Marin Dr icDrame Tirena Novela od Stanca Venere i Adon Dundo Maroje D uho Kerpeta Skup Gri ula Tripce de Utolce Arkulin Pjerin HekubaSADR AJ Tirena___________________________________5 POSVETA_______________________________6 PROLOG_______________________________7 PRVI AT_______________________________14 DRUGI AT_____________________________26 TRETJI AT_____________________________43 AT CETVRTI___________________________53 AT PETI_______________________________68 Novela od Stanca_________________________80 Prvi prizor_____________________________81 Drugi prizor____________________________87 Treci prizor____________________________90 Cetvrti prizor__________________________100 Peti prizor____________________________103 esti prizor____________________________104 Sedmi prizor___________________________107 Venere i Adon___________________________112 Prvi prizor____________________________113 Drugi prizor___________________________124 Treci prizor___________________________125 Cetvrti prizor__________________________127 Peti prizor____________________________128 esti prizor____________________________130 Sedmi prizor___________________________131 Osmi prizor___________________________133 Dundo Maroje___________________________136 PROLOG DUGOG NOSA_________________138 PROLOG_____________________________141 PRVI CIN_____________________________143 DRUGI CIN___________________________160 TRECI CIN____________________________180 CETVRTI CIN_________________________202 PETI CIN_____________________________219 Mihovil Kombol: Dopuna Dunda Maroja____225 D uho Kerpeta__________________________230Skup___________________________________237 PROLOG_____________________________238 PRVI CIN_____________________________239 DRUGI CIN___________________________246 TRECI CIN____________________________252 CETVRTI CIN_________________________260 PETI CIN_____________________________266 Gri ula_________________________________271 PRVI CIN_____________________________273 DRUGI CIN___________________________278 TRECI CIN____________________________283 CETVRTI CIN_________________________288 PETI CIN_____________________________293 Tripce de Utolce_________________________298 DRUGI CIN___________________________299 TRECI CIN____________________________303 CETVRTI CIN_________________________310 PETI CIN_____________________________315 Arkulin________________________________322 PRVI CIN_____________________________323 DRUGI CIN___________________________325 TRECI CIN____________________________329 CETVRTI CIN_________________________334 PETI CIN_____________________________340 Pjerin__________________________________347 PRVI CIN_____________________________348 DRUGI CIN___________________________350 TRECI CIN____________________________352 CETVRTI CIN_________________________354 PETI CIN_____________________________355 Hekuba________________________________358 PRVI CIN_____________________________359 DRUGI CIN___________________________381 TRECI CIN____________________________402 CETVRTI CIN_________________________412 PETI CIN_____________________________434 Pjesan 26. Tu ba Ljubmira od komedije Tirene.____________________________457Pjesan 27. Prolog drugi komedije prikazane u Dr ic na piru.____________459 RJECNIK_______________________________469Tirena ImenaTIRENA, vila LJUBMIR, pastir KUPIDO Iz neba glas SATIR REMETA VUCETA OBRAD LJUBENKO RADMILO RADAT VlasiMILJENKO, Vla ic STOJNA, mati Miljenkova DRAGIC, sin RadatovSvitlomu i uzvi enomu vlastelinu Maru Makulji Pucicu Marin Dr ic.1 Buduci, gospodine Maro, vridni vlasteline, plemenita krvi, srcani prijatelju, od mnozih moljen bio da komediju Tirenu (koju ovo minuto vrime, za ne stat zaludu, slo ih i za arajdat prijatelje prikazah) dam na svitlos, i buduci se rodio naravi za poslu it i pogodit svakomu u stvari ra zlo ite, nije mi se moglo smanje neg njih volju ucinit2, i najli e, er ova ista komedija3 bija e jure u rukah od njekijeh ki je davahu svojijem prijateljem ispisovat, kojijem pismom s brjemenom bi ostala ( kako i u Rimu Paskvin4) bez nosa i bez ruka, razbijena i razdrta, da joj se ne bi znao pocetak ni svrha5. I razmi ljajuci er bez pomoci od uzvi ena gospodina ona bi bila kako lijepa divica bezuresa od svitlih haljina, odlucio sam (uzdav i se u ljubav ku mi si vazda nosio za tvoju6 slatku na rav kojom si svakomu drag, kako su sve izvrsne stvari drage) recenu komediju stavit prid tvoj e svitlo lice, da ju ti tvojom dobrotom nakiti , tvojijem razumom uresi , tvojom plem tinom brani i kriposti mn ozima, kojima sja medu vlasteli, tvojima druzi, kako sunce medu zvjezdama. Sada, svitla krvi, hrabreni vlasteline, casti grada Dubrovnika, sinu velikoga vlastelina D iva Makuljica, koga je svitla vridnos medu nami kako suncani zrak na nebi i na zemlji, primi ju za tvoju dobrotu i sje ncom je od tvoje vridnosti pokrij, da ju slana od zlijeh jezika ne oznobi7, da ju vitar od nenavi dnosti ne povali, da ju magla od neumjeteostva ne obujmi. I ako nije dostojna da ju tit od takoga vlastel ina titi, dostojna je tvoja kripos da male stvari velike cini; i to je podobno da tvoje u i pase, dost ojno je da svak sli a. Ne drugo! Ja, koji sam vazda s velicijem priklonstvom tvojima se kriposti k lanjao, sad, humiljeno celivajuci ti ruke, s srcem i s du om na tvoju se slu bu uvjetujem.VUCETA i OBRAD prolog govore: VUCETA Ti li s' toj, Obrade, zla kozokradice?8 Zna kad mi ukrade dvije jalovice9, tere ctova10 njima lupe e dru inu, cetr dni pak s kima izle a u vinu?11 OBRAD Dru bu sam ja gostio i jo cu gostiti, er nisam rda bio ni veda kako ti. Promijeni vuk dlaku, ali cud nikada: prikladan si k raku ki ide nazada. VUCETA Komu se ka e 12, haj? Ali te ne znamo? Ruku mi sjemo daj; nu odkle te imamo13? OBRAD Iz doma, brate moj; masaoca ovi mijeh u lijepo mjesto ovoj, da prodam, donijeh.VUCETA Ostavi maslo sad, nu istom obidi ocima ovi grad. Kakav ti se vidi?14 OBRAD Gizdav si naime15, Dubrovnice slavni, danu si ti svime na vidjenje spravni.16 Dici se tve bitje nebeskim dari svim kakono prolitje cvijetjem razlicim; vidu17 te u goju pokojno18 gdi stoji , i jak bubreg u loju gdi se lijepo tovi . VUCETA Besjede ostavi! Gdi je mir, tu je Bog, a ivot je pravi gdi je pravda i razlog.19 Ovdi, brate, putnik ima mirno stanje, ne sumnji zao clovik da mu uzme imanje; lupe om lova ni, n krvnikom stana; zlo se ovdi i ne sni, milos je zgor dana. OBRAD Nut lijepe mladosti, to milo etaju, njekme20 radosti suncanom svi sjaju. Do pasa u bradah21 starce vidim etat, da ih je, brate, strah u obraz zagledat. VUCETA A nuti vladik! Ne vidi ni ta ti? ljeposti njih slika je li gdi na sviti?22 OBRAD Svijetle se njih lica meu lipim grackami23 jak zvizda danica meu svitlim zvjezdami. VUCETA Nut to se milo sad ljepotom gizdaju, grimizom jak zapad a svite njih sjaju.24 OBRAD Ljep i Bog ki stvori ljeposti tolike, meu vilam u gori nije njima prilike. VUCETA Vidi li ovi grad i vlastele ove? Po svemu svitu sad dobro ime njih slove. Istocna gospoda po bo joj milosti otmanskoga ploda miluju ih dosti;25 i tamo od zapada uzmno na gospodaljube ih sva sada, - milos im tuj Bog da; razmirja ne imaju na svitu s nikime, korablje plivaju njih vitrom svakime.OBRAD Bo ji su dari toj, svakoja ki vlada,26 najveci, brate moj, covjeku ke on da. Mogu se oni zvat bla eni i cestiti, ako budu poznat njih dobro na sviti, i ako hvaliti Vi njega budu ki mo e umno iti i uzet dar svaki. Ka je ovoj dubrava?27 Ali su i ovdi gore? K li se gizdava uvr e meu dvore?28 VUCETA Ah, ah, ah, bogme smijeh! Obrade, ovdi se c' nagledat cuda tijeh kijeh vijeku29 vidjet nec': iz vode ce ispliti jedna vil ku Ljubmir njeki ce ljubiti, vele uzmno an pastir, koga ce jedan dan lijepa vil gledati gdi hoce alostan sam sebi smrt dati, pokli ga ne ljubi (tako ce tu an mnit) draga svoja ljubi30, ka se ce na nj smilit, ka ga ce svojome ljubavi darovat, uvijeke kojome moc se ce bla en zvat. Ma huda nesreca, od slatkoga mira koja je zla smeca, donijet ce satira, ki ih ce tuj smesti31 i ki ce njih rados divjome obijesti svrnuti u alos. Satir ce u taj cas u cudan bijes udrit, kad bude na obraz prilijepe vil pozrit; Ljubmiru dragu vil hotjece ugrabit, vila ce kako stril iz luka prid njim bit; satir ce ma zaman it za njom po gorah,32 slidiv ju noc i dan trajat ce u suzah. Vila ce pak iskat dragoga Ljubmira; Ljubmir ce vilu zvat a kleti satira, koji njih veselje veliku i rados u gorko dreselje obrnu i alos. Sumnit ce tuj Ljubmir da svoju33 dragu vilne bude zli satir po nesreci osvojil; svud ga ce tim iskat, da mu se osveti, njim se ce pak sastat i njim ce boj biti: satir ce udarit stijenom sa svu moc Ljubmira, - i nece umrit, ma se ce prinemoc. Vila ce tuj priti; od gorke tu ice hotjece umriti, razdrijece sve34 lice. Bozi se ce smilit, du u ce toj vili od tijela odilit, da vece ne cvili; pak ju ce vratiti na slatki goj i mir, kad se oporaviti bude tu ni Ljubmir. Mnogo ce jo tu it i gorcijeh dana proc, docim ih sadru it ljuvena bude mc; er mnozi lijepu vil ki budu viditi za njom ce ljuven stril u srcu cutiti, koji ce smetati ljuvenu njih rados, cim budu iskati sadru it nje mlados. I sve se ce to t' rijeh govorit u pjesan! OBRAD Ah, bo e, cud kijeh naslu ah se u ovi dan! Sve li se ce ovdi toj to ka e zgoditi? VUCETA Sve, mili brate moj, sve ce sad viditi! U bolji cas nikad nijesi mogao doc neg danas u ovi grad, iz koga c' veseo poc. OBRAD Tko toli razuman nade se ter takoj postavi u pjesan taj cuda, brate moj? VUCETA Tko doma ne sidi i ne haje truda, po svijetu taj vidi i nauci svih cuda. Hladenac jes jedan tuj blizu kraj gore, izvire mora van, a tece u more; "Rijeka"35 se taj zove hladenac medeni, vrhu svih ki slove u gori zeleni. Vilinji tu je stan i s vencom na glavi prolitje ljep i dan tuj vodi u slavi; a zemlja na lice ljuveno gledaje36c razliko cvijetjice iz skuta mu daje. Tuj jedna dubrava37, Obrade, jes koja zlate dunje dava, - toj cudo vidjeh ja; cuju se i pjesni tuj, brate, andelske, da du a uzbijesni od slasti tej rajske Sad jedan mlad djetic38 s tim vilam pri vodi stare kuce Dr c svu39 mlados provodi, koga su tej vile od bistra hladenca dostojna ucinile od lovorna venca, ki mu su na glavu stavili za ures, da ovu dr avu proslavi do nebes. Otajna naravi sva40 mu odkrivaju, ki im bog objavi u vodah da znaju.41Taj mladac sad pjesni tej spijeva kraj rike, da ljudem duh bijesni od slasti42 tolike. Taj stavi u pjesan nesrece Ljubmira i vile ljuvezan i divjac43 satira; taj slo i cim ce sad izabrana mlados proslavit ovi grad i puku dat rados. I stari njegovi vodu su tuj pili44 odkle je grad ovi i s vilam opcili; svud D ore Dr ica slove svitlo ime, uresna mladica Bo jim dari svime.Kad mladac spijeva e, jak Orfeo45 zvirenje za sobom voda e i dubja i kamenje. Mnozi su jo bili pri vodah ki takoj s vilam su opcili u vrime staro toj. Gdje i ko Vlahovic ne slove mudrosti, toli slavan plemic, meu svitlom mladosti? Pune su planine, pune su i gore, polja i ravnine i iroko more imena puno je i ka Vlahovica vridna cas koji je izbranih mladica. S tolikom radosti taj mladac spijeva e, er svakoj mladosti srca podira e; gizdave sve vile lugove ohodahu, stanove svo'e mile, a za njim hodahu. OBRAD Je li tko drugi sad u ovoj dr avi da takoj ovi grad pjesnima tim slavi? VUCETA Mnozi su46, Obrade! Medu ine jes jedan remeta svet47 sade na kolju bogom dan, priciste tej vile od voda48 studenih koga su obljubile vrh mladac svih inih. Na kolju tuj stoje andeoski u vas glas pripijeva i poje Vi njega slavu i cas, u kom se veseli, liposti koga i moc svakcas vec znat eli za vec ga slavit moc. Kad pjesni ljuvene taj spijeva kraj mora, zamuknu sirene i vile od gora; a ribe, ke more iroko plivaju, i zviri od gore sve ga uzslu aju.49OBRAD Bla en se rit mo e , Dubrovnice, svime, pokoli tac slove pjesnivci takime. Kako te liposti vrh mnozih gradova, tac svakom milosti vi nji Bog darova;50 Vi nji te i shrani u svojoj milosti rata i glada ubrani i svake gorkosti. VUCETA Stan'mo ovdi gdigodi, ter cemo sve vidit. OBRAD Makar tuj pri vodi. VUCETA Ne, tudi ce oni it. PRVI AT Prvi prizor LJUBENKO i RADMIO govore:LJUBENKO Kud takoj, Radmile, gorom se sam tuce ? Jeda i ti cic vile s ociju suze tre i hodi , trajeci slatke dni, za njome, a ona bje eci rug tvori tobome? Ne zna li er vile sadanja vrjemena, moj dragi Radmile, srca su kamena?Krostoj se ustavi, ako ku vil slidi po gustoj dubravi, da uvik ne cvili . RADMIO Ljubenko, nepokoj pr'jateljski skoncava mene sad, a ne moj51, i trud mi zadava. Dobro zna Ljubmira, - kroz vilu Tirenu bolestan umira u lugu zelenu. LJUBENKO Ljubmir, ki vrh inih razumom slovije e, dubrav od ovih slava i cs ki bije e?! RADMIO Oto ima takuj moc ognjena ljubav taj da vrha mo e doc i mudru na svit saj. LJUBENKO Sad dobro mogu rit da ljubav taj mo e nebo u ec i vas svit, kad njega primo e. RADMIO Takoga je uresa Tirena slavna vil, er sunce s nebesa ljep u vik52 n vidil'.LJUBENKO Manje zlo53 rob biti i su an gospoji koja se slaviti za lipos dostoji. RADMIO Ma veckrat s liposti zdru i se oholas. LJUBENKO Ah, n bez gorkosti na svijetu n'jedna slas. Radmile, ako gre Ljubmira i tuci, oko ove prije ga ce nac vode iduci, er vile sve hode, vjenacce kad sviju, gdi su bistre vode da licca umiju. RADMIO Ljubmir je prid tom vil najlip om na sviti ufanje izgubil; tim hoce umriti. Bojim se, brate moj, da dosle skratio ne bude ivot svoj i sam sebe ubio. LJUBENKO Ljubavi nemila, dotle li clovika dovodi , jaoh, mila da mu je smrt prika54? RADMIO Krostoj cu tijekom it, jeda ga, brate moj, gdi nadem, i nije cknit, dubravi u ovoj,pr nego potlacio bude, jaoh, svu mlados i ovim skratio planinam svu rados. LJUBENKO Radmile, za pomoc Ljubmira slavnoga s tobom cu i ja doc. RADMIO Pace hod' za boga! Potriba nam ka e pr'jateljska srca uprav, a dilo ne la e, kad je u srcu ljubav. Drugi prizor VILA TIRENA iduci u lov sama Slatko ti 'e, bo e moj, pr danka dzorome putovat ovakoj zelenom gorome; travicom prolitje gdi polja uresi, razliko i cvitje gdi se svud umijesi; gdi toli slavici ljuveno spijevaju, regbi da danici razgovor taj daju; a miri e gora ru icom odsvuda, putniku umora ter n cut ni truda; a tihi vjetrici po poljijeh igraju i vrhe travici razbludno kretaju; studene vodice a u nje odasvud, oko njih pticice tiraju ljuven blud. Miloga cvijetjica! Oh, ljubko t' miri e! Od slasti du ica i srce uzdi e. Slatko t' bi pri vodi na cvitju ovakoj provodil tkogodi s kijem drazim ivot svoj. Cemu je mladica bez druga na sviti? Jakino lozica bez pritke 'e viditi. Uh, bri na, da mene to rih sad ne cuje tkogodi iz planine tko njome putuje! Ma ka je zvir onoj pod hrastom ku vidu? Ah, medo, ti li s' toj? Prem tebe nac idu.Ovi stril55 cic moje ljubavi primice u prsi u tvoje, a mi ti56 hoce ! A ovuj strjelicu, hladenac to smuti57, u samu rilicu primice , mi ti! Sad revi, toj hocu, sad se, medo, oderi, naudi sad vocu i elud poberi. Gdi ude zvir pusta, kamo li utece? Gora je prem gusta, tko da ju obtjece? Ah, bo e, gdi ude? Ali bi trud zaman? Nesrice vik hude ne vidih u lip dan. Koli me izmori bje eci zvir pusta, obraz mi vas gori, vrucina ka usta! Ovdi cu u sjenci kon vode pocinut ovojzi zelenci ljuvenoj malo u skut, pusta zvir jeda odkud ranjena opeta, stegnuv ju58 eda i trud, na vodu do eta. Cula sam njekada spijevat pri ovoj vodi, koli bih ja sada rada cut togodi. Cudo ti 'e da nije gdi ovdi Ljubmira, s kim nikad menije59 u gori nije mira. Koli su himbeni! Varkami hoce nas u oganj ljuveni postavit koji cas. Ovdi se poje u lugu; zatim Ljubmir sam ishodi i govori: Treci prizor LJUBMIR Suze vec nisu ovoj to livam niz obraz, -60 suzama nepokoj oblah a koji cas,61 a suze zadosti ne bi e odvratit62 od srca gorkosti ni boles zlu skratit! Ljuven plam usioni ki srce me63 pr i kripos64 mi svu goni ka ivot uzdr i;toj roni ocima, rijeke su grozne toj, na prje u, jaoh, s kima odhodi ivot moj! Zlamenje koji su bolesti od moje, uzdasi toj nisu ni slika njih to je; uzdahom svrha jes, a prsi me svakcas cute vecu boles i smrtni, jaoh, poraz. Ljubav ka je u meni, srce mi goreci, ovi vjetar cini oko ognja leteci. Kim cudom toj cini , ljubavi, ktij mi rit65, da ga66 u ognju tac dr i , a nec' ga izgorit? Ja nijesam, nijesam vec Ljubmir, jur koji bh, ki se cs mo e reci pastira oda svih, vesele pjesance ki njekad spijeva e, ki njekad i tance po lugu voda e, ki toli slovije e u ovoj dubravi, pr neg ga e ije e plam gorke ljubavi, pri neg ga huda ces ovakoj uhili da uvik tu an jes, da uvik, jaoh, cvili, da placem ovakoj, alostan kudi gre svud smeta mir i goj, pjesance i igre. Er mene tko cuje cvileci gorko tac sa mnome tuguje, sa mnome dili plac; razgovor a pr bh i dru ba vesela67 diklica planinskih i divic od sela. S vecera do dzore pripijevah u pjesni jak slavic od gore njih slatke ljuvezni i njima izvodah tanacce po travi i mlados provodah veselo u slavi. U suzah sad plovem, ljuvenu kunem vlas, cic koje sve zovem smrt gluhu na moj glas, cic koje usi em, cic koje na svak cas srdaccem uzdi em i kopnim jakno mraz, cic koje nemilo, vaj, svemu dotrudnih i du u i tilo i ime izgubih. O vi nja kriposti, koji je ovo sud, kroz rajske liposti da patim tolik trud? Lipota zgar s nebes, Vi njega prilika, na saj svit dana jes za rados clovika, mene vil gizdava, koja se mo e rit liposti svih slava, lipotom cini mrit; skoncava nje pogled me eljno srdacce studeni jakno led zgar svitlo sunacce. Da li je ljepota umjesto radosti skoncanje ivota mojojzi mladosti? Ljubavi, ali s' ti ka cini , jaoh, sada u gorkoj alosti me srce da jada,iz lica lijepe vil trativ i sve tvoje ognjene ljute stril u srce, jaoh, moje, ter cini nemilo da kunem sama sebe i lice nje bilo da krivim za tebe? Ali je, gospoje, kameno, jaoh, toli srdacce toj tvoje ko'e se mnom ne boli, ter je uzrok svih tuga mojojzi mladosti, ne koja vlas druga ner tvoje liposti, ter cini, diklice, da brani od mene andelsko tve lice i gizde ljuvene? Tolike liposti, ah, draga gospoje, dobro s nemilosti od srca ne stoje. Polip e taj dzora sva ru om ka cafti, danica vrh gora potamni gdi si ti; tva lipos dobiva sve ine liposti; sunaccu odsiva tvoj obraz svitlosti, od srca nemilos da li ce grditi andelsku tvu lipos jedinu na sviti? to mogu ino rit od tebe, diklice, vidiv te takoj krit od mene tve lice? Vaj, s kijem govorim? Komu li ka em ja grozni plac ki tvorim s cemerom od zmija, kamenju i granam i vodi studeni i pustim sim stranam i gori zeleni? Komu se tu im ja? Glusima dubravam? U vjetar da li tja sve rici me davam? Da li cu ovakoj vas ivot moj tu it? Da li ce nepokoj smrtni me vik dru it? Da li cu, jaoh, zvati tko me cut ne haje, da li cu iskati tko me tac skoncaje? Bolje je umriti i svr it tu ne dni nego zlo patiti i javi i u sni. Bolje je, vaj, meni prijeku smrt sad zvati u gori zeleni ka mi se ce ozvati, ka me ce izbavit ljuvene gorkosti a mira dobavit i vjecne radosti68697071. O smrti, tim sad ja vapijem tvoju moc, usiona vlas tvoja budi mi na pomoc! Izbavi, izbavi Ljubmira tu noga nemile ljubavi i placa groznoga! Slada ce tvoja stril u srcu mom biti neg pogled ovej vil, - pravo cu toj riti. Nje pogled ljuveni rados mi ktje skratit, tvoja stril a meni slatki ce mir vratit;nje pogled ktje stavit pakljeni u me jad, a ti ce izbavit svega zla mene sad. to cini , o smrti? Vaj, da li nece doc? Nesrecnim ali i ti ckni doci na pomoc? Pokli doc k menije, o smrti, nece ti, a ja cu k tebije slobodno sad priti; put mi ce gvozdje ovoj ukazat k tebi sad, gdi me ce nepokoj ostavit i gork jad. 72 Ovdi se Ljubmir hoce ubit, a vila mu skrovena iz luga govori: VILA Ljubmiru, ka boles usiona tolikoj stegnula tebe jes da t' mrzi ivot tvoj, da toli nemilo u gorkoj alosti grdi lice bilo bez n'jedne milosti, da toli neredno sam sebe kteci ubit tve ime vrijedno tac hoce ogrubit, i slavu kojome lug ktje te uzvisit prikornom sad tome smrti hoc' ponizit? Ako se tobome, Ljubmiru, ne boli , boli se onome vrh svega ku ljubi , tac gorko ka nece da place i tu i i toli odvece tvu mlados da muci . I ljubav tac nemoj, Ljubmiru, huliti, ka nece vas vik tvoj da bude cviliti. Ufanje gdje ti je, razgovor ljuvenim? Mrtvo je tebije, a ive svim inim? Otvori tve oci, nemoj tako ginut, ar sunce s istoci skoro ti ce sinut. LJUBMIR, ispad i mu iz ruke oru je, govori: Ki cuju ljuven glas u zelenoj gori, u kom je velja slas? Tko sa mnom govori? Ko li se boli tac mojima nevoljam i nece bridak mac na prsi da stavljam, ufanje ner slatko obecava meni, razgovor ukratko u muci ljuveni? Jeda si, Tirena, me slatko eljenje, ter takoj skrovena ka e mi smiljenje,ter tu ba, ter gork jad, plac i moj gorki cvil u srcu tvomu sad milos je probudil, prislatkome rici ter toli ljuveno taj milos sad lici me srce ranjeno? Ric sama nije vik, gospoje od gospoj, ljuvenoj rani lik, - uka i obraz tvoj! Pogled tvoj ljuveni suncanom svitlosti istjera' u mene pakljene tamnosti, prisvitli tvoj obraz objavi sunce toj, odagni smrtni mraz ki skonca ivot moj, od tu be trjeskove, zle vitre od uzdah, od placa da de ove, od elje vihar plah; odagni magline od misli gorcijeh tac, s kijeh Ljubmir tvoj gine, s kijeh tvori grozni plac; uka i ru icu i rajsko tvoj cvitje, u suncanom licu objavi prolitje, ali sad Ljubmir tvoj da svr i objednom s tugama ivot svoj kom smrti nerednom! Cetvrti prizor Izlaziv suproc njemu VILA, LJUBMIR joj govori: LJUBMIR Je li ovoj Tirena, veseli je li obraz, toliko udena od mene na svak cas? Tirena ovo je, nje je hod ljuveni, kriposti, jaoh, moje umiru u meni: jezik se zaveza, da ne vim slova rit,73 ljubav me a steza74 da budu k njoj hrlo it, da suze, da boles njoj ska em i trud vas kroz rajski nje ures ki patim na svak cas, da bi me pomilit, da bi me svojome ljubavi nadilit bla en sam kojome. Ljubavi, tvoju moc i tvoju vlas75 zovu76, budi mi na pomoc potribu u ovu; dopus' mi ljuven glas i rici medene, da cuju tvoju vlas nje prsi studene, da srce kameno bude omeh ati ali ja svr eno prijeku smrt prijati.77Ma to sknim ter k njojzi ne budem tijekom78 it? Na sreci ovojzi ovako nije ga cknit! Tireno gospoje, gospoje od svih vil, pogleda' na moje tu ice boga dil, pogleda' er, svakcas eleci ures tvoj, na suncu kako mraz skonca se ivot moj, u suzah er plovem, er cvilim dan i noc, ne pristav a79 zovem tvu lipos na pomoc. Lipos me tva zani suncanom svitlosti, pogled me tvoj rani ljuvenom kriposti, tvoj me ures osvoji usionome vlasti, ric me tva opoji rajskome svom slasti. Lipos me tva i shrni sad svojom milosti, smrti me ubrni, jedina liposti, tvojome ljubavi obesel', gospoje, neka te vik slavi tvoj sluga i poje. VILA Toliko kamene ni toli nemile, u paklu rodene nijesmo mi vile ljuvenih suzami da se ne bolimo, da gluhe, jak kami80, na njih81 plac stojimo; ni zviri doji e nas u toj dubravi, ma vile goji e pune sve ljubavi. Tugu mi zadava gorki tvoj nepokoj, srce mi skoncava, pastiru dragi moj. Cujem te uzdisat i cvilit na svak cas k nebesom i dvizat odvece tu an glas; cujem te gdi zove smrt prijeku noc i dan, bolestan i gdi gre 82 kako drug tvoj nidan; cujem te Tirenu sad gluhu a sada nazivat kamenu i gorciju jada83. Ovo ti Tirena u zelenoj gori, ku voda studena d na svit i stvori. Hladenac, pastiru, studeni moj je stan, s vilami u miru gdi trajem noc i dan. Stvoritelj naravi pricudne tuj meni kriposti objavi u vodi studeni:rici84 sam vecekrat cinila jednom ja da sunce bude stat kadgodi i da ne sja; i imam kriposti na zemlji jo velje, mogu sve alosti svrnut u veselje. to uspita od mene, sve ti cu dopustit, nec' dobro ljuvene tve rici izustit; ako ce imanje, pastiru gizdavi, razum i sve znanje usione naravi, budi tve hotjenje, - ma zlato se u vodi i drago kamenje najvece nahodi.85 LJUBMIR Nit elim imanja, koje svit tac slavi, ni razum ni znanja usione naravi; ma elim u milos liposti tvoje prit, inako usilos meni je, vilo, umrit. VILA Koja je toj milos ku pita LJUBMIR Za slugu tva lipos da bi me primiti! VILA Kako ce bit sluga, pokli n nidna vil koja te za druga u gori ne bi ktil'? LJUBMIR Volim se sluga zvat tvoj, draga i mila, neg svit gospodovat s kom drugom od vila. VILA Ako je meni stan hladenac studeni, slu ba je taj zaman, pastiru ljuveni. LJUBMIR U vodi ako stan vi nji ti satvori, dao ti je bijeli dan da u iva u gori; a toli t' kameno, znam, srce ne stvori, da hoce svr eno da me smrt umori. VILA Tve rijeci medene pune sve ljubavi primagaju mene, pastiru gizdavi, ter mi je usilos da cinim sve sad ja to hoce tva milos. Ovo sam ja tvoja, ovo ti darivam mu86 vjeru, odsada tvoja se nazivam, vec mnome ti vlada'! LJUBMIR sada ti?Veliki bo e moj, mogu li t' zahvalit? VILA Jaoh meni, tko je ovoj?LJUBMIR Vaj, tko ce ovoj bit?Ovdi satir usktjebude vilu ugrabit, a vila prid njim utece, a Ljubmir za njime, i svr uje prvi at. Pocinje DRUGI AT Prvi prizor VILA, za LJUBMIROM u e ena, govori: VILA Srcem je kamena87 prem svaka nas vila pr neg nas ljuvena dosegne taj strila: ne znamo to je cvil ni tuga na sviti, ni to je ljuven stril u srcu cutiti, ni to je, jaoh, alos, ni to je boljezan ku pati taj mlados kroz ljubav noc i dan, ni to je dragoga na svak cas uditi, jaoh meni, bez koga nije moc iviti. Nemocan tko n bio, taj ne zna to 'e bit zdrav; a tko n ljubio, jaoh, ne zna to 'e ljubav! to cu rit od mene88 u srcu ka njekad tej strile ognjene ne cujah kako sad? Ljubmira suzami ni ta se ne boljah,89 ma gluha jak kami na njegov plac stojah; a sada iviti bez njega nije mi moc bez njega cviliti meni je dan i noc. Veliki bo e moj, ako je znati moc, koji je sud ovoj, daj mi znat tvoja moc! Kad udim dragu stvar, ne mogu je imati, a imam tuj na har ku ne budu iskati. Gdje te cu sad zvati, Ljubmiru ljuveni, gdje li te cu iskati u gori zeleni? Sumnjim da zli satir oznobio tebe n, jaoh, da te u nemir ni stavio pakljeni. K vodi svak dohodi: pri vodi cu ovdi stat, da mi je togodi za Ljubmira ispitat.Gorko cu tu iti, Ljubmiru dragi moj, cim budu zdru iti izbrani ures tvoj. Drugi prizor VLA IC MILJENKO popijevav i k vodi dohodi i s vilom govori, za adci u ljubav: MILJENKO Mir s tobom, gospoje, i dobra kob svudi! Tu ice svakoje vi nji te sabljudi; prolitje veselo cvitkom od ru ice resio ti vik celo i zlate kosice! Na nebu to 'e gori u vjecnoj svitlosti, kad su ovdi u gori tolike liposti? Ah, tako t' bog shrani liposti tej tvoje i svega zla brani, ktij mi rit, gospoje, ali si sletila s nebesa od vi njih, ali si ka vila od voda studenih, ali te zelene dubrave sazda e i tuj sad ljuvene elje dotira e? Tvrdi je kamena, nalipa gorc'ji je, od dru stva ljuvena tko se tvoga krije. Ka s' godi ti vila, ljep a s' ner sunacce, ka s' meni stravila ljepotom srdacce. Ah, da mi bit mo e u gori zeleni ovojzi, moj bo e, da sam rob kupljeni, priverna slu ica da joj sam uvike, ufana stra ica nezgode ke prike, da njome zelencu u ivam u gori pri ivom studencu, kad sunce domori. Koli bih ja rado tvoj se, vilo, zvao, za te drago stado i slatki dom o ao90! -c Koje je cvitje ovoj? Gdi, bo e, bi brano? VILA Pastiru, tamo stoj! Tuj ticat91 n t' dano!MILJENKO Cudno ti 'e kiceno!VILA Ter stani malo tuj.92MILJENKO Vidjet je: smicljeno.VILA Mir s tobom, nu me cuj! Jeda si satira gdi vidil tireci Ljubmira pastira, umije mi to reci?MILJENKO Gospoje, du u inu ja ovdi ne pozrih neg tebe jedinu cic koje vas93 umrih.VILA Pastiru, umro nis', svjedok sam ja tomu; ne izgub' istom svis i mir srcu tvomu.MILJENKO Ali cu skoro umrit, pridraga m vilo, ne budem ako prit94 tebi sad u krilo!VILA Ne umri, pastiru! Zemlje ove toj daju: u njih ki umiru vece ne ustaju.MILJENKO Gospoje, s tobom lec jednome ja bih rad, a makar ustat vec ne budem prem nikad!VILA to bi ti pribilo, da le e sa mnome?MILJENKO Istom bi mi milo zdru it se s tobome.VILA Budi ti to udi ! Slobodno prid' k meni, i stan moj da vidi u vodi studeni.Treci prizor Ovdi vila skoci u hladenac, a MILJENKO se zacudiv govori, pak RADAT izide.MILJENKO Ali me, gospoje, ovako ode95 dsad, da srce, jaoh, moje skoncava gorki jad?! Utece od mene, neharna diklice, u vode studene, tere skri tve lice, ter m' ovdi prijeku smrt zovuci ostavi, da me pr bude strt i muke izbavi. Vaj, da je srce toj tac gorko tko bi mnil ljeposti u rajskoj andelske ove vil?! Diklice, iznori96, vrni mi veselje, cin' da me ne mori jadovno dreselje; suncanim pogledom Miljenka obasja', er smrtnim neredom na prje u ide tja. Ali ce da t' ruku ja dodam, gospoje? Cek' neka se svuku. Gdi s', putacce moje? Ru ice rumena, gdi mi ti 'e rucica? Izid' da t' studena ne naudi vodica; a mi ti 'e i brijeme97 rucit se98,c m vilo, izidi tijeme, odkrij lice bilo! Jes mlika, jes sira i, ktomu jo bolje, ljubavi i mira, jes bra na99 dovolje.Cetvrti prizor MILJENKO i RADATRADAT Miljenko, jes' li zdrav?100 to se toj posluje? U vodi bogme 'e uprav, - prilicno to oslu je!MILJENKO Ah, Rade, ovdi je jedna vil uplila lipotom ka mi je srdacce zanila; prisvitli nje obraz sunaccu odsiva, a dika i ukras svakoja101 dobiva.RADAT Nesrica tuj ti je i bijeda uplila velika, ka ti je svu pamet odnila! Oci ti 'e svojome uzela tamnosti nocnica, kojome tu an si zadosti.102 Je li tko, pomaga', u ovoj planini? Nut njegova vraga od vode to cini! Dvigni se otuda, maganjo nesvijesna! Junaci, nut cuda! Otud103, svinjo obijesna!MILJENKO Ne tici, Radate, u mene, molju104 te, ne vrijedi105, moj brate; me rane priljute! ostan' se106 sad mene, er tvoja taj vika u muke ljuvene107 nece mi dat lika.RADAT to te cu ostavit?! Besjede ke su toj? Ja te cu ozdravit, - bud' miran, nut postoj! Ovi bat ozdravlja od nemoci svake, ljubavi izbavlja i svake zle mrake.MILJENKO Ne grije i tvu du u, Radate, o meni, dosta je da tu u108 kroz plamen ljuveni! Ubjen sam zadosti, a vidi i ti toj, od ove liposti ka sakri obraz svoj u vode studene, kad vidi zla ljubav sve strile ognjene da strati u me uprav, er m' ovdi prijeku smrt zovuci109 ostavi, da me pr bude strt i muke izbavi.RADAT Bolje bi tisuckrat da te smrt umori neg da te sad Radat takoga u gori pogleda, kijeme castan bi dosada. Nacinja sve vrijeme, a pamet nikada!110 Utecu! Takoga ne mogu te pozrit; po ivoga boga, gledav te hocu umrit.MILJENKO Nemocnu nikada zdrav ne razumije ni lacnu sit! Sada na tu na svak vije.RADAT Njeka je vra ja bijes u ljudi udrila, ter im je prem svu svijes i pamet odnila. Kad trbuh pun cuju, pjani i obijesni placu i tuguju kroz njeke ljubezni; na ljubav tu e se i lasni uzdi u, bez truda muce se, bez nemoci usi u; i kako magare sito na urdev dan111prdeci ne mare ni za cs ni za stan, obijesni neg idu ku pusto slideci po ljuteh112 i hridu, gorska je vil mneci. Uzme im bijes oci, vrag im se cini lip; taj dobro svjedoci pameti ki je slip. Star obraz kigodi, napisan113 kom masti, vidjet im se zgodi, - tu t' im su sve slasti, tu t' im su od gore gizdave sve vile, ljubeno s kijeh gore, ljubeno s kijeh cvile! A Ljubav govore djeteta s krilama,114 nebo, zemlju, more ki smeta strilama, gola breka, lijepa s trkacom na plecu; vele ga i slijepa i bijedu jo vecu. Strilama, govore ognjenima njekim sve strijelja, ter gore srca ludim svakim; i, prave115, veci dil od strila tih trati iz lica koje vil gdi opci stojati. Vragut bat ne znaju tej skicne to cine,116 neg istom sprdaju, er im moz117 ostine; pamet im uzleti sljepacki ter hode kud bijesi prokleti nesu ih i vode. to lacan ne haje toliko za ljubav? Rdi cinit da je, napravio bi ih uprav:118 motikom kako bih ali objetilicom ubrzo cinio svih da se udru tjelicom, da im s mesom sva obijes od ocasti spade i da im se vrati svijes, ter da o drugom rade119, da im se na svak cas ne prizira takoj vilinji lip obraz u sjeni u svakoj, i pusto da svaka s rilicam tustima toliko n jaka potezat svud njima. Nu vrime ozdravlja od svake obijesti, eda i glad izbavlja ljubene nesvijesti, Hod' takoj zimnji dan, doci ce domome, vik nec' bit sit i pjan mutivodom120 tme.Peti prizor STOJNA ovdi i te MILJENKA sina i zove ga iz glasa; RADAT odgovara.STOJNA Voh, Miljenko, Miljenko! Tu na majka vele i tuci te, sinko, lele majci lele!RADAT Tko Miljenka zove? Miljeniko ljubeni s vilama sad plove u vodi studeni. Ne zovi Miljenka, vilinji er je vas.STOJNA Od miloga sinka koji ve cuju glas?!RADAT Miljenka ostavi, Miljenko da takoj u slatkoj ljubavi provodi ivot svoj. Ne brin' se nitko njim, - u vodi hladi se!STOJNA Zaklinam te vi njim, Radate, vrati se! Uka mi dijete toj, - sumnja me porazi!RADAT Oto ti sinak tvoj u vodi gdi gazi.STOJNA Miljenko, to cini ?! Kamo si oti ao? Vukovom, a ne mni , ivo si sve o ao?121 Tuce t' se sve stado pusto po dubravi, ter staro i mlado na volju vuk davi, a ti se ne haje ! Vaj, ni znam kako toj jak manen tuj traje u vodi ivot tvoj. to se toj od tebe sad cini? Gdi ti 'e vid? Kako sam od sebe, Miljenko, nije te stid?RADAT Danaska nije stida meu ljudmi nikako, razbora ni vida, - ive se opako: stari se ne ctuju, kako razlog prosi122, ni svjeti njih cuju123; tim rika sve nosi124! Mlados je obijesna kakono sit tovar, za razlog nesvijesna, ne mari n'jednu stvar.STOJNA Miljenko, to muci 125? Hoce li razlog toj126 tvu majku da muci pod staros ovakoj?MILJENKO Ah, majko sinak tvoj nije oni ki je bio!RADAT Vidimo i mi toj: pamet je izgubio.MILJENKO Jedna vil od gore, ke ures izbrani izrijet se ne more, srdacce me zani! Nje lipos dobiva sve ine liposti, sunaccu odsiva nje obraz svitlosti! Oci me127 nikadar ne mogu viditi, gospoje, ljep u stvar od tebe na sviti. Diklice, izidi, dosta si norila128, da te Radat vidi i majka m mila!RADAT Blizan se razbludio, a blizan mladahan gorsku vilu vidio, ne javi nego san129, a blizan vil gorske u vodah zamirao i sirijene morske po gorah tirao. Da li toj dostoji od tebe u staros tva majka, ka goji jak bosil tvu mlados, da joj si odmjena i tap nje starosti i slatka spomena u nje nejakosti?STOJNA Moj sinko, kon vode usprizri se Vlahom da tance vil vode pod starim orahom; ma to je nakazan, moj sinko, sve djavlja u napas noc i dan umrle k stavlja. Zla napas kagodi tebe se 'e prizrila danaska pri vodi, - vil toj mi t' n bila! Ka ti je, sinko moj, pametcu zamela i u zli nepokoj srdacce, jaoh, spela.MILJENKO to 'e napas znam dosti, vil to. Vil taj b e; nje rajske liposti oci ove vidi e.njom ovdi govorih kako sad s tobome, srce joj otvorih, er gori za njome; i pra ah ju odkud je lipota tolika, na svitu er nigdje nije njojzi prilika: Toj ne ktiv kazati, nace130 za Ljubmira njekoga pra ati uzmno na pastira, od koga ni tor ja ne umjev i joj riti u vodu skoci tja i tuj se ktje skriti.STOJNA Hocu da je istina i da je taj bila od gornjih planina gizdava k vila. Moj sinko, tej vile ohvaone su cudi, ni ljube ni mile na e ruke ljudi; pastiri ubozim one se rugaju, tim ruzi i mnozim tu icu zadaju. Uzmno ne pastire i ljube i mile, Radmile i Ljubmire, ohole tej vile; a tobom rug tvore i tebe u nemir stavljaju i more jak lovac gorsku zvir. Cic toga, sinko moj, g domu se it spravi; a vas s zlotvor tvoj s tom vilom ostavi, koja se tobome ocito naruga ne ktiv te sobome u gori za druga. Ter od kmeckih kceri za dragu tvu ljubi131 najlip u izberi ku t' srce vec ljubi.MILJENKO Ah, majko, sa mnome srdacce moje n, liposti rajskome lijepa ga vil zani. Tim srcem sad ljubi izbirat n meni, me srce obljubi nje ures ljuveni, me srce slu it njoj u ivot132 odluci i pak133 kad tijelo ovoj s du om se razluci. Tim mene ostav'te pri hladencu njome, a vi se odprav'te bez mene domome.STOJNA Moj sinko, to je toj? Da li majku milu ostavit hoc' takoj za pustu tuj vilu?! Koja134 te njegova i prsi ovim doj i lijepo pjestova i kako cvit goj, da joj si u staros tvojome mladosti odmjena i radost, ne uzrok alosti!MILJENKO Hotje e toj zvizde, vi nji sud hotje toj nje lipos i gizde da slidim vas vik moj!RADAT Zla pamet hoce toj, a ovi bat135 hoce da ovdi taj bijes tvoj ostavi sve zloce. Bez bata n lika djetetu obijesnu, slatka ric i vika vecma udi nesvijesnu.MILJENKO Radate, boga rad ohaj se, ohaj se bolesna136 mene sad i razlogu daj se! Taj tvoj bat ne lijeci od gorke ljubavi, zaman su i rijeci, - tim sve toj ostavi!RADAT Cek', sve cu ostavit, tako ne bio clovik! Batom ce ozdravit, u kom je tebi lik.esti prizor Ovdi MILJENKO utece, a RADAT se obrne k STOJNI i govori:RADAT Veljah ti ja, Stojna: o eni dijete toj, neka si pokojna137, - ti ne ktje cut svjet moj! Obijesna djeteta ukroti enome, neka se zla sjeta zabavi domome. Er djecu svu sada, kom se ki izle e, ljuveni bijes vlada i oganj zli e e; za enom er bijesne u polju kako konj kobile obijesne kad cuje gdi ke vonj. A kad su zdru eni s domacom dan i noc, vec bijesi ljubeni ne imaju svrh njih moc; ukroti kobila obijesna paripa, tom igrom i vila domori prilipa. Tad stoje domome, po gori ne skacu za pusto i kome, - djeca im usplacu, kruha im usprose, zabudu138 svu ljubav, ter idu da nose domome kako mrav. Sad ti je ne mneci139 sve palo zlo u skut, mnokrat se ne kteci natrta na zao put. Nu dosle to bi, bi! Odsada, sestrice, brijeme je i tebi da pojmi du ice140, da vece pocine pri ognju sjedeci i da se ne brine svim takoj hodeci. Tko trudi u mlados i stanom se brine razlog je u staros da trudom pocine. Djevojku plemku tim, od dobrih rodenu, ka se ce brinut svim, vodi domom sinu, ka ti ce djeteta domome zabavit i tuge opeta ovake izbavit, ka te ce odmijenit u kucne sve posle i ljubit i scijenit, a razlog bi i dosle.STOJNA Bijedna ti odmjena nevjesta sadanjih, a sjetna taj scjena ku cine od starih! Susjectvo svjedoci toj dobro, Radate,tko ne ima oci ne vidi, moj brate! Nevjeste t' mi sade ocasti sve goje, o kuci ne rade, na gizde nastoje. Njih je taj posao vas obrve tancati141 i la titi obraz, - ne presti ni tkati; i sve se nadzirat nad bistra jedzera, i gizde tuj smijerat vazdan do vecera. U kose uvijat i biser i zlato i ludo se smijat nastoje sve na to, i tance voditi s pastiri od gore, na svoj stan mrziti cic nje ta to 'e gore. Ne svr i im se pir, nastoje od prve142 s sinovmi u nemir postavit svekrve; tere sinka draga od majke sve mile, i mirna i blaga, hudobe odile, da kami proplace od muke tuj na njih. ivot je taj, brace, nevjesta sadanjih!RADAT Prc, Stojna, odvece razlozi tanci 143 ti! Griha i zle srece svak ima na sviti, bez griha nidan n pod nebom iv clovik; toj vele razumni, i tomu nije lik, da drug druga svoga kakono zvir kosi, ma jedan drugoga da bracki podnosi. Kad bi se po sebi clovik vas vidio, zlocom druzih ne bi, ma sebe pogrdio;144 er nije clovika tac blaga pod nebi ki vraga velika ne ima pri sebi. Oto mi pocesmo druzih grinje tresti, a i mi cisti nijesmo, m sestro, mi ti. I ako od mladih145 mo e se to riti, bogme se od starih146 ne mo e zlo skriti. Mo e se od mene147 rit, a bogme i od tebe148, er vi stare ene sve ste tkane sebe149.Mi stari ucimo svu mlados od gore, a nas ne umimo nauciti ni tore. Kolika oholas i s njome mala moc u starih jes danas, izrijet ju nije moc, ka je sva u hvali da od sto godi ta jo bi djecu imali, - to istina nije ni ta! Zavide ludjaci djetinskome bijesu cineci se jaci i krjepki to nijesu; i ako su odsvuda sjedinave glave, zelena im je kda kako u luka150, prave! Ma toj ka od ena njim bude virovat, ona ce studena vazda u njih tugovat! Ma to cu od vas rit starica nesvisnih? Zlo se ne more skrit, - pune ste grinja svih: slobodan ki jezik otresao jo vas n, da tadi vrag velik vece u vas ne bijesni? Svjedoce svi ljudi, i mladi i stari, er za va e cudi svud se pakao vari. Sinovi svidoce, na kojih svaka vas kako koko kvoce u kuci na svak cas, ter im je trijebi iz doma bje ati, vragovi er ne bi s vami mogli stati. A kad se staricom koja vas zvat cuje, ukriviv rilicom pogano uspsuje: "Jo te sam pristala, ako i peset godi jes er sam se udala, - govore, - a to mni ?" A vraguta zuba u glavi ne uzima151, i uzvidi se duba i hodom i svima.152 Dano je mladicam o gizdah da rade, ali n staricam da se cine mlade. S brjemenom u mladih pamet mlada vitri, a kazat se u starih ima razum hitri. A psovat nevjeste pocnete za ni ta govore153: "Nijeste prilicne k nam ni ta! U toj doba va e ne pristav svaka nas154 predije e i tka e, ne zna e to je las; a kuca naredna kako crkva bije e, po kuci er vrijedna nevjesta idije e." Ter takoj uskose kako kruh mladice i na njih nos nose155 jak na pristavnice. I ka je svetija i jo te bolja svim, ta je mrzecija svekrvam nemilim. A sve je prokleta toj va a oholas,nemilo ka smeta kucni mir na svak cas; s stola zapovijedat hocete svakako i svemu zakon dat, a ivit opako. Trijebi je onomu bit ivota sveta tko hoce drugomu dat nauka i svjeta. 156STOJNA Uh, bri na, nisam ja, Rade, takej cudi, da ni Jela tvoja, - tim po pravdi sudi!RADAT Ni prsti nijesu svi jednaci od ruke, ni ene nijeste vi sve takoj zle struke157. Govori se onim koje su zle cudi, a enam tim vrlim: tebi nauk budi. Pod'mo zvat Dragica i ostalih! Hodimo ovoga djetica, da domom vodimo; i ako ne ktje it, trijebi ce bit tada silome ga vodit, - nut na ega jada!STOJNA Neka idu158 ja sade u selo po celjad, a ti ostan' njim, Rade, molju te boga rad.RADAT Budi ti!159 A ti pod' i nemoj ni ta cknit, najbr e njima dod' pr neg gdje bude it.Ovdi STOJNA ide po celjad, a RADAT za MILJENKOM otide; i svr uje drugi at.TRETJI AT Prvi prizor MILJENKO (sam) Je li tko, bo e moj, u srcu ikada cutio nepokoj ki cutim ja sada? Srce mi sve gori u ivoj eravi, a du a se mori da se tijela izbavi. to vidim, sve je jad; to cujem, sve je plac; jaoh, prje no njeki sad kolje me smrtni mac. Majka mi nije mila, - djed i stric nemili, sama160 lijepa vila na svijetu mi omili! Sama je ovaj vil ke pogled ljuveni mo e ovi grozni cvil utje it u meni; jedina nje milos mo e me smiriti, inako usilos meni je umriti. Ne razum tadi tvoj ni tvoj svjet srcani, Radate, nije toj ljuvenoj lik rani.161 Koliko mao razlog svi stari imaju, toj vidi pravi bog, to na vas vikaju. Vikaju, er mlados mladosti162 provodi, sad kad ih zla staros u tamni grob vodi; kako da nijesu nigda mladi bili i mlados u bijesu hude od nas vodili. Vaj, da li ne vide od pameti ocima er ovi svit ide razlazi svojima? Djetinstvom dijete toj, a starac starosti provodi ivot svoj, a mladac mladosti. Narav je dala red svemu i dobro bitje: zimi je dala led, a prolitju cvitje; dala je mladosti snagu i veselje, dala je starosti nemoc i dreselje. Srce oto nam stvori u slatkoj ljubavi, na lasno da gori i u snu i javi; a leda od starih napuni tej prsi,163 tim veci dio njih na ljubav sad mrzi. U starih krv umre, s kom umru i volje; zla staros taj satre snagu i sve bolje; a sad vri krv u nas i njom volje izviru, ljubav nas tim svakcas dr i u nemiru; ljubav nas primaga, ter ka164 vil gizdavavece nam je draga nego na a glava. Ma to cu sad riti od vile ljuvene koja se ktje skriti u vode studene? Mogu li ne ljubit nje lipos od raja, mogu li i iv bit ikako bez nje ja? Mogu li ne tu it, gospoje, vas vik moj, cim budu sadru it andelski ures tvoj? Ako bi se i ktilo, nije moc, jaoh, ne da tva ljubav, m vilo, koja me sad vlada. Nije te, ja vidim, sad ovdi, gospoje; gdje da te sad slidim, u strane u koje? Budem te sliditi, u pakao da znam sit, i za te podniti sve muke i jo umrit.Odhodi MILJENKO, a LJUBMIR izlazi i govori:Drugi prizor LJUBMIR Vaj, huda nesreco, i ti li prispje sad, od dobar svih smeco, za dat mi gorki jad? Ne bi li zadosti zla ljubav to mene napuni alosti i muke pakljene? Ali i ti ktje pristat g zlu165 hudom naravi, neka ja budem znat kako uza tva davi! Gorcija s' od jada, smrtno me ucvili, pokoli, jaoh, sada s drazim me razdili, Tirenu pokoli s ociju mi odnese, satira a, toli vrlu zvijer, nanese,166 ki moje veselje i moju svu rados u gorko dreselje obrnu i u alos. Satiru nemili, da s' proklet od vi njih, gorc'ji te vik cvili srjetali od mojih! elje te uvike ljuvene morile, nezgode sve prike vazda te tirile! Gdje te cu sad zvati, m draga gospoje, gdi li te cu iskati, u strane u koje? Gdje te cu, jaoh, slidit? Er pride167 mnim umrit ner tebe vec vidit, ner tebe vec pozrit! Gdi je glas slatki tvoj toli pun milosti, da tu no srce ovoj slobodi alosti?Gdje je obraz veseli, da placnu mu168 mlados i ivot dreseli obrne u rados? Morebit u rukah nemilu satiru, ah, toga me je strah ah, krostoj umiru! Morebit oni cvit grdi ki bog zda da se njim ovi svit i dici i gizda. Pr na me sve hude nesrice udrile, neg da vik toj bude od drage me vile; i mene zle zviri na kuse169 trgale pr neg se satiri tim igdar pohvale. Hocu li, satiru, s tobom se gdi ja stat? Ah, na moju viru, budem te svu iskat, budem ti znat cinit nemilo kako je drugoga odilit od svoje gospoje!LJUBMIR odhodi, a RADAT ishodi umoren, buduci iskao MILJENKA, i govori:Treci prizor RADAT (sam) Radate, zlo s' po ao, ja vidu, mi ti, odkad si do ao mahnice lijeciti. Tovare goniti i vodit zle ene, s mahnici obciti muke su paklene. Pod' tamo, voh, Stojna, naci ce Miljenka, m' t' nec' bit pokojna skoro s tvoga sinka. Miljenko pameti, to Kupido krili,170 po gori sad leti. Ah, bo e moj mili! to ce bijeli kruh i dobra ljetina, do grla pun trbuh najboljega vina! Oto ih sitijeh, - Kupido, strijelja' sad! Vragut kus! U lacnijeh ne tice on nikad! Las i san i grlo171 boga su ucinili172 golo dijete vrlo, bez vida a s krili173, u ruci dr i luk i strile ognjene174, kim strijelja i pr i s glave pokradene.175Slicna njih pameti, svaki njih kojome petsat176 milja leti na uru gorome, obijesne taj strilja, za lacne ne haje, i placa nadilja i tuge zadaje. Ljubav se taj zove, ku vele svi ludi toliko da slove177 na nebu i svudi. Koje je bo anstvo toj vra je cic koga plac, nemir, su anstvo stjece se za boga? Ka li je ljubav toj ka stavlja ljuvene u vjecni nepokoj, u muke pakljene?! Ljubav je iviti s dru inom junci, rujno vince piti s dobrim veseljaci, popijevke veselo junacke spijevati i cinit sve selo u igri stojati, i tance na vrime178 s seljankam izvodit, i igram takime bla enim dan vodit. Nevjeste oto i mi tej lijepe gledamo, besjedimo njimi, tama imo i igramo; u igri tipljemo, gdino se prigodi. i po 'ji ple temo i indje kadgodi. Ma zatoj ne mremo ni strilja tuj tko nas kako njih, ma gremo veseli vec svakcas. Zla pamet gdino je, zle misli tuj budu, ke, brate, ne stoje nikada zaludu, gubi se snaga i dan hodeci za njima. Od truda njeki san mrtvi me se prima: bogm' ovdi ja zaspah! - Voh, Stojna, pri vodi Miljenka ne iskah179, a ti za njim hodi.Ovdi RADAT zaspi, a KUPIDO izide i govori:Cetvrti prizor KUPIDO (sam) Kolika oholas i njome mala moc u ljudeh jes danas, izrijet ju nije moc. Oto su ki vele da nije bog Ljubav; i toj tko mni cijele pameti nije ni zdrav. to sam ja, znaju toj visoka nebesa, ognjeni a stril moj i u pakao doseza;zna Marte, zna D ove180, svi znaju to sam ja bogovi, i slove meu ljudmi vlas moja! Dobro zna toj oni ki drazih bje eci181 grozne suze roni sam sebe eleci, lipotom sve vile ki nekad mora e, a moj luk i strile za ni ta scijenja e, ki bi se bla en zvao, od ta se svak cudi, kad ne bi imao uza se to udi. Nu svaku oholas koja je proc meni satira moja vila i moj stril ognjeni. I stari znaju toj, ako se i hoce rit njih srca oganj moj da ne mo e gorit182. Stare sam ja mnoge cinio cic vile, kim su nad greb noge183, da tu e i cvile, kako trud da gore dragu vil eleci i da se ne more svud za njom hodeci. Svjedoce toj oci koje ih poziru i moj stril svjedoci kroz ki suze otiru. Radate, i ti sad svjedoci na sviti u srcu to je jad184 ljuveni trpiti, i to je moja moc na zemlji i na nebi, ka vrha mo e doc svakomu i tebi. Sada se oholi i tolik razum tvoj sad ljubavi odoli, inako rob si moj. Tirene, lijepe vil, lipotom striljam te, u vjecni plac i cvil za njome stavljam te.Peti prizor Ovdi se RADAT probudi, a vila TIRENA prode govoreci:VILA Je li ki, bo e moj, veci trud na saj svit185 negoli ovakoj dragoga, jaoh, elit, bez koga nije moc srdacce smiriti, bez koga dan i noc meni je cviliti?esti prizor RADAT, vidjev i vilu, za njom se u e e i govori:RADAT Radate, koji san vidio si ti sada? Zao ti je do ao dan, n ovaj bez jada! Koju li ljepotu sad ovdi vidi ti ka momu ivotu ktje pokoj odniti? Odnese mir i goj lijepa vil ka prode! to mo e bit ovoj? to na me sad dode? to je ovoj, vaj meni? Tko mi smrt zadava? Njeki me ognjeni ivi plam skoncava! Vaj, ka ce biti zled? Ali me zatravi vilinji taj pogled pun svake ljubavi? Ali ka nakazan od gorscijeh186 nemani, zaspav i zao san187, srdacce me rani? Ali je istina to u san vidih ja, tere zgor s visina peci188 me zla zmija? Ter ljubav, kom njekad rugah se na svak cas, osvetit hotje sad na meni svoju cs, ter mene ucvili pogledom i mene lijepe vil ustrili189 kon vode studene, neka znam190 to je moc ljuvena na sviti i to je taj nemoc191 u srcu trpiti; ljuveno ki cvile da umim po alit, njima plac i cvile da umim jo dilit. Ako je ljuveni to cutim trud ovoj, on ti je pakljeni i smrtni nepokoj! Ali ja snim ovoj? Ako 'e san, ucini ovi trud, bo e moj, da se s snom rascini! Radate, ne spi ti, ma si rob ljubavi! Rajskome liposti vila te zatravi, vila te opoji pogledom ljuvenim, a ljubav te osvoji kriposti skrovenim. Ljubav te usili da ode 192 sad tvoj stan, a obraz nje bili da slidi noc i dan. Ma to cknim ter sad ja ne slijedim najbr e193 nje lipos od raja, vaj, to me uzdr e?!Sedmi prizor Iz doma svojta, po MILJENKA iduci, s RADATOM govore: DRAGIC, VUCETA i OBRAD DRAGIC Gdje je taj na ludjak za vilom ki pode, vukovom a divjak u gori stado ode? Vuk mu je uio ovcu i tro'e mlado. Gdi se je k vragu on gdio194? Zlo mu ide sve stado!VUCETA Koja je bijes toj u ljudi udrila da stado i dom svoj ohode cic vila, da tlace svoju cas i pravdu i razlog jak prase kad se vas umijesi u brlog?OBRAD Moj brate, svi ljudi koji su pod nebom radaju se s cudi tko s dobrom a tko s zlom. Tko se bude rodit s zlom cudi, ja cu t' rit, s zlom ce i ivit, s zlom cudi ce i umrit.DRAGIC Radate, hodimo toga vilenika da domom vodimo, zloga obijesnika.RADAT Mo'a bratjo, va Radat nije oni ki je bio! Za druzim pomoc dat na oganj je nastupio.195Nika vil kojoj n prilike na svitisrdacce me zani, ter hocu umriti; ter mi je usilos za njome hoditi, andelska nje lipos da bi me smiriti. Tanka i visoka banja e se u gori jak zvizda s istoka prid suncem o dzori. Vi tamo gledajte za Miljenka odsad, a mene se ohajte, junaci, boga rad.DRAGIC A bolje, Radate! Spravi se dake i ti, pocteni na brate, gorske vil sliditi! Tej vile u mlados nijesi ljubio, a sad se s' u staros bijedan izgubio! VUCETA Maj, tu vrag s Radatom! to cemo jo vidit? Uh, za ljubavi tom i Radat poce it! Radata uze e tej vile od gore kmecka cs ki bije e. Sada zlo i gore!OBRAD Mo'a bratjo, zlo se ide, pokoli ovako stari se ne stide iviti opako. Veli se, bit ce sud196 i svrha svita onda kad stare ljuven blud, ne razlog, uzvlada. to cemo sada rit, dru ino m mila, Radata pokli mrit cini gorska vila?! Razumni na Radat za njome hoce poc, a vami ovdi cas postat197 Radatu nije moc.DRAGIC Radate, boga rad, ka uzma198 toj dode i tebe takoj sad uzeta ovdi ode,ter tebe takoga gledamo mi sada, sramotu od koga ne imasmo dosada?RADAT M bratjo, molju vas, g zlu mi ne pristajte, ljubena to je vlas po meni poznajte. Ljubav me osvoji, s kom se rvat ne more, liposti m' opoji lijepe vil od gore, koju kad pozrih ja u gori zeleni sunaccem gdi sva sja, vas umrih u meni199.VUCETA Tolik trud, nut me cuj, ne bismo imali, da te sad mrtva tuj budemo zastali,200 neg da te takoga gledamo mi sada, sramotu od koga ne imasmo dosada; er je bolje umriti tisuckrat, brate moj, negoli iviti na opaku takoj!OBRAD Radate, za boga, jesi li oni ti ki njekad svakoga uca e iviti? Ali si ka neman koja se Radatom nam ka e u ovi dan njegovom sramotom?201 Radat si obrazom, ali nisi dili202!VUCETA Zlocestvo porazom svojim ga uhili! Je li ka, bo e moj, grub a stvar na sviti neg starca ovako bez srama viditi?!RADAT Nemocan203 tko n bio, taj ne zna to 'e bit zdrav, a tko n ljubio, prem ne zna to 'e ljubav. S ljubavi204 mudrovat, ma bratjo, n ga moc205. Ja, makar ludovat, za vilom hocu poc. I zbogom ostan'te!OBRAD Vuceta, to j' ovoj? VUCETA Ovo i sam pitam te, Obrade, brate moj.DRAGIC Ovdi su nemani! Odovle bje imo! Zlo se ovdi i nam hrani206, ali ne vidimo?VUCETA Bje 'mo, bratjo moja, za Miljenka neka i te majka svoja207. to vece Obrad ceka?OBRAD Scekasmo zla dosti, kad ludos staraca dobiva208 ludosti svih ludih mladaca.I svr uje tretji at.AT CETVRTI Prvi prizor RADAT i DIJETE DRAGIC.RADAT Kamo ide, diklice? Nuti moga jada! Kamo li tve lice od mene skri sada? Oto me s' zanila lipotom, sunacce, ne bud' mi nemila, smiri mi srdacce! Radate zlocesti, s vjetrom li govori ? Oto se istom ti bijedan ovdi mori . Divojka plemka taj od stara od mene bje at ce vazda, vaj, u gore zelene! M kcerce, tolikoj nijesam ti ni star ja; bogme sam jo te moj209, mi ljubav tvoja. Jo te bih bio boj ne hude neg prije; staro je i sunce toj, ali dobro grije. Gluhojzi, vidu ja, besjedim toj gori; oto ktje ces moja da me ljubav mori!DRAGIC210 Voh, caca, dobar dan! Zlovoljan to s' tako? U gori taj tvoj stan nije mani211 nikako. Maja se skoncava, er domom ne ide . Jeda ti 'e ka strava to tako uzdi e ?RADAT Mo'e dijete, tvoj caca ne scijenja e Ljubav njekada, sad placa objednom grijehe uprav. Djetetom s krilama212 caca se ruga e i svojim213 strilama, pri nego ga zna e; usiono dijete toj ali se osveti, prem svasma, mile moj, cacu tvoga o teti. Iz lica nike vil, gdi mu je stan mili, vazam i luk i stril cacu tvoga ustrili u grozno srce toj, nemilo ter svakcas skonca se caca tvoj na suncu kako mraz. Jadovan a ne znam ki ce lik bit meni; njeki se ivi plam razbija po meni.DRAGIC m' t', bih ga baticom privrzao ovim ja, ter bih ga zlom sricom domome poslao tja, da takoj ne ide strila'uci celjad. Ah, da gdi izide, ja bih mu dao sad!RADAT Ali ima on krila, oncas bi poletio, i ognjenih strila, - s neba bi se osvetio.DRAGIC Ja bih ga i dalece dokucio pracom, neka se zlo brece ne rve vec s cacom.RADAT Mo'e dijete, svak gubi tko se rve s njime: cacu tvoga on ubi pogledom jednime, pogledom ljep e vil neg igdar vidih ja; nje prsi snig su bil, a ru om lice sja.DRAGIC Voh, caca, to je toj? Ako cu, m' t', mati da ide ti takoj, nec' mira imati! Kada te gdi cuje s susjedom kojome govorit, sve psuje i vika domome.RADAT Da pod' te joj rec' takoj: "Radat tvoj njekad bi, a sada nije tvoj neg vile ku obljubi; slidit ju on pode po gori i vodi, a tebi stan ode214, - cin' sama to t' godi!"DRAGIC Voh, caca, kud ce poc? to ti je pripalo? Kako li c' maju oc215 i dijete tvo'e malo?RADAT Trijebi je hoditi, nije mi moc inako! Pod', mile, domom ti.DRAGIC Poci cu opako!216 Voh, caca, kud ce toj? Zao bo ic toj vili i onomu ki takoj strilom te ustrili. Ah, da gdi srjetem ja toj bijesno divjace, mi praca moja, cinio bih da place. Ja bih ga naucio to je striljat ljudi!217 Jo se n stucio s kijemgodi zle cudi ki bi mu skr ili luk i ruku desnu i strile olomili o ocas218 obijesnu. Ma cemu ja pu tah ovako cacu it a ovdi sam ostah? K maji doc necu smit. Poci cu za njime, da vidim kud ce poc, bogme t' maji njime dobar dan nece doc.Dijete odhodi, a KUPIDO izlazi, pak dijete i vila TIRENA.Drugi prizor KUPIDO (sam) Dijete ovoj ki pracom hoce cacu osvetit cinicu da s cacom za vilom bude mrit; nacinom kim dosad nitkor n ljubio udice a, veomi mlad, nece znat to bi ktio. Neka zna svaka moc, ter da se ne oholi, ljubavi er n moc da itkor odoli. Poci cu promijenit haljine na meni, da sam ja tko ce mnit219 Kupido ljuveni?Ovdi se KUPIDO na vla ku priobrazi, s djetetom govori; uto vila izide.Treci prizor DRAGIC Voh, caca, voh, caca! Bogme caca utece!KUPIDO Gdi je tebi praca? Nu ceka', zlo brece!DRAGIC to pita pracu ti? Ti li si ki strijelja ?KUPIDO Sad me ce poznati, ako me ne pozna !DRAGIC Ter to ce tej strile?KUPIDO Srce ti cu ustrilit.DRAGIC Obijesno kopile, za to nec' s mirom it?KUPIDO Kobila ti 'e mati, a ti si kopile! Na vjeru c' plakati, ma cic lijepe vile.Cetvrti prizor DRAGIC i VILAVILA Uh, bri na, to ce toj? Mene li hoc' udrit?DRAGIC Nije nego dijete onoj koje me hoce bit.VILA Ostava pracu tuj, nemoj se, brajo, bit, a starijeh vazda cuj, tere ce miran bit. DRAGIC Bogme mu ktijah dat da ide u tetu. Mo ' li ga, bo e, znat? Ja mu cu brecetu!VILA Nu dosta! Ostavi pracicu, t' maja.DRAGIC Cic tvoje ljubavi za pas ju stavih ja.VILA Jeda si pastira, moj brajo, njekoga na ime Ljubmira vidio, za boga?DRAGIC Nije mi se zgodilo viditi n'jednoga pastira, m vilo, nego cacu moga, ki mnogo za tebe, gospoje, pita e, imat te kon sebe i mnogo uda e. Ma tko si, vilo ti? Od kijeh li si strana? Mila ti s' viditi, lica si suncana. Nut luka zlatnoga, - lijep ti je, gospoje! Nut snijega bijeloga220, - sijeh cuda nigdir nije! Sve poje na tebi kakono u raju, jak sunce na nebi a lice tva sjaju.VILA Pod', brajo, domome! Oto je blizu noc. DRAGIC Bogme cu s tobome, lijepa vilo, poc!VILA Ter to ce ciniti, kad bude sa mnom doc?DRAGIC Verno cu slu iti tvu lipos dan i noc.VILA Da to ce oc maju za doci sa mnome?DRAGIC Za maju ne haju, ja cu doc s tobome.VILA to umije ciniti?DRAGIC Umijem, gospoje, u dipli sviriti na poctenje tvoje, i svracke puhati221, i ptice ostale umijem hitati, velike i male; i umijem zapinat zecovom tonote i pod plocu hitat lisice meu plote. VILA Da umije igrati?DRAGIC Umijem, gospoje, i umijem pjevati pjesance svakoje.VILA Da s kijeme spi domom?DRAGIC S majome u nogah. Mogao bih i s tobom, er nijesam pero plah.Maja me ne uscuje, kad spim njom, vragut kus; zato me ne psuje vik, tako ne ostao pus!VILA Cula sam, - drago mi 'e! Budi, brajo dobar! Tako svak ne umije, a to je bo ji dar. Stoj zbogom! Ja cu poc, tuj cacu ceka' ti.DRAGIC Da to li c' mene oc? Nemoj me ostaviti! Vece mi ni maja ni caca mio n nego lipos tvoja ka srce me zani.VILA Ovu ti jabuku darivam za ljubav a uzmi dipli u ruku, ter se, brajo, zabav', docim ja budu poc ru ice nabrati; sada cu opet doc, necu ni ta stati.DRAGIC Da hoc' li opet doc?VILA Hocu sad, mi ti.DRAGIC Nemoj me, draga, oc, er cu inako umriti. -Peti prizor DRAGIC, zatim RADATDRAGIC Nut lijepe jabuke! Bogme je od zlata! Nece m' ju iz ruke uzet n'jedna plata.222 Ma tko ide odovud? Voh, caca, gdi pode? Ja te sam iskao svud. Kako li mene ode?RADAT Tu an je caca tvoj, - ljubena ktje toj vlas.DRAGIC Nut!RADAT Bijedan, to je toj?DRAGIC Da t' spovijem dobar glas. Onaj lipa vila za ku ti pita e ovdi je sad bila, njekoga iska e.RADAT Dragicu, sad cu umrit! to je toj to ka e ?DRAGIC I ktijah ja njom it.RADAT Ah, ti mi sve la e !DRAGIC Ne la em! I rece: "Nemoj ti sa mnom it; necu poc dalece, sad cu opet ovdi bit". Tuj me pomilova i ovuj jabuku zlatnu mi darova, - ljubih joj ja ruku.RADAT Bijedni Radate, a tebi nije moc ljubit nje podplate ni k njojzi blizu doc!DRAGIC Mila ti bije e, slavna t' se vida e, gizdavo t' idije e, sunaccem sva sja e. Voh, caca, i meni nje obraz suncani, prilike komu n, srdacce, jaoh, rani. I ako opet doc ne bude, ja cu t' rit, skoro ce bijedan oc tvoj Dragic ovi svit.223RADAT Da li je nemila zla ljubav, sinko moj, i tebe stravala, mladahto srce toj?Mladahat ter tu i i u srcu nepokoj ljubeni, jaoh, cuti kakono i caca tvoj!DRAGIC Voh, caca, bogme cu it po tusto kozle onoj, ter ga cu poklonit prilijepoj vili ovoj.RADAT Cin' to zna , moj mile! Ne toj, ma sve stado cic lijepe tej vile podao bih ja rado. Ma tko ide ovamo? Njeka 'e zvir viditi. Bje , mile, ti tamo, sad na ce ubiti.esti prizor Ovdi satir izlazi i, u e en za vilom, govori: SATIR Vaj, to je u meni? Ki cutim gorki jad, plam ki li ognjeni me srce pra i sad? Vaj, tvorim grozni plac, a iskru ne gasi plamena smrtno tac koji me porazi.224 Vaj, cujem kriposti u meni lipsati225, tej vile liposti kad pocnem smi ljati, kad ures, kad dike tej zbrajat pocnem ja, kojoj n prilike pod suncem koje sja. Ka drazim rumenim liccem me priblazi, pak smrtno ljuvenim pogledom porazi, pak svasma rascini, jak vitar kad k onoj utece planini u koj skri obraz svoj, ne nade da ju vik226 sto oci ki ima, ni drugi ki clovik kriposti sionima227; ma da ju upije228 po gorah noc i dani jak vuk da vije229 za njome sve zaman. Vaj, guste planine obtukoh i gore, polja i ravnine, - onud se ne more! Obtukoh jedzera i bistre sve vode tej vile s vecera njih tance gdi vode. Ne nadoh dragu vil, ne pozrih, vec ne cuh; a moj plac i moj cvil mo e cut svaki duh. O zeleni luzi, o vode studene, u ljuvenoj tuzi pomoz'te sad mene! Pomoz'te er svakcas kroz njeki nepokoj na suncu kako mraz skonca se ivot moj. Objav'te molim vas, iz tejzi zeleni230 andelski taj obraz meu vami skroveni. Mnokrat ste ljuvenim utoci te bili i granam zelenim radosti njih krili; nemojte ostavit ni mene ovakoj, molim vas, objavit hotjejte231 lice toj. Kroz lice drago mrem, kroz lice toj venem, vrh tu nih tu an grem i smrtno, jaoh, stinem! Komu se tu im sad, s kijem li govorim? Komu li ka em jad, komu oganj kim gorim? Kamenu gluhomu i vodam studenim i lugu pustomu i granam zelenim! Ma to cknim ter hode232 dubja ne koripim, ne svrcem dnom vode, ne koljem, ne slipim? to ne e em gore pastirske i sada ne haram obore, ne pobijem stada? to ne orim spile i jame od gore gdi se kriju vile ke nami rug tvore, andelskim ke licem clovjeka priblaze, od zmije pak srcem smrtno ga poraze? Da smetem njih mre, da pozna njih taj stan kako je satire moriti noc i dan! Lav je li u gori? Je li gdi ki pastir?Sedmi prizor SATIR i LJUBMIRLJUBMIR (Tko ovo govori? Nemili je satir!)SATIR Desnicom da sve toj ovome potlacim.LJUBMIR Satiru, bit ce boj od lava s nejacim, a i pr sam umio mastit se u krvi, i s kim sam boj bio nijesi ti prvi.Ovdi LJUBMIR boj bije s satirom, koji ga napokon jednom stijenom udari i smete g a, ter pade na zemlju kako mrtav; a vila ga nahodi i nad njim place govoreci:Osmi prizor TIRENA to je ovoj, jaoh meni, to nesrecna vidim sada? Ljubmir je ovoj moj ljuveni! to bi ovoj, kako i kada? to bi ovoj, huda sreco? Tko me tuge sad napuni? Od radosti svake smeco, toli drag cvit tko otruni? Cvit gizdavi kojim mlados toli se je m dicila i u komu svu bih rados i bla enstvo postavila! Ter srdacce, vajmeh, moje cijepa se u sto dila, potlacene gizde svoje233 pogledav i i lica bila; pogledav i, vajmeh meni, ures vridni od pastira zemlji u skutu gdi studeni duh poteza234 i umira! A pomoci nije odnikud: pusta gora odsvud muci, obrnut se nije moc ikud, ter se duh moj toli muci.Jaoh, pridragi moj Ljubmire, ka odluka nebeska bi, da t' od krvi sad otire ljute rane tvoja ljubi? Tvoja ljubav, ka cvijetjice bra dzorome po dubravi, da t' vjenacac od ru ice sviv na rusu glavu stavi; ure ena da te gleda, ure ena da te u iva, studenija a sad leda235 vrle zvizde sve naziva. Zlobne vi nje svasma zove rade tuzi i nemiru,236 pokli od svita trude ove bez milosti zgar poziru. More li igdar bit na sviti gora tuga, vi nja moci, draga237 u krilu mrit viditi a ne moc mu dat pomoci? Nije238 mila, nije draga da po ali, jaoh, mene, i cvilit mi da pomaga, gledav239 Ljubmir gdi moj vene; gledav Ljubmir gdi Tirenu svoju dragu sad ne vidi, koju udi, kroz ku venu, licce gdi nje smrtno blidi; srce gdi nje gorko tu i, boleci se njime toli, i jadovna gdi smrt moli da ju s ivotom razdru i; oci da nje sad ne vide to su blizu, jaoh, viditi, gdi Ljubmiru lica blide kteci u krilo Tireni umriti! Jaoh, ka i mi, moj Ljubmire, ka nesreca na te dode, ali satir ali zvire tac pora ena ovdi te ode. Ka i meni, tvojoj ljubi, svitla casti od pastira, tko dva draga sad pogubi, s tobom ljubi er tva umira.Ako 'e satir, proklet da si, o satiru ti oholi, ki nemilo tac porazi dva ljuvena verna toli, prijeka smrt kih razdiliti nece ni taj divji bijes tvoj; ljubav ih ce sadru iti ondi gdi je vjecni pokoj. Du e se ce njih sastati vele u ljep oj u dubravi, gdi ce mlados u ivati u radosti i ljubavi. O gizdave lijepe vile bistre vode ke plovete, me sestrice drage i mile, tu bu moju ne cujete? U ivate vi u miru cvit mladosti lijepe va e, grozne suze a ja otiru ke me svasma, jaoh, skonca e. Ne cujete gdi se boli sestra va a i gdi cvili i bolesna gdi smrt moli da ju s ivotom razdili? Er alosti sej podniti, jaoh, ne more tu na vila; s Ljubmirom se sadru iti eli sestra va a mila.Ovdi se vila prinemaga; i svr uje cetvrti at.AT PETI Prvi prizor LJUBMIR se oporavlja i govori: LJUBMIR Jaoh, gdi sam ja ovoj? U kojoj dubravi? Koji li nepokoj ja cuju u glavi? Svit mi se vas mete, ter dubja i gore oko mene lete: to ovoj bit more? Jeda je san ovoj ki smeta, jaoh, meni nocni mir i pokoj u gori zeleni? Ali mi n dosti, jaoh, obdan tu iti drage vil liposti eleci zdru iti?Ma ovdi, jaoh, tko je? Koga ovdi vidim ja? Tirena ovo je, m draga gospoja! Tirena ovo je! Ah, bo e, to je ovoj? Tko tako, gospoje, potlaci ures tvoj? Ki vihar otruni cvit tvoje liposti i mene napuni pakljene alosti? I cemu taj lica pogledam suncana gdi su jak ru ica ublijedili240 ubrana, ter srce, jaoh, moje gorko se raspada pogledav na tvoje blido licce sada? Zli satir je uzrok vas, - sad poznam zlo moje! Da takoj tvoj obraz pogledam, gospoje! Da ures izbrani na zemlji gledam ja, prilike komu n pod suncem koje sja. Odvece, diklice, mnom se si bolila, pokli s' tac tve lice za me potlacila. Velika ljubav jes ku nosi sad meni andelski tvoj ures u gori zeleni, pokoli za mene drage vil ostavi i vode studene u slavnoj dubravi, gdino su sva dobra i rajsko sve bitje i gdi stan svoj obra razbludno prolitje. Ma to cknim, gospoje, ter ne idem zdru iti s tvojom du e moje? Er, vajmeh, iviti bez tebe nije mi moc; bez tebe dan meni svrnu se u mrklu noc u gori zeleni. Da li cu patiti tolike alosti? Budem sad skratiti sve ove gorkosti!Ovdi LJUBMIR usktjebude se ubit, a dru ba mu pridode, ter ga uzdr e.Drugi prizor LJUBMIR, RADMIO i LJUBENKORADMIO Ljubmiru, boga rad, to se toj, vaj, cini od tebe ovdi sad u pustoj planini?LJUBMIR Bolje je umriti, takoj se meni mni, negoli iviti nesrican po sve dni. Bla eni, Radmile, koji se ne rode, er nesrecne sile toga ne nahode.LJUBENKO Vrijedni uresu izbrane mladosti, na te sad koje su napale alosti, ter svitli tvoj obraz nemilo grdi tac njeki smrtni poraz i njeki smrtni plac?LJUBMIR Tirena lijepa vil cic moje ljubavi potlaci obraz bil i ures gizdavi! S satirom zao bih boj, - satir me rani, jaoh, i ranjen ja takoj jak mrtav tuj padoh. Tuj me je tu na vil jak mrtva zastala, sama je toga dil sebi smrt zadala! Koli se, vajmeh, rih malo pr ja bla en, a sad sam vrhu svih nesrecnih pora en!LJUBENKO Jaoh, to sad vidimo? Tirenu lijepu vil? S Ljubmirom dilimo, Radmile, grozni cvil.RADMIO O smrti nemila, izagnana s nebes, da li s' potlacila od svita vas ures? Da li sve radosti obrce svjetovneu gorskealosti, u tu be jadovne?LJUBENKO Oci, vi suzite, - jaoh, srce prosi toj! Suzami skratite gorki na nepokoj. I vi, vode i luzi, pomoz'te nam cvilit, er tolikoj tuzi, jaoh, n moc odolit.Treci prizor Prija nji i REMETAREMETA Mir s vami, pastiri, u va e eljenje vi nji vas samiri!241 to je toj cviljenje, ka li je tu ba toj i boles242 va a taj? Lik je li koji njoj na zemlji? to li 'e243 ovaj gizdava diklica?RADMIO Od voda je ovoj vil; bijela je nje lica prijeka smrt potlacil', na adci244 ovoga na zemlji pastira, ljubovnika svoga, ranjena od satira, gdi le i jak mrtav u planini pusti, koga tu na zgledav od muke duh pusti.REMETA O svite, ti ti si pun tamne tamnosti, dalece koli si od vi nje svitlosti! G zlu tvomu pristaje po gre noj naravi, od dobra ostaje ko'e ti bog objavi; nebeske darove andelske ohodi , zemaljske otrove a s tvojim zlom slidi .O slipi covjece, zemlja ti omili, ka te, nesvijesnice, na gork plac usili; a nebo ostavi, gdi vi nji pribiva i gdi se u slavi vjecni mir u iva. K nebesom dvigni oci, pogledaj vrh gora gdi sunce s istoci sad tvoj vid otvora; ostavi tamnosti, kako ti on sviti, svojome svitlosti, covjece, ktjej iti245. Pastiri mo'i mili, ki ste cs i slava, i vazda ste bili, od ovih dubrava, va im se suzami boli du a moja, i ovdi sam k vami, pastiri, do ao ja, da bih vam dao pomoc, zac mnoga246 objavi menije vi nja moc u ovoj dubravi. Tim, drazi, za mal cas poslu ajte starca, er vam ce vi nja vlas skoro smirit srca. Pastiri, znajte ovoj, er vi nji za milos du u su vili toj uzeli, nje lipos, da takoj dan i noc za drazim ne cvili, bez koga nije moc iviti toj vili, koju ce povratit, vjerujte vi meni, i alost vam skratit, pastiri ljuveni.LJUBMIR O vi nji, vratite pridragu vil meni, srcu mi skratite nepokoj pakljeni!RADMIO Tirenu Ljubmiru a svitlo sunce nam, ru icu rumenu zelenim planinam!LJUBENKO Vrat'te nam veselje ovome liposti, od den'te dreselje od na e mladosti.REMETA Priklono svaki vas, pastiri gizdavi, k vi njemu dvigni glas, zla da vas izbavi, ki mo e veselje sada vam povratit i gorko dreselje u rados obratit.LJUBMIR U oganj postavljam goru te ljubavi247 me srce, kim spravljam i u sni i javi vas vi nje hvaliti, Tirenu kad meni budete vratiti u gori zeleni.RADMIO Liru vam ovaj sad, o vi nji, darivam248 uz koju vec nikad spijevati ne imam neg kada hvaliti budem va u kripos, kojome vratiti mo ete ovuj lipos.LJUBENKO Sve pjesni249 koje ja slu eci neharnoj u vjetar metah tja, - vi nji, vi znate toj, u hvalu u va u sad hocu obratit, a lijepu vil na u hotjejte nam vratit!RADMIO Ljubmiru Tirenu a svitlo sunce nam, svu rados ljuvenu vratite planinam!IZ NEBA GLAS Zavjete primamo, pastiri ljuveni, a du u vracamo prilijepoj Tireni.Ovdi se vila uporavlja, a remeta govori:REMETA Oto vam gizdava Tirena, pastiri! Bogu hvala i slava koji vas samiri. I zbogom!LJUBMIR Gospoje Tireno!VILA Dragi moj Ljubmiru!LJUBMIR Ovo je priverni sluga tvoj!Cetvrti prizor Ovdi MILJENKO dotece i vili govori, a LJUBMIR na njega vrkne, RADMIO i LJUBENKO, a RADAT i DRAGIC dotrce na njegovu pomoc.MILJENKO Gospoje gizdava, Miljenko sluga tvoj u ruke tve dava pritu ni ivot svoj; bez tebe iviti, gospoje, ne more!LJUBMIR Stan' tamo, cuje ti, divjace od gore!MILJENKO to tiska ? Vila taj moja je gopoja!RADMIO Bje i tja, ne vikaj!MILJENKO Necu je oci ja.LJUBENKO Vidu ja, ivot tvoj omrzao tebi jes.RADAT to bije dijete toj? Probavi taj bijes; taj vila sva tvoja nece bit, neka zna ; na a je gospoja!DRAGIC to ljudi tuj tiska 250?LJUBMIR Ne tedi divjake! Udari, Radmile!251RADAT to b'jete junake? Koje su toj sile?LJUBMIR Sad cete viditi to je po dubravi nesvijesno hoditi.RADAT Hodimo kako i vi. Udari, Dragicu! Stra iti nemoj se, a, moj dobri pticu, Miljenko, ne boj se!Peti prizor Ovdi dobar cas boj biju, uto izidu tri satiri i na njih udare, i u troje boj bij u, a vila im iz gore govori, na rijeci od koje se ustave.VILA Ljuveni pastiri, izbrana mladosti, i vi svi satiri, planinska radosti, vaj, to toj cinite? Hoce li razum toj, ali bojem mnite u gori stec pokoj? Covjece, to s mirom bez boja mo ' imat, nikada s nemirom ne ima toj iskat. Ako se cic mene bijete, ljuveni, ovo vam Tirene u gori zeleni. Od den'te zli nemir od va e mladosti, a prim'te bo ji mir pun svake radosti. Ja vam cu vila dat darove tej sada ke ne biste pitat umjeli nikada: pastirom vas razum od svita i znanje252, satirom pamet, um i ljucko spoznanje; ostalim dacu svis, da znaju na sviti kako je u nesvis gruba stvar iviti. Svakomu cu jo dat jednu od mo'ih sestara, ku ce vik u ivat, njom da se istara; er mnoge ja vile sestre imam u vodi, prilijepe i mile, koje voda rodi; a ja od vas inoga ne pitam neg mira i vjerenika moga, dragoga Ljubmira.Ovdi, buduci se od boja ustavili, RADMIO govori:RADMIO Junaci hrabreni, oto vil gizdava u gori zeleni milos vam svo'u dava. Ne bi li bolje nam sada boj ostavit253, a ovim planinam, junaci, za njom it? U rajskoj liposti ovej slavne vile cudne su kriposti na sviti i sile: mo e svaku alos i svako dreselje obrnut u rados i u rajsko veselje. Oto nam hoce dat darove tej sadake ne bismo pitat umjeli nikada; tim, bratjo, podimo za njome boga rad, vece se ne bijmo, mir budi s nami sad!SATIR Mir budi!SATIR Mir cu i ja.SATIR Da i ja, brate moj.RADAT Mir cu i ja, kad moja gospoja hoce toj.MILJENKO Ja ino ne elim, junaci, nego mir.DRAGIC I ja mu se veselim, - zla mraka254 uzmi nemir!REMETA Veliki bo e moj, usiona tvoja vlas milosni pogled tvoj obrni svrhu nas, i ovi mir potvrdi komu je svak nas rad. Bo e, ne pogrdi molitvu moju sad!Ovdi s tancom cine mir, i s tancom odhode za vilom, a KUPIDO izlazi i govori puk u:esti prizor KUPIDO O ki nas slu ate s ljubavi i s radosti, vece ne ceka'te sad ove mladosti; zac255 oni podo e njih dragu vil slidit, a mene odo e256 ki vladam nebo i svit, da budem moliti priklono sada svih, da srce primiti budete dobro njih i ljubav kome257 sad hotje e zadosti ovo brijeme od poklad uzvisit radosti. Za drugo ni tar ja, o puce, necu rit, zac sunce, koje sja, svitlo ce vazda bit; nenavis ne more ucinit nemila da ru a od gore n rumena i bila.SVRHA.Novela od StancaPrikazana u Martolice Hajdinova na piruImenaSTANAC, vlahMladi Dubrovcani: VLAHO MIHO D IVO PE ICAMaskari: Vile VlahPrvi prizor Nocnici govore: VLAHO, MIHOVLAHO Ognjili ti kosti! to se ne javlja e? Ktijah te probosti, da se ne otkriva e.1MIHO Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad2 nijesam te tropijao.VLAHO Nijes' pratik, jo si mlad.MIHO Vidi li mcinu ovu?VLAHO Vidim, sva je rdava.MIHOBila je na provu!3VLAHO Zato je krvava!MIHO Nu uka ' tu tvoju! Daj da se sijecamo.VLAHO Ne ka em ja moju, nego kad se krimamo.MIHO Nut obraza od krim'je!4 to 'e taj brokjerina?VLAHO Cinit skakat umije5 s Duicinijeh skalina6 gamad'ju kako s' ti.MIHO Zatoj sad bje a e.VLAHO Sad ti dah sto liti!7MIHO Koga ono tjera e?VLAHO Po muku bo ju, smih!MIHO Izreci! to ce bit?VLAHO Sad sastah8 na vratih - ne mogu od smijeha rit...MIHO U one pr'jateljice...VLAHO ... frotu njekijeh mladijeh...MIHO ... koja penga lice?VLAHO ... i satjerah ih svijeh.MIHO Hoc' mi rijet u koga?9VLAHO Rijet ti cu sve poslije.MIHO Iz Podmirja10 u onoga?VLAHO Po muku bo ju, nije!MIHO Zanijekao s'! Smije an t' si, taji stvar od ni ta!VLAHO U one, cudan t' si, stare i s Gari ta.11MIHO Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala! Obraza od bokare ka je tri opala!VLAHO A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca iz kuce izit smio?MIHO Bogme imam smije na oca! Kucu mi zatvori, ma ja, kad veceram fengam poc lec gori;12 a ja ti omijeram kako cu se kalat niz njeku funjestru i, kad podu svi spat, obucem se u pjastru; celatu na glavu, brokijer na bedru u cas stavim, a rdavu ovu mcinu na pas, pak se niz konopac na ulicu kalam, a mudri moj otac u odru13 mni da sam.VLAHO Smije ni su oci ovi! Nece im se njekad da su i oni bili svi lovci14 kako i mi sad, ki nocno lovimo kako i jeji.MIHO Taki e' svijet!VLAHO Neg er se bojimo hasasa, ja cu t' rijet...MIHO Useru15 hasase! Ter to ce hasasi? Od Place cuva' se, indje svudi lazi.16VLAHO Ho'mo ta! Gdigodi ima to?17MIHO Je li tvoj? Bogme imam.VLAHO Da hodi!MIHO Nu prvo cuj ovoj! Sinoc je do ao njeki Vlah18 smije an i nebog nije na ao u gradu nigdje stan,19ter se je prislonio prid fontanu uz mir,20kozle je donio i grudu i jedan sir. njime sam dosada sprdao, - smije an je! ma mu glava pada oda sna, ljuljan je. Da' da mu kugodi novelu21 ucinimo!VLAHO Per Dio22, da', da hodi! - Koga ovo vidimo? Sad cu na nj udarit.MIHO Da' mu deset liti!VLAHO Ki ce vrag ovo bit? Vrag se ce njim biti.MIHO Ne basta t' animo,23 po muku bo ju, to! Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto!24Drugi prizor VLAHO, MIHO, D IVO PE ICAD IVO Sta largo25, ne srti26, er te sad tropijah!MIHO Cumpare, tko si ti?D IVO Nije me od vas pero strah.MIHO D ivan je po boga!VLAHO Koji D ivan?MIHO Pe ica!VLAHO A prem udah toga!MIHO Skrijmo ova gvozdjica! D ivane a brate, hodi sjemo k nami; na stari Radate,27 bogme ce doc s nami.D IVO Vi li ste? Addio!28 Njeki me vrag sada malo nije ubio.VLAHO Na kom mjestu? Kada?D IVO Bjehu tri; ma im dah potege, mi ja!29MIHO to je to? Para Vlah!30D IVO Nu hod'mo, pod'mo tja; Vlahu cu njekomu novelu ucinit.VLAHO Da si ide k onomu!MIHO Komed'ja ce ovo bit.D IVO Ogrn' se kapom31 ti i hran' mi baretu;32 sad cete viditi, obadva sje'te tu.Treci prizor STANAC, D IVO, VLAHO, MIHO skriveni.Ovdi D IVO, obucen na vla ku, sa STANCEM govori.D IVO Dobra kob, junace!33 to si tuj takoj sam?STANAC Zdrav, mili moj brace, ovo ni sam ne znam! Sinocka u ovi grad uljezoh cestiti, u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti na stan svoj; ter, ne znav kud se inud svrnuti, k vodi idoh ovdi uprav da bih pocinuti. Studena vodica umjesto pr'jateljater mi je dru ica, a kami postelja; i meni t' nije spat nego bdjet i javi danicu svitlu zvat da bil dan objavi,u nocnoj da tmasti zlocinac ki mene ne bude pokrasti kon vode studene.34 Tr ak sam donio: kozlece, grudicu, od ta sam oncas35 mnio primiti aspricu. Ovdi sam toj takoj; ma nu mi ka i sad tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad.D IVO S Gacka sam trgovac, govedi trgujem,36 vri mi pritio lonac, du an se ne cujem;37 putujem na suho, more mi drago n38, spim s uha na uho39, zlo mi se i ne sni; u vjeru ne davam40, jamac se ne hitam41, na vrat ne prodavam42, mo'e posle cinim sam.43STANAC Cestit se ka e ti i obrazom svitlim i dobrom pameti i tvojim trgom tim.D IVO Ne mjerim ja gori nebeske visine, ni pamet ma nori44 tej morske dubine;u srijedu udaram, bla eni gdi idu, sam sebe ne varam hode u nevidu45.STANAC Ti s' njeki razumnik, vidu46 ja, brate moj; ja dosad nijesam vik47 besjedit cuo takoj.D IVO Ako je ki razum i mudros u meni, taj mudros ni taj um od Gacka, brate, n. Ja prvo u ovi grad kad dodoh cestiti bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi.48STANAC Da to se s' pomladio?D IVO Pomladio, brate moj! Bradat sam i sijed bio.STANAC Koje je cudo toj?!D IVO U ovi grad jednome ja dodoh na Ivanjdan49 i srjecom mojome ne nadoh nigdi stan, ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi;50 tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi. I speci ja takoj cuh gdi se igraju tej igre, brate moj, i pjesni spijevaju, da du u moju tad obujmi veca slas ner se izrit mo e ikad. Probudih se u taj cas i vidjeh kon vode, tuj gdje s' ti, gdi vile tanacce izvode gizdave i mile. Pru i se jedna od njih, hvati me za ruku, a druga ljep a od svih pozlatnu jabuku pokloni tuj meni. Tretja rece: "Hodi, pri vodi studeni ter nam kolo vodi!" Cetvrta: "Pij", rece, "ako bude piti, nocas razum stece kim ce slavan biti!" Napih se, brate moj, i jabuku primih i tanac pri ovoj vodi njimi izvodih. Pra ah51 ih za ime; zvahu se, junace, imeni cudnime!STANAC Spovjed mi, moj brace!D IVO Jednojzi Perlica52, drugojzi Kitica, tretjojzi Pavica, a Propumanica53 cetvrtoj bje e ime; ma bje e Pavica batesa nad svime, koja penga lica. S sobom me na dvore tej vile vodi e i mene do dzore slastima poji e. Svukoh se od tada iz ko e jak zmija,opade mi brada, ido e dlake tja; a mlada ko ica la ti se na meni kakono plitica na kojoj pisma n.54 Ja ostah mlad! to, mlad? Domaca mene vec55 ne poznava e tad ni kt'ja e sa mnom lec; velja e: "Necu te! Ti nijesi ki si bio!" Ali 'oj kosti cute!STANAC Da si ju si bio?D IVO Bogme ju nalandah, a ona bijedna vice; od mene ju bje e strah, ma me pak obice.56 Veljah joj: "Kucko zla, to li t' sam dra i star negli mlad? Je li, a? I ne ima jo za har57? "58STANAC Ah, cuda kih sada ovdi se naslu ah! I sijeda mi 'e brada, a ne cuh ja toj, ah, koliko kon vode!59 I ja znam er vile tanacce izvode kakono snig bile. I ja sam njekada njimi tance izvodio, ma sam bio sved tada kako sam i prije bio.60 Coek da se pomladi, cudo je velje toj!D IVO Nije svakoj bradi toj dano, brate moj. Kako se zove ti?STANAC Stanac se zovem ja, s rijeke Pive.61 A ti? Ka ' mi milos tvoja.D IVO Zovem se Sedmi mu , prezime Dugi nos, na sebi kako spu nosim dom gdi sam gos62. Pijem vince bez vodice; voda mi je bistra mila, gdi ma ljubi63 mije lice kad je od ru e vencac svila.64STANAC Brate Sedmi mu e ali t' Dugi nose, moj pocteni dru e, ne jele te ose!D IVO Da sam mlijeko ali mas, ose bi me izjele.STANAC Oto si sladi vas neg to beru pcele65. Ku ti da e travu tej vile, ka i mi.D IVO Travu na ime bravu66, ka cti liti i zimi, njome se pomladih; liti i zimi rada, od trava oda svih ona je najslada.STANAC Gdi ve se nahodi, umije mi to riti?D IVO Sjutra pri ovoj vodi moc ju ce viditi: prvu vil upazi , ima ju pri sebi;67 cin' nocas da ne spi , er ce doci k tebi.STANAC Gdi bih se po srjeci i ja ovdi pomladio!D IVO Bogme ti cu reci, ne bi prvi bio.STANAC to bi Miona dala, domaca mo'a mila!D IVO Bogme bi uzigrala!STANAC Ah, rada t' bi bila gdje je68 ona hubava mladica a ja star.D IVO Bila bi 'oj zabava.STANAC Bogme bi 'o' bilo u har!69 er ne bi naprijeda uza me plakala grijav pecu leda,70 ma bi mirna stala.D IVO Nemoj se pripasti, ako bi tej vile nocaska u tmasti iz vode isplile i htjele s tobom tanacac izvodit, er srjecom tvojome mogao bi cestit bit.STANAC Rekao t' sam er i prije s vilam sam opcio. Ohaj, strah me nije, nijesam vik71 stra iv bio.D IVO Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi.72STANAC Dano mi 'e toj s nebes.D IVO Ima li to piti?STANAC Vodica je uza me.D IVO Taj drijevo i kami nosi, - taj nije za me i zbogom ostani!STANAC Kudi se otpravi?D IVO Poci cu domome.STANAC Cic moje ljubavi postoj jo sa mnome.D IVO S tobom bih jo sidio, ma bi mi domaca vikala: "Gdje s' bio?", ka je bogme udaca! Deblja je neg vi a, a ima nos od pedi a gubicu od mi a, a od osla ledi, po kih ju pobubam jak po talambahu, a ona skriplje zubam.STANAC Dr i ju u strahu. Kobila obijesna bez uzde pruca se, a ena nesvjesna bez straha osijeca se.D IVO Ah, mudro ti umje rit! Sjutra te za tuj ric budem lijepo gostit, tako mi zdrav Radic!73 Zbogom mi ostani, Stance, dobri dru e!STANAC Sa mnom se opet stani, moj ve Osmi mu e.D IVO Nijesam Osmi mu neg Sedmi Dugi nos, nosim dom kako spu na sebi gdi sam gos.STANAC Oto se zarekoh! Prosti, Sedmi mu e, jezikom utekoh.D IVO Prosto t', zbogom, dru e!Odhodi D IVO.Cetvrti prizor D IVO, VLAHO, MIHOD IVO Ovo smje nijega74, brate, Vlaha od svijeta; nije ga ludega od Rta do Mljeta.75MIHO Pod' s vragom? Boci mi puko e od smiha.VLAHO Bogme smijeh!D IVO Reci mi...VLAHO Ho'mo ta!D IVO ... istiha jesam li kako umio njim sprdat?MIHO Podi tja! Vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.D IVO Kozle me delekta koje uza nj veci!VLAHO Vrag! Ho'mo domom ta.D IVO Smije nijeh tvojijeh rijeci! Ne bih za perperu dao kozleta onoga s bisaci, na vjeru! Slu aj mene tvoga! Ovi Vlah vjeruje sve to mu se veli.MIHO Da nas on ne cuje!D IVO Tko se ono bijeli?VLAHO Na pir maskari idu.D IVO Prem su na prepozit!76 Kad opet izidu, ah, smije no ti ce bit! Pod'mo ih per Dio zvat, prije neg na pir podu molit i skond urat da ovamo dodu.Scijenit ce Vlah ovi da su vile zbiljne.MIHO Pod' ih sam ti zovi - oni cas ce doc.D IVO Ne! pod'mo svi ujedno, ter cemo kugodi novelu zajedno ordenat.MIHO Da hodi Per Dio ce smije no bit, ako sam jedan bao usktjebudu77 ucinit.VLAHO Hod' brzo! to si stao?Ovdi odhode, a STANAC sam govori.Peti prizor STANAC, sam Ah, vile vilice, molju78 vas boga rad, vodene diklice, pridite ovdi sad, tudinu da meni razgovorak date pri vodi studeni, vece ne krsma'te, Va ima liposti nije slike na sviti,79 a sione kriposti80 tko ce va e izriti?VILASTANAC Na poctenje tvoje!VILA Da bi se pomladio i da bi t' probilo!Mo ete od stara mlada uciniti, a slavn'jega dara nije inoga na sviti.Ovdi dohode MASKARI, obuceni kako vile, i STANCOM se rugaju.esti prizor STANAC; MASKARI obuceni kao vile. VILA Junace, dvigni se!STANAC Da bude81, gospoje!STANAC Tomu bih rad bio, bog te cuo, m vilo!VILA Nemojmo krsmati, sestrice gizdave, neg pod'mo iskati kriposne sve trave kijem cemo ovoga u osla satvorit.STANAC Nemojte, zaboga! Bijedan, to ce ovoj bit?!VILA Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti.STANAC Necu moc bisaka leteci nositi. Nemojte, molju vas!VILA A mi ga stvorimo u pakljenu napas, da ene stra imo.STANAC Nemojte, u tmasti er mi se ce bijedna domaca pripasti, Miona m vrijedna.VILA Stvor'mo ga buhome82, ter ce k Mioni skoknut.STANAC Nemojte ni tome, er me ce utuknut. Rad bih se pomladit, Miona bi rada toj.VILA Od ko'e dobi hoc' bit?STANAC Od dvaes godi takoj. Domaca e mo'a mlada, a ja sam, vile, star. Da 'o' dodem mlad sada, bogme bi 'oj bilo har.VILA Da t' bude to pita ! Sjedi tuj malo sad.STANAC A bit cu vazda va , teke istom da sam mlad.VILA Lipo ti 'e gledati po polju ovemu.VILA Ljep e bilje brati razliko po njemu.VILA Jo ljep e pri vodi tanacac voditi. Hodi, kolo vodi, ki putem gre , cu'e ti?Odgovaraju druzi MASKARI na vla ku obuceni.Sedmi prizor STANAC; MASKARI obuceni kao vile, MASKARI obuceni kao seljaciMASKAR Tko zove ovamo?VILA Vile su ljuvene! Hodi da igramo kon vode studene.MASKAR Vi li ste, gospoje, vodene diklice, kim se ru e goje na bil vrat i lice? Mnogo smo udili da bismo kad s vami tanacac vodili slavnim gospodami.VILA Uhit' se s tizim ti a ti s tim! S ovim ja kolo cu voditi.STANAC Ja li bih na odmet tja?83VILA Ti nas ce gledati, ter nam ce rit paka ki ce bolje igrati od ovih junaka.STANAC Da bude, gospoje! Istom se spomeni od potrjebe moje va ures ljuveni.84MASKAR Sviri, glumce veseljace, udri er nam srce uzavri; pod nogami nije nam drace, a imamo krila u igri.Ovdi tanac vode, pak vile govore:VILA Gizdavi Vla ici85, pita'te koju stvar! Hrabreni mladici, bit vam ce svaki dar.MASKAR Da biste cinili da se ne staramo,toj bismo sad ktili, udimo toj samo; er je te ka staros, ne mo e skakati, a laka je mlados, sve bi ktjela igrati.Volio bih mrtav bit neg kad vi igrate da ja budem sidit kako i ti uza te.STANAC Sokoli se! da cu i ja Sad, vile, ucin'te da Takoj nece vele iziti86 ovakoj lotar star siditi. ako ikad, Stanca pomozite, sam mlad, - Stancu se umolite!MASKAR Gospoje, prvo nas, pak njega oprav'te.STANAC Do ao sam pride vas - tej rijeci ostav'te!VILA Junaci, mucite! Svih cemo smiriti; dolu svi sjedite! - Uz ove sjedi ti.STANAC Da bude, diklice, na va u zapovijed, moje violice! Nut, to sam veoma sijed!VILA Odsada n'jedan vas nemoj progovorit, progovoriv i oncas jezik ce izgubit! I lijepo slu a'te to vam mi velimo.MASKAR to zapovijedate, da vam pogodimo!VILA Kad mi recemo: "Stance, progovori!" i svih zazovemo, tad usta otvori.VILA Kriposti zvizda svih zovemo na pomoc, svitlosti od kojih dici se mrkla noc.VILA Zovemo i cvitja i bilja ostala, dragoga prolitja ki su cs i hvala.VILA Odzdala i odzgara sve moci molimo da Stanca od stara mlada ucinimo.VILA Nu mi da' sjemo ms, da Stancu najprvo ucinim svijetao obraz, i da' mi toj drvo.Ovdi STANCA omrce i sve u mu ruke i bradu mu ostrigu govoreci:Da bi se pomladio i da bi mnogo lit drag i mlad Mioni bio; i pod da si cestit.Uto mu kozle i to je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara rate valja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoci za njimi vikajuci.to ta pSTANAC Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'! Prem ti sam ludak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio, - ostrigo e bradu! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?! Kozle mi uhiti! Je li tko? Dr i ga! A, brate, cuje ti? Poteci, stigni ga!SvrhaVenere i Adon Pripovijes kako se Venere bo ica u e e u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljenaImenaVENERE KUPIDO, sin Venerin ADON VILE SATIRIVUKODLAK KOJAK GRUBI A, sinovac Kojakov VLADE, mati Grubi ina VlasiPrvi prizor VUKODLAK, KOJAK, GRUBI A, VLADE.Pride1 neg se ena odkrije Vlasi govore.2VUKODLAK Ah, vince gizdavo, milo ti si piti,3 tebe ti je pravo do neba slaviti! Vodice studene, meni cete oprostit, na piru u mene4 necete ni prag prit! Med njeki ushvale kakono slatku stvar, pri vincu ostale slasti su za ni tar! to 'e papar ki grije i cafran veseli? Tko vinca ne pije, vazda se dreseli.KOJAK Bog da', Vukodlace, ki se s vincem rve , ali 'e vince jace. Odkuda takoj gre ?5VUKODLAK Ja sam Grizivino a nijesam Vukodlak: grizem, vem, ijem vino brz, krjepak, hitar, lak. Uklon' se svak meni, knezu Grizivinu; prilike meni n6, kad to dobro pinu7.KOJAK Nut hlapa gdi hlapa! Hlapa', hlape, takoj!8 Da je pecu tapa!9 Nu ceka', svinjo, stoj!VUKODLAK Muci, kozo, muci! Jucer me vlastelin, Vlahe Dr ic, ruci10,c vlasteoski pravi sin, da cu pjan i sit bit za vas mjesec ovi.11KOJAK Odkle ide 12, umije rit? Jeli te vukovi!VUKODLAK eni se taj mladic i vodi vladiku roda Sincicevc andeosku priliku. Strom t vlasteli mjere srebro i zlato.13KOJAK Istom hlap dedeli14! Ter, kozo, gdi je to?VUKODLAK Vrecu jarebica jucera mu prodah i peset piplica, i dobru platu imah.KOJAK Svinja je nje to snio, ter pjan sad bugari.VUKODLAK Bogme sam iznio p torbe dinari.KOJAK Nu ceka', hlapino, nec' rijet odkle ide ?15VUKODLAK Zna , ere je vino sa mnome; kud urve ?16KOJAK Sinovce17, uzmi bat, omjeri mu pleca!VUKODLAK Bogme ti cinih znat to je vruca leca.18 Nut bijede19, ku i te20 u Dubrovniku o enit! to ce ovo smetli te?21KOJAK to hoce , svinjo, rit? Jeda mu nece dat djevojku kmecku kcer22? A da ti 'e, svinjo, znat; govoreno 'e jucer u Gradu za njega23, odkle pjan ide ti; djevojku mu i svega24 obecaju dati. Vlahe25, gdi si bio i, hlape, gdino si glavu vina nalio?VUKODLAK Grbavoj toj kozi? A prem za njim mra e njeka sve me ispitova e ovacijeh a prem se ce vitez uza nju a za nidan29 pinez nece ga godi nica26, rilica27; ispokojit28, ona izgubit.GRUBI A Ako nije lijepa, necu ju uzeti.30VUKODLAK Jednim je okom slijepa.GRUBI A Da neka ide k teti! Necu ni pozirat na tu ja, majde t' ne!VUKODLAK Dat ti ce izbirat vitezu s krajine! Gdje ti 'e konj, kopje i tit, junace, za boga na polje da ti 'e izit? I govna li ovoga mislite eniti?KOJAK Mislimo, hlapino!GRUBI A Ter to hoc', jarce, riti?KOJAK Probav', svinjo, vino, inako t' ovaj bat omlatih o glavu.VUKODLAK Istom me nemoj dat izjes tomu lavu, nemoj, gospodine, prosti mi boga rad!GRUBI A Kurvine hlapine!KOJAK Sinovce, hod'mo u grad.VUKODLAK Kako upravite u Plocku ulicu31, u rep celunite Rusu Mila icu; a ti, krajicnice, Orlandu se javi...32KOJAK Nut gdi svinja vice!VUKODLAK ... da t' ono opravi.GRUBI A Pjanico uscana, jo ti cu odgristi nos, proce malo dana.VUKODLAK Grubi a, nu ti moz! to mi se gonenu? "Zovem se Sedmi mu , prezime Dugi nos, nosim dom kako spu na sebi gdi sam gos33. Pijem vince bez vodice; voda mi je bistra mila, gdi ma ljubi34 mije lice, kad je od ru e vencac svila.35"VLADE, mati Grubi e Mladahti sinko moj, djetece mo'e drago, kuda mi ide toj, moje velje blago? Kuda mi hoce poc, mo'e vito kopjice, a majku hoce oc, da roni suzice, da tebe, sunacce, tva majka ne gleda, da majci srdacce tu no se raspada? A ti, zli covjece, kuda mi vodi sad toliko dalece hranjenje moje u grad, mu perlu, moj bosil, moj mio garopalak koji sam ja gojil' u staros mu tapak?36VUKODLAK Oto ga ide prodat, bracki ti cu riti; nemoj mu njime dat, sestrice, otiti.KOJAK Pod' s vragom i njime! Jeda37 ga ja vodim? On putem svojime, a ja mojim hodim.VLADE Vrati se, sinko moj, k tvomu stanku, mle, ne hodi mi takoj, da te ne uzmu vile, ke nocno kon vode, moj sinko ljubeni, tanacce izvode u gori zeleni.VUKODLAK Cuva' ga od vila! Ako ga vidje e tako licca mila, oncas ga uze e!38VLADE Jaoh meni, ne sluti39, molju40 te, junace! zlo mi srce cuti! Hodi mi, moj brace.GRUBI AMajde t' ga necu sad vragut bat domom it,41 svakako pocu u Grad djevojku isprosit.Bogme ga na pa u ne mogu vece it; ja se sam, da t' ka u42, odlucio o enit. Njeka godi nica za mene sve pita kako mjesec lica.43VUKODLAK Ku li gospar pita priklami i ckvarom?44 Jes, bogme, za njim mre.VLADE Nemoj ve, sinko, tom!45VUKODLAK I ta gospara tre!46VLADE Nije bo tuj gospoje; zatoj se gubine tuj cine svakoje.47VUKODLAK Kadgodi se i pine48.VLADE Um'ju godi nice i gosp