LIST HRVATSKIH KATOLIČKIH MIsiJA U AUSTRIJIGODINA V. BROJ 14. OŽUJAK 2006.

Impressum: uređuje i odgovara: Hrvatska katolička misija Beč, (Kroatische katholische Mission) Am Hof, 1010 Wien, Schulhof 1. Tel.(01) 533 81 36; 533 83 94; fax (01) 533 30 19,fra Ilija Vrdoljak, voditelj. Lektura: fra Franjo Jurinec i dr. Marko LukendaTehnička obrada i layout: mr. Rudolf Mijoč - Birin, e-mail: hkm@hkm-wien.atwww.hkm-wien.atTisak: Offset Markulin, Lukavec - HR

Iz sadržaja:

Isusovo i naše uskrsnuće 3

Crkva u Hrvata 4

Uskrs - proljetni blagdan 5

Upoznajmo bibliju 6

Odgoj naše djece 8

Deus caritas est 10

Zaboravljeni velikan II-dio 11

Povijest HKM-a Beč 12

Iz HKM-a u Austriji:

Feldkirch 15

Graz 16

Innsbruck 17

Linz 18

Salzburg 19

St. Pölten 20

Beč 21

Suho Polje - božićni poklon 23

UVODNIK

Nije lijepo u teškim vremenima zamračivati horizonte i gasiti i one sitne iskrice nade. Zločesti aforizam, da su optimisti samo loše informirani pesimisti, puno nas je puta otrijeznio od iluzija koje čovjek (narod) često uzgaja u svome vrtu. Protekla je godina bila puna dobrih primjera za to. Nećemo ovdje o pticama i kravljem ludilu, htjeli bismo o ljudima. Uhićenje generala Gotovine u, najmanje rečeno, čudnovatim okolnostima, politički obrat hrvatskih vođa koji su, ne tako davno, vrlo grlato na splitskoj rivi tražili preko njega uspon na tron vlasti, izjave koje su se na brzinu uskladite i uobličite za nove potrebe i za nova udvaranja, ozbiljno su dovele u sumnju i one posljednje u Hrvatskoj da postoji i zrnce dosljednosti kod hrvatskih političara. Po ne znam koji puta su se na najbitnijim pitanjima razišli hrvat-ski narod i oni koji se nazivaju njegovim vođama. Da li je tu potrebno navo-diti primjere i statistike kako je reagiralo javno mnijenje čak i u takvim me-dijima za koje znamo kakvi su nam i koliko nezavisni. Obećanje da će se tek sada u borbi za „istinu o domovinskom ratu“ umiješati vlada s pravosuđem, najbolje nam je pokazala nedavna smjena same ministrice koja je to minis-tarstvo ponovo dovela na rub vjerodostojnosti. Sva medijska naslikavanja s naučenim, ishitrenim i neuvjerljivim osmijesima ministrice i vlade s grupnih fotografija daju premalo nade i optimizma svakom hrvatskom građaninu koji misli. Tko još može vjerovati u iskrenu pomoć hrvatske vlasti? Ona na žalost vrijedi samo za neke koji se učine prikladni i koji koriste političkim interesima. Kome može vjerovati hrvatski građanin kada se radi o transkrip-tima i njihovoj autentičnosti? Haag je pokazao bezdane nemorala hrvatske politike. Obećanja EU-raja nipošto ne mogu prikriti dugove koji nezaus-tavljivo rastu i koji se vješto prebacuju iz jedne u drugu kombinaciju da bi izgledali manji. Nijedna ozbiljnija analiza u što će to ući Hrvatska i koliko će to nju koštati ne pojavljuje se ni u jednoj studiji, a pitanje je ima li Hrvatska pravih stručnjaka za to i koliko su stručni njezini stručnjaci za ta pitanja. Znaju li oduševljeni EU-optimisti ono što će ih sutra učiniti pesimistima? Ima li uopće Hrvatska svoj put i vode li hrvatski političari Hrvatsku ili su, nakon što ih se dovede na vlast, vođeni? Ne čini li se da su banke, kapital, pretvorba, mediji, obavještajni servisi, pravosuđe u rukama kruga moćnih ljudi koji vještim skrivanjima i manipulacijama vladaju iz sjene?

Najnoviji popis doušnika i suradnika UDBA-e, ponovo je digao živu u političkom barometru. Svi iz „javnog mnijenja“ su protiv tih prozivki. Proz-vani su, naravno, nevini i bune se i prijete. Počet ćemo sumnjati da je uopće i postojala UDBA. Ima i vrio zanimljivih imena, čak i svećenika i jedan po-kojni biskup (s dubokim poštovanjem prema onima koji su tu zaista nevini). Pitam se kako bi se moglo pokrenuti Hrvatsku da se referendumom izjasni o donošenju lustracijskog zakona, a da to ne prođe kao i referendum za hrvatske generale prije nekoliko godina. Usprkos opasnosti da bi stradao manji broj nevinih, rado bih stavio potpis na listu onih koji su za donošenje toga zakona. Tada bi barem mnogi vodeći znali da mi znamo ono što misle da se ne zna i da kao takvi ne mogu glumiti uzore nacije i demokracije.

Narod loše živi i to nije dobro. Siromaštvo sve više steže sve šire slojeve. To je ono što najočitije opažamo kad putujemo u domovinu, na to nam se najčešće žali sve veći broj poznatih i nepoznatih. l ovdje, u Austriji, je sve teže. Dok je je bio Schilling i DM bilo je financijski bolje. EU i €uro sve više zabrinjavaju naše ljude. Sve je teže uštedjeti i zadržati novac. Mnogi bi rado spakirali stvari i pošli kući kad bi bilo sigurnosti.

Da, mi smo u Korizmi i jedan Nevini kojega susrećemo vjerom, kao da je zalutao u našu povijest. Njegova patnja i stradanje i njegova smrt do-imlju se poput posljednje opomene da je zadnji Čas da bi se bilo čovjekom i da se čovječanstvu vrati izgubljena slika. Možda je trebalo ovdje prozvati svakoga od nas, a ne samo političare, ali i oni su ono što smo zaslužili i treba moliti da im Bog da razboritosti dok su na vlasti, kad je nije dao nama dok smo ih birali. Možda nas sve to uozbiljuje i poziva na veću građansku zrelost i odgovornost za sutra.

Nada ipak postoji, i svjetlo i smisao života, i ova Korizma govori o tome.

Blagoslovljeno korizmeno vrijeme i sretan Uskrs svim našim vjernicima u svim Misijama

kao i čitateljima Naše riječi želi

fra Ilija Vrdoljak

NAŠA RIJEČ 2.

Sveti grobFoto: Tomislav Vuk

Trg svetog Petra - Foto: P. Mariusz, CSsR

ISUSOVO I NAŠE USKRSNUĆE

fra Franjo Mušura

NAŠA RIJEČ 3.

Foto:Mijoč - Birin

ZNAČENJE USKRSNUĆA

Značenje uskrsnuća izrazio je apostol Pa-vao ovako: „Ako Krist nije uskrsnuo, besmisle-na je i naša vjera i naše propovijedanje. Tada ste još u grijesima. Oni koji su umrli u Kristu također su propali“ (l Kor 15,13-17). S uskrsnućem kršćanstvo stoji i pada, sva su Isusova čudesa nekako na rubu a uskrsnuće je u središtu i tko vjeruje u uskrsnuće, lako će povjerovati i u osta-la čudesa. Uskrsnućem je Isus potvrđen jer ga je samo Bog mogao uskrisiti, a on ne bi uskrisio nekog varalicu. Bog je potvrdio da je Isus put, istina i život. Ne samo da je potvrđen Isus, nego je potvrđen i život poslije smrti. Apostol Pavao kaže: „Kao što je Krist uskrsnuo, tako ćemo i mi uskrsnuti“. Isusovo uskrsnuće potvrda je

vječnog života u koji vjerujemo i ko-jemu se nadamo. Već je crkveni otac Tertulijan rekao da je kršćanstvo nešto posebno, a njegova je posebnost vje-ra u život vječni. Smrt nije ono zad-nje u čovjekovu životu, čovjek je pozvan na vječni život s Bogom. Isti-na, on može uskrs-nut i i na slavu i na propast, zavisno o tom je li vršio volju Božju, izbjegavao zlo i trudio se oko dobra.

Prema tome je zemaljska egzistencija samo predvorje novoga života, kršćanin je rea-list, on pravilno ocjenjuje vrijednost zemaljskih svari i zbivanja kao nešto privremeno, što pro-lazi i nema velike važnosti u usporedbi s onim što dolazi. Ta privremenost zemaljskog života potiče ga da živi po zakonu ljubavi jer jedino to vrijedi pred Bogom. Isusovo je uskrsnuće podloga kršćaninove životne prakse. Tertulijan to kaže ovako: „Nada kršćana je uskrsnuće od mrtvih, sve što mi kršćani jesmo, to smo zbog vjere u uskrsnuće“. Kršćaninov se život odvi-ja najprije na zemlji, ali su mu oči uprte prema gore, nebeskoj domovini kojoj ide, on je svjes-tan daje putnik na zemlji.

TAJNA USKRSNUĆA

Da Krist nije uskrsnuo, ne bismo bili ot-kupljeni, bila bi uzaludna i njegova smrt na križu. Sada se križ i uskrsnuće ne mogu razdvojiti, oni zajedno čine temelj naše vjere. Križ i uskrsnuće su kao dva otvora jednog tunela. Tunel mora uvi-jek imati dva otvora jer bi jedan otvor bio samo rupa u zemlji. Oba otvora moraju međusobno biti povezani, inače bi bili samo dvije rupe. Je-dan otvor kao da ocrtava siluetu križa a drugi označava uskrsnuće, a to pokazuje da poslije križa i smrti dolazi uskrsnuće. I križ i uskrsnuće stoje u središtu kršćanstva. Uskrsna tajna ima praktično značenje u našem konkretnom životu. Tko vjeruje u uskrsnuće, drugačije misli i ponaša se, na patnju gleda kroz Isusov križ, i patnja ima pred Bogom svoju vrijednost. Kod Isusove smr-ti na križu činilo se je kao da ga je Otac ostavio, ali uskrsnuće po-kazuje da to nije točno. Možemo naslutiti duše-vno stanje apo-stola koji nisu mogli shvatiti kako se to moglo dogoditi, da je onaj koji je učinio tolika čudesa, ozdravljao boles-nike, zapovije-dao oluji i vjetru, uskrisivao mrtve, mogao sramotno umrijeti na križu? Kako je Bog to mogao dopustiti? Nisu shvatili da je Isus tako ušao u svoju slavu i ostvario otkupljenje. Vjerujemo li u Isusovo uskrsnuće? Može se posumnjati; jedan učenik je posumnjao, označen je kasnije kao nevjerni Toma. Kako se Isus odnosi prema njegovoj sumnji? Isus ga ra-zumije, zna što znači vidjeti i uvjeriti se, zato ga poziva da opipa ožiljke njegovih rana. To provje-ravanje stvar je znanosti, ali uz znanost postoji i vjera. Isus kaže: „Blaženi koji ne vidješe a vje-ruju“. Vjera će biti nagrađena kao krepost koja zaslužuje nagradu.

POVIJEST CRKVE U HRVATA

Doba drušvenih borbi

Nesigurnost za feudalne anarhi-je i društvenih borba osjetila se i na Crk-vi, to više što su njezini dostojanstvenici, kao zagrebački biskup Pavao Horvat ili prior Ivan Paližna, sudjelovali u borba-ma. Pojedini feudalci i kraljevi nastojali su dobiti biskupije ili opatije. Ipak ra-toborni velikaši bili su vjernici. Oni su gradili crkve, držali svećenike po svojim dvorovima, kajali se za svoje slabosti.Pod utjecajem III. lateranskog kon-cila (1179) biskupi su nastojali oko poboljšanja sjemeništa, kao zagrebački biskup bl. Augustin Kažotić. U tom razdoblju franjevci preuzimaju ulogu benediktinaca, kojih pomalo nestaje. Benediktinci se svojim načinom života, daleko od svijeta, nisu snalazili u novom svijetu što ga je stva-rala građanska klasa i stoga se opatije ispražnjuju a njihova imanja pape daju u prebendu – privremeno upravljanje svećenicima i svjetovnjacima. Naprotiv, franjevci su jačali i ulazili u život jed-nostavnim propovijedanjem, priprostim životom i osobito otvorenim pristupom vjernicima. Njih prihvaćaju i velikaši kao Frankopani (do XV. st. krčki knezo-vi), koji su ih smjestili na otočić Košljun, Omišalj, Senj i Trsat. Uz njih nastaju klarise, zatvoreni ženski red, i trećoreci (danas FSR), svjetovnjaci koji nastoje živjeti boljim kršćanskim životom.

Jednako se šire i dominikan-ci, dobri propovjednici i bogoslovci. Od naših dominikanaca istakli su se učenošću Ivan Stojković iz Dubrovnika te Petar Gučetić, koga su Francuzi naz-vali „čudovištem uma“. U primorskim gradovima, pod utjecajem redovnika, nastale su brojne bratovštine. One su okupljale vjerni-ke da bi što kršćanskije živjeli. Njihovi upravitelji nalazili su svećenike da im služe mise, predvode molitvu, skupljan-je milodara za bolesnike ili siromahe, gradnju crkvi, kapela te za nabavljanje slika ili kipova njihovih zaštitnika. Ve-liki dio kulturnog blaga u gradovima nastao je željom bratimâ, a i njihovim žrtvama; nastojali su da njihov oltar ili crkva budu što bolje ukrašeni. Osim toga bilo je bratovština koje su imale stru-kovni značaj (cehovi) te su uređuvale i ekonomsko-obrtničke odnose svojih članova. Na Kvarneru je nastala glagoljaška bogoslovna književnost, većim dijelom prevodilačka. Među pukom bilo je obljublje-no štivo Tundolovo viđenje u kojem irski vitez, veseljak, pripovijeda kako mu je duša u snu prolazila kroz raj i pa-kao. Mnogo su se čitali životopisi, kao sv. Jeronima, sv. Jurja, sv. Eustahija, sv. Venceslava i osobito Mirakula slav-ne dive Marije.

Kamene katedrale i umjetnost

Kao i u cijeloj Europi tako se i kod nas grade gradske katedrale. U njihovu građenju sudjelovalo je cijelo građanstvo: bogataš i siromah davao je svaki svoj obol, zidar i klesar, drvodjelac i zlatar natjecao se da je što bolje ukra-se. Tada se kod nas podižu ka-tedrale u Dubrovniku (stradala je za potresa 1667), Trogiru, Zadru, Krku, a na Rabu skladni zvonici. U crkvama se postavlja bogati namještaj. U Splitu katedrala dobiva Buvina vrata s prika-zom Kristova života a i korska sjedišta. U Trogiru se postavlja ciborij te osobito lijep Radovanov portal. U Dubrovniku se gradi klaustar Male braće. U Istri se crkve grade starim načinom ali se njihova unutrašnjost

počinje ukrašavati zidnim slikarijama. Liturgijske knjige su se ukrašavale minijaturama i inicijalima. Obrede su pratili pjevači grego-rijanskim koralom, a u XI-XII. st. po-javljuje se dvoglasje. Oko uljepšavanja obreda mnogo je nastojao bl. Augustin Kažotić; tako je dogotovljen konačni

oblik zagrebačkog obreda. Za vrijeme obreda pjevale su se i pučke popijevke, od kojih su među najstarijima „U se vri-me godišća“ i „Narodil nam se kralj nebeski“. Tada se pojavljuje i Gospin plač a i skazanja što se osobito kroz Ve-liki tjedan prikazuju pred katedralama. Vjerski duh je ušao i u narod-ne običaje. U Dubrovniku su za Božić pomorci i zapovjednici brodova unosili badnjak u knežev dvor, a uoči Nove go-dine koledali su nadbiskupu. U narodnim običajima sačuvali su se ostaci starih sla-venskih vjerovanja, osobito u ivanjskim kresovima ili kod pogreba. Vjernici su hodočastili i tada u razna svetišta. Dubrovčani, Kotorani a i drugi išli su u Bari sv. Nikoli. Mnogi su odlazili u Rim na grob sv. Petra i Pavla te sv. Jakova u daleku Španjolsku (Santiago de Compostella), ali osobito Bl. Djevici Mariji u Loreto. Tu je hr-vatske hodočasnike našao papa Urban V. god. 1367. i vidjevši njihovu pobožnost poslao im sliku Trsatske Gospe. Sam Dante je ovjekovječio pobožnost naših hodočasnika u Božanskoj komediji (Raj XXXI, 103-111).

Pripremio: Jakša

Upoznajmo svoju povijest

D olaskom Karla I. Anžuvinca (1301-1342) za ugarsko-hrvats-kog kralja jača kraljevska vlast. On je uspio skršiti moć feudalaca u Ugarskoj i Slavoniji a u Hrvat-skoj oslabio Bribirce. Njegov sin Ljudevit (1342-1382) dobio je u Hrvatskoj sve gradove skršivši ot-por Nelipčića i Jurja Bribirskog prebacivši u Zrin. U ratu protiv Venecije, mirom u Zadru godine 1358. dobio je dalmatinske gra-dove, a Dubrovnik ga je priznao za vrhovnog vladara. Nakon njeg-ove smrti došlo je do pobune feu-dalaca, koju je želio svladati kralj Žigmund. U toj borbi on je uništio domaće hrvatsko plemstvo ali je time oslabio obranu od Venecije koja je to iskoristila i od 1409. do 1420. dobila sve dalmatinske gra-dove

NAŠA RIJEČ 4.

Blaženi Augustin Kažotić

NAŠA RIJEČ 5.

USKRS PROLJETNI BLAGDAN

Crosses on Hill

N jemačka riječ za Uskrs je Ostern. Dobro upućeni kažu

da riječ „OSTERN„ dolazi od eng-leske riječi EASTER. Od nje dolazi i ime božice proljeća OSTARA.Mi Hrvati kažemo Uskrs, bolji izraz je Vazam. Naši kajkavci kažu Vu-zem. Vazam obuhvaća muku, smrt i uskrsnuće Isusovo. Kad treba slaviti Uskrs

Koncil u Niceji održan 325. godine je odlučio:Vazam se uvijek slavi u nedjelju na-kon PRVOG PUNOG MJESECA U PROLJEĆE!Slavi se na mjesto židovske PASHE, koja je trebala završiti prije ponoći. Kršćansko slavljenje Vazma treba trajati do svanuća - jer je Isus ujutro uskrsnuo. Pashalno slavlje sastoji se iz dva dijela:a) Žalost zbog muke i smrti Isusove - držanje straže kod Božjeg groba,Čitanje staro i novosa-veznih biblijskih teksto-vab) Slavlje uskrsne rados-ti s bratskim gozbama - Agape!Tako su slavili kršćani prvih stoljeća.Pri završetku četvrtog stoljeća do-nesena je odluka da se PASHALNO SLAVLJE proširi na tri dana prije VAZMENE NEDJELJE a postupno i na čitav VELIKI TJEDAN.

VELIKI TJEDAN

Korizma započinje na Čistu srijedu i završava s nedjeljom Cvjet-nicom. Nakon Cvjetnice započinje Veliki tjedan. Najsvečaniji su: Veliki četvrtak, petak i subota .

Veliki četvrtak Veliki Četvrtak se slavi još od četvrtog stoljeća kao prisjećanje na ustanovljenje Euharistije. Naši domaćini kažu: „Gründonnerstag“. Na prvi pogled ćemo pomisliti kako se radi o nekom „zelenom četvrtku“, jer rekosmo da je Vazam proljet-

ni blagdan. I opet ponavljam dob-ri poznavatelji srednjovjekovnog njemačkog jezika vele da je „grei-nen“ nekoć značilo što danas „wei-nen“. Kako ovo treba protumačiti. Nekoć su se ispovijedali samo javni grijesi i pokora je bila javna. Pokor-nici su na Veliki četvrtak ponovno vraćani u zajednicu vjernika i sliko-vito tumačeno njihov povratak u za-jednicu smatran je kao zelene grane na stablu. Na Veliki četvrtak biskupi u svojim stolnim crkvama slave misu s pos-vetom ulja za krštenje, svećeničko i bolesničko pomazanje da bi se raste-retilo slavlje u Svetoj noći.

Veliki petak Veliki petak je sav u zna-ku muke i patnje Kristove. Čitaju se izvješća o Muci Isusovoj, pjeva se Gospin plač, moli se Križni put. Sveti petak je strogo naređeni post i nemrs!

Velika subota Velika subota je dan šutnje i žalosti. Isusovo tijelo je u grobu. U mnogim crkvama vlada običaj pravljenja „Božjeg groba“ i čuvanje straže. Vjernici vrlo rado tog dana dolaze u crkvu i djecu dovode na po-klon Isusu.

VAZMENO BDIJENJE

Bilo bi najidealnije slaviti ga u ranim jutarnjim satima. Nikako ne započinjati prije pada prvog sum-raka. U središtu slavlja je Isusovo Uskrsnuće! U prvom dijelu stoji Li-turgija svjetla – blagoslov novog og-nja, procesija i hvalospjev Uskrsnoj svijeći. U nekim našim krajevima običaj je da se dio blagoslovljenog

ognja u nekoj svjetiljci ili pak da se „guba“ sa drveta zapali i oganj done-se u kuću .Potom slijedi Liturgija riječi – čitaju se čitanja iz Svetog pisma. U mnogim župama, poglavi-to onim gradskim, sačuvan je običaj da se krste odrasli upravo u ovoj sve-toj noći po uzoru na prve kršćane kad su se uglavnom krstili odrasli.Vazmeno bdijenje završava sveča-nom Euharistijom.

USKRS - VAZAM

Na uskrsno jutro blagos-livljamo jelo. Naši u Bos-ni vole reći „svetenje“ ili „posvetališće“. Svetenje se blaguje kroz tri dana u uskr-

snom tjednu. Ova tradicija ima kori-jenje još iz prvih kršćanskih vremena kad se strogo i u doslovnom smislu kroz korizmu postilo. Nije se smjelo jesti meso niti jaja kao oni koji daju život i životnu snagu. Tek nakon Isu-sove pobjede nad smrću smiju se jes-ti. Osim ovoga željelo se simbolički povezati oltar u crkvi i obiteljski stol. U središtu slavlja je Euharistija!

VAZMENI PONEDJELJAK Čita se Evanđelje o dvojici učenika na putu u Emaus. Preporučuje se hodočašćenje u neku marijansku crkvu ili, ako nema te mogućnosti, u svoju župnu crkvu da bismo i mi pre-poznali uskrslog Krista u lomljenju kruha.

Pripremio: fra Vjenceslav Janjić

UPOZNAJMO BIBL I JU

NAŠA RIJEČ 6.

ABRAHAM OČITUJE SVOJE POUZDANJE U BOGA

Post 22

Na putu vjere

Vjera nije miran posjed. Ona je neprestano u rastu, razvijanju, dozri-jevanju, i to kroz razne kušnje, koje su često neshvatljive, bolne, dramatske i potresaju cijelim našim bićem, ruše sve naše planove, svaki ljudski oslon, sve stavljaju na kocku. Za Abrahama je Božji poziv, kojem se predaje u vje-ri i nadi bilo teško iskušenje, kušnja rastanka. Sve mora ostaviti da bi u vje-ri mogao potpuno posjedovati Boga. Slijede druge teške kušnje: kušnja samoće, osamljenosti, napuštenosti. U zemlji koju mu je Bog obećao on je tuđinac, bez potomka, bez nade da će ga imati. Njegovo tijelo i Sarino krilo već je obamrlo. Konačno dobiva sina Izaka, baštinika obećanja. Doživljava istin-sku očinsku radost. Izak, „dijete smiješak“ unosi veliku radost u njeg-ov šator. Bogat je, ugledan, zado-voljan. Božja obećanja počela su se ostvarivati. Abraha m je na vrhuncu svoje sreće. Može mirno čekati svoj zemaljski svršetak. Ali upravo taj tre-nutak Bog izabire i stavlja na najtežu kušnju svog ljubimca.

Bog kuša Abrahama

Sveto pismo naglašuje: „Bog stavi Abrahama na kušnju.“ Sve počinje povjerljivim i neposrednim razgovorom Boga i Abrahama. Nema posrednika već se Bog izravno javlja. On ga zove: „Abrahame“ na što se Abraham odaziva: „Evo me!“ Nije to prvi put da oni tako razgovaraju pa je tim strašnije što iz jednog tako bliskog razgovora i radosnog Abrahamova odaziva slijedi zaprepašćujući Božji zahtjev u kojem se ističu tri impera-tiva: uzmi, pođi, prinesi! Ništa ne bi bilo tako teško da se ovaj „uzmi“ ne odnosi na Izaka: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš…“ Od Abrahama se traži sve! Sve što ima, sve do čega mu je stalo, sve što mu je najdraže i predstavlja njegovu sigurnost! Kao da mu je netko izma-knuo tlo pod nogama. Ovaj ga poziv baca u jezivu noć kušnje, gasi sva-ko svjetlo. Kao da Bog želi poništiti svoja obećanja, nadu učiniti ispraz-nom i sebi protusloviti. „Prinesi ga za žrtvu palje-nicu!“ Abraham ima jasnu spoznaju što je to žrtva paljenica. Žrtvu tre-ba najprije zaklati i zatim je spali-ti na žrtveniku. I to njega, svojega

ljubljenoga Izaka, jedinca njegove starosti i svu njeg-ovu nadu. Abraham nije re-kao niti jednu jedinu riječ. Nema tu pitanja: zašto, kako, zar zbilja? Boga tre-ba poslušati i učiniti sve kako je rekao i bez riječi prigovora. Bog zna zašto to čini. Abraham je posve naslonjen na njega u svo-jem povjerenju. Dok se u njemu sve razdire i kida, dok mu nutrina cvili od strašnog Božjeg zahvata, on želi čvrsto i s povje-renjem prianjati uz Boga. I nikome nije ništa rekao. Svoju bol nosi sam u svo-joj nutrini.

Drugi dan ujutro

Abraham želi slušati. Ustao je vrlo rano kako bi sve pripremio za izvršenje Božje zapovijedi. Najprije je nacijepao drva za žrtvu a zatim je probudio svojega ljubljenoga sina jedinca Izaka. Osamario je magar-ca i poveo dvojicu svojih slugu kao predstavnike svoje kuće. Bog mu je rekao kuda se mora uputiti da bi pri-nio žrtvu. To je «krajina Morija» do koje je trebalo dosta pješačiti. Tek treći dan izdaleka je ugledao mjesto koje mu je Bog označio. Bilo je to brdo u krajini Moriji. „Podiže oči i opazi mjesto izdaleka.“ Upravo ovim pogledom počinje Abrahamova dra-ma. Gleda mjesto na kojem će se odigrati najteži čin njegova života: tamo će on Bogu dati sve što ima! Svjedoci će biti samo on i njegov sin Izak koji još sada ništa ne sluti! Put koji slijedi određen je samo za njih dvojicu. Na tom mjestu gdje je ugle-dao brdo određenu za žrtvu Abraham ostavlja svoje sluge: „Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odos-mo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.“

Najteži put Abrahamove vjere

Otac i sin sami! Sami na putu Abrahamove vjere. Izak nosi drva za žrtvu paljenicu a Abraham u svojim rukama drži kremen za potpaljivanje i nož kojim će zaklati svoju žrtvu. Hodaju u tišini koja je prekidana samo Izakovim pitanjima. Kako mu je teško kad sluša Izakovo obraćanje. „Oče!“ To mu probada srce dok mu nježno uzvraća: „Evo me, sine!“ Opet Izakovo pitanje: „Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?“ U Abrahamovo se srce još dublje zabija nož boli. Što da mu kaže? Djetetu je čudno. Više je puta prisustvovao žrtvi paljenici. Bilo je to u pojedinim zgodama ra-dosti i zahvaljivanja. Dijete zna da je za žrtvu potrebno janje. Gdje je janje? Što da mu kaže? Ne može mu reći da je on to janje koje treba biti prineseno kao žrtva. Tako Bog traži i tu nema pogovora! To treba izvršiti.

NAŠA RIJEČ 7.

Upoznajmo Bibliju

„Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!“ Kako nježno ali i bolno zvuče ove riječi: „Sine moj!“ Sve se više skraćuje vrijeme dok mu se može tako obraćati. Penjanje se nastavlja. Vjerovati znači hodati za Božjom riječi, to jest konkretno je ostvarivati. A Abraham to upravo čini. Napokon su stigli. Ono što je bilo daleko i još uvijek u sebi – ba-rem podsvjesno – nosilo mogućnost iznenadne promjene, sada je tu i više nema nikakve nade. Treba izvršiti i to sa svom odlučnošću! Svako

odgađanje i oklijevanje povećava bol a smanjuje poslušnost. Stoga se Ab-raham odmah daje na posao. Treba najprije podići žrtvenik od kamena ili zemlje. Kad je to bilo gotovo, nas-lagao je drva za žrtvu paljenicu. Izak se, vjerojatno, stalno pitao a gdje je janje? Sve je to pratio i gledao u ne-doumici a vjerojatno je i pomogao svom ocu kod postavljanja žrtvenika i slaganja drva. No sve mu je bilo jasno i svaka je nedoumica prestala u času kad ga je Abraham svezao i stavio na žrtvenik položivši ga na drva. Pisac nam ne donosi ni jednu Izakovu riječ ni pobune ni očaja ni zapomaganja. Dječak je sasvim jas-no spoznao da je on žrtva koja treba na ovom žrtveniku izgorjeti. Jednako

tako iz teksta se ne vidi Abrahamo-vo doživljavanje u ovom sudbonos-nom času dok njegova vjera dosiže svoj vrhunac. Pisac nam ne daje niti da vidimo to lice ukroćeno od bola ali odlučno da sluša Boga do kra-ja. Osjećaji se lome od neizrecivog bola ali je volja i odlučnost nepoko-lebljiva. Koji čin vjere! Vrhunac sva-kako predstavlja Abrahamovo podi-zanje noža u spremnosti da zakolje svojega sina. Uzmaka nema i više se ništa nepredviđeno ne može dogodi-ti.

Žrtva je primljena

Ipak se dogodilo! Bog je primio Ab-rahamovu vjeru i njegovu žrtvu ali nije dao da Abraham ubije svoga sina. Ta junačka poslušnost, taj čisti čin vjere zaslužuje novu svečanu ob-javu, koja je potvrdila i zapečatila sve dotadašnje. „Abrahame, Abra-hame!“ - odjeknuo je glas Anđela Jahvina. Abraham je opet poslušan: „Evo me!“ Anđeo nastavlja: „Ne spuštaj ruku na dječaka niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga!“Evo i žrtva je ovdje: Abraham podiže oči i ugleda ovna kako se rogovima zapleo u grmlje pa ga prinese Bogu. Ispunile su se njegove riječi Izaku:

„Bog će providjeti…“Na brdu „Jahvina proviđenja“ Izak se ponovno rađa. Abraham dobiva Iza-ka sada po novoj dimenziji: on nije samo čudesan plod obamrlog tijela i krila nego i plod junačke, snažne, pobjedničke vjere.

Pripovijedanje završava obratnim redoslijedom. Abraham se vraća sa svojim sinom Izakom do slugu a za-tim svi skupa odlaze natrag u Beer Šebu gdje se Abraham nastani.

Abraham - ideal, uzor svakog vjernika

Našim bićem prolazi misao: kako je strašan, okrutan taj Bog koji od svog jadnog stvorenja traži takvu žrtvu? A to je onaj isti Bog koji će po prorocima oštro osuditi žrtve prvorođenaca kao težak grijeh, oskvrnuće, gnusobu, „što on nikad ne zapovijedi niti mu to ikad na um pade“. Ali Abra-ham je miran, spokojan. Zna da je to isti Bog koji mu naređuje kao i onaj koji ga je pozvao iz Ura Kaldejskog, iz Hebrona; Bog koji ne želi smrt, već život; ne propast, nego spasenje. Bog koji je lju-bav i kome se on posve predao u poslušnoj vjeri.Abraham je pobijedio

kušnju. Vjera uvijek pobjeđuje, ona živa, osobna, autentična vjera, koja je «hodanje u nepoznato, buduće, obećano». Vjera traži posvemašnju vjernost do križa – i tu pobjeđuje. „To je sredstvo koje pobjeđuje svijet, vjera vaša“ (1 Iv 5,4). Koliko puta u svom životu ulazimo u tamu vjere te nam se čini da je sve propalo! I tjeskobno pi-tamo: Gdje si Bože? Gdje su tvoja obećanja? Tvoje nagrade? Tvo-ja Plaća velika? Izgleda nam da je sve propalo, da je sve besmisao, beznađe. Tu samo vjera pobjeđuje, jaka i herojska vjera, kao što je bila Abrahamova.

Pripremio: Jakša

Abraham žrtvuje svog sina Izaka

ODGO J NAŠE D J E C E

Osjećaji djeteta„Moje dijete je plačljivko“

Koja to majka nije iskusila: dijete joj dolazi plačući jer je palo, jer mu se druga djeca ne daju igrati, ili zato što iz trgovine ne može uzeti što želi. Ponekad je to i veoma neugodno kad

cijelo susjedstvo mora slušati dre-ku. Na kraju krajeva ne bismo htjeli ostaviti dojam, da loše postupamo s djetetom ili ga zlostavljamo. I tako se osjećamo prisiljenim tu dreku što prije dokrajčiti: pokušavamo dijete ušutkati, psujemo, ili pokušavamo kojekakvim autoritativnim mjerama smiriti situaciju. Ponekad dijete do-bije i po turu. To često pomaže - bar za prvi tren. Na taj se način djetetu u biti ne pomaže. Jasno je, da bismo mi najradije imali djecu koja su uvi-jek radosna. Takvu djecu drugi ljudi više vole. A i nama je drago, ako se naše dijete ugodno osjeća. Ima li tak-vo očekivanje smisla? Može li dijete uvijek biti sunce obitelji? Jamačno ne! I tako zvana „negativna osjećanja kao razočaranje,, bijes i srdžba, sastavni su dio dječje svakodnevnice.

A čak je i važno, da dijete s vreme-na na vrijeme takve osjećaje pokaže, jer samo tako može naučiti vladati njima. Pitanje je kako mi kao rodi-telji možemo u tome djeci pomoći? Na plač i dreku trebali bismo po mogućnosti mirno i vedro reagirati -

pa ako je situacija za nas i neugodna. Ako pokažemo dijetetu da razumije-mo njegove osjećaje, bit će mu lakše smiriti svoje unutrašnje uzbudjenje i razmisliti kako će s njima izaći na kraj. Možda znate iz vlastitog iskus-tva, da je svaki problem mnogo lakši ako nas drugi razumiju. Sve će to biti lakše čim nas dijete bude razumjelo i uzmogne se samo izražavati. Ni tada medjutim nije uvijek jasno što se u djetetu zbiva. Mi se još uvijek mora-mo oslanjati na pretpostavke. Djetetu možete na više načina pokazati svoje nastojanje da ga razumijete: mirno ga slušate i potičete kratkim upadicama kao „da“, „mhm“, da i dalje govori. Ili opišete osjećaje što ih slutite u dje-teta, npr. „to sigurno strašno boli“ ili „sad si sigurno ljut“. Ili pripovijedate mu o vlastitim sličnim iskustvima.

Ako vaše dijete npr. ima poteškoća s vršnjacima, može mu se reći, da se i vi sami ne razumijete baš uvijek sa svim ljudima, da ste i vi ponekad ve-oma nesretni i žalosni.Mi se ne možemo uvijek potpu-no uživjeti u nevolje svog djeteta i

ispuniti sve njegove želje. Recite mu mirno kako se vi osjećate, da ste i sami tužni, razočarani ili ljuti. Zahvaljujući vašem prim-jeru može dijete naučiti svoje osjećaje suzdržano izražavati. Zabrinjava u svakom slučaju ako dije-te, unatoč svim roditeljs-kim nastojanjima, duže vremena djeluje utučeno i potišteno ili često plače. Liječnik bi morao najpri-je ustanoviti da li se radi o kakvom organskom oboljenju. Psihički razlo-zi mogu biti mnogovrsni: npr. stalna preopterećenost u školi, neprestani suko-bi u roditeljskom domu, poteškoće s vršnjacima. U tom slučaju najbolje će biti da odete u savjetovalište i posavjetujete se s nekim stručnjakom.

NervozaKada nestaško uzruja

cijelu obitelj

Ovih dana dodje jedna majka sa svojim devetogodišnjim sinom u savjetovalište za odgoj (psihološko savjetovalište). Potužila se da je on uvijek nervozan i da se uopće ne može koncentrirati. Sve u svemu ona više ne zna što bi još trebala poduze-ti. Takvi nam ljudi često dolaze. Ro-ditelji nam se često obraćaju ako su njihova djeca stalno nervozna, nikada ne mogu mimo sjediti i ni na šio se ne mogu koncentrirati. U prvi mah čini se kao da je dijete problem. Njego-va nervoza. Roditelji lako zaboravl-jaju, da oni sami tome daju povoda prenoseći na dijete svoju nervozu.

Foto: Ivan Mioč - Paškin

NAŠA RIJEČ 8.

O d g o j n a š e d j e c e

Nemirno dijete nervira majku. Ona se još više raspali, nastane vika, di-jele dreči. Ne izgubi samo majka živce. Napetost se uzajamno pothranjuje.Djeca imaju istančan osjećaj, da li je nešto „u zraku“. Razjarena, bur-na klima u obitelji i njih Iako zahvati. Na djecu djeluju napetost izmedju oca i majke, roditeljske novčane brige, njhovi pro-blemi u poslu. Roditelji u načelu ne bi trebali svoju djecu ograditi od takvih doživljaja, ali im moraju pomoći da to sve shvate. Morah‘ bi se potruditi i onda kada im je to teško, da ne reagiraju na dječje neraspoloženje. Unatoč vlastitim poteškoćama bilo bi dobro da nadjete vremena za svoje dijete. Tada će ono uglavnom veoma brzo zaboraviti svoju nevoljkost i naučiti izlaziti na kraj i s teškim situacijama. Nervozu u djece uspješno ćemo otkloniti samo ako smo i sami spremni obračunati s vlastitom nervozom - a to znači svoje probleme spoznati i njima se poza-baviti. Formula glasi; „uravnotežiti roditelji - uravnotežena djeca.“Roditelji mogu mnogo pridonijeti očuvanju mira u obitelji; Ako su vam npr. duge vožnje s djecom ubitačne, onda se za neko vrijeme odrecite napornih nedjeljnih izleta. Ako di-jete ima nervozu želuca, pobrinite se tada za mir bar za vrijeme obroka. Ako majka dođe kući s posla ih iz kupovine, neka radije koji trenutak predahne umjesto da odmah podje u kuhinju i nastavi istim žarom. Nije važno što će jesti nekoliko minula kasnije.Ako dijete teško zaspi ili loše spava, onda se uvijek pobrinite, da ne podje u krevet neraspoloženo, razočarano ili uzrujano. Roditelji moraju imati vremena da dijete spreme na spa-vanje, kao i za pomirenje ako je pot-rebno. Svađa ne škodi djeci, ako je ona u granicama. Za razvoj djeteta je čak i važno da vidi kako se čovjek

drugome suprotstavlja. Roditelji su njihov uzor. Odglumljeni sklad kao i beskonačna svađa, koja se stalno podgrijava, razaraju nadu u rješenje sukoba, povisuju napetost u obitelji i povećavaju nervozu. Ako dijete ima poteškoća u školi nemojte ga stal-no kuditi, inače će domaća zadaća postati obostrana muka. Dijete će biti još nervoznije. Ako je dijete u školi preopterećeno, porazgovarajte o njegovim poteškoćama s razred-nim učiteljem i pokušajte s njim naći neko rješenje.Djetetu treba mogućnost za nesme-tani rad i izživljavanje u igri. Ništa nas toliko ne nervira, kao uzaludni pokušaji, da se koncentriramo.TV-emisije bi roditelji trebali pažljivo odabirati a filmove gledati zajedno s djecom. Samo će tako moći na vrije-me odvući svoga nestaška od televi-zora i ponuditi mu u zamjenu neku igru. Nervozu ne treba uvijek shva-titi kao ozbiljan znak neke duševne smetnje. Ako vaši pokušaji, da riješite probleme, ne uspiju, potražite pomoć u stručnjaka. Oni su vam na raspolaganju.

pripremio fiv

Oni žive i rade za ljude koji su imali manje sreće.Oni ne broje sate,

i njihova ljubav prema ljudima veća je

od njihove težnje za novcem i posjedovanjem.

Oni im pružaju rukei nude svoje prijateljstvo.

Oni čiste sobe i pokrivaju stol. S osamljenima idu u šetnju.

Brinu se za radna mjesta.Idu u zatvore.

Brinu se za topao stan.Miluju i popravljaju.

Kad njih ne bi bilo, mnogi ne bi imali stola,

kreveta,pomoći ni prijateljstva.

Mnoga bi srca umrla od hladnoće.

Ima još anđela — medu nama.

Oni nemaju krila,ali je njihovo srce

sigurna lukaza sve koji su upali u nevolju

u burama života.

Phil Bosmans

A n đ e l i

Foto: Mijoč-Birin

NAŠA RIJEČ 9.

V eć u prvoj godini svoje papinske službe, papa

Benedikt XVI. izdao je prvu en-cikliku koja nosi naslov Deus ca-ritas est – Bog je ljubav. Danas se puno toga podrazumijeva pod riječju ljubav, često puta i ono što s ljubavlju nema veze. Lju-biti nekoga zasigurno znači ne-kome željeti dobro. I to dotle da je netko spreman žrtvovati sebe, svoje vrijeme pa i svoj život da bi nekome drugome bilo dobro. To podsjeća na najveću žrtvu i najveću lju-bav koja se dogodila u po-vijesti čovječanstva, a to je žrtva na križu bogočovjeka Isusa Krista. Otkriti Božju ljubav znači prepoznati Kristovu žrtvu na križu kao najveći znak Božje pažnje i ljubavi prema ljudima. A to će se do-goditi, podsjeća papa, onda kad križ ne bude samo neka ideja ili suhoparna teorija o ljudskoj patnji, već sredstvo susreta s događajem, oso-bom Isusa Krista, koja prožima kršćaninov život, otvara novi obzor i daje konačni pravac. Ako budete imali ljubavi jedni za druge, svi će prepoznati da ste moji učenici, upozorava Isus (Iv 13, 35). U svijetu rastućeg indi-vidualizma, sebeljublja i koris-toljublja svjedočanstvo ljubavi je staro kršćansko blago koje još itekako može oplemeniti i osvježiti današnji svijet. ‚Gle kako se ljube‘, primijetili su po-gani dekadentnog rimskog carst-va i u nesebičnoj i požrtvovnoj kršćanskoj ljubavi prepoznali motor koji ima snagu promije-niti svijet. Papa navodi i primjer rimskog cara Julijana Apostate (363) koji je, postavši carem, odlučio obnoviti staru pogans-ku religiju. Pri tom je ispravno utvrdio da je ona i propala jer

joj je nedostajala preobrazujuća snaga i nutarnja energija kao što je ljubav, onakva solidarna ljubav odnosno karitas kakav su kršćani njegovali jedni pre-ma drugima. Danas se i druge necrkvene organizacije bave karitativnim načinom pomoći ljudima, ali papa smatra da Crk-va nipošto nije izgubila svoje

područje djelovanja i da u moru birokratske i neosobne pomoći ima zadatak osobno i koliko je moguće pojedinačno, ne držeći ljude brojevima i statistikama, pomoći ljudima unijeti u njihove živote ono čega su zaista gladni i za čim uistinu žeđaju, a to je smisao i svjetlo u životu. U jednoj od svojih prvih propovijedi papa je stanje ljuds-kog duha i današnjeg svijeta prispodobio pustinjama gladi i žeđi, odbačenosti i osamljenos-ti, uništene ljubavi, pustinjom Božje napuštenosti, pustinjom ispražnjenih duša koje ne znaju za dostojanstvo i pravi smisao

ljudskog života. I baš zato što su ove pustinje ljudskog duha tako velike, zato je i svijet u kojem živimo sve više sličan pustinji. Svjetska bogatstva više ne služe izgradnji Božjeg vrta u kojem bi svi imali dovoljno i u izobilju, nego još većem izrabljivanju i uništavanju.Zadaća Crkve, leži u tome da izvlači ljude iz pus-

tinje života i dovodi u oaze – u prijateljstvo sa Sinom Božjim – na izvor koji daje život, život u izobilju. Papa spominje i marksi-stičke i druge ideologije koje su bile revne u tome da silom izbace zlo i ne-pravdu iz svijeta i stvore bolji i pravedniji svijet. Ali, upozorava papa Benedikt, to se ne može dogoditi silom, nego samo ljubav-lju. Druga napast u koju se može upasti je bes-poslenost koja se hrani ravnodušjem da se ionako ništa ne može učiniti. Zato papa na kraju svo-je enciklike donosi broj-ne primjere svetačke ljubavi, nesebičnosti i požrtvovnosti: Terezija iz Kalkute, Franjo Asiški, Ignacije Lojolski, Vinko

Paulski samo su neki primjeri. Svi oni nisu čekali da svijet bude dobar i savršen pa da i oni počnu s njegovim posavršnjenjem. Sveci su oživotvoreni primjeri kršćanske ljubavi koja u svakom potrebnom gleda sliku Krista koji je rekao: Što god učiniste jedno-me od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 40). Na kraju enciklike papa poziva kršćane da žive hrabro i svjedočanski ljubav prema Bogu i bližnjemu i tako omoguće da uđe Božje svjetlo u svijet - da svi vide dobra djela i slave Oca koji je na nebesima.(Mt 5,16).

fra Vjekoslav

NAŠA RIJEČ 10.

Deus ca r i t a s e s t

Papa Benedikt XVI.

Znameniti velikan Bosne Srebrene

dr. Marko Lukenda na grobu I. F. Jukića 2005.

Foto: Mijoč-Birin

Odbačeni velikan

Bolesni svećenik franjevac, pripad-nik Bosne Srebrne, došao je u Beč 1857. godine na liječenje. Morao je na operaciju bubrega što je 18. svibnja 1857. g. i učinjeno. Već 20. svibnja ispusti svoju plemenitu dušu. Liječnik, koji ga je prije dva dana operirao, htio je znati uzrok smrti, secira ga i nađe i drugi ka-men u bubregu od čega je Jukić umro. Iz bečke bolnice do-premljen je lijes u franjevački samos-tan u Beču, danas Franziskanerplatz 4. Njegova subraća franjevci pokopaše ga u masovnu grob-nicu s još tridesetak bečkih siromaha, beskućnika i pro-palica na groblju St. Marxer Friedhof u Beču. Katoličke svećenike, redovni-ke i redovnice sahr-anjuje se obično na dijelu groblja koje je za njih određeno, ili mnogi crkveni redovi sahranjuju svoje svećenike u samostansko groblje ili u kriptu. No, s Jukićem ne bî tako.Općenito se mislilo, a i njego-vi životopisci su tvrdili, da se za Jukićev grob ne zna. Kada sam 1975. g. birao temu za svoj dok-torski rad, potaknut idejom pok. prof. Josipa Hamma i osobnim do-moljubnim nagnućem, odlučio sam istražiti književnu i prosvjetiteljsku djelatnost Ivana fra Franje Jukića (Banja Luka, 1818. - Beč, 1857.) Impresioniran poznatom činjenicom da je život okončao u Beču, daleko od njegove voljene Bosne, „u sur-gunu“, krenuo sam - na neki način - od kraja, točnije od spoznaje da je Jukić pokopan u zajedničku grobnicu na bečkom groblju St. Marxer Fried-hof. Nije me posebno tješilo to što je Jukićevo posljednje počivalište bilo u blizini Mozartova groba, također u masovnoj grobnici bečkih siromaha. Posjet groblju St. Marxer Friedhof 1976. g. pretvorio se u traženje križa s Jukićevim imenom budući da su svi biografi bili složni u tvrd-nji da je to bio znak nad njegovim počivalištem. Križeva sam našao i s imenom i bez natpisnih pločica, ali, na svoje veliko razočaranje, Jukićevo ime nigdje nisam pročitao.

Kad sam već izgubio nadu, ugledao sam u blizini Mozartova groba vrh željeznoga križa, obrastao korovom i dračem, teško pristupačan. Na-kon kraće dvojbe treba li i taj križ pomnije razgledati, odlučio sam go-lim rukama razmaknuti raslinje. Na križu je pisalo „Des Menschen-Ziel“ (cilj čovjeka). Iznad toga teksta vidi se ostatak pločice na kojoj je stojalo ime pokojnika, jer takvih pločica ima

još s imenom pokoj-nika. Taj sam križ fo-tografirao. Budućnost će pokazati da treba reći - srećom. Sto-ga me ponovno put vodi u Bečki arhiv, gdje me čeka novo razočaranje - obavi-jest da su grobljanski zapisnici uništeni 1945. g. Nastavio sam rad na doktora-tu, čitao sve što je o Jukiću napisano, pa sam tako došao i do crtice Augusti-na Čičića u časopisu Naša misao. Čičić piše da je 1915. g. bio u

Beču i posjetio Jukićev grob, ali i pretražio tzv. zapisnik grobova. U zapisniku (Schachtenbuch) od 28. svibnja 1855. do 6. lis-topada 1867. g. nalazi se i Jukićevo ime, goti-com zapisanoj Jukich Pater Franziskaner - Ordens - Priester Stadt Nr 913. U svom članku Čičić dodaje vrijedan podatak da je Jukićev grob 5-6-7 metara udal-jen od Mozartova groba. Vratio sam se ponov-no na groblje i izmjerio udaljenost toga križa od Mozartova groba i točno se poklapaju mjere koje je naveo Čičić. Još jedan naizgled poetski podatak Čičićev da na grobu raste jedno sta-blo dunje vrijedio je u pronalaženju Jukićeva vječnoga boravišta koliko i ostali navodi. Naime, na temel-ju toga podatka nesumljivo sam utvrdio koji križ obilježava Jukićev grob. Obilazio sam taj križ, palio svijeće, donosio cvijeće, obradovan obećanjem prof. Hamma da će pok-renuti inicijativu da se Jukićev grob dostojno obilježi. Ta je inicijativa propala kao i mnoge druge kasnije iz

ovih ili onih razloga. Jednoga dana križ sam našao na zeml-ji, podigao sam ga i privezao za dunjino stablo.Kad sam 1993. upoznao mr. Rudol-fa Mijoča u Hrvatskoj katoličkoj mi-siji u Beču, u razgovoru o poznatim Hrvatima izvan domovine spome-nuo sam i Jukića i detalje o njeg-ovu grobu. Gosp. Mijoču sam opi-sao što sam sve poduzeo, ili što su drugi poduzimali, kako bi se dostoj-no obilježilo Jukićevo posljednje počivalište, on me saslušao i očito uzeo sve k srcu. Tom prilikom dogo-vorili smo se da ćemo otići na gro-blje što smo i učinili nakon nekoliko dana. Došli smo zajedno na groblje St. Marxer Friedhof i pokazao mu gdje se nalazi grob Ivana fra Franje Jukića. Od tada smo više puta sku-pa posjećivali grob.Na grob smo skupa došli opet 2005. g. i utvrdili da križa a ni postolja više nema. Sve je uokolo bilo iskrčeno, trava pošišana, drveće uklonjeno osim onih visokih i debelih. Razlog? Uređuje se Mazartov grob za veli-ku obljetnicu (250 godina rođenja),

pa su grobari sve iz-nosili što je smetalo i, navodno, pohr-anili u grobljans-ko spremište. No u spremištu nismo našli Jukićev željezni križ. Ostao je samo na onoj mojoj foto-grafiji. Nema više ni dunjina stabla za koje sam privezao Jukićev križ, osta-la je samo velika udubina. Isto tako nema ni postolja od križa, osim udubi-ne koja još uvijek svjedoči da je nešto odneseno. I to će

brzo biti poravnano pri uređivanju prostora oko Mozar-tova groba. Ostala je i treća udu-bina - naša hrvatska sramota! Prvi korak je učinjen postavljanjem spo-men-ploče fra Ivanu Franji Jukiću u franjevačokm samostanu, 22. listo-pada 2005. u Beču. Nadajmo se da će biti i drugi korak učinjen na gro-blju gdje je pokopan – postavljan-jem spomen-obilježja „bosanskom fratru – hrvatskom velikanu“.

dr. Marko Lukenda

NAŠA RIJEČ 11.

Križ 1976. g. na Jukićevu grobu

POVIJEST HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE U BEČU

NAŠA RIJEČ 12.

Nastavak 10

1975. i 1976. GODINA U HKM-u U BEČU

Prateći kronološki, iz go-dine u godinu, povijest HKM-a u Beču može se upasti u monotoniju opisivanja istih ili sličnih događanja. Pažljivom oku istraživača sigurno neće pobjeći stalna nastojanja oko novih inicijativa i pokušaja da se rad u HKM-u poboljša, da on bude učinkovitiji, da se unaprijedi i oboga-ti uvijek novim sadržajima. Prepoz-natljive su u povijesti Misije godine koje su donosile inicijative i novosti, i gotovo da svaka godina ima neku svoju posebnost koju je ugradila u povijest ove Misije. Rad u našim iseljeničkim misija-ma neshvatljiv je bez stalnog mijenjanja i vremenitosti koja bit-no označava život i pastoralni rad misije. Ovisnost o poslu, stalna mijenjanja zaposlenja i mjesta stanovanja, povratci u domovinu i uvijek novi radnici koji dolaze i uključuju se u život Misije su samo jedan dio na-vedene nesigurnosti. Nemogućnost osloniti se na pojedince ili gru-pe stalni je nedostatak u našem pastoralnom radu. Vrlo često, zbog objektivnih razloga, su nam odlazili suradnici u koje se godinama ula-galo i koji su se upra-vo najbolje uklopili u zajednički rad. S druge strane su tu i pastoralne promjene osoblja koje vodi misiju i koji se uključuju ili iz-laze iz njezina rada. Kraj 1974. godine doveo je u HKM u Beču mladoga p. Josi-pa Tretnjaka na mjesto p. Svetisla-va Krnjaka koji je pošao preuzeti u Njemačkoj jednu njemačku župu. Slijedeće, 1975. godine, ujesen,

došlo je do nove promjene u kojoj je na mjesto dotadašnjeg misiona-ra p. Kazimira Đurmana došao za dušobrižnika p. Krunoslav Kašnar. Tako su od jeseni 1975. godine u HKM-u u Beču bili namješteni: P. Efrem Kujundžić, voditelj HKM-a u Beču i naddušobrižnik hrvatskih svećenika u Austriji, te pp. Mirko Čović, Krunoslav Kašnar i Josip Tretnjak kao hrvatski dušobrižnici. Veliki broj hrvatskih sve-ćenika koji 70-tih godina dolazi u inozemstvo vezan je uz dva uzroka. S jedne strane su to potrebe rapid-nog povećanja broja naših radnika koji odlaze u inozemstvo i veliki broj

novootvorenih HKM-ova, a s druge strane je to ekonomska potreba u ko-joj se našla Crkva osiromašena i obe-spravljena od komunističkog režima. Kao što je i naš radnik pošao u strani svijet da bi sagradio kuću i ekonomski pomogao svojoj obitelji, jednako tako su mnoge redovničke zajednice

slale svoje svećenike na Zapad koji je oskudijevao svećeničkim zvan-jima da bi same mogle preživjeti, opstajati, nešto sagraditi. Tako je i Franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba koja je preuzela pastoralnu brigu u većini HKM-ova u Austriji tih godina rješavala gradn-ju dvaju važnih objekata: sjemeništa u Samoboru i teško od države doz-voljenu gradnju ogromne crkve u Novom Zagrebu, u naselju od 150 000 stanovnika, bez crkve. Premda su svećeničke plaće u Njemačkoj bile do pet puta veće, uvijek je bio prio-ritet da se prvo pronađu svećenici za rad na Misijama. Rijetko tko, osim

nas franjevaca, zna da su ogromnu crkvu sv. Križa u Novom Zagre-bu uglavnom izgradili sami franjevci svojim plaćama i 5-godišnjim kreditima koji su uzima-ni u biskupijama u ko-jima su oni radili. Oko 20-tak njih je petnaestak godina otplaćivalo stare i nove kredite kojima je građena crkva u raz-doblju od 1970. do 1985. godine.

Novo ŽPV u

HKM-u u Beču

Zaključci 2. Vati-kanskoga koncila tražili su od Crkve da se sve više otvara suradnji s vjernici-ma-laicima. Ta je surad-nja vrlo potrebna upravo na razini župnog pasto-rala. Pokušaj osnivanja „crkvenog odbora“ 16. 1. 1972. godine s 12 članova

(Ivan Pavić, Blaž Filipović, Miroslav Vlašić, Mirko Kožul, Pero Križanac, Ivica Župa, Blagica Ivanković, Ante Ećimović, Boško Puljić, Andrija Sever, Angela Milohanić i Valent Bjelkanović) propao je za nekoliko mjeseci „radi nedolaženja članova odbora na sjednice“, piše p. Efrem K.

NAŠA RIJEČ 13.

Povijest HKM-a Beč

u svojim izvještajima i navodi kao op-ravdanje za to „prezaposlenost naših radnika koji koriste i mogućnosti prekovremenog rada da bi popravi-li svoje zarade“, 1. 1. 1974. HKM u Beču je stavljen u rang personalne župe i kao takav imao je pravo osno-vati i svoje „župno pastoralno vijeće“. Savjetovavši se s osobljem Misije i pojedinim župljanjima poziva p. Ef-rem K. svojim dopisom br. 330 od 10. 6. 1975. godine 24-oro članova koje je kroz savjetovanje odabrao, na prvu sjednicu ŽPV-a koje će se održati 17. 6. 1975. u župnoj dvorani (centru) Misije. Zapisnici sjednica, koje je kao zapisničarka dobro vodila, lani u Innsbrucku preminula, gđa. Marta Mažuran mnogo nam toga govore o radu vijeća, problematici kojom se ono bavilo, njegovom aktivnošću, redovitim mjesečnim sastancima i neredovitošću dolaska dvije trećine članova na sastanke i na kraju njeg-ovom kratkom vijeku. Prvi zapisnici koji počinju od 1. sjednice 17. 6. 1975. puni su optimizma i zauzetosti jednog dijela članova. Oni dovode i do brzog pojavljivanja misijskog biltena „Vjes-nik“, veličine jednog lista formata A4 na kojem su najprije dvotjedno, a kasnije sve rjeđe izlazile najvažnije obavijesti koje su se brinule o boljoj komunikaciji u Misiji. Vijećnici se brinu oko vjerskog života i liturgije, kulturnog i zabavnog života u Misiji (filmovi, predstave, predavanja), pro-

blemima alkoholizma, pušenja, kartanja, po-teškoćama oko održa-vanja reda i čistoće u župnoj dvorani, crkvi i pred njom. Posljednji zapisnik s vjerojatno i posljednje sjednice nosi nadnevak 7. svib-nja 1976. godine.Sudbina ŽPV-a bila je slična sudbini „Crkve-nog odbora“, iako je ono kroz godinu svo-je djelatnosti učinilo mnoge dobre pomake u pastoralu i radu Mi-sije i jednoj trećini njegovih članova pri-pada zahvalnost za

aktivno i zauzeto sudjelovanje u pas-toralnom radu Misije.

Najvažnija zbivanja u 1975. godini

Uz sav redoviti pastoral i so-cijalni rad Misije, potrebno je u 1975. godini izdvojiti nekoliko važnijih zbi-vanja. Uvođenje sve redovitijeg i kva-litetnijeg vjeronauka za djecu i mlade. Osjetio se zauzetiji rad s mladima i njihova veća aktivnost u misiji. U sklopu proslave Svete godine autobus naših hodočasnika pošao je 2. i 3. svibnja 1975. u Rim na završnu proslavu. Hodočastilo se u 1975. i 23. 6. u P odmilačje, sv. Ivi, 29. 6. u Maria Zell je pošlo preko 300 hodočasnika, a 5. 10. je 100-tinjak naših vjernika pošlo u Kirchschlag na Passionsspiele. Jednako tako je i 1976. preko 300 naših radnika pošlo autobusima u Maria Želi i oko 100 u St. Margareten na prikazivanje „Muke lsusove“. Krajem rujna otvorena je preuređena župna dvorana koja je služila za vjeronaučna okupljanja mladih, tečajeve njemačkog jezika, predavanja, tribine, predstave i filmo-ve, te za druženja i zabave. 15. ožujka 1975. otvorena je nova filijala u 23. kotaru u crkvi sv. Katarine u Atzgersdorfu gdje se sve do danas održavaju misna slavlja za naše vjernike 1. i 3. subote u mjesecu u 16.30 sati.

5. listopada počeo je izlaziti misijski bilten „Vjesnik“ koji je još dva puta izašao do Božića. 26. 10 1975. podijelio je šibenski biskup, mons. Josip Arnerić sakramenat Potvrde za djecu naše Mi-sije. Te nedjelje je krizmano 50-tero mladih. U proslavu 1000-godišnjice svetišta kraljice Jelene u Solinu i „Go-dinu kraljice Jelene“ koju su progla-sili naši biskupi s početkom od 8. 9. 1975. do 8. 9.1976. uključila se i naša Misija s pripremom za vjeronaučnu „Biblijsku olimpijadu“ na kojoj je od 300 sudionika iz Zapadne Europe sud-jelovalo 13-tero naše djece i mladih s p. Josipom Tretnjakom 6. 6. 1976. u Frankfurtu. Proslavu nedjelje stranaca je vodio pomoćni bečki biskup mons. Moser na prvu nedjelju Došašća i 1975., a jednako tako i p. Zeininger 1976. u našoj crkvi. 3. 10. 1976. svečano je u Mi-siji proslavljena 750-godišnji jubilej sv. Franje. U ove dvije godine se po-sebna pažnja posvetila obiteljskom pastoralu i pripremama rodite- lja za kršenje i vjerski odgoj djece. Dušobrižnici počinju odlaziti u svaku obitelj na krsnu katehezu u njihovu domu. U listopadu je posjetio Mi-siju i propovijedao u našoj crkvi, te održao predavanje u žup. dvorani fra Mijo Đeno. Jednako tako i fra Gabri-jel Štokalo u travnju 1976. Obje godine su završile Ni-kolinjem za oko 200 djece, svečanim proslavama Božića uz polnoćke, zah-valnicom na Staru godinu, te prosla-vom Nove godine u našoj župnoj dvo-rani. Statistike su zabilježile da je:● 1974. g. kršteno 240 djece, vjenčano 48. parova i pričešćeno 16 djece;● 1975. g. kršteno 242 djece, vjenčan 31 par, pričešćeno 26 djece i krizma-no 51 mladi;● 1976. g. kršteno 221 dijete, vjenčano 25 parova i pričešćeno 21 dijete. Sva-ke od te tri godine je podijeljeno oko 13 000 pričesti vjernicima u crkvi.

nastavlja sefra Ilija Vrdoljak

NAŠA RIJEČ 14.

ČOVJEK ZA DRUGOGA

Gospodine Isuse!Uvijek me iznova duboko u srce dira riječ tvoga svjedoka, mučenika našega vremena,Dietricha Bonhoeffera:

„Krist – to je čovjek za drugoga!“Biti čovjek za drugoga!To je izazov svakomu koji se tvojim imenom zove,po Kristu – kršćanin.Ti si u tom bio jedinstven, nedostiživ.Nisi nam dao od svojega,Sebe si nam dao.„Ljubio me je i sebe je predao za mene“,piše Pavao (Gal 2,20).„Premda bogat, ti radi nas postade siromahda se mi tvojim siromaštvom obogatimo.“ (2 Kor 8,9)

Čovjek za drugoga!To je izazov ovom našem vremenu,svakomu čovjeku,a kamoli ne svakomu kršćaninu.Izazov u ovom svijetukoji sve više boluje egoizmom,koji sve više oskudijeva altruizmom.Nauči nas, Isuse, živjeti s drugima,živjeti za druge,darivati ljude i od svojegai – samima sobom: da u svijetu ljudi preopterećenih križemne ponestane Šimuna Cirenaca.

Bonaventura Duda

NAŠA RIJEČ 15.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA FELDKIRCH6800 Feldkirch, Herrengasse 2. tel.: 05522/ 73 168,Mob.: 0676 / 604 91 93 Suradnica: prof. Eleonora Kamenjarin; Socijalni radnik: Pavo Nikolić, Bahnhofstr. 13,

tel.: 05522/85122; email: paul.nikolic@kath-kirche.voralberg.at

Voditelj: vlč. Juraj Kostelac

Uskrsna ispovijed:30. 3. 2006. - 17 sati - Rankweil, St. Peter 18.30 sati - Dornbirn-HaselstaudenUskrsne sv. mise:13. 4. 2006. - Vel. Četvrtak, 21.00 sati - Dornbirn-Haselstauden14. 4. 2006. - Vel. Petak, 16.00 sati - Dombirn-Haselstauden15. 4. 2006. - Vel. Subota, 23.00 sata - Dornbirn-Haselstauden16. 4. 2006. - Uskrs 16.00 sati Rankweil, St Peter17. 4. 2006. - Uskrsni ponedjeljak 11.00 sati - Dombirn-Haselstauden

Hodočašće mladih u Pulu29. 4 do 1. 5. 2006. - Pula Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži iz zeml-je i inozemstva pod geslom „Učitelj je ovdje i zove te“ (Iv. 11,28)Polazak: 28.04.2006. u 14 .00 sati iz Feldkircha, željeznička postaja29.04.2006. - Pula - početak - sv. misa u „Areni“ u 15.00 sati s hrvatskim biskupima. Zatim koncert duhov-nih pjesama. Nastupaju grupe mladih.30. 4. 2006. - Rovinj - sv. misa u 10.30 sati u župnoj crkvi sv. Eufemije s 1000 mladih. Nakon mise zajednički ručak na otvorenom.30. 4. 2006. - odlazak za Padovu - posjet bazilici sv.

Antuna Padovanskog i svetištu Leopolda Mandića. 1. 5. 2006. - nakon doručka odlazak u Veneciju, razgle-davanje i povratak kući.

Hodočašće u Rankweil:14. 5. 2006. - Rankweil, godišnje proštenje, Krizma, svečana sv. misa koju predvodi zagrebački biskup i kar-dinal Josip Bozanić. Pod misom svira Hrvatsko glazbe-no društvo „Tamburica“, orgulje i zbor. Nakon sv. mise zabava i ples u Vinomnasaal Rankweil. Gosti su Hrvat-ska folklorna grupa „Veseli Slavuji“ i duo „Vagabundo“ iz Švicarske.

Hodočašće u Lurd (izlet u Prag)

25. 5. do 28. 5. 2006. - hodočašće u Lurd. Polazak 24.00 sati. Puni pansion 350,00 €. (Ako se prijavi premali broj hodočasnika, stoji ponuda za Prag u istom terminu). Prijave do 15. travnja 2006.

Redovite sv. mise u Vorarlberau:Nedjeljom u 11.00 sati u Dornbirnu-Haselstauden1. i 3. subota u mjesecu: Rankweil, St. Peter - u 18.00 sati2. i 4. subota u mjesecu: Bludenz, Hl. Kreuzkirche (kripta) - u 18.00 satiSvaki 1. petak u mjesecu u čast Srca Isusova od 16.00 sati prilika za duhovni razgovor ili sv. ispovijed. U 18.00 sati sv. misa - Dornbirn-Haselstauden.Svake 1. nedjelje u mjesecu: u 17.00 - vjeronauk za mlade. U 18.00 sati klanjanje u Dornbirnu-Haselstau-den. Vjeronauk za djecu: po dogovoru prije ili nakon mise na svim mjestima.

IZ DNEVNIKA JEDNE MAJKE

Foto: Mijoč-Birin

Sjedim u prijepodnevnoj pustoši crkve. Moje je dijete na vje-ronauku. Drugo je u školi, ... Pre-da mnom, iza vrata Svetohraništa, u tankoj hostiji, čami moj Bog - u nedohvatljivos-ti misterija euharistije, u nepristupačnosti svog svjetla .... Majčinska je ljubav najnesebičnija, kažu. Pa ipak, koliko je malo potpu-ne nesebičnosti čak i u mo-joj ljubavi prema vlastitoj djeci! Koliko nerazumije-vanja, nestrpljivosti, gunđanja protiv svega teškoga što ma-terinstvo nosi sa sobom! Kako malo velikodušnosti ima i u svim drugim mojim ljubavima prema mužu, mami, svekrvi, prijateljima! A tek prema srcu dalekim bližnjima? Cika djece koja su nava-lila iz dvorane prekinula je moje

razmišljanje. Zašto nisam imala još malo vremena da razmišljam o nebu za kojim čeznem?Odgovor na to pitanje shvatila sam

sasvim nenadno toga istog dana, dok sam pretrpana poslom, popod-ne prala suđe... Nebo se ne postiže rastapajući se od čežnje za njim, zdvajajući zbog svoje nesposobnos-

ti da učinimo djelo savršene ljubavi. Nebo se zarađuje živeći svaki dan strpljivo ono što nam donosi dan s ljudima koji su uz nas, umirući svaki

dan pomalo sebi. I onda mi je dušom odjeknula jedna fantastična Isusova rečenica, upućena s križa razbojni-ku koji ga se usudio priznati Bogom pred njegovim krv-nicima „Još danas bit ćeš sa mnom u raju! „Kakvi milijuni godina još DANAS! Nebo se ne ZARA-ĐUJE - Ti ga POKLANJAŠ onima koji ga od Tebe traže.Isuse, daj da budem razboj-nik s tolikom vjerom i s to-likim pouzdanjem u Tvoju ljubav i u Tvoje milosrđe! I s

odvažnošću da te uvijek i pred svi-ma nazovem svojim jedinim spasi-teljem.

Eleonora Kamenjarin

NAŠA RIJEČ 16.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA graz3100 Graz, Franziskanerplatz 14.

tel.: 0316 82 40 92; faks 4; email: hkm@hkm-graz.comĐurica Perković, pastoralni suradnik

Voditelj: fra Sebastijan GolenićCrkva sv. Josipa

Obnova prostorija župe St. Josef

Od 15.01.2006 naša Misija uključila se dobrovoljnim radom u obnovu prostorija župe St. Josef. Zahvaljujući velikom odazivu naših vjernika i to ne samo iz Graza nego i iz filijala Leoben i Kapfenberg naš udio koji u dogovoru s biskupijom treba iznositi oko 40.000 € (u dobrovoljnom radu) bit će realiziran u roku. Zaršetak obnove planiran je u lipnju ove godine tako da bi Misija preselila u nove prostore u toku ljeta a s početkom jeseni i pastoralne aktivnosti i ured bi bio u novim prostorijama. U tijeku je i korizmena akcija „za obnovu župskih prostorija“ kojom se želi prikupiti dio sredstava za opremanje novih prostorija.

Proslava zaštitnika crkve sv. Josipa 19. 3. 2006.

Uz nazočnost velikog broja vjernika iz cijele Misije i domaće župe sv. Josipa proslavili smo prvi put zaštitnika crkve sv. Josipa. Misno slavlje koje je ovaj puta bilo dvojezično na njemačkm i hrvatsko jeziku, predvodio je biskup dr. Franjo Komarica, a pjevanjem je uveličao zbor naše Misije. Nakon sv. mise ispred crkve je bio upriličen i agape koje su zajednički organizirale župa sv. Josipa i HKM Graz. Biskup Komarica je u nadahnutoj propovijedi pohvalio zajedništvo dviju zajednica i potaknuo na daljnje produbljivanje suradnje.

Korizmene ispovijedi:

30. 3. 2006. Mürzzüschlag u 19.00 sati31. 3. 2006. Bad Aussee u 19,00 sati 1. 4. 2006. Graz u 17.00 sati 2. 4. 2006. Leobenu 15.00 sati Kapfenberg 17.00 sati 6. 4. 2006. Liezen u 18.30 sati 7. 4. 2006. St. Lambrecht u 18.30 sati 8. 4. 2006. Graz u 17.00 sati 9. 4. 2006. Leoben u 15.00 sati Kapfenberg u 17.00 sati

Vazmeno trodnevlje13. 4. 2006. - Veliki četvrtak – nema sv. mise14. 4. 2006. - Veliki petak u 17.00 sati15. 4. 2006. - Velika subota u 22.00 sati16. 4. 2006. - Uskrs u 11.00 sati Graz, u 16.00 sati Leoben, u 18.00 sati KapfenbergTermini u HKM Graz

Prva pričest 30. 4. 2006. Dan Hrvata Štajerske 21. 5. 2006.Sv. Krizma 11. 6. 2006.

Od vremena do vremena moraš učiti letjeti „slije-po“ kao piloti u magli.

Znaš što obično svaki dan moraš učiniti. Učini to slijepo .

Bez razmišljanja. Bez mudrovanja. Slijepo se pouzdaj u vodstvo drugoga.

Imaj strpljenja, imaj puno strpljenja - i sa samim sobom.

Phil Bosmans

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA innsbruck6020 Innsbruck, Maximilianstasse 8

tel.: 0512 57 63 75Voditelj: vlč. dr. Petar Babić

Untrašnjost crkve u Linzu

Prvi radni termin u novoj 2006. godini, bila je sjednica Misijskog pastoralnog vijeća, 21. siječnja 2006. godine.Uz analizu dosadašnjeg rada prve tri godine u ovom sastavu misijskog pastoralnog vijeća doneseni su prijedlozi za hitnim poboljšanjem rada ovog tijela. Također se razgovaralo o poboljšanju rada s mladima tj. potrebnu adaptaciju postojećih prostorija, uvodjenje vode, i proširenje prostorija jednim prolaznim vratima na susjednu biljar dvoranu. Na sjednici je bilo govora i o putu članova tog vijeća u Burgenland 29. 04 - l. 05. 2006. godine. Vrijeme korizme uz tekuće vježbe u kršćanskoj vjerskoj praksi, bit će obogaćeno predavanjima svećenika studenata iz Canisianuma: 12. 03. 2006. vlč. Emanuel Petrov na temu: Roditeljska ljubav i odgoj djeteta, 26. 03. 2006. vlč. Mario Bemardić, na temu: Zlo u svijetu, sotona i udruge njegovih štovatelja u svijetu. Glušna nedjelja 2. travnja zamišljena je kao nedjelja velike ispovijedi, a priprava na nju bit će trodnevnica koju će imati vlč. gosp. Jure Santor župnik iz Pruda kod Odžaka s temama: Čovjek kao

dužnik i grješnik pred Bogom, Sakramenti posebno sakramenat pomirenja sv. Ispovijedi u životu kršćanina, Pashalni misterij i Presveta Euharistija kao izvor života vjernika.

Termini Uskrsnoga vremena su Krizma 7. svibnja koju će podijeliti mons. Mile Bogović, biskup Gospićko-Senjski. Prva sv. Pričest je na Majčin dan 14. 05. 2006. Pod konac svibnja bit će tradicionalni izlet ministranata i krizmenika u Gardaland Italija.

Raspored sv. misa u misiji Innsbruck: Subota, 17.3o sati JENBACH, PfarrkircheNedjelja, 9.00 sati HALL i Tirol, TerziarschwesternAltenheim St. Klara. 11.00 sati - Innsbruck, Herz Jesu Kirche, Maxi-milian Str. 8

16.3o sati: Reutte, St. Anna Pfarrkirche Jedamput mjesečno četvrtkom, Mayrhofen in Zillertal, Pfarrkirche u 15.3o sati.

dr. Petar Babić

Iz naše Misije

NAŠA RIJEČ 17.

„Vjera je osobno, uvjereno i odgovorno zauzimanje stava u životu koji se određuje stupnjem povjerenja u Boga. Dozreli kršćanin je uvijek i obraćenik. Njegova djetinja vjera treba preko obraćenja dozreti. To je moguće tek kad se nadraste djetinja dob. Što to znači? Onu vjeru koju primamo kao djeca od roditelja ili kršćanske sredine trebamo usvojiti i prihvatiti kao svoj osobni životni stav. Vjernika imamo malo upravo stoga što se nismo potrudili da ih pripremimo za drugo obraćenje. Dozrela je vjera ona koja, sveobuhvatno i cjelovito, zahvaća sav ljudski život, sve datosti objave i zajedništva sa svima onima koji traže pravdu i istinu. To je vjera koja ne strepi niti se koleba u teškoćama i teškim životnim iskušenjima.“

Dr. Ante Kresina

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA linz4020 LInz, Pillweinstr. 11, tel.: 0732 65 02 62; faks 4

Email: Hkm.linz@utanet.atfra Vjekoslav Lazić, kapelan Voditelj: fra Josip Tretnjak

Crkva sv. Kvirina u Linzu

NAŠA RIJEČ 18.

BOGOSLUŽJE U VELIKOM TJEDNU

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Svete mise: Linz u 11,00 sati Wels u 13,00 sati Kremsmünster u 15,00 sati Steyr u 17,00 sati Vöcklabruck u 17,00 sati (Kod svake sv. mise blagoslov grančica!)

Veliki petak Linz – Križni put (od Petrinuma) u 17,00 sati.

Velika subota – Vazmeno bdijenje Vöcklabruck (Dorflkirche) u 19,30 sati. Linz-Kleinmünchen u 22,30 sati. Ponesite sa sobom svijeće! Poslije bdijenja blagoslov jela.

USKRS – VAZAM Svete mise: Linz u 11,00 sati Wels u 13,00 sati Kremsmünster u 15,00 sati. Steyr u 17,00 sati Vöcklabruck u 17,00 sati.

Uskrsni ponedjeljak Svete mise: Linz u 11,00 sati. Wels u 13,00 sati.

Najavljujemo

SUSRET HRVATSKE MLADEŽI

„Učitelj je ovdje i zove te!“ (Iv 11,28)

Pula, 29. – 30. travnja 2006.

PRVA PRIČEST

Wels, 07. 05 .2006., u 13,00 sati.Linz, 14. 05. 2006., u 11,00 sati.

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

23. – 31. svibnja 2006.Voditelj: Prof dr. Tomislav VUK, franjevac

MISIJSKO HODOČAŠĆE NA PÖSTLINGBERG

· Križni put u 10,00 sati (od Petrinuma) ·Prigoda za ispovijed i sveta misa u 11,30 s.

Za vrijeme hodočašća u Svetu zemlju!!!

Svete mise: 25. 05. 2006. – UZAŠAŠĆE

Linz u 11,00 sati.Vöcklabruck u 17,00 sati.Kremsmübnster u 19,00 sati.

28.05.2006. – 7. vazmena nedjelja

Linz u 11,00 sati.Wels u 13,00 sati.Steyr u 17,00 sati.

VAŽNA OBAVIJEST!Radi unutarnje obnove crkve u Linz-Kleinmünchenu, od VI. – IX. mjeseca 2006., svete mise ćemo slaviti u CHRISTKÖNIG-KIRCHE, 4040 Linz (Urfa), Wildbergstr. 30, u 12,00

O vih dana, kao i većina mojih kolega svećenika, obilazim

stanove Hrvata katolika u gradu i pokrajini Salzburg. Uz sve ono lijepo što sa sobom nose ovakvi susreti čuh i jednu neugodnu vijest koja istina nije iz vjerskog života, ali me neugodno iznenadila. U razgovoru nakon blagoslova kaže mi jedan naš čovjek da je zvao naše konzularno predstavništvo u Beču i da je uljudno pitao preko telefona kad ćemo mi Hrvati u pokrajini Salzburg dobiti konzu-larni ured? Osoba s druge strane žice odgovorila mu je doslovno ovim riječima: „Prije će se vaš fratar u Salzburgu oženiti, nego što ćete vi dobiti kon-zularni odjel!“ Nisam ozbiljnije re-agirao na tu izjavu u krugu te obitelji znajući koliko svi mi priželjkujemo otvaranje konzularnog ureda ovdje pa da ih još više ne ražalostim.Znam da takva izjava jed-nog službenika Hrvatskoga konzularnog ureda u Beču nije i službeni stav Hrvatskog vele-poslanstva, a još manje osobni stav vrlo cijenjenog sadašnjeg hrvatskog veleposlanika prof. dr. Zorana Jašića. Međutim, narodna mudrost kaže da djeca prenose ono što čuju od starijih. I upravo ta činjenica me zbunila. Da podsjetim naše čitatelje, Hrvatska katolička mi-sija sa sjedištem u Salzburgu već nekoliko godina uporno pokušava privoliti hrvatsku vladu da u Salz-burgu otvori svoje konzularno predstavništvo. Ne treba gubiti riječi za objašnjenje što Salzburg znači u europskim pa i svjetskim razmjerima. Svako malo ovdje se

održavaju „susreti na vrhu“. Osim toga Salzburg je europski grad kulture. U Salzburgu djeluje pre-ko 40 konzularnih ureda različitih zemalja. Nije li, blago rečeno, ve-lika šteta da i naša draga domovi-na Hrvatska ima i svoj konzularni ured ovdje ? Očito da netko tko je moćan „koči“ otvaranje jednog takvog ureda. Stječe se dojam da

je austrijskoj vladi više stalo do ot-varanja jednog takvog ureda nego našoj hrvatskoj. Bilo kako bilo ja ne želim odustati u ovoj borbi za naš narod. Da podsjetim u gradu i pokrajini Salzburg živi više od deset tisuća hrvatskih građana. Nama je do Beča oko 350 kilometara u jednom smjeru. Da bi se obavio posao treba uzeti slobo-dan dan od posla, krenuti rano da bi se stiglo u uredovnom vreme-nu. Kako je tek majkama s malom

djecom? Pripovijeda mi upravo jedna takva majka kako je došla u naše konzularno predstavništvo u Beču i htjela je previti i presvući dijete. Međutim takva prostorija u našem konzularnom uredu nije predviđena. U vremenu kad je ona tamo bila u toaletnim prosto-rijama nije bilo svjetla. Žao mi je takve malene djece. I upravo radi onih kojima

je pomoć naših društvenih vlasti potrebnija nego meni ne želim odustati od ukazivanja na ovaj pro-

blem. Osim toga moralnu potporu dao mi je i sadašnji veleposlanik Republike Hrvatske u Beču prof. dr. Zoran Jašić koji piše meni

osobno u pismu naslovljenom 24. siječnja 2005. godine.

„Poštovani pater Janjić!Hvala Vam za organizaciju mog boravka u Salzburgu, 21. siječnja 2005. godine. Unatoč svim teškoćama s kojima se susrećete stekao

sam dojam da imate dovoljno kvalitetnih ljudi koji će Vam i

ubuduće omogućiti da hrvatske udruge uspješno djeluju.Radovalo me što sam vidio da imate dobre kontakte s lokalnom vlašću što je također važno za ost-varivanje ciljeva Hrvatskih udru-ga.Želim Vam da i dalje ostane-te spiritus movens u pokretanju različitih aktivnosti koje dopri-nose afirmaciji naše domovine u lijepom Salzburgu.“

TUNJO JANJIĆ fra Vjenceslav

Hrvatskim medijima i Veleposlanstvu Republike Hrvat-ske u Beču

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA salzburg5020 SALZBURG, Mirabellplatz 5. tel/fax: 0662 87 30 06

Suradnici: fra Mato Mučkalovićse. Mihaela Slakoper, orguljašica i vjeroučiteljica

Voditelj: fra Vjenceslav Tunjo Janjić, tel: 0664 212 01 99 Crkva u RadstadtuNedjeljno ukupljalište Hrvata

iz pokrajine Salzburg i Štajerske

Crkva „St. Andräokupljalište Hrvata

DOKLE ćemo čEKAti ?

NAŠA RIJEČ 19.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA st. pölten3100 St. Pölten, Rathausplatz 12

tel.: (02242) 352 62 11, faks: 352 62 14

Voditelj: fra Josip Pasariček Franjevački samostan i crkva

NAŠA RIJEČ 20.

U zadnje vri jeme u našoj Misi j i

Foto: Misija - St. Pölten

Foto: Misija - St. Pölten

S naših filijala Filijala Ramsau preseljena je u Rohrbach. Narod je iselio iz Ramsaua u Hainfeld tako da je u ožujku misa zadnje subote u mjesecu u prelijepoj crkvici u kojoj su Hrvati imali svoje mise početkom sedamdesetih godina.

Raspored korizmenih ispovijedi: St. Pölten i Tulln: 02.04. i 09.04. sat i pol prije i poslije sv. mise Amstetten: 01.04. od 15.30 Aschbach: 08.04. od 16.00 Rohrbach: 25.03. od 15.00

fra Josip Pasariček

Blagoslov obitelji U Hrvatskoj katoličkoj misiji St. Pol-ten napravljen je u veljači na području Tullna precizan plan za blagoslove obitelji za sljedeću godinu. Cijeli kotar Tulln podijeljen je po jedi-nicama tako da će vjernici slijedeće godine do-bititi precizan plan blagoslova obitelji još prije Božića. Time je pojednostavljen ovaj zahtjevan posao koji iziskuje puno vremena i truda. Pokazalo se da je neposredan susret svećenika s obiteljima često presudan za njihov kontakt s Misijom i dolascima na mise u našu Misiju. Postoji primjer obitelji koju nisam poz-navao, a koja sada redovito dolazi na nedjeljna bogoslužja.

Jednodnevno vjerničko druženje U svrhu zbližavanja naših ljudi u St. Pöltenu koji se nakon mise brzo raziđu svojim domovima i pomalo se otuđuju jedni od drugih, planiramo us-koro jednodnevno druženje u prirodi koje će ima-ti duhovni i sportski karakter. Planiramo višesatno pješačenje uz molitvu i razgovore u predivnim šumama blizu St. Pöltena.Prostorije za hrvatski klub U tijeku su i razgovori za mali hrvatski klub u podrumu samostana s gvardijanom franjevačkog samostana u St. Pöltenu. Prostorija ima oko 90 kva-drata i dovoljno je prostora za naše ljude koji se zato zanimaju. Planira se hrvatska televizija, stolni tenis, šank i neki drugi sadržaji koji bi naše ljude privukli na druženje preko vikenda.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA Beč1010 Wien, Schulhof 1, tel.: 01/533 81 36; faks: 533 30 19

www.hkm-wien.at; hkm@hkm-wien.at fra Darosalv Miklaušić, fra Franjo Jurinec, fra Slavko Antunović

s. Nikolina Pejić, s. Viktorija Jukić, s. Filipa Mlakić, s. Jela Marijić Voditelj: fra Ilija Vrdoljak

Pročelje crkve Am Hof Glavni oltar

NAŠA RIJEČ 21.

PRVA PRIČEST:Subota, 20. 5. u 17.00 sati

KRIZMA: mons. Egidije ŽivkovitsSubota, 27. 5. u 17.00 satiNedjelja, 28. 5. u 11.00 sati

I n n a š e M i s i j e

HŠKD CROATIA

HŠKD Croatia bila je ove nogometne sezone uspješna.Osvojila je kup i treće mjesto Biskupijske bečke lige. U malom nogometu bila je još uspješnija. Postala je jesenski prvak. Na malonogometnom prvest-vu biskupijske lige, Croatia je osvojila drugo mjesto.

Osim sportskih aktivnosti Croatia je i ove godine, kao i predhodnih godina sudjelovala na Božićnom sajmu, koji je organizirala Hrvatska katolička misija.

Croatia je organizirala sportsko obiteljsko pastoralno druženje: 2004. cijelodnevni izlet u Mađarsku; druženje s Hrvatima iz Petrova Sela. U rujnu prošle godine oni su bili naši gosti u Beču. Naš susret počeo je sv. misom, zatim je uslijedio obilazak kulturnih znamenitosti grada Beča. Poslije podne je

odigrana nogometna utakmica. Druženje je okončano večerom, pjesmom i ple-som. U 2006. planiramo i dalje nastaviti uspjehe na sporskom planu, obilježavanje 20. obljetnice osnivanja HŠKD Croatia-e i dvodnevni obiteljski izlet u Mađarsku s posjetom Budimpešti.

mr. Ljubomir Damjanović

Foto

: D

amja

nov

ić

MISNA SLAVLJA:Nedjeljom: 9, 11 i 18 satiRadnim danom: 18 sati

KRIŽNI PUT:Petkom: 18 sati (sv. misa 18.30)Nedjeljom: 17.30 sati

KORIZMENE ISPOVIJEDI: 1. 4. ispovijed djece: 13.00 sati 2. 4. VELIKA ISPOVIJED: 8 - 12 i

od 17-19 sati 9. 4. VELIKA ISPOVIJED: 8 - 11 i

od 17-19 sati1. - 15. 3. svakim danom

od 17 - 18.30 sati16. 3. - 12. 4. od 17 - 19.00 sati13. 4. Vel. četvrtak: ne ispovijedamo 14. 4. Vel. petak: 17.00 - 19.00 h15. 4. Vel. subota: 18.00 -19.30 h

CVJETNICA: sv. mise:9, 11 (pjevanje Muke) i 18 sati 17.30 sati - križni put

Veliki četvrtak:18.30 sati misa Večere Gospodnje

Veliki petak:18.30 sati - obredi Velikog petka

Velika subota:19,00 sati Vazmeno bdijenje s blagoslovom jela.

USKRS:sv. mise: 9 i 11 sati s blagoslovom jela 18 sati večernja sv. misa

USKRSNI PONEDJELJAK:sv. mise: 9, 11 i 18 sati

TEČAJEVI ZA BRAK

1. - 11. 5. 2006. 19. - 29. 6. 2006. 4. - 14. 9. 2006. 6. - 16. 11. 2006.

Tečajevi su dva puta tjedno (ponedjeljak i četvrtak) od 20.00 - 21.30 sati.Upis je prvog dana tečaja.

„Što znači vjerovati?

Vjerovati ne znači u prvom redu držati istinitim neke

izričaje. Bez sumnje, i to je uključeno u pojam vje-

rovanja, ali tek u drugom planu i tek zbog prvotnog

i temeljnog značenja riječi vjerovati. Vjerovati u

kršćanskom smislu znači u prvom redu potpuno se predati živom

Bogu, kao cjelovito biće, s razumom i srcem. Vjera je stoga u svo-

joj biti osobni čin.“Kern

NAŠA RIJEČ 22.

N a Kupreškoj visoravni bile su prije rata tri župe

a četri crkve i četri župna stana. Za vrijeme rata sve su crkve, sve župne kuće, i sva sela poravnje-na sa zemljom. Srpska vojska, ako se tako može nazvati, nije štedjela ništa, kao i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nakon njih je ostala pustoš i ruševine.

No evo, Bogu hvala, već jedanaest godina nakon rata, na Kupreškoj visoravni počinje se sve normalnije živjeti. Kako se narod vraćao i još uvijek po-malo vraća, tako su i crkveni objekti počeli nicati. Prva crkva na Kupreškoj visoravni, a sad je zovemo i „najstarijom“, nikla je prije sedam godina u župi Suho Polje, koju vode franjevci Bos-ne Srebrene. (To nije ona velika crkva u gradu Kupresu). Prvo je napravljena crkva, koja narav-no još nije sva završena, ali za sad dovoljno, ima se gdje misa držati, i naravno sakramneti di-jeliti. Ako ona bude uvijek puna, neće biti problema nju i završiti. Sada je napravljen i župni stan. Župnik fra Kazimir Dolić do sada je stanovao u jednom stanu u

Kupresu, a kad su se prve duše vratile u svoju župu Suho Polje, i on je spakirao svoje stvari, pre-selio i stanovao u privatnoj kući u selu Zloselima sve do ljeta 2005. U ljeto prošle godine preselio je u svoju novu župnu kuću. No na Kupreškoj visoravni koja se nalazi na 1200 nadmorske visi-ne, mora se ložiti i grijati skoro 8 mjeseci u godini.

Kad sam posjetio župnika za Svi Svete, moja naime kuća je preko puta crkve, onda je bilo ugodno sjedi-ti do jedno pet sati popo-dne, a tada bi bilo hladno, jer u kući nije bilo grijan-ja. O tome smo razgova-rali i rekao sam mu, da ću pokušati za njega nešto napraviti. Tako je i bilo: na-kon faksa koji sam poslao našim misijama u Austri-ji, dobio sam odgovore da će i misije rado pomoći. Tako sam ja za Božić svom župniku donio božićni pok-lon od 2200 Eura. Naše mi-sije u Linzu i Beču darovale su po 1000 Eura, a misije u Grazu i Feldkirchu po 100 Eura. Ostale su misije imale druge projekte koje su pot-pomagali, kojih je za Božić i

te kako puno, pa se ovomu nisu mogle odazvati. Od nekih sam dobio obećanje da će drugi put pomoći. Svim našim misijama želim zahvaliti na ovom daru i za sve ostale pomoći koje one čine za sve župe i ljude iz Bosne i Her-

cegovine i Hrvatske. Stoga svaki cent (fenig) je vrijedan i dragoci-jen. A svega toga ne bi bilo, da nije vas dragi naši župljani i vjernici. Pomoć naših misija je vaša pomoć i bez vas ne bi bilo moguće ništa. Stoga iskreno hvala voditeljima misija i svima vama u ime mog župnika iz Su-hog Polja sa Kupresa fra Kazimi-ra Dolića, moje osobno te cijele naše župe. Na kraju vas želimo pozvati: kad budete prolazi-li kroz Kupres, svratite u našu župu i župski stan, bit ćete rado dočekani i počašćeni. Zimi dođite na skijanje, a i grijanje sada radi, pa vam neće biti hladno.

mr. Rudolf Mijoč - Birin

NAŠA RIJEČ 23.

Novosagrađena crkva u Suhom Polju

Božićni dar naših misija župi Suho Polje na Kupresu

Srušena crkva u Suhom Polju

Kip Kupreške zaštitnice

Foto

:Mijoč

- Birin

Foto:Mijoč - Birin

Vaši:svećenici, časne sestre, pastoralni suradnici,

Župna pastoralna vijeća i uredništvo Naše riječi.

Svim vjernicima i čitateljima želimo sretan

Uskrs!