Književnost kroz razdoblja 1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA

-stare civilizacije koje su temelj Evropske kulture razvile su se na području:-Bliski istok (dolina Nila- Egipat, dolina Eufrata i Tigrisa- Sumerani)-Mediteran (Egejski otoci, Poloponez i obale Male Azije)-Srednji i daleki istok (Kina, Indija već u 3 st. p. k.)

Asirska književnost

Ep o Gilgamešu 1700 g. p. k.-pronađen je zapisan na 12 ploča u knjižnici Asirskog cara Asurbanipala-to je najveće djelo Babilonsko-Asirske književnosti-glavni lik je kralj Gilgameš, priča o prijateljstvu kralja Gilgameša i Enkidua, zajedno se boreprotiv zlih sila

Egipatska književnost -u Egipatskoj književnosti najstariji zapisi književnih tekstova potječu iz 2500 g. p. k. To su natpisi sa hodnika piramida i tekstovi iz grobnica (knjiga mrtvih- upute za zagrobni život) Arapska književnost (Kuran) -sveta knjiga Islama nastala između 612 i 639. Sadrži izreke Muhamedove koje mu je «diktirao» melik Džabrail, sastoji se od 114 poglavlja Indijska književnost -Vede- znanje, svete staroindijske knjige nastale između 16 i 6 st. p. k. Sastoji se od 4 zbirke stihova

-Vede: 1. Rgveda- najstarija i najopsežnija, ima više od 10000 strofa2. Samaveda3. Jadžurveda4. Atharveda

-imaju veliko povijesni i filozofsko značenje, to su ujedno i najstariji uzorci Indoevropskog stiha Ramajana (Ramin udes), ep -nastao između 4 st. pr. k. i 2 st. p. k.

Mahabhatra, ep-nastao između 4 st. p. k. i 4 st. pos. k.-to je najopsežnije djelo u svjetskoj književnosti, 200 000 stihova u 18 knjiga-okosnica djela je ep o postanku, suparništvu i ratu obitelji Pandova i Kaurava za vlast

Pančatantra-nastala u 3 st. p. k.

-to je zbirka pripovjedaka. Osnova zbirke je pripovijest o dva glupa kraljeva sina koje mudracpomoću priča uči vještini vladanja. Sadrži mnoštvo bajki i basni.-rano je prevedena na Grčki i Latinski i na narodne epske jezike a mnogi njezini motivi i temenalaze se i u našoj narodnoj književnosti.

Hebrejska književnost, Biblija (knjižica)

-to je jedno od najstarijih djela u svjetskoj kulturi. Kršćani i Hebreji smatraju je svetomknjigom u kojoj je zapisana riječ Božja.-najznačajniji prijevodi Biblije su:

septuaginta- prijevod sedamdesetorice, prijevod na Grčki, nastao u 3 st. p. k.

vulgata- prijevod na Latinski svetog Jeronima-tek 1831 g. prijevod na Hrvatski jezik, preveo ju je Matija Petar Katančić-stari i novi zavjet-stari zavjet- sastoji se od 46 knjiga pisanih na hebrejskom i armenijskom jeziku-sastoji se od:

IKor - 1 -

Književnost kroz razdoblja 1. Petoknjižje- knjiga postanka

-knjiga izlaska-Levitski zakonik-knjiga brojeva-ponovljeni zakon

2. Mudrosne i proročne knjige 3. Psalmi -novi zavjet- sastoji se od 27 knjiga pisanih na grčkom jeziku -dijelimo ga na: 1. Evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan)

2. Djela apostolska3. Poslanice apostola Pavla4. Katoličke poslanice5. Otkrivenje

EVANĐELJE

- izvorno grč. riječ što znači radosna vijest

- sadrži sve što je Isus činio i učinio

- Isus je Sin Božji i sin čovječji, te je u tom smislu Evanđelje jedno, a s obzirom na

knjige

četiriju evanđelista ono je četveroliko - MATEJ – pisac prvog evanđelja – opisuje Isusovu osobu i život pracrkve; Isus je prorok

Kraljevstva, on je Mesija u kome se ispunjavaju stara proročanstva; Matej je najsustavniji i najpregledniji; njegovo Evanđelje pisano je na aramejskom, a poslije prevedeno na grčki - IVAN – pripisuje se apostolu Ivanu; Ivan ne osvjetljuje toliko ljudsku stranu Isusova

života, već daje njegov duhovni profil, ne iznosi samo gole činjenice, već odabire onedogađaje koji imaju i simboličko značenje, ne tumači Kristovo učenje o ljubavi, milosti iživotu vječnom; upotrebljava stare simbole kao Pastir, Janje, Put, Svjetlost; napisano je nagrčkom jeziku

- još postoje Evanđelja po Marku (najbliži pučkom pristupu i iskazu) i Luki (najkritičniji i

stilski najuglađeniji) JUDITA - jedan od najdramatskijih biblijskih opisa i najmlađih djelova Biblije

- iako je sadržaj najvjerojatnije samo piščeva literarna fikcija, on je svojom poukom i

idejom vrlo stvaran - knjiga veliča židovsku religiju i rodoljublje

- religija je toliko nacionalna, zakonsta i praktična da se zapravo izjednačuje sa samim

životom naroda i domoljubljem

- obrana domovine jest obrana vjere

- knjiga je pisana apokaliptičnim stilom, u Palestini u vrijeme grčke vladavine

- zbog svoje zbijenosti izražavanja, fino zapaženih detalja i plastičnih opisa, Judita je

privukla mnoge umjetnike kista, pisane riječi i zvuka – jedan takav umjetnik bio je i M. Marulić kojeg je biblijska priča inspirirala za pisanje epa Judite - gl. likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol

židovskog naroda koji dolazi u sukob sa svojim neprijateljem PJESMA NAD PJESMAMA - ljubavna lirika

- nastala negdje u 4.st.pr. Krista – predaja ga pripisuje Salomonu; neki smatraju da je to djelo nastalo na dvoru Salomonovu u 10 st.pr. Krista - samo se tumači već preko 20 stoljeća muče da odgonetnu o kojoj je ljubavi riječ IKor - 2 -

Književnost kroz razdoblja - pjesme su se najprije pjevale na svadbenim svečanostima, a uvrštene su u Bibliju (iako

nisu bile sastavljene za nju) na temelju novog konteksta, a to je da veliča ljubav Jahve prema njegovom narodu - međutim, od 18.st. javlja se mišljenje da je u Pjesmi nad pjesmama opjevana ljubav

između zaručnika i zaručnice

- u svakom slučaju to je najljepša i najuzvišenija pjesma

- ljubavni osjećaji se iskazuju poredbama i metaforama koje nam sve to pobliže

dočaravaju

- u današnjim izdanjima teksta Pjesme podijeljen je najčešće na 5 dijelovam (Prvi

susret,

Uzajamna ljubav raste, Zaručnicu dovode zaručniku, Zaručničina ljubav na kušnji, Pristalost i radosti zaručnice) - zaručnik koristi motive iz prirode kako bi opisao njezinu ljepotu te njezinu duhovnu

ljepotu - na kraju ističe njeno savršenstvo

- zaručnica na zborovo pitanje kakav je njezin z. odgovara na sličan način kao i on – ističe

ljepotu - iskreni osjećaji i čistoća ljubavi; čovjekova povezanost s prirodom

KNJIGA POSTANKA

- 13.-4. st. pr. Krista

- prva i najzanimljivija knjiga Petoknjižja

- tu nalazimo sličnosti s babilonskom i staroegipatskom književnosti

- dijeli se na 2 dijela – prvi iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta, svemira, prvih

ljudi i

završava pričom o općem potopu – taj tio razmatra literature starog istoka i općeljudska pitanja o čovjekovoj sudbini - druga ima povjesnu tematiku - prati život židovskog naroda od njegova praoca Abrahama

do odlaska Židova u Egipat

2. KLASIČNA KNJIŽEVNOST – ANTIKA Stara grčka književnost -ima veliko značenje klasične grčke književnosti za zapadnu civilizaciju, obuhvaća oko 1500 g. stvaranja

-dijelimo ju na četiri razdoblja:1. Arhajsko razdoblje od 750 do 450 g. p. k.2. Klasično razdoblje od 450 do 323 g. p. k.3. Helenističko razdoblje od 323 g. p. k. do 30 g. p. k.

4.Carsko razdoblje (Rimsko) od 30 g. p. k. do 6 st. n. e.

Arhajsko razdoblje -poznat alfabet ali se i dalje književna djela stvaraju i izvode, prenose usmenim putem. Zbog toga u književnosti središnje mjesto zauzima ep i lirske vrste Klasično razdoblje

-obilježeno procvatom Atene i atenske demokracije i kulture, završava smrću Aleksandra velikog, utom razdoblju Atena je bila glavno kulturno i književno središte Grčke.-naglasak se prenosi na drame-kazalište postaje glavno mjesto književnog života a dramske vrste oduzimaju prvenstvo epu-poznati grčki trolist (Eshil, Sofoklo i Euripid), u svojim tragedijama obrađuju teme smisla života,životno pitanje, odnosa ljudskog i božanskog-Aristofan- komediograf, materijal crpi iz suvremenog tadašnjeg političkog života-razvoj interesa za povijest, filozofiju (Platon i Aristotel), jak razvoj govorništva

Helenističko razdoblje

-od smrti Aleksandra velikog pa do propasti Egipta-u tom razdoblju je Grčka proširila teritorij osvajanjima tako da književni život više nije vezan uzmale građanske zajednice

Carsko razdoblje -u njemu se književnost razvija u političkom okružju Rimskog carstva. Jedina krupna novina u ovom razdoblju je pojava i brz razvoj romana. GRČKI LIRIČARI ALKEJ - grč. pjesnik (1. pol. 6.st. pr.K.) s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike - živio je u progonstvu, pa su politički motivi, rat i upravo ganatička mržnja teme njegovih pjesama

- pisao je lirske pjesme i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a svečani su i neki fragmenti ljubavne lirike

- alkejska strofa – u Hrv. – u 18.st. – Đurđević, Preradović, Mažuranić – metrička shema strofemijenja se mnogo već u antici, a u novovjekovnim knjiđ. uglavnom se javljaju u stalnom obliku– dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac

LAĐI - alegorijska pjesma o domovine

- lađi – simbol domovine- pjeva o burnosti događaja u domovini- lutita bura – simbol nevolja, ratova- iznosi sliku svoje domovine koja je u nepovoljnom položaju

SAPFA - najveća grč. pjesnikinja rodom s otoka Lezba gdje upravlja jednom školom za mlade djevojke - kao i Alkej, upletena je u politička zbivanja te jednom bila prognana s otoka - njena poezija je sva posvećena ljubavnoj tematici (široka skala ljubavnih osjećaj od prvih ljub. išćekivanja do sreće ostvarenog zanosa i očaja rastanka) - safička strofa – u Hrv. – u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st. - dugi i kratki slogovi zamijenjeni su naglašenim i nenaglašenim slogovima, a kvantitavni spondej u prijevodima se mijenja u akcentski trofej LJUBAVNA STRAST - TEMA – ljubav

- u njoj se prikazuju sljedeći osjećaji – 1. strofa (osjećaj poštovanja), 2. osjećaj žudnje, 2. drugadva stiha – osjećaj napetosti, 3. tipičan osjećaj ljubavnog zanosa i uznemirenosti, 4. osjećajstraha

ANAKREONT - grčki lirski pjesnik rodom iz Male Azije - u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane života, radosti što ih čovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselu društvu - lagana i nepretenciozna anak. epikurejska poezija uživala je veliku popularnost i našla mnogo nasljednika već u antici (60-ak pjesama pisanih u njegovu duhu), a pogotovo u 18. i 19. st.

- anakreontska poezija – slavi životne radosti, a naročito vino i vinsko raspoloženje (naziva seepikurejska po filozofu Epikureju – njegova su učenja zasnovana na razumu i težnji čovjeka zasrećom

PIJUCKAJMO

tema – vino u kojem pjesnik nalazi neku radost (raspoloženje)u prvoj strofi se pojavljuje želja za vinom i veseljemu drugoj strofi on zove prijatelje uz piće da ne viču i da se nikuda ne žure, nego da se opuste ilijepo zapjevajumisao o uživanju u vinu

GRČKI TRAGIČARI ESHIL - tvorac grč. tragedije

- 90 drama – 70 trag., 20 satiričkih igara- najpoz. Okovani Prometej (i danas se postavlja na scenu) i trilogija Orestija- smanjio ulogu kora, pojačao dijalog, uvodi drugog slumca

- Eshilovi likovi su idealizirani (ili dobri ili zli) - uzvišen i svečan stil SOFOKLO

- suvremenik Perikla i najvećeg procvata atenskog polisa- od 123 drama sačuvano je samo 7 (Kralj Edip)- pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trečeg glumca, smanjuje partije kora i

povečava broj njegovih članova na 15 - junaci nisu više titanske ličnosti kojima upravlja sudbinai volja bogova EURIPID

- posljednji veliki grč. tragičar- oko devedesetak tragedija – 17 sačuvano koje se još i danas izvode- junaci mu nisu kao titanske ličnosti (kod Eshila) ili kao idealizirani junaci (kao Sofokla) već ih

on opisuje kao obične ljude sa svim ljudskim nedostacima i strastima- utječa na oblikovanje europske drame- ona ulazi u psihu lika- prvi uveo kulise u kazališnu praksu

HOMER

-živio oko 800 g. p. k.-prema tradiciji ime najstarijeg poznatog grčkog pjesnika. U Antici su mu pripisivali

autorstvo:Ilijade, Odiseje, raznih klikličkih epova s Trojanskom i Tebanskom tematikom, razne himnebogovima i šaljivi spjev «Boj žaba i miševa»-koncem 18 st. razvila se sumnja u Homerovo postojanje, dolazi do rasprava o Homerskom pitanju

-postoje dvije struje: 1.Analitičari- Homer kao jedinstveni autor ne postoji, da su veliki epovi niz manjih epskih pjesama vezanih uz Trojanski rat sabranih zajedno 2.Unitaristi- kažu da Ilijada i Odiseja su nastale kao djelo jednog genijalnog stvaraoca koji je uobličio stariju građu i stvorio zaokružene epske cjeline ILIJADA

-1183 g. se prema legendi smatra padom Troje-od pada Troje pa do 800 g. p. k. postoji mnogo manjih epskih djela koja se prenose usmenimputem. Nakon 800 g. imamo Homerovu redakciju te usmene epike, još uvijek nema zapisivanja,epovi su zapisani tek u 5 st. p. k. Zapisao ih je Pizistrat, tek tada Ilijada i Odiseja dobivaju obliksličan današnjem.-M. Parry i A. Lord- književni teoretičari koji su proučavali epsku književnost i tražili odgovor napitanje kako su epski pjevači pamtili sve te stihove. Formule- skup riječi koji se uvijek javlja podistom metričnom shemom. Formulaični izrazi- opća mjesta (opisi, početak) koji su standardizirani.Jedinstven metar, gotove fraze- niz citaktičkih cjelina koje se ponavljaju (Ahilej dugonogi), stvarikoje su omogućavale lakše pamćenje-radnja se događa u 50 dana rata u devetoj godini rata protiv Troje. Ilijada govori o borbi Arhejacaprotiv Trojanaca jer su Trojani (Paris) ukrali ženu Menelajevu (Helenu), to je povod Trojanskomratu. Rat je trajao deset godina.- započinje uvodom u središte zbivanja; tom postupku prethodi invokacija – zbivanja bogova i timese iznosi osnovna tema pjesme- sastoji se od 24 pjevanja koja predstavljaju tematski zaokružene cjeline; motivi se povezujupripovjedanjem – obuhvaća neki dogažaj tj. niz dogažaja na takav način što zahvaća njihov svijet uvremenu; opisivanjem – navodi se dio po dio osobine neke stvari ili osobe; izricanje misli –ostvaruje se najčešće epskim dijalogom i monologom

ODISEJA

- mlađi i kraći Homerov ep - o Odisejevom povratku na Itaku iz trojanskog rata - počinje invokacijom (zaziv muze da pomogne piscu napisati ep o junaku – domišljatom, lukavom, pametnom (duhovna snaga)) - mirnodopski život starih Grka – opasnosti i čari života, težak život žena i djece, dvorske zabave,

glazbe- radnja se zbiva 10 godina po padu troje- iznosi situacije osobnog i obiteljskog, čovjekova života, dok se u liku samog Odiseja prikazuje

nemiran duh čovjeka koji je u stalnoj potrazi za novim saznanjima i spoznajama - sastoji se od 14 pjevanja

3. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - od pada Zap. rim. carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada pod Turke i otkriće Novog svijeta (15.st.) - obuhvaća cijelu Europu od mediteranskog juga (Arapski po. i Bizant) do nordijskih prostora - knjiž. vrste se odupiru modernim načinima klasifikacije kojima je u prvom planu kriterij lijepog

i originalnog te podjela knjiž. na epiku, liriku i dramu- nacionalne knjiž. največim dijelom čine pravnički i historiografski tekstovi pisani od 10-14 st.- od 9.st. se u mnogim europskim zemljama razvijaju knjiž. na narodnim jezicima, dok latinski za

to vrijeme ne zamire, već ostaje vezan za pojedine knjiž. vrste (biblij. epiku, hagiografiju (životopisi svetaca) i historiografiju) - književne poetike toga razdoblja više su se bavile problemima stila i retorike negoli knjiž. klasifikacijama - u sred. vijeku je procvat nabožne književnosti žanr «ISPOVIJESTI» koje počinje pisati Augustin spaja kasnoantičke ispovjesne modele i krščanski nauk - lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabožnu i svjetovnu, a stihovni oblici koje koristi

djelom su preuzeti iz antike, a dijelom su samonikli (trubadursko pjesništvo)- sred. vjek. drama je vezana uz kršćanske blagdane i izvodi se na otvorenom- cilj ranih kršć. pjesnika bio je da kršć. teme opjevaju po uzoru na klasične rimske pjesnike

- latinski je bio jezik proze, poezije, epike, lirike, historiografije i teologije čitavog srednjovjekovnog razdoblja od 4.-9.st., a od 9.st. je u uporabi u crkvi - podjela –nadbo žna (crkvena, umjetnička) isvjetovna (narodna, pučka)književnost - u nabožnoj epici koriste se liturgijski tekstovi, poučno štivo, apokrifi, vizije, životopisi svetaca,

legende, parabole i alegorije, a u svjetovnoj epovi, sage, romani, novele te basne i bajke- u svjetovnoj lirici je prisutno trubadursko pjesništvo, himna i oda- drama kao nabožna javlja se kroz liturg. d., lirahu, molaritet (najčešća tema Isusova muka (teme

uz kršć. blagdane)), a kao svjetovna postoji svjetovna drama, parodija, komički efekti (grč. putujući glumci mimi) - posebna pozornost se predaje usmenim predajama, viteškim romanima i trubadurskoj poeziji USMENA PREDAJA – NACIONALNI EPOVI - u usmenu epiku spadaju junački epovi (pjesma o Cidu, Ronaldu) čiji glavni junaci pripadaju

legendarnoj prošlosti i prenose kršć. ideje i moralna načela viteškog sloja svijeta PJESAN O RONALDU

- najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junačkih epova o Karlu Velikom- vrhunsko dostignuće srednjovjekovne junačke epike- djelo ima daleku historijsku podlogu na napadu Baska na odstupnicu vojsku Karla Velikoga koji

se vraćao iz Španjolske s pohoda protiv Saracena, pri čemu je poginulo niz franc. velikaša - oko tog neznatnog historijskog događaja isplela se legenda uobličena u jedinstjen cjeloviti ep; kompozicija djela je jednostavna PJESAN O CIDU - epska pjesma anonimnog kasteljanskog pjesnika - najstariji književni spomenik španjolskome jeziku - u spjevu se opisuju zgode iz života španjolskog narodnog junaka Rodriga zvanog Cid, poznatog iz povijesti kao hrabra, ali i prevrtljiva feudalca

- u obliku u kojem je sačuvanja podijeljena je na tri pjevanja, od kojih prvo opisuje lutanja ipodvige krivo oklevetanog i izKastilje prognanog Cida, a drugo i treće razne događaje raznedogađaje u vezi s udajom njegove kći

VITEŠKI ROMANI

- nacionalni epovi utjecali svojim mitovima i sadržajima; romani su ljubavno-pustolovni- građa preuzeta iz antike, iz keltskih legenci i iz događaja vezanih uz lik Karla Velikog- obrađuju pothvate nacionalnih junaka, kraljeva i vitezova (ideal hrabrog viteza) koji je za čast i

dostojanstvo svoje izabranice spreman položiti i vlastiti život ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman iz keltskog ciklusa viteških romana - obrađuje nesretnu ljubav Tristana i Izolde - ljepota same legende, koja veliča ljubav kao osnovnu pokretnu snagu ljudskog života i opisuje sukobe između osjećaja i dužnosti i časti i fatalne snage ljubavne strasti - Tristan i Izolda su jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj književnosti TRUBADURSKA POEZIJA

- nezaobilazno mjesto imaju njem. Minesaugori (tj. trubaduri) u cijelom svijetu- trubadurska poezija standarizira lirske forme kao što su alba, pastorala,...- s trub. lirikom javljaju se i golijerdi i vaganti, pjesnici lutalice čije su najpoz. pjesme sačuvane u

lat. zborniku Carmina Buransa i na koje se nadovezuje poezija največ. sredvjek. pjesnika

Villona - trubad. pjesništvo oslobođeno je nabožnih tema i nema poučne funkcije (to pjes. uvodi u duhovni i emotivni prostor - BERNARD DE VENTADORN – sačuvano oko 50 njegovih pjesama, posvećenih večinom

ljubavi prema ženi ggrofa de Ventadorn, u kojima je dao svojevrstan kodeks svih frazatrubadurske ljubavi (rađanje, razvoj i nesretni završetak ljubavne avanture); vrijednoststihovima daje dubok lirizam i razapetost između strasti i težnje k spiritualnosti osjećaja;(2.pol.12.st.) najznačajniji predstavnik provansalske trub. lirike

4. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - prvo hrv. pismo je latinica, a prvi jezik državnih dokumenata je latinski - karakterizira ju GLAGOLJAŠKO RAZDOBLJE – počinje pojavom prvih pis. spomenika (10.st.) i traje do 16.st. - nastastanak i pojava glag. na južnosl. prostore pripisuje se grč. misionarima Metodiju i Ćiriliju –

sastavio ju je- glagoljica – dolazi od starosl. riječi glagoljati (govoriti)- javlja se u dva oblika – najprije obla glag. – kasnije zamjenjena uglatom ili hrv. glag. – najviše

se upotrebljavala u juž. krajevima – upotreba se u crk. knjigama zadržala do 1927. – zamjena lat.

- u 10. st. pojavljuje se u Hrv. pismo zvano ĆIRILICA – smatra se da ju je sastavio Ćiril –sastavljena je prema grč. pismu, a dopunjena je slovima kojih nije bilo u Grka – upotreba u sred.Dalmaciji, Bosni, Srbiji i Makedoniji, u drugim slav. zemljama (Bugarska, Rusija i neko vr. uRumunjskoj) – u Bosni pod utjecajem bogumila – dobila je naziv BOSANČICA iliBOSANSKO-HRVATSKA ĆIRILICA

- glag. razd. obuhvaća crkvu i svj. tekstove – liturgijski i biblij. tekstovi, crkveno-pripovj. proda, poučna proza, svj. pripovjest i roman, diplomatika i prav. tekstovi (zakonici, statuti), epistoralni tekstovi, drama (prikazanja), tekst. koji su služili za obuku duh. podmlatka

- najpoznatiji tekstovi hrv. glag. knjiž.: 1.BAŠĆANSKA PLOČA – s kraja 11. st., nađena u Jurandvoru kod Baške na ot. Krku –

najznačajniji Hrv. glag. spomenik koji predstavlja početak hrv. srednjovjekovne knjiž. –pisana uglavnom glagoljicom i čakavskim narječjem što joj daje karakter jezičnog spomenika– povrsti karaktera je pravni tekst – darovnica kralja Zvonimira kojom daje zemljištesamostanu Sv. Lucije – pisac njezina teksta je opat Držika; Ona je i povijesni dokument –prvi se put spominje ime Hrv. kralja Zvonimira i otok Krk kao dio hrv. teritorija)

2.LJETOPIS POPA DUKLJANINA – sredina 12. st., opisuje događaje u Hrv. koji su se zbili

oko rijeke Cetina – u hrv. verziji teksta iz 15.st. nalazi se i legenda o smrti kralja Zvonimira 3.LUCIDAR – djelo njem. autora Augstodnnesisa iz 12. st. – enciklopedija srednjovjekovnog

znanja; tekst našeg Lucidara preveden s češkog u 1.po.15.st., a preveo ga Istranin; dijalogučenika i učitelja (učenik postavlja pitanja o raspodjeli svijeta, Europe, zašto je ljeti dan dug,itd. a učitelj mu odgovara)

- najvažnije književne vrste – pripovjetke i romani, poezija i prikazanja (drame) - roman (pripovjetka) – javlja se u Hrv. u 15.st. – Priče o Troji i Aleksandru Velikom dolaze k nama iz zapadnoeuro. prijevoda, pod nazivom Rumanac Trojanski i Aleksandar Veliki, s tematskom građom iz antike

- junaci – najčešće su vitezovi, carevi ili kraljevi, tipični likovi iz feud. društva- motivi – najčešći su osvajački pohodi, nevjernost žene, asketski način života- pjesnički tekstovi – javljaju se poč. 14.st. kada je živi narod. govor starosl. jezik – to je poezija

uglavnom nadbožnog karaktera ili su prijevodi srednjovjek. lat. crkvenih pjesama – još se danaspjeva U se vrime godišća – a najstarija pjesma iz tog vrem. pisana narodnim govorom,čakavštinom i latinicom smatra se ŠIBENSKA MOLITVA – landa (pohvalna pjesma)

- ŠIBENSKA MOLITVA – recitativna, rimizirana proza i pripada najstarijim latiničnim zapisima na našem prostoru; tekst pjesme zapisao je fra Pavle Šibenčanin, a tvorac je

nepoznati glagoljaš – tema pjesme je molitva upućena Blaženoj Djevici Mariji; ponavljanja napočetku stihova (Gospoje ti si) i zazivi kao što su: O blažena, o prosvećena, o umiljena, oprečista divo Marije – daju pjesmi oblik litanije u kojoj se veliča Marijina ljepota, uzvišenost idostojanstvo; gospa je majka, kraljica i tješiteljica; u pjesmi je prisutna rima, kao i elementcrkvenosl. jezika: vzvišena, mučenikov, vsih, isplnjen je... – što daje ritmičnost pjesmi

- dramski tekstovi (prikazanja ili skazanja) – javljaju se u završnoj fazi srednjovjek. knjiž. – uglavnom su to dramatizirane legende o svecima, dijaloške pjesme s biblijskim motivima – središnji junak je Isus Krist, prikazan u tri faze živora – rođenje, muke i uskrsnuće. Ikor - 9 - Književnost kroz razdoblja - poznatija djela – Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika – pisano osmeračkim stihom i

pučkom intonacijom, te Muka sv. Margarite, gdje se slobodnije ženska ljepota- te su se drame (tzv. bratovštine) prikazivale najčešće u crkvenim predvorjima ili na gl. trgovima- vrhunac srednjovjekovnog razvoja je pojava tiska 1483 tiskan je Misal o zakonu rimskog dvora

na glagoljici (Misal je knjiga u kojoj su skupljeni biblij. tekstovi koji se čitaju na misi - satirična pjesma SVIT SE KONČA kritizira pojavu simonije (trgovanje crkvenim dobrima) i

inkvizicije; posebice dragocjena ona kritizira život klera, visokoga i nižega, uključujući i đake; pjesma je zabilježena u Pariškom zborniku s kraja 14. st.; nastala je vjerojatno potkrat 13.st. u vrijeme uzastopnih težnji za reformama u Katoličkoj crkvi; autor je začinjavac – književnici koji stvaraju prijelaz s nabožnih pjesama na pjesme sa svjetovnom tematikom

- TRAKTAT CRNORISCA HRABRA – O PISMENIMA – napisana je u obranu slavenskog

jezika koje je izumio Ćiril, a to je glagoljica; to je jedan od malobrojnih tekstova nastaroslavenskom jeziku, pisan za svjetovne, a ne za liturgijske potrebe; svjedoči da su Slaveni,pa i Hrvati i prije misije Svete braće pokušali pisati svoju riječ latinskim ili grčkim pismenima;autor je jedan od Metodovih učenika; označava početak pismenosti

5. PREDRENESANSA - traje u 13 i 14 st., zovemo ga i predrenesansa u Italiji - razlikuje se od srednjovjekovnog – stvaraju se i prenosi novi oblici, mjerila i osjećajnost u literarnoj praksi - značajke predrenesanse: -razvoj gradova i građanske klase, razvoj kapitalizma koji djeluje na stvaranje novog pogleda na svijet -čovjek postaje aktivan, želi uživati i provjeravati postojeće spoznaje - u književnosti se pojavljuju svjetovne teme jer čovjekovo duhovno oslobađanje znači i njegovo zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski život. - tri glavna predstavnika humanizma: Dante Alighijeri, Francesko Petrarka i Giovanni Boccacio DANTE ALIGHIERI - rođen 1265, umro 1321 - talijanski pjesnik iz razdoblja predrenesanse - svestran duh – političar, filozof, tvorac književnog talijanskog jezika i prije svega pjesnik - “Novi život” – zbirka stihova i proze; posvećena pjesnikovoj ljubavi prema Beatrice Portinari; gl. motiv je ljubav prema ženi i njezina ljepota - Beartice je u tom djelu prerasla u gotovo nadzemaljsko biće i postala je simbolom pjesnikova ideala - u želji da je dostojno uzvisi i nakon njezine smrti, Dante je započeo rad na svojojBožanst venoj komediji, djelu koje je preraslo u najviše dostignuće srednjovjekovne literature i jedno je od najvećih književnih ostvarenja čovječanstva. BOŽANSTVENA KOMEDIJA (1307-1321) - Nazivkom edija dobila je jer se u srednjem vijeku tako nazivalo pripovjedačko djelo u stihu, napisano jednostavnim jezikom a započinje tužno a završava sretno - Atributbožanstvena dobila je u 16 st. kako bi se istaknuo njen uzvišeni sadržaj - Pisana je na Talijanskom jeziku; Djelo se sastoji od tri djela, pakao, čistilište i raj; Ima sto pjevanja (svaki dio po 33 pjevanja plus jedno uvodno). - Danteovo djelo opisuje alegorijsko (zamišljeno) putovanje kroz pakao, čistilište i raj - Krozpakao ga vodi Vergilije, on simbolizira razum; Kritičnost Dantea prema crkvi - I. pjevanje Pakla -Dante je simbol grešnog čovječanstva, a Beatrice simbol božanske milosti (čeka ga na vratima u Raj); mračna šuma je simbol grešnog života, a ravna staza simbol kreposti i vjere

- pantera simbolizira putenost kao ljudski porok, lav oholost, a vučica simbol lakomosti- u svakom krugu je određena kazna koju čuvaju demoni- Minos okretanjem repa određuje u koji će krug pakla čovjek ići- STRUKTURA PAKLA – krugovi od najlakšeg do najtežeg (u Čistilištu suprotno) – 1. Krug –

bludnici; 2. proždrljivci; 3. škrtice i rasipnici; 4. krivovjernici i duševne lijenčine; 5.krivovjernici i srditi; 6. zločinci protiv sebe, sližnjega, Boga i prirode; 7. simonisti (onisvećenici koji se koriste vjerom za materijalni probitak, licemjeri, laskavci, podmitljivci i sijačirazgora); 8. sve vrste izdajnika

- Simbolika brojeva (broj tri kao sveti broj, sedam kao broj savršenstva i četiri kao zemaljski) - PAKAO – užas, psovke, jauci, odvratna čudovišta, tama, krajolik je leden i močvaran;

najdramatičniji dio spjeva;Č ISTILIŠTE – sjetne i nostalgične duše; opuštena atmosfera podnebeskim plavetnilom; u čistilištu su stroge kazne, ali ne kao u paklu (ima nade za prosvjetljenjeduše)

- RAJ – blještavilo, osjećaj sloge i sreće u vječnom blaženstvu - Uraju Dante susreće Beatrice (njegova ljubav iz mladih dana). Ona simbolizira dobrotu i Božju ljubav. IKor - 11 -

Književnost kroz razdoblja - pjesnik je središnji lik (prorok i sudac) - srednjovjekovne značajke djela: simbolika brojeva, oblik djela kao alegorijskog putovanja - Renesansno je u djelu kritiziranje crkve i narodni jezik. Francesko Petrarka

- rodio se 1304 g. umro 1374 g.- talijanski pjesnik i humanist- pripada tl. nacionalnoj knjiž., razdoblje predrenesanse – 14. st.- nosio je lovorov vjenac – predstavljao je slavu njegovog pjesništva

- napisao jeKanconije r, to je zbirka ljubavnih pjesama, njih 366 posvećenih Lauri. Kanconijer je

podijeljen na dva dijela: prvi dio sadrži pjesme nastale za Laurina života a drugi dio pjesme nastale nakon njezine smrti. Važnost Kanconijera je da prvi puta u povijesti pjesništva zbirka pjesama bilježi unutarnji svijet čovjeka.

- Petrarkin (talijanski) sonet je sonet koji se sastoji od dvije katrene i dvije tercine.

- Petrarkist je stil koji je nastao oponašanjem Petrarke po osnovnim motivima i osjećajima (ljubav prema nedostižnoj i uzvišenoj ženi koja je izvor patnje) LXI. SONET - zove se Blažen nek dan je, mjesec, i ljeto - poznati sonet kojeg je prepjevao i naš poznati petrarkist Šiško Menčetić

- u tom sonetu pjesnik slavi trenutak kad je ugledao svoju gospu- ujedno slavi sve boli koje je pretrpio zbog nje- u zadnjoj strofi slavi pjesme koje su nastale zbog te ljubavi i slavu koju je zbog njih stekao – za

razliku od srednjeg vijeka kad se pjesnici nisu dopisivali jer se smatralo da je grijeh tražiti slavu - jezična i stilska analiza – nizanje veznika – ritmičnost; rima – ritmičnost i melodijoznost; ponavljanje riječi – ritmičnost; metafora

- napisan za života gđe Laure – tema – neuzvraćena ljubav- motivi – oči (stavile ga u ljubavno ropstvo); gorke suze- pjesnik se osamljuje jer ne želi da netko (osim prirode) vidi njegovu patnju- ljepota Laure – zlatne vlasi, sjajne oči koje su prema njemu krute, doživljava je kao anđela,

krepka, ističe glas, anđelica, boginja - čekanje – počinje mrziti svoje želje i nadanja - Amor – stalno vlada njime Giovanni Boccacio -talijanski pripovijedač i humanist -rođen je u Parizu, školovan u Napulju, a najveći dio života provodi u Firenzi gdje se bavi

književnošću-osim djela na latinskom jeziku, napisao je i niz djela na talijanskom-Homer mu je bio uzor-napisao je prvu Danteovu biografiju, a glavno djelo mu jeDekameron-mnogi kritičari su ga napadali, ali on je smatrao da su mu zavidni-slavi žene jer «one pružaju mnogo slatkih doživljaja», a o muškarcima govori da su licemjeri jer nežele priznati da im žene pružaju mnogo toga («Žene imaju veliku moć.»)-njega nisu nadahnle muze da piše o ženama, već same žene

DEKAMERON (grč. deka hemeron – deset dana)

-zbirka od 100 novela uokvirenih pričom o kugi koja je 1348. godine harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme pripovijedajući zanimljive priče. Priče su raznolike po duhu i sadržaju, no najčešća im je tema ljubav, stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i licemjerstvu.

Ikor - 12 - Književnost kroz razdoblja -Dekameron sadržava galeriju realistički vjerno i psihološki uvjerljivo opisanih likova iz svih društvenih slojeva, od trgovaca i prostitutki do predstavnika feudalaca i svećenstva. -zanimljivost fabule, jasan stil, osnovne su karakteristike Boccacciovih priča, koje su postale uzorom svim kasnijim novelistima. -teme Boccacciovih novela: 1.LJUBAV (nesretna, sretna, strasna, mahnita, neuzvraćena ljubav... )

2. DRUŠTVENA SREDINA I ODNOSI DRUŠTVENE SREDINE (preljub – zakon)

3. KARAKTERNE OSOBINE (dosjetljivost, okrutnost, oholost, snalažljivost...)-novele su nastale 1348. godine kad je Firenzu stigla kuga-kuga utječe na ponašanje ljudi (1. izoliraju se; 2. potpuno su razuzdani; 3. umjereni su)-narušavanje međuljudskih odnosa-likovi su renesansni ljudi, a ne srednjovjekovni jer se ne prepuštaju životnim nevoljama

PRIPOVJEDAČE NOVELA čini

-7 djevojaka između 18 i 28 godina i 3 mladića iznad 25 godina povukli su se iz Firenze gdje hara kuga; da bi prikratili vrijeme pričaju priče, a među sobom svakoga dana odabiru kralja i kraljicu koji će kao dužnost imati i zadatak da odaberu temu koja će se tog dana obrađivati.

-djevojke i mladići imaju svoja imena koja potpuno ili dijelom odgovaraju njihovim naravima -djevojke: PAMPINEA – bujna; FIAMMETTA – vatrena; FILOMENA - ona koja voli pjevanje; EMILIJA – laskavica, zamamljiva;LAU R ETTA – aluzija na Petrarkinu Lauru;NEIFILE – nanovo zaljubljena;ELISSA – zaljubljena) -mladići: PANFILO – sav u ljubavi, lik sretnog ljubavnika; FILOSTRATO – pobijeđen u ljubavi; DIONEO – ljubavnik Venere, tip razbludna mladića) -Boccacciove su novele zabavljale čitatelje, nasmijavale ih i pomagale im prevladati životne teškoće -HEDONIZAM – filozofski smjer prema kojem su ugodnost i uživanje najveće dobro i ideal. -poruga i satira najčešće su izraz čovjekove kritičnosti i slobodoumlja karakterističnoga za renesansu

6. RENESANSA - ponovno rađanje, preporod - novi književni preporod – 16. st. – ITALIJA (zahvaća cijelu E.) - preporod u književnosti – uzor postaje antika (rimska i grčka knjiž.) – oponašanje antičkih uzora

Vergilije (Eneida), Plaut, Terencije (komedija), Biblija- uspostava novih estetičkih ideala ljepote, savršenstva ujetnosti- sloboda čovjekovog stvaralačkog duha- pisanje pučkim jezikom koji zamjenjuje latinski (poštuju pravila pisanja po uzoru na antiku)- stvaranje nacionalnih knjiž. – širi se čitateljski krug- knjiž. je u doba renesanse doživjela procvat (i lik., i arhit. i glazb. doživljavaju procvat)

LIRIKA - petrarkistička, ljubavna (žena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconjeri i zbirke posvećene

jednoj ženi- religiozna – posvećeni Mariji; bukolička lirika – uživanje u prirodi- zabavna – humoristička, satirička; maskerate – pokladne pjesme; pjesme namjenjene

prijateljima; najviše se pišu soneti – uzor u antici EPIKA - pišu se epovi (uzor – Vergilijeva Eneida) - biblijski epovi – tema iz Biblije - viteški epovi – ARIOSTO – talijanski renesansni pjesnik Bijesni Orlando (djelo bez gl. junaka i gl. radnje – opisuje ljubav, gospe, borbe i vitezove – nastavak Boiardovog djela Zaljubljeni Orlando) ROMAN - viteški, pastirski i pikarski romani - viteški – još iz sred. vijeka – vitez lutalica (prikaz renesansnog čovjeka), slobodna duha - pikarski – u renesansi – gl. lik je simpatičan protuha, lutalica i varalica koji luta svijetom – kritizira vrijeme, kroz život se probija svojom voljom i inteligencijom - pastirski – gl. likovi pastiri – idila, gl. tema ljubav – pastirski romani su uzor današnjih ljubića – popularna djela DRAMSKE VRSTE

- uzori iz antike – Plaut, Terencije (komediografi)- učena komedija slijedi dramaturgiju iz antike – petčinova, simetrija likova, stalni likovi- pastorale (pastirske igre) – svijet pastira, idilična priroda, pjesme i ples zaljubljenika- komediografija – promiče poruke aktivizma, pobjede novog mladog naraštaja, izrugiva ljudske

mane i poroke, kritizira postojeće društvene obićaje, oslobaža od predrasuda - div dramskog stvaralaštva – Shakespeare – koji je čovječanstvu dao niz djela neprolazne trajnosti ESEJ – Michael Montaigne – nova književna vrsta (Eseji, 1580) – kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuje različita tematika, uključuje razmišljanje i zaključivanje, sadrži osnovni stav pisca, karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraživanju WILLIAM SHAKESPEARE - engleski pjenik i dramatičar (najveći dramski stvaralac svjetske književnosti) - rođen i umor u Stratford-on-Avonu - stiže u London – glumac, redatelj, pisac kazališnih komada - suvlasnik poznatog kazališta Globe - napisao 36 ili 37 drama – tzv. kraljevske drame (historije), komedije, tragedije, romantične igre i poeme, te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1 distih) IKor - 14 -

Književnost kroz razdoblja

- teme uzima iz antičke povijesti, srednjovjekovne kronike i legende, iz renesansne novelistike, izpričanja suvremenika, te je ulio i dah stvarnog života, stvorio galeriju nezaboravnih, vječnihlikova (Cezar, Hamlet i Ofelija, Romeo i Julija)

- u svojim djelima iskazuje veliko mnoštvo osjećaja koji se rađaju u čovjeku HAMLET - 1600. – 16001. godine - TEMA – nesretna sudbina danskog kraljevića Hamleta kojemu je za njegove odsutnosti stric

ubio oca, oženio se majkom i zasjeo na prijestolje- jedna od najpotresnijih trageija u cjelokupnoj književnosti – na završetku svi stradaju- pokretač radnje – Hamletova želja za osvetom zbog smrti oca- problematika – pitanja ljudske egzistencije – o pravdi i krivnji (dijalog Hamlet X duh oca – duh

želi izvršenje pravde zbog ubojstva); o životu i o smrti; o vjernosti i izdaji; o ljubavi i mržnji - Hamlet raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske egzistencije – o mogućnostima spoznaje

apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome te o odnosu prema ocu, majci, ženi- HAMLET – renesansan čovjek- slobodouman – individualist (slobodno odlučuje i zaključuje, nitko ga ne sputava); divi se

prirodi; doživljaj čovjeka; kritičan je prema majci i prema sebi; nema predrasuda prema staležu (dobar je prema nišem sloju); kritizira nepoštenje

- kritizira dvojranine koji nemaju svoje ja (ruga im se zato što potvrđuju sve što kažu njihovi gospodari – neinteligentni i nekritički primaju sve što njihovi gosp. kažu)

- melankoličan i bolan doživljaj svijeta (svijet – bljutav, dosadan, prazan, neopljevljen vrt ukojem je otrovno bilje) – suprotnost prema renes. doživljaju svijeta, gnjusan, nepodnosinepravdu i sramotu, prezire svijet, svijet kao tamnica (Danska), razočaran svijetom = iznosi svojstav, toliko je opterečen problemima da bi najradije da ga nema, nitko mu ne pružazadovoljstvo, puno hulja, propalica, kritizira brak

- doživljaj čovjeka – remek-djelo, plemenitost uma, neizmjernost sposobnosti, skladan izgled ljepota

- doživljaj žene – kritizira ženu i šminkanje (to nije ono lice koje ona nosi, stvara masku) oštardoživljaj žene (Krhkosti – ime ti je žena!), ženska ljubav je kratka – nestabilnost ž. ljubavi,prolaznost ženske ljepote

- iako tragedija ima mnogo događaja, u njoj nema prave dramske napetosti, jer nam je istina o očevu ubojstvu i potrebi osvete iskazana već na samome početku - težište djela stavljeno je na prikaz psihološkog stanja glavnog lika, koji se razapet sumnjama stalno koleba i odgađa izvršenje osvete MIGUEL CERVANTES

- najveći špan. pripovjedač iz doba renesanse (točnije iz raszdoblja prijelaza iz renesanse u barok)- zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem započinje svog don Quijotea- uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka Uzorite

novele - najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche – koji je napisan u dva dijela –

najprevođenija poslije Biblije- zamišljen je kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane- jednostavan, zdrav i topao humor kojim je prožeto čitavo djelo i koji nezadrživo nasmijava i

današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humorizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE

- TEMA – doživljaji osiromašenog seoskog plemića Alonsa Quijose koji želi biti vitez skitnica - kao pravi vitez skitnica daje si ime (Don Quijote od Manche), pronalazi perjanika i štitonošu (Sancho Panza), konja kojem daje ime Rocinante (kljuse), uzima opremu (bojnu pradjedovsku) te pronalazi damu kojoj daje ime Dulcinea od Tobosa Ikor - 15 - Književnost kroz razdoblja - DON QUIJOTE OD MANCHE – simbol ljudske tragike, utjelovljenje ljudskog sna i

bezumnosti, stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostižne ideale (onželi uspostavitikraljevstvo pravde, ispravljati krivice, želi osvečivati nepravdu, pomagati bespomoćnima, boritise protiv zla i nepravde te braniti nemoćne

- ujedno simbolizira hrabrost, upornost i poštenje - Alonso čita viteške romane koji su mu poremetili razum (krčma – dvorac, vjetrenjače – divovi,

prostitutke – bajne djeve, fratri – izdajnička bagra)- beskrajno je uporan u izvršavanju svojeg cilja, želi pomoći- umro je kao plemić, došao je k pameti- DONKIHOTIZAM – Don Quijoteov pogled na svijet, njegovo shvaćanje života koji znači

besmislen i smiješan pothvat

- stavlja u odnos-sukob suprotnosti (dva različita svijeta) - don Quijote od Manche (ludost, ideal,mašta, bezumna smionost, žrtvovanje) X Sancho Panza (razum, sebičnost, stvarnost, oprez,lukavost)

- idealn - svaki čovjek je slobodan zato što je tako stvoren od Boga i prirode; Lijepa riječ otvara mnoga vrata, a ružna nijedna. – roman pun mudrih izreka - humor je bitno obilježje romana - Cervantes je narodni mudrac koji progovara preko lika Sancha Panze - Sancho je seljak, čestit čovjek, don Quijoteov konjušar, Don Quijoteov glas razuma koji mu pokušava pomoći da se iz svijeta mašte vrati u stvarnost - preko njegovog lika Cervantes se obrača svijetu