti prilikom javnog nastupa. Pri tom će pokazati pisanu i usmenu jezičnu kompetenciju te po-znavanje terminologije vezane uz osnivanje tvrtke i njezinu djelatnost te će znati popuniti poslovnu dokumentaciju na materinskom i stranom jeziku.

• U drugom razredu učenik će znati terminologiju vezanu uz nazive sektora koji čine vjež-bovnu tvrtku kao i njihove osnovne funkcije. Učenik će također znati izraditi životopis na materinskom i stranom jeziku.

• U trećem razredu učenik će znati napisati zamolbu za posao na materinskom i stranom jeziku, usvojit će specifične jezične termine i fraze te će znati razlike u pravilima poslovne korespondencije koji ovise o specifičnostima pojedinog jezika. Nadalje, učenik će naučiti sudjelovati u razgovoru za posao i prezentirati svoja znanja i vještine.

• U četvrtom razredu učenik će naučiti voditi poslovni sastanak na stranom jeziku i sudje-lovati na istom. U sklopu izrade završnog rada o četverogodišnjem poslovanju njegove vježbovne tvrtke, učenik će znati izraditi sažetak rada na stranom jeziku koji obuhvaća sve jezične kompetencije stečene tijekom četverogodišnjeg obrazovanja.

2. Oblici nastave i metode podučavanjaSpecifičnost je nastave jezika u tome što je jezik ujedno i cilj i sredstvo podučavanja. Služeći se

jezikom kao sredstvom ostvarujemo krajnji cilj nastave jezika, a to je pismena i usmena kompe-tencija. Naglasak je, dakle, na vještini vladanja jezikom i umijeću prikladnog komuniciranja kako na stranom, tako i na materinskom jeziku. Kako bi se navedeni ciljevi i prethodno definirane kompe-tencije usvojile potrebno je primijeniti odgovarajuće oblike nastave i prikladne metode poduča-vanja s jasnim naglaskom na činjenicu da je upravo učenik taj koji je u središtu nastavnog procesa te da njegova uloga nije pasivna recepcija i eventualno reprodukcija naučenog. Upravo suprotno, učenik je aktivni sudionik nastavnog procesa koji istovremeno usvaja znanja i ista ta znanja prak-tično primjenjuje u konkretnim situacijama.

Oblici nastave koji učenika stavljaju u konkretne situacije te zahtijevaju njegovo aktivno sudje-lovanje, kao i povezivanje kompetencija stečenih tijekom vođenja vlastite vježbovne tvrtke sa je-zičnim kompetencijama jesu: projektna nastava, problemska nastava i terenska nastava.

2.1. Projektna nastavaProjektna nastava učenika potiče na samostalan i suradnički rad i kao takva razvija sposobno-

sti zaključivanja i odlučivanja. Projektni zadatci pri tom moraju biti dovoljno izazovni i zahtjevni tako da ih pojedinac sam ne može riješiti pri čemu su učenici svjesni da krajnji ishod projektnog zadatka ovisi o sinergiji članova tima.

Primjer dobre prakse jest Međunarodni tjedan odgoja i obrazovanja u Ekonomskoj školi „Kata-rina Zrinski“ tijekom kojeg učenici surađuju sa svojim kolegama iz partner škola iz Italije, Mađar-ske i Slovenije. Jedan od zadataka koji su učenici dobili bio je izrada marketinškog plana za zajed-ničku vježbovnu tvrtku.

Učenici su koristili kompetencije usvojene tijekom nastave PVT- a, a s obzirom na međuna-rodni sastav projektnih timova, morali su se služiti stranim jezikom. Pred njih je, dakle, postavljen


konkretan zadatak koji je zahtijevao aktivnost svih članova tima, aktivno služenje stranim jezikom, a njegov je ishod konkretan uradak koji je kao takav bio podvrgnut vrednovanju od stane nastav-nika, ali i samovrednovanju od strane svih članova tima.

2.2. Problemska nastavaProblemska nastava kao aktivna metoda podučavanja podrazumijeva definiranje problema,

prikupljanje informacija, diskusiju o mogućim rješenjima, prihvaćanje određenog rješenja te eva-luaciju poduzete akcije. Jedan od oblika problemske nastave je i studija slučaja koja pred učenike postavlja problem vezan uz poslovanje određene tvrtke. Na osnovi ponuđenih informacija i po-kazatelja, učenici diskutiraju o najboljem mogućem rješenju problema iznoseći svoje stavove i ar-gumente te se na kraju odlučuju za rješenje koje smatraju najprihvatljivijim. Na taj način učeni-ci vježbaju usmeno izražavanje, razvijaju vještine uvjeravanja i iznošenja vlastitih stavova uz isto-vremeno stjecanje poduzetničkih kompetencija što ponovo ukazuje na korelaciju nastave PVT-a i nastave jezika.

2.3. Terenska nastavaTerenska nastava predstavlja uvid u poslovnu praksu, odnosno ona je prilika da se teorija pro-

vjeri na primjerima konkretnog poslovanja određenog poslovnog subjekta. S aspekta jezika, te-renska nastava učenika stavlja u konkretnu komunikacijsku situaciju gdje mora postavljati pita-nja, tražiti informacije i na kraju o svemu viđenom napisati izvješće na materinskom i na stranom jeziku.

3. Implementacija jezičnih kompetencija – primjer dobre prakseSvi prethodno opisani oblici nastave kao i metode podučavanja idu u prilog činjenici da u da-

našnjem poslovnom okruženju znanje stranih jezika predstavlja neophodan preduvjet za uspješ-nost poslovnih ljudi i njihovih poduzeća. Mediji, posebice Internet, nude bezbrojne informacije od kojih će mnoge biti dostupne samo onima koji znaju strane jezike. Nužno je, dakle, da se nastava prilagodi potrebama budućih poslovnih ljudi koji moraju znati voditi “small talk”, biti informirani o gospodarstvu, aktualnim događanjima u politici, gospodarstvu i kulturi zemalja u kojima se dotič-ni jezik govori. Sve navedeno samo je jedan dio nastave stranih jezika koju karakterizira uska ko-relacija s nastavom PVT-a. Ono na što želimo staviti naglasak jesu konkretne jezične kompetenci-je u vidu prezentacija vlastite tvrtke, izrade životopisa i zamolbi za posao, popunjavanja poslovne dokumentacija i sl., a sve s ciljem da učenik što uspješnije može odgovoriti na svakim danom sve veće zahtjeve tržišta rada.

Implementacija stečenih znanja bila bi znatno otežana ukoliko proces stjecanja jezičnih kom-petencija ne bi bio kvalitetno strukturiran te kao takav, razumljivo je, ne bi ispunjavao svoju svr-hu u poduzetništvu.

Tako, primjerice, učenici prvih razreda nakon samostalne izrade prezentacije za vlastitu vjež-bovnu tvrtku na materinskom i stranom jeziku uvježbavaju i javni nastup – kako u razredu, tako i na Danu škole pred nešto širom publikom. Oni, dakle, neposredno nakon razvijanja pismenih vje-ština uvježbavaju i usmenu kompetenciju. Pri tom je potrebno naglasiti kako razina njihovog sa-mopouzdanja pri jezičnoj produkciji znatno raste te svakim novim nastupom sve više jača. Vrhu-nac cijelog procesa jesu prezentacije na stranom jeziku na međunarodnim sajmovima vježbovnih

tvrtki koji se održavaju diljem Europe. Učenici naime imaju priliku prezentirati svoju tvrtku na nje-mačkom i talijanskom jeziku – do sada je to bio slučaj na sajmovima u Dornbirnu, Salzburgu, Ro-senheimu, Bolzanu i Veroni te na engleskom koji je službeni jezik na sajmovima koji se održavaju u Pragu, Pečuhu i Bratislavi. Bitno je naglasiti da razvijanje ove konkretne jezične kompetencije koja je usvojena ne završava u prvom razredu već učenici odlaze na sajmove tijekom cijelog četverogo-dišnjeg školovanja – na taj način svaki učenik ima priliku usavršiti svoja znanja na dva svjetska je-zika. Naravno, dobrobit sajmova vježbovnih tvrtki tu ne prestaje kad je riječ o znanju stranih jezi-ka – druženje s vršnjacima, komunikacija u inozemstvu općenito, kulturološke razlike i sl. nepro-cjenjive su vrijednosti za mladog čovjeka koji želi postati dio poslovnog svijeta.

Sljedeći zadatak koji se stavlja pred učenike jest izrada životopisa na materinskom i jednom od stranih jezika – osim procesa nastajanja istog kroz koji učenici usvoje sve što kvalitetan životo-pis mora sadržavati, koje su informacije eventualno suvišne, ispravnu terminologiju, pravopis i sl. učenici će kao krajnji “proizvod” izraditi kvalitetan predložak koji će naknadno moći dopunjava-ti i proširivati te ga iskoristiti u stvarnoj životnoj situaciji – prilikom traženja radnog mjesta. A ne-osporna je činjenica da je životopis u većini slučajeva jedina mogućnost prezentacije poslodavcu i jedina propusnica za poziv na razgovor za posao. Sličnu funkciju ima i zamolba za posao koju će učenici također pisati na materinskom i stranom jeziku. Nakon usvojene vještine pisanja poštujući sva pravila poslovne korespondencije na svakom pojedinom jeziku učenici će dobiti priliku sudje-lovati u simulaciji razgovora za posao – kao posloprimac, ali i kao poslodavac te na taj način osjeti-ti razliku obiju uloga. Time će se susresti s cijelim nizom pitanja i odgovora koji će mu stvoriti odre-đeno iskustvo koje će konačno moći iskoristiti u situaciji kad se zaista zatekne na razgovoru za po-sao. Pri tom će, naravno, veliku ulogu odigrati vještina komuniciranja – koja velikim dijelom proi-zlazi iz stečenog znanja koje će utjecati na sigurnost i uvjerljivost u nastupu.

Jedna od posljednjih vještina koje učenik stječe u svom srednjoškolskom obrazovanju jest vo-đenje poslovnog sastanka kao i sudjelovanje na istom. Budući je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja, ovdje možemo navesti primjer problemske nastave koji se koristi u okviru nastave PVT-a. Dakle, pred učenike se stavlja određeni problem koji se pojavio unutar tvrtke (pri-mjerice pad prodaje određenog proizvoda), neki učenici imaju funkciju uprave, drugi zaposlenika, a zajedničko im je što moraju komunicirati na stranom jeziku.

Ovdje nastavnik ima jako zahtjevnu ulogu budući da uz korekciju jezične produkcije mora vo-diti računa i o drugim aspektima pri poslovnom sastanku kao što je npr. poslovni bonton i sl.. Iako je riječ o simulaciji poslovnog sastanka, vrlo je vjerojatno da će se učenici u budućnosti naći u slič-noj situaciji te će im ovakvo iskustvo biti iznimno korisno.

Sve jezične kompetencije koje je učenik stekao tijekom srednje škole objedinit će pri izradi sa-žetka završnog rada o četverogodišnjem poslovanju njegove vježbovne tvrtke. Tada će primijeni-ti sva znanja i vještine koje je godinama stjecao na različite načine – usmeno i pismeno na nastavi, praktično u realnim situacijama i u okviru projekata. Taj sažetak je zapravo preslika rezultata ko-jeg je učenik ostvario višegodišnjom sinergijom gotovo svih predmeta – kako PVT-a, hrvatskog je-zika i stranog jezika tako i ostalih ekonomskih predmeta.

4. VrednovanjeVrednovanje stupnja usvojenosti prethodno navedenih jezičnih kompetencija bitan je ele-

ment cjelokupnog procesa stjecanja istih. Učenje jezika kontinuiran je proces što znači da se ne bi smio vrednovati samo njegov krajnji ishod, a procesu pridavati malo ili nimalo pozornosti. Upravo



suprotno, ponavljanje, utvrđivanje i provjeravanje stupnja usvojenosti znanja sastavni su dijelovi svakog nastavnog sata što učeniku pravovremeno daje povratnu informaciju o vlastitom napret-ku, a nastavniku osigurava ispravan izbor prikladnih metoda vrednovanja.

S obzirom na prethodno navedene metode poučavanja koje za cilj imaju usvajanje konkretnih znanja i vještina ni proces vrednovanja se ne ograničava na klasične metode vrednovanja krajnjeg rezultata. Sati ispitivanja i provjeravanja, kako usmenog tako i pismenog, nisu strogo odvojeni od samog procesa usvajanja jezičnih kompetencija. Tijekom samog učeničkog angažmana u okviru nastavnog sata, bilo to pisanje zamolbe, životopisa ili pak sudjelovanje u razgovoru za posao, na-stavnik prati i vrednuje učenikova postignuća što dodatno motivira učenika na konstantan rad, a nastavniku pomaže pri uspješnom vođenju cjelokupnog procesa poučavanja.

Budući da je učenik aktivan sudionik nastavnog procesa, nije isključen ni iz vrednovanja koje je inače isključivo nastavnikova zadaća. Jedan od načina vrednovanja jest, dakle, samovrednova-nje, tj. sposobnost procjene uspješnosti vlastitog postignuća koja nije urođena, nego se stječe, uči i razvija.

Zahvaljujući permanentnoj implementaciji usvojenih znanja, učenik je u svakoj fazi nastavnog procesa sposoban uočiti u kojoj je mjeri znanje pretočio u vještinu.

5. ZaključakVještina komuniciranja, kako na materinskom, tako i na stranom jeziku jedna je od ključnih vje-

ština kojom uspješan poduzetnik i poslovan čovjek mora ovladati. Imajući to na umu, neupitna je važnost nastave jezika, ali i njezina usklađenost s realnim zahtjevima koje će pred učenika i budu-ćeg poslovnog čovjeka postavljati tržište rada i poslovni svijet u kojem će aktivno sudjelovati. Pra-vilan odabir metoda poučavanja, sustavna implementacija naučenog te adekvatan način vredno-vanja čine nastavu jezika svrsishodnom, tj. omogućavaju učeniku ne samo savladavanje svih po-trebnih jezičnih vještina, nego mu i razvijaju svijest o važnosti posjedovanja istih. Učenik koji je svjestan praktične važnosti onoga što uči i usvaja neće imati problema s motivacijom niti će po-staviti pitanje: „Zašto ja to moram učiti?“. Povezivanjem nastave jezika s nastavom PVT-a, učenici će simultano usvojiti čitavu lepezu znanja i vještina te će kao takvi uspješno odgovoriti na izazove koje će pred njih postavljati realne poslovne situacije.

Teaching, Implementing and Evaluating Language Competences Within a Training Firm

AbstractTeaching and learning one or more foreign languages in an economics school should not be restricted to acquiring business vocabulary and necessary terminology, but should focus on acquiring a broad spectrum of knowledge and communication skills required for successful business ventures in international surroundings. This paper will define key language compe-tences which are essential for a successful entrepreneur, as well as the methods of teach-ing, implementation and evaluation of those competences. Furthermore, the paper will ex-plain how these competences are acquired through business simulations and project work with the goal of implementing knowledge and skills that can be applied in real business sit-uations. The authors will demonstrate student - oriented teaching methods which ensure acquiring the skills which are in accordance with demands of the labour market. All of the above will be substantiated by example of good practice based on the model of teaching and learning foreign languages as well as evaluating students’ achievements within the frame-work of modular curriculum of training firms.

Key words: competences, teaching, implementation, evaluation, training firm

Literatura1. Vlada RH, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010.) Strategija učenja za poduzetništvo 2010.

– 2014. Zagreb2. Čizmadija I., Ferk M., Halter K., Pavelić I., Pavetić D., Peroš S., Skendrović Lj., Stanković D., Stublić T., Tafra V.,

Tkalec Z. ( 2011.) Modularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki, Zagreb,3. Ekonomska škola „Katarina Zrinski“4. http://domus.srce.hr/iuoun/index.php (26.04.2012.), Učenje i poučavanje u visokom obrazovanju


Poduzetničke vještine u osnovnoj školi Razredna nastava - primjer dobre prakse

Sandra Lovrenčić, dipl. učiteljica razredne nastave, Osnovna škola Prečko, ZagrebTel: 091 3883053, E-mail: [email protected] Vrančić, dipl. učiteljica razredne nastave, Osnovna škola Prečko, ZagrebTel: 098 811 271, E-mail: [email protected]

SažetakU okviru projekta Senzibilizacija učenika, učitelja i roditelja za uvođenje poduzetništva u osnovne škole pod nazivom Dječji tjedan poduzetništva, Visoka škola za ekonomiju poduzet-ništvo i menadžment „Nikola Šubić Zrinski“ iz Zagreba u suradnji s Osnovnom školom Preč-ko iz Zagreba provela je 2011. godine u osnovnim školama radionice s temom učenja za po-duzetništvo u razrednoj i predmetnoj nastavi. U razrednoj nastavi provedene su dvije radio-nice. Na svakoj je radionici proizveden jedan proizvod, a učenici su se pri tom upoznali s os-novnim ekonomskim pojmovima, kao što su: nabava repromaterijala, proizvodnja, stvaranje nove vrijednosti, prodaja, cijena, raspodjela prihoda, potrošnja, reklama. Radionice su izve-dene u obliku timskog rada koji prati tijek proizvodnog procesa. Korištene su tehnike inte-raktivnog učenja koje djeluju poticajno i olakšavaju usvajanje kako materijalnih, tako i funk-cionalnih znanja i vještina. Tijekom izrade proizvoda učenici su, pored ekonomskih pojmova, usvajali i različite poduzetničke vještine primjerene njihovoj dobi: inovativnost, kreativnost, samouvjerenost, upornost i druge. U članku su navedene vještine potkrijepljene konkretnim primjerima aktivnosti u radionicama.

Ključne riječi: učenje za poduzetništvo, poduzetnička kompetencija učenika, poduzetničke vještine u osnovnoj školi

1. UvodU području osnovnog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj poduzetništvo do sada nije

bilo zastupljeno u nastavnim sadržajima ni kao pojedini predmet, ni kao dio nekog drugog nastav-nog predmeta.

U okviru nastave tehničke kulture ostvarivali su se ciljevi radnog odgoja i pri tome su bili na-glašavani pedagoški, tj. odgojni razlozi za njihovo postojanje. U razrednoj nastavi radni odgoj za-stupljen je eventualno kao odgojni zadatak tijekom izvođenja pojedinih nastavnih jedinica u razli-čitim predmetima.

S obzirom na današnje brze društveno - ekonomske promjene, postoji potreba za što boljim pripremanjem mladih ljudi za život i svijet rada te je, osim na odgojne, potrebno staviti naglasak i na ekonomske razloge koji nameću uvođenje poduzetništva u odgojno obrazovni sustav od naj-ranije dobi. Stoga su Nacionalnim okvirnim kurikulumom iz 2010. godine doneseni osnovni ciljevi razvoja poduzetničke kompetencije učenika u osnovnim školama te se poduzetnička kompetenci-ja uvodi kao međupredmetni nastavni sadržaj. U Kurikulumu se navodi da poduzetnička kompe-tencija učenika podrazumijeva osobine ličnosti, znanja, vještine, sposobnosti i stavove potrebne

210 Sandra Lovrenčić, Marijana Vrančić: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi

kako bi pojedinac postao uspješna poduzetna osoba. (Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi 2010.)

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“ iz Zagreba u su-radnji s Osnovnom školom Prečko iz Zagreba provela je 2011. godine četvrti ciklus projekta Sen-zibilizacija učenika, učitelja i roditelja za uvođenje poduzetništva u osnovne škole pod nazivom „Dječji tjedan poduzetništva“. U ostvarivanju ovog projekta sudjelovalo je oko 240 učenika i 120 učitelja iz četiri osnovne škole:

• Osnovna škola Ante Kovačića (Zlatar), • Osnovna škola Ivana Benkovića (Dugo Selo),• Osnovna škola Josipa Pupačića (Omiš),• Osnovna škola Maria Martinolića (Mali Lošinj).

2. Poduzetničke radionice za učenikeEkspertni tim Obrazovne grupe Zrinski i Osnovne škole Prečko osmislio je niz radionica za uče-

nje za poduzetništvo u osnovnim školama. Radionice su izvođene u razrednoj i predmetnoj nasta-vi. Radionice su podijeljene prema dobnim skupinama na radionice za prvi i drugi, treći i četvrti, peti i šesti, sedmi i osmi razred. Ovakva podjela slijedi psihofizičke i kognitivne karakteristike uče-ničkog razvoja, što znači da su teme, ciljevi i zadaci radionica slijedili jedni druge primjereno dobi učenika te nastavnim programima za pojedine razrede.

Svaka je radionice imala cilj proizvesti jedan proizvod ispunjavajući pritom različite materijal-ne i funkcionalne zadatke. Materijalni su zadaci izrada konkretnog proizvoda i usvajanje osnovnih ekonomskih pojmova (nabava repromaterijala, proizvodnja, stvaranje nove vrijednosti, prodaja, cijena, raspodjela prihoda, potrošnja, reklama). Funkcionalni zadaci radionica razvijali su kod uče-nika različite poduzetničke sposobnosti i vještine: inicijativnost, samostalnost, inovativnost, krea-tivno rješavanje problema, samouvjerenost, upornost.

Teme radionica korelirale su s više nastavnih predmeta: priroda i društvo, hrvatski jezik, likov-na kultura, tjelesna i zdravstvena kultura.

3. Poduzetničke vještine Radionice su, kao oblik učenja za poduzetništvo, usmjerene na usvajanje određenih ekonom-

skih pojmova, ali je poseban naglasak stavljen na funkcionalne zadatke koji kod učenika razvija-ju različite poduzetničke sposobnosti i vještine: inicijativnost, samostalnost, spremnost na preuzi-manje rizika, inovativnost, kreativno rješavanje problema, samouvjerenost, upornost, vještinu iz-vještavanja, kooperativnost i fleksibilnosti u sklopu tima i druge.

Učenici su razvijali i druge, Kurikulumom predviđene ciljeve: stvaralački pristup prema iza-zovima i promjenama, stresovima i sukobima, razvijanje vještine vrednovanja drugih i samo-vrednovanja te kritičkoga odnosa prema vlastitome uspjehu, odnosno neuspjehu te ustrajnost u aktivnostima.

Usvojene poduzetničke vještine učenici također mogu praktično primijeniti u školi pri planira-nju i izvršavanju svojih školskih obveza, ali i kod kuće i u zajednici.

Radionice svojim zahtjevima omogućuju razvijanje motoričkih i funkcionalnih tjelesnih spo-sobnosti - motorike ruku i koordinacije pokreta.


4. Metode poučavanjaS obzirom na životnost i dinamičnost sadržaja, poduzetnost svakako treba poučavati na prin-

cipima aktivnog i iskustvenog i učenja. Tehnike interaktivnog učenja djeluju poticajno na učenike, te olakšavaju usvajanje, kako materijalnih, tako i funkcionalnih znanja i vještina.

Učenje poduzetništva zahtijeva, osim odgovarajućih metoda i specifične školske aktivnosti, or-ganiziranje rasporeda sati, adekvatnog radnog prostora i sl.

Specifičnost radionica evidentna je i u korištenju izvorne stvarnosti kao najkvalitetnijeg izvo-ra za usvajanje znanja i sposobnosti. Učenje iskustvom, istraživanjem svojih mogućnosti, ali i igra-njem uloga te socijalnom interakcijom s lokalnom zajednicom koja pruža povratnu informaciju o učinku i uspješnosti učeničkog rada omogućuje učenicima da na najlakši i najučinkovitiji način usvoje predviđene poduzetničke sadržaje.

Timski rad u radionicama izuzetno je prikladan oblik rada koji u sebi sadrži aktivne metode poučavanja – kooperativno učenje i integrativno učenje kojima se razvijaju najrazličitije vještine kod učenika: vještine planiranja, organiziranja, analiziranja, komuniciranja, suradnje, izvještava-nja, ocjenjivanja, socijalne vještine, sposobnost kooperativnog rada i fleksibilnosti u sklopu tima te sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti.

5. Poduzetničke radionice za učenikeRadionice za učenike osmišljene su kao timski rad koji prati tijek proizvodnog procesa. Svi su

timovi morali ostvariti međusobnu suradnju kako bi uspješno realizirali zadatak. Radionice su te-matski i sadržajno podijeljene na:

• radionica za 1. i 2. razred: Proizvodnja jabučnog soka, • radionica za 3. i 4. razred: Proizvodnja vijača za preskakanje,• radionica za 5. i 6. razred - Proizvodnja čarobne kocke,• radionica za 7. i 8. razred – Proizvodnja kaleidoskopa.

5.1 Radionica: Proizvodnja jabučnog sokaCilj radionice bio je, stvaranjem poduzetničkog ozračja te aktivnim metodama učenja kroz igru

i različite aktivnosti prilagođene uzrastu učenika, omogućiti učenicima 1. i 2. razreda stjecanje osnovnih poduzetničkih znanja, vještina i stavova.

Učenici su na radionici upoznati s osnovnim ekonomskim pojmovima: nabava, sirovina, proi-zvodnja, prodaja, prihod, zarada i potrošnja.

Učenici su podijeljeni u tri tima, čime im je ukazano da timskim radom mogu postići više i biti efikasniji. Prvi je tim bio tim za proizvodnju. Njihov je zadatak bio proizvesti sok od jabuke. Sam proces proizvodnje bio je podijeljen u dijelove: učenici su jabuke ribali, naribane jabuke stavljali u prešu, cijedili sok, pretakali u staklene bočice.

Drugi tim imao je zadatak napraviti etiketu za sok na kojoj su bili ispisani podaci o soku: ime soka, datum proizvodnje, sastav, proizvođač.

Treći tim trebao je osmisliti reklamu za sok od jabuke i izraditi reklamni plakat. Oni su osmisli naziv soka i slogan kojim su željeli privući kupce.

Najzanimljiviji dio radionice bio je određivanje cijene soka. Nabrojani su svi troškovi (jabuke, bočice, šećer, etikete), iznos je podijeljen s dobivenim brojem bočica i određena je cijena jedne bočice soka. Izračunata je ukupna zarada, ali su učenici shvatili da prvo treba podmiriti troškove, a tek je ostatak zarada ili profit.

Učenici su se trudili proizvesti što više soka. Svidjelo im se to što sami mogu proizvoditi, radi-ti, donositi odluke. Sami su razmislili i odlučili u koji će se tim uključiti i gdje će najviše i najbolje moći pridonijeti ostvarenju dobiti. Učenici u proizvodnji pažljivo su ribali jabuke pazeći da se ne ozlijede. Pretakali su sok u bočice i nosili ga u tim za ambalažu koji je na bočice vezao etikete. Tru-dili su se uredno pisati, crtati i zavezati sličicu s osnovnim podacima o soku kako bi bio što prima-mljiviji kupcima.

5.2. Radionica: Proizvodnja vijača za preskakanjeRadionica kao međupredmetni sadržaj povezuje u jednu cjelinu područja hrvatskog jezika, li-

kovne kulture i tjelesne i zdravstvene kulture. Uvodni motivacijski dio pripada hrvatskom jeziku. Korišten je tekst u kojem su glavni likovi dva dječaka koji tijekom igre nailaze na problem koji tre-baju riješiti. Analizom njihovih karakternih osobina doznajemo koji dječak ima poduzetničke vje-štine i ističemo ih kao ključne riječi tijekom generalizacije obrazovnog dijela.

U drugom dijelu učenici se prema osobnim sklonostima dijele u tri tima. Prvi je tim pleo vijaču od špage, drugi je tim proizveo ručku od kartona i ljepljive trake, a treći je tim izradio reklamu za gotovi proizvod koji je na završetku prošao kontrolu kvalitete. Ovaj dio radionice korelira s likov-nom kulturom i tjelesnom i zdravstvenom kulturom.

Tijekom rada timovi su morali podijeliti poslove, međusobno komunicirati, usklađivati brzinu rada timova, planirati i mjeriti vrijeme, procjenjivati kvalitetu gotovih proizvoda što pridonosi ra-zvijanju vještina točnosti, preciznosti, poštivanja zadanog roka, zatim fleksibilnosti, vrednovanja drugih i samovrednovanja te kritičkoga odnosa prema vlastitome radu.

Nakon završetka radionice učenici su uvježbavali predstavljanje svog rada usvajajući vještine javnog govorenja, prezentiranja sebe i svog rada, uspostavljanje komunikacije s članovima svoje lokalne zajednice. Učenici su pred ostalim učenicima iz škole, roditeljima, učiteljima, predstavnici-ma lokalne zajednice i medijima, pokazali što su proizveli, što su pri tome naučili te koje su podu-zetničke pojmove usvojili. Nakon prezentacije održana je prodajna izložba na kojoj su učenici pro-davali svoje proizvode te dobili povratnu informaciju o kvaliteti svoga rada.

6. Radionica za učiteljeNakon javne prezentacije svih radionica za učenike održana je radionica za učitelje na kojoj su

sudjelovali svi učitelji iz škole. Na radionici za učitelje opisan je tijek rada i osobitosti svake pojedi-ne radionice. Istaknuti su poduzetnički pojmovi: poduzetništvo, poduzeće, proizvodnja, proizvod, timski rad, nabavka materijala, stvaranje nove vrijednosti, cijena, dobit, potrošnja i poduzetničke vještine koje su usvojili kao što su samostalnost, inicijativnost, inovativnost, kreativnost, samou-vjerenost, upornost, vještina izvještavanja, fleksibilnost i druge, vrednovanje drugih i samovred-novanje te ustrajnost.

Učitelji su u timovima osmislili po jednu nastavnu jedinicu za učenje neke od poduzetničkih vještina.

U svojim prezentacijama ponudili su niz kreativnih ideja te ustvrdili da mnoge od ovih karak-teristika i pojmova već uvrštavaju u svoj nastavni rad, ali da im pri tome nedostaje svijest o eko-nomskom, tj. poduzetničkom aspektu svakog od njih.

Među učiteljima je provedena anketa u kojoj su iznosili svoje stavove o uvođenju poduzetniš-tva u nastavne programe. Rezultati anketa govore da je mišljenje učitelja gotovo jednoglasno o tome da je poduzetnička kompetencija izuzetno važna za budućnost svakog učenika te da postoji potreba za učenjem poduzetništva u osnovnim školama.

212 Sandra Lovrenčić, Marijana Vrančić: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi


7. ZaključakNacionalnim okvirnim kurikulumom iz 2010. godine doneseni su osnovni ciljevi razvoja podu-

zetničke kompetencije učenika u osnovnim školama te se poduzetnička kompetencija uvodi kao međupredmetni nastavni sadržaj. Ekspertni tim Obrazovne grupe Zrinski osmislio je niz radionica za učenje za poduzetništvo u osnovnim školama. Radionice su izvođene u razrednoj i predmetnoj nastavi u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj.

Svaka je radionica imala cilj proizvesti jedan proizvod, ispunjavajući pritom različite materijal-ne i funkcionalne zadatke. Teme radionica korelirale su s više nastavnih predmeta: priroda i druš-tvo, hrvatski jezik, likovna kultura, tjelesna i zdravstvena kultura. Naročito su naglašeni funkcio-nalni zadaci koji kod učenika razvijaju različite poduzetničke sposobnosti i vještine: inicijativnost, samostalnost, inovativnost, kreativnost, samouvjerenost, upornost, vještinu izvještavanja, koo-perativnost, vještine planiranja, organiziranja, komuniciranja, suradnje, izvještavanja, procjenji-vanja, socijalne vještine koje su nužne za pripremu za svijet rada, ali i za svakodnevno planiranje i izvršavanje školskih obveza.

U ovom projektu sudjelovao je veliki broj učenika i učitelja iz različitih osnovnih škola u Repu-blici Hrvatskoj. U svim školama pokazano je zanimanje za temu poduzetništva te je zaključak da postoji zainteresiranost i potreba za uvođenjem poduzetništva u programe osnovnih škola.

AbstractWithin the framework of the project Raising Awareness Of Pupils and Teachers On Introduc-tion Of Education For Entrepreneurship In Elementary School, the event called „Children en-trepreneur week“ was organized in 2011. It was composed of four workshops oriented on entrepreneurial learning which were conducted by University College of Economics, Entre-preneurship and Management “Nikola Šubić Zrinski” in cooperation with Elementary School Prečko Zagreb. During the each workshop one product was produced and the pupils have learnt the basic economic terms: entrepreneurship, enterprise, production, product, team work, procurement of material resources, creation of added value, selling, price, spending, market, advertisement etc. The methodology of workshops was the teamwork which simu-lated production process. The techniques of interactive learning which have stimulative ef-fect and facilitate adoption of material as well as functional knowledge and skills were used. During creation of products the pupils adopted, besides the economic terms, different en-trepreneurial skills appropriate to their age: innovativeness, creativity, selfconfidence, per-severance, etc. In this article, above mentioned skills are described by concrete examples of workshops activities.

Key words: entrepreneurial learning, entrepreneurial competency of pupils, entrepreneurial skills in elementary school.

Literatura1. Domović, V.; Baranović, B.; Štibrić, M. (2007). Obrazovanje za poduzetnost – perspektiva osnovnoškolskih

učitelja i nastavnika. Sociologija i prostor, 45 2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i

obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje3. Vlada Republike Hrvatske (2010). Strategija učenja za poduzetništvo 2010.- 2014.

Načini praćenja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum poslovanja vježbovne

tvrtke

Ivana Sertić, mag.psych., Ksenija Halter,prof. Obrazovna grupa Zrinski,10010 Zagreb,Selska cesta 119, Hrvatska , Tel. +385 (0)1 3010617, fax. +385 (0)1 4002 302, [email protected], [email protected]

SažetakModularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki dizajniran je za potrebe suvremenog pri-stupa nastavi stavljajući učenikova znanja, vještine i stavove u prvi plan, istovremeno vode-ći računa o zahtjevima modernog poslovnog svijeta i tržišta rada. Ovim radom definirat će se ključni pojmovi važni za utvrđivanje kompetencija koje uspješan poduzetnik mora imati te kako se te kompetencije mogu steći i vrednovati služeći se interaktivnim metodama pou-čavanja u nastavi organiziranoj po modulima. Nadalje, ovim radom prikazat će se da organi-zacija i evaluacija rada po modulima omogućava sustavno usvajanje i vrednovanje znanja i vještina potrebnih za izradu praktičnih zadataka u cilju što boljeg povezivanja teorije i prak-se. Osim toga, pokazat će se načini praćenja postignuća učenika koji omogućavaju jasan i ne-posredan uvid u postignute rezultate te potiču razvijanje svijesti o vlastitoj sposobnosti, na-pretku i vrijednosti svoga rada. Sve navedeno autori će potkrijepiti primjerom dobre prakse te pokazati jedan od modela vrednovanja i samovrednovanja učeničkih postignuća u okviru modularnog kurikuluma nastavnog predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke.

Ključne riječi: kurikulum, vrednovanje, poslovanje, postignuće

1. Uvod: Suvremeni pristup nastavi – Modularni kurikulum PVT-aSuvremeni pristup nastavi stavlja učenikova znanja, vještine i stavove u prvi plan, a modularni

kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki dizajniran je upravo za potrebe suvremenog pristupa na-stavi, istovremeno vodeći računa o zahtjevima modernog poslovnog svijeta i tržišta rada.

Poslovanje vježbovne tvrtke definirano je kao interdisciplinarni nastavni predmet pomoću ko-jeg učenici kroz svoje vježbovne tvrtke simulirajući cirkulaciju roba, usluga i novca usvajaju znanja o zakonitostima odvijanja poslovnih procesa, a u cilju stjecanja potrebnih kompetencija za samo-stalno upravljanje sektorima te malim i srednjim trgovačkim društvima (Modularni kurikulum po-slovanja vježbovnih tvrtki, grupa autora, 2011., str 25.).

Modularni kurikulum poslovanja vježbovne tvrtke sastoji se od utvrđenih modula za svaku go-dinu učenja, dok obrazovni modul predstavlja najmanju samostalnu nastavnu cjelinu koja sadržaj-no sadržava sva obilježja nastavnog predmeta. Usvajanjem obrazovnog modula moguće je odre-diti ishode učenja te kompetencije učenika.

Ovakav način organizacije nastave po modulima omogućava kontinuirano osuvremenjivanje obrazovnih programa i metoda poučavanja. Zahtjevima suvremenog pristupa nastavi prilagođen je i način praćenja i vrednovanja postignuća učenika što će detaljnije biti prikazano u nastavku rada. Kao primjer dobre prakse uzet će se Ekonomska škola „Katarina Zrinski“ čiji učenici pohađa-ju nastavu Poslovanja vježbovne tvrtke prema modularnom kurikulumu.

216 Ivana Sertić, Ksenija Halter: Načini praćenja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum...

2. Praćenje i vrednovanje postignuća učenika Ponavljanje, utvrđivanje i provjeravanje stupnja usvojenosti znanja sastavni su dijelovi svakog

nastavnog sata. Vrednovanje učeničkih postignuća u pravilu provodi samo nastavnik temeljem praćenja rada učenika na satu, njegovih pismenih školskih i domaćih uradaka te usmene provje-re nastavnih cjelina i sadržaja. Nerijetko učenici nemaju stvarni uvid u razinu vlastitih postignuća, odnosno rijetko sudjeluju u oblikovanju ocjene svoga rada. Ocjenjivanje je složen proces, a u prak-si je najčešće orijentirano samo na krajnji rezultat, dok se samom procesu pridaje vrlo malo pozor-nosti. Razvijanje svijesti o vlastitoj sposobnosti, napretku i vrijednosti vlastitog rada važna je od-gojna komponenta nastavnog procesa što naročito dolazi do izražaja u nastavi usmjerenoj na uče-nika, odnosno sudjelovanjem učenika u projektnom, timskom i samostalnom radu.

Kao što je već naglašeno u uvodnom dijelu, suvremeni pristup nastavi stavlja učenika u prvi plan što znači da su učenici ti koji moraju biti u centru odgojno – obrazovnog procesa u punom smislu te riječi. Dakle, učenike se potiče da predlažu, traže rješenja, međusobno se vrjednuju i donose odluke, a nastavnik ima mentorsku ulogu i prati odgojno – obrazovni proces indirektno usmjeravajući učenike s ciljem stjecanja kompetencija. Kompetencije koje učenik stječe realizaci-jom odgojno – obrazovnog procesa sastavljene su od potrebnih znanja, vještina i stavova, a obra-zovni ishodi učenja taksativno su navedeni za svaki modul. Modularni pristup realizaciji nastave omogućava nastavniku relativno jednostavno praćenje razine usvojenosti kompetencija te even-tualnu prilagodbu u realizaciji nastave kako bi se osigurala potrebna razina usvojenosti kompeten-cija. Kompetentan poduzetnik ovog obrazovnog profila zna upravljati malim i srednjim poduzeći-ma, može primijeniti stečena znanja u praksi i sposoban je procijeniti kvalitetu svoga i tuđeg rada. Sposobnost procjene uspješnosti vlastitog ili tuđeg postignuća nije urođena već se stječe, uči, ra-zvija i usavršava sustavnom usporedbom s jasnim, unaprijed utvrđenim i nedvosmislenim mjerili-ma koja vrijede za sve. Upravo je sustavnost element koji se posebno naglašava kroz sve aspekte i načine provedbe nastave Poslovanja vježbovne tvrtke u Ekonomskoj školi „Katarina Zrinski“. Nai-me, stupanj savladavanja nastavnih sadržaja, stjecanje i razvijanje vještina te oblikovanje i izgrađi-vanje stavova provjerava se tijekom nastavnog sata radnim zadacima i listovima, dok se ukupnost stečenih kompetencija provjerava na kraju svakog modula evaluacijskim listićima. Posebnost pro-vjere stečenih kompetencija evaluacijskim listićima očituje se u tome što takva evaluacija uključu-je vrednovanje od strane predmetnog nastavnika, ali i samovrednovanje učenika. Naime, na kra-ju svakog modula učenici popunjavaju listiće svatko za sebe, dok nastavnik popunjava listiće istog sadržaja za svakog učenika. Tijekom usporedbe rezultata vrednovanja i samovrednovanja učeni-cima se detaljno pojašnjavaju i argumentiraju navedene zabilješke. Prednost prethodno opisanog načina provjere kompetencija očituje se u tome što učenik u svakom trenutku ima uvid u razinu svog postignuća te jasnu i trenutnu povratnu informaciju o dijelu ili više dijelova nastavne cjeline koje treba dodatno ponoviti ili uvježbati.

Osim znanja i vještina, sastavan i važan dio ukupnih kompetencija jesu i stavovi, što je ujed-no i najteža komponenta u oblikovanju ukupne ocjene. Prema definiciji, stav je stanje mentalne spremnosti usvojeno iskustvom koje usmjeruje i utječe na reakcije pojedinca prema svim objekti-ma i situacijama s kojima je povezan (Allport, 1935.; prema Hewstone i Stroebe, 2003.). Dio podu-zetničke kompetencije koju učenici Ekonomske škole Katarina Zrinski stječu po završetku školova-nja, a odnosi se na stavove, očituje se u promišljenom i prikladnom djelovanju s obzirom na danu situaciju, sklonosti prihvaćanju i odbijanju tuđeg mišljenja i argumenata, razvijanju konstruktiv-nog kritičkog dijaloga, spremnosti nadvladavanja straha od javnog nastupa, razvijanju pozitivnog stava prema međukulturalnoj komunikaciji i cjeloživotnom obrazovanju, spremnosti mijenjanja i daljnjeg razvoja kompetencija te se očituje u vlastitoj motivaciji i povjerenju u mogućnost uspje-ha, sklonosti inicijativi, prilagodljivosti i fleksibilnosti pri mijenjanju vlastitog stava, preuzimanju


odgovornosti, kritičkom prihvaćanju informacija, spremnosti preuzimanja razumnog rizika, prepo-znavanju područja na kojima se može pokazati spremnost realizacije poduzetničkih vještina, a sve zahvaljujući snažnom smislu za identitet koji uključuje poštivanje različitosti te stvaranje pozitiv-nog stava prema materinjem jeziku. Prethodno navedeno potvrđuje činjenicu da su stavovi naj-teža komponenta u praćenju i vrednovanju postignuća učenika kroz Modularni kurikulum poslo-vanja vježbovne tvrtke. Naime, znatno je lakše i učeniku i nastavniku procijeniti što učenik zna i može napraviti, nego donijeti ocjenu njegova stava, odnosa prema radu, radnim zadacima, obve-zama i radnoj skupini. Razumljivo je da svaka ocjena te sastavnice unatoč jasnim i objektivnim kri-terijima ipak sadrži i određenu dozu subjektivnosti. No, iako se subjektivnost pri vrednovanju ni-kada u potpunosti ne može izbjeći, ona se korištenjem nedvosmislenih i uvijek jednakih kriterija usmjerenih postizanju zadanih ciljeva može uskladiti i uravnotežiti, a kao rezultat postižu se pri-bližno jednake učenikove i nastavnikove subjektivne slike.

Potvrdu prethodno navedenog nalazimo u Ekonomskoj školi „Katarina“ Zrinski gdje je prove-dena praktična primjena opisanih načina vrednovanja i samovrednovanja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum poslovanja vježbovne tvrtke.

3. Potreba za postignućem i kompetencijom Jedna od najvažnijih vrsta motivacije u psihologiji obrazovanja jest motivacija za postignućem.

Motivacija za postignućem opća je tendencija stremljenja k uspjehu i tendencija biranja aktivnosti usmjerenih k cilju i uspjehu (Vizek Vidović i sur., 2003.). Učenici s visoko razvijenom motivacijom za postignućem žele i očekuju uspjeh, a kada im to ne uspije, oni pojačavaju svoje napore te ustra-ju sve dok ne uspiju. Motiviranje samog sebe postavljanjem bliskih ciljeva može služiti kao učinko-vit mehanizam za oblikovanje kompetentnosti, procjene samodjelotvornosti i intrinzičnog intere-sa. Upravo se na takav način provodi vrednovanje postignuća učenika u Ekonomskoj školi „Katari-na Zrinski“ kroz Modularni kurikulum poslovanja vježbovne tvrtke. Naime, nastavnici primjenjuju postupke koji pridonose zadovoljavanju učenikove potrebe za postignućem i kompetencijom da-vanjem konkretnih i specifičnih povratnih informacija o učinku i napredovanju, pokazivanjem po-vjerenja u učenikove mogućnosti, izražavanjem visokih očekivanja u vezi učenikovih postignuća, zadavanjem izazovnih zadataka, poticanjem na usporedbu učenika sa samim sobom i s vlastitim napredovanjem, a izbjegavanjem usporedbe s drugim učenicima te uporabom suradničkih meto-da učenja u svrhu povećanja aktivnog sudjelovanja.

4. ZaključakSuvremeni pristup nastavi podrazumijeva aktivno sudjelovanje učenika u svim fazama nastav-

nog procesa. Primjenjujući aktivne metode poučavanja u nastavi organiziranoj po modulima, na-stavnik preuzima ulogu mentora i koordinatora nastavnog sata potičući učenike na samostalan rad te otkrivajuće i suradničko učenje. Sustavno praćenje učenikovog napredovanja, stjecanja i ra-zvijanja poduzetničkih kompetencija nije isključiva zadaća nastavnika. Razvijanje svijesti o vlastitoj sposobnosti, napretku i vrijednosti vlastitog rada važna je odgojna komponenta nastavnog pro-cesa, što posebice dolazi do izražaja u nastavi orijentiranoj na učenika, projektnom, timskom i sa-mostalnom radu. Aktivno sudjelovanje učenika u vrednovanju vlastitog rada omogućuje svim su-dionicima neposredan i jasan uvid u razinu učeničkih postignuća, a sustavna usporedba s jasnim, nedvosmislenim i unaprijed utvrđenim mjerilima usmjerenih postizanju zadanog cilja rezultira pri-bližno jednakim subjektivnim slikama učenika i nastavnika.

Techniques of Evaluating Students’ Achievements Through Modular Curriculum of Training Firms

AbstractModular curriculum of training firms was designed to meet the requirements of contempo-rary teaching strategies focusing on student’s knowledge, skills and attitudes and simulta-neously taking into consideration the demands of a modern business world and labour mar-ket. This paper will define the key elements of the most relevant competences important to every successful entrepreneur. It will also offer the ways of achieving and evaluating those competences by using interactive teaching methods within the modular curriculum. Fur-thermore, the paper will show that the modular approach enables systematic acquisition and evaluation of skills and knowledge needed to complete the tasks aimed at linking the theoretical to practical work. Apart from that, the paper will demonstrate some of the eval-uation techniques that ensure the clear and direct feedback on the students’ achievements and increase the students’ awareness of their own abilities, progress and the value of their work. All of the stated will be supported by the example of a good practice using the mod-el of evaluating and self-evaluating the students’ achievements within the modular curric-ulum of training firms.

Key words: curriculum, evaluation, business, achievement

Literatura1. Čizmadija I., Ferk M., Halter K., Pavelić I. Pavetić D., Peroš S., Skendrović Lj., Stanković D., Stublić T., Tafra

V., Tkalec Z. (2011): Modularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki, Zagreb: Naklada Ekonomska škola Katarina Zrinski

2. Hewstone, M. i Stroebe, W. (2003). Socijalna psihologija europske perspektive. Jastrebarsko: Naklada Slap 3. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M. i Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP -

VERN

218 Ivana Sertić, Ksenija Halter: Načini praćenja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum...

Upravljanje karijerom – preduzetnička kompetencija

Upravljanje karijerom – poduzetnička kompetencija

5Career management - Entrepreneurial competence

Veština upravljanja sopstvenom karijerom - analiza kompentencija lidera u strategiji

planiranja i strategiji razvoja karijere

Maja Popović, diplomirani ekonomista – master, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija, +381 64 806 9293, +381 21 469 513, [email protected] Lukić, diplomirani ekonomista – master, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija, Petra Zdjelarić, diplomirani ekonomista – master, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija,

SažetakU modernim zemljama u okvirima razvoja preduzetništva, većina poslovnih subjekata sma-tra upravljanje ljudskim resursima investicijom koja omogućava integraciju poslovnih plano-va i veštine zaposlenih, kako bi se ostvarili ciljevi u sferi ekonomskog rasta proizvoda i uslu-ga. Zauzvrat, zaposleni u skladu sa svojim ciljevima mogu da profitiraju u smislu nadokna-de za rad, mogućnosti da stiču nova znanja i veštine, i razvoja karijere. Savremeno shvatanje nam govori da je karijera u preduzetništvu dinamička kategorija, i da se odnosi na sve što čo-vek radi, a ne samo na posao i na zanimanje. Ona obuhvata i obrazovanje, uloge u porodici i sve aktivnosti kojima se pojedinac bavi u slobodno vreme. Strategija razvoja karijere podra-zumeva anticipiranje plana aktivnosti i načina otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno korišćenja prednosti, kako bi se ostvarili ciljevi. Strategije upravljanja karijerom mogu biti ra-zličitih vrsta i kategorija, u zavisnosti od naših osobina, individualnih potreba, motiva, cilje-va, raspoloživog vremena i spoljašnjih faktora.

Ključne reči: Poslovna karijera, veština upravljanja, strategija.

1. Uvod U dinamičnom ekonomskom okruženju kakvo je prisutno danas, razvoj zaposlenih predstavlja

proces koji treba da pokrene poslodavac. Da bi mogao to da učini, pre svega mora da ima izgrađe-nu sopstvenu karijeru i lični integritet. Ako tako postavimo odnose, poslodavac, budući da je za-dužen za razvoj zaposlenih ima važnu ulogu u tome što na taj način pretvara i samu kompaniju u organizaciju za obrazovanje i razvoj. Potrebno je da organizuju i učestvuju u procesu obrazovanja sa ciljem razvoja svog ličnog i potencijala zaposlenih do maksimuma, da zagovaraju obrazovni si-stem i da pokažu da je novac uložen u edukaciju dobra investicija.

Tek početkom 1990.godina je u našoj zemlji je usledio period koji donosi akcenat na analizi ka-rijere kao profesionalnog toka razvoja nekog pojednica u toku radnog veka i upravljanju ljudskim resursima kao nizom potrebnih strategija, veština i osobina.

Obuka i obrazovanje su orijentisani na posao, dok za karijeru možemo reći da je orijentisana na pojedinca i njegove lične potencijale. U tom kontekstu, karijera je međusobno povezan raspo-red poslova ili aktivnosti, položaja i radnih iskustva osobe tokom radnog veka, koji prati različite promene u preferencijama, stavovima i iskustvu.

224 Maja Popović, Aleksandar Lukić, Petra Zdjelarić: Veština upravljanja ...

Karijera se može posmatrati sa dva aspekta:• subjektivnog • objektivnogSubjektivni aspekt se ogleda u promeni stavova , interesa, motivacije i ponašanja pojedinca, a

objektivni u promeni različitih radnih mesta, položaja i poslova koje pojedniac obavlja tokom rad-nog veka.

Sa aspekta organizacije, upravljanje karijerom je proces u kojem menadžment organizaci-je planski i organizaciono prati, ocenjuje, usmerava i razvija zaposlene i njihove potencijale, radi obezbeđivanja potrebnog broja kvalifikovanih ljudi i optimalne iskorišćenosti njihovog znanja i ve-ština, a sve u višem cilju ostvarivanja organizaconih i individulanih interesa. Značaj karijere proizi-lazi iz činjenice da se preko nje najjače i najočiglednije povezuju i objedinjuju individulani i organi-zacioni ciljevi i interesi. Razvoj karijere omogućava uspešnost i pojedincu i organizaciji.

1.1.Predmet istraživanjaAko sagledamo prethodne navode u uvodnom delu rada, možemo zaključiti da je dinamično

ekonomsko i društveno okruženje koje se nameće preduzetništvu, postavilo nova pravila kada je u pitanju razvoj karijere pojedinca. To sa sobom povlači činjenicu da je upravljanje ljudskim resur-sima ključni element svake organizacije, zbog toga je svaka inovacija na tom polju od velike važno-sti za poslovanje. Upravo iz tog razloga predmet istraživanja o ovom radu predstavlja pojava koja se direktno tiče upravljanja ljudskim resursima, preciznije pojava koja direktno utiče na svakog za-poslenog i na organizaciju, a to je upravljanje karijerom.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanjaCilj ovog rada je da ukaže na neophodnost strategije planiranja i strategije razvoja karijere sva-

kog pojedinca, čije napredovanje pozitivno utiče i na organizaciju. Gotovo je nemoguće posma-trati i analizirati strategije u karijeri pojedinca odvojeno od efekta na organizaciju koji ona ima.

1.3. Struktura radaKoncepcija ovog rada sastavljena je od pet delova. U prvom, uvodnom delu rada je naveden

predmet i značaj istraživanja karijere, kao i metode koje su se koristile. U drugom delu rada nave-dene su definicije, pojam, i jedan koncept shvatanja karijere. Treći deo se odnosi preciziranju opi-sa i značaja strategije planiranja i strategije razvoja karijere. U sledećem, predposlednjem delu rada je dat opis kompentencija lidera, i posledenji deo je zaključni deo rada.

1.4. Metode istraživanja Zbog trenutne nemogućnosti da se istraživanje na ovu temu sprovede i paktično u organizaci-

jama, istraživanje u ovom radu je orijentisano na teorijskom pristupu, odnosno nalaženju i prou-čavanju literature. Pri izradi rada korišćeno je nekoliko metoda u cilju zadovoljavajuće obrade ma-terije i osvarenje postavljenog cilja. Osnovni pristup je sistemski pristup, a od metoda istraživanja najmerodavnije su bile metoda analize, deskripcije i komparacije.


2. Definicija i koncept karijere

2.1. Definicija karijere i njen značaj Reč karijera se koristi u svakodnevnom govoru, pa se zato ovaj pojam čini potpuno poznatim.

Ipak, da napravimo paralelu između tradicionalnog i savremenog shvatanja karijere. Tradicional-no shvatanje karijere je da je imaju samo ljudi koji rade nešto naročito vredno i društveno kori-sno (npr. u nauci, politici...), da se karijera odnosi isključivo na napredovanje u poslu i da je karijera isto što i zaposlenje, tj.posao. Međutim, savremeno shvatanje nam govori da je karijera dinamič-na kategorija, da se odnosi na sve što čovek radi (ne samo na posao i na zanimanje), već obuhva-ta i obrazovanje, uloge u porodici, aktivnosti kojima je pojedinac bavi u slobodno vreme, da ona traje ceo život, praktično polaskom u prvi razred osnovne škole, a traje i posle penzionisanja, do-kle god je čovek aktivan. Može se definisati kao rezultat aktivnosti pojedinca u životu, zatim kao razvoj pojedinca u učenju i radu tokom života. Karijera se može definistai kao odrednica individu-alnog profesionalnog razvoja, odnosno individualnih profesionalnih uspona i padova tokom rad-nog veka. Istovremeno ona se shvata kao niz povezanih i nepovezanih poslova, način ponašanja, vrednosnih stavova i slično.

Verovatno je najpopularnija Hallova definicija, po kojoj je karijera „individulano percepiran sled stavova i ponašanja povezanih s iskustvom i aktivnostima vezanih uz rad u toku života oso-be“, odnosno karijeru čine promene u vrednostima stavovoma, motivaciji koje se događaju kako osoba postaje starija.

Neki stručnjaci iz oblasti proučavanja karijere smatraju da dobra biografija (curiculum vitae) nije više ona sa impresivnom listom titula koje govore o napredovanju, već ona koja je bogata i koja sadrži različite vrste poslovnih aktivnosti, kao i onih koji nisu u vezi sa poslom. Odgovornost za upravljanje karijerom je podeljena između pojedinca i organizacije.

2.2. Koncept karijere Reč karijera je u poslednjih nekoliko godina doživela više transformacija u značenju. Ranije je

značila društvene i materijalne uspehe stečene po osnovu stručnog napredovanja. Danas se sve više koristi engleski izraz HRM, tj. Upravljanje ljudskim resursima, unutar kojeg karijera predstav-lja vreme koje pojedinac provede na poslu u smislu njegovog razvoja i razvoja njegovih veština (Subotić, 2005,str.57).

Koncept organizacijskog upravljanja karijerom pojedinca određuje se kroz socijalnu strukturu, koja karijeru tretira kao karakteristiku individualnih života i društvenih sistema. U konceptu opti-malnih okolnosti susreću se dva tumačenja. Prvo, tkz. interna karijera, koja se odnosi na individu-alna iskustva, sposobnosi, veštine, ambicije i subjektivna osećanja koja se odnose na iskustva ste-čena u poslu. Drugo, eksterna karijera se odnosi na mogućnosti i prilike koje organizacija nudi svo-jim članovima, odnosno predstavlja putanju karijere u uloge koje su definisane u skladu sa prin-cima organizacije.

Bitno je da ovde napravimo razliku između karijere i posla. Posao predstavlja:• kratkoročnu vremensku perspektivu;• neposredne rezultate;• određen je od strane organizacije;

• zadovoljava organizacijske potrebe;• ograničen je motivacioni sistem.Karijera predstavlja:• dugoročnu perspektivu;• dugoročni razvoj;• određena je od strane pojedinca;• spoj organizacijskih i individualnih potreba;• povećanje smisla i značaj za pojedinca (Ćamilović, Vujić, 2007. str.112).

3. Strategije karijere Uopšteno rečeno, strategija podrazumeva anticipiranje plana aktivnosti i načina otklanjanja

utvrđenih nedostataka, odnosno korišćenja prednosti, kako bi se ostvarili ciljevi. Svaka aktivnost koja ima srednjeročnu ili dugoročnu realizaciju u realnom vremenu, podrazumeva utvrđivanje starategija, pomoću kojih bi se na najefikasiji i prihvatljiv način došlo do određenog cilja. Stragije mogu biti različitih vrsta i kategorija, u zavisnosti od naših osobina, individualnih potreba, motiva, ciljeva, raspoloživog vremena, itd... U ovom radu govorićemo samo o strategiji planiranja, strate-giji razvoja i analizi kompentencija lidera u tom procesu.

3.1.Strategija planiranja karijere lideraKada su u pitanju planske aktivnosti pojedinaca u razvoju sopstvene karijere potrebno je pre-

cizno navesti korake koji to obuhvataju. Koraci su navedeni u tekstu koji sledi. • Samoprocena-ostavarivanje uvida u svoju ličnost i sposobnosti, veštine, znanja i intereso-

vanje je prvi i najteži korak za svakog pojedinca. Osnovni cilj samoprocene je da se utvrde sopstvene prednosti i ograničenja, kao i način njihovog preovladavanja. Pošto pojedinac često nije u stanju da objektivno proceni svoje sposobnosti, u ovoj fazi je korisno uključiti stručno savetodavno lice. Objektivna procena mogućnosti pojedinca je ključni faktor za prelazak na sledeći korak (Berkić,1990. str.90).

• Utvrđivanjedugoročnihličnihiprofesionalnihciljevapredstavljadruginezaobilaznkorakustrategijiplaniranjakarijere.Važnodaciljevibudurealističnidovoljnoiza-zovnialiidostižni,jerneostvarivanjepostavljenihprofesionalnihciljevamožebitisnažanudaracegu i ozbiljnopoljuljati samopouzdanje.Ciljevima trebapristupitifleksibilno.Uodređivanjuprofesionalnihciljevanetrebazanemaritiiličneživotneciljeve,poštojekarijerasamojedanaspektnašegukupnogživota,ukojiposebnospadaporodica.

• Za ostvarivanje ciljeva karijere potrebni su i odgovarajući uslovi u okruženju. Zato je neop-hodno analizirati pretnje i šanse koje nam okruženje nudi. To zahteva sagledavanje sadaš-njih ali i budućih tokova odnosno odgovarajuće predviđanje faktora okruženja i fokusiranje na one faktore koji su kritični za ostvarenje ciljeva.

• Planiranje karijere zahteva da se šanse i pretnje okruženja uporede sa sopstvenim pred-nostima (snagama) i slabostima. Istovremeno potrebno je utvrditi mogućnosti i puteve za otklanjanje nedostataka u smislu dodatnog obrazovanja i obuke, promene ponašanja. Značajan faktor u ovoj proceni je i sagledavanje sopstvenih vrednosti i potreba.



• Na osnovu sagledavanja šansi koja nam se pružaju u okruženju i sopstvenih prednosti i sla-bosti svaki pojedinac treba da utvrdi sopstvene strateške alternative koje će mu omogućiti korišćenje individualnoh snaga i šansi okruženja i izbegavanje pretnji. Zato je neophodno sagledati sve činjenice koje utiču na karijeru i utvridti alternativne mogućnosti tj.opcije.

• Sledeća faza u planiranju karijere zahteva racionalan izbor odgovarajućih alternativa-star-teški izbor. U ovoj fazi značajnu ulogu igraju lične vrednosti i interesovanja. Strateški, mogu da zahtevaju kompenzaciju i procenu trenutka za određene akcije. U uslovima opšte nesta-bilnosti pojedinac mora da se osposobi da ima adekvatne odgovore na različite šanse, uk-ljučujući one koje mu pružaju druge organizacije. Mogućnosti su različite strategije razvoja karijere, koje pojedinci koriste i zavisnosti od procene njihove podobnosti za postizanje cilja. Strategije mogu biti usmerene na poboljšanje šansi, tj njihova kombinacija kao opti-malnu mogućnost. Jačanje unutrašnjih snaga i kompetencija najčešće obuhavata:

• produbljivanje postojećih znanja i sposobnosti – strategija expertnosti;

• razvoj dodatnih sposobnosti i veština – startegijska fleskibilnost;

• povećane radne napore radi postizanja izuzetnih rezultata u postojećem poslu-startegija efikasnosti i efektivnosti (Stone,Meltz,1991,str.136).

3.2. Strategija ravoja karijere lideraFaze u razvoju karijere su aktuelnije za praksu nego za teorijiski pristup. Njihovo poznavanje je

važno zbog toga što različite faze zahtevaju različite aktivnosti i različitu podršku i pomoć organi-zacije i njenog menadžmenta, kao i različite postupke usklađivanja individualnih i organizacionih potreba i interesa. U različitim periodima svog života čovek ima specifičan odnos prema karijeri. Tokom razvoja karijere ljudi se neprekidno menjaju, naročito u pogledu vrednosnih i životnih sta-vova, ciljeva, ambicija, mogućnosti i potreba. Jedna situacija je na početku, druga na sredini, a tre-ća na kraju karijere. Najjednostavnije rečeno, ljudi sa 23 godine i ljudi sa 50 godina žele različite stvari u životu pa i u karijeri. Većina autora opredeljuje se za četiri ključne faze u razvoju karijere. Iako se često povezuje s određenim životnim razdobljima i opredeljuju na osnovu određenog vre-menskog trajanja, njihov početak i njihovo trajanje zavise od prirode i složenosti zanimanja, traja-nja obrazovnog procesa i pripreme za bavljenje svojom strukom i svojim zanimanjem.

1.Faza uspostavljanja karijere – počinje ulaskom pojedinaca u organizaciju i prvim izborom po-sla, zbog čega se označava i kao faza ulaska u karijeru. Obično se vezuje za period između 18. i 25. godine života. Reč je o fazi uvođenja u posao, navikavanja na novu radnu sredinu i organizaciju, sti-canje potrebnih znanja i veština, upoznavanja svojih sposobnosti i mogućnosti, upoznavanja svo-jih kolega i rukovodilaca i drugo. To je faza preispitivanja i odmeravanja svojih mogućnosti i cilje-va, socijalizacije i orijentacije, učenja i prilagođavanja (Jovanovic, Kulić, Cvetkovski, 2006, str. 56).

Istraživanja pokazuju da preko polovine novozaposlenih svoju karijeru ne započinje poslom koji su želeli pa je zato fluktuacija radne snage najizraženija u ovoj fazi razvoja karijere.

2. Faza napredovanja u karijeri – počinje izmedju 30. i 35. godine i traje do 40. ili 45. godine ži-vota. Zaposleni je u njoj stabilizovao karijeru, opredelio se za određeni posao, iskazao određene potencijale i mogućnosti, socijalizovao se sa organizacijom i njenom kulturom, stekao potrebnu si-gurnost i potpuno se osposobio za samostalan rad.

U ovoj fazi posebna pažnja posvećuje se vrednovanju radnog doprinosa i sistemu napredova-nja. Pri njenom kraju zaposleni tačno zna da li je na pravom putu ostvarenja svojih profesionalnih

ciljeva ili nije. Na njemu je da se opredeli kome će dati prednost: poslu ili porodici. Pri kraju druge faze, može se pojaviti kriza koja se vezuje za “ sredinu karijere “, u kojoj je aktuelna intezivna pre-ispitivanja ostvarenih, tj. neostvarenih profesionalnih želja i ambicija. U ovoj fazi može doći čak i do promene profesije koja je bila aktuelna i zadovoljavajuća za pojedinca do tad.

3. Faza održavanja karijere – počinje izmedju 40. i 45. godine i traje do 50. ili 55. godine živo-ta. U njoj zaposleni ima stabilan, potvrđen i priznat položaj unutar organizacije, proverena znanja, potvrđene sposobnosti i nesporan doprinos. Iako se obično naziva fazom održavanja, u njoj se če-sto odigravaju velike promene u karijeri. Može se nastaviti proces njenog daljeg rasta, održava-ti postojeće stanje ili započeti period opadanja. To je faza u kojoj se svode profesionalni računi i preispituje šta je urađeno, a šta propušteno da se uradi na profesionalnom planu. U njoj, a naro-čito na njenom početku, iz navedenih razloga može doći i do preispitivanja životnog stila i životnih vrednosti, posebno u slučaju neostvarivanja profesionalnih i životnih ciljeva i planova. Pojedinci se u tom periodu opredeljuju za nove izazove i zadovoljstva ili promenu posla.

4. Faza kasne karijere – počinje izmedju 50. i 55. godine života i traje do penzionisanja. Mno-gi autori je označavaju fazom povlačenja i opadanja aktivnosti (Jovanovic, Kulić, Cvetkovski, 2006, str. 89).Pažljivom analizom zaključuje se da se ona sastoji od dve podfaze:

• podfaza održavanja karijere i• podfaza povlačenja i pripremanja za penziju. Iako je reč o poslednjoj fazi u razvoju karijere, karakteriše je osećaj ispunjenosti poslom i mi-

nulim radom. U njoj se stečeno znanje prenosi na mlađe kolege i koristi za razvoj organizacije, na-ročito u podfazi održavanja karijere. Drugu podfazu karakterise psihička i profesionalna priprema za odlazak u penziju. U njoj dolazi do smanjivanja radne aktivnosti, prenošenja dužnosti, ovlašće-nja, odgovornosti, znanja i iskustva na mlađe kolege.

U ovoj fazi ljudi se različito ponašaju i različito odnose prema onome sto ih očekuje. Prestanak karijere za mnoge postaje ozbiljna trauma, a pomoć zaposlenima da se spremno suoče s odlaskom u penziju smatra se poslednjim činom upravljanja karijerom. U poslednje vreme sve se više ukazu-je i na mogućnost rada sa skraćenim radnim vremenom umesto odlaska u penziju jer bi takav na-čin nastavka karijere za većinu zaposlenih bio prihvatljviji.

4. Kompentencija lidera Koliko god jednostavno izgledali, koraci u odabiru i izgradnji karijere podrazumevaju složen

proces odlučivanja. U analizi kompentencija lidera spomenućemo opet jednog od velikih istarži-vača u ovoj oblasti Hollanda, prema kome je izbor karijere jedan od načina da se izrazi ličnost, od-nosno pokušaj pojedinca da svoj lični stil smesti u kontekst rada. Utvrdio je šest tipova radne ori-jentacije, koji predstavljaju skup uobičajnih načina, određenih veština, želja, vrednosti i samospo-znaje. Jedan od teza kada pomatramo kometentnost lidera u procesu odlučivanja je da dobri lide-ri intuitivno traže okruženja koja su povoljnija za njih u kontekstu ličnih orijentacija. Jedna od ka-rakteristika lidera je da menjaju stručne preferencije kako bi ostvarili jači sporazum, uspeh i za-dovoljastvo u životnom stilu. Šest tipova radne orijentacije su: realističan, istraživački, socijalan, konvencionalan, preduzetnički i umetnički. Hollandov model povezanosti između tipa ličnosti i za-nimanja se zasniva na tvrdnji da ljudi pokušavaju uskladiti profesionalnu orijentaciju sa tipom vla-stite ličnosti.

U skladu sa opštom temom, smatram da je potrebno istaknuti niz kompentencija koje moraju biti sastavni deo jedne liderske pozicije u preduzetništvu, i sastavni su deo teksta koji sledi.



• Lični intergritet – lider ima jasan osećaj vrednosti i verovanja koji čine osnov za kreativne i poslovne odluke koje oni čine.

• Konceptualno promišljanje – kada je lider spreman da koristi nove pristupe i načine rada što dovodi do radikalne promene i značajnog poboljšanja.

• Preuzimanje rizika – podrazumeva svesno preuzimanje rizika jer pokušava da sprovede inovaciju, odnosno protežira ideju korak dalje nego što je učinjeno u prošlosti.

• Umrežavanje – lider shvata da je ključni faktor umrežavanja delatnosti i ljudi iz slične de-latnosti.

• Strateško razmišljanje. • Komercijalna stručnost. • Odlučnost – lider rešava probleme kada se pojave, ne greši u procesu odlučivanja i postupa

fleksibilno u odnosu na okruženje, vodeći računa o prioritetima.• Optimizam – lider istraje u ostvarenju ciljeva uprkos svim preprekama i bitno je da tako i

deluje na ostale zaposlene.• Korisnička osetljivost – lider gradi poverenje i dugoročne dobre odnose sa poslovnim par-

tenerima i premašuje očekivanja klijenata.• Ljudski fokus – kreiranje zajedničkog cilja sa kolegama kroz zajedničke ciljeve i vrednosti,

(Singi, 2003,str.256)Jedan od osnovnih zadataka lidera kada je kompentencija u pitanju jeste primena adekvata-

nog načina putem kojeg je moguće motivisati zaposlene, i saznanje kako prilagoditi svoj stil nji-hovim individualnim „pokretačima u karijeri“. Jedan od pristupa analize kompentancije lidera, još pre tridesetak godina zastupao je Edgar Schein, profesor menadžmenta na Masacusetskom uni-verzitetu. Zanimljivo je da u okviru ove teme spomenemo osnovne spoznaje njegove teorije koje utiču na formiranje kompentencije lidera. Dakle, on zastupa tezu da postoji osam „pokretača“ koji utiču na zaposlene, i da rezulatat takve analize zaposlenih, može biti mesto ocene kompenteci-je lidera.

• Tehničko-funkcionalna kompentencija. Suština karijere ovakve osobe je usavršavanje u iza-branom polju rada. Novac i statusno unapređenje ne znače toliko, koliko i stalna moguć-nost da se usavršava stručno znanje.

• Kompentencija generalnog direktora. Neko sa ovakvim pogledom na karijeru je najčešće povezan sa tradicionalnim usponom na korporativnoj hijerarhijskoj lestvici. Sposobnost za obavljanje više funkcija, cilj je unapređenje i povišica.

• Autonomnost (nezavisnost). Zaposleni žele da rade sami, po svojim pravilima, i ne snalaze se kada im se nameću pravila i oštre procedure. Suština je spoznaja lidera da je sloboda, a ne prestiž, cilj zaposlenih.

• Sigurnost i stabilnost. Zaposleni ovog tipa iznad svega vrednuju predvidivu, stabilnu radnu sredinu u kojoj su radni zadaci jasno i precizno definisani. Oni se identifikuju sa svojim pre-duzećem, nezavisno od nivoa odgovornosti.

• Preduzetnička kreativnost. Zaposlenima je iznad svega najbitnije da nešto samostalno kre-iraju i da nešto vode. Potrebno je ispoštovati njihovu porebu za stvralaštvom, ili u suprot-nom neće biti korisni za kolektiv.

• Osećaj dužnosti. Ovde je prisutna potreba usmerenosti ka ostvarivanju višeg cilja.• Izazov. Prisutno je konstantno traženje novih radnih zadataka koji su zahtevniji i teži od

prethodnih.• Životni stil. Privatni život je suština njihovog rada, od posla očekuju dovoljno slobode da bi

uskladili sve svoje akivnosti.

5. ZaključakKaoštosmovideli,planiranje,razvojiupravljanjekarijeromimajuvišestrukepozitiv-

neimplikacije,nesamozapojedincanegoizaorganizacijusastanovištajačanjaukupnihorganizacionihrazvojapotencijala,fleksibilnosti,kaoiidentifikacijezaposlenihsaorgani-zacionimciljevimaimotivacije.

Značajnajepolitikadobrihmeđuljudskihodnosa,uključivanjeradnikauprocesodlu-čivanja,davanjevećeodgovornosti,kao ipotpunotačnoprosuđivanjenjihovihzaslugakakobionisteklipotpunopoverenjeupreduzeće.

Usklađivanje potreba i očekivanja organizacije sa očekivanjima i ambicijama zaposlenih je od ključne važnosti za vitalnost organizacije. Koncept posla treba zameniti sa konceptom karijere iz najmanje dva raolga:

• onaj ko je uključen u razvoj karijere istovremeno je spremani motivisan za prihvatanje no-vih poslovnih izazova i zadataka jer na taj način radi u svrhu ličnog razvoja;

• onaj ko je uključen u razvoj karijere samim tim i unapređuje organizaciju kojoj pripada, (SGI – Scientific Group Intenational,1994, str.156).Pomoć organizacije u razvoju karijere zaposlenih ima dve funkcije:• čvršće povezivanje individualnih i organizacionih planova i individualnog i organizacionog

razvoja i• znacajnije povećanje motivacije zaposlenih i njihove veće indetifikacije s organizacijom.Organizacije bi trebale da osposobe zaposlenog i da stvore preduslove za razvoj njegovog sa-

mopouzdanja, pomoći mu da održi tržišnu konkurentnost kroz neprestano učenje. Cilj strategije planiranja i strategije razvoja karijere je osigurati komentencije za realizaciju poslovne strategi-je. Naravno, cilj svake organizacije je da zadrži najbolje ljude u organizaciji, pa možemo reći da iz ovog proizilazi interes za dodatnim obrazovanjem i razvojem svesnosti zaposlenih.



Own career management skills - analysis of competency of leader in strategy planning and in career

development strategy

AbstractIn modern countries in terms of entrepreneurship development, most businesses consider human resource as an investment that allows the integration of business plans and skills of employees, in order to achieve the objectives in the economic growth of products and ser-vices. In return, the employees in accordance with its objectives can benefit in terms of com-pensation for the work, opportunities to acquire new knowledge and skills, and career de-velopment. Contemporary apprehension shows that an entrepreneurship career is dynam-ic category, and that it is related to everything one does, not only to the job and the profes-sion. It includes education, family roles and all leisure time activities that an individual is en-gaged in. The career development strategy involves anticipating the activity plan and ways of eliminating the identified flaws, or use of benefits, in order to achieve the objectives. Ca-reer management strategies can be of various types and categories, depending on our per-sonality, individual needs, motives, goals, time available, and environmental factors.

Keywords: Business careers, management skills, strategies.

Literatura:1. Berkić J,(1990), Razvoj i promocija kadrova, Zagreb, Globus. 2. Ćamilović,Vujić (2007.) „Osnove menadžmenta ljudskih resursa“, Beograd, Tekon 3. Jovanovic – Bozinov M, Kulić Ž, Cvetkovski T, (2006.) “Menadžment ljudskih resursa” , Beograd, Fakultet

“Megatrend”4. Subotić D. (2005.) “ Upravljanje ljudskim resursima“, Beograd, Megatrend5. Singi P. (2003.), Peta disciplina-umeće i praksa organizacije koja uči, Biblioteka Matice srpske, Novi Sad 6. SGI – Scientific Group Intenational (1994.) „Veština upravljanja“, Narodna biblioteka Srbije Beograd7. Stone/Meltz (1991.) Human Resource Management in Canada.Holt.Rinehart and Winston of Canad,Toronto

Važnost učenja za poduzetništvo u uvjetima velikih strukturnih promjena hrvatskog

gospodarstva i poslovanja na jedinstvenom tržištu Europske unije

Tihana Kraljić, dipl.oec., Carevdar 164, 48 260 Križevci, [email protected]

Sažetak Danas su promjene u okruženju toliko brze da svi u Hrvatskoj bez obzira jesu li zaposle-ni, nezaposleni ili poduzetnici moraju stalno učiti, stjecati nova znanja i kompetenci-je ili jačati postojeće. To u prvi plan stavlja potrebu i veliki potencijal za razvoj cjeloživot-nog učenja. Za gospodarski rast važna je aktivnost, inovativnost i uspjeh poduzetnika što otvara pitanje potrebe učenja za poduzetništvo. Posljednjih dvadeset godina u hrvatskom su se gospodarstvu dogodile ozbiljne strukturne promjene, a uz to poduzetnici su se morali prilagoditi utjecajima globalne ekonomske krize i pripremati za poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu. Kako bi se mogao ocijeniti pristup i važnost učenja za poduzetništvo na poduzetničku aktiv-nost u Hrvatskoj, potrebno je istražiti postojanje i doprinos vladinih politika, ponudu progra-ma učenja za poduzetništvo, iskazane potrebe poduzetnika i korisnost izvedenih programa.U ovom radu temeljem analize provedbe vladinih politika i projekata za cjeloživot-no učenje i učenje za poduzetništvo i projekata financiranih iz fondova Europske unije u Koprivničko-križevačkoj županiji predložen je Model razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo.

Ključne riječi: cjeloživotno učenje, učenje za poduzetništvo, vladine politike, gospodar-ski razvoj, jedinstveno europsko tržište, model razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo

1. UvodKada analiziramo hrvatsko gospodarstvo u posljednjih dvadeset godina ili bilo koji se-

gment važan za razvoj hrvatskog gospodarstva, a u ovom slučaju cjeloživotno učenje i učenje za poduzetništvo moramo ga promatrati u kontekstu tri važne činjenice: 1)hrvatsko je gospodarstvo u posljednjih dvadeset godina doživjelo ozbiljne strukturne promijene, 2)hrvatsko je gospodarstvo suočeno sa svjetskom gospodarskom krizom, 3) hrvatsko se gospodarstvo treba pripremati za izazove poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu.

Cilj je ovog rada istražiti vladine politike i programe cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo, potrebe poduzetnika za učenjem, ponudu koju poduzetnici imaju te ocijeniti ponuđene programe. Početne su hipoteze:

• U Hrvatskoj je prepoznata važnost cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo, ali Hrvatska značajno zaostaje u odnosu na Europsku uniju (EU) i zemlje članice EU,

• U Hrvatskoj nije razvijen sustav praćenja programa cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo što dovodi u pitanje njihovu učinkovitost i angažirana sredstva.

234 Tihana Kraljić: Važnost učenja za poduzetništvo u uvjetima velikih strukturnih...

U radu je prikazana je provedba vladinih politika i projekata za cjeloživotno učenje i učenje za poduzetništvo u Koprivničko-križevačkoj županiji te provedba projekata financiranih iz fondova EU. Temeljem analize rezultata provedenih projekata, a s ciljem učinkovitog razvoja cjeloživot-nog učenja i učenja za poduzetništvo predložen je Model razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo.

2. Cjeloživotno učenje u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj

2.1. Cjeloživotno učenje u EUPojam cjeloživotno obrazovanje (lifelong education), odnosno cjeloživotno učenje (lifelong le-

arning) po prvi puta se pojavljuje u Engleskoj dvadesetih godina prošlog stoljeća. Oblici cjeloživot-nog učenja jesu formalno, neformalno i informalno obrazovanje. Pri tome se formalno obrazova-nje provodi u formalnim obrazovnim ustanovama, pod neformalnim se podrazumijeva pohađanje seminara i tečajeva, a informalno obrazovanje jest samoobrazovanje.

U Europskoj uniji cjeloživotno učenje dobiva na važnosti nakon donošenja Lisabonske strategi-je prema kojoj je strateški cilj EU usmjeren na to da do 2010. postane najkonkurentnije i najdina-mičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju.(European Council, 2000.).

Da bi europsko gospodarstvo ostvarilo prijelaz na gospodarstvo utemeljeno na znanju bilo je nužno stjecanje novih vještina što se moglo ostvariti samo cjeloživotnim učenjem. Iz Izvješća o napredovanju u odnosu na ciljeve Lisabonske strategije u obrazovanju i osposobljavanju (Europe-an Commission, 2005.) vidljivo je da odrasli ne sudjeluju u učenju dovoljno brzo da bi se dosegla referentna razina do 2010. godine. Iste godine Lisabonska strategija je revidirana, a prioriteti su usmjereni na rast i zapošljavanje.

U 2009. godini ministri obrazovanja EU-a sporazumjeli su se oko pet mjerila u obrazovanju i os-posobljavanju koje treba ispuniti do 2020. godine, što čini novi Strateški okvir za europsku surad-nju u području obrazovanja i stručnog usavršavanja (Strategic framework for European coopera-tion in education and training „ET 2020“). Jedno od mjerila je da prosječan stupanj sudjelovanja u cjeloživotnom učenju treba biti barem 15% odrasle populacije (dobna skupina između 25 i 64 go-dine). Trenutačni je udio 9,3%. Primjeri dobre prakse u EU jesu Finska i Irska koje su načela cjelo-životnog učenja ugradila u velik broj obrazovnih politika. Prvi programi EU za razvoj cjeloživotnog učenja bili su Socrates, Leonardo da Vinci i eLearning program koji su završili krajem 2006. godi-ne. Iste je godine Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća EU br. 1720/2006/EC uspostavljen Pro-gram za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning Programme - LLP) koji pokriva razdoblje od 2007. do 2013. godine. Za njegovu provedbu osigurano je 6.9 milijardi eura.

2.2. Cjeloživotno učenje u Republici HrvatskojHrvatska ima stogodišnju tradiciju u obrazovanju odraslih. Proces ulaska Hrvatske u EU imao

je značajan utjecaj na prepoznavanje važnosti cjeloživotnog učenja, posebno kroz prilagodbe Li-sabonskoj strategiji i razvoju gospodarstva temeljenog na znanju. U Hrvatskoj se od oblika cjeloži-votnog učenja najviše razvilo formalno obrazovanje, a najčešće se koristi pojam obrazovanje od-raslih. Obrazovanje odraslih ugrađuje se u Vladine strateške dokumente, stvara se zakonodavni i institucionalni okvir, a sve češće se koristi i pojam cjeloživotno učenje. Vlada RH je 2004. godi-ne prihvatila Strategiju i prijedlog akcijskog plana obrazovanja odraslih. Nacionalni razvojni doku-ment Strateški okvir za razvoj 2006-2013. iz 2006. godine također upućuje na potrebu razvoja cje-


loživotnog učenja. Glavno je institucionalno tijelo za cjeloživotno obrazovanje Agencija za obrazo-vanje odraslih koja je osnovana 2006. godine. Agencija se 2010. godine spaja s Agencijom za stru-kovno obrazovanje i nastavlja s radom pod nazivom Agencija za strukovno obrazovanje i obrazo-vanje odraslih. Za razvoj zakonodavnog okvira važna je 2007. godina u kojoj su donesena tri važna zakona: Zakon o obrazovanju odraslih, Zakon o pučkim otvorenim učilištima i Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu.

Proces ulaska Hrvatske u EU otvorio je mogućnost korištenja sredstava kroz programe i fon-dove EU. Za obrazovanje odraslih važna je provedba Programa CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization) - Pomoć Zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji. Kroz Projekt CARDS 2004 Obrazovanje odraslih u vrijednosti od 1,5 milijuna eura izrađena je anali-za postojećeg stanja u obrazovanju odraslih s preporukama u smjeru izmjena zakonodavnog okvi-ra, povećanja kvalitete obrazovanja odraslih, sustavnog praćenja i potrebe osiguranja financijskih sredstava. Važna je preporuka potreba razvoja neformalnog obrazovanja. Pokrenuta je baza po-dataka o ustanovama za obrazovanje odraslih, njihovim programima i polaznicima. Baza se održa-la, a nakon spajanja Agencije za strukovno obrazovanje i Agencije za obrazovanje odraslih baza se koristi pod nazivom Andragoški zajednički upisnik podataka (AZUP). Baza je u potpunosti zaživjela u dijelu koji se odnosi na popis ustanova koje provode programe formalnog obrazovanja, ali nije zaživjela u dijelu koji se odnosi na popis onih koji provode programe neformalnog obrazovanja. U bazi je 351 ustanova koja provodi programe formalnog obrazovanja i svega 44 ustanove koje pro-vode programe neformalnog obrazovanja, što nije ni blizu stvarnom stanju broja ustanova i subje-kata koji provode programe neformalnog obrazovanja i učenja. To znači da nemamo bazu podata-ka o neformalnom obrazovanju, izvođačima, polaznicima i programima. Bez tih podataka teško je procijeniti utjecaj i važnost cjeloživotnog učenja u Hrvatskoj.

Od 2007. godine Hrvatskoj je otvoren je predpristupni program IPA Instrument for Pre-Acce-ssion Assistance koji financira projekte jačanja institucionalne sposobnosti i stvaranja tehničkih preduvjeta za preuzimanje obveza punopravnog članstva uključujući i upravljanje strukturnim i kohezijskim fondovima. Program IPA ima V komponenti, a komponenta Razvoj ljudskih resursa IV podržava mjere usmjerene na poticanje zapošljavanja, obrazovanja i usavršavanja. Povlače-nje sredstava u Hrvatskoj provodi se temeljem Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala. Prema financijskoj alokaciji za provedbu Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala iz IPA sredstava za Hrvatsku je za razdoblje 2007.-2012. osigurano 86 milijuna eura.

Većina projekata vezana je posredno ili neposredno na razvoj cjeloživotnog učenja, a posebno treba izdvojiti projekte Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova i Lokalna partnerstva za zapošljavanje - faza 3.

Hrvatska također ima pristup sredstvima iz Programa za cjeloživotno učenje koji se sastoji od četiri sektorska potprograma: Program Erasmus, Program Leonardo da Vinci, Program Grundtvig i Transverzalni program. Državno tijelo zaduženo za uključivanje i nadzor provedbe programa u RH je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a Nacionalna agencija za provedbu programa je Agencija za mobilnost i programe.

3. Učenje za poduzetništvo u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj

3.1. Učenje za poduzetništvo u Europskoj uniji Učenje za poduzetništvo (entreprenuial learning) treba sagledavati kao dio cjeloživotnog uče-

nja, odnosno ključnu kompetenciju cjeloživotnog učenja. Europski parlament i Vijeće Europske

unije objavili su 18. prosinca 2006. godine dokument Preporuka o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (2006/962/EC) i dodatak Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje - Europ-ski referentni okvir. U njemu je kao jedna od 8 ključnih kompetencija i smisao za inicijativu i po-duzetništvo koja je definirana kao sposobnost pojedinca da pretvori ideje u djela. Obuhvaća kre-ativnost, inovaciju, preuzimanje rizika i sposobnost svrsishodnog planiranja i vođenja projekata.

Za učenje za poduzetništvo važna je i Europska povelja o malim i srednjim poduzećima (Euro-pean charter for small enterprises european community-SME) (European Council, 2000.).

Tim dokumentom EU ukazuje na važnost malog i srednjeg poduzetništva za otvaranje radnih mjesta, inovativnost, ekonomsku dinamiku i socijalnu uključivost. Kroz Povelju poziva članice EU na davanje potpore malom i srednjem poduzetništvu u deset područja od kojih je prvo obrazova-nje i učenje u segmentu poduzetništva. Europska komisija u suradnji s norveškom vladom orga-nizirala je 2006. godine u Oslu konferenciju Poduzetničko obrazovanje u Europi: poticanje podu-zetničkog razmišljanja kroz učenje i obrazovanje. Nakon konferencije Europska komisija objavila je strateške preporuke, takozvanu Oslo Agendu. Preporuke su usmjerene na razvoj politika i stra-tegija učenja za poduzetništvo, razvoj kurikuluma, organiziranje obuke za nastavnike, uvođenje poduzetništva u sve razine formalnog obrazovanja, osnovne i srednje škole i fakultete, suradnju s gospodarstvom i promociju učenja za poduzetništvo. Zakon o malom gospodarstvu (Small Busine-ss Act) SBA donesen je 2008. godine, a suradnja između članica Europske unije i Europske komisi-je na području učenja za poduzetništvo učvršćena je kroz Program strateškog okvira za europsku suradnju na području učenja i obrazovanja (ET 2020.).

3.2. Učenje za poduzetništvo u Hrvatskoj Hrvatsko je gospodarstvo u posljednjih dvadeset godina doživjelo ozbiljne strukturne promije-

ne. Broj velikih gospodarskih subjekata smanjio se s 3.385 koliko ih je u Hrvatskoj poslovalo 1993. godine, na svega 375 u 2010. godini. Istovremeno je rastao broj malih i srednjih poduzeća.

U 1993. godine poslovalo ih je 35.043, a u 2010. godini taj je broj dosegnuo 96.383. Danas malo i srednje poduzetništvo ima udjel od 99,6% u ukupnom broju gospodarskih subjekata, 66,6% u broju zaposlenih i 51,6% u ukupnom prihodu. To se uvelike odrazilo i na potrebe učenja za po-duzetništvo. Politika poticanja poduzetništva postala je važna vladina politika. Sustavno poticanje poduzetništva s državne razine krenulo je 1997. godine. Ta vladina politika ima kontinuitet, stabil-no financiranje i kod promjena vlada nije bilo većih zaokreta. Razlog tome treba tražiti u stvara-nju partnerstva s jedinicama regionalne i lokalne samouprave i mreže potpornih institucija. Prvo su osnivani poduzetnički centri, a većina njih prerasta u razvojne agencije. One su uz poduzetničke inkubatore i tehnološke parkove glavna poveznica između poduzetnika i projekata poticanja po-duzetništva. U procesu ulaska Hrvatske u Europsku uniju prihvaćaju se odrednice europskih politi-ka, strategija i programa, posebno Lisabonske strategije, Povelje o malom i srednjem poduzetniš-tvu i Oslo Agende. Strukturne promjene hrvatskog gospodarstva, globalna ekonomska kriza i pro-ces ulaska Hrvatske u Europsku uniju stavljaju u prvi plan potrebu učenja za poduzetništvo. Dok velike tvrtke samostalno vode politiku obrazovanja i osiguravaju financijska sredstva, mali i sred-nji poduzetnici koji su u Hrvatskoj većina zahtijevaju drugačiji pristup. Oni samostalno samo izni-mno vode računa o potrebama stjecanja novih znanja i kompetencija i nisu spremni izdvojiti finan-cijska sredstva za vlastito obrazovanje i obrazovanje zaposlenika. Hrvatska je na korak do ulaska u Europsku uniju i da bi poduzetnici bili konkurentni na jedinstvenom tržištu Europske unije moraju uložiti dodatne napore, jačati svoje kompetencije i učiti.



Učenje za poduzetništvo prepoznato je kao prioritet, a od 2000. godine ministarstvo zaduže-no za poduzetništvo provodi projekt Obrazovanje za poduzetništvo. Dosljedna provedba tog pro-jekta od velike je važnosti za razvoj učenja za poduzetništvo u Hrvatskoj. Godišnje se za njega osi-gurava 800 000 eura. Najveći dio sredstava troši se na razvoj neformalnog obrazovanja, a manji dio na aktivnosti koje potiču razvoj učenja za poduzetništvo u svim razinama formalnog obrazo-vanja. Kroz dječji tjedan poduzetništva potiče se obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtići-ma, osnovnim i srednjim školama. Potiče se i sufinancira rad učeničkih zadruga u osnovnim ško-lama i učeničkih poduzeća u srednjim školama. Poduzetničko obrazovanje na visokoobrazovnim institucijama potiče se sufinanciranjem poslijediplomskih studija za poduzetništvo i studentskih poduzetničkih inkubatora. U razdoblju od 2001. do 2010. godine kroz provedbu projekta utroše-no je 4,9 milijuna eura. Organizirano je 2.596 seminara na kojima je sudjelovao 38.251 polaznik.

Ministarstvo ulaže trajne napore na povećanje kvalitete provedbe projekta. S Hrvatskom gos-podarskom komorom pokrenulo je Projekt analize potreba za obrazovanjem kod malih i srednjih poduzetnika TNA analiza (Trening Need Analysis), kako bi se istražile potrebe poduzetnika. Ana-liza je provedena 2009., 2010. i 2011. godine. Ministarstvo usklađuje program, a u 2012. nove su teme: kako osmisliti i napisati EU projekt , kako provoditi EU projekt i zakonodavstvo EU.

Budući da se radi o proračunskim sredstvima važna je transparentnost i jednaka dostupnost za sve poduzetnike. Veliki napredak učinjen je 2010. godine kada je ministarstvo utvrdilo da orga-nizatori obrazovanja po projektu mogu biti samo potporne institucije ministarstva, a da se pri mi-nistarstvu kroz javni poziv stvori baza izvođača obrazovanja s utvrđenim referencama. To je osi-guralo transparentnost, ujednačenu kvalitetu provedbe u cijeloj Hrvatskoj i pokrenulo stvaranje baze podataka o neformalnom obrazovanju za poduzetništvo.

Ministarstvo zaduženo za poduzetništvo preuzelo je u potpunosti inicijativu razvoja učenja za poduzetništvo i prihvaćanje politika i strategija Europske unije. Posebno je važno ostvareno par-tnerstvo s ministarstvom zaduženim za obrazovanje na uvođenju poduzetništva kao ključne kom-petenciju u sve razine formalnog obrazovanja. U Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski od-goj i obrazovanje te opće obavezno i srednjoškolsko obrazovanje za 2010. i 2011. godinu uključe-no je poduzetništvo kao međupredmetna tema.

Organizatori neformalnog obrazovanja za poduzetnike su i Hrvatska gospodarska komora, Hr-vatska obrtnička komora, Hrvatska udruga poslodavaca i druga udruženja i udruge. One bi po uzo-ru na ministarstvo trebale ustrojiti bazu i osigurati dostupnost podatka o izvođačima i polaznici-ma neformalnog obrazovanja.

Nužnost razvijanja partnerstva između ministarstava, komorskih sustava i ostalih udruga po-duzetnika prepoznata je još 2007. godine kada je Hrvatska gospodarska komora pokrenula naci-onalnu koordinaciju E4E kojoj je pristupilo Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, Mi-nistarstvo znanosti obrazovanja i športa, Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatski zavod za zapo-šljavanje. Kasnije koordinaciji pristupaju i druga ministarstva i institucije te ona pokreće inicijati-vu za izradu Strategije učenja za poduzetništvo 2010.-2014. u skladu s preporukama Oslo Agen-de. U lipnju 2010. vlada prihvaća Strategiju učenja za poduzetništvo 2010.-2014. i Akcijski plan s ciljem senzibiliziranje šire javnosti za učenje za poduzetništvo i uvođenja poduzetništva u sve ra-zine i sustave formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja. Prihvaćanjem tog stra-teškog dokumenta Vlada je pokazala da prepoznaje važnost i slijedi politiku Europske unije u ra-zvoju učenja za poduzetništvo.

4. Model učinkovitog razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo u Koprivničko-križevačkoj županiji

Provedbu vladinih politika i programa i njihov utjecaj na regionalni razvoj i razvoj poduzetniš-tva prikazat ćemo na primjeru Koprivničko - križevačke županije. Koprivničko-križevačka župani-ja prema zadnjem popisu stanovnika iz 2011. godine ima 115.582 stanovnika, što je za 8.887 ma-nje nego 2001. godine. Prema regionalniom indeksu konkurentnosti Hrvatske (Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2011.) Koprivničko-križevačka županija pala je na ljestvici konkurentnosti župa-nija na dvanaesto mjesto.

4.1. Cjeloživotno učenje-ustanove za obrazovanje odraslih Deset ustanova iz Koprivničko - križevačke županije koje provode programe za obrazovanje

odraslih upisano je u AZUP pri Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i to: Pučko otvoreno učilište Koprivnica, Pučko otvoreno učilište Križevci, Srednja škola Koprivnica, Obrtnička škola Koprivnica, Srednja škola Ivan Seljanec Križevci, Visoko gospodarsko učilište Križevci, Obrt-ničko učilište Pouka, Instruktažni centar d.o.o. ustanova za obrazovanje odraslih Križevci, Strukov-na škola Đurđevac i Sandia d.o.o. ustanova za obrazovanje odraslih.

Ustanove samostalno, u skladu s vlastitom procjenom potreba i kapacitetom, razvijaju pro-grame obrazovanja odraslih. Srednje škole u Koprivnici i Križevcima, strukovna škola iz Đurđevca i Obrtnička škola Koprivnica provode samo formalno obrazovanje odraslih, odnosno verificirane programe Ministarstva, dok ostale provode i neformalno obrazovanje.

Neformalno obrazovanje provode i PORA Razvojna agencija Podravine i Prigorja, Koprivnič-ki poduzetnik d.o.o., Križevački poduzetnički centar d.o.o., Hrvatska gospodarska komora-župa-nijska komora Koprivnica, Hrvatska obrtnička komora Županijska komora Koprivničko-križevačke županije, Udruženja obrtnika Koprivnica, Križevci i Đurđevac, ali i Koprivničko-križevačka županija i pojedine jedinice lokalne samouprave te udruge koje djeluju u županiji.

4.2. Učenje za poduzetništvoNositelj provedbe projekta Obrazovanje za poduzetništvo ministarstva zaduženog za poduzet-

ništvo jest PORA Razvojna agencija. Prema evidenciji od 2006. do 2011. ovaj oblik neformalnog obrazovanja imao je u organizaciji PORA-e 814 polaznika. U 2011. godini uvjete za provedbu ovog projekta stekli su Križevački poduzetnički centar i Obrtničko učilište Pouka.

Sredstva za financiranje PORA je osigurala prijavom na Javni poziv ministarstva. Poduzetnici su kvalitetno informirani i svi imaju jednaku mogućnost i pristup seminarima. PORA samostalno, temeljem procjene interesa poduzetnika odlučuje za koje seminare će se kandidirati. Svi polazni-ci seminara ispunjavaju ankete prije i nakon završetka seminara, što znači da PORA ima podatke o polaznicima seminara, njihove ocjene o korisnosti teme i kvaliteti izvedbe.

Podaci do sada nisu korišteni za izradu analize, što bi u budućnosti trebalo činiti.

4.3. Sudjelovanje u projektima iz Programa IPA

4.3.1. Komponenta III C Regionalni razvoj-regionalna konkurentnostPORA Razvojna agencija jedna je od deset potpornih institucija koja je sudjelovala u proved-

bi projekta E-poslovanje - Poboljšanje konkurentnosti putem elektroničkog poslovanja (e-busine-



ss). Cilj projekta bio je unaprijediti konkurentnost poduzetnika kroz promociju i poticanje korište-nja e-business rješenja. Kroz projekt je nabavljena oprema te su ojačani kapaciteti PORE da trajno educira poduzetnike u županiji o e-poslovanju i e-trgovanju.

4.3.2. Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala Kroz projekt Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova provedena je analiza i izrađen

dokument Metode analize obrazovnih potreba za gospodarski razvoj županije. U projektu Mladi na tržištu rada izrađen je Analitički izvještaj o stavovima mladih i posloda-

vaca. Iz izvještaja je jasno vidljivo kolika je važnost cjeloživotnog učenja te da mladi od programa osposobljavanja sudjeluju samo u dokvalifikacijama i prekvalifikacijama vezanim za njihovo zani-manje. Zanimljivo je da su mladi iskazali najveći interes i zanimanje za učenje stranih jezika, vje-štine rada na računalu i poduzetničke vještine. Poduzetnici su iskazali nezadovoljstvo vještinama koje mladi imaju, ali smatraju da obrazovanje i osposobljavanje treba platiti netko drugi. Za Kopri-vničko - križevačku županiju izrađen je i Akcijski plan zapošljavanja mladih.

Kroz provedbu Projekta Lokalna partnerstva za zapošljavanje - faza 3 izrađena je Strategija ra-zvoja ljudskih potencijala za Koprivničko - križevačku županiju za razdoblje 2011.-2013. U županiji je formirano Lokalno partnerstvo za zapošljavanje.

Grant shemom financiran je i projekt Umrežavanje za bolji sustav cjeloživotnog učenja. Opći cilj projekta bio je doprinijeti povećanju zapošljivosti dugotrajno nezaposlenih osoba na tržištu rada, a specifični cilj projekta jest unaprijediti sustav cjeloživotnog učenja kroz umrežavanje in-stitucija u Koprivničko - križevačkoj županiji. Osnovan je Klaster za razvoj i unaprjeđenje susta-va cjeloživotnog učenja u Koprivničko - križevačkoj županiji kojeg čini 25 institucija, predstavni-ka javnog, privatnog i civilnog sektora. Misija Klastera usmjerena je na cjeloživotno učenje i razvoj kompetencija, a svrha Klastera jest unapređenje suradnje, razvoj sustava i promocija cjeloživot-nog učenja. Članovi Klastera su: Koprivničko - križevačka županija, Hrvatski zavod za zapošljavanje - Područna služba Križevci, Hrvatska obrtnička komora - Obrtnička komora Koprivnica, Instruktaž-ni centar d.o.o. Križevci, Instruktažni centar Ustanova za obrazovanje odraslih Križevci, Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, Koprivnički poduzetnik d.o.o., Križevački poduzetnički cen-tar d.o.o. Križevci, Obrtnička škola Koprivnica, Obrtničko učilište Pouka, PORA Razvojna agenci-ja Podravine i Prigorja, Podravka d.d. Koprivnica, Pučko otvoreno učilište Koprivnica, Pučko otvo-reno učilište Križevci, Sigurnost informacijskih sustava (SIS) d.o.o., Srednja škola Koprivnica, Sred-nja škola „Ivan Seljanec“ Križevci, Strukovna škola Đurđevac, Udruženje obrtnika Đurđevac, Udru-ženje obrtnika Koprivnica, Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, Zaklada za razvoj obrtništva, Gimnazija „Dr. Ivan Kranjčev“ Đurđevac, Udruga invalida Koprivničko - križevačke županije i Hrvat-ska gospodarska komora, Županijska komora Koprivnica.

Kroz provedbu IPA programa u Koprivničko - križevačkoj županiji izrađeni su važni dokumenti, ali nitko nije zadužen i ne prati njihovu provedbu niti se isti uvažavaju kod izvođenja programa cje-loživotnog učenja i učenja za poduzetništvo. Preporuka je da se temeljem navedenog utvrde in-stitucionalni nositelji provedbe i koordinacije te sustavne analize i praćenja razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo kako bi ono bilo u funkciji gospodarskog razvoja i povećanja kon-kurentnosti Koprivničko - križevačke županije, odnosno da se uspostavi model učinkovitog razvo-ja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo u Koprivničko - križevačkoj županiji.

Pri tome bi Lokalno partnerstvo za zapošljavanje trebalo biti nositelj istraživanja potreba za obrazovanjem poduzetnika i njihovih postojećih i potencijalnih zaposlenika. Temeljem tih potre-ba treba se pristupiti izradi nove strategije razvoja ljudskih potencijala u Koprivničko - križevačkoj

županiji za razdoblje 2014.-2021. Nositelj cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo treba biti Klaster cjeloživotnog učenja. Klaster mora biti operativan i sve aktivnosti i programi formalnog i neformalnog obrazovanja moraju se organizirati i provoditi kroz klaster. Pri klasteru treba formi-rati bazu svih izvedenih programa i korisnika, odnosno polaznika formalnog i neformalnog obra-zovanja. Ulogu koordinatora između Lokalnog partnerstva za zapošljavanje i Klastera cjeloživot-nog učenja na pripremi i prijavama za projekte iz fondova Europske unije treba preuzeti PORA Ra-zvojna agencija. Njezin je zadatak da projekti cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo koji se provode u županiji budu u funkciji jačanja konkurentske sposobnosti gospodarstva i županije u cjelini. Izostanak koordinacije i sustavnog praćenja nosi opasnost neracionalnog korištenja sred-stava i daljnji pad konkurentske sposobnosti županije.

Preporuka: Model učinkovitog razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo u Ko-privničko -križevačkoj županiji

5. Zaključak i preporukeCjeloživotno učenje u Hrvatskoj sustavno je razvijeno samo u jednom i to formalnom obliku, a

najčešće ga nalazimo pod pojmom obrazovanje odraslih. Obrazovanje odraslih ugrađeno je u važ-ne strateške dokumente (Strategija i akcijski plan za obrazovanje odraslih), stvoren je zakonodav-ni (Zakon o obrazovanju odraslih) i institucionalni okvir (Agencija za strukovno obrazovanje i ob-razovanje odraslih) te baza podataka, a sve češće se počinje koristiti pojam cjeloživotno učenje.

Učenje za poduzetništvo u Hrvatskoj razvija se sustavno, a nositelj je njegova razvoja ministar-stvo zaduženo za poduzetništvo. Oko razvoja učenja za poduzetništvo ostvareno je široko par-tnerstvo, pokrenuta je Nacionalna koordinacija E4E i prihvaćen nacionalni strateški dokument Strategija učenja za poduzetništvo 2010. - 2014. Donesen je i Zakon o državnoj potpori za obra-zovanje i izobrazbu. Prema izvješću Europske komisije o napretku obrazovanja i osposobljavanja u EU iz travnja 2011. u Hrvatskoj u cjeloživotnom učenju sudjeluje 2,3% odrasle populacije, dok je prosjek zemalja EU 9,3, a cilj u 2020. 15% . (European Commission,2011).

Navedeno potvrđuje prvu hipotezu da Hrvatska na razini politika i strategija drži korak s Eu-ropskom unijom, ali da zaostaje u provedbi. Najveći izazov koji stoji pred Hrvatskom jest praćenje



provedbe strategija i izvješćivanje o postignutim rezultatima. Glavne su preporuke stvaranje baze podataka o neformalnom obrazovanju i učinkovito trošenje sredstva iz fondova Europske unije.

Na primjeru Koprivničko-križevačke županije testirana je i potvrđena druga hipoteza te se predlaže Model učinkovitog razvoja cjeloživotnog učenja i učenja za poduzetništvo. Model je primjenjiv i u drugim županijama, a osigurava formiranje baze polaznika i izvođača neformalnog obrazovanja kojeg u Hrvatskoj nema.

The Importance of Entrepreneurial Learning in the Light of Major Structural Changes in Croatian Economy and in

Business Activity on the EU Single Market

Abstract Rapid changes in our envrionment urge us to continuously acquire new knowledge and im-prove the existing once, no matter whether we are employed, unemployed or entrepreneurs. This automatically puts forward the need and great potential of the lifelong learning. It is the activity, innovativness and the success of the entrepreneur which raises the question of the need for education in the entrepreneurship. The Croatian economy suffered some serious structural changes in the last two decades, and the entrepreneurs had to learn to adjust to the influence of the global economic crisis and get prepared for business activities on the EU singel market. To evaluate the approach and importance of learning for entrepreneurial activities in Cro-atia, it is relevant to examine the existance and contribution of governmental policies, the programmes available for entrepreneurial education, the entrepreneurial requirements and the usefulness of these programmes. This work suggests the Model for the development of lifelong learning and entrepreneuri-al education in the Koprivnica-Križevci County based on the analysis of the implementation of governmental policies and lifelong learning projects as well as entrepreneurial education and projects financed by the EU funds in the Koprivnica-Križevci County.

Key words: lifelong learning, entrepreneurial learning, governmental policies, economic growth, EU singel market, model for the development of lifelong learning and entreprene-urial education

Literatura1. Europska komisija,(2006), Oslo- Oslo agenda(2006),

http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/files/support_measures/training_education/doc/oslo_agen-da_final_en.pdf

2. Europsko vijeće,(2009), Strateški okvir za Europsku suradnju na području učenja i obrazovanja (ET 2020). http://www.atee1.org/uploads/EUpolicies/updated_strategic_framework_for_eucooperation_coun-cil_et2020.pdf

3. Europska komisija,(2011), Izvješće o napretku obrazovanja i osposobljavanja u EU http://www.atee1.org/uploads/EUpolicies/progress_indicators_and_benchmarks_2009.pdf

4. CARDS 2004 Regionalna mreža lokalnih obrazovnih institucija, (2009.) http://www.asoo.hr/UserDocsImages/CARDS2004/Uspostava%20baze%20podataka.pdf

5. IPA Komponenta IV Lokalna partnerstva za zapošljavanje-faza 3, (2011). http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6664

6. Vlada Republike Hrvatske,(2010.) Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014.7. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2010.,2011.) Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i

obrazovanje te opće obavezno i srednjošklosko obrazovanje8. IPA Komponenta IV Umrežavanje za bolji sustav cjeloživotnog učenja, (2011).

http://www.net4lll.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4&Itemid=5


Ulaganje u obrazovanje preduzetnika i primena merodavnog prava

Doc. dr Lazar Ožegović, doc. dr Radica Šipovac, Vladimir ŠipovacDoc. dr Lazar Ožegović University “ Business Academy” Faculty of Engineering Management and Economics, 21000 Novi Sad, Republic SerbiaDoc. dr Radica Šipovac Assistant Professor on the Law Faculty, Business Academy, 21000 Novi Sad, Republic Serbia; faks: 021 6624614, 063 506 992; [email protected] Šipovac, University “ Business Academy” Faculty of Engineering Management and Economics, 21000 Novi Sad, Republic Serbia, apsolvent

SažetakU radu se razmatraju pitanja vezana za obrazovanje i kvalitet znanja preduzetnika s poseb-nim osvrtom na kontinuirano inoviranje i održavanje stečenih znanja na visokom nivou. Veli-ki uticaj na razvoj preduzetništva imaju: visina poreskih obaveza, mogućnost olakšica i oslo-bođenja, stabilnost pravnog okvira, izvršenje sudskih rešenja, neometani tokovi finansijskih transakcija, kao i stabilnost okruženja. Zbog toga je ulaganje u obrazovanje ljudi uopšte, po-dizanje i stalno unapređivanje njihovih znanja visoko opravdan društveni cilj. Programi koji doprinose ostvarenju tog cilja treba da dobiju javnu podršku i tretman javnog dobra, budu-ći da održavanje visokog kvaliteta znanja preduzetnika doprinosi, pored ostalog, i ukupnom razvoju društva.

Ključne reči: preduzetnik, kvalitet znanja, oporezivanje preduzetnika, poslovna aktivnost, or-ganska proizvodnja

1. Značaj znanjaZnačaj znanja i doprinos koji ono može da pruži u razvoju neke nacionalne ekonomije je veliki.Učenje i obučavanje najmlađih naraštaja, kao formalni vid obrazovanja, od rođenja pa do

predškolskog i školskog uzrasta je značajno za razvijanje osnovnih funkcija i sposobnosti, zdravlja, socijalizacije ličnosti i dr.

Osmogodišnje i srednje škole osim obrazovanja i primene školskih programa i savladavanja gradiva imaju mogućnosti organizovanja vannastavnih aktivnosti u vidu đačkih a kasnije i student-skih zadruga.

Osnivanje školskih zadruga doprinosi svestranijem i sveobuhvatnijem vaspitanju učenika, ra-zvijanju radne kulture, planski organizovano doprinose razvoju preduzetničkih i radnih sposobno-sti učenika i smanjuju slobodno vreme i mogućnosti negativnih uticaja informacionih tehnologija (interneta), ulice, droge i dr (Šipovac, R. 2011).

U formalne oblike obrazovanja ubrajaju se i fakulteti i više škole koje svojim planom i progra-mom obučavaju studente za različita zanimanja. Unutar njih osnivaju se studentske zadruge koje osim organizacije ekonomski nesamostalnih članova, svojim poslovanjem i zajedničkim nastupom na tržištu, ostvaruju ekonomske, socijalne i druge interese zadrugara.

246 Lazar Ožegović, Radica Šipovac, Vladimir Šipovac: Ulaganje u obrazovanje ...

Značaj znanja neophodno je vrednovati, osim institucija koje ih pružaju (Becker, G. 1960)., i u ostalim segmentima u oblasti, proizvodnje, trgovine, na investicionim tržištima i u drugim oblastima.

Za obavljanje preduzetničke delatnosti neophodno je posedovati osnovna i specifična znanja i naklonosti poslu kojim se bavite ali je neophodno poznavati i prateće oblasti kao marketing, fi-nansije (poreze), računovodstvo i druge. Nekada su ove druge oblasti značajnije za obavljanje de-latnosti, odnosno dobro vođenje računovodstvenih evidencija prema mestima i poslovima dopri-neće redu i lakšem snalaženju u angažovanju sirovina, radne snage, toku proizvodnog procesa i prodaji proizvoda.

Dobar marketing, nabavka i prodaja doprinose finansijskom uspehu preduzetnika ali i stvara-ju obaveze u vidu poreza, doprinosa, taksa, naknada i drugih dažbina koje je neophodno podmiri-ti blagovremeno iz ostvarenog prihoda.

Zanimanja kojima se bave preduzetnici su raznolika i specifična i obučenost za obavljanje de-latnosti često se ne može steći u institucijama formalnog obrazovanja. Zato se može smatrati jav-nim interesom pomoć države u organizaciji neformalnih oblika obrazovanja, neformalnih škola, kampova, inkubatora, različitih kurseva i obuka u organizaciji privredne komore, tržišta rada i dru-gih institucija. Napretku preduzetničkog poslovanja doprineće svakako i dobro poznavanje stra-nih jezika,

upoznavanje sa iskustvima drugih zemalja, ovladavanje novim proizvodnim tehnologijama i idejama.

Dobra ideja za preduzetničko poslovanje potpomognuta javnim izvorima i različitim oblicima finansijske podrške i pomoći u sačinjavanju plana poslovanja, prepoznavanju pravih informacija (Šolak,Z. 2003.) u mnogome će pomoći uspehu i podizanju opšteg nivoa preduzetničkih znanja. Znatno bi pomogle razvoju i različite forme stručnih ekskurzija preduzetnika u zemlji i inostran-stvu koje bi doprinele razmeni znanja i stručnih iskustava.

Investiranje u humani kapital (Weisbrod, B. A. 1962). i različite oblike obučavanja trbalo bi po-dići na nivo javnog interesa, odnosno da ključna ideja bude kvalitet aktuelnog znanja u zemlji. Pro-grame za obrazovanje preduzetnika i ostalih profila trebalo bi uvrstiti u planove razvoja i aktuelnu politiku vlade iz oblasti teoretskih i političkih znanja obučavanja preduzetnika i dr.

Izdvajanje finansijskih sredstava i realizacija ideje obučavanja učesnika u svim oblicima proi-zvodnje može se smatrati javnim interesom na nacionalnom i međunarodnom planu. Dobro obu-čen i pravovremeno obavešten preduzetnik moći će da primeni stečena znanja u različitim proi-zvodnim procesima, iz svoje oblasti , u zemlji i svetu.

2. Ulaganje u ljudeUlaganja u informisanje i obrazovanje čovečanstva podiže kvalitet stanovništva i nivo zna-

nja koji u velikoj meri određuju uspešnost zemlje i njenu konkurentnost u međunarodnoj razme-ni (Schultz, T.W. 1985).

Značajna je podrška iz javnih izvora koja se može smatrati javnim interesom posredstvom po-moći preduzetništvu i preduzetnicima u lakšem inoviranju znanja, održavanju koraka sa novim tehnologijama i učestvovanja na novim tržištima kao pomoć privatnom biznisu u realizaciji proi-zvodnje i ostvarivanja nacionalnog dohotka zemlje. Prilikom donošenja ekonomske politike i defi-nisanja ciljeva, na različitim nivoima trebalo bi ujednačiti mogućnost realizacije i dostupnost kre-ditne i drugih politika pomoći privatnom preduzetništvu.


Pomoć preduzetničkim porodicama ne treba posmatrati samo kao pomoć ljudima koji su di-rektno uključeni u preduzetnički biznis. Veliku pomoć, za preduzetničke porodice, bi predstavlja-le dobro organizovane predškolske ustanove sa stručnim i ljubaznim osobljem kako bi zaposle-ni mogao da se posveti poslu oko uspešnosti ideje, uvođenja novih proizvoda, proizvodnje, pru-žanja usluga i drugo. Beneficije bi mogle da se odnose na prvih nekoliko godina bavljenja predu-zetničkim poslom, ili bi se dobijale povlastice na visinu postignutih primanja koja ne moraju uvek biti visoka.

Veliku pomoć oko dece za zaposlene roditelje, van redovnog vremena provedenog u školi bi predstavljalo i organizovanje vannastavnih aktivnosti u organizaciji škole uz pomoć sportskih ili drugih organizacija na lokalnom nivou. Besplatno, ili uz neznatnu naknadu, organizovanje sport-skih aktivnosti doprineće uklučivanju omladine u sportske sekcije (košarke, odbojke, džudoa, atle-tike, fudbala, plivanja, veslanja i dr.). Sportske aktivnosti doprinose boljoj fizičkoj pripremljenosti dece, zdravlju i imaju cilj da kroz treninge, timski rad i druženje na terenu, nauče mlade ljude kako se posredstvom sportskih aktivnosti upoznaju novi ljudi i teži zdravom načinu života kroz uče-nje o nenasilnom ponašanju pojedinaca ili grupe i rešavanje eventualnog konflikta na miran na-čin. Organizovanje nastave u vidu prezentacije ili kursa o sportu koji upražnjava upoznaje polazni-ke o pitanjima poštovanja pravila igre, prihvatanju pobede i poraza, timskom radu, saradnji i dru-gim temama.

Ulaganje u znanje i ljude predstavlja jedan od faktora osiguranja blagostanja ljudi a stečene ve-štine i sposobnosti ljudi u vidu iskustava, obrazovanja, veština i zdravlja predstavljaju osnovu i mo-gućnost ekonomskog napretka (Schultz,T. W. 1959).

Velikani ekonomske misli (A. Smit, Rikardo D, i Maltus T), još u ono vreme, bavili su se pitanji-ma ulaganja u ljude nisu mogli predvideti da će napredak i razvoj industriskih zemalja prvenstve-no zavisiti od razvoja i obučenosti stanovništva. Sada se sa sigurnošću može reći da pretežni deo bruto nacionalnog dohotka potiče od novostvorene vrednosti i zarada a manji deo od imovine ili vlasništva.

Kako bi povećale novostvorenu vrednost, odnosno iznos tekućih prihoda zemlje sa različitih aspekata pristupaju udruživanju i ulasku u različite asocijacije.

Sve unije teže ujednačavanju bitnih elemenata tako je i EU uspostavila zajedničku carinsku ta-rifu prema zemljama koje nisu članice. Harmonizacija ovog tržišnog prostora obezbeđuje se po-štovanjem strogih pravnih pravila zemalja unutar unije kao i pravila konkurentskih zemalja, odno-sno na tržištu EU proglašene su četiri velike slobode.

Sloboda kretanja roba podrazumeva ujednačavanje, odnosno eliminisanje carina, taksa, kon-tigenata, dozvola i drugih robnih ograničenja, primenu zajedničkih evropskih proizvodnih i raču-novodstvenih standarda.

Sloboda pružanja usluga podrazumeva nepostojanje barijera i administrativnih smetnji, odno-sno slobodno otvaranje i registrovanje firmi i slobodu razvijanja preduzetništva. Ostvarivanje slo-bode pružanja usluga je bitno za preduzetnike koji manifestovanjem svojih sposobnosti, ukoliko su kvalifikovani i ne postoje međudržavne barijere, svoju delatnost mogu da obavljaju u bilo kojoj od država ovog velikog evropskog tržišta.

Sloboda kretanja kapitala podrazumeva tržište bez prepreka, finansijsku transparentnost, elektronske načine komunikacije trgovanja i plaćanja koji ne poznaju granice između država, br-zinu prenosa sredstava, usvojenu pravnu regulativu koja neće usporavati i onemogućavati izvla-čenje investiranih sredstava i drugo. Slobodno kretanje kapitala, finansijskog i intelektualnog, po-drazumeva potpunu liberalizaciju plasiranja kapitala i liberalizaciju tekućih plaćanja.

Četvrta sloboda podrazumeva slobodu kretanja stanovništva (ljudi), odnosno slobodno zapo-šljavanje i obavljanje sopstvene delatnosti. Zemlje koje pravnim aktima ograničavaju ,,Četiri velike slobode’’ dolaze pod udar Evropskog suda pravde ukoliko se primenom pozitivnih zakonskih pro-pisa stvara direktna ili indirektna diskriminacija (Šipovac, R. and all. 2012 ).

Ekonomski značaj obrazovanja uočen je i istaknut početkom šezdesetih godina radovima no-belovaca T. Šulca (Schultz, 1959) i G. Beker (Becker, 1960), a ubrzo zatim i drugih ekonomista (Weisbrod,1962).

3. Pravna regulativa prilikom osnivanja U skladu sa odredbama zakona preduzetnik spada u privredne subjekte i ukoliko je ispunio sve

uslove upisuje se u registar i definiše kao registrovano fizičko lice koje radi sticanja dobiti u vidu zanimanja može da obavlja sve dozvoljene delatnosti kao i stare zanate i poslove domaće radino-sti. Za obaveze iz delatnosti preduzetnik odgovara svojom imovinom pošto se prilikom registraci-je preduzetnika zahtevaju dokazi o identitetu (fotokopija lične karte ili pasoša)preduzetnika. Pri-vredni subjekti se osnivaju u vidu privrednog društva, zadruge ili zadružnog saveza ili kao predu-zetnici. Njihove pravne forme su ortačko i komanditno društvo, društvo sa ograničenom odgovor-nošću i otvoreno i zatvoreno akcionarsko društvo (Šipovac, R. 2009).

Osim ulaganja u obrazovanje veoma značajan aspekt je i zdravlje ljudi, zaštita životne sredine (Pavlović,Z. and all. 2011), preventivna ulaganja u odmor i rekreaciju, finansiranje boravka u ba-njama i lečilištima, organizovanje sistematskih pregleda i druge aktivnosti koje doprinose zdrav-lju stanovništva( Šolak, Z. 2010).

4. Usluge Izraziti tehničko tehnološki napredak u oblasti informacionih tehnologija stavio je pred predu-

zetnike još jedan važan segment obuke i obrazovanja, odnosno potrebu da se informaciono opi-smene i uvrste u red savremenih i uspešnih preduzetnika. Mogućnosti informacionih tehnologi-ja su ogromne od komuniciranja sa lokalnom samoupravom i zahteva za izdavanje dokumenata o nekažnjavanju, različitih izvoda i formulara, ličnih dokumenata do elektronske kupovine i raz-mene svih ponuđenih roba, usluga naručivanja namirnica do velikog izbora firmi koje nude popu-ste i rezervacije za turističke usluge i putovanja. Rizici poslovanja postoje, stanovništvo e-poslo-vanje platnom karticom sa rezervom prihvata zbog straha od različitih mogućnosti zloupotreba. Pojavom e-trgovine i e-bankarstva radikalno je izmenjen pravni ambijent usvajanjem odgovara-juće regulative.

Na međunarodnom planu internet se uveliko koristi za istraživanja, poslovne informacije, fi-nansije i korespodenciju (Šipovac,R.2009). Pitanja neposredne identifikacije izdavaoca e-doku-mnenta sa e- potpisom, nepromenljivost i neporecivost izdatih dokumenata, punovažnost i traj-ne vrednosti e-isprava zahtevale su pravnu uređenost sa ciljem pouzdanijeg funkcionisanja, jed-nakog pravnog statusa i ujednačenog razvoja.

Poznavanje i upravljanje troškovima predstavlja osnovu ekonomike proizvodnje i dobija na značaju sa pojavom ekonomskih nauka i modernih metoda organizacije poslovanja i poreske kon-kurentnosti, odnosno dobija na važnosti ukoliko različite poslovne odluke donose preduzetnici (Ši-povac, R. 2011). Amortizacija je sistemski postupak raspoređivanja nabavne vrednosti osnovnog sredstva na rashode i predstavlja knjigovodstvenu (obračunsku) vrednost. Zato bi trebalo izvrši-



ti pravilan odabir metoda obračuna, prihvatiti način koji najispravnije prikazuje uticaj osnovnih sredstava na stvaranje dohotka preduzeća.

Ulaganja fiksnih troškova u infrastrukturu ne isplate se obično preduzetnicima zato što pove-ćavaju cenu, zemljišta, lokala i proizvođači preduzetnici nerado preuzimaju ove troškove jer ne mogu da ih refundiraju od svih učesnika koji imaju od njih korist.

U ekonomiji važi pravilo da subvencije nisu opravdane ukoliko se njima podmiruju varijabilni ili tekući troškovi (plate, troškovi rada), odnosno ukoliko poreduzetnik ne može da podmiri tekuće i varijabilne troškove njegova delatnost nije rentabilna.

Ukoliko, pak cena rada odgovara preduzetniku koji ne može da nađe radnike odgovarajućih kvalifikacija tada je opravdano subvenionisanje preduzetnika i može se poistovetiti sa ulaganjem u ljudski kapital. Tadase iz tekućih prihoda mogu da izdvoje sredstva za subvenionisanje preduzet-nika za obuku ili prekvalifikaciju sa ciljem zaposlenja. Subvencije se mogu koristiti za poboljšanje efikasnosti seljenja kapitala i umanjenje razlika. Naijsplativije je ulaganje u infrastrukturu i obra-zovanje nasuprot ulaganjima u plate na čiju visinu utiče udaljenost od tržišta i ograničenost poslo-vanja. Ukoliko se mimo subvencija ne mogu pokriti troškovi plata investicija je neefikasna, a nedo-statak sredstava pretvara privremene subvencije u trajne. Interes poreskih obveznika nije da stal-no subvencionišu nelikvidna preduzeća i propale programe.

Visoka nezaposlenost u Srbiji je posledica duge tranzicije, zastarele industrije i ostalih faktora ali se kriza može prevazići i zapošljavanje preduzetnika povećati uz privredni rast i investicije. Pro-izvodnjom i prodajom proizvoda može se smanjiti javni dug ali da bi se to ostvarilo potrebno je po-moći domaćim i stranim preduzetnicima da se smanji rizik ulaganja kako bi otpočeli i razvili proi-zvodnju. Smanjenje rizika poslovanja zateva u mnogome promene u ponašanju nadležnih institu-cija i sveobuhvatnu reformu državnih ustanova i načina ponašanja.

Preduzetnici, odnosno privatni sektor ostvaruje viši stepen produktivnosti nego javni sektor. Javna preduzeća su neefikasna iako u posedu imaju trećinu vrednosti državne imovine srpske pri-vrede i slobodno se može reći da imaju monopolski položaj. Javna preduzeća zapošljavaju oko 16% ukupno zaposlenih u zemlji i primaju do 40% više plate nego u privatnom sektoru. Trebalo bi reformisati javni sektor, stvoriti bolje uslove za proizvodnju i zapošljavanje a sredstva naći mimo skupih bankarskih kredita. Preduzetnici imaju više mogućnosti da svoje ideje sprovedu u delo osnivanjem poljoprivredno-trgovačkih zadruga koje bi otkupljivale proizvode od poljoprivrednika i prodavale ih bez posrednika, odnosno prikupili bi se proizvodi sitnijih proizvođača koje bi zadru-ge sveže i neopterećene maržama prodavale po pristupačnim cenama. Osnivanje zadružnih pro-davnica doprinelo bi povećanju proizvodnje i ponude domaće robe na tržištu, povećanju zapošlja-vanja mladih ljudi, poljoprivrednih proizvođača i penzionera sposobnih za rad. Pre ulaska u EU tre-balo bi razviti i osnažiti mala i srednja preduzeća (Ožegović, L. 2011) koja sa postojećim programi-ma mogu doprineti napretku na svim nivoima; zaustaviti migracije stanovništva, smanjiti socijal-na davanja, umanjiti broj slučajeva utaje poreza i sive zone poslovanja.

Investment in entrepreneurs’ education and application of the governing law

AbstractThe paper tackles the issues related to the quality of entrepreneurs’ knowledge, ways of en-suring continuing quality knowledge relating to founding and managing a business and its taxation. Such knowledge needs to be considered within the context of the established legal system that regulates business management, with respect to those rules that govern inter-national flows of goods, capital and people, as well as with respect to the existing econom-ic policies. Continuing quality knowledge is an absolute must especially when experienced business people intend to set up a new business in a new field or when they intend to pene-trate new markets. Knowledge and skills provided for those people need to be based on na-tional and international rules alike.The list of the elements that affect the development of entrepreneurship includes the following: tax fees, tax relief and exemption, stability of the legal system, execution of judicial decisions, independent flows of financial transactions and stable environment. In particular situations the importance of knowledge related to the el-ements listed is paramount. Therefore, continuing improvement of entrepreneurs’ knowl-edge is a worthy societal aim. The programs that provide such knowledge should gain public recognition and should be offered to general public owing to the fact that improving entre-preneurs’ quality knowledge affects the development of the society in general.

Key words: entrepreneur, quality knowledge, taxation, business activity, organic production.

Literatura1. Becker, G. S. (1960). Underinvestment in College Education, American Economic Review, 50. 346–54. 2. Ožegović, L. (2011). Menadžment malih i srednjih preduzeća – budućnosti Srbije.3. Ekonomija: teorija i praksa, 1, 140–153, 4. Pavlović, Z, Bjelajac, Ž. Đ., Spalević, Ž. (2011). Energy security as a basis for affirmation of environmental po-

licy of the European Union, Review of International Affairs, 62, 78–96. 5. Schultz, T. W. (1959). Investment in Man: An Economist’s View. Social Service Review, 33: 110–134.6. Schultz, T. W. (1959). Investment in Human Capital, American Economic Review. 51. 1–19.7. Schultz, T. W. (1985). Ulaganje u ljude. Zagreb: CEKADE, 13.8. Šipovac, R. (2009). Registracija privrednih subjekata. Pravni život, 11, 425–434. 9. Šipovac, R. (2009). Elektronska trgovina. Pravni život, 5, 217–237.10. Šipovac, R. (2011). Finansijsko pravni položaj đačkih i studentskih zadruga. Pedagoška stvarnost, 3–4, 225–

239.11. Šipovac, R. (2011). The effect of exenptions and incentives on the effective corporate tax rate. 11-я

Международная научно-практическая конференция Экономика, социология и право в современном мире: проблемы и поиски решений. Medovij, A. E. (ur.), Ministarstvo obrazovanja i nauke Ruske federaci-je, Международная академия финансовых технологий. Pjatigorsk: 8–12.

12. Šipovac, R. and all. (2012). Income Tax as an Element of the Taxation System and Taxation Competitiveness, Tehnics Technologies Education Managament,11–12.

13. Šolak, Z, (2003). Teorija asimetričnih informacija. Novi Sad: Futura.14. Šolak, Z, (2010). Finansiranje zdravstvene zaštite i pravo na zdravlje. Beograd: Institut za međunarodnu

politiku i privredu.15. Weisbrod, B. A. (1962). Education and Investment in Human Capital. Journal of Political Economy, 70. 106–

123.


Proces stjecanja poduzetničkih kompetencija od vježbovne tvrtke do studentskog poduzeća

Dragan Stanković, dipl.oec., Silvija Peroš, dipl. oec., Igor Čizmadija, dipl. oec.Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska, tel:+385 1 3010 617, fax: +385 1 3014 943 [email protected], [email protected], [email protected]

SažetakU radu se opisuje koncept stjecanja poduzetničkih kompetencija od vježbovne tvrtke u okvi-ru srednjoškolskog obrazovanja pa do osnivanja studentskog poduzeća i rada u istom.Naime, uočen je problem na koji vrlo često upozoravaju i gospodarstvenici, a to je da trži-šte rada ne dobiva dovoljan broj kako obrazovanih, tako ni kompetentnih stručnjaka po za-vršetku obrazovnog procesa. Mladi, tek završeni ekonomisti, ne raspolažu s dovoljno znanja i vještina kako bi mogli primijeniti akumulirano znanje, a mali ili srednje veliki poduzetnici nemaju vremena za uvođenje u posao takvog pripravnika pa pribjegavaju angažiranju kan-didata s iskustvom.Da bi se smanjio problem neiskustva mladih ekonomista koji su tek diplomirali, koncipiran je program kojim učenici srednjih ekonomskih škola (i ne samo ekonomskih) u sklopu pred-meta Poslovanje vježbovnih tvrtki (PVT) u zadnjih 15-tak godina simuliraju stvarne poslovne procese, u intervalu od 2-3 sata tjedno, odnosno 70–105 sati godišnje te na taj način stječu kompetencije neophodne pri zapošljavanju. Nastavkom obrazovanja na visokim školama, prvenstveno ekonomskim, studenti postojeća i nova znanja primjenjuju sudjelujući na studentskoj stručnoj praksi. Međutim, izniman isko-rak predstavlja osnivanje studentskog poduzeća u okviru visokoškolske ustanove, gdje uz mentorski rad studenti primjenjuju svoja znanja u konkretnim poslovnim situacijama.

Ključne riječi: poduzetničke kompetencije, tržište rada, studentsko poduzeće

1. UvodSustav srednjoškolskog obrazovanja, takav kakvog poznajemo, gotovo da se nije mijenjao za-

dnjih nekoliko desetljeća (zadnji put 1993. godine). Današnji su učenici, učenici novog tehnološko naprednog doba, pri čemu se sveukupno svjetsko znanje povećava u sve kraćim vremenskim raz-dobljima i sasvim je pogrešno mišljenje da današnju generaciju treba poučavati onako kako su se poučavale generacije prošlih vremena. Upravo to generiranje novih znanja zahtijeva pomak u pri-stupu obrazovanju, kako sadašnjih tako i budućih generacija učenika. Potrebno je učiniti poma-ke u obrazovanju kako nam na tržište rada ne bi dolazili učenici (i studenti) koji ne mogu zadovo-ljiti potrebe tržišta rada, kako strukturalno tako i kvalitativno. Neusklađenost ponude i potražnje na domaćem tržištu rada dovodi do opravdanog straha kako će ulaskom Republike Hrvatske u Eu-ropsku uniju, jedan dio svojih potreba za kvalitetnom radnom snagom gospodarstvenici zadovo-ljavati iz europskih resursa, dok će s druge strane dio mladih kvalitetnih ljudi po završetku studi-ranja na našim sveučilištima sreću i posao potražiti u europskom okružju.

254 Dragan Stanković, Silvija Peroš, Igor Čizmadija: Proces stjecanja poduzetničkih kompetencija...

Neusuglašenost sustava obrazovanja koji svake godine izbacuje mlade ljude koji se ne mogu snaći na tržištu rada i pronaći odgovarajuća radna mjesta koja nudi gospodarstvo, uvjetovala je veliku nezaposlenost među mladima pa tako svaki treći nezaposleni u Republici Hrvatskoj dolazi iz mlade populacije (vidi Tablica 2.). Uz sve probleme koje nosi gospodarska kriza poražavajuća je i činjenica da je na ljestvici nezaposlenosti mladih u ukupnoj strukturi ljudi bez posla u Europi, Re-publika Hrvatska na neslavnom drugom mjestu – odmah iza Španjolske (vidi Tablica 1.).

Tablica 1. Nezaposlenost kod mladih do 25 godina

Izvor: Eurostat

Tablica 2. Kretanje stope nezaposlenosti do 25 godina u Republici Hrvatskoj

Izvor: HZZ

Činjenica je također da gospodarstvenici stalno upozoravaju da na hrvatskom tržištu rada ne-dostaje obrazovanih stručnjaka koji po završetku obrazovnog procesa mogu odmah participirati u tržištu rada. S obzirom na stalno izražene potrebe gospodarstva za pojedinim zanimanjima i ne-dostatak osoba koje se na tim radnim mjestima mogu zaposliti, možemo zaključiti kako su obrazo-vanje i gospodarstvo međusobno neusklađeni.

2. Poduzetničke kompetencije u europskom okviruPojam kompetencija opisuje zbir vještina, znanja, nadarenosti i stavova, a osim znanja i vješti-

na obuhvaća i sklonost učenju. U skladu sa širim pristupom ključnim kompetencijama, može se reći da su ključne kompetencije prenosivi multifunkcionalni sklop znanja, vještina i stavova koji su potrebni svim pojedincima za njihovu osobnu realizaciju i razvoj te uključivanje u društvo i zapo-šljavanje. Treba ih razviti do kraja obveznog obrazovanja ili izobrazbe i predstavljaju temelj za dalj-nje učenje kao dio cjeloživotnog učenja.

Naziv države % nezaposlenosti

Španjolska 50,5 %

Hrvatska 42 %

Portugal 35,4 %

Grčka 34,2 %

Prosjek EU 22,4 %

Godina % nezaposlenosti

2003. 35 %2008. 22 %2011. 42 %


Europska je unija 2006. godine donijela preporuku o ključnim kompetencijama za cjeloživot-no učenje. Radi se o skupu od osam kompetencija (European Commission (2010). EUROPE 2020):

• komunikacija na materinjem jeziku – odnosi se na osposobljenost za pravilno i stvaralačko usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično međudjelovanje u nizu različitih društvenih i kulturnih situacija;

• komunikacija na stranim jezicima – odnosi se na osposobljenost za razumijevanje, usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica na stranomu jeziku;

• matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji – mate-matička se kompetencija odnosi na osposobljenost učenika za razvijanje i primjenu mate-matičkoga mišljenja u rješavanju problema u nizu različitih svakodnevnih situacija; prirodo-slovna se kompetencija odnosi na osposobljenost za uporabu znanja i metodologije kojima se objašnjava svijet prirode radi postavljanja pitanja i zaključivanja na temelju činjenica; tehnološka kompetencija shvaćena je kao osposobljenost za primjenu prirodoslovnoga znanja i metodologije kao odgovora na ljudske potrebe i želje;

• digitalna kompetencija – odnosi se na osposobljenost za sigurnu i kritičku uporabu infor-macijsko-komunikacijske tehnologije za rad, u osobnomu i društvenomu životu te u ko-munikaciji. Njezini su ključni elementi osnovne informacijsko-komunikacijske vještine i sposobnosti: uporaba računala za pronalaženje, procjenu, pohranjivanje, stvaranje, prika-zivanje i razmjenu informacija te razvijanje suradničkih mreža putem Interneta.

• učiti kako učiti – obuhvaća osposobljenost za proces učenja i ustrajnost u učenju, organizi-ranje vlastitoga učenja, uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama, kako u samostalnomu učenju, tako i pri učenju u skupini.

• socijalna i građanska kompetencija – obuhvaća osposobljenost za međuljudsku i međukul-turalnu suradnju.

• inicijativnost i poduzetnost – odnosi se na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelo-vanje, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposob-nost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Temelj je za vođenje svakod-nevnoga, profesionalnoga i društvenoga života pojedinca.

• kulturna svijest i izražavanje – odnosi se na svijest o važnosti stvaralačkoga izražavanja ide-ja, iskustva i emocija u nizu umjetnosti i medija, uključujući glazbu, ples, kazališnu, knji-ževnu i vizualnu umjetnost. Također, uključuje poznavanje i svijest o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu.

Poduzetnička je kompetencija uvrštena u sve europske nacionalne kurikulume kao jedna od osam temeljnih kompetencija. Upravo poticanjem poduzetnog načina razmišljanja i razvojem po-duzetničke kompetencije doprinosi se smanjenju jaza između ponude i potražnje na tržištu rada, odnosno povećanju zapošljivosti ne samo mladih, već cijele populacije.

3. Stjecanje poduzetničkih kompetencija radom u vježbovnim tvrtkama tijekom srednjoškolskog obrazovanja

Poduzetničku kompetenciju u okviru srednjoškolskog obrazovanja učenici stječu sudjelova-njem u nastavi interdisciplinarnog predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke (PVT) koji je koncipiran prije petnaestak godina i temeljen na svjetskim iskustvima. Školske godine 1997./1998. uveden je pod nazivom Problemska nastava da bi 2000./2001. bio uveden novi koncept pod nazivom Poslo-vanje vježbovne tvrtke koji se u nastavi primjenjuje sve do danas.

U sklopu IPA projekta školske godine 2010./2011. razvijen je i proveden pilot projekt Modular-ne nastave predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke. Modularna nastava za prvi razred srednjih ško-la odvija se u okviru sedamdeset sati godišnje (dva sata tjedno). Nastavni se sadržaji obrađuju u okviru četiri modula. Prvi i drugi modul su cjeline od šesnaest nastavnih sati, treći modul se reali-zira u okviru osamnaest nastavnih sati, dok četvrti modul obuhvaća dvadeset nastavnih sati. Svaki modul obuhvaća određene nastavne jedinice. Nastavni se proces, 25% vremena izvodi obradom novih teorijskih sadržaja radi zadovoljenja ishoda učenja, a 75% vremena služi za povezivanje i pri-mjenu usvojenih teorijskih sadržaja putem vježbi i simulacija. Nastava se provodi u školskoj učio-nici. Dio sadržaja dodatno se usvaja sudjelovanjem na terenskoj nastavi (posjeti tvrtkama istih ili sličnih djelatnosti kao vježbenička tvrtka). Kompetencije koje učenici usvajaju tijekom prvog ra-zreda usmjerene su na prepoznavanje dobre ideje, odabir najbolje ideje i njenu primjenu pri osni-vanju vlastite vježbovne tvrtke te na ovladavanje postupkom osnivanja tvrtke, od odabira imena do otvaranja žiro-računa. Primjenjivat će i poslovni bonton u simuliranom poslovnom okruženju, kreirati prezentaciju vježbovne tvrtke, prepoznavati te koristiti osnovnu poslovnu dokumentaciju.

Modularna nastava iz predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke za drugi razred odvija se u okviru sedamdeset sati godišnje (dva sata tjedno). Nastavni se sadržaji obrađuju u okviru sedam modu-la. Moduli su koncipirani u cjelinama od osam nastavnih sati, osim sedmog modula koji se realizi-ra u okviru dvadeset i dva nastavna sata te se provodi u kabinetu za poslovanje vježbovnih tvrt-ki. Svaki modul obuhvaća posebne nastavne jedinice. Kompetencije koje učenici usvajaju tijekom drugog razreda usmjerene su na razumijevanje poslovnih funkcija nabave, marketinga, prodaje, ljudskih resursa, računovodstva i financija te proizvodnje, zatim organiziranje i vođenje rada sva-kog sektora te korištenje interne poslovne dokumentacije i planova.

U trećem razredu modularna nastava iz predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke odvija se u okviru sto i pet sati godišnje (tri blok sata tjedno). Nastavni sadržaji se obrađuju u okviru sedam modula. Svi su moduli cjeline od po petnaest sati s napomenom da prva tri i zadnja tri modula prate rad sektora vježbovne tvrtke, a četvrti modul prati sajamsko poslovanje vježbovne tvrtke i poslovanje tvrtke partnera. Svaki modul obuhvaća određene nastavne cjeline. Učenici se dijele u šest grupa - sektora, prema njihovim preferencijama ili odabiru nastavnika. Nakon svakog završe-nog modula učenici se rotiraju po sektorima te se na taj način upoznaju s poslovanjem svih sekto-ra. Nastavni se proces u cjelokupnom fondu sati izvodi u kabinetu s ciljem da povežu usvojeni teo-rijski sadržaji s praktičnim vježbama. Dio sadržaja dodatno se usvaja kroz terensku nastavu. Kom-petencije koje učenici usvajaju tijekom trećeg razreda vezane su uz samostalno obavljanje poslo-va i radnih zadataka na domaćem tržištu.

Modularna nastava iz predmeta Poslovanje vježbovne tvrtke za četvrti razred odvija se u okvi-ru 96 sati godišnje (tri blok sata tjedno). Nastavni se sadržaji obrađuju u okviru četiri modula. Prvi je modul (poslovanje na domaćem i inozemnom tržištu) cjelina od četrdeset i osam nastavnih sati i završava završetkom prvog polugodišta; druga su dva modula (poslovanje tvrtke partnera i sa-jamsko poslovanje) cjeline od petnaest nastavnih sati, a zadnji je modul (izrada i prezentacija za-vršnog izvješća)cjelina od osamnaest nastavnih sati. Kao i na početku trećeg razreda, u četvrtom razredu ukupan se broj učenika dijeli u šest grupa (šest sektora), prema preferencijama učenika ili odabiru nastavnika. Za razliku od trećeg razreda, učenici ne mijenjaju sektore tijekom godine, nego su tijekom cijelog obrazovnog razdoblja zaposleni u istom sektoru. Nastava za četvrte razre-de provodi se u kabinetu PVT-a. Kompetencije koje učenici usvajaju tijekom četvrtog razreda ve-zane su uz samostalno obavljanje poslova i radnih zadataka u sektorima vježbovnih tvrtki na do-maćem i stranom tržištu.



4. Rad u studentskom poduzećuNastavkom obrazovanja na visokim školama, prvenstveno ekonomskim, studenti postojeća i

nova znanja primjenjuju sudjelovanjem na studentskoj stručnoj praksi. Međutim, u posljednje tri godine u okviru Visoke škole za ekonomiju, upravljanje i poduzetništvo „Nikola Šubić Zrinski“ uči-njen je veliki iskorak.

Studenti već na prvoj godini (II. semestar) započinju s radom u svom studentskom poduzeću, uz pomoć profesora – mentora. Do sada su osnovana četiri studentska poduzeća, i to: Čarobni ko-rak d.o.o., Čarobni put d.o.o.), Ruki-Zrin d.o.o. i Panograf d.o.o.. Osnivanju je prethodilo zajedničko promišljanje kojom bi se zapravo djelatnošću studentsko poduzeće bavilo i koja to znanja studen-ti posjeduju, a koja bi im mogla pomoći u budućem radu. Jednom tjedno (četiri sata) u okviru ko-legija Integralno upravljanje poduzećem, studenti rade u svom poduzeću, dogovaraju asortiman, dogovaraju poslovne sastanke, odlaze na poslovne sastanke, dogovaraju strategiju i nastup na tr-žištu, jednom riječju postaju pravi tržišni subjekt.

Studentska poduzeća djeluju u okviru studentskog poduzetničkog inkubatora kao metodič-ko-didaktičkog modela edukacije mladih ljudi za poduzetništvo. Ovaj način edukacije omoguću-je poticanje i podržavanje poduzetničkog načina razmišljanja studenata, unaprjeđenje suradnje i umrežavanje odgojno-obrazovnih ustanova i znanstveno-istraživačkih institucija s gospodarskim subjektima, stjecanje znanja uz mentorsko vođenje svih profesora te na taj način osposobljavanje svih zainteresiranih studenata za osnivanje, vođenje i upravljanje malim poduzećem, pripremanje studenata za stvarni svijet poduzetništva te financijsku, tehničku i savjetodavnu podršku studen-tima u osnivanju vlastite tvrtke.

5. ZaključakTržište rada ne dobiva dovoljan broj obrazovanih i kompetentnih stručnjaka po završetku

obrazovnog procesa. Mladi ekonomisti koji su tek diplomirali ne raspolažu s dovoljno znanja i vje-ština koje bi mogli primijeniti u poslu, a mali ili srednje veliki poduzetnici nemaju vremena za uvo-đenje pripravnika u posao pa pribjegavaju angažiranju kandidata s iskustvom. Da bi se smanjio problem neiskustva mladih ekonomista koji su tek diplomirali, koncipiran je program kojim učeni-ci srednjih škola u sklopu predmeta Poslovanje vježbovnih tvrtki simuliraju stvarne poslovne pro-cese te na taj način stječu kompetencije neophodne pri zapošljavanju na tržištu rada. Školske go-dina 2010.-2011. razvijen je i proveden pilot projekt Modularnog kurikuluma koji omogućuje uvo-đenje mladih u stvarni poslovni svijet.

Nastavkom obrazovanja na visokoškolskim ustanovama studenti postojeća i nova znanja pri-mjenjuju radom u studentskom poduzeću, gdje uz mentorski rad svoja znanja dopunjuju i primje-njuju u konkretnim poslovnim situacijama.

Process of acquiring entrepreneurial competencies from training company to student enterprise

AbstractThe paper describes the concept of acquiring entrepreneurial competencies from the train-ing company, as an interdisciplinary subject within secondary education, to the actual estab-lishment and work in a student enterprise.Namely, entrepreneurs often point out the problem of the labor market which doesn’t get a sufficient number of educated and competent experts, after finishing their education. Young graduated economists don’t possess enough knowledge and skills in order to apply their accumulated knowledge, and small and medium-sized entrepreneurs don’t have the time to introduce trainees into business, so they rather hire experienced candidates.In order to reduce the problem of young graduated economists, on the basis of experiences from training companies from around the world, there has been created a program which enables pupils in secondary schools of economics (and not only), through the subject Busi-ness operations of training companies (BTC), to simulate real business operations, in inter-vals of 2 to 3 lessons a week, i.e. 70 to 105 lessons a year, making them acquire competen-cies necessary for employment in the labor market.By continuing their education on institutions of higher education, primarily economic ones, students apply their present and new knowledge through student professional practice.However, the establishment of a student company is a huge innovation, within an institution of higher education, where through tutorship students dimension their knowledge and ap-ply it in concrete business situations.

Key words: entrepreneurial skills, labor market, student enterprise

Literatura1. Čizmadija, I., Stanković, D. (2011). Poduzetnički inkubatori u edukaciji za poduzetništvo. Zbornik radova, 1.

Međunarodna konferencija Učenje za poduzetništvo, Zagreb, str. 129-141.2. Čizmadija, I., et al. (2011), Modularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki. Priručnik za učenike i nastavni-

ke, Ekonomska škola Katarina Zrinski, Zagreb3. European Commission (2010). EUROPE 2020 A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, Brussels4. European Commission (2006). Entrepreneurship Education in Europe: Fostering Entrepreneurial Mindsets

through Education and Learning, Oslo 5. European Commission (2000). European Charter for Small Enterprises, Brussels6. Nacionalno vijeće za konkurentnost (2004). 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, Zagreb7. Vlada RH, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo 2010.

– 2014., Zagreb


Analiza o zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih materijalnim i nematerijalnim motivacionim

faktorima

Mr Vukajlović Đurđica, Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu, Fakultet za ekonomiju i inženjerski mendažment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad,[email protected]. Dr Milan Stamatović, Metropolitan Univerzitet, Fakultet za menadžment, Tadeuša Košćuškog 63, 11000 Beograd, [email protected]. dr Snežana Urošević, Univerzitet u Beogradu, Tehnički fakultet u Boru, Katedra za menadžment, Vojske Jugoslavije 12, 19210 Bor, [email protected]

Sažetak Kako bi uspešno poslovala, svakа organizacija mora da pronađe optimalnu kombinaciju materijalnih i nematerijalnih podsticaja za svoje zaposlene. Naime zadovoljstvo zaposlen-ih proističe ne samo iz materijalnih podsticaja, nego i iz široke lepeze nematerijalnih fak-tora. Cilj rada je da prikaže rezultate istraživanja kojima se nastojalo otkriti koji su to seg-menti posla kojima su zaposleni više, odnosno manje zadovoljni, te da se otkrije da li post-oji povezanost između varijabli: uzrast, pol, obrazovanje, pozicija u firmi, ukupni staž, radni staž u kompaniji u kojoj ispitanik trenutno radi, način regulisanja radnog odnosa, prosečno dnevno provedeno vreme na radnom mestu, sa varijablama okupljenim oko različitih fakto-ra zadovoljstva poslom, kao što su: fizički uslovi za rad, međuljudski odnosi, rukovođenje, profesionalni razvoj, materijalni podsticaji, posao, organizacija rada, kao i sigurnost zapo-slenja. Istraživanje o zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih je sprovedeno krajem 2011 godine na uzorku od 400 ispitanika, u razlilčitim domaćim kompanijama, a povratna informacija je dobijena od 266 anketiranih ispitanika.

Ključne reči: zadovoljstvo zaposlenih, motivacija, motivacioni faktori,

1. UvodProblem motivacije je predmet interesovanja velikog broja autora zato što njegovo razume-

vanje dovodi do: poboljšanja efikasnosti i kreativnosti rada, poboljšanja kvaliteta radnog života u organizaciji, jačanja konkurentske sposobnosti i uspešnosti preduzeća. Da bi povećali sopstvenu motivaciju neophodno je postaviti sopstvene granice, osigurati sebi mogućnost izbora, uskladiti posao i privatni život, postaviti ispred sebe nove izazovne zadatke, jasno definisati ciljeve, razvija-ti se i učiti nove veštine, sarađivati sa drugima i pomagati im u poslu. Pri tome treba imati u vidu da ni jedna teorija nije toliko dobra da može da predvidi šta će da motiviše svakog radnika, jer ono što važi za jednog, ne važi za drugog (Unčanin, 2006).

Definisati motivaciju adekvatno i sažeto je jako težak posao i zbog toga odgovor na pitanje: “Šta je motivacija?” razlikuje se od epohe do epohe, a takođe i od kulture do kulture. Pod motiva-cijom podrazumevamo energiju koja nas usmerava ka ostvarivanju ciljeva.

To je složen fenomen koji usmerava čovekovo ponašanje. Brojne teorije motivacije su nam po-nudile osnovne odgovore na to šta pokreće ljudsku aktivnost (motivi) i kako dolazi do procesa mo-

262 Vukajlović Đurđica, Milan Stamatović, Snežana Urošević: Analiza o zadovoljstvu i motivaciji...

tivacije. Ako sagledamo ljudske potrebe, koje predstavljaju osnovu motiva kao pokretača ljudskih aktivnosti i ponašanja, možemo doći do zaključka da su istraživači ovog fenomena uglavnom sa-glasni u pogledu liste čovekovih potreba.

Motivacija za rad je kompleks sila koje iniciraju i zadržavaju zaposlenog da radi na određenom mestu u organizaciji. Sa aspekta pojedinca, to je interno stanje koje vodi ostvarenju cilja i na koje utiče mnoštvo faktora, a sa aspekta menadžera, motivacija je aktivnost koja osigurava da zapo-sleni teže definisanim ciljevima.

Motivisanost zaposlenih je jedan od ključnih preduslova za uspeh poslovanja. Zato je neop-hodno stalno proučavanje i usavršavanje ovog sistema. Dobro motivisani radnici znaju šta treba-ju da rade i kojim putem da dođu do definisanog cilja na brz i efikasan način, što je bitno za orga-nizaciju ali i za pojedinca koji kao nagradu za uloženi rad i napor ostvaruje određenu korist. Dakle prema tome, motivacija je proces iniciranja i usmeravanja napora i aktivnosti u svrhu ličnih i orga-nizacionih ciljeva (Bahtijarević Šiber, 1999, str.558).

Na motivaciju deluje čitav niz faktora, ali svi oni deluju kroz pojedinca i preko njega, utičući na njegove percepcije, vrednosti i potrebe. Važan faktor u celokupnom procesu motivacije su šira okolina, društveno-ekonomski razvoj i slično. Na individualnu motivaciju utiče mnoštvo faktora koji se mogu podeliti u četiri kategorije:

• individualne osobine,• karakteristike posla koji pojedinac obavlja,• karakteristike organizacije u kojoj pojedinac radi,• šira društvena okolina.Upravljanje i razvoj ljudskih resursa danas postaje sve značajnije baš zbog novog mesta i

nove uloge čoveka u svim društvenim procesima kao i u njihovom upravljanju. Osnovni zadatak menadžera ja da shvate svu složenost ljudske prirode, da procene sve motivacione teorije i da, imajući u vidu specifične okolnosti u kojem se preduzeće nalazi, izaberu odgovarajuću materijal-nu i nematerijalnu motivacionu tehniku. Najstariji, kao i najuniverzalniji način motivisanja za rad je novac. Ukoliko je povezan sa uspehom na poslu i ukoliko nije jedini motivator, efikasnost novca je još veća. U razvijenim zemljma novac se nalazi na relativno niskoj hijararhijskoj lestvici motiva-tora, ali ne zato što je manje važan, već zato što se podrazumeva da on normalno sledi.

U siromašnijim zemljama, novac igra veoma važnu ulogu. Bilo bi veoma lako za menadžere kada bi postojao automatizam - veća plata - veća motivisanost za rad - veća produktivnost i rezul-tati rada (Urošević, 2011, str.29-34).

Danas motivacija i zadovoljstvo zaposlenih postaju osnov zanimanja savremenog menad-žmenta ljudskih resursa, jer jedino izgradnjom kvalitetnog motivacionog sistema se može pomoći organizaciji da poveća svoju konkurentsku sposobnost i prednost na tržištu. O njihovom značaju govori i činjenica da mnogi fakulteti svojim studentima pružaju mogućnost, da u interakciji sa više iskusnih profesionalaca, razviju svoje veštine u različitim poljima ove oblasti (Beebea, Blaylockb, 2008, str.3).

2. Dosadašnja istraživanja o motivaciji i zadovoljstvu zaposlenihPomenuta polemika o faktorima koji pokreću zaposlene u smeru većeg zadovoljstva na radu,

a samim tim i efikasnije i efektivnijime rešavanje zadataka je predmet istraživanja široke naučne populacije. Skoro sve studije se slažu da različiti motivi pokreću različite potrebe, pa se samim tim i zadovoljstvo zaposlenih razlikuje i zavisi od niza faktora na koje kompanije reaguju odgovaraju-ćim menadžerskim strategijama sa ciljem njihovog zadovoljenja.


Svakodnevna praksa u mnogim organizacijama pokazuje da veliki broj menadžera nije sve-stan značaja koji priznanja i nagrade imaju za zadovoljstvo i motivaciju zaposlenih, na njihovu spremnost da na poslu pruže svoj maksimum i da se posvete ostvarenju postavljenih ciljeva. Istraživanje koje je sprovelo Odeljenje za prirodne resurse iz Minesote (http://www.plark.net/li-teratura/mng041.php), SAD međutim, pokazuje:

• 68% anketiranih smatra daje važno da njihov kvalitetan rad bude primećen i vrednovan,• 67% misli da su ljudima potrebna priznanja za njihov rad,• 63% smatra da bi ljudi voleli da dobiju više priznanja na poslu,• samo 8% anketiranih ističe da ljudima na poslu, nisu potrebna priznanja.Agencija SIEPA, sprovela je istraživanje u uslovima poslovanja na globalnom tržištu u Srbiji,

kada se, pogotovo u zemljama sa razvijenim ekonomijama, sve veći deo dohotka ostvaruje u sek-toru usluga, i kada čak i tradicionalno proizvodne kompanije svoje kupce vezuju kvalitetom us-luge koja ide uz proizvod više nego samim proizvodom, vrhunski kvalitet usluge mogu da pruže samo zaposleni koji su zaista motivisani.

Da bi se obezbedio odgovarajući kvalitet zaposlenih u preduzeću, neophodno je ponuditi od-govarajući nivo zarada, ali je to samo potreban uslov – ne i dovoljan

(http://www.Serbianfurniture.org/sprski/aktuelno/siepa/exporter/exp07/podsticajima_do_rezultata.htm).

Agencija za istraživanje Galup izazvala je svojim rezultatima veliku pažnju poslovne javnosti širom sveta. Čak 19 odsto zaposlenih koji su učestvovali u anketi izjavilo je za sebe da su na poslu „aktivno isključeni“. Ti ljudi su se žalili da nemaju alat koji im je potreban da bi uspešno obavljali poslove koji su im povereni, da ne znaju šta se od njih očekuje. Da ih njihovi šefovi ne slušaju. Na osnovu ovih rezultata Galup je procenio da globalno posmatrano, ovakva demotivisanost zapo-slenih rezultira ukupnom štetom koja iznosi između 292 i 355 milijarde američkih dolara godiš-nje (http://www.monitor.hr/clanci/muskarce-demotivira-los-menadzment-a-zene-kritika/513).

3. Metodologija istraživanjaZa ispitivanje motivacije i zadovoljstva zaposlenih poslom koji obavljaju, korišćen je upitnik

koji je posebno konstruisan za ovu namenu. Upitnik se sastoji iz dva dela. U prvom delu data su pitanja zatvorenog i otvorenog tipa sa svrhom da se dobije što više informacija o nezavisnim va-rijablama. Ovih pitanja ima ukupno 8, dok drugi deo sadrži 32 pitanja u obliku tvrdnji sa petoste-penom Likertovom skalom (ne) slaganja. Zadatak ispitanika jeste da na ponuđenoj skali iskažu svoj stepen (ne)slaganja sa svakom od navedenih tvrdnji, i to u rasponu od “potpuno netačno“ do “potpuno tačno“. Tvrdnje su konstruisane tako da adekvatno pokrivaju različite vrste faktora značajnih za zadovoljstvo poslom.

Nakon završetka konačne verzije upitnika, konstruisanog za prikupljanje podataka o zadovolj-stvu zaposlenih, sprovelo se istraživanje na uzorku od 400 ispitanika, zaposlenih u različitim kom-panijama. Povratna informacija je dobijena od 266 anketiranih (broj ispravno popunjenih upitni-ka), što predstavlja 66,5%. Ovaj nivo odgovora je u okviru očekivanog što potvrđuju rezultati pri-sutni u literaturi (Molina, 2007, str. 682-701; Kayank, 2003, str. 405-435; Das, Handfield, Calanto-ne, Ghoch, 2000, str. 694-690).

Tabela 1. Osnovni demografski podaci o učesnicima ankete

4. Rezultati istraživanjaU odnosu na zadovoljstvo zaposlenih, a vezano za njihove godine starosti, može se zaključiti da

ne postoji statistički značajna razlika. Naime, u pogledu osećaja sigurnosti koju firma pruža i godi-na starosti statistička značajnost je Sig=0,677, u odnosu na ispunjenost poslom Sig=0,148 i u po-gledu mogućnosti usavršavanja i napredovanja ukoliko se pokaže dobar radni rezultat Sig=0,811. U vezi s tim zaključuje se da ne postoji razlika u zadovoljstvu zaposlenih u odnosu na godine sta-rosti te da i mlađi i stariji imaju isti stav u pogledu zadovoljstva.

Hipoteza u pogledu postojanja razlika u zadovoljstvu stavova zaposlenih u odnosu na nivo ob-razovanje, se delimično prihvata, a delimično odbacuje. Naime, ne postoji statistički značajna ra-zlika u pogledu stavova da je organizacija rada usklađena sa vrstom i obimom posla koji obavlja-ju (Sig=0,55), u pogledu interesantnosti zadataka (Sig=0,4), u pogledu kvaliteta posla koji nadre-đeni obavlja (Sig=0,12), u pogledu novčane nadoknade (Sig=0,809), u pogledu stava da je posao koji ispitanik obavlja više vrednovan u drugim fimama (Sig=0,073), da ukoliko ispitanik radi pre-kovremeno, njegov nadređeni to beleži i to biva adekvatno nadoknađeno (Sig=0,425), da predlo-zi koje ispitanih iznosi u vezi sa poslom bivaju vrednovani i nailaze na razumevanje rukovodilaca (Sig=0,652), da nadređeni ispitanika usmerava i vodi (Sig=0,203), da se u sektoru u kojem ispita-nik radi održavaju redovni sastanci rukovodioca sa članovima tima (Sig=0,692) i da firma redovno ulaže u edukaciju i usavršavanje zaposlenih (Sig=0,167). Međutim postoji statistički značajna razli-ka u pogledu stava da su fizički uslova rada dobri (Sig=0,000), da je korektna raspodela zadataka i zaduženja (Sig=0,045), te da mu zadaci koje ispitanik obavlja u toku posla omogućavaju da iska-že svoja znanja i veštine (Sig=0,004).

U odnosu na hipotezu o postojanju razlike u zadovoljstvu zaposlenih u odnosu na poziciju u or-ganizaciji, zaključuje se da se ona odbacuje u odnosu na stav da nadređeni dobro obavlja svoj po-sao, s obzirom da je statistička razlika (Sig=0,174), da su slobodni dani ispoštovani (Sig=0,287), da je novčana nadoknada za posao koji ispitanik obavlja adekvatna (Sig=0,223), da je u drugim fir-

GRUPA PROIZVODA INSTANT NAPICI

Svojstva kvaliteta Ocjena

Data ocjena Koeficijent važnosti

Korigovana ocjenaA B C A B C

Homogenost 1-5 0,5Boja 1-5 0,5Miris 1-5 0,5Okus 1-5 1,5

Aroma (narandža) 1-5 1,0

Komentar: Ukupno:



mama, posao koji ispitanik obavlja više vrednovan (Sig=0,493), te da kolege sa kojim ispitanik radi uvek priskaču u pomoć onom ko je preopterećen poslom (Sig=0,647). Hipoteza o postojanju za-dovoljstva zaposlenih u odnosu na poziciju u organizaciji prihvata se u odnosu na stav da zadaci koje obavljaju tokom posla im omogućavaju da iskažu svoja znanja i veštine, s obzirom da postoji statistički značajna razlika (Sig=0,002).

Takođe hipoteza o postojanju razlika u zadovoljstvu zaposlenih u odnosu na ukupni radni staž, kao i radni staž u organizaciji (za koju trenutno rade), se delimčno prihvata, a delimično odbacuje. Odbacuje se na osnovu podataka po kojim ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na du-žinu radnog staža zaposlenih u odnosu na stav da je radno mesto bezbedno za rad, da imaju do-voljno prostora za obavljanje posla (Sig=0,075), da je adekvatna oprema koja ima je potreba za obavljanje posla (Sig=0,14), da je organizacija rada usklađena sa vrstom i obimom posla koji za-posleni obavlja (Sig=0,064), u odnosu na stav da su slobodni dani ispitanika ispoštovani da radi onoliko dana koliko je dogovorio prilikom dolaska u firmu (Sig=0,072), da je u drugim firmama posao koji obavlja više vrednovan (Sig=0,096), da ukoliko radi prekovremeno, nadređeni to no-tira i to biva adevatno nadoknađeno (Sig=0,498), da plata ispitanicima pokriva potrebe življenja (Sig=0,259), da kolege sa kojima rade uvek priskaču u pomoć, onom ko je preopterećen poslom (Sig=0,94), da je u firmi korektna raspodela zadataka i zaduženja (Sig=0,43), da ispitanik uspeva da završi sve radne zadatke u toku radnog vremena (Sig=0,837), da nadređeni vodi i usmerava zapo-slene (Sig=0,139), da su dani godišenjeg odmora pravično raspoređeni i nema problema u dogo-voru sa nadređenima (Sig=0,359), te da ispitaniku posao koji obavlja ostavlja dovoljno vremena za privatan život (Sig=0,779). Prihvata se samo u pogledu stava da su zadaci koje ispitanici obavljaju u okviru posla interesantni (Sig=0,000), u odnosu na ukupni radni staž ispitanika.

Što se tiče dužine radnog staža u organizaciji za koju trenutno rade, hipoteza se odbacuje u potpunosti jer ne postoji statistički značajna razlika u pogledu stavova ispitanika. Naime, ne po-stoji statistički značajna razlika u odnosu na adekvatnost novčane nagrade (Sig=0,191), u odno-su na stav da kolege sa kojima ispitanik radi priskaču u pomoć onom ko je preopterećen po-slom (Sig=0,753), u odnosu na stav da ukoliko ispitanik pokaže dobar radni rezultat ima moguć-nost da se usavršava i napreduje (Sig=0,064), da ne bi menjao radne kolege kada bi imao izbora (Sig=0,403), da rukovodilac vodi računa o potrebama zaposlenih, te da im pomaže u rešavanju po-blema i pokazuje brigu za njih (Sig=0,37), da zadaci zaposlenima omogućavaju da iskažu svoja zna-nja i veštine (Sig=0,391), te da kolege sa kojima zaposleni radi uvažavaju njegov rad (Sig=0,174).

Razlika stavova zaposlenih u odnosu na prosečno radno vreme provedeno na radnom mestu pokazuje da ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na zaposlene koji rade prekovremeno i onih koji ne rade prekovremeno u odnosu na stav da zaposleni koji više ili duže rade, te koji se više zalažu na poslu više i zarađuju (Sig=0,16), niti postoji razlika u pogledu stava da je sistem na-građivanja isti za sve zaposlene (Sig=0,064).

Razlika zadovoljstva zaposlenih koji rade u privatnom i javnom sektoru pokazuje da postoji statistički značajna razlika u pogledu stava da oni koji više ili duže rade, koji se više zalažu na po-slu više i zarađuju (Sig=0,019), kao i u pogledu stava da je sistem nagrađivanja isti za sve zaposle-ne (Sig=0,029), pa se zaključuje da je zadovoljstvo zaposlenih u vezi sa vlasničkom strukturom or-ganizacije i njegom veličinom.

Što se tiče kolegijalnosti, može se zaključiti da ne postoji statistički značajna razlika u pogledu pomoći onima kojima je u datom momentu neophodna kod zaposlenih u odnosu na različite go-dine staža (Sig=0,94), kod zaposlenih koji imaju različit položaj u firmi (Sig=0,647) i kod onih koji imaju različit radni staž u datoj firmi (Sig=0,753). Bez obzira na godine staža u datoj firmi ne posto-ji statistički značajna razlika u pogledu uvažavanja rada od strane kolega sa kojima zaposleni radi

(Sig=0,174). Što se tiče menjenja kolega ukoliko postoji mogućnost ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na pol (Sig=0,566), kao ni u odnosu godine staža u datoj firmi (Sig=0,403). Ukoli-ko se posmatra stil vođenja u organizaciji stavovi zaposlenih u pogledu kvaliteta obavljanja posla nadređenog pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika među zaposlenim različitog stepe-na obrazovanja (Sig=0,12), kod zaposlenih različith godina staža (0,683) i kod zaposlenih koji ima-ju različit položaj u firmi (Sig=0,174). Ne postoji statistički značajna razlika kod zaposlenih različitih godina staža u datoj firmi u odnosu na stav da rukovodilac vodi računa o potrebama zaposlenih i da im pomaže. Što se tiče stava da nadređeni zaposlene usmerava i vodi ne postoji statistički zna-čajna razlika kod zaposlenih različitog stepena obrazovanja (Sig=0,203), niti kod zaposlenih razli-čitih godina staža (Sig=0,139). Iz ovoga se može zaključiti da zadovoljstvo zaposlenih nije u vezi sa međuljudskim odnosima i stilom vođenja organizacije.

U odnosu na stav da firma dovoljno ulaže u edukaciju i usavršavanje zaposlenih, ne postoji sta-titistički zanačajna razlika u pogledu ispitanika različitog stepena obrazovanja (Sig=0,167), niti kod zaposlenih kod kojih je različito regulisan radni status. Većina ispitanika je odgovorila sa „Relativ-no tačno“.

Što se tiče materijalnih podsticaja za rad ne postoji statistički značajna u pogledu adekvatno-sti novčane nadoknade kod zaposlenih različitog stepena obrazovnaja (Sig=0,809), kod zaposle-nih različitog pola (Sig=0,223), niti god zaposlenih različitih godina staža u firmi u kojoj trenutno rade (Sig=0,191). Međutim što se tiče sistema nagrađivanja tu postoji statistički značajna razlika u odnosu na vlasničku strukturu (Sig=0,028), kao što postoji statistiki značajna razlika u pogledu za-rade onih koji se više zalažu odnosu na prekovremeni rad (Sig=0,016) kao i u odnosu na vlasničku strukturu (Sig=0,014). Može se zaključiti da je zadovoljstvo zaposlenih delimično u vezi sa materi-jalnim posticajima za posao koji obavljaju (Tabela 2).

Tabela 2. Komparativi pregled statističke povezanosti pojedinih varijabli

Godine starosti Pol Stepen

obrazovanjaGodinestaža

Položaj u firmi

Godine staža u da-

toj firmi

Način regu-lisanja rad-nog statusa

Broj sati provedenih

na posluVlasnička struktura

Firma za koju ra-dim pruža mi osećaj sigurnosti

0,674

Moje radno mesto je bezbedno za rad, imam dosta prostora za obav-ljanje posla

0,075

Oprema koja mi treba za obavljanje posla je adekvatna

0,145

Fizički uslovi rada su dobri 0,018* 0,000*

Organizacija rada je usklađena sa vrstom i obimom posla koji obavljam

0,554 0,064

Zadaci koje u sklo-pu posla obavljam su interesantni

0,4 0,000*

Moj nadređeni dobro obavlja svoj posao 0,12 0,683 0,174

Moji slobodni dani su ispoštovani 0,754 0,072 0,287

Novčana nagrada za posao koji obavljam je adekvatna

0,809 0,223 0,191

Zaposleni koji više ili duže rade, te koji se više zalažu na poslu,više i zarađuju.

0.016* 0,014*



Godine starosti Pol Stepen

obrazovanjaGodinestaža

Položaj u firmi

Godine staža u da-

toj firmi

Način regu-lisanja rad-nog statusa

Broj sati provedenih

na posluVlasnička struktura

U drugim firmama po-sao koji ja obavljam je više vrednovan

0,073 0,896 0,493

Sistem nagrađivanja je isti za sve zaposlene. 0,064 0,028*

Ukoliko radim prekovre-meno, moj nadređeni to notira i to biva nadoknađeno

0,425 0,498

Posao koji obavljam me ispunjava u potpunosti 0,148 0,356

Moja plata pokriva moje potre življenja 0,084 0,259

Predlozi koje iznosim u vezi sa poslom bi-vaju vrednovani i na-ilaze na razumevanje rukovodilaca

0,652 0,753

Kolege sa kojima radim uvek priskaču u pomoć onom ko je preoptere-ćen poslom

0,94 0,647 0,753

U mojoj firmi je veoma korektna raspodela za-dataka i zaduženja

0,045* 0,43

Uspevam da završim sve svoje radne zadatke u toku radnog vremena

0,837

U drugim firmama je posao koji obavljam bo-lje plaćen

0,167

Ako pokažem dobar radni rezul-tat imam mogućnost da se usavršavam i napredujem

0,811 0,064

Moj nadređeni me usmerava i vodi 0,203 0,139

Kada bih imao izbor da promenim svoje kolege, ne bih to učinio

0,566 0,403

Moj rukovodilac vodi računa o potrebama za-poslenih, pomaže im u rešavanju problema

0,37

Zadaci koje obavljam tokom posla mi omogu-ćuju da iskažem svoja znanja i veštine

0,004* 0,002* 0,391

U mom sektoru/firmi se održavaju redovni sa-stanci rukovodioca sa članovima tima

0,692

Imam dovoljno dana go-dišnjeg odmora 0,307

Dani godišnjeg odmora su pravično raspoređeni 0,778 0,359

Firma dovoljno ulaže u edukaciju i usavršava-nje zaposlenih

0,167 0,479

Posao koji obavljam mi ostavlja dovoljno vre-mena za privatan život

0,67 0,779

Kolege sa kojima radim uvažavaju moj rad 0,174

5. ZaključakSavremeni uslovi poslovanja stavljaju motivaciju i zadovoljstvo zaposlenih u fokus zanimanja

menadžmenta. Jedino izgradnjom kvalitetnog motivacionog sistema može se pomoći organizaci-ji da poveća svoju konkurentsku sposobnost i prednost na tržištu. Naravno, da bi se u praksi de-lovalo u tom smeru, potrebno je detaljno proučiti i upoznati ključne elemenate ove oblasti. Iz tog razloga, nameće se značaj istraživanja.

U odnosu na dosadašnja istrživanja slična ovom, može se zaključiti da u većini istraživanja sprovedenih u nerazvijenim privredama u kojima nisu zadovoljene osnovne egzitencijalne potre-be i u kojima ne postoji mogućnost zapošljavanja, materijalni faktori su i dalje glavni motivišući faktor, s obzirom na nizak životni standard. Na osnovu teorija motivacije, dosadašnjih istraživanja i sprovedenog istraživanja, može se zaključiti da motivacija zaposlenih utiče na zadovoljstvo za-poslenih. Još je Maslow ukazao da postoji hijerarhija potreba, te da su prioritetne fiziološke po-trebe, a dok se na kraju hijerarhiskih potreba nalazi samoostvarenje. Dosadašnja istraživanja po-kazuju da u razvijenim privredama, zaposleni motivaciju traže u faktorima kao što su napredova-nje na poslu, edukacija, samoostvarenje. U tim privredama zaposleni imaju mogućnost promene kompanije u slučaju nezadovoljstva, te nisu vođeni strahom od gubitka posla i traže od menad-žmenta kompanije bolje uslove za rad. S druge strane u nerazvijenim privredama zaposleni u ne-mogućnosti promene posla i zaposlenja u drugim firmama, iz straha ostaju u firmi bez obzira da li su zadovoljni ili nisu.



Analysis of the satisfaction and motivation tangible and intangible motivational factors

AbstractIn order to achieve a successful business, every organization must find the optimal combi-nation of material and immaterial incentives for their employees. The employee satisfaction stems not only from the material incentives, but also from a wide variety of intangible fac-tors. The aim of paper is to present the results of research which sought to discover what are the segments where the employees work more or less satisfied, and to find out wheth-er there is a relationship between the variables: age, sex, education, position in the firm, to-tal years of service, working internship at the company where respondent currently works, how to regulate the employment relationship, the average daily time spent at work, with variables gathered at the different factors of job satisfaction, such as physical working con-ditions, interpersonal relationships, leadership, professional development, material incen-tives, work, labour organization and job security. Research on satisfaction and motivation of employees was conducted in late 2011 on a sample of 400 respondents in the various do-mestic companies, and the feedback received from 266 respondents.

Keywords: employee satisfaction, motivation, motivational factors,

Literatura 1. Bahtijarević Šiber F. (1999) Management ljudskih potencijala, Zagreb,Goden marketing. 2. Beebea A., Blaylockb A. (2008). Job satisfaction in public relations internships, Articlein press, 3. 3. Das, A., Handfield , R.B., Calantone , R.J., Ghoch, S. ( 2000). A contigent view of quality management- the

imact of international competition on quality, Decision Sciences, 31, 649 – 690. 4. http://www.monitor.hr/clanci/muskarce-demotivira-los-menadzment-a-zene-kritika/513 5. http://www.plark.net/literatura/mng041.php 6. http://www.Serbianfurniture.org/sprski/aktuelno/siepa/exporter/exp07/podsticajima_do_rezultata.htm 7. Kayank, H. (2003). The relationship betwen tota quality management practices and thier effects on firm

performance, Journal of Operations Management, 21(4), 405-435. 8. Molina, L.M. (2007). Relationship between quality management practices and knowledge transfer, Journal

of Operations Management, 25, 682-701. 9. Unčanin R., Petković T., Stanković R., Jovanović D. (2006). Operativni i strategijski menadžment, Čačak, Viša

poslovna škola.10. Urošević S., Đorđević Maljković N., Milijić N. (2011). Analiza motivacije i zadovoljstva zaposlenih materi-

jalnim uslovima i sigurnošću posla kao najvažnijim motivacionim faktorima, Poslovna politika, 3-4, 29-34.

Pregovaračke vještine poduzetnika u odnosima s javnošću

Vladimir Villach Čeliković, dipl. novinar, INGRA d.d., Alexandera von Humboldta 4b, 10 000 Zagreb, Hrvatska, tel: +385 1 6102 522, fax: +385 16150 [email protected] Igor Čizmadija, dipl. oec., Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska, tel:+385 1 3010 617, fax: +385 1 3014 943 [email protected]

SažetakMoglo bi se reći kako su pregovori svakodnevna, ali ne i obična ljudska aktivnost. Ako se raz-govor između dvije osobe počne kretati u smjeru pokušaja da prva osoba zadovolji svoje po-trebe, koristeći se drugom osobom na razuman način, možemo zaključiti da su pregovori već započeli. Iako se u stvarnosti često susrećemo sa spontanim pregovaranjem, što u svakod-nevnom životu, što u odnosima s javnošću, pregovarati treba organizirano, planski, svjesno i uvažavajući prirodu ciljane javnosti. Svrha je ovog rada na sustavan način osvijestiti poduzet-nike i menadžere o nužnosti poznavanja umijeća pregovaranja i pregovaračkih taktika kao bitne karakteristike svih onih koji primarno žele komunicirati s javnošću, dakle, onih koji zna-ju upravljati procesom uspostavljanja i održavanja zajedničkih načela komunikacije, razumi-jevanja, prihvaćanja i suradnje između organizacije i njezine javnosti.

Ključne riječi: pregovaračke vještine, pregovaračke taktike, odnosi s javnošću

1. UvodMoglo bi se reći kako su pregovori svakodnevna, ali ne i obična ljudska aktivnost. Ako se raz-

govor između dvije osobe počne kretati u smjeru pokušaja da prva osoba zadovolji svoje potrebe, koristeći se drugom osobom na razuman način, možemo zaključiti da su pregovori već započeli. Pregovori obuhvaćaju i mnoge druge situacije kao što su pregovori između država, sindikata i po-slodavaca, stranih i domaćih kompanija, kupaca i prodavača i sl. Preko dvije trećine prodaje roba i usluga realizira se zahvaljujući pregovorima.

Pregovori po svojoj prirodi imaju izrazit komunikacijski karakter. Jedna od najvažnijih prepre-ka koju treba savladati jest završetak pregovora odnosno komunikacije kvalitetnim sporazumom. Naravno, u odnosima s javnošću pod kvalitetnim sporazumom ponajprije se misli na neformalan, usmeni oblik sporazuma „sklopljen“ između javnosti i organizacije koju, sukladno etičkim norma-ma, zastupaju stručnjaci za odnose s javnošću. Oni uspostavljaju i održavaju međusobno razumije-vanje, povjerenje, poštovanje i društvenu odgovornost. Ovime se organizacija i njezina ciljana jav-nost nalaze u win-win odnosu koji je iznimno bitno načelo principijelnog pregovaranja.

U stvarnosti se često susreće spontano pregovaranje. Ne samo u svakodnevnom životu, nego i u odnosima s javnošću. Mnogi praktičari nisu svjesni činjenice da u komunikaciji s određenom jav-nošću pregovaraju uvjete koji će zadovoljiti i organizaciju koju predstavljaju i javnost. Kod spon-tanog pregovaranja ne postoji svijest o tome da se nešto posebno događa, a pregovori s javnošću

272 Vladimir Villach Čeliković, Igor Čizmadija: Pregovaračke vještine poduzetnika u odnosima ...

već su u tijeku. Opasnost koja u tome leži je velika – od odsustva metodološkog slijeda do opće neurednosti i neuvažavanja. Odsustvo vještina pregovaranja može imati velike poslovne i gospo-darske posljedice. Pregovarati, stoga, treba organizirano, planski, svjesno i uvažavajući prirodu ci-ljane javnosti. Pregovaračke vještine poduzetnika u odnosima s javnošću ovise o pripremljenosti poduzetnika i pravom izboru pregovaračkih strategija i tehnika pregovaranja.

Dok pregovaranje predstavlja komunikacijski proces dviju ili više zainteresiranih razumnih strana kojim one pokušavaju naći zajedničko rješenje za svoje potrebe i interese (Tudor, 2009), odnosi s javnošću označavaju vještinu kojom se, koristeći dosege komunikologije, psihologije i so-ciologije, utječe na stvaranje i jačanje pozitivnog imidža i ugleda poduzeća (institucije, pojedin-ca ili države) u javnosti te održavaju kvalitetni odnosi sa svim segmentima javnosti, radi vlastitog uspjeha, međusobnog razumijevanja i suradnje te sprječavanja ili neutraliziranja nepovoljnog pu-bliciteta (Skoko, 2004). Iz ove dvije definicije možemo zaključiti kako su pregovaranje i odnosi s javnošću u uskoj vezi. Izgrađenim sustavom komuniciranja (odnosima s javnošću i pregovaranjem) može se oblikovati mišljenje o poslovnoj organizaciji gdje mišljenje uopće nije postojalo, može se mijenjati na bolje tamo gdje mišljenje postoji čime se izravno može utjecati na ugled, tj. imidž tvrt-ke ili institucije. Iznimno je važno što prije prepoznati potrebe ljudi (javnosti) koji su tihi pokre-tač svakih pregovora. Prvi zadatak svakih poslovnih pregovora jest razotkriti potrebe druge stra-ne, od trenutka pripreme, preko otvaranja, do faze zrele rasprave i konca pregovora, odnosno ti-jekom cijelog procesa pregovora.

Poduzetnik u odnosima s javnošću također treba poznavati potrebe druge strane (javno-sti) prije nego krene u komunikaciju s njima. Poduzetnici komuniciraju s unutarnjom i vanjskom javnošću kako bi razvili pozitivne odnose i stvorili sklad između ciljeva organizacije i društvenih očekivanja.

2. Primjena strategija pregovaranja u odnosima s javnošćuStrategiju pregovaranja možemo opisati kao plan koji opisuje načine kako doći do glavnog cilja

pregovaranja. Kao i sve strategije pretpostavlja definiranje ciljeva, pretpostavki i sredstava kako bismo se pomaknuli s točke gdje smo sada u točku gdje želimo biti. Treba ju razlikovati od strate-gije pregovora koja je okrenuta pregovaračkom sadržaju, dok je strategija pregovaranja okrenuta načinu djelovanja. Zoran Tomić (2008.) piše da je strategija dugoročan proces i kod nje ne vrijedi brzo sagledavanje i reagiranje. Čvrsta strategija mora se osloniti na znatno dublju analizu.

Kao što smo ranije spomenuli, u praksi se najčešće može susresti spontano pregovaranje u ko-jem ne postoji svijest o tome da se nešto uopće događa, a pregovori su već započeli. Organizira-no pak pregovaranje je svjesno i odvija se prema procesnim funkcijama (plan, priprema, promi-šljena rasprava, kontrola, korekcija i stalno usmjeravanje cilju). Poznate su još i strategije reduci-ranog pregovaranja koje obuhvaćaju strategije mekog, tvrdog, pozicijskog, fiktivnog i principijel-nog pregovaranja.

Kod mekog pregovaranja cilj je sporazum s kakvim-takvim ili bilo kakvim pokrićem potreba. U ovoj strategiji smatra se uspjehom ako je postignut sporazum i uspostavljen dobar odnos među sudionicima pregovora. Meki pregovarač želi izbjeći osobni konflikt ili konflikt organizacije koju zastupa i spreman je činiti ustupke da bi postigao dogovor. Takvi se pregovarači bez obzira što žele sporazumno rješenje često osjećaju iskorišteni i izrabljeni. Stoga je iz mekih pregovora potrebno izaći odmah čim to uočimo. Moguće je izbjeći ovakav oblik pregovaranja ukoliko se vodi interesi-ma koje treba braniti kao nešto prirodno, legitimno i očekivano te ukoliko se nametnu posebne zabrane (npr. ne nuditi ustupak već kod prvog zastoja, tražiti više, ne težiti prijateljstvu već profe-


sionalnim odnosima, sačekati da druga strana prva popusti i sl.). Meko pregovaranje najčešće mo-žemo uočiti u komunikaciji s državnim tijelima i institucijama koje imaju zakonski propisanu regu-lativnu funkciju. Odjel korporativnih komunikacija dioničkog društva, zajedno s pravnim i financij-skim odjelom brine da komunikacija prema regulatornim tijelima funkcionira na zadovoljavajući način. U praksi to znači da se moraju ispunjavati strogi uvjeti koje sukladno raznim zakonskim ak-tima (Zakon o tržištu kapitala, Pravila Zagrebačke burze, Pravila Hrvatske agencije za nadzor finan-cijskih usluga, Zakon o trgovačkim društvima i sl.) provjeravaju regulatorna tijela.

Kao primjer uzet ćemo da je korporacija u ulozi pregovarača vezano za sadržaj Prospekta uvr-štenja dionica na uređeno tržište Zagrebačke burze, kao i objave istog investicijskoj javnosti, uz napomenu da se pregovarač nalazi u vremenskom škripcu, odnosno Prospekt treba objaviti što prije. PR stručnjaci korporacije vode pregovarački tim sastavljen od pravnika i ekonomista, znaju da je riječ o nadmoćnom protivniku, Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: HANFA), koji mora odobriti Prospekt prije njegove objave. Pregovarač je kao svoj cilj posta-vio sporazum, odnosno dobivanje suglasnosti na tekst Prospekta, a sve ostalo je prilagodio tome. HANFA postavlja svoje zahtjeve pozivajući se na razne zakonske propise i na vlastita tumačenja istih. Pregovarač se nužno prilagođava zahtjevima, ukoliko oni ne prelaze donji prag pregovarača i njegovog tumačenja zakonskih odredbi. Pregovaraču su bitni međuljudski odnosi i naklonjenost regulatora kako bi ostvario cilj. Meko pregovaranje karakterizira izostanak zdravog i produktivnog konflikta interesa, ali kao ishod toga može se očekivati pouzdanost provedbe, tj. objave Prospek-ta. Meke pregovore moguće je i malo „otvrdnuti“ na način da više inzistiramo na zaštiti svojih mi-šljenja i prijedloga, naročito ako propis tumačimo na drugačiji način nego što to čini HANFA. U tom slučaju od regulatora tražimo realno obrazloženje svojih stavova koje ćemo nastojati pomiriti s na-šima. Na ovaj način prelazimo iz područja mekih u područje principijelnih pregovora.

Za razliku od mekog pregovaranja, o kojem je do sada bilo riječi, tvrdo pregovaranje ima za cilj sporazum s jednostranim zadovoljenjem potreba. Često je prisutna premisa: cilj opravdava sred-stvo. Tvrdi pregovarač vidi svaku situaciju kao borbu u kojoj strana koja zauzimanjem ekstremni-je pozicije izdrži duže, ujedno bolje prolazi. Takvi pregovarači uvijek žele pobijediti. Polaze od sta-va ja dobivam, ti si na gubitku. Ovakvo pregovaranje stavlja organizaciju i javnost u asimetričan odnos (javlja se jaz među pregovaračima). Moguće ga je izbjeći ukoliko se drugu stranu preven-tivno šokira najavom ekstremnog zahtjeva (psihološki karakter), ukoliko se posjeduje dovoljno sa-mokontrole i svjesnog djelovanja te se druga strana pravovremeno upozori da se ne prihvaća tvr-do nadmetanje.

Kao primjer tvrdog pregovaranja uzet ćemo političara krajnjeg desnog ili lijevog političkog opredjeljenja kojeg karakterizira čvrstina nastupa, nepopustljivost, agresivnost i nerijetko neuva-žavanje tuđih stavova. Zamislimo ga kako se otvoreno sukobljava s moderatorom panel rasprave na televiziji, pri čemu jednostrano zagovara svoje interese. Moderator predstavlja javnost, odno-sno određenu ciljnu populaciju ovog političkog talk showa i nastoji pomiriti svoje vlastite stavo-ve, ali i stavove drugih sudionika emisije. Dok su javnost, gosti i moderator u nevjerici zbog nepo-pustljivosti, političar je uvjeren da je u pravu i ne pokazuje razumijevanje za drugu stranu priče.

Za zaključiti je da bi svaki poduzetnik pregovarač imao velikih glavobolja s takvom osobom. Mnogo je razloga za takvo ponašanje.

Možda je napad jedina pregovaračka tehnika koju pozna; možda ga je strah da ga se vidi kako se predaje ili uzmiče. Takvu se osobu ne smije provocirati i zastrašivati. Potrebno je ostaviti dojam da se igra po njegovim pravilima, ne gubeći pritom iz vida svoja načela.

Umjesto da mu se odgovori s: Ali…, bolje je prepraviti svoj odgovor, govoreći: Da, vidim o čemu je riječ, i ….

Jedan od najčešćih oblika pregovaranja poduzetnika je pozicijsko pregovaranje, a uključuje in-zistiranje na vlastitim interesima te zagovaranje vlastitog rješenja i jedne i druge strane (pozicijski rat). Pregovori počinju gotovim zahtjevima, bez diskusije i usuglašavanja čime se ograničava krea-tivnost i svode se na borbu oko samo dva rješenja. Moguće je izbjeći pozicijsko pregovaranje koje zna biti iscrpljujuće i dugotrajno. To se može učiniti na način da svaka strana bude obvezna predlo-žiti dva ili tri alternativna prijedloga te zabranom postavljanja konačnih zahtjeva prije nego nastu-pi trenutak za to te ne treba prihvatiti preuranjene zahtjeve, već ih treba ignorirati. Ozbiljan podu-zetnik ne bi trebao koristiti pozicijsko pregovaranje jer ono ne doprinosi uzajamnoj (simetričnoj) komunikaciji. Nažalost, konflikata je sve više. Sve je manje onih javnosti koje će prihvatiti odluke koje diktira neka organizacija. I u tu zamku poduzetnici nesvjesno upadaju – braneći stav organi-zacije bez da racionalno razmisle o posljedicama takvog pregovaranja.

Američka vlada vodila je pozicijski rat putem televizije tijekom ratnih sukoba u Vijetnamu. Ista-knuto je kako Vijetnamski rat predstavlja prvi otvoreni rat i kako nije postojala formalna cenzura. Međutim, kasnije se ispostavilo da je upotrebljavan niz tehnika vojnih odnosa s javnošću. Vlada je neke prizore inscenirala kako bi televizijske postaje bile opskrbljene materijalom povoljnim za Vladu. Otvorenost rata bila je lažna. Novine poput The New York Timesa počele su voditi pozicij-ski rat s američkom vladom objavljujući istinu. Povijest bilježi da je čak i predsjednik J. F. Kennedy bezuspješno intervenirao kod glavnog urednika gore navedenog medija (Tomić, 2008). Rezultat: tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća javnost je percipirala da je Vijetnamski rat izgu-bljen na televiziji.

Za razliku od svih do sada spomenutih strategija pregovaranja fiktivno pregovaranje nema za cilj pregovaranje ni dogovor, već odgađa pregovore, neproduktivno djeluje, nema konkretizacije, partneri su neprecizni. Ciljevi ovakvog prividnog pregovaranja mogu biti poslovna špijunaža (busi-ness intelligence), odugovlačenje i guranje druge strane u vremenski škripac, odlaganje izvršenja obveza, odgađanje pregovora zbog novih i boljih uvjeta, zadržavanje i odvlačenje pozornosti s bo-ljih poslova. Potrebo je izbjeći i što prije pobjeći iz ovakvog oblika pregovaranja.

To je moguće učiniti postavljanjem kontrolnih pitanja, provjerama ukoliko takvi pregovori nisu odmakli, a ukoliko jesu moguće je izvući se upotrebom rezervnog rješenja, odnosno boljeg alter-nativnog rješenja (BAR), neutralizirati korist druge strane i započeti pregovore na osnovama prin-cipijelnog pregovaranja. Fiktivno pregovaranje može se pronaći, osim u poslovnom svijetu, u poli-tici te diplomaciji. Fiktivni pregovori i razgovori omogućuju nam da dođemo da raznih korisnih in-formacija ili ako nam je namjera odlagati izvršenje vlastite obveze, omogućuju nam kupovinu vre-mena kako bismo u sljedeću rundu pregovora ušli jači.

Poduzetnici su, nastojeći izgraditi i unaprijediti dobre unutarnje i vanjske odnose, svjesni da postoje pregovaračke strategije koje se zbivaju između tvrdih i mekanih. I one uključuju pokušaj izmjene ustupaka između onoga što organizacija želi postići kao i njena javnost (Tomić, 2010). Os-novna teza principijelnog pregovaranja1 jest odlučivanje o pitanjima po njihovim vrijednostima, radije nego kroz proces cjenjkanja koji je fokusiran na to što svaka strana kaže da će učiniti ili neće učiniti. Ona zagovara tezu, kada god je to moguće, da organizacija i javnost traže obostranoj do-biti (načelo win-win2 i načelo give-get3). Organizacija koja štiti svoju reputaciju i onda kada njezini interesi dolaze u sukob treba inzistirati da rezultat pregovora bude temeljen na nekim pravednim

1 Ova metoda pregovaranja nastala je u okviru Harvardskog pregovaračkog projekta.2 Koristi se u pregovoru sa starim partnerima, s novim partnerima kada se ulazi u veće projekte, u kojima je važan budući odnos među

partnerima.3 Zagovara tezu dajem da bih dobio.



standardima i obostranoj prihvatljivosti. Ovo je ujedno jedan od temeljnih principa odnosa s jav-nošću o kojima poduzetnik treba voditi računa.

Metoda principijelnog pregovaranja kombinacija je tvrdog pregovaranja, kada je riječ o odluči-vanju o vrijednostima i mekog pregovaranja, kada je riječ o stranama (organizaciji i javnosti) ili lju-dima. Ona se ne koristi nikakvim trikovima. Ona predstavlja pregovaranje s ciljem i pregovaranje nad sadržajem. U odnosima s javnošću ova strategija pregovaranja pokazuje kako dobiti ono na što poduzetnici, menadžeri ili organizacija imaju pravo i pritom ostati korektni (simetrični). Omo-gućuje im da budu pravedni dok štite sebe, svoju funkciju ili organizaciju od onih koji bi ih htje-li iskoristiti za neke druge interese i ciljeve. Ustraje se na objektivnim kriterijima i nalaze se opci-je od obostrane koristi.

Principijelno pregovaranje ima sedam ciljeva (Tudor, 1992.): dobiti kvalitetan sporazum, raci-onalno utrošiti vrijeme i sredstva, ostvariti dobre međuljudske odnose, moguća rješenja, postiza-nje neplaniranih obostrano korisnih rješenja, dugoročni poslovni odnosi i pouzdanost provedbe.

Upravljanje suprotstavljenim interesima zahtijeva i podrazumijeva prepoznavanje potreba, ot-krivanje namjera, uvažavanje situacija obiju strana. Komunikacija se odlikuje uspješnim govorom i slušanjem. Govor je konkretan, razgovijetan, jasan, jednostavan, temelji se na argumentima, va-ljanom logičnom zaključivanju, dokazima, činjenicama. Pažljivo slušanje znak je da se želi slušati i razumjeti. Dobri su međuljudski odnosi cilj za sebe koji se ostvaruje asertivnim načinom: pošteno zalaganje za sebe, uvažavanje drugih, podržavanje pozitivnog ozračja.

Dobri primjeri principijelnog pregovaranja mogu se naći u svakodnevnoj praksi: u javnoj diplo-maciji, u odnosima s donatorima, sponzorima, investitorima i medijima. Novinaru s kojim je izgra-dio dobar odnos, poduzetnik pruža relevantne informacije, a od novinara zauzvrat može očekivati svježe i ekskluzivne informacije koje mu u najvažnijem trenutku mogu pomoći pri donošenju tak-tičkih odluka. Izgrađenim sustavom povjerenja i dvosmjernog kolanja informacija, i novinar i po-duzetnik su na dobitku. Ipak, u takvom odnosu treba se čuvati potencijalnih zamki da se u poma-lo prijateljskom raspoloženju previše ne otvorimo – jedna suvišna informacija može naštetiti i od-nosu i organizaciji.

3. Taktike pregovaranja poduzetnika s javnošćuEdward de Bono je u svom djelu Tactics - The Art and Science of Success rekao kako su takti-

ke vjerni sluge svakoj strategiji, što znači da se one prilagođavaju glavnom cilju, dakle strategiji. One predstavljaju metode korak – po – korak kako bi se postigli veći, strateški ciljevi. Pregovarač-ke taktike obuhvaćaju opće taktičke metode i posebne taktičke zamisli (Tudor, 1992.). Opće me-tode jesu one koje se trebaju znati unaprijed i koristiti te prepoznati kad ih drugi koriste. Posebne se pak zamisli koriste u konkretnom slučaju na licu mjesta te se na taj način jednokratno i trenut-no rješava problem, odnosno deblokira određena pregovaračka situacija.

Poznavanje taktičkih metoda može uvelike stimulirati domišljatost, kreativnost i brzinu prona-laženja taktičkih rješenja na licu mjesta. Što je poduzetnik češće u poziciji da pregovara, to će biti skloniji sistematiziranju i ovladavanju većim brojem taktičkih metoda čime se poboljšavaju njego-ve operativne radnje u praktičnim situacijama. Neke od taktičkih metoda jesu taktike kadrovskih uloga, osobnih napada, igara na niz tema, neodmjerenih zahtjeva, visokog pritiska te taktike pri kraju razgovora. Poduzetnik određene taktike ne bi smio upotrebljavati jer se kose s etičkim nor-mama. Međutim, dobro je da ih poznaje kako bi se obranio jer ih druga strana može koristiti kao napadačke taktike.

Jedna od taktika kadrovskih uloga koje poduzetnici često koriste u odnosima s javnošću jest taktika dobrih i loših momaka. Radi se o internacionalnoj trik-taktici u kojoj se jedna pregovarač-ka strana kao tim dijeli na dvije grupe.

Članovi prve grupe koji glume loše momke su energični, bezobzirni, napadački nastrojeni, dok su članovi druge grupe koji glume dobre momke dobronamjerni, puni razumijevanja i žele se do-govoriti. Namjera je da se navede drugu stranu, da bježeći od loših momaka, prihvati prijedloge dobrih momaka. Ova je taktika vrlo korisna i dokazano primjenjiva pri lobiranju određenih ideja, na primjer lobiranje kako bi se uvele nove odredbe u postojeći zakon ili u konačnici donošenje no-vog zakona.

Još jedna taktika kadrovskih uloga veže se uz situaciju u kojoj poduzetnik šalje pregovarača koji ne zna svoja ovlaštenja (na primjer može li odobriti veći količinski popust ili smije li iznijeti odre-đeni podatak u javnost), odnosno koji može samo načelno dogovoriti osnove koji su dobar temelj za sljedeći krug pregovora. Ova taktika nejasnih ovlaštenja korisna je za one poduzetnike koji žele izbjeći odgovor na postavljeno pitanje i dobiti vrijeme za pripremu sljedećih pregovora.

Osim navedene dvije taktike kadrovskih uloga moguće je u svakodnevnim poslovnim prego-vorima susresti i taktike osobnih napada. Ukoliko želi ugroziti integritet ličnosti i time doći u nad-moćnu pregovaračku poziciju poduzetnik se može koristiti taktikom psihološke nelagode. Pred-met ove taktike su primarne socijalne potrebe čovjeka. Kad mu se one ugroze, postaje prego-varački slab. Nerijetko se ovom napadačkom taktikom susreću poduzetnici kada s druge strane mogu primijetiti podsmijeh jednog od sugovornika svaki put kada se spremaju uzeti riječ ili kad ih ne slušaju (nešto pišu, crtaju, gledaju kroz prozor). Na taj se način ugrožavaju primarne socijalne potrebe čovjeka. Čovjek ima potrebu za afirmacijom, priznavanjem, uvažavanjem, a kad mu se to uskrati postaje nesretan i slab. Sposobni poduzetnici pregovarači moraju na vrijeme prepoznati opasnost koja vreba i koja im, na primjer, može upropastiti događaj na kojem se predstavlja novi proizvod. Prijetnje osobi spadaju u taktike osobne nelagode, a cilj joj je izazvati osjećaj elementar-ne i egzistencijalne ugroženosti. Tada je potrebno zadržati samokontrolu. Poduzetnici, političari i osobe iz javnog života znaju se medijski obračunavati s osobama i kompanijama ukoliko je njiho-va osobnost ugrožena. Kao primjer uzet ćemo tvrtku Abeceda koja je zbog nepodmirenih potraži-vanja odlučila stopirati uslugu instituciji koju zastupa osoba XY. Djelatnost je Abecede održavanje parkova. Zbog pritiska medija i javnosti Abeceda mora priznati poteškoće koje ima s institucijom i objaviti razloge neodržavanja gradskih parkova. Osoba XY osjeća se prozvanom, ali ne smatra se odgovornom za nastalo stanje. Pod pritiskom medijskih upita XY prijeti Abecedi da zbog njihove aljkavosti i nefunkcionalnog raspolaganja novcem, grad izgleda prljavo i zapušteno. Drugim riječi-ma, skreće pozornost i odgovornost sa sebe.

Treća skupina taktika pregovaranja jesu igre na niz tema. Varka o prioritetu ciljeva jedna je od taktika koja se ubraja u ovu skupinu, a koju poduzetnici često primjenjuju.

Najčešća je u situacijama kada poduzetnik želi prikriti prioritetan cilj, odnosno stavlja ga u dru-gi plan, dok istovremeno zahtjev koji nema neku važnost stavlja u prvi plan i prezentira ga kao pri-oritetan cilj. Primjer za ovu taktiku možemo pronaći u sve većem broju neisplaćenih plaća od stra-ne poduzetnika svojim zaposlenicima. Zaposlenicima se prezentira da se plaće ne mogu isplatiti zbog krize koja je obuhvatila cijelo gospodarstvo te zato što nisu naplaćena potraživanja od stra-ne korisnika, dok se novac istovremeno troši na nešto drugo. Taktika pakiranja prednosti jest ona koju poduzetnici koriste u određenom trenutku kako bi popravili svoju ili oslabili pregovaračku po-ziciju druge strane na način da podastiru dokaze o poslu koji je odrađen i dokumentiran.

Na primjer, agencije za odnose s javnošću koriste press clipping pomoću kojeg mogu doku-mentirati da neku osobu ili organizaciju ne prati dobra reputacija. Posebno je korisno kada agen-



cija za odnose s javnošću pitcha novog klijenta kojemu treba poraditi na podizanju reputacije pa mu se putem prethodno napravljene analize medijskog sadržaja predoči kako ga doživljavaju me-diji i javnost.

Osim opisanih taktika za kraj ćemo spomenuti i taktiku koju poduzetnici često koriste prili-kom komunikacije s unutarnjom i vanjskom javnošću. To je taktika izbjegavanja sporazuma koja se ubraja u skupinu taktika pri kraju razgovora . Jasno je da neki pregovori mogu završiti defini-tivnim prekidom suradnje, no cilj je ove taktike ostaviti poveznicu za eventualni nastavak prego-vora. Potrebno je pronaći pravi izgovor koji odgovara trenutku i okolnostima pregovora. Na pri-mjer, ako poduzetnik želi izbjeći davanje informacija novinaru jer mu u tom trenutku to ne odgo-vara, može odgovoriti neutralnom rečenicom da nema novih elemenata te kad se oni pojave da će ih o njima obavijestiti. Na ta način izbjeći će usmeni sporazum, ali u tom slučaju mora biti svje-stan da je novinaru ostao dužan.

4. ZaključakKoju god strategiju ili taktiku pregovaranja poduzetnik primijeni treba biti svjestan da ona tre-

ba zadovoljiti tri kriterija kod pregovaranja između strana. Pregovaranjem se treba postići mu-dar dogovor, ukoliko je dogovor moguć. Pregovaranje treba biti učinkovito. Pregovaranje treba unaprijediti ili bar ne narušiti odnos između strana (organizacije i javnosti). Ljepota filozofije svi su na dobitku nalazi se u njezinoj primjenjivosti u svim oblicima pregovora – od rasprave s djete-tom do sastavljanja međunarodnog ugovora. Ponekad može biti teško onome koji održava smjer pregovora. Međutim u tome se ogleda uspješnost dobrog poduzetnika pregovarača. Pregovara-nje je vještina poput bilo koje druge – ona se uči, vježba i s vremenom se u njoj postaje uspješ-niji. Poduzetnici koji posjeduju ovo znanje i vještinu mogu očekivati mnogo povoljnije rezultate pregovaranja.

Svoju komunikaciju trebaju temeljiti na strategiji principijelnog pregovaranja koja je zapra-vo jedini potpuni obrazac pregovaranja. Zahvaljujući pregovorima, društvene se grupe i pojedin-ci, tvrtke, države povezuju u nove cjeline. Zadaća poduzetnika u pregovorima je da ponekad spoji nespojivo, pronađe zajednički interes čak i onda kada se on naizgled ne nazire što ih čini svojevr-snim medijatorima civilizacije. U istočnoj kulturi medijacija je protkana u filozofiju življenja. Mož-da je i više nego sazrelo vrijeme da zapad shvati kako jednostrano zadovoljenje potreba nije vrli-na nego mana. Nažalost, rezultat takvog ponašanja doveo nas je do ekonomske krize. Nisu orga-nizacije te koje međusobno pregovaraju, nego su to ljudi - poduzetnici. Prihvaćajući spoznaju da se radi o ljudima - poduzetnicima, a ne stvarima, moguće je krenuti putem konsenzusa. Iskrenost i pouzdanost su važne. Filozofija svi su na dobitku jest krucijalna.

Negotiating Skills of Entrepreneurs in Public Relations

AbstractAlthough it could be said that negotiating is an everyday activity, it cannot be called an ordi-nary human activity. If a conversation between two people begins to move in the direction where the first person attempts to satisfy their needs, using the second person in a reason-able way, we can conclude that the negotiations have already begun. Although spontaneous negotiations are often encountered in everyday life, when it comes to public relations, ne-gotiations should be organized, planned, conscious, and should take into account the nature of the target audience. The purpose of this paper is to raise entrepreneurs’ and managers’ awareness of the necessity of knowing the art of negotiating as well as negotiation tactics as the essential characteristics of those who primarily want to communicate with the public i.e., those who know how to manage the process of establishing and maintaining the com-mon principles of communication, understanding, acceptance and cooperation between or-ganization and its public.

Key words: negotiating skills, negotiating tactics, public relations

Literatura 1. Čizmadija, I., Mašek, A. (2004): Enterprise Network’s Info Point. GIS Odyssey 2004, Trogir, str. 240-246 2. De Bono, E. (1993): Tactics - The Art and Science of Success: Harper & Collins, London 3. Fisher R., Ury W. (1981): Getting to Yes, Negotiating Agreement Without Giving In, Houghton Mifflin Com-

pany, USA, New York 4. Heat Robert L. (2001): Handbook of Public Relations, Sage Publications, Thousand Oaks, USA, California 5. Nacionalno vijeće za konkurentnost (2004). 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, Zagreb 6. Nierenberg J., Ross I. S. (2005): Tajne uspješnog pregovaranja, Školska knjiga, Zagreb 7. Skoko B. (2004): Hrvatska – Identitet, image i promocija, Školska knjiga, Zagreb 8. Tomić Z. (2008): Odnosi s javnošću, teorija i praksa, Synopsis, Zagreb – Sarajevo 9. Tudor G. (1992): Kompletan pregovarač, Umijeće poslovnog pregovaranja. MEP Consult, Zagreb10. Tudor G. (2009): Veliki poslovni pregovori. MEP d.o.o., Zagreb


Preduzetništvo – društveno odgovorno poslovanje

Poduzetništvo – društveno odgovorno poslovanje

6Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility

Socijalna odgovornost i organizacijska kultura financijskih institucija u Hrvatskoj

Dr.sc. Domagoja Buljan Barbača, profesor visoke škole, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije u Splitu, Livanjska 5, 21000 Split, Hrvatska [email protected]. Lucija Bačić, viši predavač, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studijeHeinzelova 55, 10 000 Zagreb, Hrvatska [email protected] Milun, predavač, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studijeHeinzelova 55, 10 000 Zagreb, Hrvatska [email protected]

SažetakOrganizacijska kultura i društvena odgovornost dva su suvremena koncepta koji značajno utječu na performanse i rezultate tvrtki. Oba koncepta nesumnjivo imaju snažan utjecaj na percepciju krajnjih korisnika i može ih se čak promatrati i kao komparativnu prednost za tvrt-ke koje ih primjenjuju. Ova komparativna prednost može napraviti bitnu razliku za instituci-je na visoko koncentriranim i konkurentnim tržištima. Primjer takvog tržišta jest financijsko tržište gdje je vrlo velik broj institucija u borbi za klijente.Na hrvatskom financijskom tržištu dominiraju banke pa je istraživanje provedeno upravo na bankama. U posljednjim desetljećima banke su više orijentirane na sektor stanovništva i bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti koliko su koncepti društvene odgovornosti i organizacijske kulture važni korisnicima. Istražili smo važnost ova dva suvremena pitanja i pokušali utvrditi posto-ji li povezanost među njima. Istraživanje je provedeno u veljači 2012. godine na uzorku od 108 studenata Sveučilišnog odjela za stručne studije Splitskog sveučilišta od kojih 62 studira u Zagrebu, a 46 u Splitu. Preliminarna statistička analiza prikupljenih podataka uključuje deskriptivnu statistiku: izra-čun aritmetičke sredine, standardne devijacije i koeficijenta varijacije ispitivanih varijabli. Hipoteze o postojanju razlika u socijalnoj odgovornosti i kulturi organizacije banaka u Splitu i Zagrebu procijenjene su Studentovim t-testom i testom o razlici proporcija.

Ključne riječi: financijsko tržište, socijalna odgovornost, organizacijska kultura, percepcija korisnika

1. Socijalna odgovornost i organizacijska kultura - koncepti budućnosti

Nedostatak društvene odgovornosti u svim segmentima suvremenog društva postaje vrlo va-žan i uočljiv problem. Mnoga su suvremena istraživanja pokazala kako je razoran utjecaj poslov-ne filozofije orijentirane isključivo ka profitu. Problem je vidljiviji u post-komunističkim društvi-ma koja su u protekla dva desetljeća uvela temeljne postulate kapitalizma. Razlozi su mnogi, ali među njima možemo istaknuti nedostatak perioda prilagodbe na sve promjene koje su se dogodi-le u posljednja dva desetljeća. Društveno odgovorno poslovanje je u fokusu napretka šire zajedni-ce kroz upotrebu odgovarajućih poslovnih politika i ulaganja korporativnih resursa (Buljan Barba-ča, 2007.) što je usko vezano uz dizajniranu organizacijsku kulturu i njeno prihvaćanje na razini ci-jelog poduzeća. Vrijednosti, ideali i vjerovanja koja članovi unutar poduzeća izgrađuju i dijele re-

284 Domagoja Buljan Barbača, Lucija Bačić: Socijalna odgovornost i organizacijska kultura...

zultat su promjena u vanjskom i unutarnjem okruženju i jednako tako vidljivi unutar i izvan orga-nizacije. Međutim, bez kvalitetno dizajniranih unutarnjih aspekata organizacijske kulture nije mo-guće postići kvalitetnu percepciju vanjskih aspekata i percepcije okruženja.

Korporativna društvena odgovornost jest namjerno uključivanje javnog interesa u procesu do-nošenja odluka i poštivanje trojnog koncepta (3P): ljudi (People), planet (Planet) i profit (Profit) (Kotler i Lee, 2005.). Socijalna odgovornost koncept je kojim tvrtka integrira promišljanja o dobro-biti društvene zajednice i okoliša u svoje poslovne aktivnosti i svoju interakciju s društvenom za-jednicom, a u potpunosti na dobrovoljnoj osnovi. Vrijedi istaknuti i esencijalnu ulogu u kreiranju korporativnog kredibiliteta i u upravljanju imidžom tvrtke (Florea i Florea, 2009.).

Organizacijska kultura kao jedna od kvalitativnih čimbenika uspješnosti poslovanja u organiza-cijama u današnjim turbulentnim i dinamičnim uvjetima poslovanja zauzima središnje mjesto (Li-vermore, 2010.). Potrebno je, stoga, utvrditi koji su postojeći kulturni obrasci i modeli koji uvjetu-ju aktualno ponašanje zaposlenih u financijskim institucijama prihvaćeni; koji su od tih obrazaca organizacijski funkcionalni, a koji disfunkcionalni; u kojoj mjeri zaposleni usvajaju pojedine i nove kulturne obrasce organizacijskog ponašanja i je li to rezultat samo procesa promjena pokrenut izvan ili unutar organizacije ili je to pak rezultat promjena na osobnoj razini. Treba utvrditi posto-je li marginalizirani obrasci organizacijskog ponašanja koje bi, unatoč izmijenjenoj gospodarskoj i turističkoj zbilji, u procesu prilagodbe brzim i korjenitim promjenama trebalo ponovo aktualizirati i revitalizirati. Treba razmotriti u kojoj mjeri menadžeri ozbiljno shvaćaju i prepoznaju ulogu i zna-čaj organizacijske kulture u postizanju uspjeha na globalnoj i financijskoj sceni te koliko su spre-mni primijeniti nove koncepte promjena i razvoja kako bi individualno, grupno i organizacijsko po-našanje usmjerili ka efikasnom ostvarenju ciljeva temeljenom na jedinstvenim unutarnjim vrijed-nostima, snagama i mogućnostima zaposlenika i organizacije.

U periodu 90-tih godina prošlog stoljeća u Republici Hrvatskoj bilo je gotovo sramotno spomi-njati pojmove kao što su društvena ili socijalna odgovornost. Smatralo se da sam pojam i sve što se u tom trenutku za njega vezivalo pripada političkom okruženju iz kojeg se netom na vrlo bolan način izašlo - komunizmu. U vremenu kada su se kreirali novi postulati tržišnog uređenja, odvijao se i vrlo krvav rat u Republici Hrvatskoj te nije bilo mjesta preispitivanju terminologije i postulata bivšeg sustava. Možda se upravo u tom trenutku izgubila jedinstvena prilika da se koncept stvar-ne socijalne odgovornosti, kroz adekvatnu zakonsku regulativu, ugradi u temelje poslovanja svih tržišnih subjekata koji posluju u Republici Hrvatskoj. Postoje još neki pojmovi koji se tek u novije vrijeme infiltriraju u terminologiju društvenih znanosti u Republici Hrvatskoj, a nepravedno su iz-gnani, upravo zbog postojanja odrednice «socijalno», kao npr. pojam i poimanje socijalnog kapi-tala (Baker, 2004.).

2. Socijalna odgovornost financijskih institucija u hrvatskojDruštvena odgovornost kao početak novog pristupa koji bi trebao, uključujući i suvremene

koncepte kao što je i sama kultura organizacije, osigurati održivi razvoj tvrtke ujedno je i alat ko-jim bi zemlje u razvoju poput Hrvatske mogle dostići svoje razvojne ciljeve. Problem niske razi-ne društvene odgovornosti je vrlo vidljivo u hrvatskom bankarskom sustavu. Banke u Hrvatskoj su prošli kroz nekoliko razvojnih faza, gotovo identičnih, kao i banaka u drugim zemljama srednje i istočne Europe (CEE). Temeljna karakteristika je proces transformacije cjelokupnog društvenog sustava, a time i tržišne orijentacije, iz socijalizma u kapitalizam. Banke svojim udjelom u ukupnoj aktivi financijskog sektora od preko 80% predstavljaju neupitno najdominantniju skupinu finan-


cijskih institucija pa smo se u ovom radu, u teorijskom i u praktičnom dijelu, usmjerili upravo na bankovne institucije.

2.1. Kratka povijest bankarskog sektora u republici hrvatskojKako bi se postigla viša razina razumijevanje financijskog okvira u Hrvatskoj, potrebno je obja-

sniti noviju povijesti hrvatskog bankovnog tržišta. Razaznajemo tri glavne razvojne faze kroz koje su banke u Hrvatskoj prošle: od prve faze osni-

vanja nacionalnih banaka, druge faze sanacije koja je napravljena od strane vlade, a financirana iz proračunskog novca (novcem građana), do faze ulaska i konsolidacije u globalne trendove kao što su deregulacija i povećanje mobilnosti kapitala. Na kraju ovih intenzivnih procesa banke u Hrvat-skoj imaju svoje nove strane vlasnike, ojačale su i sposobne su utjecati na strukturu nacionalnih investicija. Zadnja faza obilježena je znatnim povećanjem ponude novih financijskih instrumena-ta za sektor stanovništva i smanjenjem ponude za gospodarske subjekte koji bi trebali biti nosite-lji razvoja nacionalne ekonomije.

2.2. Suvremeno bankarstvo i primjena koncepta socijalne odgovornostiVeliki je broj „nesporazuma” između banaka i sektora stanovništva. U bankarskom i financij-

skom sektoru obično se susrećemo s asimetrijom informacija koja je u slučaju odnosa između ban-ke i stanovništva, kao i većine poduzeća, vrlo izražena i postoji kao problem između pozicija su-bjekata u interakciji (Pojatina, 2006.). Možda je čak i veći problem postojanje „asimetrije znanja” pod čim podrazumijevamo nedostatak odgovarajućeg znanja za racionalno i efikasno korištenju novih financijskih instrumenata (Buljan Barbača, 2007.). Ako znamo da je samo 7% ljudi u Hrvat-skoj sa završenim fakultetom ili višom školom te da neke stvari vezane za financijsku ponudu ban-karskih institucija nisu razumljive ni ovom malom uzorku ljudi koji pripadaju visokoobrazovanom dijelu populacije, je li uopće potrebno isticati koliko neznanje i nerazumijevanje financijskih proi-zvoda postoji u preostaloj populaciji?!

Razlozi su povijesni, ali to ne znači da ih treba ignorirati. Tranzicija u Hrvatskoj odvijala se vrlo brzo, a veći se dio događanja odvijao tijekom ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Budući da stanovništvo u gospodarstvima u tranziciji nije imalo mogućnost pripreme i educiranja ni danas nije u moguć-nosti sagledati i razumjeti u potpunosti sve elemente koji se mogu pojaviti pri baratanju financij-skim instrumentima, poglavito kreditnim zaduženjima (Buljan Barbača, Matošević Radić, 2010.). Ako je bolja pravna regulacija ta koja bi trebala kontrolirati komunikaciju između banke i kupca iz javnosti i poduzeća onda treba unijeti promjene. Trebao bi, međutim, postojati program finan-ciran od strane države kako bi se građani savjetovali i educirali čime bi se doprinijelo smanjenju „asimetrije znanja”.

Socijalna odgovornost nikada nije primarni cilj bankovne institucije, ali na neki način svaka banka vršeći svoju temeljnu djelatnost ispunjava veliki broj javnih interesa i potreba šire društve-ne zajednice (Leko, 2005.). Razmatrajući društvenu odgovornost banaka, mogli bismo konstatirati da svaka banka pokazuje tragove društvene odgovornosti prema široj društvenoj zajednici, ukoli-ko nijednog člana te zajednice ne diskriminira, tj. pružajući svoje usluge svim članovima zajednice. Osim toga, u obzir treba uzeti i činjenicu da banka, vodeći računa o vlastitoj financijskoj stabilno-sti, sigurnosti, cjenovnoj efikasnosti i profitabilnosti, a uzimajući u obzir da na rezultate svog po-slovanja državi plaća porez, što ostvaruje veći profit, plaća veći doprinos državi (Leko, 2004.). Gle-dajući s aspekta profita i poreza koji na profit plaća, mogli bismo kazati da uspješna banka posta-

je korisna društvu u trenutku kada plati visoki porez državi, ali uz pretpostavku da će taj novac u budućnosti vršiti društveno koristan rad.

Je li to dovoljno? Kada malo bolje razmislimo i nije baš. Ukoliko banka ne vodi računa o inte-resima sektora iz kojeg crpi najvišu dobit, sektora stanovništva, kakva budućnost očekuje i samu banku? Tu se sada pojavljuje i dvojba jesu li sve te inozemne banke u Hrvatskoj samo na privreme-nom radu dok financijski ne iscrpe ovo tržište ? No ipak trebamo vjerovati da bi koncept socijal-ne odgovornosti odista mogao zaživjeti u financijskim institucijama jer jedan afirmativni primjer stvarne socijalne odgovornosti srećom postoji. Dobitnik Nobelove nagrade za mir 2006., odista je primjer socijalno odgovornog bankara. Sa svojim mikrokreditima i Grameen bankom u Bangla-dešu pomogao je mnogima. Grameen je isključivo okrenut ekonomskom razvoju pojedinca, a ra-zvoj nužno donosi promjene. Kada pojedinac uspije popraviti svoj položaj, njegov se život iz teme-lja mijenja, a to donosi radikalne promjene (Yunus, 2007., str. 17). Zahvaljujući mikrokreditu, siro-mašni mogu udružiti svoj ljudski kapital s investicijskim kapitalom i poboljšati svoje životne uvjete i svijet koji ih okružuje (Yunus, 2009., str. 13).

3. Organizacijska kultura Jedan od odgovora na suvremene uvjete poslovanja jesu novi koncepti menadžmenta koji se

temelje na izmijenjenim vrijednostima i načelima poslovanja te stavljaju u prvi plan strateški me-nadžment, ljudske resurse, socijalnu osjetljivost i organizacijsku kulturu. Drukčiji pristup temelji se na novoj radnoj i organizacijskoj kulturi i klimi, a ogleda se u promjeni i prihvaćanju novih sustava vrijednosti, načinu upravljanja i vođenja, slobodi i strukturi rada, poticanju inventivnosti i timskog rada kao i većoj socijalnoj odgovornosti. Usko je povezan s organizacijskom kulturom, a manifesti-ra se, kako unutar, tako i u odnosu organizacije prema vanjskom okruženju.

Iako organizacijska kultura predstavlja postojani sustav vrijednosti, odnosa, shvaćanja, uvjere-nja, etike, životnih stilova te daje identitet, osobnost i karakter organizaciji (Schein, 1985., 1992.; Denison, 1990.), ona je trajni proces koji se mijenja i prati razvoj i promjene u organizaciji. Ona je rezultat prirodnih, sociodinamičkih i dugotrajnih vanjskih i unutarnjih aspekata i procesa (Schein, 1985.), gdje se stavovi, vjerovanja i ponašanja ljudi postupno oblikuju te predstavlja jedinstvenu osobnost i svojevrsnu dušu organizacije.

3.1 Značaj organizacijske kulture u suvremenim uvjetima poslovanjaUsklađenost odnosa između vanjske i unutarnje okoline sve više utječe na uspješnost poslova-

nja. Uvjeti poslovanja diktirani vanjskim okruženjem značajno utječu na poslovanje, ali nisu pod kontrolom poduzeća. Moguće je, međutim, pravovremenim praćenjem promjena i brzom prila-godbom znatno ublažiti i minimizirati rizike poslovanja, a ponekad ih i u potpunosti izbjeći. S dru-ge strane, unutarnja okolina poduzeća koju čine je organizacijska kultura, struktura i resursi, diza-jnirana je i vođena od strane menadžmenta poduzeća. S obzirom na to kako je usklađena, s jedne strane sa zahtjevima vanjskog okruženja, a s druge s organizacijskom vizijom, misijom, strategija-ma i ciljevima ovisi poslovna uspješnost, održivost i dugoročni razvoj organizacije.

Organizacijska kultura predstavlja relativno stabilna vjerovanja, stavove i vrijednosti koje su zajedničke i koje dijele članovi organizacije, (Earley, Ang i Tan, 2006.) prihvaćene norme, uvjerenja i očekivana ponašanja ili određeni skup vrijednosti, odnosno uvjerenja i ponašanja koja su karak-teristična za pojedince i skupine koje međusobno djeluju u nastojanjima da ostvare zajednički cilj, a koja se vrlo jasno manifestiraju prema vanjskom okruženju.



Brojni su vanjski i unutarnji čimbenici koji djeluju i oblikuju organizacijsku kulturu i ona je rezul-tat kombinacije njihovih utjecaja i uvelike determinira prirodu radne okoline jer predstavlja način života i rada u poduzeću (Sikavica i Novak, 1999.). Direktan utjecaj na ljude i njihovu učinkovitost može se poticajno iskoristiti za pokretanje organizacije u pozitivnom smjeru usuglašavanjem po-našanja i poslovanja u radnim sredinama (Ouchi i Wilkins,1985; Hofstede, 1997.).

Izgradnja željene i jake organizacijske strukture u najvećoj mjeri ovisi o dosljednom i jasnom poštivanju i provođenju željenih vrijednosti organizacije od strane menadžera čime organizacij-ska kultura, podržavajući misiju i viziju te strateške ciljeve i potrebe organizacije, doprinosi poslov-noj učinkovitosti. Organizacijska kultura, kroz vrijednosti, uvjerenja i ponašanja da bi se adekvat-no izgradila i bila prihvaćena mora biti kompatibilna na individualnoj razini zaposlenika (Livermo-re, 2010.). Istraživanja pokazuju da će upravo usklađenost osobnih i organizacijskih vrednota po-stati jedan od najvažnijih čimbenika organizacijske učinkovitosti. Pozitivna kompatibilnost osob-nih i organizacijskih vrijednosti rezultira većom osobnom i organizacijskom učinkovitosti, a njiho-vo razumijevanje i razvijanje u skoroj će budućnosti predstavljati glavni izvor komparativnih, a po-sebice konkurentnih prednosti na globalnoj sceni.

Promjena organizacijske kulture prirodna je posljedica društvenih interakcija koje se odvijaju unutar organizacija i s okruženjem. Kultura se dugotrajno stvara, razvija, njeguje i unapređuje pu-tem pomnog promatranja, analiziranja i razumijevanja svojstava i prirode postojeće kulture te uo-čavanjem potrebe za promjenom. Učinkovitost uvođenja i pokretanja novih pravaca promjena, obrazaca individualnog i organizacijskog shvaćanja, uvjerenja, ponašanja kao i novih procesa po-stiže se proaktivnim pristupom promjenama i prilagođavanju njima što doprinosi stvaranju jedin-stvene organizacijske kulture, ali i nove kvalitete prepoznatljive na globalnom turističkom tržištu.

Objedinjujući ova dva jaka suvremena koncepta u ovom radu, želimo istražiti i pokazati na koji način primjena ovih koncepata od strane financijskih institucija može utjecati na njihovo poslovanje.

4. Metodologija i rezultati istraživanjaIstraživanje je provedeno na uzorku od 108 studenata Sveučilišnog odjela za stručne studi-

je Splitskog sveučilišta u Zagrebu i Splitu tijekom veljače 2012. godine. Ispitano je 62 studenata u Zagrebu od kojih je 51 osoba ženskog spola što iznosi 84% , a 11 je osoba muškog spola što iznosi 16%. Od 46 ispitanika u Splitu, njih 39 ili 85% je ženskog spola, a 7 ili 15% muškog spola. Ispitanici-ma je ponuđen test u kojem su dali svoj stav o socijalnoj odgovornosti i kulturi organizacije njiho-ve referentne financijske institucije. Za format odgovora korištena je Likertova skala s pripadaju-ćim rasponom odgovora od 1 do 5, pri čemu je 1 - uopće se ne slažem s navedenom tvrdnjom, 2 - uglavnom se ne slažem, 3 - kako kada, 4 - uglavnom se slažem i 5 - u potpunosti se slažem. Ispi-tanici su također naveli koje bi ih performanse neke druge financijske kuće navele da napuste nji-hove referentne financijske ustanove.

Statistička analiza podataka uključuje deskriptivnu statistiku: izračun aritmetičke sredine i pro-porcije ispitivanih varijabli. Studentovim t-testom i testom o razlici proporcija provjerene su hi-poteze o postojanju razlika u stavovima o socijalnoj odgovornosti i kulturi organizacije banaka u Splitu i Zagrebu.

4.1 Socijalna odgovornostStavovi studenata Sveučilišnog odjela za stručne studije Splitskog sveučilišta o socijalnoj odgo-

vornosti financijskih institucija navedeni su u tablici 1.

Tablica 1. Stavovi studenata u Zagrebu i Splitu o socijalnoj odgovornosti njihovih referentnih financijskih institucija i p-vrijednosti testa o razlici prosječne ocjene između zagrebačkih i split-skih studenata

Prema ocjenama koje smo pridružili stavovima od 1 za stav „uopće se ne slažem“ do 5 za stav „u potpunosti se slažem“ prosječne ocjene iznosile su od najmanje 2,91 za stav: „senzibilizirani su za potrebe zajednice“ koju su studenti u Splitu dodijelili svojim financijskim institucijama do najve-će ocjene 3,61 u Splitu, odnosno 3,62 u Zagrebu za stav „dojam da brinu o mom interesu“.

Studentovim t-testovima o razlici aritmetičkih sredina testirane su hipoteze:H0: Ne postoji statistički značajna razlika u prosječnoj ocjeni za socijalnu odgovornost referen-

tne kuće studenata u Zagrebu i Splitu.H1: Postoji statistički značajna razlika u prosječnoj ocjeni za socijalnu odgovornost referentne

kuće studenata u Zagrebu i Splitu.Na nivou signifikantnosti α=0,05 nije pokazana statistički značajna razlika između ocjena stu-

denata u Splitu i Zagrebu: sve empirijske p-vrijednosti veće su od granične p-vrijednosti α=0,05.Odgovori na pitanje: „Koja od kategorija, u smislu bitno poboljšanih performansi, bi vas mogla

navesti na odluku da promijenite referentu financijsku kuću?“ navedeni su u tablici 2.

1 2 3 4 5 prosjek p-vrijednost

Ne diskriminira nikoga u smislu pružanja usluga

Zg 15% 5% 25% 31% 25% 3,460,78

St 11% 2% 46% 20% 22% 3,39

Sudjeluje u humanitarnim

akcijama

Zg 18% 16% 30% 25% 11% 2,950,56

St 9% 17% 41% 22% 11% 3,09

Zaposlenici djeluju zadovoljno

Zg 5% 13% 36% 28% 18% 3,410,93

St 9% 13% 22% 43% 13% 3,39

Svojim djelovanjem ne zagađuje okoliš

Zg 8% 10% 25% 25% 32% 3,620,97

St 4% 9% 28% 39% 20% 3,61

Dojam da brinu o mom interesu

Zg 12% 20% 31% 20% 17% 3,100,91

St 13% 24% 22% 20% 22% 3,13

Senzibilizirani su za potrebe zajednice

Zg 7% 23% 38% 15% 17% 3,150,31

St 17% 17% 28% 30% 7% 2,91



Tablica 2. Proporcije studenata koji bi promijenili referentnu financijsku kuću, ukoliko bi im dru-ga financijska ustanova ponudila bolje performanse društvene odgovornosti

Iz navedenih podataka možemo zaključiti da bi najveći broj studenata promijenio financijsku kuću ukoliko bi dobili ponudu od neke druge kuće koja bi se brinula o njihovom interesu (čak 72%), dok se najmanje bitnim pokazalo djelovanje na okoliš (svega 6%). Z-testom o razlici proporcija te-stirali smo hipoteze o postojanju razlika u proporciji studenata koji bi promijenili referentnu finan-cijsku kuću u Zagrebu i Splitu za svih šest pitanja. Na nivou signifikantnosti α=0,05 nije ustanovlje-na statistički značajna razlika u stavovima između studenata iz Splita i njihovih zagrebačkih kole-ga. Za sve empirijske vrijednosti vrijedi 96,1<z .

4.2 Organizacijska kulturaRezultati stavova studenata o organizacijskoj kulturi financijskih institucija prikazani su u ta-

blici 3.

Tablica 3. Stavovi studenata u Zagrebu i Splitu o organizacijskoj kulturi njihovih referentnih financijskih institucija i p-vrijednosti testa o razlici prosječne ocjene između zagrebačkih i splitskih studenata

ukupno Zagreb Split z-vrijednost

Ne diskriminira nikoga u smislu pružanja usluga 32% 29% 37% -0,87Sudjeluje u humanitarnim akcijama 19% 18% 22% 0,52Zaposlenici djeluju zadovoljno 36% 29% 46% 1,78

Svojim djelovanjem ne zagađuje okoliš 6% 8% 4% 0,78

Dojam da brinu o mom interesu 72% 73% 71% 0,10

Senzibilizirani su za potrebe zajednice 22% 24% 20% 0,57

1 2 3 4 5 prosjek p-vrijednost

Jasno ističu poslovnu etiku kao jednu od vrijednosti

poduzeća

Zg 5% 8% 46% 24% 17% 3,390,23

St 4% 17% 48% 20% 11% 3,15

Jedinstvo, sklad i lojalnost vidljivi su i ulijevaju

povjerenje klijentima

Zg 5% 9% 41% 31% 14% 3,400,11

St 7% 13% 46% 28% 7% 3,15

Identitet zaposlenika temelji se na osjećaju

pripadnosti

Zg 9% 5% 46% 25% 16% 3,330,89

St 2% 13% 50% 22% 13% 3,30

Osjećaj pripadnosti najviše ovisi o organizacijskoj

kulturi

Zg 5% 8% 39% 31% 16% 3,460,89

St 0% 9% 43% 43% 4% 3,43

Komunikacija s klijentima je primjerena (poslovna, uljuđena s puno pažnje) i

prilagođena svakome

Zg 2% 12% 27% 33% 27% 3,72

0,41St 7% 9% 28% 37% 20% 3,54

Komunikacija s klijentima rezultat je razvijene i

prihvaćene organizacijske kulture i klime

Zg 3% 7% 35% 38% 17% 3,58

0,64St 4% 4% 35% 33% 24% 3,67

Najmanjom prosječnom ocjenom 3,33 studenti u Zagrebu ocijenili su stav „identitet zaposleni-ka temelji se na osjećaju pripadnosti“, a studenti u Splitu stavove da njihove financijske kuće „ja-sno ističu poslovnu etiku kao jednu od vrijednosti poduzeća“ i „jedinstvo, sklad i lojalnost vidljivi su i ulijevaju povjerenje klijentima“. Najvećom ocjenom studenti su ocijenili stavove „komunika-cija s klijentima primjerena je i prilagođena svakome“ i „komunikacija s klijentima rezultat je ra-zvijene i prihvaćene organizacijske kulture i klime.“ Studentovim t-testovima o razlici aritmetič-kih sredina testirane su hipoteze o postojanju statistički značajnih razlika u prosječnoj ocjeni ko-jom su svoje referentne kuće ocijenili studenti u Splitu i Zagrebu. Na nivou signifikantnosti α=0,05 nije pokazana statistički značajna razlika: sve empirijske p-vrijednosti veće su od granične p-vri-jednosti α=0,05.

Odgovori na pitanje: „Koja od kategorija u smislu bitno poboljšanih performansi bi vas mogla navesti na odluku da promijenite referentu financijsku kuću?“ navedeni su u tablici 4.

Tablica 4. Proporcije studenata koji bi promijenili referentnu financijsku kuću ukoliko bi im druga financijska ustanova ponudila bolju organizacijsku kulturu

Kao najvažniju kategoriju koja bi ih dovela do odluke o promjeni kuće i zagrebački i splitski studenti naveli su „primjerenost i prilagođenost komunikacije s klijentima“, dok su najmanje bit-ne kategorije „identitet zaposlenika temelji se na osjećaju pripadnosti“ i „osjećaj pripadnosti naj-više ovisi o organizacijskoj kulturi“. Z-testom o razlici proporcija testirali smo hipoteze o postoja-nju razlika u proporciji studenata koji bi promijenili referentnu financijsku kuću u Zagrebu i Spli-tu za svih šest pitanja. Na nivou signifikantnosti α=0,05 nije ustanovljena statistički značajna razli-ka u stavovima između studenata iz Splita i njihovih zagrebačkih kolega. Za sve empirijske vrijed-nosti vrijedilo je 96,1<z .

ukupno Zagreb Split z-vrijednosti

Jasno ističu poslovnu etiku kao jednu od vrijednosti poduzeća 26% 21% 33% -1,37

Jedinstvo, sklad i lojalnost vidljivi su i ulijevaju povjerenje klijentima 40% 35% 46% -1,07

Identitet zaposlenika temelji se na osjećaju pripadnosti 13% 8% 20% -1,76

Osjećaj pripadnosti najviše ovisi o organizacijskoj kulturi 17% 19% 13% 0,87

Komunikacija s klijentima je primjerena (poslovna, uljuđena s puno pažnje) i prilagođena svakome

65% 66% 63% 0,33

Komunikacija s klijentima rezultat je razvijene i prihvaćene organizacijske kulture i klime 27% 27% 26% 0,15



ZaključakTemeljem predočenih rezultata možemo zaključiti da socijalno odgovorno ponašanje i razvi-

jena organizacijska kultura mogu znatno doprinijeti boljem pozicioniranju banaka na postojećem tržištu. Važno je napomenuti i da uvažavanje ova dva suvremena koncepta ima pozitivnu implika-ciju na budući uspjeh u poslovanju.

AbstractOrganizational culture and social responsibility are two contemporary concepts that are proved to have high implication on company’s performances and results. These two con-cepts undoubtedly have strong implication on the perception of final user and can be con-sidered as a comparative advantage for companies that apply them. This comparative ad-vantage can make a real difference for the institutions from markets with high competitive-ness. Example of such market is a financial market that has a very large number of institu-tions fighting for clients. Croatian financial sector is dominated with banks so we will provide a research on bank-ing institutions. In last decades banks are more orientated on general public and it would be very interesting to see how important concepts of social responsibility and organization-al culture to users are. We will explore importance of this two contemporary issues and try to establish is there correlation between these two issues. Also the conclusions and recom-mendations will be provided.TheresearchisundertakeninFebruary2012onasampleconsistingof108exami-nees-studentsfromUniversitydepartmentfortheprofessionalstudies;62studentsfromZagreband46studentsfromSplit.Preliminarystatisticalanalysesincludede-scriptivestatistic:calculatedmean,standarddeviationandcoefficientofvariationoftestedvariables. Hypothesisof theexistenceofdifferences insocial responsibilityandorganizationalcultureofbanksinSplitandZagrebareevaluatedbyStudent’st-testandtestonthedifferenceofproportion.

Key words: financial market, social responsibility, organizational culture, user perception

LiteraturaBaker, W. (2004). Socijalnim kapitalom do uspjeha, Poslovna škola Sveučilišta u Michiganu. Zagreb: MateBuljan Barbača, D. (2007). Social responsibility of the Croatian banks, Seventh International Conference on “En-

terprise in Transition”. Bol: Faculty of Economics in Split.Buljan Barbača D., Matošić Radić M., (2010). Rational governing of Personal finances as a result of teaching

process. Bacau: Economy Transdisciplinarity Cognition vol.3 (2010). Denison, D. R. (1990) Corporate Culture and Organizational Effectiveness. New York: John Wiley & Sons.Earley, P. C., Ang, S., Tan, J.-S. (2006). CQ Developing cultural intelligence at work. Stanford: University Press,

Stanford.Hofstede, G. (1997). Cultures and Organizations: Software of the Mind. New York: McGraw-Hill.Kotler, P., Lee, N. (2005). Corporate Social Responsability: Doing the most good for your company and your

cause. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc. p. 4.Leko, V. (2004). Bankovni management, Pripreme i zabilješke sa predavanja na poslijediplomskom studiju «Fi-

nancije i bankarstvo» u šk. god. 2004/2005. Split: Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet.Leko, V. (2005). Osvrt na kreditnu aktivnost banaka u Hrvatskoj. Pula: Ekonomski fakultet u Zagrebu.Livermore, D.A. (2010). Leading with cultural intelligence: the new secret to success. New York: AMACOM,

American Management Association.

Ouchi, W.G., Wilkins, A.L. (1985). Organizational Culture. Annual Review of Sociology, 11: 457-483.Schein, H.E. (1985). Organizational Culture and Leadership. San Francisco: Jossey Boss.Sikavica, P., Novak, M. (1999). Poslovna organizacija. Zagreb: Informator.Pojatina, D. (2006). Bilješke s predavanja PDS u akademskoj godini 2005/2006. Split: Ekonomski fakultet u Splitu.Yunus M. (2007). Bankar siromašnih. Zagreb: Masmedia.Yunus M. (2009). Za svijet bez siromaštva. Zagreb: V.B.Z.


Efektivan zeleni biznis plan kao preduslov za uspešno zeleno preduzetništvo

Maja S. Todorović, dr organizacionih nauka, Samostalni ekološki konsultant Tel: +381 64 3159 210, e-mail: [email protected]

SažetakEkološki odgovornim poslovanjem može se tretirati ono poslovanje koje koristi obnovljive izvore (ekološki održivo) i vodi računa o uticaju svojih aktivnosti na humane aspekte (druš-tveno odgovorno). Ne smemo zaboraviti i treću komponentu ─ da takvo poslovanje mora biti sposobno i da pokriva svoje troškove i stvara profit (ekonomski održivo). Zeleno preduzet-ništvo i ekološki odgovorno poslovanje, radi postizanja svih navedenih kriterijuma, zahteva-ju pravilno i strateško planiranje i razvijanje biznis ideje. Najbolji okvir za formulisanje takve ideje jeste upravo u zelenom biznis planu. Ovaj rad ima za cilj da da smernice šta to dobar bi-znis plan (pored klasičnih elemenata) treba još da sadrži i koje strateške pristupe da obuhva-ti da bi bio dobra podloga za uspešan zeleni biznis.

Ključne reči: Zeleni biznis plan, zeleno preduzetništvo, ekološki odgovorno poslovanje

1. UvodBiznis plan je dokument koji ima za cilj da promoviše, opiše i da ekonomski i pravnu opravda-

nost i potvrdu jedne preduzetničke ideje. Obično sadrži 15 do 30 strana i ispraćen je nizom finan-sijkskih proračuna i marketinških analiza. Pisanje i stuktusianje plana je gotovo jednako bitno kao i proizvod ili usluga koju želite da plasirate na tržište. Ono vas navodi na duboku analizu i istraživa-nja kako biste što bolje i sam biznis model koji predlažete odredili i prikazali kao ekonomski održiv.

Ipak, sa novim talasima zelene ekonomije – biznis modeli moraju da oslikaju i društvenu i eko-lošku održivost preduzeća. I u ovom radu ćemo razmotriti kako je to moguće postići.

2. Konvencionalni biznis planU zavisnosti od potreba, biznis plan može biti formalan ili neformalan – koji je više orijentisan

na unutrašnje planiranje aktivnosti. Formalan biznis plan se najčešće piše u slučajevima kada je potrebno konkurisati za neke oblike zajma, kredita, nekog oblika finansiranja. Tad je najsigurnije poštovati pravila institucije kod koje se aplicira. Većina banaka čak ima gotove formulare za biznis plan koji treba da se popune, ali i tu treba ostati iskren i veran prema sebi i svojoj ideji. Biznis plan mora da oslikava snagu preduzetničke ideje i zašto je BAŠ VAŠ biznis plan taj koji zaslužuje pažnju i na kraju odobravanje sredstava za finansiranje. Dobro struktuirane ideje, uz podršku informaci-ja detaljnog istraživanja tržišta pomoći će da se precizno akcentualizuje konkurentska prednost koju imaju ulsuge/proizvodi. Da bi se to postiglo, potrebno je obratiti pažnju na 5 bitnih pitanja:

• Koja je to potreba na tržištu koju usluga/proizvod treba da zadovolji? To podrazumeva precizno definisanje problema koji treba da se reši.

296 Maja S. Todorović: Efektivan zeleni biznis plan kao preduslov za...

• Kako proizvod/usluga funkcioniše i kako pomaže kupcima? Na primer: da li štedi energiju ili vreme?

• Kakvo je trenutno stanje na tržištu po pitanju privredne grane u kojoj se posluje?• Kako će se plasirati prozvodi/usluge? (mora postojati razrađena marketing strategija)• Kakva je konkurencija i koju konkurentsku prednost ima data preduzetnička ideja?A sada ćemo pogledati kako izgleda detaljna struktura iscrpnog biznis plana. Najčešće nakon

naslovne strane biznis plana treba napisati rezime koji praktično sardži kratak opis svih ostalih po-glavlja biznis plana. Neki smatraju da je ovo možda najbitniji deo biznis plana – onaj koji mora da bude impresivan! Zašto? Često se dešava da oni koji odlučuju o biznis planu nemaju baš mnogo vremena da detaljno čitaju 15-20 strana dokumenta i ponekad samo na osnovu tog rezimea od-lučuju na koju gomilu ide predmet: onu, gde su predmeti koji predstavljaju potencijal i zavređuju finansiranje ili onu gde su predmeti bez ikakve šanse. E, pa da bi osigurali mesto na pravoj gomi-li, taj rezime ne treba da bude duži od jedne strane, ali treba da daje jasne odgovore na gore po-menutih 5 pitanja.

Klasična struktura biznis plana dalje sadrži:• Opis preduzeća (ne više od jedne strane)

• Uvod;

• Izjava o misiji i viziji preduzeća;

• Istorija i trenutni status preduzeća;

• Ciljeve poslovanja preduzeća;• O proizvodu/usluzi (ne više od jedne strane)

• Osobine;

• Benefite koje pruža kupcima;

• Stepen razvoja (ovaj deo je bitan ukoliko kasnije dolazi do inovatitnog razvoja/poboljšanja proizvoda/usluge);

• Analiza tržišta (ne više od tri strane)

• Veličina tržišta (Projekcije rasta ili opadanja);

• Trendovi (vezano za prethodnu stavku – bitno ispitati trajnost potrebe za uslugom/trži-štem);

• Ko je ciljna grupa (to imati jasno definisano, jer uslovljava i metode marketing strategije);

• Kakva je konkurencija i kakve su šanse (tu se može primeniti SWOT analiza);• Marketing plan

• Imati razrađenu marketing strategiju koja je podržana od strane prethodnih elemenata biznis plana (ciljna grupa, konkurencija i dr.). Ona obuhvata i kanale oglašavanja i pozici-oniranja proizvoda/usluge;

• Vrednovanje proizvoda/usluge (definisanje cena);

• Komunikacija sa kupcima;

• Prodajna strategija (da li se predviđa i-prodaja na primer);

• Projekcije ostvarene zarade;


• Plan operacija (ne više od 2 strane)

• Strategija operacija (uključujući logistiku i druge operacije);• Razvojni plan (jedna strana)

• Kako i kojim redom će se odvijati aktivnosti definisane planom;• Upravljanje

• Jasno definisano rukovodstvo i tim, organizacija sa opisom radnih aktivnosti;• Konkurentska prednost (ne više od jedne strane)

• Ukratko je opisati na osnovu rezultata prethodno urađenih analiza;• Finansiranje (jedna strana)

• -Jasno definisati koje su potrebe i mogućnosti finansiranja; kako bi se budžet koristio i koji su riziciuključeni.

Pored ovih elemenata pojedine finansijske institucije mogu tražiti dodatne podatke koje se tiču projekcija prihoda i rashoda na tromesečnom, godišnjem, petogodišnjem nivou, protok kapi-tala, biografije vlasnika i osnivača i sl.

Pored svih ovih klasičnih podataka, biznis plan se može učiniti inovativnijim, drugačijim, tako što će se priložiti možda primer već urađene reklame, sajta i sl. – sve ono što mislite da će učiniti biznis plan privlačnijim i zanimljivijim investitorima (Todorović, 2012).

3. Struktura zelenog biznis planaGorepomenuti je jedan od mogućih modela biznis plana. Ipak za jasno prikazivanje zelene pre-

duzetničke ideje zeleni biznis plan mora da zadovolji jos neke kriterijume. Ako bismo pošli od defi-nicije da ekološki odgovornim poslovanjem može se tretirati ono poslovanje koje koristi obnovljive izvore (ekološki održivo), vodi računa o uticaju svojih aktivnosti na humane aspekte (društveno od-govorno) i da takvo poslovanje mora biti sposobno i da pokriva svoje troškove i stvara profit (eko-nomski održivo, Todorović 2011) – već su naglašeni elementi koji bi trebali da budu sadržani u zele-nom biznis planu. Zelena preduzetnička ideja i u samom biznis planu mora da akcentualizuje svoj doprinos društvu i životnoj sredini. Zeleni biznis plan mora da objasni čitaocu u svakom segmen-tu biznis plana kako će preduzeće/organizacija da očuva/poboljša životnu sredinu i podstiče soci-jalnu pravdu i jednakost.

Zelena preduzetniča ideja mora da služi za primer i drugim preduzećima/organizacijama kako može da se posluje ekološki i društveno odgovorno. Tako da u delu koji se tiče opisa proizvoda bi trebalo da se daju odgovori i na sledeća pitanja:

• Da li je moguće koristiti lokalne izvore sirovina za njegovu proizvodnju?• Da li može da se koristi od recikliranih materijala?• Kako se može minimizirati količina otpada koja se generiše tokom životnog ciklusa proi-

zvoda?• Da li je moguće uključiti u rad i osobe sa invaliditeom ili posebnim potrebama?Opis usluga: • Da li će usluge redukovati emisiju gasova sa efektom staklene bašte?• Da li otvara mogućnosti za kreiranje novih zelenih radnih mesta?• Da li edukuje kupce o ekološki podobnim proizvodima i sl?

• Da li pruža mogućnost kupcima da redukuju svoj ekološki uticaj? Plan operacija:• Kako će se uticati na poboljšanje energetske efikasnosti u svom preduzeću/organizaciji?• Kako će se edukovati zaposleni o zelenim inicijativama na radnom mestu?• Kako će se sprovoditi odgovorne nabavke?• Kako će se uticati na očuvanje prirodnih resursa?• Kako će se smanjiti količine otpada koje se stvaraju u preduzeću i sl, (Green Business Plan

Guide).Kao primer preduzeća koje je inkorporiralo elemente zelenog biznis plana u svoje poslova-

nje jeste SilverstoneFabrics – prodavnica koja se bavi prodajom materijala i štofova za nameštaj. Oni su principe ekološkog poslovanja kao što su zelene nabavke, bezpapirna kancelarija, skla-

dištenje i transport u ambalažama od recikliranih materijala uveli u operacije svog poslovanja. I što je najbitnije – svoje opredelenje javno iskazuju i putem sajta i drugih vidova informatora, kako bi svoje klijente edukovali i informisali o svojoj biznis strategiji. Ovaj sjajan primer se može pogle-dati i na stranici: http://www.silverstonefabrics.com/our_green_business_plan

4. ZaključakPraćenjem ovakvih smernica za pisanje biznis plana, osigurava se da jedna zelena biznis ideja

zaista to postane i ostane – jer podstiče preduzetnike da od početka dizajniranja samog poslov-nog projekta razmišljaju na ekološki odgovoran način i primenjuju principe održivosti u svim ope-racijama preduzeća. Kao takvi oni zasita mogu služiti za istinski primer u svojoj zejadnici, pa i re-gionu da zelena biznis ideja može da bude profitabilna sa paralelnim pozitvnim učinkom na život-nu sredinu.

298 Maja S. Todorović: Efektivan zeleni biznis plan kao preduslov za...


Effective green business plan as a prerequisite for sucessfull green entrepreneurship

AbstractEnvironmentally responsible business is focused on the usage of renewable resources (en-vironmentally sustainable) and takes into account the impact of its activities on the human aspects (CSR). We cannot forget the third component ─ that such business must be able to cover its costs and make profit (economically viable). Green entrepreneurship and environ-mentally responsible business, in order to achieve all the above mentioned criteria, require proper strategic planning and development of business ideas. The best framework for the formulation of such ideas is a green business plan. This paper aims to give a guidance to what a good business plan (in addition to classical elements) should contain and which stra-tegic approaches could be included in order to be a good foundation for a successful green business.

Key words: Green business plan, green entrepreneurship, environmentally responsible business

Literatura1. Todorović, M.S. (2011). Ekološki odgovornim poslovanjem do profita, Beograd, Akademska misao.2. Todorović, M.S. (2012). Kako napisati “killer” biznis plan, www.ekoposlovanje.rs/blog 3. Green Business Plan Guide, http://www.greenforall.org/resources/the-green-business-plan-guide (sačuvano

10.8.2011).4. Silverstonefabrics,http://www.silverstonefabrics.com/our_green_business_plan (sačuvano 18.4.2012)

Društveno odgovorno poslovanje kao konkurentna prednost: analiza ciljeva

najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj

Maja Quien, mag.soc., Inovacijsko razvojni centar Zrinski, Obrazovna grupa ZrinskiSelska cesta 119, 10 110 Zagreb, Hrvatska, [email protected], +385 1 364 7098

SažetakEtično poslovanje, odgovornost prema zaposlenicima, doprinos društvu te društvenim pi-tanjima kao što je ekologija, zdravlje, sigurnost, obrazovanje i slično, glavni su elementi društveno odgovornog poslovanja. Ono se ostvaruje kroz razvoj i implementaciju poslov-nih praksi i djelovanja tvrtke s ciljem povećavanja dobrobiti zajednice i/ ili društva u kojoj se posluje, poboljšanja kvalitete života zaposlenika uz istovremeno stvaranje pozitivnog doj-ma tvrtke u javnosti (Kotler, Lee, 2005.). U ovom radu prezentirat će se rezultati analize im-plementiranosti društveno odgovornog poslovanja u najuspješnije tvrtke u Hrvatskoj. Cilj je analize utvrditi stupanj društveno odgovornog poslovanja u tim tvrtkama kako bi se ustano-vilo stvara li takav tip poslovanja konkurentnu prednost. Tvrtke su odabrane prema ljestvi-ci South East European Top 100 koji provodi Poslovni Dnevnik, a fokus je na dubinskoj anali-zi 13 tvrtki iz Hrvatske (Markušić, 2011.). Metoda koja se koristi u ovom istraživanju jest dis-kurzivna analiza, a analiziraju se misija, vizija, ciljevi i temeljne vrijednosti kompanije prema službenoj web stranici tvrtke. Društveno odgovorno poslovanje ima značajan utjecaj na po-zitivan imidž tvrtke u društvu doprinoseći njenoj dodanoj vrijednosti te se pokazuje kao re-levantna konkurenta prednost uspješnih tvrtki.

Ključne riječi: društveno odgovorno poslovanje, tvrtka, poslovanje, analiza

1. UvodSuvremeno poslovanje zahtijeva od organizacija sve veću mogućnost prilagodbe, dok tržište

potražuje cjelokupnu i sve potpuniju ponudu. Društveno odgovorno poslovanje (nadalje DOP) sve je više prihvaćeno i implementirano u organizacijama i tvrtkama razvijenih zemalja. Provedena je analiza web stranica najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj kako bi se utvrdila implementiranost druš-tveno odgovornog poslovanja te kako bi se utvrdilo jesu li iste tvrtke slične po implementiranju DOP-a, u smislu je li upravo implementiranost DOP-a ono što ih izdvaja od drugih tvrtki dajući im konkurentnu prednost. Tvrtke su odabrane prema ljestvici South East European Top 100 (Mar-kušić, 2011.). Metodom diskurzivne analize ispitivala se misija, vizija, ciljevi, temeljne vrijednosti kompanije prema službenoj web stranici tvrtke. Uz koncipiranje DOP-a, predstavljeni su rezultati analize web stranica koji pokazuju solidnu implementiranost DOP-a u ovim tvrtkama.

2. Koncipiranje društveno odgovornog poslovanjaDruštveno odgovorno poslovanje odnosi se na niz vrijednosti, djelovanja i aktivnosti organi-

zacije koji se fokusiraju i formiraju prema održivom odnosu prema svojim zaposlenicima te zajed-

302 Maja Quien: Društveno odgovorno poslovanje kao konkurentna prednost...

nici i društvu u kojem djeluju. Organizacije koje inkorporiraju ili utjelovljuju DOP, u svom poslova-nju na neki način nadilaze svoj djelokrug, razmatrajući šire društvene okvire u kojima posluju, pro-mišljajući o nadolazećem vremenu te suvremenim društvenim problemima na mikro i makro ra-zini. Na taj se način stvara značajna dodana vrijednost koja izdvaja organizaciju od ostalih subje-kata iz njenog djelokruga. Pomoću DOP-a organizacija šalje jasne simboličke poruke. DOP je dje-lomičan odgovor na cjelokupnu ponudu koja je potrebna zbog održavanja tržišne konkurentno-sti. Ipak, DOP je mnogo više od toga. On je dio odgovora na cjelokupnost sagledavanja društvenih problema neke zajednice, regije pa i društva, s obzirom da polazi od ideje da organizacija sagle-dava mnogo više od samo vlastitog poslovanja te razmatra cjelokupni kontekst, odnosno zajedni-cu u kojoj se isto poslovanje odvija. Dakako da je poslovanje uvijek vezano uz kontekst u kojem se odvija, stoga ga je i potrebno razmatrati i pristupati mu u istom kontekstu.

Konceptualizacija DOP-a započela je sredinom 20. stoljeća kada se pod takvim tipom poslova-nja podrazumijevala obveza tvrtke da razmatra i ono izvan njenih pravnih i ekonomskih obveza te obveza da razmatra filantropske i etičke elemente. Tijekom 1990-ih godina DOP se počeo razma-trati kao odgovor tvrtke ili organizacije na pritiske dioničara. To bi, međutim, značilo da organiza-cija implementira DOP samo kako bi bila legitimna te kako bi odgovorila na društvene zahtjeve. Ipak, ne može se zanemariti namjera organizacije da etično i održivo posluje te istovremeno do-prinosi zajednici u kojoj djeluje (Bravo i dr., 2011.).

DOP je usredotočen na dugoročna pitanja održivosti. Jedan od glavnih puteva prema formira-nju snažnog identiteta tvrtke ili institucije jest pomoću društveno odgovornog poslovanja s obzi-rom da ono sažima i izražava korporativno ponašanje koje može omogućiti nekom subjektu da se razlikuje od svoje konkurencije (Bravo i dr., 2011.). DOP pomaže organizacijama da stvaraju pozi-tivni prikaz sebe u javnosti. Isti pristup koristi se i za proizvode koji reflektiraju vrijednost tvrtke. Tako, primjerice, kupnjom boce vode određene marke možete sudjelovati u humanitarnoj akci-ji prikupljanja sredstava za udomitelje djece bez adekvatne roditeljske skrbi (Hlebar i dr., 2008.).

DOP je mnogo više od samo organiziranja humanitarnih akcija unutar neke organizacije, iako obuhvaća i takve aktivnosti. Ono je srž poslovne kulture i etičkih principa organizacije koji su jasno izneseni u njenim vrijednostima, misijama i vizijama prema kojima se formira i oblikuje organiza-cijsko ponašanje (Bravo i dr., 2011.). Glavni elementi društveno odgovornog poslovanja jesu etič-no poslovanje, odgovornost prema zaposlenicima, doprinos društvu te društvenim pitanjima kao što su ekologija, sigurnost, zdravlje, obrazovanje i slično. Takav se tip poslovanja ostvaruje kroz ra-zvoj i implementaciju poslovnih praksi i djelovanja tvrtke s namjerom ili ciljem povećavanja do-brobiti zajednice i društva u kojoj organizacija posluje, poboljšanja kvalitete života zaposlenika te stvaranja pozitivnog dojma tvrtke u javnosti (Kotler, Lee, 2005.).

O prepoznatosti društveno odgovornog poslovanja u svijetu svjedoči ˝Business for Social Res-ponsibility˝ (BSR), konferencija koja je posvećena društveno odgovornom poslovanju, a održava se već gotovo 20 godina. Nju organizira istoimena neprofitna međunarodna organizacija BSR sa sjedištem u SAD-u kojoj je cilj stvoriti pravedan i održiv svijet. BSR ima mrežu od 300 tvrtki diljem svijeta s kojima surađuje na ostvarivanju svojih ciljeva (Natour i dr., 2010.).

3. Empirijski podaciDruštveno odgovorno poslovanje u suvremenom poslovnom svijetu pozicionira se kao ono što

izdvaja organizaciju od drugih njoj sličnih i daje joj dodanu vrijednost. Elementi inkorporiranosti takvog tipa poslovanja manifestiraju se u vrijednostima, cijevima, viziji i misiji neke kompanije. U


svibnju 2012. godine provedena je diskurzivna analiza službene web stranice najuspješnijih tvrtki s fokusom na misiju, viziju, ciljeve, temeljne vrijednosti i slične odrednice tvrtke. Cilj je bio utvrditi stupanj društveno odgovornog poslovanja u najuspješnijim tvrtkama u Hrvatskoj prema njihovim vlastitim opisima strategije poslovanja, kako bismo utvrdili doprinosi li takav tip poslovanja kon-kurentnoj prednosti tvrtke na tržištu. Odabrane su tvrtke prema ljestvici South East European Top 100 koju provodi Poslovni Dnevnik, a fokus je bio na 13 tvrtki1 iz Hrvatske (Markušić, 2011.). Anali-zirani su sljedeći elementi DOP-a: etično poslovanje, savjesno upravljanje organizacijom, koncept održivosti, briga za okoliš i zaposlenike te briga za zajednicu i slične probleme. Također je ocijenje-na cjelokupna razrađenost DOP-a u nekoj tvrtci. Zanimalo nas je navode li tvrtke društveno od-govorno poslovanje, etičnost i održivost kao svoje odrednice poslovanja, imaju li razrađenu bri-gu za zaposlenike i okoliš. Posebno je analizirana briga tvrtke za lokalnu zajednicu u kojoj posluje.

Rezultati empirijske analize pokazuju da gotovo 77% najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj nedvo-smisleno i jasno navodi društveno odgovorno poslovanje u svojim vizijama, misijama i/ili ciljevi-ma. Ovi podaci pokazuju kako je DOP prepoznat i kako se svakako radi na njegovom implementi-ranju. To dokazuje i impresivan podatak da oko 69% najuspješnijih tvrtki na svojim web stranica-ma ima dostupne izvještaje koji su u potpunosti ili barem djelomično posvećeni pitanju održivo-sti. Dakako, to su uglavnom one iste tvrtke koje u svojim ciljevima i vizijama jasno navode DOP. Iz-vještaji su uglavnom opsežni i često pokrivaju više područja među kojima su odnos prema zapo-slenicima, očuvanje okoliša, pomaganje zajednici te ponekad financijski pokazatelji za određeno razdoblje. Najrazrađenije izvještaje imaju INA d.d., čiji izvještaj o održivosti na 130 stranica može-te pročitati na hrvatskom i engleskom jeziku, te VIPNet-a d.o.o sa 73 stranice izvještaja o održivom razvoju. Oba izvještaja prikazuju ciljeve tvrtke za naredno razdoblje te detaljno opisuju dostignu-ća, ne samo u smislu ekonomskih pokazatelja, već i doprinosa zajednici, zaposlenicima i okolišu.

U Hrvatskoj je DOP nedovoljno razvijen i još je na početku. Istraživanje provedeno 2003. godi-ne u Hrvatskoj o korporacijskoj društvenoj odgovornosti, pomoću triangulacije kvalitativnih i kva-litativnih metoda, pokazuje da više od 90% ispitanika smatra da DOP svakako doprinosi pozitiv-nom ugledu organizacije te stvara dodanu vrijednost. Većina ispitanika smatra kako inicijativa za DOP u nekoj organizaciji potječe zbog odnosa s javnošću. Međutim, smatraju kako DOP nije samo, kako Tafra-Vlahović (2011) tvrdi, humanitarna maska za nehumano poslovanje, odnosno da ono nikako nije varka ili manipulacija dojma javnosti.

Ispitivana je manifestnost i latentnost DOP-a u viziji, misiji, ciljevima organizacije. Čak i one tvrtke koje u svojim ciljevima i strategiji ne navode DOP, ipak spominju neke oblike etičnog po-slovanja kao što je pouzdanost, poštenje i slično. Tako primjerice misija jedne uspješne kompani-je glasi kako će ona snagom svog poslovnog ugleda, kvalitetom i pouzdanošću proizvoda i usluga, pridonositi razvoju i zadovoljstvu svojih radnika te uspostavljati i razvijati primjerene poslovne od-nose s kupcima i poslovnim partnerima (Uljanik grupa, 2003.).

Više od 60% uspješnih tvrtki (aritmetička sredina 1,38), navodi i opisuje na svojim web stra-nicama savjesno upravljanje organizacijom te ponekad ima definirana tijela, povjerenstva i dru-ge mehanizme koji osiguravaju efikasan menadžment tvrtke. Gotovo sve navode koncept održi-vosti u razmatranju svoje strategije i ciljeva. Više od tri četvrtine tvrtki brine za okoliš i to sudje-lovanjem, ali i organiziranjem ekoloških akcija. Tako primjerice jedna tvrtka kombinira brigu za zaposlenike s brigom za okoliš organizirajući „zelene“ team buildinge. Oko 60% analiziranih tvrt-

1 Analizirane su web stranice tvrtki: Ina d.d., Konzum d.d., Hrvatska Elektroprivreda d.d., Hrvatski Telekom d.d., Prirodni Plin d.o.o., HEP-Proizvodnja d.o.o., Zagrebački holding d.o.o., HEP-Operator Distribucijskog sustava d.o.o., OMV Hrvatska d.o.o., Uljanik Brodogradili-šte d.d., VIPNet d.o.o., Tisak d.d., Mercator - H d.o.o.

ki posebno se posvećuje svojim zaposlenicima. Tako neke tvrtke daju zaposlenicima besplatni si-stematski zdravstveni pregled, besplatno cijepljenje protiv sezonske gripe, dodatnu edukaciju, privatni vrtić unutar tvrtke te subvencioniraju troškove wellnessa i fitnessa koji se nalazi unutar tvrtke.

Značajan je podatak da tri četvrtine najuspješnijih tvrtki prema poslovnih pokazateljima iz 2010. godine, ulaže znatne napore za doprinos zajednici u kojoj djeluju. Veliki dio njih navodi konkretne doprinose lokalnim zdravstvenim uslugama u obliku donacija bolnicama i domovima zdravlja. Također, više od tri četvrtine tvrtki znatno podupire obrazovanje te ih dosta navodi pri-mjere svojih doprinosa u obliku stipendija, nagrada te drugih potpora. Prema očekivanom, oko 60% tvrtki pomaže humanitarnom pomoći siromašnima i ugroženima.

Na kraju, ocjenama od 1 (sasvim loše) do 5 (odlično) ocjenjivala se ukupna razrađenost DOP-a prema informacijama sa službene web stranice najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj. Prosječna ocjena razrađenosti DOP-a u ovim tvrtkama jest 3,38, dakle ocjena dobar. Čak 4 od 13 najuspješ-nijih tvrtki dobile su odličnu ocjenu, dok su dvije dobile ocjenu 2 te samo jedna ocjenu 1. Stoga, utvrđeno je da je društveno odgovorno poslovanje dobro razrađeno u najuspješnijim tvrtkama u RH te je ono svakako povezano sa pozitivnim poslovnim pokazateljima s obzirom da tri četvrtine ovih tvrtki jasno spominje DOP u svojim ciljevima i misijama. Ipak, ima još dosta prostora za po-boljšanje i bolju razradu DOP-a.

Društveno odgovorno poslovanje ima značajan utjecaj na pozitivan imidž tvrtke u druš-tvu doprinoseći njenoj dodanoj vrijednosti te se pokazuje kao relevantna konkurenta prednost uspješnih tvrtki s obzirom na obujam implementiranosti DOP-a u ove uspješne tvrtke. U suvreme-nom društvu DOP postaje sve više relevantan, potreban i raširen te je moguće pretpostaviti kako će se ovakvi trendovi nastaviti i u budućnosti. Samo je pitanje koja će ih organizacija prije prepo-znati i iskoristiti kao stratešku prednost.

4. Zaključak Društveno odgovorno poslovanje sve je više rašireno i implementirano u organizacijama

diljem svijeta, a Hrvatska tu ne zaostaje mnogo. DOP se može definirati kao niz vrijednosti, djelo-vanja, aktivnosti i usmjerenosti organizacije koji se fokusiraju i formiraju prema održivom odnosu prema svojim zaposlenicima te zajednici i društvu u kojem djeluju. Samim time DOP podrazumi-jeva sagledavanje konteksta u kojem se poslovanje odvija, odnosno šire društvene situacije i pro-blema. Suočavanjem i doprinošenjem društvenim rješenjima, organizacija neupitno pomaže i vla-stitom poslovanju. Analiza provedena u svibnju 2012. imala je za cilj utvrditi stupanj DOP-a u naj-uspješnijim tvrtkama u Hrvatskoj prema njihovim vlastitim opisima strategije poslovanja na služ-benim web stranicama, kako bismo utvrdili doprinosi li takav tip poslovanja konkurentnoj pred-nosti tvrtke na tržištu. Više od tri četvrtine najuspješnijih tvrtki jasno navodi DOP u svojim ciljevi-ma, misijama i vizijama. Većina analiziranih tvrtki doprinosi zajednici u kojoj posluje te sudjeluje u ekološkim akcijama. Prosječna ocjena razrađenosti DOP-a u najuspješnijim tvrtkama Hrvatskoj je 3,38. DOP je, dakle, sasvim dobro razrađen, ali svakako bi mogao biti na višoj razini. Pet tvrtki od ukupno trinaest, dobilo je ocjene pet i četiri s obzirom na razrađenost DOP-a što znači da u Hr-vatskoj svakako ima primjera dobre prakse. Sve ove uspješne tvrtke povezuje implementiranost DOP-a, jedina je razlika što neke više implementiraju jedne njegove segmente (npr. odnos prema zajednici), a druge neke druge (npr. odnos prema zaposlenicima). Upravo implementiranost DOP-

a u strategiju, viziju, misiju i ciljeve, pozitivno je povezana s uspješnošću tvrtke.

304 Maja Quien: Društveno odgovorno poslovanje kao konkurentna prednost...


Corporate Social Responsibility as Competitive Advantage: Analysis of the Objectives of the Most

Successful Companies in Croatia

AbstractEthical business, responsibility to employees, contribution to society and social issues such as ecology, health, safety, education, etc., are the main elements of corporate social respon-sibility. It is accomplished through the development and implementation of business prac-tices and company activities, aiming at increasing the welfare of the community and/ or so-ciety in which the company operates, improvement of the employee’s quality of life, simul-taneously creating a positive impression in the public (Kotler, Lee, 2005). In this paper re-sults of the analysis of the implementation of corporate social responsibility will be present-ed in the most successful companies in Croatia. The aim of the analysis is to determine the degree of corporate social responsibility in these companies in order to determine wheth-er this creates a business competitive advantage. Companies are selected according to the rankings South East European Top 100 conducted by the Poslovni Dnevnik, focusing on in-depth analysis of 13 companies from Croatia (Markušić, 2011). Mission/ vision/ goals/ core values of the company according to the official website of the company, will be analysed in this study using the method of discourse analysis. Corporate social responsibility has a sig-nificant impact on the company’s positive image in society, contributing to its added value and is appearing to be a relevant competitive advantage of successful companies.

Keywords: corporate social responsibility, company, business, analysis

Literatura1. Bravo, R.; Matute, J.; Pina, J. M. (2011) Corporate Social Responsibility as a Vehicle to Reveal the Corporate

Identity:: A Study Focused on the Websites of Spanish Financial Entities. Jurnal of Business Ethics. 107, 129–146.

2. Hlebar, M.; Ivanković, J.; Đidara, A. (ur.) (2008) Grupa Podravka, Izvješće o održivom razvoju, Godišnje izvješće za 2007. godinu. http://www.podravka.hr/ (Sačuvano: 12.05.2012.).

3. Kotler, P.; Lee, N. (2005) Corporate Social Responsibiliy: Doing the Most Good for Your Company and Your Cause. New Jersey: John Wiley & Sons Inc.

4. Markušić, D. (2011) South East Europe Top 100. Zagreb: Dnevnik d.o.o.5. Natour, F.; Dienel, E.; Hwang, L.; Rappaport, A. (2010) Redefining Leadership BSR Report 2010. https://www.

bsr.org/en/ (Sačuvano: 12.05.2012.).6. Tafra-Vlahović, M. (2011) Odnosi s javnostima i korporacijska odgovornost u Hrvatskoj. Medianali. 5 (10),

107-125. 7. Uljanik grupa (2003) Etički kodeks Uljanik grupe. http://www.uljanik.hr/ (Sačuvano: 13.05.2012.).

Poduzetništvo – primjeri dobre prakse

Preduzetništvo – primeri dobre prakse

7Entrepreneurship - Examples of good practice

Use of business simulations on ISCED 5/6 level – good practice example

MSc Martina Ferk, Innovation and Development Centre Zrinski, Education Group Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Croatia, Tel: + 385 1 36 47 098, Fax: + 385 1 30 14 943, [email protected]š Bogdanović, Haaga-Helia UAS, Area manager at CESIM Oy Helsinki, Arkadiankatu 21 A, 00100 Helsinki, Finland, Tel: +358 45 340 0101, Fax: +358 9 406 662, [email protected]

AbstractBusiness simulations are a widely used tool to support business education in view of the fact they enable students to face consequences of their decisions in safe environment in order to prepare them for the real business world. In this paper we explore the use of business sim-ulations to enhance entrepreneurial attitudes of students on ISCED 5/6 level in University College of Economics, Entrepreneurship and Management “Nikola Subic Zrinski” in Zagreb. The survey was conducted among 3rd year bachelor students during the study course Con-trolling. Students were, aside from gaining theoretical knowledge, using business simulation CESIM OnService. The results have showed that the usage of business simulations accompa-nied by and correlated to the theoretical support for the decision-making process impacts advancement of entrepreneurial attitudes.

Key words: business simulations, business education, ISCED 5/6 level, entrepreneurial attitudes

1. IntroductionIn a matrix of increased market competition and pressure of global economic crises that are

accompanied by intense complexion of doing business, the need for use of business simulation in education is increasing. Simulation are used not only in education of students, but also in adult education with a goal of lifelong learning, and triggered by the necessity of updating knowledge and skills related to the turbulence of business world.

This research has been conducted in University College of Economics, Entrepreneurship and Management “Nikola Subic Zrinski” in Zagreb. It was conducted by means of a survey among 3rd year bachelor students during the study course Controlling. Students were, aside from gaining theoretical knowledge, using business simulation CESIM OnService. The pre and post analysis of students’ attitudes towards entrepreneurship was conducted at the beginning of course that used business simulation as education tool and at the end. The CESIM OnService simulation is ba-sically small service business management simulation game and is designed to provide students the opportunity to practice with the key success factors that are relevant to any service business in a small and medium size enterprise (SME) environment (Cesim webpage, 2012).

In this paper the implementation of business simulation researched and classified according to the OECD International Standard Classification of Education classification (OECD webpage, 2012) where the education levels are ranging from 0 to 6.

310 Martina Ferk, Miloš Bogdanović: Use of business simulations on ISCED 5/6 level...

2. Use of Business simulations in educationThe use of business simulations in education is increasing. The basic areas of the use of bu-

siness simulations in education of students is during ISCED 3/4 (Upper and Post-secondary non-tertiary education) and ISCED 5/6 (First and Second stage of tertiary education) and adult educa-tion (Ferk and Bogdanovic, 2011). The reasons for increasing attractiveness of the simulations in education Garris et al. (2002) are identifying in the shift from the model of “learning by listening” into “active learning”. Moreover, Gredler (1996) defines learning based on experience as the main function of simulations. Simulations are in addition active way of learning with highlighted use of theoretical knowledge (Wolmarans, 2005).

Authors Vogel et al. (2006) have researched that the benefits of learning are higher by stu-dents that are using with simulation games compared to traditional ways of learning. Namely, students that actively learn have the experience of increased cognitive effort in order to evalua-te information and integrate it with the existing knowledge (Bell and Kozlowski, 2008; Brown and Ford, 2002). The authors Doyle and Brown (2000) emphasise that the advantages of the use of bu-siness simulation is in the ability to conduct actions without risk, learning trough experience, and analysis of decisions and correlating it to consequences.

Simulation games are extremely motivating (Malone, 1981). Authors Kraiger et al. (1993) are stipulating that learning can be observed trough changes in affective, cognitive and skills so the assumption is that effectiveness of simulation games is basically in their targeting of affective pro-cesses (Malone, 1981; Garriset al., 2002).

3. CESIM OnService simulation gameCesim OnService simulation is designed to give students practical experience in managing va-

rious aspects of a small business in a service business environment. It includes key success factors that are relevant to any service business in small and medium size enterprise (SME) environment. Teams’ goal is to manage the operating, market, and financial performance of a service business in competitive markets with seasonal variations in demand and economic conditions. Human re-sources management, capacity management, investments, service quality, pricing, and marketing are the key decision-making areas in the simulation. Teams are also faced with strategic decisions, such as expanding their operations to a new market area (Cesim webpage, 2012). As it is specified in Table 1, the simulation provides a holistic view to business operations including, marketing, sa-les, human resources, capacity management, investments, and service quality.

The on-line simulation platform allows team-members to work virtually if they wish. Each team-member has her/his own account that enables them to make decisions and scenarios on their own and later combine the outcomes with the other team-members. The platform also includes a communications forum that can be used to communicate within teams and between all teams in one market (Cesim webpage, 2012).

Since 2010, based on recommendation of Action Programme 2008-2011 (Ubiquitous Informa-tion Society Advisory Board of Finland, webpage) nine VET schools started with the implementa-tion of OnService business simulation as a part of their curriculum in entrepreneurship educati-on. Students from Helsinki business college, Mercuria, Omnia, Tampere Vocational school, Oulu Vocational school, Winnova, Sataedu, Lahti Vocational school, Jyväskylä Vocational School (Ce-sim webpage, 2012).


Table 1: OnService business simulation (Cesim webpage, 2012)

4. Research on ISCED 5/6 levelIn order to research the entrepreneurial attitudes of students, a questionnaire was developed

with Likert scale questions on representative sample of 9 students of ISCED 5/6 level, precisely the 3rd grade students. The same questionnaire was distributed twice, as pre and post test to the same students during the pilot project of implementation of business simulation into the study course Controlling. The researched entrepreneurial attitudes have been questioned as follows: (1) It is positive to be an entrepreneur, (2) I consider career of an entrepreneur interesting, (3) I would launch my business, if I would have a chance and resources, and (4) Entrepreneurs are cre-ators of workplaces. The students are distributed so that 66,6% are male and 33,3% are female which is representing the population related to the composition of piloted group.

Table 2: Pre analysis of entrepreneurial attitudes

As the questions were ranging from 1- I do not agree at all to 5 – I completely agree, the re-sults of the pre analysis have shown that 66% students consider that it is positive to be an entre-preneur. Worth highlighting is the fact that those students have chosen the area of entreprene-urship so this statement is to be expected (see Table 2). Furthermore, 88% of students consider career of an entrepreneur interesting, whereby all of them would launch their business if suffici-ent resources are provided. Related to the question if entrepreneurs are creators of workplaces, 78% of students agree with this statement.

Table 3: Post analysis of entrepreneurial attitudes

Entrepreneurial attitudes

I do not agree at all

I partially do not agree

I neither agree nor disagree

I partially agree

I completely agree Total

It is positive to be an entrepreneur 1 (11,1%)

0

(0%)

2

(22,2%)

5

(55,5%)

1

(11,1%)

9

(100%)

I consider career of an entrepreneur interesting

0

(0%)

0

(0%)

1

(11,1%)

4

(44,4%)

4

(44,4%)

9

(100%)

I would launch my business, if I would have a chance and resources

0

(0%)

0

(0%)

0

(0%)

4

(44,4%)

5

(55,5%)

9

(100%)

Entrepreneurs are creators of workplaces

0

(0%)

0

(0%)

2

(22,2%)

4

(44,4%)

3

(33,3%)

9

(100%)

Entrepreneurial attitudes

I do not agree at

all

I partially do not agree

I neither agree nor disagree

I partially agree

I completely agree Total

It is positive to be an entrepreneur

0

(0%)

0

(0%)

0

(0%)

5

(55,5%)

4

(44,4%)

9

(100%)

I consider career of an entrepreneur interesting

0

(0%)

0

(0%)

0

(0%)

5

(55,5%)

4

(44,4%)

9

(100%)

I would launch my business, if I would have a chance and resources

0

(0%)

0

(0%)

0

(0%)

1

(11,1%)

8

(88,8%)

9

(100%)

Entrepreneurs are creators of workplaces

0

(0%)

0

(0%)

0

(0%)

5

(55,5%)

4

(44,4%)

9

(100%)



As displayed in Table 3, the post analysis at the end of the implementation of the simulation game shows that the students’ attitude towards entrepreneurship has slightly increased. There is only a small increase in interest for the entrepreneurship as career path that is, as mentioned abo-ve, a career choice for the majority of questioned students. The two last questions related to the resources availability and its correlation to the business launch and the fact that the entreprene-urs are creators of workplace, those two have similar increase in interest. If we relate it to the bu-siness simulation they took part, it is to be concluded that the students after having a role of exe-cutive director and facing financial and human resource management decision have a more cle-ar vision of the responsibility and consequences of their decisions. The biggest change is in per-ception of the fact it is positive to be an entrepreneur where majority of students agree it is po-sitive to be entrepreneur.

4. ConclusionsThe results of the comparison among pre and post statements of entrepreneurial attitudes of

students that were using business simulations as active method of learning, shows an increase of positive attitude towards entrepreneurship. First of all, the students consider it is positive to be an entrepreneur and this perception has increased after the use of business simulations. Althou-gh it is impossible to extract the influence of other study material on students related to the pre and post statements during the semester that they were using the simulation game, still the fact is that 88% of questioned students would launch their business, if they would have a chance and resources. This is a significant increase related to the results of the pre analysis.

In relation to the research conducted by the authors Doyle and Brown (2000), the advantages of the use of business simulations is in the ability to conduct actions without risk, learning trou-gh experience, and analysis of decisions and correlating it to their consequences, the experience with simulation game OnService in University College of Economics, Entrepreneurship and Ma-nagement “Nikola Subic Zrinski” has proved that simulations are good tool to support learning process. Moreover, the use of simulation has been conducted with traditional theory lectures so the simulation have increased and actualised the need to study in order for students to compe-te during the simulation. It is to be concluded that business simulations support business educati-on taking into consideration they enable students to face consequences of their decisions in safe environment in order to prepare them for the real business world.

Korištenje poslovnih simulacija na ISCED 5/6 razini – primjer dobre prakse

SažetakPoslovne simulacije široko su korišten alat za podršku poslovnoj edukaciji budući da omo-gućuju studentima suočavanje s posljedicama njihovih odluka u sigurnom okruženju u svrhu pripreme za stvaran poslovni svijet. U ovom članku istražujemo korištenje poslovnih simula-cija u Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“ iz Zagre-ba s ciljem jačanja poduzetničkih stavova studenata na ISCED 5/6 razini. Anketa je provede-na na trećoj godini stručnog studija za vrijeme kolegija Kontroling. Studenti su, osim stjeca-nja teorijskog znanja, koristili poslovnu simulaciju CESIM OnService. Rezultati su pokazali da korištenje poslovnih simulacija praćenih i koreliranih s teoretskom podrškom u procesu do-nošenja odluka utječe na povećanje poduzetničkih stavova.

Ključne riječi: poslovne simulacije, poslovna edukacija, ISCED 5/6 razina, poduzetnički stavovi

Literature 1. Bell B.S., Kozlowski S.W.J. (2008) Active learning: Effects of core training design elements on self-regulatory

processes, learning, and adaptability, Journal of Applied Psychology, 93, 296–316 2. Brown K.G., Ford J.K. (2002) Using computer technology in training: Building an infrastructure for active lear-

ning, Creating, implementing, and maintaining effective training and development: State-of-the-art lessons for practice, str. 192–233, San Francisco: Jossey-Bass

3. Ferk M., Bogdanovic M. (2011) Development of entrepreneurial compmetence through usage of business simulation, 1st International Conference on Entrepreneurial Learning, Zagreb, Croatia

4. Doyle, D., Brown, F. W. ( 2000) Using a Business Simulation to Teach Applied Skills-The Benefits and The Challenges of Using Student Teams From Multiple Countries, Journal of European Industrial Training, 24/6

5. Garris R. et al. (2002) Games, motivation, and learning: A research and practice mode, SIMULATION & GA-MING, Vol. 33 No. 4.

6. Malone T.W. (1981) Toward a theory of intrinsically motivating instruction, Cognitive Science, 4, 333–369. 7. Vogel J., Vogel DS (2006) Cannon-Bowers J., Bowers C.A., Muse K., Wright M., Computer gaming and inte-

ractive simulations for learning: A meta-analysis., Journal of Educational Computing Research, 34, 229–243. 8. Wolmarans, H. P. (2005) Business Simulations in Financial Courses: Are They Valuable to Learners?, Media-

tory Accountancy Research, 13, Nr. 1 9. http://www.cesim.com/ (Retrieved: 01.03.2012)10. http://www.unesco.org/education/information/nfsunesco/doc/isced_1997.htm (Retrieved: 02.03.2012)11. http://www.bing.com/search?q=Ubiquitous+Information+Society+Advisory+Board+of+Finland&src=IE-Sea

rchBox&FORM=IE8SRC (Retrieved: 02.03.2012)


Kompetentnost preduzetnika u uslovima krize

Zorka Grandov, prof. dr, redovni profesor, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Cvećarska 2, tel:063/271380, e-mail: [email protected] Jovanović, magistar, Ekonomsko-menadžerska škola, 26000 Pančevo, Maksima Gorkog 25.Maja Đokić, docent dr. Visoka strukovna škola za propagandu i odnose sa javnošću, Beograd, Palmira Toljatija 5.

SažetakPolazište u ovom radu je činjenica da poslednjih godina, usled dejstva svetske ekonomske krize, obim preduzetničke aktivnosti stagnira u gotovo svim zemljama sveta. Podrobnijom analizom ovog problema konstatovano je da je glavni uzrok propadanja velikog broja pre-duzetničkih firmi u nedovoljnoj kompetentnosti njihovih vlasnika. Stoga je, kao pretpostav-ka rešenja u radu koncipiran model potrebne preduzetničke kompetentnosti u kome su di-ferencirano strukturirane osobine i znanja koje savremeni preduzetnik treba da poseduje da bi mogao da opstane na sve rizičnijem tržištu. Pored toga, konstatovano je i da je potrebno u velikoj meri promeniti i pristup preduzetnič-kom vođenju osnovnih poslovnih funkcija. Pri tome je posebno apostrofirana planska funk-cija kao oblast u kojoj treba uneti najviše novina. Tu se pre svega misli na neminovnost uva-žavanja faktora rizičnosti kod izrade svakog, bilo srednjoročnog ili kratkoročnog biznis pla-na. Osnovni zaključak jeste da je neophodno klasičnu ocenu rizičnosti budućeg poslovanja proširiti i analizom sposobnosti samog preduzetnika da blagovremeno i efikasno reaguje na nepredvidive tržišne promene.

Ključne reči: preduzetnik, kompetentnost, rizik.

1. Pojmovno određenje preduzetnikaU naučnim i u stručnim krugovima postoji potpuna saglasnost po pitanju značaja i uticaja pre-

duzetništva na ekonomski i društveni razvoj svake nacionalne i ukupne svetske ekonomije, ali kada je u pitanju teorijsko određenje samog pojma preuzetnika i preduzetništva, nailazimo na brojna, ponekad i suprotstavljena mišljenja.

Hronološki posmatrano, pojam preduzetništva prvi je definisao francuski naučnik Kantilon koji je preduzetnika odredio kao osobu koja obavlja neku aktivnost uz preduzimanje rizika. Suština preduzetnikove aktivnosti je u tome da on stiče profit tako što kupuje po poznatim cenama, a pro-daje po nepoznatim, tj. cenama koje će se naknadno formirati (Cantillon, 2001). Njegov sledbe-nik Sej je preduzetnika video kao poslovnog čoveka koji premešta ekonomske resurse u one obla-sti i aktivnosti koji donose veći profit. Poseban doprinos razvoju preduzetništva kao nauke dali su predstavnici tzv, „austrijske škole“ Tako je, na primer, Kirzner definisao preduzetnika kao posred-nika u razmeni, naglašavajući pri tome njegovu sposobnost da uoči priliku za razmenu i da je isko-risti. S obzirom da u samom procesu razmene deluje kao posrednik između dobavljača i kupaca, on za tu svoju uslugu ostvaruje korist, to jest stiče profit (Šire o tome Ricketts, M, 2002).

Najpoznatiji iz ove grupe teoretičara svakako jeste Šumpeter koji je preduzetništvo definisao kao aktivnost izvođenja inovacija, a preduzetnika kao osobu koja kreira i sprovodi te inovacije.

318 Zorka Grandov, Verica Jovanović: Kompetentnost preduzetnika u uslovima krize

(Schumpeter, 1962). On je takođe smatrao da se preduzetničko delovanje može okarakterisati kao „kreativna destrukcija“ jer pokretanje novih ideja neminovno dovodi do napuštanja i prevazilaže-nja starih. Pri tome on pojam inovacije shvata dosta široko i smatra da ona obuhvata kako nove proizvode i usluge, tako i nova tržišta, nove načine rada i vođenja poslova, pronalaženje novih teh-nologija i novih materijala, kao i uvođenje nove organizacije (Pokrajčić, D, 2004).

Piter Draker je isticao praktični i intiutivni karakter preduzetnički delatnosti. On je zastupao stav da preduzetništvo ne može biti nauka iz razloga što se svaki preduzetnik suočava sa unikat-nim setom ekonomskih i psiholoških faktora, pa stoga nije moguće definisati ni jednu zakonitost iz ove oblasti koja bi kao sve druge naučne istine važila u svim uslovima. Po njemu, glavni instru-ment preduzetnika jesu inovacije i od toga koliko ih on znalački primenjuje zavisi uspeh njegovog truda (Draker, 1991).

Predstavnici novih škola preduzetništvo posmatraju sa brojnih aspekata, pa se tako mogu uo-čiti tvrdnje da je suština preduzetništva u brzom reagovanju na izgledne tržištne šanse (Izner), ili da ono predstavlja čin realokacije resursa, pa samim tim preduzetničke sposobnosnosti nisu uro-đene, već se mogu steći, kao što je tvrdio Šulc (Lajović i dr. 2008.).

Kao što se iz izloženog može videti, pristupi definisanju preduzetnika i preduzetništva su broj-ni i kreću se od onih koji smatraju da za bavljenje biznisom treba imati posebne sposobnosti, zna-nja i veštine, na osnovu kojih se (uz preduzimanje rizika) dolazi do profita, - pa do onih koji smatra-ju da je preduzetnik svako ko započinje bilo kakav posao.

Osnovni cilj autora ovog rada da komparativnom analizom različitih viđenja preduzetnika i nji-hovih karakteristika, definiše one ključne faktore koji savremeni tržišni učesnik treba da ima kako bi mogao uspešno da posluje u turbulentnim uslovima privređivanja.

2. Preduzetnička aktivnost u periodu krizeKao što je već opštepoznato, svetska, najpre finansijska, a zatim i ukupna ekonomska kriza više

od četiri godine uzrokuju brojne turbulencije u gotovo svim zemljama sveta. Usporen ekonomski rast, visoka nezaposlenost, socijalna nesigurnost i sveopšta neizvesnost najveći su problemi sa ko-jima se danas bore vlade mnogih država, uključujući i našu. Najkarakterističniji primer su SAD, gde su mnogi radnici koji su ostali bez posla spas našli u samozapošljavanju tako da je prema podacima Biroa za staitstiku rada SAD broj samozaposlenih Amerikanaca u decembru 2009. godine dostigao istorijski rekord. Interesantno je da je najveći broj novih preduzetnika registrovan u starosnoj po-pulaciji između 55 i 64 godina (preko 5 odsto) i naročito starijih od 65 (29 odsto) u odnosu na pret-hodnu godinu (Robert, Reich, 2010). U isto vreme, u Rusiji, koja je manje bila pogođena ekonom-skom krizom, broj preduzetnika se značajno smanjio, jer su mnogi strah od neizvesnosti samo-stalnog delovanja na tržištu zamenili poslom kod velikih poslodavaca i njima prepustili sav rizik.

Polazeći od podataka GEM monitora (Global Enterpreneurship Monitor) koji prati stanje u 54 zemlje, tekuća kriza je usporila preduzetničku aktivnost u mnogim zemljama, tako da je zbirno po-smatrano ukupan udeo stanovništva koji se bavi preduzetništvom opao sa 19,6% u 2008. godi-ni na 18,1 odsto u 2011. godini. Najveći pad je zabeležen kod preduzetničkih firmi sa dužim život-nim vekom, tzv. „odraslih“ preduzetnika, odnosno onih koji posluju duže od 3,5 godine i to sa 8,1 na 6,7 odsto.


Tabela 1. Pregled preduzetničke aktivnosti po grupacijama zemalja od 2008. do 2011. godine (%)

Izvor: Gem report: 2008, 2009, 2010, 2011.

Što se Srbije tiče, smanjenje broja preduzetnika kod nas je u poslednjih nekoliko godina sve izraženije. Iako rast broja preduzetničkih firmi u našoj zemlji nikada nije bio impresivan, u 2010. godini je po prvi put zabeležen manji broj novoosnovanih firmi od broja ugašenih i to za oko 2.000. Protekla 2011. godina bila je još poražavajuća, jer je ugašenih privrednih subjekata bilo 8.150 više nego novootvorenih (Tabela 2).

Tabela 2. Broj novoosnovanih i zatvorenih privrednih društava u Srbiji u 2011. godini

Izvor: Agencija za privredne resgistre

Naročito je zabrinjavajuća činjenica da je skoro 40.000 privrednih subjekata nelikvidno, odno-sno da se njihovi računi nalaze u blokadi. Kada se ovome doda i podatak da još uvek postoji veliki broj „formalnih“ firmi, koje praktično i ne rade, jasno je da je broj aktivnih, a posebno uspešnih, preduzetničkih firmi u Srbiji izuzetno mali.

Svi ovi podaci nedvosmisleno upućuju na zaključak da veliki broj naših preduzetnika ne pose-duje odgovarajuće kompetencije za snalaženje u sadašnjim izuzetno otežanim uslovima privređi-vanja i da, stoga, ukoliko žele da opstanu u poslovnom svetu, moraju da u mnogome menjaju svoj dosadašnji pristup poslovanju.

Vrste preduzetničkog biznisa

Tek osnovani

Novi preduzetnici

Ukupan nivo novog preduzetništva

Uspostavljeni biznis

Ukupan nivo preduzetništva

2008. godina

Nisko razvijene zemlje 10,8 7,0 17,1 11,2 28,3

Zemlje intenzivnog razvoja 6,7 3,4 9,9 5,1 15,0

Visoko razvijene zemlje 3,8 3,8 7,4 8,1 15,5

Prosek 7,1 4,7 11,5 8,1 19,6

2011. godina

Nisko razvijene zemlje 9,2 4,8 13,4 5,6 19,0

Zemlje intenzivnog razvoja 8,4 5,8 14,1 7,2 21,3

Visoko razvijene zemlje 4,0 3,0 6,9 7,2 14,1

Prosek 7,2 4,5 11,5 6,7 18,1

Vrsta privrednih subjekata 1.Otvoreno 2. Zatvoreno Razlika (1-2)

Preduzeća 8.470 13.580 -5110

Radnje 32.240 35.290 -3050

Ukupno 40.170 48.870 8.160

3. Opšte karakteristike preduzetničke kompetentnostiIz prethodnog izlaganja se može izvesti zaključak da kao i u svim drugim oblastima života, novo

vreme zahteva nove ljude, tako i novi krizni uslovi privređivanja traže novu vrstu preduzetnika. Tvrdnja koju su mnogi savremeni teoretičari, posebno oni iz razvijenih zapadnih zemalja zastupa-li – da preduzetnik može biti svako ko se odluči da osnuje sopstveni biznis, danas može da bude samo delimično tačna. Da bi se neka uočena poslovna šansa, ili velika želja za uspehom u stvarno-sti i ostvarili u uslovima izuzetne oštre tržišne utakmice, preduzetniku je pored dobre volje i upor-nosti potrebno mnogo sposobnosti i znanja. Naravno, da savršen preduzetnik niti se rađa niti se može stvoriti, ali je svakako neophodno da svako ko želi da se bavi sopstvenim biznisom, treba prethodno da proceni da li za to poseduje odgovarajuće lične osobine i znanja.

U oblasti preduzetništva ne postoji saglasnost kada su u pitanju karakteristike koje treba da odlikuju uspešnog preduzetnika. Brojni teoretičari izlažu različite strukture potrebnih preduzet-ničkih osobina. Neki prednost daju urođenim karakteristikama i sposobnostima, drugi veštinama i znanjima, pojedini naglašavaju značaj materijalnih faktora, a posebna raznolikost se sreće u kom-binacijama ovih elemenata.

Često se osobine preduzetnika poistovećuju sa osobinama lidera, pa tako ruski naučnik Šćer-batih, polazeći od Mengetijeve podele osobina lidera na intelektualne osobine, lične osobine i stečene veštine, izvodi zaključak da predzetnik treba da poseduje određen skup svih ovih osobi-na (Tabela 3).

Tabela 3. Osobine ličnosti preduzetnika

Izvor: Šćerbatih, J.V. (2008), Psihologija preduzetništva i biznisa, Piter pres, str 123.

Intelektualne osobine Crte karakterra Stečene veštine

Razvijeno logično mišljenje Inicijativnost Veština obezbeđivanja podrške i pomoćiPronicljivost Elastičnost Veština saradnjeOriginalnost mišljenja Sklonost ka stvaralaštvu Veština osvajanja popularnost i prestižaRadoznalost Smelost Veština izražavanja misliSposobnost usvajanja novih znanja i navika Uverenost u sebe Taktičnost i diplomatičnost

Intuicija Uravnoteženost Veština preuzimanja na sebe rizika i odgovornosti

Obrazovanost (formiranost) Samostalnost Veština organizovanja drugih ljudiAmbicioznost Veština ubeđivanjaSamokritičnost (adekvatnost samoprocene) Veština shvatanja humora

Obaveznost Veština razumevanja ljudiEnergičnostPouzdanostNezavisnostOdlučnost



Nasuprot tome, istraživanje koje je sprovedeno u SAD, a čiji je predmet bila analiza karakteri-stika američkih preduzetnika, pokazala je da oni istovremeno poseduju nekolika parova osobina koje na prvi pogled izgledaju uzajamno isključive:

• ambicioznost – skromnost• strateško mišljenje – pažnja na sitnice• entuzijazam – unutrašnje spokojstvo • sposobnost preuzimanja rizika – umeće izvlačenja koristi iz grešaka.Što se tiče domaćih autora, većina njih u definisanju preduzetničke kompetentnosti polazi od

stavova vodećih stranih stručnjaka, ističući obično set nekoliko ključnih osobina (koje preduzetnik treba da poseduje, a u koje najčešće spadaju: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samopo-uzdanje, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost (Lajović, 2008).

4. Model potrebne preduzetničke kompetentnosti Sa aspekta ovog rada koji preduzetništvo posmatra u kriznim uslovima privređivanja, značaj-

nim se smatraju mišljenja pojedinih, pre svega domaćih, istraživača koji zastupaju stavove da oso-bine preduzetnika koji posluju u stabilnim ekonomijama i onih koji deluju u nepovoljnim makro i mikro ekonomskim uslovima ne treba da budu iste (Modrinić,2006). Tako se na osnovu radova ovog i još nekoliko domaćih autora (Radovanović, Marković, 2008). i ( Radovanović, Jovanović, 2011), može izvesti zaključak da preduzetnici koji posluju u kriznim uslovima privređivanja treba da imaju povišen nivo kompetentnosti. Kada je u pitanju struktura ove povišene kompetentnosti, navedeni autori uglavnom ističu da današnji preduzetnici, budući da posluju u izuzetno rizičnim uslovima, treba da poseduju adekvatan skup osobina sastavljen od određenih psihičkih i obrazov-nih komponenti koje treba da se međusobno dopunjuju (Slika 1).

Slika 1. Faktori kompetentnosti preduzetnika (Izvor: Radovanović, T, Jovanović, (2011). Planira-nje biznisa, Naučno društvo za pravo i ekonomiju).

Što se tiče konkretne strukture ovih dveju komponenti, one su u daljem tekstu ovog rada de-finisane na osnovu nekoliko postojećih modela, sa težnjom da se posebno naglase one osobine i znanja, koja su od ključnog uticaja na snalaženje u sadašnjim otežanim tržišnim uslovima delova-nja (Tabela 4).

Tabela 4. Struktura kompetentnosti preduzetnika u kriznim uslovima privređivanja

Izvor: kreacija autora prema; Radovanović, T, Uspešan preduzetnik, Novi Sad, 2004.,str. 19-21. i Radovanović T, Jovano-vić V, Planiranje biznisa, Beograd 2011. str. 17-18.

Naravno, da je i te kako poželjno da svako ko započinje sopstveni biznis treba da ima visoko ra-zvijene sve navedene psihičke osobine i da poseduje adekvatna znanja iz svih navedenih oblasti, jer time povećava svoju šansu za postizanje poslovnog uspeha. Ali, ako se pažljivo pogleda pret-hodna tabela, može se uočiti da su prvih pet ličnih osobina izrazito komplementarne sa zahtevi-ma poslovanja u kriznim uslovima privređivanja, pa se, stoga, mogu okarakterisati kao apsolutno eliminatoran faktor u oceni preduzetničke kompetentnosti pojedinca. To praktično znači da poje-dinac koji nema izraženu neku od ovih pet prvonavedenih osobina ne bi trebalo da se bavi samo-stalnim biznisom, a posebno ne u kriznim uslovima privređivanja. Takođe, se može uočiti da se na-suprot ovim ključnim osobinama nalazi odgovorajući skup potrebnih znanja iz odgovarajućih pet oblasti: planiranja, vođenja, organizovanja i valorizovanja poslovanja, kao i iz oblasti istraživanja tržišta, koje se takođe mogu okarakterisati kao ključne pri oceni adekvatnosti preduzetničke kom-petentnosti pojedinca.

Ovde posebno treba apostrofirati znanja iz oblasti planiranja poslovanja, kao osnovne poslov-ne funkcije koja u turbulentnim uslovima privređivanja treba da zauzima centralno mesto u po-slovnim aktivnostima svakog preduzetnika. Pored toga, ova funkcija je bitna i stoga što jedino u okviru nje preduzetnik ima mogućnosti da proveri isplativost i ostvarivost svoje nove ideje, na-stale kao izraz njegove inovativnosti i spremnosti na rizike, Posebnu pažnju u tome treba posve-titi upravo aspektu ocene rizičnosti planiranog biznisa, koja bi za razliku od dosadašnjih standar-dnih načina analize smanjenja prihoda i rasta troškova, trebalo da obuhvati širi skup faktora koje treba testirati.

Jedan od elemenata koji ocena rizičnosti poslovne ideje u kriznim uslovima privređivanja tre-ba da sadrži jeste i vrednovanje kompetentnosti samog preduzetnika, odnosno izvođenje konsta-tacije da li on poseduje odgovarajuće sposobnosti i znanja da realizuje planiranu poslovnu ideju.

Struktura potrebnih ličnih osobina Struktura potrebnih stručnih znanja

1. Sposobnost rešavanja problema 1. Znanja iz planiranja poslovanja2. Sposobnost uočavanja poslovnih šansi 2. Znanja iz organizacije poslovanja3. Realnost u oceni pojava 3. Znanja iz vođenja poslovanja4. Spremnost na rizik 4. Znanja iz vrednovanja poslovanja5. Sklonost ka inovacijama 5. Znanja iz istraživanja tržišta6. Sposobnost kontrole ličnih emocija 6. Znanja iz primenjene tehnologije7. Sposobnost komuniciranja 7. Znanja iz privrednog sistema8. Sposobnost prenosa znanja 8. Znanja iz privrednog zakonodavstva9. Sigurnost poslovnog nastupa 9. Znanja iz ljudskih resusra 10. Usmerenost ka budućnosti 10. Znanja iz poslovne komunikacije11. Upornost u radu 11. Znanja iz poslovne informatike12. Otpornost na stresove 12. Znanja iz poslovne administracije



5. Zaključak Kao i gotovo sve druge privredne aktivnosti i preduzetničko delovanje je u uslovima svetske

ekonomske krize postalo izraženo rizično. U prilog tome govori sve veći broj ugašenih preduzet-ničkih firmi čiji vlasnici ne uspevaju da opstanu na sve zahtevnijem trištu. Opšti je zaključak da po-jedinac koji želi da u takvim uslovima opstane i bude uspešan mora da ima izražen nivo preduzet-ničke kompetentnosti, odnosno da poseduje odgovarajuće lične osobine i znanja koje će mu omo-gućiti da bude bolji od drugih. Međutim, posedovanje potrebne kompetentnosti nije samo po sebi dovoljno, već pedstavlja jedan od eliminatornih faktora koji je neophodno, u okviru ocene rizič-nosti, uvrstiti u svaki biznis plan kojim se proverava izvodljivost i isplativost svake poslovne ideje.

Entrepreneur competence in crisis

Summary Starting point in this work is the fact that lately, due to the world economic crisis, the quan-tity of entrepreneur activities stagnate in almost every country. When this problem was an-alyzed in detail it was found out that the main cause for many firms to be closed is the fact that their owners are not competent enough. It is assumed that the solution to this problem is the model of necessary entrepreneur competence in which there are features and knowl-edge for the modern entrepreneur to gain and so to survive in the market that is very risky. In addition to this, it is concluded that it is necessary to change the way in which the en-trepreneur handles the basic business functions. The most important one is the function of planning which should be innovated the most. It is unavoidable to consider the factor of risk when planning any, middle-term or short-term, business plan. The main conclusion is that the classical risk appraisal of future business should be broaden and should include the anal-ysis of how capable the entrepreneur is to react on time and effectively when there are un-expected market changes.

Key words: entrepreneur (businessman), competence, risk.

Literatura 1. Cantillon, R, (2001), Essay on the Nature of Commerce in General, New Brunswick, Transaction Publishers,

31. 2. Draker, P, (1992), Inovacije i preduzetništvo, Beograd, Privredni pregled, 58-72. 3. Lajović, D, i saradnici 1 (2008), Uvod, u biznis, Podgorica, Ekonomski fakultet, 52. 4. Lajović, D, i saradnici 2 (2008), Uvod, u biznis, , Podgorica Ekonomski fakultet, 14-20. 5. Modrinić, Z, (2006), Menadžerska kompetentnost, Beograd, BMD Mega, 142-150. 6. Pokrajčić, D, (2004), Karakteristike uspešnih preduzetnika, Ekonomski anali, br. 162, 29-32. 7. Radovanović, T, (2004), Uspešan preduzetnik, Novi Sad, Fakultet za menadžment, 18-22. 8. Radovanović, T, Jovanović, V, (2011), Planiranje biznisa, Beograd, Naučno društvo za pravo i ekonomiju,

10-19. 9. Reich, R, A new wave of entrepreneurs, or a growing class of the anxiously self-employed? http://www.

csmonitor.com/Business/Robert-Reich/2010/0602/A-new-wave-of-entrepreneurs-or-a-growing-class-of-the-anxiously-self-employed, june 2010. preuzeto 25.03.2012. godine

10. Ricketts, M, (2002), The Economics of Business Enterprise, Northampton, Edward Elgar, 58-76.11. Schumpeter, J. A, (1962), Capitalism, Socialism, and Democracy. 3rd Eddition, New York, Harper Perennial,

34-57.12. Šćerbatih, J.V, (2008), Psihologija preduzetništva i biznisa, Sankt Peterburg, Piter pres, 121-135.


Entrepreneurship in Small Family - run Hotels - Croatian Tourism Case Study

Suzana Aflić, dipl.oec., Sveučilište u Puli, Odjel za ekonomiju Dr. Mijo Mirković, Poslijediplomski doktorski studij, Brajkovići 6c, Kanfanar 52352, Hrvatska, mob: +385 (0)98 649 973, fax/tel: +385 (0)52 848 250 , e-mail: [email protected] Priskić, dipl.oec., Sveučilište u Puli, Odjel za ekonomiju Dr. Mijo Mirković, Poslijediplomski doktorski studij, Mr.sc. Lucija Bačić Sveučilište u Splitu, Sveučilišni stručni centar za stručne studije, Heinzelova 55, Zagreb 10000

SažetakTurizam je jedan od važnijih sektora u ekonomiji, a posebice u Hrvatskoj gdje čini 15% BDP-a. Stoga je i investiranje u turistički sektor vrlo važan segment za daljnji razvoj Hrvatske. Sva-ki je poduzetnik kao potencijalni investitor dobrodošao na zasićeno turističko tržište s veli-kim hotelskim tvrtkama. Novi smjer poduzetničkog investiranja u Hrvatskoj jesu mali obitelj-ski hoteli koji bi predstavljali inovacijsku turističku ponudu u hrvatskom turizmu. Perspekti-vu takvog razvoja prepoznala je i država prihvaćanjem programa kreditiranja malog obitelj-skog poduzetništva u turizmu, čime se želi postići otvaranje novih 200 do 300 malih obitelj-skih hotela visoke kategorije. Projekt ima potencijala za razvoj, jer omogućuje uključivanje malih poduzetnika u turističku utrku s hotelskim tvrtkama s prepoznatljivim brendom. Cilj rada jest prikazati sadašnju poziciju malih poduzetnika investitora u obiteljske hotele na hr-vatskom turističkom tržištu.

Ključne riječi: poduzetništvo, mali poduzetnik, hrvatsko turističko tržište, mali obiteljski hoteli

1.UvodTežnja je autora u narednom tekstu prikazati stanje malog i srednjeg poduzetništva u obitelj-

skim i malim hotelima u Republici Hrvatskoj, kao i prikazati jedno opće stanje malog i srednjeg po-duzetništva u Republici Hrvatskoj.

Vlada Republike Hrvatske istaknula je kao prioritet razvoja hrvatskog gospodarstva malo i srednje poduzetništvo. Postavivši takav cilj donosi Program poticanja malog i srednjeg poduzet-ništva 2008.-2012. čija je svrha postaviti smjernice za poticanje razvoja malog i srednjeg poduzet-ništva u Hrvatskoj. Tim bi razvojem Hrvatska ojačala svoju gospodarsku konkurentsku sposobnost i potaknula ravnomjeran regionalni rast.

Malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj čini 99,4% svih registriranih poduzetnika u Republi-ci Hrvatskoj, 64,7% ukupno zaposlenih, 44% udjela u bruto domaćem proizvodu i 40,5% udjela u ukupnom izvozu. Prevladava udio privatnog sektora, dok je u kontinuiranom slabljenju udio držav-nog sektora (Program za razvoj malog i srednjeg poduzetništva 2008.-2012.; 2008.; str. 4). Finan-cijski pokazatelji malog gospodarstva iskazuju višegodišnji uzastopni rast po ključnim poslovnim rezultatima, no stupanj ukupnog razvoja malog i srednjeg poduzetništva nije zadovoljavajući. Po-datci iz Programa pokazatelji indeksa globalne konkurentnosti ukazuju na zaostajanje u pristupu izvorima financiranja, na nedovoljnu razvijenost tržišta kapitala, nedostatak informatičke pisme-nosti i nedovoljno internetski razvijenu poslovnu ponudu koja bi uvelike olakšala upotrebu Inter-

328 Suzana Aflić, Emil Priskić: Entrepreneurship in Small Family - run Hotels...

neta u platnom i robno-uslužnom prometu; na nedovoljnu povezanost poduzetništva s istraživač-ko-akademskim poduzetništvom te na administrativne prepreke. U sektoru malih i srednjih po-duzeća prisutna je niska produktivnost, nedovoljna kvaliteta proizvoda, nesklonost inovativnosti i izvoznoj usmjerenosti, nejednaka regionalna razvijenost koja doprinosi koncentraciji poduzetniš-tva u većim regionalnim centrima. Unatoč navedenim nedostacima, nažalost, veliki problem hr-vatskog gospodarstva jest insolventnost u poduzetničkom poslovanju, čemu uvelike pridonosi i trenutna financijska kriza na gospodarskom tržištu.

2. Konceptualni okvirU domaćoj literaturi nedostaju radovi i empirijska istraživanja o obiteljskom poduzetništvu, a

ozbiljnije istraživanje za obiteljsko poduzetništvo započinju američki istraživači čija su istraživanja novijeg datuma. Ranija istraživanja o poduzetništvu nalaze se u radovima Schumpetera (iz 1934. godine) i Baumola (iz 1968. godine) koji su inovacijsku ulogu poduzetnika prepoznali u ekonom-skom rastu (Renko, N. Kuvačić, D. Renko, S., 2007., str.73).

Prema službenoj definiciji, malo gospodarstvo i mali gospodarski subjekt u Hrvatskoj čine su-bjekti koji: zapošljavaju prosječno godišnje manje od 250 radnika, neovisni su u poslovanju, ostva-ruju ukupni godišnji promet od 60 milijuna kuna ili imaju zbroj bilanci (ako su obveznici poreza na dobit), odnosno imaju dugotrajnu imovinu (ako su obveznici poreza na dohodak) u vrijednosti do 30 milijuna kuna.

Kod obiteljskih poduzeća radi se o obliku poduzetništva koji nastaje preklapanjem i međusob-nom interakcijom triju podsustava – biznisa, obitelji i vlasništva. Priroda biznisa potpuno je kon-tradiktorna prirodi obitelji jer su obitelji vođene emocijom, dok je biznis vođen objektivnošću i re-alnošću; obitelji su zaštitnički orijentirane prema svojim članovima, biznis znatno manje; obitelji se iskonski odupiru promjenama, biznis bez toga ne može. Obiteljski je biznis onaj biznis u kojem obitelj ima veći dio vlasništva i u skladu s tim ima stalan utjecaj na razvoj biznisa, u kojem je pra-vo glasa tako podijeljeno da obitelj može imati kontrolnu funkciju i u kojem komparativna pred-nost proizlazi i razvija se iz međusobne interakcije obitelji, biznisa i vlasništva, osobito onda kada je obiteljska zajednica jaka.

Niže u tablici 1. prikazani su prednosti i nedostaci obiteljskog poduzetništva.

Tablica 1. Prednosti i nedostaci obiteljskog poduzetništva

Izvor:http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/7.%20PODUZE%C4%86E%20I%20PODUZETNI%C4%8CKO%20OKRU%C5%BDENJE.pdf, pristup podacima 31.03.2012.

PREDNOSTI NEDOSTACI najjednostavniji, najučinkovitiji i najjeftiniji na-

čin samozapošljavanja visoka rizičnost pothvata uz istodobno nizak stupanj

državne skrbi

stvara tradiciju nemogućnost utjecaja na vanjske čimbenike koji se odnose na vladinu politiku, poreze, poduzetničku in-

frastrukturu i slično

velika transparentnost pri poslovanju mogući konflikt među članovima obitelji

Ima pozitivan učinak na okolinu u cjelini te omo-gućava razvoj mikro-okoline i sanaciju određenih makrogospodarskih problema u određenoj zemlji

nemogućnost pri samofinanciranju razvoja te kori-štenja pogodnosti ekonomije obujma


Tablica 1. zorno prikazuje kako je prilično jednostavno otvoriti obiteljski biznis i samozaposliti se, a s obzirom da u obiteljskom biznisu većinu poslovanja kontrolira obitelj, poslovanje je jedno-stavnije i transparentnije. Međutim, mogućnost internog konflikta koji može dovesti do ozbiljnijih teškoća u poslovanju, također, nije zanemariva.

Nakon iznesenih prednosti i nedostataka u malim obiteljskim poduzećima valja navesti i obi-lježja istih, preciznije, autori u daljnjem tekstu navode obilježja malih obiteljskih hotela.

Tablica 2. prikazuje obilježja malih obiteljskih hotela.

Tablica 2. Obilježja malih obiteljskih hotela

Izvor:web.efzg.hr/.../Ugostiteljska_djelatnost__smještaj _i_prateće_usluga.... (pristup podacima 31.03.2012.)

Iz gore navedene tablice br. 2 vidi se da obilježja malih obiteljskih hotela čine 4 ključna faktora, a to su: proizvod, tržište, vlasništvo i financiranje te organizacija i zaposlenost.

3. Stanje poduzetništva u malim obiteljskim hotelima u hrvatskojVeliku gospodarsku važnost za Republiku Hrvatsku predstavlja razvoj turizma zbog njegovog

izrazito visokog ekonomskog učinka u BDP-u (15%) Hrvatske. Mali obiteljski hoteli dio su tog učinka i čine novu turističku ponudu i ujedno su jedan novi se-

gment u hrvatskoj turističkoj ponudi. Razlog nastanka ovakvog novog oblika turističke ponude u Hrvatskoj jest udobnost i komfor koji pruža obiteljski ugođaj svakom gostu posjetitelju. Obiteljsko okruženje nudi jednu intimu i posebnost, kao i toplinu u osobnom pristupu čime još mali obitelj-ski hoteli nose naziv “mali hoteli s velikom dušom”.

Mali obiteljski hoteli nude izvornost, autentičnost i autohtonost lokalnih vrijednosti, pri čemu svaki hotel priča jednu svoju priču, priču podneblja u kojem se nalazi s prepoznatljivim uređenjem interijera, mirisima i okusima lokalne kuhinje, tipičnom vinskom kartom, izletima u obližnje kra-jolike nudeći sportske i rekreativne sadržaje. Prema podacima Udruge malih obiteljskih hotela (OMH – osnovana 2004. godine) u Hrvatskoj djeluje oko 200-tinjak malih obiteljskih hotela. Udru-ga malih i obiteljskih hotela okuplja oko 146 malih hotelijera (i 66 pridruženih članova, gdje se još ubrajaju visokokvalitetna agrodomaćinstva i pansioni). U posljednjih desetak godina otvoreno je 90% hotela od gore navedenog ukupnog broja hotela u Hrvatskoj, a dvije trećine malih obiteljskih hotela otvoreno je u posljednjih pet godina zahvaljujući ponajprije programu resornog Ministar-

PROIZVOD

obično do 40 sobarestoran i barmogućnost pružanja usluga i u ostalim sadržajima:manje prostorije za sastankewellness, fitness

TRŽIŠTE

specijalizirana tržištapretežno individualni gostipersonalizirani odnos s gostom

VLASNIŠTVO I FINANCIRANJE

vlasnik pojedinac ili obiteljpravni oblik – d.o.o. ili obrtvlastiti kapitalsubvencionirano kreditno financiranjegotovinske i negotovinske povlastice za vlasnika

ORGANIZACIJA I ZAPOSLENOST

vlasnik i menadžer u jednoj osobivlasnik definira koncept i uređenje objektajednostavna i fleksibilna organizacijaracionalno zapošljavanjebriga o ukupnoj isplativosti hotela

stva “Poticaj za uspjeh”. Mali hoteli danas čine oko 12 posto udjela u ukupnom broju hotelskih kreveta u Hrvatskoj.

Udruga obiteljskih malih hotela danas funkcionira djelomično i kao klaster te nastoji povezati hrvatske lokalne proizvođače i dobavljače pri investicijskom ciklusu u male hotele, osobito lokal-ne proizvođače prehrambenih proizvoda i vina kako bi se postigli multiplicirajući efekti investici-ja u turizam. U proteklih nekoliko godina Udruga je inicirala i realizirala dosta vrlo značajnih pro-jekata kao što su “Poticaj za uspjeh”, odnosno “Poticaj za obiteljsko hotelijerstvo” koji osigurava-ju povoljnije izvore financiranja za male hotelijere, zatim izradu kataloga “Obiteljski i mali hoteli” koji se u suradnji s HTZ-om (Hrvatska turistička zajednica) distribuira u 95 tisuća primjeraka na je-danaest svjetskih jezika, ugovore s 20-ak dobavljača, uključujući Konzum, Podravku, Croatia osi-guranje, SMS, HAK i dr., a tom se suradnjom osiguravaju članovima povoljniji rabati i godišnji bo-nusi na ostvareni promet.

Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj malog obiteljskog hotelijerstva, a potražnja za malim obiteljskim hotelima u stalnom je porastu. U ukupnom broju hotelskih kreveta mali obiteljski ho-teli sudjeluju s oko 10 posto u odnosu na velike hotelske sustave. Cilj je Udruge sudjelovati s 50 posto u ukupnoj hotelskoj strukturi u idućih sedam do deset godina. Primjera i usporedbe radi, u Italiji i Austriji mali hoteli sudjeluju sa 70 posto u ukupnoj hotelskoj strukturi. Prema procjenama Udruge malih i obiteljskih hotela od 50 tisuća domaćinstava - iznajmljivača čak 2000 je spremno za transformaciju u male hotele. U Udruzi smatraju da se u malim obiteljskim hotelima može i tre-ba sagraditi najmanje 60 tisuća kreveta u idućih sedam do deset godina (internetski članak, pri-stup podacima 31.03.2012., članak objavljen 12.12.2007.).

Mali i obiteljski hoteli jako puno ulažu u kvalitetu usluge, oni se danas mogu mjeriti s najbolji-ma u Europi. U njih se odlazi na najbolju gastronomsku ponudu, kao i u Francuskoj. Tome prido-nosi i inicijativa Ministarstva turizma o certificiranju takvih restorana i potpori onima koji nude zdrave namirnice, istaknuo je Šime Klarić, predsjednik Nacionalne udruge malih i obiteljskih hote-la u Republici Hrvatskoj. Polovica malih i obiteljskih hotela radi cijelu godinu, a polovica sezonski osam mjeseci oko 188 dana u godini. Zagovornici malih hotela smatraju da bi se Hrvatska u tom segmentu u budućnosti trebala ugledati na Italiju, Austriju, Švicarsku ili Francusku koje 70 po-sto cijele turističke smještajne ponude temelje upravo na malim i obiteljskim hotelima. Unatoč često i višoj kvaliteti od sličnih hotela u tim zemljama, hrvatski su mali hoteli još uvijek po cije-nama 20 do 30 posto jeftiniji, a upravo iz tih zemalja i cijele zapadne Europe te Skandinavije i SAD-a i dolazi najznačajniji broj stranih turista, koji u anketama hrvatske male hotele ocjenjuju konkurentnim čak i boljima nego u navedenim zemljama.

4. Statistički podaci turizma u hrvatskojU ovom poglavlju autori donose najznačajnije statističke podatke hrvatskog turizma. Grafu jedan prikazuje strukturu smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj za lipanj 2011. godine, a ta-

blica br.3 prikazuje iskorištenost hotelskog smještaja po regijama u Republici Hrvatskoj.



Graf 1. Struktura smještajnih kapaciteta u lipnju 2011. / Market share of accommodation faciliti-es, June 2011

Na grafu 1. vidljivo je da vodeću ulogu u smještajnom kapacitetu hrvatskog turizma ima pri-vatni smještaj na koji otpada visokih 46% , zatim slijede kampovi s 28%, hotelski smještaj čini 14%, ostale smještajni kapaciteti 5%, dok na apartmanski smještaj otpada 4%, a na turistički smještaj niskih 3% smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj.

U tablici br. 3 prikazana je iskorištenost hotela prema turističkim regijama

Tablica 3. Iskorištenost hotela prema turističkim regijama

Izvor:Izvješće:BIST-Sustavposlovneinteligencijeuturizmu;www.iztzg.hr/(pristuppodacima30.03.2012.)

Najveća iskorištenost hotela bila je u gradu Zagrebu u 2011. godini, prema podacima iz tabli-ce br. 3., slijede ga Kvarner i gorje, na trećem mjestu u Hrvatskoj nalazi se Istra, dok se na posljed-njem mjestu nalazi kontinentalna Hrvatska.

Kvarner i

gorjezadarskopodručje

šibenskopodručje

splitsko- makar-

skopodručje

dubro-vačko

područjegrad

Zagrebkonti-

nentalnaHrvatska

Hrvat-ska -

Ukupno

I.-IV. 18,3 13,1 10,7 10,2 11,1 28,6 22,1 15,3

V.-VI. 59,8 53,6 55,7 54,9 57,1 46,7 14,8 55,3

Uku-pno I.VI.

30,8 25,2 24,7 24,3 25,5 34,9 24,0 27,7

5. ZaključakMalo i srednje poduzetništvo u obiteljskim i malim hotelima predstavlja velik potencijal za ra-

zvoj obiteljskog turizma u Republici Hrvatskoj. Međutim, da bi se omogućio kvalitetan razvoj ma-log turističkog poduzetništva u Hrvatskoj potrebno je ukloniti prepreke za razvoj koje se izme-đu ostalog odnose na: sporu administraciju, složenu birokraciju te nedovoljno vladinih poticajnih mjera, kao i na lošu komunikaciju u javno-privatnom partnerstvu. Akademska i istraživačka zajed-nica trebala bi posvetiti veću pažnju obiteljskom poduzetništvu budući da su empirijska istraživa-nja vrlo nedostatna.

Boljom suradnjom javnog i privatnog turističkog sektora zasigurno se mogu očekivati bolji re-zultati za sve dionike u malom obiteljskom turističkom poduzetništvu. Svi dionici zajedno moraju surađivati na inovacijama proizvoda vodeći se pritom idejom da treba biti najbolji, jer uvjeti za to postoje, a treba ih samo znati prepoznati i pametno iskoristiti za bolju turističku ponudu Hrvatske. Potrebno je nastaviti tražiti načine da i država više stimulira turističko poduzetništvo te da se mje-re iz Akcijskog plana stvarno realiziraju, posebno smanjujući različite naknade i davanja na lokal-noj razini koja samo dodatno opterećuju davanjima ionako preopterećen turistički sektor. Svaka-ko treba izbjegavati situacije u kojima je zbog visokih troškova i raznih davanja jeftinije zatvoriti objekt i raditi svega dva-tri mjeseca u godini. Treba stvoriti uvjete u kojima će se isplatiti raditi ci-jelu godinu. Smanjena stopa PDV-a u turističkoj i ugostiteljskoj djelatnosti koja će se, prema naja-vama iz Vlade, primjenjivati od 1. siječnja 2013. godine omogućit će poduzetnicima koji su ujed-no i članovi u Nacionalnoj udruzi malih i obiteljskih hotela ulaganje u unapređenje kvalitete ponu-de, obnavljanje objekata i općenito nove investicije te zapošljavanje novih radnika, a gostima kva-litetniju ponudu i nižu cijenu. Vjeruje se da će manja stopa PDV-a doprinijeti i smanjenju sive eko-nomije u turizmu, čime bi i javni i privatni sektor bili na dobitku.

AbstractTourism is one of the most important sectors in the economy, especially in Croatia, where it makes 15% of GDP. Therefore the investment in the tourism sector is very important seg-ment for the further development of Croatian. Each entrepreneur as potential investor in the establishment of a family-run hotel is welcome to the tourist market is saturated with a large hotel companies. The new direction of entrepreneurial investments in Croatia are a family-run hotels, which would represent innovative tourist offer in the Croatian tourism. Perspective of such development was recognized by the government accepting the loan program for small family businesses in tourism, which is to be open 200-300 new family-run hotels of high category. The project has the potential for development, because they allow the inclusion of small entrepreneurs in the tourist race with a hotel companies with a recog-nizable brand. The aim is to show the current position of small entrepreneurs the investors in the family-run hotels on the Croatian tourist market.

Keywords: entrepreneurship, small entrepreneur, Croatian tourist market, family-run hotels



Literatura 1. Bartoluci, M. Budimski, V. (2010). Upravljanje poduzetnickim projektima u turizmu Republike Hrvatske. Acta

turistica, Vol.22, No.2. 2. Colin, J. (May 2002). Locational strategies of international hotel corporations in Eastern central Europe.

Doctoral dissertation. Faculty of Economic and Social Sciences at the University of Fribourg. Switzerland. 3. Čizmar, S. (2011). Poslovanje hotela. Struktura hotelske industrije. Ekonomski fakultet Zagreb, Hrvatski tu-

rizam u brojkama, br. 2. 4. Modrić, J.A. (studeni 2006). Financiranje u turizmu i ugostiteljstvu. Zagreb: Ministarstvo mora, turizma,

prometa i razvitka. 5. Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva (travanj 2008). Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. Mini-

starstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. 6. Pivevic, S. (2006). Primjena umrežavanja u poslovanju malih hotela. Magistarski rad. Ekonomski fakultet

Zagreb. 7. Renko, N. Kuvačić, D. Renko, S. (2007). Analiza empirijskog istraživanja o obiteljskom poduzetništvu u Repu-

blici Hrvatskoj. Ekonomski pregled, 58 (1-2) 72-90. 8. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1436.pdf (Sačuvano: 30.03.2012). 9. https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:9NaHdNvBH5cJ:web.efzg.hr/dok/TUR/Ugostiteljska_djelat-

nost_-_smje%25C5%25A1taj_i_prate%25C4%2587e_usluga.ppt+efzg+ugostiteljska+djelatnost+i+prate%C4%87a&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEEShU8b281GGTk7UEFVEi3u7PcZQz5qqec16beIAAZJjXik6ACkRAFsW4d1qiFgRW7cg21gTm2uZSmrGDiGJ5hf91XknZCwGz8ZGGRRjSeRX4dOMDqhXLV4gPfHtpR771Px5OJM6v&sig=AHIEtbQm08I6Or83DrxUnBisk0y3kH_Y2A (Sačuvano: 31.03.2012).

10. http://web.efzg.hr/dok/TUR/avlahov//SC_P2_struktura%20hotelske%20industrije_PREZ_2011.pdf(Sačuvano: 31.03.2012).

11. http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/17427.pdf (Sačuvano: 30.03.2012).12. http://www.hok.hr/cro/content/download/1751/9280/file/Financiranje%20u%20turizmi%20i%20ugosti-

teljstvu,%20predstavnica%20Ministarstva%20mora,%20turizma,%20prometa%20i%20razvitka,%20J.%20Ana%20Modri%C4%87.pdf (Sačuvano: 31.03.2012).

13. http://iztzg.hr/UserFiles/Pdf/Projekti/Informacije/Hrvatski-turizam-u-brojkama-2011-Broj-02.pdf (Sačuva-no: 30.03.2012).

14. http://www.mint.hr/UserDocsImages/110530-analiza-2010-w.pdf (Sačuvano:30.03.2012).15. http://www.omh.hr/default.aspx?id=17 (Sačuvano: 31.03.2012).

Socijalna preduzeća u Srbiji pred izazovima procesa Evropskih integracija

Dragan Ilić, docent, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija, +381 63 539 965, +381 21 469 513, [email protected] Drakulić, diplomirani ekonomista – master, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija, Tatjana Vučurević, diplomirani ekonomista – master, Katedra za marketing, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21 000 Novi Sad, Srbija,

SažetakPovećanjem socijalnih potreba i neophodnosti da se osmisle dodatne mogućnosti prevlada-vanja problema ranjivih grupa, pre svega nezaposlenih i siromašnih, moderna evolucija drža-ve blagostanja na Zapadu, ali i tekuća reforma socijalne politike u postkomunističkim zemlja-ma, usmerava se na nove oblike ekonomskih inicijativa koje se mogu svrstati u treći sektor, a ulaze u široku definiciju socijalnih preduzeća. Organizacije obuhvaćene zajedničkom kon-cepcijom razlikuju se po nazivu, pravnoj osnovi po kojoj se osnivaju, unutrašnjoj organizaciji, statusu članova (zaposleni i volonteri), ciljnim grupama i drugim osobinama a njihova zajed-nička osobina je da podrazumevaju programe radne i socijalne integracije.Istraživanje aktera koji odgovaraju socijalnim preduzećima u Srbiji preduzeto je s ciljem da se doprinese bližem razumevanju i promociji ovih novih formi organizovanja u svetlu evrop-skih integracija kojima Srbija teži.Centralni deo istraživanje je usmeren na „analizu slučaja” tipičnih organizacija koje odgo-varaju definiciji socijalnih preduzeća. U okviru istraživanja vodili smo se primerima „dobre prakse” jer oni uspevaju da ostvaruju svoju ulogu pomoći i podrške društveno ranjivim gru-pama i mogu da posluže za promociju socijalne ekonomije. Istraživanje je sprovedeno u vidu pregleda glavnih osobina ovih organizacija, ciljnih grupa na koje se odnose programi, njiho-vog načina osnivanja, finansiranja i drugih osobenosti koje pomažu razumevanju ovih tipo-va organizovanja.

Ključne reči: socijalna preduzeća, znanje, konkurentnost, evropske integracije.

1. UvodU savremenom smislu prva socijalna preduzeća pojavljuju se u Italiji krajem 80-tih godina, ali

su se slične organizacije brzo širile u razvijenim zemljama Evrope tokom devedesetih godina. Stu-diju smo usmerili na nastanak, tipologiju i rasprostranjenost novih oblika socijalnih preduzeća, a pojedine osobine i generalizacije se u najvećoj meri zasnivaju na rezultatima komparativnih prou-čavanja socijalnih preduzeća u okviru EMES (Evropske istraživačke mreže). Nastojali smo da osve-tlimo glavne dimenzije ovih aktera koje su navode kod onih autora koji su se najviše bavili njiho-vim proučavanjem, kao što su Carlo Borzaga (Borcaga, 2004), Roger Spear (Spir, 2004), Giulia Ga-lera (Galera, 2004), Marta Nyssens (Nisan, 2006) i drugi istraživači u okviru pomenutog kompa-rativnog projekta koji podržava Evropska unija. Iako se radi o definicijama koje odražavaju isto-rijske i kulturne razlike ovih zemalja kao i razlike u pravnim sistemima koji su se razvijali u pojedi-nim zemljama, prema svim autorima koje navodimo socijalna preduzeća se nalaze u spektru „tre-

336 Dragan Ilić, Aleksandra Drakulić, Tatjana Vučurević: Socijalna preduzeća u Srbiji...

ćeg sektora” i „neprofitnih organizacija”, jer imaju zajedničke karakteristike ovih organizacija: do-brovoljnost udruživanja, formalnu organizacionu strukturu i autonomni sistem donošenja odluka.

2. Socijalna preduzeća u SrbijiPravni okvir socijalnih preduzeća predstavljen je na primeru Srbije koji pokazuje da kriza dr-

žave blagostanja i narasle socijalne potrebe dovode do neophodnosti da se pronađu novi putevi i alternativna rešenja u socijalnoj politici prema ugroženim grupama. Razvoj socijalnih kooperativa posmatra se sa stanovišta pravnih reformi koje su omogućile nagli porast ovih organizacija. Uka-zuje se i na delotvornost socijalnih kooperativa u odnosu na ciljne grupe koje su primaoci socijal-nih usluga (stari i bolesni, korisnici psihijatrijskih usluga, zavisnici od droga, dugotrajno nezaposle-ni, emigranti i druge ugrožene i ranjive grupe).

Interesovanje za alternativne oblike proizvodnje i organizovanja usluga u Srbiji potiče od op-šteg porasta broja i značaja organizacija trećeg sektora kao i realnih potreba da se prevazilaze pro-blemi nezaposlenih. To je nekonvencionalan način da se dopuni mreža državnih i privatnih progra-ma socijalne politike i tako jača socijalna kohezija i integracija posebno ugroženih grupa. U poseb-nom poglavlju razmatra se razvoj potencijalnih socijalnih preduzeća u Srbiji, a dimenzije i funkcije koje odgovaraju socijalnim preduzećima nalaze se u sledećim tipovima organizacija:

• - nevladinim, neprofitnim organizacijama, organizacijama koje su osnovane po Zakonu o udruženjima građana, a bave se nekim oblicima proizvodnje i pružanja usluga;

• - verskim organizacijama ukoliko te organizacije izvode programe koji odgovaraju definiciji socijalnih preduzeća, a to su najčešće programi socijalnih usluga starima i ugroženima;

• - kooperativama, odnosno zadrugama kao organizacionim oblicima koji su registrovani na osnovu Zakona o zadrugama, a odgovaraju savremenoj definiciji socijalnih preduzeća.

Pravni okvir delovanja ovih organizacija razmatra se detaljno, a analiza se fokusira na ključ-ne subjekte socijalne ekonomije u Srbiji: nevladine, neprofitne organizacije, zadužbine, fondacije i fondove, verske organizacije i zadruge. Posle sagledavanja potencijala za razvoj socijalnih predu-zeća u Srbiji pažnju smo usmerili na sledeće zadatke koji bi podstakli realizaciju ove ideje:

• - organizovanje centra koji bi podsticao i koordinirao organizacije koje odgovaraju socijal-nim preduzećima, održavao odnose sa državnim institucijama i međunarodnim organizaci-jama u ovoj oblasti i služio kao katalizator za novi kooperativni pokret;

• - promociju odgovarajućeg pravnog okvira koji bi regulisao socijalna preduzeća u skladu sa postojećim evropskim primerima kao i pravnim rešenjima zemalja u regionu Istočne i Centralne Evrope;

• - organizovanje raznih mogućnosti za sticanje obrazovanja i veština u cilju razumevanja ulo-ge i značaja socijalnih preduzeća (u okviru univerzitetskog obrazovanja, posebno organizo-vanih seminara i drugih oblika učenja);

• - publikovanje biltena i drugih značajnih informacija korisnih za razumevanje I promociju novih iskustava u svetu.

Zaključujemo da promocija socijalnih preduzeća u Srbiji treba da prevazilazi postojeće pravne i organizacione probleme kako bi se afirmisao novi potencijal za smanjivanje nezaposlenosti i so-cijalne izolacije. Prevazilaženje predrasuda prema zadrugarstvu kao kompromitovanoj praksi tre-balo bi da ustupi mesto novom razumevanju mogućnosti socijalne ekonomije koja, u okviru alter-nativnih formi, otkriva potencijal za organizovanje socijalnih usluga, terapiju ili rehabilitaciju pu-tem pomoći i samopomoći na lokalnom nivou.


3. Tipovi i karakteristike aktera koji odgovaraju socijalnim preduzećima

Početkom devedesetih godina u Srbiji dolazi do osnivanja novih i renesanse starih oblika or-ganizovanja koji bi se mogli svrstati u aktere civilnog društva i organizacije trećeg sektora. Nepo-sredni pokretači novih oblika građanskog okupljanja bili su aktuelni društveni događaji devedese-tih: izbeglička kriza, ugrožavanje političkih i socijalnih prava, degradacija kvaliteta života u lokal-nim zajednicama i socijalni problemi koji su pogađali svakodnevni život građana. Na društvenoj sceni početkom devedesetih pojavljuju se, pored manjeg broja zatečenih alternativnih udruženja i organizacija, veći broj novih udruženja i grupa, uglavnom: mirovnih, feminističkih, humanitarnih, grupa za zaštitu ljudskih prava i drugih građanskih inicijativa. Najveći broj alternativnih organiza-cija nastaje kao izraz građanskog nezadovoljstva i potrebe da se pokaže neslaganje i distanca od aktuelnih događaja ili da se samoorganizovanjem rešavaju problemi i interesi pojedinih društve-nih grupa. U kasnijem razvoju ovog sektora programi se usmeravaju na ugrožene društvene gru-pe, a tranzicioni procesi i rastuća nezaposlenost upućuju potencijale nevladinih, neprofi tnih orga-nizacija na socijalne programe, implementaciju dugoročnih reformskih projekata, pružanje uslu-ga i saradnju sa državom.

Teško je govoriti o brojnosti, tipovima i misiji organizacija u okviru nevladinog, neprofitnog sektora u Srbiji s obzirom na nepouzdanu statističku evidenciju. Pored toga, od velikog broja regi-strovanih organizacija, samo jedan manji deo ovog sektora postaje aktivan društveni činilac koji je u mogućnosti da kontinuirano izvodi programe, dok se mnoge od registrovanih organizacija gase i nestaju, te je teško utvrditi stvarne podatke o njihovoj brojnosti i vrstama. Prema istraživanjima nevladinog, neprofitnog sektora (Kolin, 2005) može se zapaziti da su aktivnosti koji pripadaju ne-kom obliku socijalne zaštite, odnosno organizaciji socijalnih usluga najzastupljeniji programi sek-tora. Deo njih su udruženja invalida koja su se formirala kao organizacije za samopomoć i okuplja-ju hendikepirane građane. Ove organizacije razvijaju alternativne i dopunske programe u odnosu na institucionalizovanu mrežu državnih oblika zaštite, jer nude socijalne usluge, podstiču aktivi-zam rizičnih grupa, programe osposobljavanja ugroženih za samostalno sticanje sredstava i akcije koje doprinose integraciji i smanjivanju socijalne izolacije.

Razvoj i izgradnja zajednice takođe je značajna aktivnost za jednu komponentu trećeg sek-tora u Srbiji. Asocijacije građana koje predstavljaju ove organizacije uglavnom se usmeravaju na razvojne i infrastrukturne probleme svojih lokalnih zajednica, ali i na posebne probleme nekih društvenih grupa u zajednici pa se bave konkretnim programima socijalizacije, integracije izbegli-ca, psihološke pomoći i rešavanja socijalnih, kulturnih i komunalnih problema lokalne zajednice. Ovde su svrstane i različite demokratske inicijative koje se ostvaruju u okviru mreža različitih or-ganizacija, pa promovišu multikulturalnost, toleranciju, mirno rešavanje sukoba i izgradnje zajed-nice u etnički mešovitim regionima.

U odsustvu pouzdane statistike o socijalnim akterima koji bi mogli odgovarati socijalnim pre-duzećima u Srbiji, bliže određenje brojnosti i tipova socijalnih institucija koje podrazumevaju novi način radne integracije ili organizovanja usluga, polazi od organizacija trećeg sektora, odnosno od udruženja građana, verskih organizacija i mreže kooperativa, odnosno zadruga. Radi se o or-ganizacionim oblicima koji implementiraju ekonomske i socijalne programe, a nastaju na osnova-ma Zakona o udruženjima građana (1989), Zakona o zadrugama (1996) i Zakona o verskim zajed-nicama. Prema preliminarnim istraživanjima koja su realizovana u okviru komparativnog projek-

ta Univerziteta u Trentu (Kolin, 2004) tri su najznačajnije grupe organizacija trećeg sektora u Srbi-ji koje odgovaraju socijalnim preduzećima: grupe za samopomoć nastale u okviru udruženja gra-đana, verske organizacije i kooperative, odnosno nove zadruge nastale na osnovama Zakona o zadrugama.

4. Aktuelni zakonski okvir socijalnih preduzeća u Srbiji na primeru zadruga

Novi Ustav Republike Srbije od 2006. godine (čl. 86) garantuje jednaku pravnu zaštitu svih oblika svojine: privatne, zadružne i javne svojine. S obzirom da novi Zakon o zadrugama još uvek nije donet, u daljem tekstu prezentovane su ključne zakonske odredbe o osnivanju, organizaciji, upravljanju i radu zadruga prema trenutno važećim propisima. Zadruga je, prema zakonskoj defi-niciji, oblik organizovanja fizičkih lica, zadrugara, u kojoj oni, poslovanjem na zadružnim principi-ma: dobrovoljnosti i solidarnosti, demokratičnosti, ekonomskog učešća, jednakog prava upravlja-nja, samostalnosti, ekonomskih, socijalnih i kulturnih interesa (čl. 1).

Zadruga se može osnovati radi obavljanja različitih delatnosti, tako da je mogućno osnivanje zemljoradničkih, stambenih, potrošačkih, zanatskih, zdravstvenih, omladinskih, studentskih i dru-gih vrsta zadruga za obavanje proizvodnje, prometa robe i vršenje usluga. Zakon dopušta i moguć-nost osnivanja štedno-kreditnih zadruga (čl. 2).

Zakonom je predviđen minimalni broj fi zičkih lica koja mogu osnovati pojedine vrste zadruga. Tako, potrošačku zadrugu može osnovati najmanje 10 fi zičkih lica, dok je za osnivanje stambene zadruge potrebno udruživanje najmanje 30 fizičkih lica (čl. 9).

Zadruga se osniva sklapanjem ugovora o osnivanju, čiji su elementi zakonom precizno utvrđe-ni (čl. 11). Osnivači su dužni da na osnivačkoj skupštini usvoje zadružna pravila kojima detaljno re-gulišu pravni status zadrugara, međusobna prava i obaveze

5. Predlozi za promociju socijalnih preduzećaOrganizacije koje odgovaraju socijalnim preduzećima u Srbiji tek od nedavno počinju da privla-

če pažnju kao potencijal koji može da ublaži posledice tranzicije i pruže mogućnosti zapošljavanja. Najveći broj programa koji imaju ekonomske i socijalne ciljeve, jer organizuju neki oblik proizvod-nje ili se bave socijalnim uslugama, nalazimo u okviru udruženja građana, religijskih grupa i koo-perativa, a sadržaj programa uglavnom se odnosi na pomoć i socijalnu integraciju ranjivih grupa. U poslednjih nekoliko godina zadruge su identifi kovane kao katalizator socijalnih reformi i u okvi-ru programa sindikalnih organizacija kao i Nacionalne službe za zapošljavanje, a posebno kada se traže rešenja za smanjivanje siromaštva, marginalizacije i nezaposlenosti. Koncept radničke koo-perative, npr. prihvaćen je kao nova komponenta u sprovođenju projekta „Otpremninom do po-sla” Nacionalne službe za zapošljavanje, koji se realizuje pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija i Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Zadruge su prepoznate i kao model ekonomskog osnaživanja žena, koji posebno promoviše i afirmiše Asocijacija za žensku inicijativu, u okviru pro-jekta „Žensko zadrugarstvo - izazov i šansa” o čemu je bilo reči.

U skladu sa dokazanom ulogom socijalnih preduzeća da pospešuju procese socijalne integra-cije kao i težnji Srbije da u skladu sa procesom pristupanja Evropskoj uniji izradi prioritete u reša-vanju siromaštva i nezaposlenosti kao ključnih pitanja socijalne isključenosti, predlažu se slede-će aktivnosti:



• - integrisanje politike razvoja socijalnih preduzeća u planove za realizaciju svih strateških dokumenata: Strategije za smanjivanje siromaštva, Strategije unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Srbiji, Nacionalne strategije zapošljavanja, Strategije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, Strategije razvoja poljoprivrede, Strategije reforme sistema socijalne zaštite i drugo;

• - izgradnja povoljnog normativnog okvira za paralelni razvoj svih organizacionih formi so-cijalnog preduzetništva, uključujući zadruge/kooperative, udruženja građana, fondacije i druge organizacione forme, po ugledu na rešenja u državama Evropske unije i zemljama u regionu Istočne i Centralne Evrope;

• - usvajanje sveobuhvatnih i koordinisanih ekonomskih, fiskalnih i drugih mera za podstica-nje razvoja socijalne ekonomije i permanentno praćenje I evaluacija njihovih efekata;

• - organizovanje centra koji bi podsticao i koordinirao organizacije iz oblasti socijalne ekono-mije, održavao odnose sa državnim institucijama i međunarodnim organizacijama u ovoj oblasti i služio kao katalizator za novi kooperativni pokret;

Ukratko, reafirmacija socijalne ekonomije treba da prevaziđe postojeće pravne i organizacio-ne probleme kako bi se u Srbiji afirmisao novi potencijal za smanjivanje nezaposlenosti i socijal-ne izolacije. Prevazilaženje predrasuda prema zadrugarstvu kao prevaziđenoj i kompromitovanoj praksi trebalo bi da ustupi mesto novom razumevanju ovih organizacionih formi kada se u njima vidi novi potencijal za organizovanje socijalnih usluga, terapiju, rehabilitaciju na osnovama pomo-ći i samopomoći na lokalnom nivou.

6. Istraživački deo projekta Odnosi se na pregled odabranih organizacionih oblika koji odgovaraju savremenoj definiciji

socijalnih preduzeća u Srbiji sa ciljem da se doprinese boljem razumevanju i promociji ovih formi društvenog organizovanja. Podsticajni zakon o alternativnim oblicima ekonomije ne postoji, pa se organizacione forme koje bi odgovarale definiciji socijalnih preduzeća u Srbiji osnivaju u skladu sa Zakonom o udruženjima građana, Zakonom o verskim organizacijama kao i Zakonom o zadruga-ma u slučajevima kada novi akteri imaju u svojim programima neke oblike proizvodnje ili usluga. Oblici organizovanja koji bi odgovarali modernom pojmu socijalnih preduzeća u Srbiji uglavnom se razvijaju u okviru inicijativa nevladinih, neprofitnih organizacija, a organizacioni oblici koji od-govaraju socijalnoj ekonomiji najviše se ispoljavaju u oblasti socijalnih usluga, ekoloških pokreta i preduzetničkih inicijativa ženskog pokreta.

U situaciji kada izostaje zainteresovanost zvanične politike, adekvatna promocija alternativ-ne ekonomije, njenih postignuća i široke primene u zemljama Evropske unije i regiona, prve aktiv-nosti ovih organizacija, njihov domet i problemi uglavnom ostaju nezapaženi i bez odgovarajućih analiza i ocena. Stoga istraživanje novih oblika proizvodnje i pružanja usluga koje se odvija u orga-nizacionim oblicima koji odgovaraju socijalnim preduzećima prethodi promociji ovih aktera i pre-porukama koje treba doneti u cilju podsticanja njihovog razvoja.

Rezultati istraživanja biće značajni za rekonstrukciju socijalne politike, a posebno kada je u pi-tanju kreiranje programa socijalnih usluga kao i programa zapošljavanja ranjivih grupa nezaposle-nih (žene, invalidi, stariji radnici i sl). Istraživanje treba da bude značajno i za nevladine, odnosno neprofitne organizacije i kooperative jer ukazuje na domet novih programa u kojima ovi organiza-cioni oblici pružaju podršku ugroženim grupama i podstiču inovacije u socijalnoj politici.

Primer 1.Organizacija: Udruženje paraplegičaraGlavni ciljevi, aktivnosti i ostvareni projekti Organizacija radi na poboljšanju života lju-

di sa invaliditetom, kroz povećanje pristupač-nosti životnog okruženja, organizovanje i za-pošljavanje osoba sa invaliditetom. Takođe rade na nabavci ortopedskih pomagala, i leko-va. Prate se zakonski propisi, i pruža pomoć za ostvarivanju pomoći prava invalidima. Trude se da afirmišu Udruženje putem sredstava in-formisanja. Održavaju stalne kontakte sa orga-nima lokalne vlasti. Organizuju razne kulturne i sportske manifestacije, i sarađuju sa drugim organizacijama. Realizovani projekti se odnose na zapošljavanje invalida, organizovanje škola za rad na računaru, psiho-socijalnu podršku te-lesnim invalidima.

Grupe kojima su okrenuti programi Osobe sa invaliditetom svih kategorija.Koji su glavni problemi u svakodnevnom

raduGlavne teškoće se odnose na nedostupnost

životnog okruženja, kao i nemogućnost zapo-šljavanje osoba sa invaliditetom.

Teškoće sa kojima se suočavaju programi Političke promene na lokalnom nivou, kao i objektivne okolnosti pri organizovanju aktiv-nosti (npr. loše vreme).

Saradnja sa volonterima i medijima Dobrovoljan rad je imperativ. Odnos sa me-dijima je izvanredan, odlična saradnja sa lokal-nim medijima, pruža im se ogroman medijski prostor.

Kako država može da pomogne rad organi-zacija sličnih Vašoj?

Uključivanjem što većeg broja osoba sa in-validitetom kao svojih konsultanata, dono-šenje pozitivnih zakonskih propisa i njihova primena.

Dodatni predlozi / komentari Neophodno je uključivanje što većeg broja osoba sa invaliditetom i kreiranje novih politika. Za osobe sa invaliditetom bi ulazak u politiku bio od velikog značaja.

Primer 2. Lokalno udruženje građanaOrganizacija



Glavni ciljevi, aktivnosti i ostvareni projekti Glavni ciljevi organizacije se odnosi na ko-rišćenje informacionih tehnologija: podići do-stupnost moderne tehnologije, opsluživanje organizacija civilnog društva, doprinos šire-nju mogućnosti zaposlenja, jačanje veza date sredine i regiona, obrazovanje i usavršavanje i kulturno uzdizanje kroz primenu savremene tehnologije, doprinos formi socijalnog staranja sredine na osnovama solidarnosti, doprinos ja-čanju mesne demokratije, podrška zaštiti ljud-skih i manjinskih prava, informatičko edukova-nje dece i odraslih. Kada postoje takvi projekti preduzeće nudi humanitarnu pomoć i usluge: zdravstvene brige (preventivno merenje krv-nog pritiska I šećera u krvi), deljenje osnovnih životnih sredstava najugroženijima

Grupe kojima su okrenuti programi Programi su usmereni ka populaciji lokalne zajednice. Zavisno od projekta, nekada su cilj-na grupa najugroženiji ljudi, a sekundarne cilj-ne grupe su stanovništvo okolnih opština (or-ganizacija otvorenog tipa).

Koji su glavni problemi u svakodnevnom radu

Materijalni problemi se odnose na nepo-stojanje ustaljenih donacija, pa zavise od vo-lje donatora. Organizacijski problem se odno-se na nedostatak volontera, pa se teško „pokri-vaju” u kadrovskom i materijalnom smislu. Ta-kođe, zajednički projekti su teškoća u smislu da je teško okupiti sve civilne organizacije na jed-nom zadatku. U takvoj vrsti projekta ponekad bude problema i u saradnji sa državnim orga-nima. Obično nosilac projekta sav posao iznosi sam, zbog neorganizovanosti i nedostatka bo-lje saradnje. Ne postoji zadovoljavajuća sarad-nja sa lokalnom samoupravom (ponekad). Ta-kođe, plaćanje poreza na promet predstavlja promet.

Teškoće sa kojima se suočavaju programi Nedovoljno savremena tehnička opremlje-nost, što proizilazi iz nedostatka materijalnih sredstava. I gore navedeni zajednički projekti, gde je otežana saradnja različitih organizacija I državnih organa. Često dobijaju kritike da su im cene usluga slične tržišnim.

Saradnja sa volonterima i medijima Odlična. Sa medijima, izuzetno dobra, na-ročito sa lokalnim medijima. I sa regionalnim je dobra, ali postoji potreba za većim odzivom nacionalnih medija.


Usvajanjem zakona o NVO, radi drugačijeg tretmana tih organizacija od profitnih. Takođe, republički organi za socijalnu politku bi mogli pomoći u ostvarenju takvog cilja.

Dodatni predlozi / komentari Država bi mogla da pokriva makar osnovne režijske troškove organizacije.

Primer 3.AUDIOLOŠKI CENTAR NOVI SAD Savez gluvih i nagluvihOrganizacijaGlavni ciljevi, aktivnosti i ostvareni projekti Glavni ciljevi organizacije se odnosi na ko-

rišćenje informacionih tehnologija: podići do-stupnost moderne tehnologije, opsluživanje organizacija civilnog društva, doprinos šire-nju mogućnosti zaposlenja, jačanje veza date sredine i regiona, obrazovanje i usavršavanje i kulturno uzdizanje kroz primenu savremene tehnologije, doprinos formi socijalnog staranja sredine na osnovama solidarnosti, doprinos ja-čanju mesne demokratije, podrška zaštiti ljud-skih i manjinskih prava, informatičko edukova-nje dece i odraslih. Kada postoje takvi projekti preduzeće nudi humanitarnu pomoć i usluge: zdravstvene brige (preventivno merenje krv-nog pritiska I šećera u krvi), deljenje osnovnih životnih sredstava najugroženijima

Grupe kojima su okrenuti programi Glavni cilj im je briga o licima sa oštećenim sluhom: evidencija lica, dijagnostika i upućiva-nje na specijalizovane ustanove, govorne i sluš-ne vežbe, pripreme za školu, prevodilačka služ-ba (ovlašćeni su od strane Ministarstva prav-de), edukacija roditelja čija deca imaju ošteće-nje sluha, ORL pregled i audiometrija, nabavka i održavanje slušnih pomagala, organizovanje umetničkih, sportskih aktivnosti u cilju socija-lizacije, humanitarna pomoć članovima, obi-lazak bolesnih i starijih članova, zapošljavanje članova (u zaštitnim radionicama DES koje je organizovao Savez), posredovanje u otvorenoj privredi, pomoć u registraciji samostalnih de-latnosti, izdavanje brošura, knjiga..



Koji su glavni problemi u svakodnevnom radu

Glavni problemi se odnose na nedostatak finansijskih sredstava (često ne mogu da pokri-ju osnovne troškove volontera). Takođe, pro-blem predstavlja šifra delatnosti, to jest zakon-ski okvir delovanja. Ne postoje značajniji pro-blemi u unutrašnjoj organizaciji.

Teškoće sa kojima se suočavaju programi Nedostatak materijalnih sredstava, što je limitirajući faktor naročito u humanitar-nim aktivnostima i kada je u pitanju plaćanje volontera.

Saradnja sa volonterima i medijima Volonterski rad je od vitalnog značaja kako za klijente tako i za društvo. Imaju i dobar od-nos sa medijima.


Najviše zakonskim regulativama: Zakon o zabrani diskriminacije invalida (u izvršnoj funk-ciji). Takođe, neophodno je definisati i invalid-ske organizacije, i putem finansijske pomoći I boljom saradnjom sa državnim institucijama.

Dodatni predlozi / komentari Pored već navedenih finansijskih sredsta-va, medijskim putem kroz informisanje druš-tva o određenoj problematici i organizacijama koje se njom bave može se umnogome pomo-ći i organizacijama, i korisnicima.

7. ZaključakDefinisanje preporuka u ovoj oblasti je jako nezahvalan zadatak, budući da je sam koncept so-

cijalnog preduzetništva tek na početku razvoja, što smo ranije i napomenuli. Tim je teže definisati preporuke koje ne bi prejudicirale terminološko i metodološko lociranje socijalnih preduzeća bez šire rasprave stručne javnosti, a ipak pomogle u razvoju ovog sektora.

Generalno, tri su najvažnija opšta zaključka koja se mogu izvesti iz analize stanja socijalnog preduzetništva u Srbiji u ovom trenutku i to da u Srbiji postoji upadljiva i hitna potreba za bližim i boljim definisanjem okvira za razvoj socijalnog preduzetništva. Ova potreba proističe kako iz ve-likog broja osoba kojima je potrebna podrška tako i iz činjenice da određen broj socijalnih predu-zeća već postoji i posluje na terenu. Takođe,u Srbiji postoji dobra osnova za razvoj socijalnog pre-duzetništva. Već se prepoznaju brojni preduzimljivi pokušaji da se aktivno doprinese socijalnom uključivanju i održivom razvoju. Ovi pokušaji poprimaju različite pravne forme i oslanjaju se na ra-zličite izvore finansiranja. Organizacije civilnog društva pokazuju svest o ulozi i mogućnostima ra-zličitih i novih aktera u uspostavljanju socijalne kohezije i zrelost i inventivnost u profilisanju svo-jih aktivnosti u tom pravcu. Iz evropskog okruženja dolazi do intenzivnijeg prenosa pozitivnih isku-stava i konkretnih podsticaja kroz projektne aktivnosti. Konačno, moglo bi se reći da je tema so-cijalnog preduzetništva stavljena i na agendu nacionalnih institucija, čime je učinjen prvi korak u postavljanju ove teme u sistemski okvir.

Ne smemo zaboraviti da u Srbiji postoje brojne prepreke za afirmaciju i razvoj socijalnog pre-duzetništva. Institucije centralne vlasti još uvek nisu postavile povoljnu osnovu za osnivanje i fi-nansiranje socijalnih preduzeća. Lokalne institucije još uvek ne razumeju dovoljno značaj ovog sektora i ne prepoznaju njegovu ulogu kroz svoje budžetske planove i aktivnosti. Organizacije ci-vilnog društva nemaju dovoljno znanja i preduzetničkih sklonosti da bi adekvatno odgovorile veli-čini i težini problema. Građani koji su potencijalni dobitnici jačanja socijalnog preduzetništva, još uvek pokazuju dominantno pasivistički pristup svom socijalnom uključivanju i nerealna očekiva-nja od institucija u



Social enterprises in Serbia facing the challenges of European integration

AbstractIncreasing social needs and the necessity to develop additional opportunities to overcome the problems of vulnerable groups, especially the unemployed and the poor, the modern evolution of the welfare state in the West and the ongoing reform of social policy in post-communist countries, focuses us on new forms of economic initiatives that can be classi-fied into third sector, and included in the broad definition of social enterprise. Organiza-tions covered by the common conception differ in name, the legal basis on which to set up, internal organization, the status of members (employees and volunteers), target groups and other characteristics and their common feature is that the programs include labor and so-cial integration.The study of participants who suit social enterprises in Serbia has been undertaken with the aim of contributing to closer understanding and promotion of these new forms of organiza-tion in terms of European integration which Serbia aspires.The central part of the research is focused on the “case study” typical for organizations that meet the definition of social enterprise. Within research, we followed the examples of “best practices” because they succed to fulfill their role to help and support vulnerable social groups and can serve to promote the social economy. The survey was conducted in the form of a summary of the main characteristics of these organizations, target groups of concerned programs, their way of establishing, financing and other features that help the understand-ing of these types of organization.

Keywords: social enterprises, knowledge, competitiveness and European integration.

Literatura1. Borzaga, C. and Galera, G (2004) Social Economy in Transitional Economies, Realities and Perspectives, Dis-

cussion Paper, First Meeting of the Scientifi c Group in Social Economy and Social Innovation, OECD, Centre for Local Development, Trento, March 17

2. Borzaga, and C. Spear, R. (2004) (ed.) Trend and Challenges for Co-operatives and Social Enterprises in Deve-loped and Transitional Countries, University of Trento

3. Kolin, M. (2004) The Evolution of Co-operative Principles and the Emerging Third Sector in Serbia” in the book Borzaga Carlo, Spear Roger, ed.,Trends and Challenges for Co-operatives and Social Enterprises in Develo-ped and Transition Countries, Edicioni 31 Trento University, Italy

4. Kolin, M. (2005b) Neprofitne organizacije – novi socijalni partneri, Argument, Beograd5. Nyssens, M.(ed) (2006) Social Enterprise at the Crossroads of Market, Public Policies and Civil Societies, Uni-

versite Catolique de Louvain, Belgium.

Nova poduzetnička znanja i aktivne metode učenja i podučavanja - primjer dobre prakse s

Veleučilišta Vern’, Zagreb

v.pred. Gordana Ćorić, dipl.oec., Predavačica Poduzetništva i Poslovne etike, Veleučilište VERN’, ZagrebGSM: + 385 (0) 91 48 25 898, E-mail: [email protected]. Ljiljana Kukec, prof., Predavačica Franšiznog poslovanja, Veleučilište VERN’, ZagrebE-mail: [email protected] Zvonimir Repač, dipl.oec., Poslovni savjetnik, Lider konzultant, ZagrebE-mail: [email protected]

SažetakPodučavanje poduzetništva još uvijek je područje velikog broja rasprava koje se kreću od toga je li uopće moguće podučavati poduzetništvo pa do diskusija o najboljim pristupima učenju za poduzetništvo. U ovom radu autori zastupaju stav da je podučavanje poduzetniš-tva moguće i poželjno, kao i da se veliki učinci u podučavanju poduzetnika mogu postići (a) vlastitim primjerom predavača (learning by being) te (b) omogućavanjem stjecanja vlastitog iskustva studenata (learning by doing).Metodološki se polazi od provjere učinkovitosti modela podučavanja poduzetništva na sve četiri razine: poduzetništvo učenjem, razumijevanjem, činjenjem te bivanjem poduzetni-kom. Postavke se analiziraju na konkretnom primjeru izbornog kolegija Franšizno poslova-nje i uzorku od 25 studenata.Uz pomoć prikupljenih iskustava povezivanja obrazovne institucije s poduzetničkom prak-som u osobi koja podučava (istovremeno je poduzetnik i poučavatelj), ponuđeni su mode-li za definiranje novih programa te utvrđene pretpostavke za pružanje učinkovitih okvira za stjecanje novih poduzetničkih znanja i vještina te predložene metode aktivnog učenja i podučavanja.Svrha je ovog rada davanje dodatnog argumenta u prilog razumijevanja potrebe korištenja iskustava najboljih praksi u izgradnji obrazovnih programa (kurikuluma, nastavnih zadataka) uz pomoć predloženih metoda aktivnog podučavanja poduzetništva s ciljem podizanja kva-litete programa učenja za poduzetništvo. Rad također daje svoj doprinos razumijevanju po-trebe angažiranja predavača s iskustvom djelovanja u poduzetništvu i u nastavi.

Ključne riječi: učenje i podučavanje poduzetništva, aktivne metode podučavanja, nova podu-zetnička znanja, franšizno poslovanje

1. Uvod Strategija razvoja Europske unije naglašava važnost razvoja poduzetništva, poduzetničke kul-

ture i poduzetničkog načina razmišljanja. To je naglašeno još na lisabonskom sastanku 2000. go-dine, kada je definiran cilj da Europa do kraja 2010. godine treba postati „na znanju utemeljena najkompetitivnija, dinamička ekonomija na svijetu, sposobna za održivi ekonomski razvoj s višim i boljim zapošljavanjem te boljom socijalnom kohezijom“ (Green Paper: Entrepreneurship in Euro-pe, 2003). Kako bi naglasila europsku dimenziju u obrazovanju i odgovorila na potrebe Lisabonske

348 Gordana Ćorić, Ljiljana Kukec, Zvonimir Repač: Nova poduzetnička znanja i aktivne metode učenja...

strategije, Europska komisija definirala je 8 domena ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje: (1) sposobnost komuniciranja na materinskom jeziku, (2) sposobnost komuniciranja na stranom jeziku, (3) razumijevanje i korištenje znanja iz matematike, znanosti i tehnologije, (4) sposobnost korištenja digitalne tehnologije, (5) sposobnost učenja, (6) socijalne i civilne vještine u multikultu-ralnom okruženju, (7) poduzetništvo, te (8) sposobnost kulturnog ophođenja. Uključivanje podu-zetništva među poželjne kompetencije predstavlja značajan korak prema integriranju poduzetniš-tva u sve razine obrazovanja.

Dokument koji je 2003. godine proizašao iz zaključaka lisabonskog sastanka daje sljedeću de-finiciju poduzetništva: „Poduzetništvo je kreativni kapacitet pojedinca koji mu omogućuje da sa-mostalno ili unutar organizacije u kojoj djeluje prepozna priliku i iskoristi ju u svrhu stvaranja nove vrijednosti ili ekonomskog uspjeha“ (Green Paper: Entrepreneurship in Europe, 2003.).

Druga definicija poduzetništva koju je Jeffry Timmons dao 2003. godine, nadovezuje se na prethodnu definiciju i detaljnije ju pojašnjava: “Poduzetništvo je način razmišljanja, zaključivanja i djelovanja usmjeren na traženje prilike, uz odgovarajuće vodstvo. Poduzetništvo rezultira stva-ranjem, povećanjem, realizacijom i obnovom vrijednosti kako za vlasnike, tako i za sve sudionike i dionike (Timmons & Spinelli, 2003.).

Poduzetništvo je fenomen koji se može promatrati iz mnogih kutova i disciplina kao što su so-ciologija, psihologija, marketing, menadžment, ekonomija, financije i povijest što je samo jedan dio disciplina koje mogu dati vlastitu definiciju poduzetništva. Definicije poduzetništva možemo okvirno svrstati u tri grupe: definicije koje se odnose na osobne karakteristike poduzetnika, defi-nicije koje promatraju proces poduzetništva i njegov rezultat te definicije fokusirane na aktivnosti koje poduzetnik provodi (Kaufmann & Dant, 1998.).

U namjeri da se definira, kategorizira i objasni pojam poduzetnika, uglavnom se pokušava objasniti karakter, osobnost, ponašanje poduzetnika, ali jedini zaključak do kojeg se dolazi je taj da poduzetnika ima svih dobi i s raznim motivacijama ulaska u poduzetništvo. Među karakteristi-kama koje su zajedničke svima jesu: strast za prepoznavanjem i traženjem prilika na tržištu, preu-zimanje (razumnog) rizika, te slijeđenje tog puta i u trenucima kad je ishod potpuno neizvjestan. Karakterizira ga i stajalište da je on sam odgovoran za svoj život (unutarnji lokus kontrole), a ne neki vanjski utjecaji (Whetten & Cameron, 2005.; Kukec, 2009.).

2. Edukacija za poduzetništvoPoduzetništvo kao znanost ima interdisciplinarni karakter: može ga se definirati uže (u okviru

društvenih znanosti) te šire (kao kognitivnu znanost u okviru interdisciplinarnog područja znano-sti). U kontekstu podučavanja, poduzetničko obrazovanje se može promatrati kroz 3 cilja – nauči-ti kako (1) razumjeti poduzetništvo, (2) postati poduzetan/poduzetna, te (3) postati poduzetnik/ca (Senegović, Ćorić, Bautović, 2011.).

Veliku ulogu u razvoju poduzetničkog načina razmišljanja ima edukacija za poduzetništvo. Istraživanje Europske komisije pokazalo je da su osobe koje su prošle neki oblik poduzetničke edukacije i prakse poduzetnije, lakše se zaposle nakon školovanja, inovativnije su te su češće osni-vači novih poduzetničkih kompanija (European Commision, DG for Enterprise and Industry, 2012). Drugim riječima, edukacija za poduzetništvo ima pozitivan učinak na poduzetnički način razmi-šljanja i poduzetničke namjere mladih, njihovu zapošljivost te konačno na njihovu aktivnu ulogu u društvu i gospodarstvu. Osim toga, istraživanje dalje navodi da se uvođenjem programa kreativ-nosti, inovativnosti i poduzetništva u edukaciju povećava europski poduzetnički potencijal. Neop-


hodno je pojačavati poduzetničko razmišljanje i djelovanje kod mladih te društvenu klimu za po-duzetništvo, što bi pravilna edukacija za poduzetništvo mogla osigurati. Za ostvarenje tog cilja, postavljeni su i specifični ciljevi koje bi edukacija morala zadovoljiti: (1) poboljšanje poduzetnič-kog načina razmišljanja kod mladih kako bi bili što samosvjesniji i kreativniji u bilo čemu što će ra-diti (što, s druge strane, povećava njihovu atraktivnost za poslodavce); (2) kontinuirano ohrabri-vanje inovativnosti u pokretanju poduzetničkih pothvata, te (3) povećavanje njihove uloge u druš-tvu i gospodarstvu.

Edukacija za poduzetništvo definirana je kao proces koji pojedincima daje koncept i vještine prepoznavanja prilika koje su drugi previdjeli, te stjecanja pronicljivosti, samoefikasnosti i znanja da djeluju tamo gdje se drugi nisu usudili (Harrison & Leitch, 2008). Okosnica te edukacije jesu predavači koji su i nositelji te promjene putem novih pristupa podučavanju/učenju kroz aktiv-no učenje i osiguranje novih iskustava za studente u i izvan učionica (Ikavalko et al., 2008.). Još je Sofoklo u 5. stoljeću prije Krista rekao: Učimo radeći. Sve dok to ne pokušamo, ne možemo biti si-gurni da znamo ono što mislimo da znamo.

3. Aktivno učenjeNakon ovih promišljanja, potrebno je pobliže predstaviti pojam aktivnog učenja, koje u zadnjih

desetak godina privlači sve više pozornosti, kako predavača, tako i istraživača. Iako se još mnoga predavanja odvijaju po tradicionalnom „predavačkom“ modelu, sve je više zagovornika aktivnog učenja/podučavanja. Podučavanje je kroz povijest bilo vezano uz ex catedra predavanja s central-no pozicioniranom osobom predavača. Moderan način podučavanja koji je neophodan za podu-zetničku edukaciju prebacio je fokus s predavača na studente.

Suvremeni način prenošenja znanja odnosi se na aktivno učenje/podučavanje koje podrazumi-jeva različite aktivnosti vezane uz određena gradiva koja su zadana studentima, što uključuje sve osim njihovog pasivnog sjedenja i slušanja. Nadalje, aktivno učenje primjenjivo je u svim progra-mima učenja od osnovnoškolskog do doktorskog studija, te u svim znanstvenim disciplinama. Li-teratura poistovjećuje aktivno učenje s aktivnim podučavanjem jer se smatra da su to neposred-no povezane aktivnosti s istim rezultatima.(Robson, 2011.; VanWinkle, 2005.), te će u ovom radu biti promatrane kao provedba aktivnog učenja i podučavanja i bit će sinonim za istu aktivnost gle-danu s obje strane kao način davanja i primanja znanja.

Svaka znanstvena disciplina ima svoje specifičnosti i zakonitosti vezane uz klasično prenoše-nje znanja pa tako ima i uz aktivno podučavanje/učenje. Nema točno definirane strategije koja bi se mogla nazvati jednoznačnom tehnikom aktivnog učenja, jer aktivno je podučavanje/učenje sve ono što u procesu prijenosa znanja te stjecanja vještina i kompetencija može pomoći pri usvajanju znanja i njegovoj primjeni u životnom ili poslovnom okruženju. Prilikom organizacije takve nasta-ve studenti su aktivno angažirani u nastavi, bilo da se radi o diskusiji na određenu temu, pisanju, čitanju, gledanju filmova, obradi studija slučaja, diskusiji s gostima predavačima, istraživanju pro-vedenom na satu ili nakon nastave i slično.

Na taj način naglasak nije na prijenosu znanja koliko na stjecanju vještina, vrijednosti i kom-petencija koje će doprinijeti jačoj motiviranosti studenata i razvijanju višeg nivoa razmišljanja kao što su analiza, sinteza i evaluacija (Bonwell & Eison,1991.). Prema pojmovniku Hrvatskog kvalifika-cijskog okvira pojam znanje odnosi se na činjenična i teorijska znanja, odnosno na stečene zaseb-ne informacije (pojmovi, njihove definicije i slično) te njihovo povezivanje. Nadalje, vještine se di-jele na spoznajne (logičko i kreativno razmišljanje), psihomotoričke (fizička spretnost te upotreba

metoda, instrumenata, alata i materijala) i socijalne vještine i odnose se na sve ono što omoguća-va primjenu (činjeničnih i teorijskih) znanja, odnose s drugima unutar različitih društvenih skupi-na, ili kombinaciju različitih vještina. Na kraju, kompetencije u užem smislu (samostalnost i odgo-vornost) označavaju postignutu primjenu nekih konkretnih znanja i vještina. Posjedovanjem odre-đenih znanja i vještina, podučavana osoba ima preduvjete za stjecanje prava na pripadajuću sa-mostalnost i odgovornost, odnosno posjedovanje određenih kompetencija u užem smislu (Lon-čar-Vicković & Dolaček-Alduk, 2009.).

Ove definicije jasno pokazuju da se definiranje, ali i primjena vještina i stečenih kompetenci-ja jasno povezuju s praksom. U prilog tome govore i rezultati istraživanja koje je proveo US De-partment of Health, Education and Welfare (VanWinkle, 2005.). Oni su pokazali da studenti pam-te 10% onoga što pročitaju, 30% onoga što vide, ali zato čak 90% onoga što usvoje pri praktičnom radu. Cjelovit prikaz postotaka pamćenja pri različitim aktivnostima prikazan je na Slici 1.

Slika 1: Postotak pamćenja materije pri raznim aktivnostima

Izvor: adaptirana tablica iz članka Active Teaching – Active Learning (VanWinkle, 2005) i članka Active Learning Meto-dology (Sarva, Nadu, 2008)

Umjesto pasivnog slušanja, vođenjem studenata kroz što raznolikije aktivnosti (čitanje, disku-tiranje, gledanje filmova, pisanje, istraživanje, prezentiranje…) povećavaju se njihove mogućno-sti učenja i pamćenja. Ugrađivanjem stavova i vrijednosti koje svaki pojedinac nosi u sebi u ponu-đene praktične aktivnosti, dolazi do povećane motiviranosti studenata za daljnje aktivnosti u ko-jima oni imaju prilike potvrditi svoje kvalitete i steći nova znanja. Potvrđivanjem vlastitih kvalite-ta i stjecanjem znanja povećava se samopouzdanje i osjećaj samoefikasnosti za daljnje djelovanje te se time u konačnici zapravo osnažuje buduća pozicija studenata na tržištu rada. Tako dobivamo pozitivan začarani krug koji daje odlične rezultate, kako edukativne, tako i praktične.

Konceptualni okvir za aktivno učenje uključuje sve - od jednostavnih zadataka do onih vrlo složenih te uključuje i neke podvrste aktivnog učenja koje se dijeli na kolaboracijsko (suradničko) učenje te učenje uz pomoć rješavanja problema (Prince, 2004.). Za ovaj rad najinteresantnije je upravo suradničko učenje. Prema autorima Johnson i Johnson (1989.) suradničko učenje podrazu-mijeva zajednički rad studenata koji imaju zajednički cilj. To je grupna strategija učenja koja uklju-čuje 5 bitnih elemenata: (1) pozitivnu povezanost za postizanje zajedničkog cilja, (2) interakciju li-cem u lice (face to face), (3) preuzimanje individualne odgovornosti, (4) razvoj socijalnih vještina, te (5) grupnu samoprocjenu (self-assessment).

Neki istraživači smatraju da suradničko učenje povećava postignuće studenata, produktiv-nost, prijenos znanja i motivaciju (Johnson & Johnson, 1989.; Sharan, 1980.; Slavin 1990.). Neko-liko je razloga zašto suradničko učenje tako dobro djeluje, a jedan od njih je i taj da je suradnič-



ko učenje po svojoj karakteristici aktivna metoda koja pospješuje stjecanje znanja i to iz nekoli-ko razloga. Slabiji studenti bi najvjerojatnije odustali pri nekoj teškoći u procesu učenja, no surad-ničkim učenjem događa se da ih bolji studenti vode. U tom procesu bolji studenti potvrđuju svo-je znanje i verificiraju praznine te ih nadopunjuju. Individualni studenti bi možda i kasnili sa zadat-kom ili ga preskočili, no dok imaju saznanje da i drugi ovise o njima spremniji su na točnost (Fel-der & Brent, 2009.).

Na kraju, ako poduzetničku edukaciju povežemo s aktivnim i suradničkim učenjem/poduča-vanjem te ga stavimo u kontekst Kolbovog kruga učenja (Kolb, 1984.), dobivamo sljedeći model:

Slika 2: Kolbov krug učenja

Izvor: Ferk Novaković, M., Bogdanović, M. (2011). Razvoj poduzetničke kompetencije kroz korištenje poslovnih simula-cija. http://bib.irb.hr/datoteka/515019.Zbornik_radova_prve_meunarodne_konferencije_o_uenju_za_poduzetnitvo.pdf (Sačuvano 20.4.2012)

Kolbov krug učenja podijeljen je na četiri dijela i u njega se može ući u bilo kojem segmentu. Ovaj će model poslužiti za detaljnije predstavljanje primjera dobre prakse, odnosno iskustva u re-alizaciji nastave kolegija Franšizno poslovanje na Veleučilištu VERN’ koji je predstavljen u ovom radu kao primjer dobre prakse, ali i kao model na kojem je utemeljen praktični projekt u sklopu tog kolegija.

4. Primjer dobre prakse – veleučilište vern’Veleučilište VERN’ najveće je hrvatsko privatno veleučilište iz Zagreba, orijentirano na podu-

zetničko poslovno obrazovanje, koje trenutno pohađa oko 2000 aktivnih studenata (www.vern.hr). Preko 200 predavača predaje redovnim i izvanrednim studentima na 4 dodiplomska studi-ja (Ekonomija poduzetništva, Poslovna informatika, Turizam - turistički i hotelski menadžment, te studij Novinarstva), kao i na 5 diplomskih stručnih studija (Poduzetnički menadžment, Upravljanje poslovnim komunikacijama, Računovodstvo i financije, Menadžment održivog razvoja turizma, te IT menadžment). U svojoj misiji Veleučilište ističe: Akademskom izvrsnošću i društveno odgovor-nim poduzetničkim djelovanjem razvijamo kompetencije stručnosti, poduzetnosti i poslovnosti kroz interakciju, ispunjenje i zadovoljstvo.

4.1. Predstavljanje kolegija franšizno poslovanje„Franšizing je poseban pravni oblik organizacije u kojoj razvoj poslovnog koncepta i provo-

đenje istoga u praksu izvode dva različita pravna subjekta“ (Shane, 2005.). Franšizno poslovanje je zapravo model rasta poslovanja koji značajno smanjuje neizvjesnost u najrizičnijim fazama ra-sta: pokretanju poduzeća, fazi brzog rasta. To je također i globalni fenomen jer je prisutan u sko-ro svim zemljama svijeta, a najzastupljeniji i maksimalno iskorišten upravo u razvijenim zemlja-ma. Franšizno poslovanje, bilo sa gledišta davatelja ili primatelja, jest poduzetnička aktivnost, bu-dući da u svakom pogledu odgovara definiciji poduzetništva. Stoga je u svijetu franšizno poslova-nje vrlo čest kolegij na sveučilištima, no u Republici Hrvatskoj još nije općeprihvaćen niti kao na-čin poslovanja. Razlog leži u činjenici da je za Hrvatsku još uvijek karakteristična (1) slabija podu-zetnička klima (Alon, Alpeza i Erceg, 2007.), (2) sporo i neučinkovito funkcioniranje pravnog susta-va (koji ne može zaštiti prava primatelja, ali niti davatelja franšize), (3) nedovoljno direktno uklju-čivanje institucija i banaka u franšizno poslovanje, (4) nedovoljna potpora institucija te još uvijek (5) nedovoljno znanje o ovom načinu poslovanja uslijed (6) malog broja stručnjaka u svim segmen-tima za franšizno poslovanje (Kukec, 2009.).

Iz tog je razloga proizašla i potreba za edukacijom o ovom načinu poslovanja i u sklopu formal-nog obrazovanja pa je u akademskoj godini 2011./2012. stvoren kolegij Franšizno poslovanje koji može biti uključen kao samostalni kolegij na bilo kojoj obrazovnoj instituciji, ali i na radionicama. Kolegij je zamišljen kao prilika za interaktivno usvajanje znanja o franšiznom poslovanju te ospo-sobljavanje studenata za (a) prepoznavanje potencijala uspješnih tvrtki za širenje putem franšize, (b) upravljanje franšiznim sustavom, te (c) kupovinu franšize (ukoliko to žele).

Autorice programa kolegija Franšizno poslovanje uporište za koncept našle su u misiji Veleu-čilišta VERN’ te ponudile program koji cilja na razvoj kompetencija stručnosti, poduzetnosti i po-slovnosti. Osim uobičajenih metoda podučavanja kroz interakciju (vođenjem rasprava, izradom vježbi, i sl.), zorno predstavljanje praktičnih primjera, te utvrđivanje izloženog gradiva putem za-dataka na temelju studija slučaja, kratkih provjera, seminarskih radova, provođenje istraživačkog rada, prikupljanje članaka i njihovog komentiranja, autorice su kao ključnu komponentu kolegija zamislile u o obliku glavnog praktičnog zadatka u formi organiziranja 7. Međunarodnog franšiznog foruma sa sajmom franšiza u prostorijama Veleučilišta VERN’, pred sam kraj semestra.

Svi zadaci tijekom semestra osmišljeni su na način da posluže kao priprema za održavanje fo-ruma/sajma. Tako su studenti proveli istraživanje tržišta franšiza u Hrvatskoj kako bi identificirali potencijalne sudionike sajma. Nadalje, jedan od praktičnih primjera rada jest kritički osvrt na web stranicu Hrvatske udruge za franšizno poslovanje s idejama za njezino poboljšanje (Izvedbeni plan kolegija Franšizno poslovanje, 2012.).

4.2. Ciklus učenja na primjeru kolegija franšizno poslovanjePrevođenje tih aktivnosti u model Kolbovog učenja na primjeru kolegija Franšizno poslova-

nje sastoji se od sljedeće 4 faze: (1) povećavanje znanja i svjesnosti o zadanoj temi/aktivnosti kroz predavanja, vježbe, istraživanja, diskusije i sl., (2) planiranje i priprema obrazovnog događaja uz postavljanje ciljeva, smišljanje aktivnosti, izrade lista provjere, itd., (3) konkretno iskustvo (reali-zacija planirane aktivnosti), te (4) razmišljanje i analiza učinjenog, stvaranje zaključaka, te prepo-ruka za poboljšanje. Ovaj je model prikazan na Slici 2.



Slika 3: Kolbov krug učenja primijenjen na kolegiju Franšizno poslovanje

Izvor: Vlastiti rad autora na osnovi podataka s http://www.businessballs.com/kolblearningstyles.htm

Nadalje, za razumijevanje procesa učenja u ovom modelu, poslužit će Tablica 4: Pregled aktiv-nosti u sklopu kolegija Franšizno poslovanje po fazama Kolbovog kruga učenja.

Tablica 4: Pregled aktivnosti u sklopu kolegija Franšizno poslovanje po fazama

Izvor: Vlastiti rad autora na osnovi podataka s http://www.businessballs.com/kolblearningstyles.htm



Dakle, ovaj je edukativni modul u ovom obliku prvi puta prenesen u nastavnu praksu u Hrvat-skoj, putem izbornog kolegija na smjeru Ekonomija poduzetništva na Veleučilištu VERN’ u Zagre-bu. On je potpuno samostalan i primjenjiv na svim edukativnim ustanovama koje se bave podu-čavanjem u poduzetništvu, a i šire. Ovako osmišljen, posjeduje sve elemente koji su neophodni za usvajanje potrebnih znanja i razvijanje bitnih vještina.

Poduzetništvo kao specifičan fenomen zahtijeva, više nego druge discipline, specifične pristu-pe pri prijenosu tog znanja. Tu se stvara posebna potreba za kreativnom nastavom koja bi zainte-resirala studente, olakšala im usvajanje gradiva i aplikaciju istoga u njihovom budućem radnom okruženju te ih, u svakom slučaju, učinila poduzetnima davši im osim znanja i vještine koje će im pomoći za trajno usvajanje znanja. To može biti prednost na tržištu rada koja je mladima danas vrlo potrebna za zapošljavanje.

Primjenom Kolbovog kruga učenja uočena je uska povezanost programa i izvedbe kolegija s aktivnim učenjem u učionici te suradničkog rada studenata na zajedničkom projektu što dovodi do kvalitetnijeg usvajanja znanja i njegove praktične primjene te je tako stvoren učinkovit model za stjecanje vještina i kompetencija primjenjivih u svakodnevnom životu i na tržištu rada. Osmi-šljenim vođenjem od jednostavnih zadataka prema kompleksnijim dobiva se cjelina koja ima prak-tičnu i javnu vrijednost, te može biti replicirana kao model aktivnog učenja i na druge progra-me. U konačnici, svrha toga je maksimalizacija kompletnog intelektualnog angažmana studena-ta (Bonwell, 2012.).

5. Karakteristike predavača poduzetništvaPrema anketi provedenoj među studentima Veleučilišta VERN’ 2008. godine, preferirani načini

poučavanja uključuju interaktivnost, neposrednu primjenjivost, povezivanje teorije i prakse, uvid u praktične slučajeve i slično, što upućuje na potrebu stavljanja većeg naglaska na konstruktivi-stički pristup podučavanja u ispunjavanju obrazovnih, odgojnih i funkcionalnih ciljeva (Ćorić, Me-ter, Akalović-Antić, 2011.). Konstruktivistički pristup studente smatra aktivnim, a ne pasivnim dio-nikom procesa učenja. Znanje se ne prima izvana ili od nekoga drugog, već se stječe kroz osobnu interpretaciju i obradu informacija koje se primaju osjetilima. Student je u središtu učenja, a pre-davač ima ulogu savjetnika i pomagača. Studentima treba dopustiti da stvaraju znanje, a ne pre-nositi im znanje tijekom predavanja (Duffy & Cunningham, 1996.). Zaključak je da su studenti u većini otvoreni za nove metode poučavanja, što uvelike olakšava uvođenje programa poput ovo-ga zamišljenoga u kolegiju Franšizno poslovanje.

Prema Davidu McClellandu, karakteristike poduzetnika jesu inovativnost, spremnost na ra-zumno preuzimanje rizika, upornost, odgovornost, samouvjerenost/samopouzdanje, predanost/uporni rad te sposobnost postavljanja ciljeva (Brusić et al., 2009.). Poduzetnici koji dolaze iz re-dova brzorastućih poduzeća (gazela) odlikuju se još posjedovanjem vizije, energije i strašću za ra-stom (poslovni magazin Hrvatske gazele, business.hr, 2011.).

Još uvijek je nedovoljno pozornosti posvećeno definiranju potrebnih i poželjnih karakteristi-ka predavača poduzetničkih predmeta. No, vrlo često se spominje da bi predavači poduzetništva trebali imati izraženu samoefikasnost, koja nužno ima utjecaj na odluke u vezi s razvojem njiho-ve karijere, ali i na njegovu djelotvornu izvedbu i predanost u nastavi u cilju postizanja visokih po-stignuća njegovih studenata. Na Slici 5 predstavljena su poželjna obilježja predavača poduzetniš-tva koje su identificirali stručnjaci-sudionici simpozija na visokoj razini 7-8.4.2011. u Budimpešti, te 13.-15.7.2011. u Istambulu.

Slika 5: Pregled karakteristika predavača poduzetništva prema mišljenju sudionika simpozija o edukaciji predavača poduzetništva

Izvor: Vlastiti rad autora na osnovi podataka s http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/files/education/teacher_education_for_entrepreneurship_final_report_en.pdf

Poželjne kvalitete predavača poduzetništva uključuju sljedeće: strast prema onome što rade, pozitivan stav, sposobnost inspiriranja drugih, samouvjerenost u vezi sa svojim podučavanjem, sposobnost vođenja studenata (bez čekanja na upute nadređenih), proaktivnost, vjerovanje u ono što rade, energičnost, sposobnost prenošenja strasti za poduzetništvom te motiviranja studena-ta, posjedovanje vizije, otvorenost prema novim idejama i mogućnostima istovremenog rada na većem broju tema i pitanja, otvorenost u pogledu načina uključivanja različitih dionika u poduzet-ništvo i obrazovanje. Nadalje, idealan predavač poduzetništva posjeduje pedagoške, edukatorske i metodičke kvalitete, dobro je pripremljen za izvedbu nastavnog plana i programa poduzetničkog obrazovanja unutar škole, te kreativno koristi resurse koje ima na raspolaganju u lokalnoj zajedni-ci. Ujedno je i odlično umrežen u lokalnoj zajednici, prema širokoj mreži dionika, uključujući i po-duzetnike. Osim toga, predavač poduzetništva mora biti fleksibilan, pomicati granice u odnosu na norme utvrđene u obrazovnom programu bez pretjeranog izlaganja riziku neizvršenja posla. Po-sjeduje uravnotežen pristup, čvrsto stoji na zemlji i profesionalno je vrlo odgovoran.

Skupina ključnih aktivnosti koje predavač poduzetništva poduzima uključuju pozorno slušanje, prepoznavanje dobrih ideja, njihovo pretvaranje u izglednu priliku te predstavljanje dobrih ideja onima koji mogu utjecati na njihovu realizaciju. No, prije svega, predavači poduzetništva trebali bi ostvariti cilj svakog predavača – doprinijeti razvoju mladih ljudi kod kojih su probudili strast za stvaranjem, osobnim rastom i učenjem.



Kako se čini da je teško naći sve te osobine u jednoj osobi, realnije je očekivati da će ih moći posjedovati timovi predavača, odnosno okruženja koja njeguju poduzetnički pristup te stoga tre-ba istaknuti argument da su poduzetničke škole (računajući i one kojima poduzetništvo nije pri-marni fokus, ali njeguju ga kao pristup) jednako potrebne kao i predavači poduzetništva.

Ilustracija kompleksnosti pristupa aktivnog učenja i podučavanja predstavljena je na Slici 6.

Slika 6: Aktivno učenje u svim svojim komponentama na primjeru podučavanja poduzetništva

Izvor: Vlastiti rad autora

Slika 6 pokazuje piramidu djelovanja komponenti aktivnog učenja na primjeru kolegija Fran-šizno poslovanje.

6. ZaključakU ovom su radu autori pokušali dokazati na konkretnom primjeru kolegija Franšizno poslova-

nje ponuđenom studentima Veleučilišta VERN’ da je podučavanje poduzetništva ne samo mogu-će, već i poželjno te da se podučavanju poduzetništva treba pristupiti vrlo promišljeno. Naime, kako je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja, poduzetnički bi pred-meti trebali vrlo lako naći mjesto i u obrazovnim institucijama i programima kojima ono nije pri-marni fokus, ali bi polaznici takvih programa imali značajne koristi od učinkovitog upoznavanja s poduzetništvom kao konceptom.

Nadalje, kvalitetno podučavanje poduzetništva uključuje izloženost studenata predavačima koji imaju osobno poduzetničko iskustvo i svojim su djelovanjem dokazali razumijevanje poduzet-ničke prakse, ali istovremeno imaju potrebna pedagoška znanja i odgojne sposobnosti te u svo-

joj nastavi omogućavaju studentima stjecanje vlastitog iskustva, koje omogućava najkvalitetnije učenje i pamćenje.

Predstavljeni kolegij poslužio je kao primjer korištenja elemenata modela podučavanja podu-zetništva učenjem, razumijevanjem i činjenjem te dao mogućnosti razumijevanja kako biti podu-zetnikom. Projektom pripreme i organizacije međunarodnog franšiznog foruma i sajma pružen je okvir za učinkovito iskustveno stjecanje novih poduzetničkih znanja i vještina uz pomoć metode aktivnog i suradničkog učenja i podučavanja.

Angažiranjem predavača s iskustvom te poduzetničkim i predavačko-pedagoškim djelova-njem, postiže se višestruki pozitivni učinak te otvara prostor za rano poduzetničko djelovanje studenata.



New Entrepreneurial Knowledge and Methods of Active Teaching and Learning - Good Practice of the University

of Applied Sciences Vern’, Zagreb

AbstractTeaching entrepreneurship is still a subject of discussions ranging from whether it is possible to teach entrepreneurship to the discussion about the best approaches to teaching entre-preneurship. In this paper the authors advocate for teaching entrepreneurship as possible and desirable effort, and that significant effects in teaching entrepreneurs can be achieved (a) by teachers’ own examples (learning by being), and (b) by facilitating the acquisition of students’ own experiences (learning by doing).Methodology is based on testing the model of the effectiveness of teaching entrepreneur-ship at all four levels: entrepreneurship by learning, by understanding, by doing and by be-ing an entrepreneur. These postulates are analyzed on the example of the elective course Franchising and the sample of 25 attending students.Drawing conclusions raised from already existing experiences with linking educational insti-tutions with entrepreneurial practices in the person of teacher (entrepreneur and instruc-tor in the same person), this paper offers some models for definition of new programs, and sets conditions for the provision of effective framework for the acquisition of new knowl-edge and entrepreneurial skills, through proposed methods of active learning and teaching.The purpose of this paper is to provide an additional argument in order to understand the advantages of best known practices in building educational program (curriculum, teaching assignments). The proposed methods of active teaching and learning of entrepreneurship are tools for improving the quality of teaching and learning programs for entrepreneurship. The paper also gives a contribution to understanding the need for engaging teachers with both entrepreneurial and teaching experience.

Keywords: Learning and Teaching Entrepreneurship, Active Teaching Methods, New Entre-preneurial Knowledge, Franchising

Literatura1. Abhiyan, S.S., Nadu, T. (2008). Active Learning Metodology. Krishnamurti Foundation India Chennai, Par-

tnership with The School2. Alon, I., Alpeza, M. & Erceg, A. (2007). Implementation of Franchising as a Business Model in Croatian Busine-

ss Context, rad predstavljen na konferenciji o franšiznom poslovanju u Rotterdamu 2007.3. Bloom, B. S., Engelhart, M. D., Furst, E. J., Hill, W. H., & Krathwohl, D. R. (1956). Taxonomy of educational

objectives: the classification of educational goals; Handbook I: Cognitive Domain New York, Longmans, Green, 1956 p. 150

4. Bonwell, C.C., Eison, J. A. (1991). Active Learning: Creating Excitement int he Classroom. http://www.oid.ucla.edu/about/units/tatp/old/lounge/pedagogy/downloads/active-learning-eric.pdf (Sačuvano: 15.4.2012.)

5. Brusić, A., Cvitanović, V., Gregov, Z., Kutnjak, V., Tomić, D., Žanić, V. (2009). Poduzetništvo 1. (Udžbenik). Za-greb: Veleučilište VERN’, Biblioteka Business Class

6. Cavalier, J.C., Klein, J-D., Cavalier, F.J. (1995). Effects of Cooperative Learning on Performance, Attitude, and Group Behaviors in a Technical Team Environment. Educational Technology Research and Development, vol. 43, br. 3, str. 61-72. http://www.springerlink.com/content/1042-1629/ (Sačuvano: 22.4.2012.)

7. Commission of the European Communities (2003). Green Paper: Entrepreneurship in Europe. Brusse-ls, COM(2003) 27 final, http://europa.eu/legislation_summaries/other/n26023_en.htm (Sačuvano: 24.4.2012.)

8. Ćorić, G., Meter, J., Akalović Antić, J. (2011). Uvođenje e-learninga na izvanredni studij Veleučilišta Vern’. U: Plenković, M. (ur.): Društvo i tehnologija 2011. Zagreb: Hrvatsko komunikološko društvo, 214-226

9. Ćorić, G., Kukec, Lj. (2012). Izvedbeni plan kolegija Franšizno poslovanje. Interni dokument. Veleučilište VERN’

10. European Commission. (2011). Entrepreneurship Education: Enabling Teachers as a Critical Success Factor “A report on Teacher Education and Training to prepare teachers for the challenge of entrepreneurship education”. (Final report) Bruxelles: Entrepreneurship Unit, Directorate-General for Enterprise and Industry. http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/files/education/teacher_edu-cation_for_entrepreneurship_final_report_en.pdf (Sačuvano: 15.4.2012.)

11. European Commission. (2012). Effects and Impact of Entrepreneurship Programmes in Higher Education. Bruxelles: Entrepreneurship Unit, Directorate-General for Enterprise and Industry http://ec.europa.eu/en-terprise/policies/sme/documents/education-training-entrepreneurship/str, (Sačuvano: 15.4.2012.)

12. Europski parlament i Vijeće Europske unije. (2006). Preporuka Europskog parlamenta i savjeta o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (od 18. 12. 2006). 2006/962/EC. Metodika. vol. 11, br. 20 (1/2010), str. 174-182. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=92192 (Sačuvano: 15.2.2010)

13. Felder, R.M., Brent, R. (2009). Cooperative Learning. Department of Chemical Engineering, N.C. State Uni-versity

14. Ferk Novaković, M., Bogdanović, M. (2011). Razvoj poduzetničke kompetencije kroz korištenje poslovnih simulacija. U: Tafra, V., Tafra, I. (ur.) Učenje za poduzetništvo (zbornik radova). Zagreb: Visoka škola za eko-nomiju, poduzetništvo i upravljanje. 141-153

15. Harrison, R.T., Leitch, C.M. (2008). Entrepreneurial learning, conceptual framwork and apllications. Routled-ge Studies in Entrepreneurship, str. 315

16. Ikävalko, M., Ruskovaara, E., Seikkula-Leino, J. (2008). Rediscovering Teacher’s Role in Entrepreneurship Education. Lappeenranta University of Technology Finland

17. Johnson, D.W., & Johnson, R.T. (1989). Cooperation and Competition: Theory and Research. Edina, MN: Interaction Book Company

18. Johnson, D.W., Johnson, R.T. & Smith, K.A. (1991). Active Learning: Cooperation in the College Classroom. Edina, MN: Interaction Book Company

19. Kaufmann, P.J., Dant, R.P. (1998). Franchising and the Domain of Entrepreneurship Research. Journal of Business Venturing, Vol. 14, br. 1, str. 5-16(12). Elseviere science inc.

20. Kolb, D.A. (1984). Experiental learning - Learning: experience as the source of learning and development. New Jersey, USA: Prentice-Hall

21. Kukec, Lj. (2009). Izazovi primjene franšiza kao modela širenja poslovanja u Hrvatskoj. Magistarski rad. Sve-učilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet, Osijek

22. Lončar-Vicković, S., Dolaček-Alduk, Z. (2009). Ishodi učenja - Priručnik za sveučilišne nastavnike. http://www.unios.hr/uploads/49ishodi%20ucenja_prirucnik.pdf (Sačuvano: 14.4.2012)

23. Poslovni magazin Hrvatske gazele (2011). business.hr24. Prince, M. (2004). Does Active Learning Work? A Review of the Research. Bucknell University, Department

of Chemical Engineering, vol. 93(3), str. 223-231 25. Robson, J. (2011). Active Teaching and Learning. http://w3.gre.ac.uk/~bj61/talessi/atl.html (Sačuvano:

20.4.2012.)26. Senegović, I., Ćorić, G., Bautović, M. (2011). Podučavanje poduzetništva – kako učiti od drugih na primjerima

dobrih praksi programa za razvoj obiteljskog poduzetništva. U: Tafra, V., Tafra, I. (ur.) Učenje za poduzetniš-tvo (zbornik radova). Zagreb: Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje. 391-403

27. Shane, S.A. (2003). A General Theory of Entrepreneurship. Cheltenham, Edward Elgar



28. Shane, S.A. (2005). From Ice Cream to the Internet: Using Franchising to Drive the Growth and Profits of Your Company. Pearson Education Inc., str. 105.

29. Sharan, S. (1980). Cooperative Learning in Small Groups: Recent Methods and Effects on Aachievement, Attitudes, and Ethnic Relations. Review of Educational Research, vol. 50, str. 241-272

30. Singer, S., Šarlija, N., Pfeifer, S., Borozan, Đ. & Oberman Peterka, S. (2007). Global Entrepreneurship monitor: Što čini Hrvatsku poduzetničkom zemljom, Rezultati GEM 2006- za Hrvatsku. CEPOR, Zagreb, str. 71

31. Slavin, R.E. (1990). Cooperativel Earning: Theory, Research and Practice. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall32. Slavin, R.E. (1991). Student Team Learning: A Practical Guide to Cooperative Learning. Englewood Cliffs, NJ.

NEA Professional Library 33. Stevenson, H. (1993). The Nature of Entrepreneurship. U: Abell, D., Köllermeier, T. ur. Dynamic Entreprene-

urship in Central and Eastern Europe. 2nd edition. The Hague: Delwel Publishers34. Stevenson, H., Hamermesh, R., Marshall, P.W. & Roberts, M.J. (2002). Entrepreneurship: It can be Taught.

HBS New Business. http://hbswk.hbs.edu/item/2905.html (Sačuvano: 20.4.2012)35. Timmons, J.A., & Spinelli, S. (2003). New Venture Creation: Entrepreneurship for the 21st century,. 6th int’l

ed., McGraw Hill, N.Y.36. VanWinkle, R. (2005). Active Teaching – Active Learning, Teaching Techniques and Tools. Oregon State Uni-

versity. http://extension.oregonstate.edu/catalog/4h/4-h0259l.pdf (Sačuvano: 20.4.2012)37. Whetten, D.A. & Cameron K.S. (2005). Developing Management Skills, 6th (international) edition. Pearson

Prentice Hall – Pearson Education International

Značaj preduzetništva za ruralni razvoj Republike Srbije

M.Sc. Mirjana Cvijić, Dr Ilija Ćosić, i Dr Jelena Borocki

ApstractFor a number of years there has been an ongoing process of migration from rural areas to ur-ban industrial centers. A large and strategically important areas remain uncovered with po-pulation, and their resources unused. At the same time, development of urban centers leads to excessive concentration of population and industry, which produces negative consequen-ces in the economic, social, spatial and ecological spheres. Therefore, Serbia’s economic po-licy should focus on developing rural areas and on encouraging better use of its natural re-sources. Agriculture and rural tourism should be the pillars of economic development and the main source of its competitiveness in domestic and international markets. The establis-hment of institutions, rules and policies that guarantee equal access to knowledge, capital, technology and other services is a prerequisite for efficient and sustainable transformati-on of rural areas. Clustering of small and medium enterprises and the establishment of co-operation based on trust and good business practices would increase food production, its quality and competitiveness of exports. Moreover, additional activities such as marketing, distribution, transport, etc. would also develop and that would have a huge impact on em-ployment growth. Because of all these advantages for society, enterpreneurship should be-come the key factor for better rural development.

Keywords: rural development, rural area, agriculture, cluster, enterpreneurship.

1. UvodVeć duži niz godina prisutan je proces migracije stanovništva iz ruralnih područja prema urba-

nim industrijskim centrima. Veliki i strateški važni prostori ostaju populaciono nepokriveni, a nji-hovi resursi neiskorišćeni. Istovremeno, u razvijenijim centrima dolazi do prekomerne koncentra-cije stanovništva i privrede, što proizvodi negativne posledice u ekonomskoj, socijalnoj, prostor-noj i ekološkoj sferi. Nedostatak sistemske državne podrške integralnom razvoju ruralnih sredina doveo je do zaostajanja u celokupnom društveno – ekonomskom i kulturnom napretku. Posledice tog zaostajanja su da od oko 4700 sela u Srbiji godišnje svako četvrto nestane.

Nasleđene kompetitivne prednosti kao što su prirodni resursi, geografsko područje, ili dostu-pnost radne snage, postaju manje važne kod obezbeđivanja budućeg napretka. Globalizacija je dovela do ekspanzije prirodnih resursa, novih tehnologija i velike dostupnosti i najudaljenijih trži-šta. Nacionalni i regionalni životni standardi ne zavise samo od nasleđenih resursa, već od toga da li su obezbeđeni uslovi koji omogućuju preduzećima koja posluju na datoj teritoriji, da budu viso-koproduktivna u korišćenju tih resursa [Palčić, 2007].

Nerazvijeni regioni u Srbiji imaju značajan potencijal za napredak i razvoj konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu i mogu se revitalizovati nedvosmislenim usmeravanjem privrednih i ekonomskih aktivnosti iza kojih stoji nacionalni interes. Integracija obučene radne snage, predu-zetnika i kapitala na svim nivoima, kao i snažni fondovi i institucije, koji će podići produktivnost

364 Mirjana Cvijić, Ilija Ćosić, Jelena Borocki: Značaj preduzetništva za ruralni razvoj ...

i primenu inovacija, mogu osigurati ekonomski razvoj i buduću kompetitivnost ruralnih oblasti u Republici Srbiji. Država ima ulogu da zakonima, politikama i programima obezbedi mehanizme po-drške takvim inicijativama i da od ruralnih oblasti napravi atraktivan poslovni ambijent koji privla-či investitore, preduzeća, obrazovne institucije i druge interesne grupe i koji podstiče zdravu kon-kurenciju između učesnika, njihovu međusobnu saradnju i umreženost.

2. Ekonomske karakteristike ruralnih oblasti u SrbijiPrivredna struktura ruralnih područja Srbije zavisi od primarnog sektora, posebno od poljopri-

vrede. Dominira tradicionalna, monofunkcionalna poljoprivreda, pa Srbija spada u red „najagrar-nijih“ zemalja Evrope [Nacionalni program ruralnog razvoja RS, 2011].

Ruralna područja zahvataju 85% teritorije Srbije i u njima živi 55% od ukupnog stanovništva [Plan strategije ruralnog razvoja RS, 2009]. Poljoprivreda u BDP Srbije učestvuje sa oko 20%, u izvozu sa skoro 30%, a od poljoprivrede posredno ili neposredno živi 1/3 stanovništva [Tešić, 2008]. Poljoprivreda je grana koja zapošljava veliki broj ljudi u Srbiji, preko 20%. Ako posmatramo samo ruralno stanovništvo, njih oko 50% je zaposleno u poljoprivredi što je jasan dokaz niskodi-versifikovane aktivnosti, a samim tim i prihoda ruralnog stanovništva [Nacionalni program rural-nog razvoja RS, 2011]. Uprkos velikom učešću poljoprivrede u ukupnoj zaposlenosti, očekuje se da će postojeća proizvodna struktura, posebno u nekim delovima Srbije, u budućnosti biti ugrože-na zbog nedostatka radne snage. Deficit radne snage u poljoprivredno najrazvijenijim regionima kompenzovan je proteklih godina izbegličkom populacijom ili radnicima koji su ostajali bez posla u industriji. Oba pomenuta izvora radne snage su u međuvremenu presušila, a da to paralelno nije bilo praćeno mehanizovanjem radnih procesa i tehničko – tehnološkim napretkom.

Poljoprivreda i proizvodnja hrane nisu jedine funkcije ruralnih područja, već to može biti i ši-rok spektar drugih delatnosti koje imaju za cilj zadovoljavanje potreba ruralne populacije. Stoga, podrška unapređenju životnog standarda i uspostavljanju socijalne i ekonomske stabilnosti rural-nih domaćinstava primenjuje se već nekoliko decenija razvojem ruralne nepoljoprivredne ekono-mije [Bogdanov, 2007].

U poslednje vreme u Srbiji se postepeno razvija proizvod ruralnog turizma koji u različitim de-lovima dobija različite forme ponude. Tako se u zapadnom delu Srbije ovaj proizvod oblikuje na bazi obnove starih ruralnih srpskih kuća, dok se u Vojvodini sve više prepoznaje ponuda salaša, kao tipičnog vojvođanskog ruralnog iskustva povezanog sa aktivnostima. Ovaj proizvod otvara tu-rističkoj tražnji najčešće seoske sredine, termalne izvore, reke ili jezera, a gostima prezentuje tra-dicionalnu gostoljubivost i životne vrednosti lokalnog stanovništva. Predstavlja i polugu ekonom-skog razvoja i podizanja životnog standarda u ruralnim zajednicama, na principima održivog ra-zvoja i očuvanja prirodnih resursa [Strategija turizma RS, 2005].

Efikasno i efektivno korišćenje izuzetno raznolikih prirodnih resursa treba da bude strateški cilj koji će Republici Srbiji otvoriti vrata na velika evropska i svetska tržišta. Prilikom definisanja ra-zvojnih politika ruralnih područja ne treba zanemariti i razvoj nepoljoprivredne ruralne ekonomi-je. Time će se preventivno, a na bazi iskustava i prakse zemalja u razvoju, uticati na smanjenje jaza koji se stvara između potreba stanovništva i raspoloživih resursa.

3. Finansiranje ruralnog razvoja u SrbijiFinansijski kapital ruralnih područja u velikoj meri zavisi od razvijenosti finansijskog tržišta i

njegove dostupnosti ruralnom stanovništvu. Uspostavljanje efikasnih finansijskih institucija i kre-


ditnih mehanizama prilagođenih specifičnim potrebama ruralnog stanovništva i poljoprivredne proizvodnje, preduslov su za aktiviranje razvojnih potencijala ruralnih područja.

Tokom 2004. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u saradnji sa Mi-nistarstvom finansija započelo je izgradnju finansijskog tržišta i sistema kreditiranja poljoprivre-de, kako bi se obezbedili dugoročni i stabilni izvori njenog finansiranja. Pomak u razvoju rural-nog finansijskog tržišta u Srbiji, učinjen je 2005. godine, uvođenjem poljoprivrednih kredita sa ka-matnim stopama koje su beneficirane sredstvima agrarnog budžeta. Poslednjih godina i poslov-ne banke odobravaju specijalizovane kreditne linije namenjene poljoprivredi. Osim toga, progra-mi razvojnih fondova usmereni su na podsticanje ulaganja u nerazvijena područja, osnivanje i ra-zvoj malih i srednjih preduzeća (u daljem tekstu MSP) u ruralnim područjima, agroindustriju i sl., čime su povećane mogućnosti aktiviranja ruralnih potencijala. Trenutno, finansijsko tržište u po-ljoprivredi obuhvata sledeće izvore finansijskih sredstava: podršku iz Agrarnog budžeta, kredite komercijalnih banaka, razvojne fondove na republičkom, pokrajinskom i opštinskom nivou i lizing kompanije [Bogdanov, 2007].

Preovlađujući izvor ulaganja u poljoprivredu potiče iz agrarnog budžeta, koji je gazdinstvima koji žive od ove proizvodnje od izuzetne važnosti i pomaže im da zasnuju novu proizvodnju. Među-tim, poslednjih godina visina sredstava koja se izdvaja iz agrarnog budžeta za podršku gazdinstvi-ma, ima tendenciju smanjenja (u 2004. godini je bila 4% a u 2010. godini 2,3% nacionalnog budže-ta). Iako male izdašnosti, taj deo republičkog budžeta doprineo je održavanju i preživljavanju jed-nog broja gazdinstava.

U uslovima nominalnog i realnog pada agrarnog budžeta, veliki broj poljoprivrednih gazdin-stva u statusu fizičkih lica već se nalazi na rubu egzistencije i pitanje kako će zasnovati proizvodnju u sledećoj proizvodnoj godini. Broj vlasnika zemljišta koji će doživeti njihovu sudbinu u narednim godinama teško je predvideti. Sve to predstavlja izuzetan rizik za državu koja ne uspeva da amor-tizuje tranzicione udare u poljoprivredi i na selu.

Poljoprivreda i prehrambena industrija Srbije predstavljaju okosnicu privrednih aktivnosti i je-dine su privredne oblasti, pored vojne industrije, koje ostvaruju suficit u spoljnotrgovinskom po-slovanju. Stoga, počev od ove godine, potrebno je obezbediti nivo agrarnog budžeta u visini od najmanje 5% nacionalnog budžeta sa godišnjim povećanjem učešća od 20% tako da u 2015. go-dini on dostigne nivo od 10% izdataka nacionalnog budžeta [Privredna Komora Vojvodine, 2010]. Sredstva iz agrarnog budžeta treba da imaju razvojni karakter, da se namenski troše i kontrolišu, da se njima obezbedi stvaranje atraktivne investicione klime i da podstaknu konkurentnost rural-nih područja na nacionalnom i internacionalnom nivou.

Obezbeđivanje povoljnih uslova kreditiranja poljoprivrede predstavlja ključni preduslov za njeno dinamičnije restruktuiranje i unapređenje ukupne ruralne ekonomije. Poljoprivrednici u Sr-biji su malo koristili ponuđene mogućnosti kreditiranja, a kao uzrok tome uglavnom se navode dve vrste prepreka [Bogdanov, 2007]:

• interna ograničenja koja su rezultat sposobnosti ili spremnosti gazdinstava da se zadužuju (ograničeno poverenje u bankarski sektor i nebankarske finansijske institucije; nedostatak iskustva, stručnosti i preduzetničkog znanja poljoprivrednika u izradi i predstavljanju biznis planova i dr.)

• eksterne prepreke koje onemogućavaju pristup kreditnim sredstvima i uspostavljanje efi-kasnog finansijskog tržišta (visoke kamatne stope; visoki fiksni troškovi odobravanja i pra-ćenja otplate kredita; nemogućnost obezbeđenja kreditne garancije; nesigurnost tržišta poljoprivrednih proizvoda; nedostatak stručnosti i iskustva bankarskog osoblja u poslova-nju sa poljoprivrednicima i evaluaciji poljoprivrednih biznis planova i dr.)

Uspostavljanje efikasnog finansijskog tržišta primerenog potrebama agrarnog sektora je pro-ces koji zahteva dalja institucionalna i organizaciona prilagođavanja. Postojeća ponuda finansij-skog kapitala je nedovoljna po obimu i nedovoljno je diversifikovana, što tržište novca čini skupim za poljoprivrednike. Pored specijalizovanih bankarskih institucija, moguća rešenja mogu se tražiti i u kreditnim zadrugama, mikrokreditnim institucijama i drugim privrednim društvima koja nude širok spektar finansijskih usluga.

Još uvek su prisutni brojni problemi u ovom segmentu vođenja agrarne politike počev od pre-plitanja nadležnosti pojedinih institucija, do nepostojanja kvalitetnih kadrovskih potencijala u sa-vetodavnim službama koji će pripremiti biznis planove ili uraditi investiciono - tehničku dokumen-taciju neophodnu za odobravanje finansijskih kredita, ili za izgradnju poljoprivrednih objekata u funkciji ruralnog razvoja.

4. Ključni činioci u budućim politikama ruralnog razvoja Srbije

4.1 Razvoj infrastrukture poslovne podrškeTermin infrastruktura poslovne podrške podrazumeva mrežu institucija i organizacija koje pru-

žaju usluge potencijalnim i postojećim preduzetnicima i MSP, pomažu im u razvoju njihovih po-slovnih kapaciteta (ljudskih, organizacionih, marketinških, itd.), ili obezbeđuju fizičke resurse (po-slovne prostorije, proizvodne hale, tehnologiju) za poslovne operacije. U datu infrastrukturu spa-daju poslovni inkubatori, klasteri, industrijske zone, tehnološki parkovi, inovacioni centri i dr [Mi-jačić, 2011].

Kapacitet, struktura i svrha infrastrukture poslovne podrške treba da je u skladu sa lokalnim i regionalnim razvojnim potencijalom, kao i sa tržišnim zahtevima. Njen primarni cilj je ostvarivanje ukupnog ekonomskog razvoja na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou.

U nedavno usvojenoj Strategiji industrijskog razvoja Republike Srbije za period 2011. - 2020.g. pod pojmom infrastruktura poslovne podrške podrazumeva se lociranje, konstruisanje i oprema-nje industrijskih zona, industrijskih parkova, poslovnih inkubatora, klastera, logističkih i poslovnih centara i turističke infrastrukture. Ovom strategijom je napravljena prva mapa infrastrukture po-slovne podrške u Srbiji.

Teritorijalna rasprostranjenost elemenata infrastrukture poslovne podrške u Srbiji trenutno je neujednačena. Najrasprostranjenija je u nekoliko urbanih centara, a neki od razloga su veće pri-sustvo donatora finansijskih i drugih sredstava i angažovanost regionalnih agencija za razvoj MSP u pogledu rasta svesti i ideje o potrebama razvoja date infrastrukture. Na regionalnom nivou, po-stoje značajne razlike u koncentraciji infrastrukture između regiona Beograda i Vojvodine na jed-noj strani i Šumadije i Zapadne Srbije i Južne i Istočne Srbije na drugoj strani [Mijačić, 2011].

Balansirana i planska infrastruktura poslovne podrške preduslov je ravnomernog razvoja re-giona i pokretanja kompetitivne i produktivne privrede i ekonomije ruralnih oblasti. Razvojem i unapređenjem poljoprivrede i ruralnog turizma, sela se više ne bi tretirala kao problem, već kao pogodno tle za osnivanje i razvoj klastera, koncentrisanje tehnologija, inovacija, znanja, MSP i pre-duzetnika, obrazovnih institucija, medija, turista i dr.

4.2 Klasteri Preduzeća u Srbiji se danas suočavaju sa mnoštvom alternativa kada je u pitanju pozicionira-

nje njihovih aktivnosti i proizvoda na mestima koja predstavljaju najbolje poslovno okruženje u



skladu sa njihovim specifičnim potrebama. Tržišta su postala dostupnija zahvaljujući konstantnim napretkom tehnologija i komunikacije i velika je verovatnoća da će se resursi u buduće pomerati ka atraktivnijim regionima. Uloga klastera kod povezivanja i saradnje preduzeća biće sve značajni-ja i doći će do regionalne specijazicije [DG Enterprice and Industry Report, 2007].

Osnovni motivi MSP za udruživanje u klastere proističu iz problema s kojima se susreću u sva-kodnevnom poslovanju, a oni su sledeći [Tešić, 2008]: nedovoljan finansijski potencijal da samo-stalno ulažu u tehničko – tehnološki razvoj i razvoj i unapređenje proizvoda ili usluga; nemoguć-nost dostizanja evropskih i svetskih tržišnih standarda i nedovoljni kapaciteti proizvodnje za izla-zak na pojedina tržišta i uspostavljanje ozbiljne partnerske saradnje.

U Srbiji postoji veliki potencijal za formiranje klastera u oblasti primarne proizvodnje, prera-de, trgovine i usluga [Tešić, 2008]. Srbija tradicionalno ima dobar kvalitet mesa, povrća, voća, kao i kvalitetne prerađivače poljoprivrednih proizvoda. Ekspanzija tržišta organski zdrave hrane, prili-ka je za Srbiju, jer se prirodni resursi u proteklih nekoliko godina nisu koristili na intenzivan način. Uspostavljanjem klastera povećala bi se domaća proizvodnja prehrambenih proizvoda, kao i nji-hov kvalitet i konkurentnost u izvozu. Istovremeno bi došlo do razvoja pratećih delatnosti (distri-bucija, trgovina, transport, skladištenje, marketing), što bi uticalo na povećanje zaposlenosti [Sto-janović, Ognjanov, 2012]. Cilj je da Srbija ne bude zemlja koja izvozi sirovine, već finalne proizvo-de visokog stepena obrade.

Glavni činioci u razvoju poljoprivrednih i drugih klastera treba da budu preduzeća, gazdinstva, preduzetnici, vlasnici i menadžeri koji shvataju potrebu udruženog delovanja. Obrazovne ustano-ve imaju obrazovni i savetodavni karakter i stavljaju na raspolaganje svoje stručnjake koji posedu-ju aktuelna znanja i imaju viziju, kao i studente koji na taj način dobijaju priliku da u praksi provere svoja znanja i da daju svoj doprinos razvoju regiona. Razvojni centri imaju značajnu ulogu kada su u pitanju istraživačko – razvojne i inovativne aktivnosti u samim klasterima. Ostali činioci su finan-sijski posrednici i organizacije za pružanje poslovnih usluga sa ekspertizom koja odgovara potre-bama klastera (marketinške, projektantske i računovodstvene organizacije). Lokalne vlasti, regio-nalne razvojne agencije i ostala privredna tela, imaju značajan udeo u pospešivanju razvoja klaste-ra putem intervencija, strateškog usmeravanja, donacija, stvaranja pogodnih uslova razvoja, or-ganizovanja edukativnih seminara po regionima, smanjenja rizika za ulazak u posao, pri uzimanju kredita, itd. Jedino kroz aktivno učešće svih pomenutih činioca koji imaju jasnu ideju o potreba-ma i problemima pojedinaca i mogućnostima rešavanja tih problema kroz povezivanje, je moguće ojačati i razviti klaster. Razvoj preduzetničkih kompetencija i preduzetničke klime je važan strateš-ki zadatak u procesu transformacije ruralnih oblasti, koji bi uspešno trebalo da se ostvari aktivno-stima navedenih institucija i kroz funkcionisanje klastera.

Udruživanje MSP iz poljoprivrednog sektora može biti jedna od ključnih strategija u okviru budućih politika razvoja ruralne ekonomije u Srbiji. Preduzeća bez obzira na delokrug poslova-nja, suočena su sa brojnim problemima koji su posledica neadekvatne privredne politike drža-ve i dugogodišnjeg zanemarivanja srpskih interesa u tom smislu. Udruživanje preduzeća i sarad-nja zasnovana na poverenju i dobroj poslovnoj praksi je način da se ti problemi lakše prevaziđu i da se pažnja usmeri na razvoj i uspešno pozicioniranje srpskih preduzeća na domaćem i inostra-nom tržištu.

5. ZaključakEkonomska politika Srbije treba da bude usmerena na razvoj ruralnih sredina i da podstakne

bolje korišćenje njihovih prirodnih potencijala. Poljoprivreda, posebno proizvodnja zdrave hrane i ruralni turizam treba da budu stubovi daljeg ekonomskog razvoja Srbije i glavni izvor njene kon-

kurentnosti na domaćem i svetskom tržištu. Važno je da država uz pomoć stručnih ljudi, institu-cija i ruralnog stanovništva koje je najbolje upoznato sa problemima i prilikama, nerazvijena po-dručja učini atraktivnim putem posebnih pogodnosti za preduzeća koja bi tako imala potrebu da u njih investiraju. Ubrzan ekonomski razvoj nerazvijenih područja smanjio bi migracije i povećao kvalitet života ljudi.

Srbija ima veliki potencijal za formiranje agroklastera i to je jedan od načina da se prevaziđu problemi srpskih preduzeća koji su izazvani neadekvatnom primenom ekonomske i privredne po-litike i sistemskog zanemarivanja njihovih potreba i interesa. Država treba da preuzme ulogu me-dijatora i da potpomogne umrežavanje preduzeća, kao i da obezbedi neophodnu stručnu i finan-sijsku pomoć. Proizvodi koji su rezultat dobre saradnje i udruženih snaga srpskih preduzeća treba da budu kvalitetni, jedinstveni i prepoznatljivi na svetskom i evropskom tržištu.

Sprečavanje dalje stagnacije srpskih sela i njihova revitalizacija je problem velikih razmera koji zahteva od državnih organa da u njegovo rešavanje uključe sav naučni i obrazovni potencijal Sr-bije, počevši od Srpske akademije nauka, preko razvojnih i naučnih instituta, do univerziteta i fakulteta.

Ispunjenje ovog nacionalnog zadatka može popraviti izglede Srbije u budućnosti da postane jaka i konkurentna država, koja je svesna svog bogatstva i racionalno ga koristi i koja svim svo-jim stanovnicima, bilo da žive u selima ili gradovima, obezbeđuje zaposlenje i kvalitetne životne uslove.

Literatura 1. Bogdanov, N. (2007): Mala ruralna domaćinstva u Srbiji i ruralna nepoljoprivredna ekonomija, Beograd:

UNDP [Internet] dostupno na: www.undp.org.rs (Sačuvano: 22.4.2012.); 2. DG Enterprise and Industry Report (2007): Innovation Clusters in Europe: A statistical analysis and overview

of current policy support, Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities; 3. Horwath Consulting Zagreb i Ekonomski fakultet Beograd (2005): Strategija turizma Republike Srbije, Beo-

grad; 4. Mijačić, D. (2011): Analysis od Business Support Infrastructure in the Republic of Serbia, Nacionalna agencija

za regionalni razvoj, Beograd; 5. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (2009): Plan strategije ruralnog razvoja za period od

2009. do 2013. godine, Beograd; 6. Nacionalni program ruralnog razvoja od 2011. do 2013. godine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vo-

doprivrede, Beograd: Dostupno na internet stranici http://www.mpt.gov.rs/download/4827011.0062.9-1.pdf (Sačuvano: 22.4.2012.);

7. Palčić, I. (2007): Industrial clusters, DAAAM International Publishing, Vienna; 8. Stojanović Ž. I Ognjanov G. (2012): Strateška opredeljenja Srbije u domenu ruralnog razvoja – proizvodnja i

marketing tradicionalne hrane. Ekonomske teme, 1, 19-32, Niš 9. Tešić, Z. i Nikolić, R. (2008): Programi, tehnologije, organizacija i upravljanje razvojem kompetitivnog sela,

Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad;10 http://www.pkv.rs/node/656 (Sačuvano: 22.4.2012.).


Emocionalni aspekti marketiranja OPG-a u Hrvatskoj

mag.oec. Boris Jurič, predavač, Katedra za ekonomiju i marketing, VELEUČILIŠTE VERN, Trg bana Josipa Jelačića 3/3, 10000 ZAGREB, 091-4825917, [email protected] mr sc. Dragan Kopecki, predavač, Katedra za poduzetništvo i menadžment, VELEUČILIŠTE VERN, Trg bana Josipa Jelačića 3/3, 10000 ZAGREB, 091-5729821, [email protected] Ivana Grego, apsolventica, VELEUČILIŠTE VERN, Trg bana Josipa Jelačića 3/3, 10000 ZAGREB, 098-1674100, [email protected]

SažetakOsnovni je cilj bio istaknuti drugačiji emocionalni načinmarketiranja proizvoda iz vlastite proizvodnje edukacijom za razliku od klasičnog marketiranja industrijskih proizvoda multi-nacionalnih kompanija. Provedeno je stoga preliminarno istraživanje anketom na 20 OPG-a na području 7 županija Republike Hrvatske (Zagrebačka, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Međimur-ska, Koprivničko-križevačka, i Bjelovarsko-bilogorska) kako bismo utvrdili povezanost među proizvodima, odnosno između usluga i vlasnika OPG-a u načinu marketiranja te njihovo pla-siranja na tržište.

Ključne riječi: marketing, emocionalni koncept, obiteljska gospodarstva

1.UvodInteligencija, mašta i znanje bitni su resursi, ali ih samo djelotvornost pretvara u rezultate.

Sami za sebe, oni su samo granica onoga što se može postići. Građenje poduzetničke karijere inte-res je samoga pojedinca ali i tvrtke u kojoj taj pojedinac radi, jer je obostrani interes davanje do-prinosa što iziskuje stjecanje novih znanja, tj. kompetencija čime se omogućuje obavljanje novih i složenijih poslova.

Stalnepromjeneuorganizacijipoduzećainovinačiniposlovanja,kojepotičeiusmjeravamenadžmentsciljemusklađivanjasasvesofisticiranijimpotrebamatržišta, zahtijevaodzaposlenikakvalitetniju-razinuznanjairazvijanjevještina. Upravo to «novo» znanje postaje glavna konkurentska prednost i sredstvo za postizanje učinkovitosti.

Prema Edvinssonu (Edvinsson, 2003) evolucija intelektualnog kapitala odvija se u četiri poseb-ne faze:

1. faza je usmjerena na izvještavanje o «neopipljivoj vrijednosti»;2. faza je u središte zbivanja postavila «injektiranje» ljudskog kapitala kao «dodavanje sposob-

nosti i menadžmenta znanja»;3. faza se bavi «preobrazbom ljudskog kapital u strukturni kapital u obliku množitelja znanja,

kako bi organizaciji donio održiv potencijal zarade»;4. faza je «vanjska injekcija strukturnog kapitala» u području korištenja ljudskih inovacija i in-

telektualnih potencijala.

372 Boris Jurič, Dragan Kopecki, Ivana Grego: Emocionalni aspekti marketiranja OPG-a u Hrvatskoj

Karijera se stoga obično definira kao slijed radnih mjesta koje pojedinac zauzima tijekom život-nog vijeka u kojem prolazi kroz različite faze u razvoju karijere. Sigurno je da tijekom razvoja, od-nosno građenja karijere treba voditi računa o rezultatima povratne analize kojom se prepoznaju područja kojima se treba ili ne treba posvetiti. Učinkovitost djelovanja pojedinca ovisi o njegovim vrijednostima koje moraju biti kompatibilne s vrijednostima organizacije.

Zahtjevi globalnog tržišta pred tvrtke stavljaju kao imperativ povećanje učinkovitosti. Promje-ne u okolini, koje su brze, intenzivne, nemilosrdne od pojedinca zahtijevaju visoki stupanj prila-godljivosti. Emocionalno inteligentni ljudi lakše svladavaju promjene, boljom interakcijom mogu poboljšati svoje performanse, stvaraju ugodnu radnu atmosferu koja je motivirajuća te na taj na-čin uz pomoć drugih brže i lakše obavljaju svakodnevne zadatke i odlučuju. Kao bitnu karakteristi-ku emocionalna inteligencija navodi da je uvijek možemo usavršavati i da nije dobivena rođenjem, nego se stvara učenjem o emocijama i kako se nositi s njima od malena.

2. Što je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG)?Što je obiteljsko gospodarstvo i kako ono može djelovati?Poljoprivredno gospodarstvo jest pravna ili fizička osoba ili više fizičkih osoba koje se bave po-

ljoprivredom. Poljoprivredno gospodarstvo može djelovati kao: 1. obiteljsko poljoprivredno gos-podarstvo (u daljnjem tekstu: OPG); 2. obrt registriran za obavljanje poljoprivredne djelatnosti; 3. trgovačko društvo ili zadruga registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te 4. druga pravna osoba

Što se smatra obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom (OPG)?Po zakonskoj definiciji OPG je samostalna gospodarska i socijalna jedinica koju čine puno-

ljetni članovi zajedničkoga kućanstva, a temelji se ili na vlasništvu i uporabi proizvodnih resur-sa u obavljanju poljoprivredne djelatnosti ili samo na uporabi proizvodnih resursa u obavljanju poljoprivredne djelatnosti. Treba imati na umu da je OPG namijenjeno obiteljskom poslovanju u poljoprivredi.

Tko je poljoprivrednik?Poljoprivrednik je fizička osoba na poljoprivrednom gospodarstvu koja se bavi poljoprivredom

te posjeduje znanja i vještine o poljoprivredi. (http://www.orkis.hr)

3.Istraživanje „Povezanost između proizvoda odnosno usluga i vlasnika OPG-a u načinu marketiranja te njihovog plasiranja na

tržište

3.1. Metodologija istraživanja

Vrsta istraživanjaProveli smo dva istraživanja. Oba istraživanja su provedena na 20 OPG-a na području 7 župa-

nija Republike Hrvatske (Zagrebačka, 5 OPG-a; Sisačko-moslavačka, 4 OPG-a; Karlovačka, 3 OPG-a; Varaždinska, 2 OPG-a; Međimurska, 2 OPG-a; Koprivničko-križevačka, 2 OPG-a i Bjelovarsko-bi-logorska, 2 OPG-a). Prvo je preliminarno istraživanje na temu „Povezanost između proizvoda, od-


nosno usluga i vlasnika OPG-a u načinu marketiranja te plasiranja istih na tržište“. Drugo istraživa-nje „Moj radni stil“ (Čorić i dr., 2010,) trebalo je dati sliku radnog stila pojedinog poduzetnika (vla-snika OPG-a). Želja nam je provesti oba istraživanje i u ostalim županijama u Hrvatskoj kako bi do-bili cjelovitu sliku.

Cilj istraživanjaCilj preliminarnog istraživanja je prikupiti podatke o odnosima u načinu marketiranja vlasnika

OPG-a u 7 izabranih županija Republike Hrvatske. .

Svrha istraživanjaSvrha istraživanja je saznati te dati preporuke u načinima marketiranja, kako vlasnika OPG-a

tako i marketinških agencija u budućim poslovima.

Metoda istraživanja Za preliminarno istraživanje „Povezanost između proizvoda, odnosno usluga i vlasnika OPG-

a u načinu marketiranja te plasiranja istih na tržište“. koristili smo metodu pisane ankete „face to face“. Anketni upitnik sadržavao je22 zatvorena pitanja. Drugo preliminarno istraživanje „Moj radni stil“ proveden je također metodom pisane ankete „face to face“.Anketni upitnik sadržavao je 10 zatvorenih pitanja gdje je anketar na osnovi odgovora trebao odrediti stil koji najbolje opi-suje vlasnika OPG-a.

Određivanje uzorkaIstraživanje je provedeno slučajnim stratificiranim uzorkom među OPG–a u 7 županija Hrvat-

ske s tim da se vodilo računa da je broj OPG-a u pojedinim županijama proporcionalan broju ispi-tanih OPG-a.

Prikaz rezultata istraživanjaPo obradi prikupljenih podataka rezultati preliminarnog istraživanja prikazani su tabelarno i/ili

grafički uz komentare i zaključak u formi znanstvenog članka.

Provedba istraživanja Preliminarno istraživanje provedeno je u razdoblju od 10. ožujka do 25. travnja 2012. godine

na području svih 7 predviđenih županija.

Veličina uzorka Preliminarno istraživanje obuhvatilo je 20 ispitanika u razdoblju od 10. ožujka do 25. travnja

2012. godine na području svih 7 predviđenih županija

3.2. Rezultati istraživanja „Povezanost između proizvoda, odnosno usluga i vlasnika OPG-a u načinu marketiranja te plasiranja istih na tržište

Pitanje br. 1: Mislite li da vaši proizvodi više vrijede od industrijskih proizvoda?

Graf br. 1: Mislite li da vaši proizvodi više vrijede od industrijskih proizvoda?

Izvor:Vlastiti rad

Klasično dihotomno pitanje i očekivani odgovor da gotovo svi (95%) vjeruju da njihovi proizvo-di vrijede više od klasičnih industrijskih. Ovdje je potkrijepljena izvorna teza da je odnos proizvo-đača spram svojih proizvoda na OPG-u znatno drukčija od odnosa zaposlenika prema industrij-skim proizvodima.

Ovdje također važno naglasiti da smo namjerno koristili riječ „vrjedniji“ umjesto kvalitetniji kako bi izazvali emociju kod OPG proizvođača . Rezultat je evidentan jer svaki od proizvođača zna koliko je truda uloženo u svaki njihov proizvod.

Pitanje br. 2: Zašto vaši proizvodi vrijede više, rangirajte tvrdnje od 1 do 5 (najviši rang broj 1)

Graf br.2: Zašto vaši proizvodi vrijede više, rangirajte tvrdnje od 1 do 5 (najviši rang broj 1)

Izvor: Vlastiti rad



S jedne strane očekivana je tvrdnja o kvaliteti ali, s druge strane, jako je zanimljivo da su pro-izvođači OPG-a svjesni važnosti ekološke proizvodnje te trenda u svijetu da se traže upravo au-tohtoni „domaći“ proizvodi. Znači da su već usvojili ekološke standarde, ali se ovdje postavlja pi-tanje znaju li to potrošači.

Pitanje br. 3: Koliko je ekologija važna u vašem gospodarstvu?

Graf br. 3: Koliko je ekologija važna u vašem gospodarstvu?

Izvor:Vlastiti rad

Čak 85% ispitanih OPG-a smatra da je ekologija važna za njihovo gospodarstvo . Tek 15% sma-tra da je donekle važna. Zanimljivo je istaći da ni jedan OPG nije naveo da ekologija nije važna. Ov-dje se vidi potencijal marketiranja proizvoda OPG-a što bi ih znakovito diferenciralo od industrij-skih proizvoda.

Pitanja br.4: Posjeduje li vaš proizvod ekološki certifikat?

Graf br.4: Posjeduje li vaš proizvod ekološki certifikat?

Izvor:Vlastiti rad

Bitno je za primijetiti da, iako 95% vlasnika OPG-a smatra da je ekologija važan element za nji-hova gospodarstva, tek njih ¼ ima ekološki certifikat. Stoga je bilo važno vidjeti uzroke tako malo-ga broja posjednika ekološkog certifikata.

Pitanje br. 5: Ako nemate ekološki certifikat, jeste li zainteresirani za njega?

Graf br. 5: Ako nemate ekološki certifikat, jeste li zainteresirani za njega?

Izvor:Vlastiti rad

Zanimljivo je primijetiti da se ovdje struktura OPG-a podijelila na 3/3. Važno je naglasiti da su ovdje ispitana samo ona gospodarstva koja nemaju ekološki certifikat (njih 15). Jedna treći-na, 33,3% svakako je zainteresirana za njihovo ishođenje. Nasuprot toj trećini je oportuna skupi-na (33,3%) koja je izjavila da uopće nije zainteresirana za ekološki certifikat. Pretpostavljamo da ta skupina smatra da njoj nije potreban certifikat da bi dokazivala da su proizvodi ekološki. Treća tre-ćina smatra da joj treba ekološki certifikat, ali u dogledno vrijeme, ili nije još sigurna u njenu po-trebitost. Važno je istaći da ekološki certifikat posebno ulaskom u EU predstavlja vrlo važan mar-ketinški alat u pridobivanju novih i zadržavanju starih potrošača.

Pitanja br.6: Znate li koje je procedura dobivanja ekološkog certifikata?Graf br.6: Znate li koje je procedura dobivanja ekološkog certifikata?

Izvor:Vlastiti rad



Iz grafikona je vidljivo da je više od 2/3 ispitanika barem djelomično upoznato s dobivanjem ekološkog certifikata što ukazuje na nedostatak vremena ili ne pridavanje dovoljne važnosti ta-kvom potezu, S druge strane 1/5 gospodarstva ne poznaje ali i ne želi naučiti kako dobiti certifikat.

Pitanje br. 7: Smatrate li da je važno kod izrade marketinškog plana naglasiti ekološku orijentiranost gospodarstva?

Graf br. 7: Smatrate li da je važno kod izrade marketinškog plana naglasiti ekološku orijentira-nost gospodarstva?

Izvor: Vlastiti rad

Više od 2/3 smatra da je ekološki certifikat važan marketinški alat i potvrđuje našu tezu da je potrebno više naglašavati takvu prednost pri promociji svojih proizvoda. Ipak 1/5 ispitanika ne smatra da je certifikat važan alat u promociji vlastitih proizvoda.

Pitanja br. 8: Promovirate li vaš proizvod?

Graf br. 8: Promovirate li vaš proizvod?

Izvor: Vlastiti rad

Zanimljivo je primijetiti da je 90% OPG-a istaknulo kako se promovira, dok nitko nije istaknuo da se djelomično promovira. Ova ukazuje da sve aktivnosti koje oni izvode su kompletne i da u pravilu nema nadogradnje te da je postignut maksimum.

Pitanje br. 9: Ako ste odgovorili s da, na koji način ga promovirate?

Tablica br. 1: Ako ste odgovorili s da, na koji način ga promovirate?

Izvor: Vlastiti rad

Struktura izbora medija je očekivana. S jedne strane prepoznaju važnost interneta kao medi-ja i ulažu napor u komuniciranja novim alatima dok s druge strane vjeruju samo u konvencional-ne načine promoviranja kao što su klasičan nastup na sajmovima i sporadično oglašavanje u tisku.

Pitanje br. 10: Slažete li se da je promocija proizvoda bitna za uspješnost vašeg OPG-a?

Graf br. 9: Slažete li se da je promocija proizvoda bitna za uspješnost vašeg OPG-a?

Izvor: Vlastiti rad

Osviještenost vlasnika OPG o potrebi za promocijom je znakovita i dobar je temelj za razrade učinkovitih marketinških strategija.

Vrsta promocije Broj OPG-a PostotakKatalozi 2 10%Internet 17 85%Zadovoljni kupci (wordofmouth)

4 20%

Letci 3 15%Oglašavanje na radiju i tv-u 5 25%Sajmovi 9 45%Osobna prodaja 5 25%Jumbo plakati 2 10%Tiskani mediji (novine,časopisi)

11 55%



Pitanje br.11: Što bi se trebalo razlikovati u pristupu promociji vaših OPG proizvoda od industrijskih proizvoda?

Graf br.10: Što bi se trebalo razlikovati u pristupu promociji vaših OPG proizvoda od industrijskih proizvoda?

Izvor: Vlastiti rad

Znakovito je primijetiti da 35% ispitanika navodi prirodnost proizvoda, 15% domaći proizvod i 15% ekološki proizvod što u konačnici čini 60% usmjerenost k sličnom cilju. Isto tako kao osta-le pristupe navode isticanje obiteljskog posla, ekskluzivnost te zanimljiva stavka različitost proi-zvoda. Različitost proizvoda koji se ne mogu naći u klasičnoj maloprodaji industrijskih proizvoda.

Pitanje br. 12: Koliko biste odvojili od svog budžeta za promociju proizvoda?

Graf br. 11: Koliko biste odvojili od svog budžeta za promociju proizvoda?

Izvor: Vlastiti rad

Znakovito je da najveći broj OPG-a, njih 7, odnosno više od 1/3,izdvaja od 5 do 10% budžeta za promociju. Što je u ovakvoj gospodarskoj situaciji te njihovoj obučenosti o potrebi izdvajanja za promociju jako dobro. No rasponi iznosa su jako različiti i variraju od 5 do 6 tisuća kuna pa sve do 30 tisuća kuna.

Pitanje br. 13:Koje je vaše mišljenje o marketinškim agencijama? Graf br. 12: Koje je vaše mišljenje o marketinškim agencijama?

Izvor: Vlastiti rad

Očekivani odgovor od (gotovo 2/3) OPG-a smatraju agencije kvalitetnim ali i ujedno i skupim. Mišljenja smo da bi agencije ili pojedini marketinški stručnjaci trebali pristupiti OPG-u na drugači-ji suptilniji način. Najvjerojatnije edukacijom o potrebitosti marketiranja koje ne mora istovreme-no biti i skupo. Tu se postavlja pitanje koliko je to interesantno većim agencijama te kako vlasnici OPG-a reagiraju na njihove ideje ( 15%).

Pitanje br.14: Mislite li da bi vam marketinška agencija uspješno pomogla u promoviranju vaših proizvoda?Graf br.13: Mislite li da bi vam marketinška agencija uspješno pomogla u promoviranju vaših proizvoda?

Izvor: Vlastiti rad



Podaci iz prethodnog grafa ukazuju da oni koji smatraju da su agencije kvalitetne isto smatraju da bi im i pomogle u promoviranju njihovih proizvoda. No nama su zanimljiva ova 1/3 koji smatra-ju da im nikakav stručnjak ne može pomoći u promoviranju njihovih proizvoda.

Pitanje br. 15: Mislite li da bi naglasili prave vrijednosti vašeg proizvoda pri promociji?Graf br. 14: Mislite li da bi naglasili prave vrijednosti vašeg proizvoda pri promociji?

Izvor: Vlastiti rad

Iz ovih odgovora ipak saznajemo da postoji povjerenje u marketinške stručnjake koji bi „ista-knuli prave vrijednosti proizvoda OPG-a“

Pitanje br. 16: Jeste li do sada surađivali s marketinškom agencijom? Ako jeste, s kojom i jeste li zadovoljni?

Graf br. 15: Jeste li do sada surađivali s marketinškom agencijom? Ako jeste, s kojom i jeste li zadovoljni?

Izvor: Vlastiti rad

Njih tek ¼ OPG-a je surađivalo s marketinškim agencijama i zanimljivo svi su imali loša iskustva. Ovdje bi trebalo tražiti problem u nedovoljnoj educiranosti vlasnika OPG-a, ali i agencija, u pogle-du očekivanja jednih od drugih. Upravo je možda problem da agencije pristupaju ovakvoj vrsti kli-jenta previše „industrijski“ upravo kao prema proizvodima masovne potrošnje. Ovdje je potreb-no uključiti, odnosno prihvatiti emocije vlasnika OPG-a i pristupati izradi kampanja na drugi način.

Pitanje br. 17: Smatrate li da bi država, županija, općina trebala više raditi na promociji OPG-a? Na koji način?Graf br. 16: Smatrate li da bi država, županija, općina trebala više raditi na promociji OPG-a? Na koji način?

Izvor: Vlastiti rad

Iz grafa je vidljivo da OPG-i za mnogo više očekuju od države i to na način da država osigura po-ticaje za promociju kao i besplatan nastup na raznim sajmovima unapređenjem prodaje. Zanimlji-vo je istaknuti da OPG-i traže obuhvatniju promotivnu akciju educiranja potrošača raznim mediji-ma o važnosti i kvaliteti proizvoda OPG-a.

Pitanje br. 18. Na koji način biste željeli da vam se proizvod promovira? Graf br. 17: Na koji način biste željeli da vam se proizvod promovira?

Izvor:Vlastiti rad

Preferencije vlasnika OPG-a naspram promociji ostaju i dalje usmenom predajom i dobrim po-znavanjem vlastitih proizvoda. Iz gore navedenog se može zaključiti da, iako su svjesni potrebe promocije,i dalje „vjeruju samo sebi“ te promociji „usta do usta“.

Pitanje br. 19: Ima li vaše OPG web stranicu? Graf br. 18: Ima li vaše OPG web stranicu?

Izvor: Vlastiti rad



Kako smo prije vidjeli da vjeruju u internet kao medij što je rezultiralo da više od 4/5 OPG –a ima web stranicu. Tek neznatan dio uporno se ne želi nositi s modernim informacijskim tehnologijama.

Pitanje br. 20: Imate li facebook stranicu? Graf br. 19: Imate li facebook stranicu?

Izvor: Vlastiti rad

Evidentno je nepovjrenje prema novijim medijima Ovdje tek nešto više od 1/3 ima facebo-ok stranicu što dokazuje još nedovoljno poznavanje i potrebu za informacijskim tehnologijama. Obrazloženje vlasnika da je Facebook uglavnom medij za zabavu i da im kao takav nije potreban.

Pitanje br. 21: Jeste li se oglašavali u nekim tiskanim medijima? Kojim?Graf br. 20: Jeste li se oglašavali u nekim tiskanim medijima? Kojim?

Izvor: Vlastiti rad

Važno nam je bilo saznati jesu lise ikad oglašavali u novinama? Zašto? Možda ovdje stoji uzrok nepovjerenja prema agencijama, s jedne strane, koje su im napravile medija plan, a efekt nije bio dovoljno učinkovit i, s druge strane, vjerojatno samostalni pokušaji s „vlastitim dizajnom“. Prete-žito su to bila regionalna oglašavanja ili sporadični „izleti“ u časopise za zdravlje i ljepotu što se može čitati iz ankete.

Pitanje br. 22: Slažete li se da se vaši proizvodi prodaju u specijaliziranim dućanima koji prodaju hrvatske autohtone proizvode?

Graf br. 21: Slažete li se da se vaši proizvodi prodaju u specijaliziranim dućanima koji prodaju hrvatske autohtone proizvode?

Izvor: Vlastiti rad

Prilično sugestivno pitanje koje smo namjerno postavili da bi potvrdili posebnost proizvoda za koje ih smatraju njihovi proizvođači.

3.3. Zaključak istraživanja „Povezanost između proizvoda, odnosno usluga i vlasnika OPG-a u načinu marketiranja te njihovom plasiranju na tržište“

Sagledavanjem svih elemenata istraživanja došli smo do sljedećih činjenica: • Gotovo svi OPG-i (95%) vjeruju da njihovi proizvodi vrijede više od klasičnih industrijskih;• Imaju povjerenje u marketinške stručnjake koji bi „istaknuli prave vrijednosti proizvoda

OPG-a“;• Svjesni su potrebe promocije,ali i dalje „vjeruju samo sebi“ te promociji „usta do usta“;• Donekle prepoznaju važnost interneta kao medija i ulažu napor u komuniciranje novim

alatima, doks druge strane, vjeruju samo u konvencionalne načine promoviranja kao što su klasičan nastup na sajmovima i sporadično oglašavanje u tisku;

• Od pristupe posebno im je važno isticanje obiteljskog posla, ekskluzivnost te zanimljiva stavka različitost proizvoda. Različitost proizvoda koji se ne mogu naći u klasičnoj malopro-daji industrijskih proizvoda;

• Više od 1/3 OPG-a izdvaja od 5 do 10% budžeta za promociju. Što je u ovakvoj gospodarskoj situaciji te njihovoj obučenosti o potrebi izdvajanja za promociju jako dobro;

• Zanimljivo je primijetiti da je 90% OPG- a istaknulo kako se promovira dok nitko nije ista-knuo da se djelomično promovira. Ova ukazuje da sve aktivnosti koje oni izvode su kom-pletne i da u pravilu nema nadogradnje te da je postignut maksimum;

• (Gotovo 2/3) OPG-a smatraju agencije kvalitetnim, ali i ujedno i skupim. Mišljenja smo da bi agencije ili pojedini marketinški stručnjaci trebali pristupiti OPG-u na drugačiji suptilniji način. Najvjerojatnije edukacijom o potrebitosti marketiranja koje ne mora istovremeno biti i skupo;

• Ipak 1/3 OPG-a smatra da im nikakav stručnjak ne može pomoći u promoviranju njihovih proizvoda;



• Tek ¼ OPG-a je surađivalo s marketinškim agencijama i zanimljivo svi su imali loša iskustva. Ovdje bi trebalo tražiti problem u nedovoljnoj educiranosti vlasnika OPG-a ali i agencijama te očekivanju i jednih i drugih;

• Proizvođači OPG-a su svjesni važnosti ekološke proizvodnje ali i trenda u svijetu u kojemu se traže upravo autohtoni „domaći“ proizvodi;

• Čak 85% ispitanih OPG-a smatra da je ekologija važna za njihovo gospodarstvo,stoga je vidljiv potencijal marketiranja proizvoda OPG-a što ih znakovito diferencira od industrijskih proizvoda;

• ¼ vlasnika OPG-a ima ekološki certifikat;• Točno trećina (33,3%) OPG-a je izjavila da uopće nije zainteresirana za ekološki certifikat.

Pretpostavljamo da ta skupina smatra da njoj nije potreban certifikat kako bi dokazivala da su pro-izvodi ekološki

• 1/5 gospodarstva ne poznaje, ali i ne želi naučiti kako dobiti certifikat;• 4/5 OPG–a ima web stranicu dok samo 1/3 ima facebook stranicu što dokazuje još nedo-

voljno poznavanje i potrebu za informacijskim tehnologijama. Obrazloženje vlasnika je kako je Fa-cebook uglavnom medij za zabavu i da im kao takav nije potreban.

• Proizvodi prodaju u specijaliziranim dućanima koji prodaju hrvatske autohtone proizvode.

4. Istraživanje „Moj radni stil“

Tablica br.2: Prevladavajući stil

1. Prevladavajući stil (najniži broj bodova) -

a. Analitičar/ka 4 (analitics)b. Pokretač/ica 6 (driver) c. Suradnik/ca 6 (amiable)

d. Stvaralac/stvarateljica 4 4 (creator)

UKUPNO 20Izvor:Vlastiti rad

Tablica br.3: Rezervni izbor 2.Rezervni izbor- stil (slijedeći zbroj minimalnih bodova)

a. Analitičar/ka 6 (analitics)

b. Pokretač/ica 10 (driver)c. Suradnik/ca 2 (amiable)

d. St v ar a l a c /stvarateljica 2 (creator)

UKUPNO 20

Izvor:Vlastiti rad

Jasno je vidljivo da su vlasnici OPG-a uglavnom po svom radnom stilu „Pokretači“ a najma-nje bodova imaju kao Suradnici“. To je u potpunosti i razumljivo jer oni osim što su vlasnici OPG-a ujedno su sami i proizvođači. Odluke donose sami i zapravo tako ostvaruju svoje ideje. Iz donjeg prikaza vidljivo je da su karakteristike Pokretača u potpunoj suprotnosti s karakteristikama Surad-nika. Upravo u tome je i problem vlasnika OPG-a jer teško mogu surađivati s nekima i uglavnom se oslanjaju na vlastita znanja koja su u nekim slučajevima, pogotovo marketinškim, nedovoljna. To se i razaznaje iz prvog istraživanja gdje od 5 OPG-a koji su surađivali s marketinškim agencija-ma ni jedan nije bio zadovoljan. Stoga je nužna određena razina promjene ponašanja u poslov-nim slučajevima.

Oblikovanjem i modificiranjem svoga ponašanja, poduzetnici napreduju na osobnoj razini, a poslovnu organizaciju vode k ostvarenju zacrtanih ciljeva. Izrazito je važno da poduzetnici koji vode OPG budu emocionalno osjetljivi i spremni prihvatiti tuđe mišljenje, jer na taj način daju do-bar primjer i svojim zaposlenicima kao i korisnicima svojih proizvoda i usluga. Upravo zbog toga treba još poraditi na treninzima jer je uočena totalno loša emocionalna inteligencija kod nekih za-poslenika. Kao vježbu koja se može koristiti je; kad nas netko pita kako smo, da odgovorimo bo-gatije i preciznije, da razmislimo koje riječi možemo uopće primijeniti kod opisivanja naših osje-ćaja i da razlikujemo osnovne i složene emocije. Problem kod prenošenja zadataka i informacija nije samo zbog loše komunikacije već i zbog niske razine empatije. Svaki poduzetnik bi trebao ra-diti na tome da razumije svoje emocije te da ih može analizirati kako bi bio u mogućnosti reflek-tivno upravljati emocijama.

Tablica br.4: Najvažnije osobine radnih stilovaNajvažnije osobine radnih stilova

Izvor:(Čorić i dr., 2010.)

Anali

tičar

i/ke

+ dobro analiziraju sve podatke, ne brzaju s odlukama dok sve dobro i temeljito ne prouče

- taj proces provjere dostupnih i ostalih informacija traje predugo i ponekad ih u timu ne vole zbog tog odugovlačenja

+ pokreću akciju, važan im je mooving, uživaju sudjelovati u pokretanju nečega novoga i u lansiranju

- ponekad brzopleto donose odluke bez dostatnog razmatranja svih faktora i informacija;donose odluku na temelju parcijalnih informacija

Pokretači

Sura

dnici

+odlični su za uvlačenje svih članova tima u procese, pitaju svakoga za mišljenje, važna im je dobra radna (suradnička) atmosfera

- čekanje na očitovanje svih članova tima može dovesti do odugovlačenja, ponekad im nedostaje osjećaj za timing (važnije im je da svi dobiju osjećaj «vlasništva» davanjem svojim prijedloga, nego timing

+ dragocjen su član svakoga tima jer daju vrlo kreativna rješenja, imaju sposobnost kombiniranja informacija i iznalaženja mogućnosti koje drugima ne padaju odmah na pamet

- nisu opterećeni procedurom i timingom, ostali članovi tima ih nerijetko ne razumiju

Stvaraoci



5. ZaključakKako smo i pretpostavili ovdje je glavni problem nedovoljan stupanj emocionalne inteligenci-

je, s jedne strane vlasnika OPG-a, a s druge strane marketinških agencija. Pojavljuje se nekoliko krucijalnih problema:

• agencije pristupaju OPG-u „šablonski“ što naravno npr. pri planiranju medija plana rezultira nedovoljnom učinkovitosti i time ne zadovoljava vlasnike OPG-a;

• dobar dio vlasnika OPG-a, što zbog uštede i neznanja, samostalno pokušava „kućnim dizaj-nom“ riješiti marketiranje koje ostavlja dojam neprofesionalnosti kod potrošača;

• postoji određena doza „samozaljubljenosti“ u svoj rad, kodvlasnika OPG-a,i ne dopuštaju niti ne priznaju ičiju stručnost, kao npr. kod dobivanja ekološkog certifikata, jer smatraju da njima nije potreban kako bi dokazivala da su njihovi proizvodi ekološki.

Stoga je ključ i rješenje, koje potvrđuje ovaj rad, edukacija i jedne i druge strane kako bi doš-li do očekivanog uspjeha.

Umrežavanje skolegama na poslu,korištenjem modela uspješnogkomuniciranja,činitemeljosobnogkapitalasvakogaradnika. Ostvarenemrežeposlovnihodnosaprerastajuorgani-zaciju u kojoj su nastali i šire se na privatneodnosemeđuljudimaštoihčinijošjačimvezivom u daljnjemrazvojuemocionalnihinterakcija.

Profesionalan rad postatćesvijećnjakkojićekolegama i prijateljimadavatisvjetlo, a upravopo-svećivanjeobičnog rada postajeosovinapraveduhovnosti (Escriva, 2007) u svakodnevnimraduko-jinadilazinaravnipogledkojizagovaratehniciranje sograničenomkoličinomvremena, a sciljemostva-rivanjaštovećegbrojaposlovnihakcija, ne uzimajući u obzir da je čovjekbićekoje je „po svojojnara-vidinamičkipruženopremavlastitomrazvoju, a razvoj je nemogućbezčestitihljudi, kao i bezdjelatni-ka u ekonomskomsektorukoji u svojimsavjestimabeskompromisnoslijedezahtjevezajedničkogdo-bra“ (Benedikt XVI., 2009.)

Proaktivnostradnikaogleda se u njegovojsposobnostislušanjasuradnika na poslu, pokre-tanjunovihideja, pomaganju u obrazovanjudrugihza nove poslovnepoduhvate i brzompodu-zimanjuakcijazaunapređenjeposlovnihprocesa. Radnicikojinisuspremniprihvatitipromjene u poslovnomokruženju,neprestano rade podteretomstraha, tjeskobe i nemira. Onipodsvjesnoosje-ćajutežinusvojeneprilagodljivosti, ali na žalostuzroktraže u svomokruženju a ne u sebisamima.

U konačnici za prodaju proizvoda u autohtonoj prodavaonici hrvatskih proizvoda potrebna su i autohtona specifična marketinška znanja od strane agencija te suptilniji i emocionalniji pristup proizvodima (koji to svakako zaslužuju), ali i suptilniji i emocionalniji odnos, tj. dozvola vlasnika OPG-a da se netko može njima kvalitetno „pozabaviti“ čitajte „brendirati“.

AbstractThe main objective was to highlight the different emotional education through training in the overall market the products from own production as opposed to the classic of market-ing industrial products of multinational companies. Therefore, the preliminary researchs urvey conducted on 20 family farms in the area of seven Croatian counties (Zagrebačka, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Međimurska, Koprivničko-križevačka, i Bjelovarsko-bilogorska) to determine the relationship between the products or services and the owner off amily farms in the way of marketing and placing them on the market.

Keywords: marketing, emotional concept, family farms

Literatura1. BenediktXVI (2009.) „Caritasinveritate – Ljubavuistini”, Kršćanskasadašnjost, Zagreb, 2. Ćorić, G.; Gregov, Z. (2010.) – skripta za kolegij Dinamičko poduzetništvo, Zagreb3. EdvinssonL. (2003.)- „Korporacijskalongituda - navigacijaekonomijomznanja”, Differo, Zagreb4. EscrivaJ. (2007.) „Prijateljibožji” homilije, UPT , Đakovo5. http://www.orkis.hr/Obiteljsko-poljoprivredno-gospodarstvo(sačuvano: 20.travanj 2012.).


Upravljački aspekti implementacije međunarodnog standarda upravljanja okolinom

ISO 14001:2004

Božidarka Matković1, dr Mitar Perušić2, Mr Zoran Petrović3

1AD “Komunalac” Bijeljina, Bijeljina 76300, RS-BiH2Tehnološki fakultet Zvornik, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Zvornik 75400, Republika Srpska, Bosna I Hercegovina, [email protected], tel/fax: +387 56 260 1903Tehnološki fakultet Zvornik, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Zvornik 75400, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina,

Abstract This paper analyzes the managerial aspect in the implementation of international environ-mental management standard ISO 14001:2004. It is known that the implementation of this standard has all the elements of the project approach, which is the responsibility of the management of organizations (companies, institutions, etc.) is crucial. This aspect is ana-lyzed for its impact on all other elements in the management of the environment, directly on the determination of the needs for the introduction of environmental management sys-tems, formulation of environmental policy, planning activities, implementation plan, meas-ure results, evaluation of results achieved, and continuous improvement. The concept of EMS (Environment Management System) is based on the introduction of a systematic and logical conditional process of environmental management in the way that affects the organ-ization, control and prevent adverse environmental impacts that are reflected through the work of the same, and the role of the organization management and managerial approach is reflecting to the essence and form of implementation of international standards.

Key words: Environment, Management, Organization, Standard.

1. UvodKada govorimo o terminima okolina ili životna sredina ili okoliš, onda treba znati da isti termini

predstavljaju sinonime, prije svega u Bosni i Hercegovini. Primjera radi zakonodavstvo Republike Srpske koristi termin životna sredina, zakondavstvo FBiH koristi termine okolina i okoliš, dok stan-dardi na nivou BiH termin “environment” prevode i koriste kao termin “okolina”. U svakodnevnoj praksi i literaturi na ovim prostorima potpuno ravnopravno se koriste sva tri navedena termina. U ovom radu u narednom tekstu koristićemo termin “okolina” zbog usklađenosti navedene termi-nologije sa ISO 14001:2004.

Kada nastojimo definisati okolinu, ona podrazumijeva sve ono što nas okružuјe, odnosno sve ono sa čime јe direktno ili indirektno povezana čovјekova životna i proizvodna aktivnost, oko čega postoji relativno visok konsenzus svih relevantnih autora koji se bave predmetnom oblašću. Na-ravno i termin i pojam zaštite okoline imali su svoj evolucioni period, tako da je u početku, isti se odnosio prije svega na područja namijenjena urbanizaciji, privredi tj. industriji, saobraćaju, po-ljoprivredi, kao i druge čovjekove aktivnosti, dok se zaštita prirode odnosila na područja poseb-ne prirodne vrijednosti u kojima je relativno ograničeno, unošenje promjena u prirodne sadrža-

392 Božidarka Matković, Mitar Perušić, Mr Zoran Petrović: Upravljački aspekti implementacije ...

je. Danas, zaštita okoline je evoluirala u proaktivniji koncept – tzv. okolinsko upravljanje ili uprav-ljanje okolinom.

Sa druge strena definicija menadžmenta značajnije je evoluirala vremenom. Kao što je pozna-to menadžment ili upravljanje vodi koriјen od francusko-engleske riјeči ménage što u izvornom značenju ima smisao biti sposoban (kadar) učiniti nešto, upravljati nečim. Menadžment predstav-lja kontinuirano dejstvo upravljačkih akcija kojima se utiče na parametre sistema te sistem tran-sformiše iz jednog stanja u drugo.

Termin upravljanje okolinom po ISO 14000 podrazumijava svako upravljanje organizacijom ili sistemom uz uvažavanje okolinske komponente, u skladu sa predmetnim standardom. Sistem upravljanja okolinom predstavlja dio ukupnog sistema upravljanja organizacije, koji uključuje or-ganizacione aspekte, aktivnosti planiranja, odgovornosti, postupke, razvoj, realizaciju, dostizanje zacrtanih ciljeva, preispitivanje i održavanje politike upravljanja okolinom.

Osnovni elementi upravljanja okolinom sistema su: opredijeljenost rukovodstva o potrebi uvo-đenja sistema upravljanja okolinom, formulisanje i definisanje okolinske politike, planiranje aktiv-nosti, provođenje planiranog, mjerenje rezultata, vrednovanje dostignutih rezultata i stalno po-boljšanje. Koncepcija EMS sistema zasnovana je na uvođenju sistemskog i logički uspostavljneog postupka upravljanja okolinom na načn da organizacija lakše spriječi i kontroliše nepovoljne uti-caje na okolinu koji se odražavaju kroz djelovanje iste, te unaprijedi svoje postojeće performanse.

2. Koncept serije standarda iso 14000Standardi serije ISO 14000 je globalni naziv za skup standarda koji su pisani za uspostavljanje

sistema zaštite okoline tj. životne sredine, na isti način na koji su pisane forme ISO 9000 koje su zadovoljile potrebe za sistemom osiguranja kvaliteta proizvoda i usluga. Između ISO 9000 i ISO 14000 postoji vrlo jaka paralela. Danas serija standarda ISO 14000, pokriva dvije ključne oblasti (Tabela 2.1), prva oblast je evaluacija ili ocjena organzacije, to su tzv. organizaciona pitanja dok druga oblast tretira izlaze, tj. proizvode, usluge ili procese.

Tabela 2.1. Oblasti serije ISO 14000

U okviru ISO 14000 serije standarda, temeljni standard koji propisuje zahtjeve u upravljanju okolinom je ISO 14001, dakle koji specifikuje različite kriterijume koji moraju biti zadovoljeni u


postavljanju efikasnog EMS-a kako bi negativni uticaji i drugi incidenti po okolinu bili svedeni na minimum.

3. Upravljački aspekti i zahtjevi iso 14001:2004Razmatrajući različite pristupe konceptu upravljanja okolinom, prije svega sa gledišta mo-

gućnosti primjene u praksi, moguće je naći zajednički sadržalac različitih pristupa upravljanja okolinom:

• Pristup konceptu upravljanja okolinom mora biti sastavni dio vizije i strategije organizacije; • Pristup konceptu upravljanja okolinom podrazumijeva identifikaciju i korištenje odgovara-

juće, optimalne organizacije za upravljanje okolinom, gdje osnovnu ulogu igra tim zadužen za upravljanje okolinom (u potpunosti ili djelimično integrisan sa timom kvaliteta i dr.);

• Pristupi konceptu upravljanja okolinom, daje naglasak na neophodnost formiranja i kori-štenja odgovarajućeg komunikacionog sitema za upravljanje okolinom, pri ovom poželjno je koristiti i određene strategije komunikacije, interne ili eksterne;

• Koncept upravljanja okolinom definiše i prikazuje analizu osnovnih faza opšteg procesa upravljanja, a to su planiranje, praćenje, kontrola i unapređenje (slika 3.1).

Pri ovome se posebno izdvajaju elementi realizacije svakog procesa, koje treba planirati, pra-titi i kontrolisati, posebno u pogledu: vremena, resursa i troškova. Ovaj koncept upravljanja oko-linom sadrži tri osnovna segmenta:

• upravljanje vremenom,• upravljanje resursima i • upravljanje troškovima okoline.

Slika 3.1. Opšti koncept upravljanja okolinom

Na bazi navedenog, provedeno je inicijalno ispitivanje, na uzorku od 5 organizacija BiH (opšti termin standarda, iste predstavljaju mala i srednja preduzeća po kriterijumma EU). Uzorak od 5 organizacija odabran je zbog limitiranog broja organizacija u BiH koje su implementirale naved-ni standard, te zbog isključivo inicijalnog ispitivanja. Postavljena su opšta pitanja, koordinatori-ma tima za okolinu, vezana za ulogu menadžmenta organizacije u primjeni i održavanju sistema upravljanja okolinom. Navedeni rezultati su prikazani tabelarno, tab. 3.1.

Tabela 3.1. Inicijalno ispitivanje uloge menadžmenta organizacije

Na pitanje, da li entuzijazam i podška sistemu upravljanja oklolinum unutar organizacije, od strane menadžmenta organizacije raste, stagnira ili opada nakon prve sertiifikacijske provjere, do-bijeni su rezultati koji su prikazani na sl. 3.1.

Slika 3.1. Tendendija podrške menadžmenta organizacije sistemu upravljanaj okolinom, 1-raste; 2-stagnira, 3-opada

Na osnovu navedenog, može se zaključiti da je sistem upravljanja okolinom, svakako pogodan alat za unapređenje performansi organizacije, da je početni entuzijazam menadžmenta organiza-cije na većem nivou, te sa vremenom podrška upravljačkih struktura sistemu upravljanja okoli-nom opada, jedan od razloga može biti I taj da menadžment organizacija na strateškom ili opera-

Pitanje Da, % Uglavnom, % Ne, %

Da li ste tokom pripreme organizacije za implementaciju zahtjeva ISO 14001:2004 imali potpuno razumijevanje od strane menadžmenta organizacije?

60 20 20

Da li je menadžment organizacije prepoznao većinu mogućnosti i potenacijala implementacije standarda ISO 14001:2004?

20 20 60

Da li je po Vama, kao koordinatoru tima za okolinu ili funkciji odgovornoj za okolinska pitanja, implementacija standarda ISO 14001:2004, unaprijedila odrešene performanse organizacije (internu ili eksternu komunikaciju, ispunjavanje zakonskih normi iz oblasti okoline i dr.)?

80 20 0

Da li jasna podjela uloga i odgovornosti unutar oragnizacije ima značajan uticaj na sistem upravljanja okolinom?

100 0 0

394 Božidarka Matković, Mitar Perušić, Mr Zoran Petrović: Upravljački aspekti implementacije ...


tivnom nivou nije prepoznao sve dobrobiti i pozitivne efekte implementacije sistema upravljanja okolinom po zahtjevima ISO 14001:2004.

Kada temeljnije, analiziramo upravljački pristup u sistemu upravljanja okolinom neke organi-zacije, on se može naslutiti već iz politike upravljanja okolinom koja treba da sadrži, po slobodnoj ocjeni, dva osnovna elementa koji obrazlažu: opravdanost organizacije da uvede sistem upravlja-nja okolinom i drugi opredijeljenost organizacije da njeno djelovanje bude u saglasnosti sa propi-sima koji definišu oblast okoline i samim time doda novu vrijednost organzaciji. Naravno svaka or-ganizacija ima specifilčnu i za sebe prikladnu politiku upravljanja okolinom. U ovom slučaju opre-dijeljenost upravljačke komponente jedne organizacije, ima presudan uticaj na efikasnost siste-ma upravljanja okolinom čak i kada ne postoji određeni zakonski zahtjev u nekoj specifičnoj obla-sti okoline ili se isti ne provodi zbog nedostatka inspekcijskog nadzora ili tijela.

4. ZaključakU uspjehu svakog projekta, pa i projekta upravljanja okolinom jedne organizacije, ključni fak-

tor su ljudi. Mnoge studije slučaja su pokazale, da je koncept upravljanja okolinom limitiran sa tri faktora: ljudima, resursima i vremenom. U većini slučajeva odlučnost, znanje i kompetencije lju-di su igrale presudnu ulogu nad drugim elementima. Iz ovog razloga u praktičnom upravljačkom konceptu u implementaciji EMS-a, za uspjeh istog potrebno je da postoji:

• jasno defiisana vizija organizacije i predanost istoj,• jasni ciljevi,• jasna podjela uloga i odgovornosti,• efikasno planiranje i komunikacija,• kontrola realizacije,• fleksibilnost i pronalaženje stalnih mogućnosti za unapređenje sistema upravljanja okoli-

nom.Upravljački aspekt u implementaciji ISO 14001:2004 igra značajnu ulogu, kod integracije osta-

lih međunarodnih ili nacionalnih standarda i/ili propisa u organizaciji. Ovdje je bitno napomenu-ti efikasnost inetegracije sistema upravljanja oklinom sa sistemom upravljanja kavlitetom ili ener-getskim upravljanjem, te implementaciju zakonskih propisa na primjeru izrade planova aktivnosti za smanjenje emisija i štetnih uticaja na okolinu ili studija uticaja na okolinu.

Literatura1. ISO 14001:2004 (2004), Environment Management System-requirements, Geneve, ISO.2. Stoiljković V., et.al. (2006), Integrisani sistemi menadžmenta, Niš, CIM College d.o.o & Mašinski fakultet.3. Stojiljković V. (2008), International Journal ’’Total Quality Management & Excellence’’, Vol. 36, No. 1 - 2, 63.4. EN 16001:2009 (2009), Energy management systems-requirements with guidance for use, Sustainable

Energy, Ireland.5. Jayamaha L. (2006), Energy-Efficient Building System, New York, McGraw Hill.6. Alan S. M. (2004), ISO 14000 Environmental Management Standards Engineering and Financial Aspects, New

York, John Wiley & Sons Ltd.7. ISO 9001:2008 (2008), Qulity Management System-requirements, Geneve, ISO.8. Sturm A. (1998), ISO 14001- Implementing an Environmental Management System, Ellipson.9. ISO/CD 50001 (2009), Energy management systems-requirements with guidance for use, ISO TC 242, Geneve,

ISO.

Uloga i značaj akademskih biblioteka Srbije u preduzetničkom učenju

Mr Vesna D. Župan, Informator-savetnik, Univerzitetska biblioteka, «Svetozar Marković»Sektor za nabavku i obradu bibliotečke građe, Bulevar kralja Aleksandra 7111000 Beograd, Republika Srbija, E-mail: [email protected], [email protected].: 00 381 11 3370 509/142, Fax: 00 381 11 3370 354

SažetakUpravo zahvaljujući ekspanziji stručnih i naučnih informacija, savremeni preduzetnik ima po-većanu potrebu za interakcijom sa e-okruženjem. Razvijeno akademsko bibliotekarstvo je-ste preduslov za razvoj nauke, tehnike, a takođe i kreativne ekonomije. Sa druge strane, in-formaciona pismenost je preduslov za razvoj intelektualne slobode danas. Realno je pitati – šta je to što preduzetniku danas najviše treba? Marketinški pristup u radu biblioteka nametnuo je da se treba fokusirati na krajnjega korisnika. Svaka biblioteka formu-liše njene zadatke u skladu sa svojim statutom i tipom kome ona sama pripada. Marketinš-ka istraživanja putem anketa i fokusnih intervjua mogu da učine korisničke potrebe i očeki-vanja razumljivijim. Bilo bi iluzorno tvrditi da jedna akademska biblioteka nema svoje tržište. To bi značilo da biblioteka nema uopšte svoje korisnike. Budući rezultati biblioteke zavisiće od načina na koji je njena ponuda strukturirana.Iako su mahom neprofitne organizacije koje se finansiraju iz budžeta, biblioteke mogu da imaju neke dodatne izvore prihoda zahvaljujući uslugama za njihove korisnike tj. studen-te, istraživače, naučnike, poslovne ljude, penzionere itd. Trebalo bi imati na umu da sve aka-demske biblioteke ne obavljaju svoju delatnost sa javnošću. Javnost nije njihovo ciljno trži-šte zato što mnoge od njih prate tokove u izvesnim naukama koje su striktno određene. Uni-verzitetska biblioteka koja dobija materijale iz svih naučnih oblasti (humanističke, društvene nauke, biomedicina i tehnika) može da sprovede segmentaciju tržišta da bi se prilagodila ko-risničkim potrebama. Ovaj rad se koncentriše na aktuelnu situaciju u akademskom bibliote-karstvu Srbije imajući na umu značaj „zelene tehnologije“, poljoprivrede, turizma, proizvod-nje, prerade i izvoza u savremenom preduzetništvu.

Ključne reči: akademske biblioteke, Srbija, preduzetništvo, učenje, naučne informacije.

1. UvodBiblioteke su oduvek delile sudbinu privrede. Aktuelna situacija u Srbiji pokazuje da je životni

standard znatno niži nego u zemljama članicama Evropske Unije. To zaslužuje pažnju i jasno uka-zuje na potrebu za potsticanjem preduzetničke inicijative. Cilj ovoga rada jeste da realno ukaže na mogućnosti akademskih biblioteka Srbije u pogledu pružanja usluga korisnicima iz domena pre-duzetništva. Njihovo bi, pak, bilo da svoja interesovanja i potrebe razmotre, jasno definišu, i pred-stave nadležnom osoblju.

398 Vesna D. Župan: Uloga i značaj akademskih biblioteka Srbije u preduzetničkom učenju

2. Od Biblioteke 1.0 do Biblioteke 3.0U svojim planovima rada akademske biblioteke ređe koriste izraze poput Biblioteka 1.0, za-

tim Biblioteka 2.0 ili, pak, Biblioteka 3.0. Takvi i srodni termini susreću se u časopisima, zbornici-ma, čuju se na radnim skupovima ili tokom seminara. Raditi u Informacionom društvu danas zna-či i za preduzetnika kao korisnika biblioteke ulaz i opstanak u savremenom svetu poslovnih, struč-nih i naučnih informacija ali uz pomoć računara u kome su instalirani softveri procenjeni od stra-ne nadležnoga osoblja kao neophodni za potrebe internog i eksternog korisnika odgovarajućeg obrazovnog profila.

Biblioteku 1.0 karakterisao je smeštaj građe u magacin. Odavno su biblioteke izašle iz okvira svojih zidova zahvaljujući automatizaciji. U današnje vreme se čak i srednjevekovni rukopisi digi-talizuju makar fragmentarno. Biblioteke novijeg doba nadmeću se u digitalizaciji raznih materijala.

Biblioteka 2.0 omogućava korisniku da koristi Web 2.0 prostor za kreiranje neophodnih sadr-žaja, razmenu informacija i uopšte interakciju sa svetom. Blogovi se sve češće javljaju. Osim toga, sve češće se koriste on-line enciklopedije, rečnici i ostali priručnici. Elektronsko izdavaštvo sve više dobija na značaju. Promotivne aktivnosti bivaju svestranije i razuđenije

Biblioteka 3.0 pruža 3D usluge korisnicima. Ona je tehnički najnaprednija, opremljena tako da korisnik u njoj oseća udobnost, a dostupni su mu sadržaji višedimenzionalnog karaktera praćeni često zvukom. U takvoj biblioteci korisnik će se oslanjati na bibliotekare sa kojima može da uspo-stavi najplodotvorniji dijalog, a na jednom akademskom nivou.

Biblioteke jesu u načelu kulturno-prosvetne ustanove. One bi trebalo da obavljaju svoju de-latnost na zakonom zasnovan način. Statut svake biblioteke definiše njenu delatnost preciznije.

Prema Zakonu o bibliotečko-informacionoj delatnosti Republike Srbije koji je usvojen 2011. godine, ova delatnost obuhvata: „prikupljanje, obradu, zaštitu, čuvanje,predstavljanje i davanje na korišćenje bibliotečke građe i izvora, kao i stvaranje, razmenu, pozajmicu i distribuciju infor-macija koje poseduju biblioteke, druge ustanove, organizacije ili udruženja u zemlji i inostranstvu, a u cilju širenja znanja, slobodnog pristupa informacijama i njihove promocije“. (Službeni glasnik RS, juli 2011, br. 52/11, član 8.)

Bez marketinga se ni u domenu usluga ne mogu na efikasan način usklađivati ponuda i tražnja. Korisnik jeste u fokusu savremenog bibliotekara koji radi na prvoj uslužnoj liniji. Danas, kada živi-mo u Informacionom društvu, odnosno, u Društvu znanja ili Učenom društvu, informacija se če-sto smatra najvažnijim činiocem u radnom procesu. Podatke, međutim, treba prikupiti, obraditi, analizirati i prikazati. Ako su već dati kao obrađeni u publikovanim člancima neophodno je ume-će ili veština bibliotekara da informacione resurse ukrsti i pretraži, a za potrebe stalnih i potenci-jalnih korisnika. Ljudski resurs je taj koji je, ipak, oduvek bio najvažniji u radu jedne biblioteke aka-demskog tipa pa ma kako da je intenzivan naučno-tehnički progres.

Osoblje biblioteke se, inače, može svrstati u nekoliko grupa, a to su:• osoblje iz osnovne delatnosti (knjižnjičari, viši knjižnjičari i bibliotekari),• zatim osoblje administracije, i• pomoćno (tehničko) osoblje.

Uslužno osoblje biblioteke čine kako zaposleni koji su u neposrednom kontaktu sa korisnicima tako i oni koji nisu u neposrednome kontaktu ali obavljaju poslove naručene od strane korisnika. Primer za to može biti izrada tematskih bibliografija putem pretraživanja inostranih baza podata-ka ili, pak, agregata baza podataka.


3. Marketing strategiji biblioteke Strategija je preciziran način ostvarivanja ciljeva biblioteke na dugi rok. Osim toga, strategija

je i umeće korišćenja načina da se realizuju ciljevi. Biblioteka zbog korisnika postoji. Efikasno liderstvo je oduvek bilo od izuzetnog značaja u preduzetništvu. „Vođa postavlja ci-

ljeve, određuje prioritete, i utvrđuje i održava standarde“ (Piter Draker, str. 294). Vremenom će preduzetnici doći do zaključka koliko im je ulazak u biblioteku naučnog profila pomogao da ostva-re svoje ambicije i sprovedu namere u svetu biznisa ili, pak, naučno-istraživačkog rada iz domena poslovnog upravljanja.

Marketing strategija je integralni deo opšte strategije biblioteke. Neophodna je zato da bi se odabrali odgovarajući načini rasta i razvoja biblioteke koji bi trebalo da se zasnivaju na usklađiva-nju fondova, programa i usluga sa potrebama korisnika ali i društva u celini s obzirom na to da po-trebe za poslovnim, naučnim i stručnim informacijama postoje kako u urbanim tako i u ruralnim sredinama, kako u poslovnom tako i u svetu nauke. Marketing strategija je, moglo bi se reći, na-čin racionalnoga reagovanja biblioteke na zbivanja ne samo u domaćoj i inostranoj kulturi i nauci već šire u njenom okruženju (Župan, 2001, str. 61). Svaka biblioteka bi trebalo da determiniše svo-je mogućnosti i da jasno sagleda potrebe privrede i društva. Biblioteke naime, dele sudbinu pri-vrede što se u praksi ispostavilo više puta kao tačno.

4. Korisnik u fokusu Univerzitetska biblioteka «Svetozar Marković» posluje sa visokim stepenom javnosti u radu.

Ona egzistira u poslovno-platnom prometu. Obavlja komunikaciju sa srodnim ustanovama ne za-postavljajući ostale ustanove koje se nalaze u njenom makromarketinškom okruženju. Članovi Bi-blioteke mogu da budu pojedinci i ustanove.

Ova ustanova je, inače, bila dugo centralna univerzitetska biblioteka u Srbiji. Narodna bibliote-ka Srbije, inače, jeste matična biblioteka na teritoriji Srbije i članica je ZABUS-a tj. Zajednice aka-demskih biblioteka univerziteta Srbije. Nesporno ima ulogu predvodnika kada se radi o KOBSON-u tj. Konzorcijumu biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku.

Poznati mislilac Shiyali Ramamrita Ranganathan je u svome delu The Five Laws of Library Sci-ence (Repanovici, 2010, str. 1) svojevremeno istakao:

• Knjige su za korišćenje. • Svakom čitaocu njegova (ili njena) knjiga. • Svaka knjiga svome čitaocu. • Štedi vreme čiotaoca.• Biblioteka je organizam koji raste.Ova njegova dalekosežna misao provejava danas kroz praksu biblioteka koje su orijentisane

ka potrebama korisnika. Samim tim bi bilo uputno za korisnike iz domena preduzetništva izdvojiti u slobodan pristup odgovarajuću literaturu. Ako takvih prostornih mogućnosti nema neophodan je uvod u ekspertsko pretraživanje e-kataloga. Većina akademskih biblioteka Srbije jesu članice Virtuelne biblioteke Srbije te prilikom stručne obrade bibliotečke gradje koriste softversku opre-mu COBISS 2 mariborskog IZUM-a. Očekuje se da će COBISS 3 unaprediti rad u domenu nabavke, obrade bibliotečke građe, cirkulacije kao i međubibliotečke pozajmice.

4.1. O e-katalozima akademskih biblioteka Srbije i njihovoj ulozi u pretraživanjima za potrebe preduzetnika

Svaki korisnik za potrebe stručnog i naučnog rada može da koristi e-kataloge koji su uslobodnom pristupu. Svako pretraživanje, takoreći, počinje od kataloga. Najpraktičniji je onaj

rad u biblioteci tokom koga korisnik u ruke dobija štampanu građu iz fonda biblioteke čiji je član.Rezultati pretraživanja uzajamne baze podataka COBIB.SR govore da iz domena agrara kori-

snik može da pronađe čak 3024 reference. Međutim, o zelenim tehnologijama ima svega 10 bibli-otečkih jedinica ali o ekologiji, pak, 5711 referenci. Iz domena proizvodnje u kumulativnom elek-tronskom katalogu ima 17891 referenca, a iz domena prerade mnogo manje tj. 2171 referenca. Ekonomski razvoj je pokriven sa 6483 referenci dok je poslovno upravljanje zastupljeno samo sa 256 bibliotečkih jedinica. Iz domena tržišnog komuniciranja ima svega 35 referenci što je upadlji-vo malo.

Moguće je kao u slučaju reči „agrar“ pripisati zvezdicu i kod svake druge reči ili njene osnove kako bi se dobio još veći broj pogodaka prilikom pretraživanja kumulativnog e-kataloga nego što je to u tabeli prikazano.

Tabela 1. Rezultati pretraživanja uzajamne bibliografsko-kataloške baze podataka COBIB.SR pre-ko ključnih reči (uključena sva građa na svim jezicima)

Izvor: www.nb.rs ( Pretraženo 30. marta 2012.)

Ključna reč Br. referenci Ključna reč Br. referenciagrar* 3024 menadžment ljudskih resursa 1634Bankarstvo 8709 marketing strategija 359Banke 5801 obračun troškova 199bilans stanja 46 organizacioni menadžment 172bilans uspeha 39 planiranje 15517cene 2101 politička ekonomija 2330Ekologija 5711 poslovne finansije 929Ekonomija 9109 poslovno planiranje 286ekonomika industrije 111 poslovno upravljanje 256ekonomika poljoprivrede 163 preduzetništvo 1383ekonomika preduzeća 863 prerada 2172ekonomika saobraćaja 63 proizvodnja 17891ekonomika trgovine 75 profit 380ekonomika turizma 84 promotivne aktivnosti 22ekonomska matematika 117 računovodstvo 4204ekonomske doktrine 118 razvoj preduzeća 764ekonomski rast 276 revizija 1832ekonomski razvoj 6483 spoljna trgovina 1660ekonomsko planiranje 1826 statistička analiza 446finansijski izveštaji 347 svetska privreda 900Fiskaliteti 2 trgovina 6710istraživanje tržišta 292 troškovi 1947Izvoz 968 tržišno komuniciranje 35javni prihodi 161 unutrašnja trgovina 191javni rashodi 116 uvoz 368Marketing 9297 vrednosni papiri 2602Menadžment 24627 zelena tehnologija 10



Rezultati pretraživanja elektronskog kataloga Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu pokazuju da je agrar u fondu ove ustanove zastupljen sa svega 350 referenci. O eko-nomici industrije može se pronaći samo 11 bibliotečkih jedinica. Iz domena proizvodnje korisni-ku bi moglo da posluži do 1991 naslova, a u zavisnosti od toga čime se konkretno bavi. Iz domena prerade je moguće naći 393 reference. Zelena tehnologija je zastupljena sa samo četiri referen-ce, a o ekologiji mogu da se pronađu čak 1134 naslova. Ekonomika turizma je zastupljena sa sve-ga 17 referenci.

Naravno, kako u slučaju kumulativnog kataloga, odnosno, Virtuelne biblioteke Srbije tako i u slučaju e-kataloga Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ moguće je izvršiti skraćivanje reči dodavanjem zvezdice na njenu osnovu kako bi se dobio što veći broj pogodaka. Ovde je to uči-njeno samo u slučaju prve reči u nizu.

Tabela 2. Rezultati pretraživanja e-kataloga Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu preko ključnih reči (uključena sva građa na svim jezicima)

Izvor: www.unilib.bg.ac.rs (pretraženo 30. marta 2012.)

Ključna reč Br. referenci Ključna reč Br. referenciagrar* 350 menadžment ljudskih resursa 209Bankarstvo 467 marketing strategija 45Banke 423 obračun troškova 28bilans stanja 2 organizacioni menadžment 49bilans uspeha 5 Planiranje 2035Cene 150 politička ekonomija 467Ekologija 1134 poslovne finansije 154Ekonomija 1850 poslovno planiranje 42ekonomika industrije 11 poslovno upravljanje 82ekonomika poljoprivrede 68 Preduzetništvo 183ekonomika preduzeća 160 Prerada 393ekonomika saobraćaja 20 Proizvodnja 1991ekonomika trgovine 15 Profit 25ekonomika turizma 17 promotivne aktivnosti 1ekonomska matematika 6 Računovodstvo 445ekonomske doktrine 32 razvoj preduzeća 113ekonomski rast 87 Revizija 124ekonomski razvoj 1237 spoljna trgovina 122ekonomsko planiranje 310 statistička analiza 123finansijski izveštaji 70 svetska privreda 160Fiskaliteti 1 Trgovina 647istraživanje tržišta 36 Troškovi 255Izvoz 80 tržišno komuniciranje 6javni prihodi 29 unutrašnja trgovina 17javni rashodi 22 Uvoz 21Marketing 1082 vrednosni papiri 200Menadžment 2889 zelena tehnologija 4

4.2. O strukturi bibliotečkih fondova Naredne tabele ilustruju samo donekle bogatstvo fonda Univerzitetske biblioteke «Svetozar

Marković» (UBSM) u Beogradu kao i fondova biblioteka članica Virtuelne biblioteke Srbije. Poda-ci se odnose na aktuelne teme iz domena preduzetničkog učenja. Uočljivo je mali broj referenci iz domena zelenih tehnologija. Takoreći da ih i nema.

O izvozu je veoma malo referenci u fondovima biblioteka. Ostale teme su, uglavnom, bolje za-stupljene. U VBS-u prednost očigledno ima turizam u odnosu na, recimo, poljoprivredu. Iz turizma se može pronaći 922 naslova objavljenih u 2011, a iz poljoprivrede u istoj godini samo 276. Ovakve disproporcije su manje izražene u fondu UBSM. Inače, moglo bi se desiti prilikom pregledanja re-ferenci da neke od njih nema u fondu. To se ređe dogadja, a ako postoji zapis, a biblioteka nema u fondu tu knjigu ili članak znači da je bibliografski opis urađen zbog personalne bibliografije autora.

Tabela 1. Literatura u bibliotekama članicama VBS-a uključujući svu građu na svim jezicimapre-ma godinama izdanja

Izvor: Uzajamna bibliografsko-kataloška baza podataka COBIB.SR (pretraženo 2. aprila 2012.)

Tabela 2. Literatura u fondu Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu uključu-jući svu građu na svim jezicima prema godinama izdanja

Izvor: E-katalog Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu“ (pretraženo 2. aprila 2012.)

5. Međubibliotečka pozajmica Univerzitetska biblioteka «Svetozar Marković» u Beogradu nudi svojim korisnicima usluge

međubibliotečke pozajmice kako sa bibliotekama u zemlji tako i sa onima i inostranstvu. Ovim pu-tem mogu se poručiti ne samo knjige nego i članci. Osim što mogu da pretražuju e-kataloge doma-ćih biblioteka, korisnici mogu da pretražuju daljinski i kataloge inostranih biblioteka.

Ključna reč 2011 2010 2009 2008Ekologija 179 150 234 184zelena tehnologija 4 1 1 1Poljoprivreda 276 297 388 535Turizam 922 917 895 731Proizvodnja 332 447 477 721Prerada 75 58 81 97Izvoz 19 9 19 22

Ključna reč 2011 2010 2009 2008Ekologija 32 32 31 39zelena tehnologija 4 0 0 0Poljoprivreda 43 35 40 55Turizam 39 37 54 49Proizvodnja 73 80 91 93Prerada 30 19 16 22Izvoz 8 1 6 3



Ovo su web adrese nekih vodećih svetskih biblioteka:• - Francuska nacionalna biblioteka www.bnf.fr• - Britanska biblioteka: www.bl.uk• - Kongresna biblioteka u Washingtonu: www.loc.gov.Instruiranje korisnika za rad na Internetu jeste tekuća aktivnost bibliotekara tokom koje se

osoblje biblioteke suočava sa činjenicom da je nivo tehničkoga znanja korisnika različit te da mu se treba prilagođavati. U tom smislu, Biblioteka je omogućila svim učlanjenim korisnicima i poten-cijalnim članovima da dođu do promotivnih materijala u kojima se na kratak i jasan način opisuju usluge iz bibliotečkog asortimana.

6. E-časopisi i e-knjige Akademske biblioteke Srbije oslanjaju se danas na KOBSON (Konzorcijum biblioteka Srbije za

objedinjenu nabavku) poštujući tako pozitivna iskustva ovakvih i sličnih konzorcijuma u drugim ze-mljama Evrope. Konzorcijumi, inače, dobijaju povoljnije uslove prilikom pretplate na pristup e-ča-sopisima, odnosno, agregatima baza podataka sa e-časopisima u kompletnom tekstu. Zahvaljuju-ći KOBSON-u akademske biblioteke, odnosno, njihovi učlanjeni korisnici ostvaruju pristup ka više od 35.000 časopisa u kompletnom tekstu. KOBSON nudi pristup ka više od 60.000 naslova e-knji-ga. Na korisnicima je da odaberu ono što im je neophodno.

Osim toga, akademske biblioteke mogu biti korisne za preduzetnike ukoliko poseduju odgo-varajuću literaturu u papirnoj formi uključujući knjige i serijske publikacije ali i ako organizuju po-trebne obuke za pretraživanje e-izvora informacija i Interneta.Akademska biblioteka je svakako progresivnija ukoliko je stvorila odgovarajući prostor i obezbedila korisnicima opremu kako bi mo-gli da sprovode neophodna pretraživanja pomenutih izvora.

7. ZaključakPreduzetnici jesu posebna fokusna grupa. Ona ima svoje specifičnosti u pogledu neophodne

knjižne i neknjižne građe, programa i usluga. Ako preduzetnici budu na adekvatan način sagleda-vali i predočavali biblioteci svoja očekivanja i potrebe, lakše će im se izlaziti u susret. Sa druge stra-ne, biblioteka bi trebalo da na umu ima rezultate istraživanja korisničkih potreba te da ih uzme u obzir prilikom formulisanja programa za instruiranje, obučavanje korisnika i slično, zatim prilikom popunjavanja fondova kao i pružanja usluga. Na putu ka Društvu 3.0 biblioteka naučnog profila trebalo bi što više da bude okrenuta korisniku u smislu multidimenzionalnog načina rada sa njim. Usluge 3.0 jesu ono što, pored ostaloga, karakteriše akademsku biblioteku budućnosti.

Elektronske izvore informacija, kompletnih tekstova članaka kao i knjiga bibliotekari mogu da pretražuju uz pomoć i za potrebe korisnika koji imaju preduzetničku inicijativu ili namere da se da-lje usavršavaju u domenu ekonomije ili prava. Međubibliotečku pozajmicu ne bi trebalo gubiti iz vida kao neophodnu uslugu za današnjeg korisnika. Od strategije biblioteke će zavisiti koliko će ona kao ustanova ili organizaciona jedinica biti usmerena ka potrebama preduzetnika.

The role and importance of Serbian academic libraries in entrepreneurial learning

Abstract It is thanks to the expansion of academic and scientific information that contemporary en-trepreneur has an increased need for an interaction with an e-environment. A developed academic librarianship is a precondition for the development of science, technics and crea-tive economy as well. On the other side, information literacy is a precondition for the devel-opment of an intellectual freedom today. It is realistic to ask – what does an entrepreneur need the most? Marketing access in the work of libraries has imposed that the end user is to be focused on. Each library formulates its’ tasks in accordance with its’ statute and the type the library itself belongs to. Market-ing research by surveys and focus interviews can make users’ needs and expectations more comprehensive. It would be an illusion to claim that an academic library doesn’t have its’ market. It would mean that the library doesn’t have its’ users at all. Future results of a library will depend on the way its̀ offer is structured. Although they are mostly non-profit organizations which are being financed from the budget, the libraries may have some additional resources of income thanks to the services for their users e.g. stu-dents, researchers, scientists, businessmen, the retired etc. It should be had in mind that all the academic libraries do not perform their activity with the public. The public is not their target market because many of them follow the streams in certain sciences which are strict-ly determined. A university library which receives materials from all scientific fields (hu-manities, social sciences, biomedicine and technics) may carry out the segmentation of the market in order to adjust itself to the users̀ needs. This paper concentrates on the actual situation in the academic librarianship of Serbia having in mind the importance of „green technology“, agriculture, tourism, manufacturing, processing and export in contemporary entrepreneurship.

Key words: academic libraries, Serbia, entrepreneurship, learning, scientific information.

Literatura 1. DRAKER, Piter, Moj pogled na menadžment. Izbor iz dela o menadžmentu Pitera Drakera, Novi Sad, Adižes,

2003, 316 str. 2. http://www.bl.uk (Očitano 28. marta 2012.) 3. http://www.bnf.fr (Očitano 28. marta 2012.) 4. http://www.loc.gov (Očitano 28 marta 2012.) 5. http://www.nb.rs (Pretraženo 30. marta i 2. aprila 2012.) 6. http://www.unilib.bg.ac.rs (Pretraženo 30. marta i 2. aprila 2012.) 7. RANGANATHAN, Shiyali Ramamrita, The Five Laws of Library Science, London, Edward 8. Goldston, 1931. Prema: REPANOVICI, Angela, How to teach library management? 9. QQML2010, International conference on qualitative and quantitative methods in libraries,10. Chania, Crete, Greece, 25-28 May 2010, 6 str.11. ZAKON o bibliotečko-informacionoj delatnosti, Službeni glasnik RS, 52/11, 15. Juli 2011.12. ŽUPAN, Vesna, Marketing u bibliotekama, Beograd, Svet knjige, 147 str.


entrepreneurial learning učenje o preduzetništvu učenje za

Documents