knjiga 27 ipak i o - fibra · režima. pored toga, nije mi bila neka posebna namjera ismijavati...

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Knjiga

27

FoResT&TaRdiIpak i Ovdje

Orka_27_Ipak_i_ovdje_KB.indd 1 5.4.2012. 15:02:26

*Scenarij Jean-Claude Forest

Crtež Jacques Tardi *

Originalno izdanjeici même (1979)

Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Goran MarinićLektura Aleksandar Gucunski

Dizajn Melina Mikulić, Studio grafičkih ideja d.o.o.

Tisak Akd d.o.o.Naklada 500 primjerakaISBN 978-953-321-077-3

*Copyright © Casterman,

Bruxelles (1979)All rights reserved.

*Zagreb, svibanj 2012.

This project has been funded with support from the European Commission. This publication reflects

the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may

be made of the information contained therein.

Knjiga

27

FoResT&TaRdiIpak i Ovdje


Kao i svi drugi ljudi, imam političke stavove. Oni su sastavljeni od kompromisa i prilagodbi između atavističkog romantizma — koji podržava moju sklonost slobodi, jednakosti prava, socijalnoj pravdi, poštovanju pojedinaca — i propinjanja mog egoizma, koji drage volje okreće retrovizor

nostalgije prema kicoškoj eleganciji koja ne mari za jade svijeta i koja cijeni nepristupačnost.

No ne pripisujte mi ono što nisam napisao. I nemojte implicitnim ili eksplicitnim dodacima prerušavati Tardijevo slaganje slika (skoro sam rekao režiju). Ne gledajte na Ipak i ovdje kao pamflet, satiru našeg društva ili predstavnika njegova političkog režima. Pored toga, nije mi bila neka posebna namjera ismijavati vezanost za vlasništvo. Ako ta vezanost ovdje dovodi do grotesknih situacija, princip je isti kao u slučaju politike, zakonskih propisa, trgovine mješovitom robom ili razvrata, uloga je nečasnih običaja te vezanosti poslužiti naraciji, intrizi čiji je temelj drugdje, i koja bi, po meni, trebala govoriti o nečemu posve drugom.

Stoga upozorenja. Zar se toliko bojim da će me se krivo shvatiti?

Pokušajmo biti jasni. Satira je — lijeva, desna ili ona potpuno u centru — svakako francuski žanr. Oduvijek je u modi, nikad je se nije smatralo neukusnom. Publika joj je omogućila opravdani uspjeh. Uglavnom, pristojna bilanca. Eto, sad je jasno.

Stvari koje nisu toliko jasne su ostatak, koji dolazi sa svim vrstama etiketa ili bez njih, i značenje koje trenutno iščitavamo.

Uvod


Hoću reći da se danas tradiciji i kulturnim navikama, koje čitatelja stalno potiču na razmišljanje, pridružuje sve snažniji poticaj da u najsitnijoj ideji, najsitnijoj priči tražimo pouku, jasno ili skriveno uobličenu ideju. Dakle, čitatelju je potrebna prilična duševna

nezavisnost da se veže za samu priču i da, odbacivši indoktrinaciju, ne uživa ni u čemu osim u šarmu situacija i u iznenađenju razvojem događaja, ako već ne u snu koji se izravno nudi.

Ipak, dodajmo da bi bilo neutemeljeno kritizirati tu vrstu usmjerenog čitanja. Prije treba kriviti određenu vrstu pisanja, budući da se danas često posljedicu gura prije uzroka, to jest, ideologiju prije mašte. Ne dolaze stavovi i slogani prije onog što se osjeti i proživi.

U svakom slučaju, danas je čitanje stripova podvrgnuto istom režimu kao i druge vrste izričaja, a možda i još više, budući da je tisak prva podrška stripu. To je štivo prilično lijevih pogleda: posebno odgovara, pomoću privida ili unatoč njima, u njemu nalaziti „socijalno“.

Takvo “grčevito” čitanje može biti rizično za strip i za one koji ga vole; autori i čitatelji u istom su čamcu, zaslijepljeni i bačeni na zajedničke veslačke klupe, na kojima ih pomalo zaglupljuju svakim zaveslajem.

Dakle, o čemu se radi u Ipak i ovdje? Koji je njegov smisao? I gdje se nalazi?... Jer, u svemu je smisao ono što najmanje nedostaje.

Vjerujem da smisao treba tražiti u mojoj opčinjenosti mehanikom stvari. Rečeno krajnje jednostavno, svjetskim strojem. Od onoga što znamo do onoga što nagađamo, od sigurnosti do naslućivanja — konstrukcije i intrige, hir slabo vjerojatnih povezanosti, sićušnih i neprimjetnih, ali presudnih skretanja, lažnih sreća, stvarnih iluzija, prezirne i apsurdne pompe, savršenih misterija. Uostalom, prilično me smiruje što se čovjekovim planovima sudbina — slijepa mašinerija, vjerojatno anonimna — suprotstavlja sadističkim humorom, neobično ljudskim. U tome vidim neku pretpostavku smisla u pozadini onoga što ga nema i što me iz tog razloga očarava istovremeno s izazivanjem gađenja.

Uglavnom, ovu priču izvukao sam iz svega onoga što nema smisla, ali što bi ga moglo imati. Argument je tanak, u redu. Ali intriga je bogata, a priča obilna. Također mi se čini da sam pokušao biti smiješan. Ali zato je tu bio Tardi, koji mi je pomagao da ne pretjerujem. Srećom.

Što još reći? (Ah, da! Ali to je previše osobno.) Htio bih naglasiti ogromno zadovoljstvo koje mi je pružilo povezivanje Ograđene Zemlje s ostatkom svijeta, ograničenog s beskonačnim, unutrašnjeg s vanjskim, pomoću ove niti: Julieinog pišanja.

Pored toga, što se tiče snalaženja, Ipak i ovdje izvukao je korist od uvjeta koji naglašavaju stalan razvoj stripa. (Budući da smo negdje u pedesetima objavili svoju prvu seriju, stalo nam je istaknuti te stvari, iako ostavljam dojam kako se ponavljam.)

Da budemo precizni, bili smo pošteđeni većine pravila koja se stripu nameću iz uredničkih ili ekonomskih razloga. Vrag odnio podjelu na redovne epizode s lažnim krajevima, ograničen broj stranica, junake i one koji to nisu. Vrag posebno odnio ono najgore ( jer je najneiskrenije) od robovanja, robovanje koje autore vodi do vezivanja za jasno definiran žanr, svrstavanje u klasu: znanstvenu fantastiku, komediju, pustolovinu, erotiku itd.


možda samo jedno pravilo koje je funkcioniralo na realizacijskoj razini. Radeći bez zaštitne mreže, bez mogućih žaljenja jer ga, za razliku od romana i kazališnog komada, možemo ponovo preraditi nakon što napišemo riječ „kraj“, Ovdje i ipak stvoren

je, poput većine stripova danas, prema praksi koja podsjeća na nekadašnje romane u nastavcima iz novina, što znači prema „isporuci“. Čim bi neko poglavlje bilo dovršeno, slalo ga se magazinu (À Suivre), urezivalo, tiskalo, objavljivalo.

Kakvi god bili rizici, ja sam osobno osjećao nekakvu pohotu za takvim načinom rada koji se odvijao iz dana u dan i sadržavao finalno spajanje niti koje su se tijekom putovanja zamrsile uslijed hirova vjetra.

Tardi je dijelio to zadovoljstvo, to znam. Ali nas smo dvojica nesumnjivo imali još puno zajedničkih točaka. Zanimanje — taj teško opisivi zanat. Duh i metode koje su nas vodile u zanatskoj izvedbi, bez obzira radilo se o tekstu ili o crtežu.

To zajedničko gledište, kad se doda činjenici da smo obojica pisali i crtali te se upuštali u razne stvari više slijedeći vlastitu maštu nego iz taktičkih razloga nesumnjivo objašnjava naš način rada. Posebno koliko smo malo riječi izmijenili o Ipak i ovdje tijekom i prije realizacije. Nesumnjivo smo bili uvjereni da je srž rečena kroz samu našu odluku da zajedno napravimo jednu seriju, ili da će se istovremeno izražavati kroz moj tekst i njegov crtež. Ukratko, godina dana, bez ijedne rasprave o scenariju ili njegovu pretakanju u crteže. Nikakav brainstorming Tardija i Foresta. Do naših je susreta dolazilo u ritmu isporuke svakog poglavlja, a cilj su im bili potencijalna glancanja teksta ili crteža, eto, to je sve.

Podrazumijeva se da bismo ipak raspravljali uz čašicu. Ali to su bile priče o vremenu, ženama ili smo, kao što to čini čitav svijet, kritizirali druge.

Istina, u više je navrata Tardi osjetio sitne nalete mržnje prema meni — potpuno razumljive negdje u 3 ujutro, kad treba predati još 4 ili 6 stranica do 18 sati toga dana. Ali crtač je uvijek bio ljubazan da mi to ne kaže prije nego što je odspavao i vratio životnu radost.

Što se mene tiče, htio bih naglasiti nešto važno u vezi s Tardijem. Ideja za Ipak i ovdje stara je dobrih tuce godina (u početku je bila filmski scenarij). Dakle, likovi su imali na raspolaganju puno vremena da mi nametnu svoje konture i crte lica, često posuđene od stvarnih osoba koje sam na neki način poznavao. Sad, bilo je dovoljno da mi Tardi, s nekoliko brzih poteza, i onom ekonomičnošću po kojoj je poznat, dâ svoju verziju pa da moji likovi već od svoje prve pojave u pasici izgube svoj prijašnji izgled. Ginjol koji uzima novu masku, masku koja se iznutra blisko stapala sa starom, ali čije nove crte i šminka imaju onu sigurnost koja briše čak i sjećanje na drevne grimase.

Meni to nije bila nikakva frustracija. Upravo suprotno, osjećaj sigurnosti. I to iz dva razloga. Prvi: ako me je Tardi toliko impresionirao svojom verzijom likova, bilo je to zato što ih je razumio jednako dobro kao i ja. Drugi: nisam više bio sâm s tim fanaticima. Mogao sam lako smatrati da smo obojica bili odgovorni za to, i to jednako, jer se sad radilo o našem Arthuru Ipak, našem Prodavaču, našem Predsjedniku, našoj Julie...

· j e a n - c l a u d e f o r e s t


Prvo poglavlje

OgrAđEnazeMlja


9

Želite li nešto popit i?

Eto, ako baš inzist i-

rate...

Ne sjećam se da sam inzist irao, a ne sjećam se ni da sam ikada

shvat io zašto ljudi toliko piju... Pitam se hoće li mi jednoga dana netko

objasnit i što je to u vinu...

Vino i ulje meni su isto... Od vina ljudi gube glavu, kao što od ulja gube t lo

pod nogama!

Kako raspravljat i s ljudima koji se gube i koji mi bez razloga kažu da in-zist iram... Zašto mi ne kažu

da sam tvrdoglav?


10

A pr ije nego što sam držao zidarsku žlicu za vas, držao

sam je za vašu jadnu majku...

Stoga vas ja ne nadzirem, ja PAZIM!

Još jednu kapljicu?

Aha!

Na vašem mjestu, JA BIH

PRODAO!NIKADA!

Dobro, čujte još ovo, gospon... Nisam baš u poziciji da vam

dajem savjete... Vi ste tamo gore, stojite na zidu, a ja sam dolje... ispod... Ali nije

važno, svejedno ću vam reći što mislim...

Onda, zašto baš morate bit i ovdje i nadzirat i sve što

radim, kao da provodim najveći

dio svog vremena vr teći palčeve?

Gospodine IPAK, trebam vam

nešto reći... Nešto što nije jako važno... Ali

što me ozbiljno muči: miješanje cementa, gustog ili r ijetkog

(ovisno o okolnost i-ma), slaganje cigli jedne na drugu, i

tako dalje... Sve je to moj posao...

Shvat ite me, održavanje zidova moja je dužnost... Ako se jedan kamen

odvoji pa ubije život inju ili dijete, ja sam odgovoran: a u slučaju najsitnije nesreće, ONI će me

pokušat i ot jerat i sa zidova...


11

Pr ijatelju, lako je bit i pametan kad se radi o tuđem poslu...

Ali kad se već pet ljate,

barem se malo uput ite...

...Uklonite zidove i imat ćete samo jedno i jedinstveno područje:

MORNEMONT!

MORNEMONT je početkom stoljeća cijeli pr ipadao mojoj

obitelji...

Ti ljudi, naša rodbina po bračnoj liniji – tragičnoj liniji – povezali su se na najpodliji način kako bi obor ili mog oca,

a pr ije njega i moga djeda...

Ukrali su mi MORNEMONT!

Znam, znam...

Ono što ne znate je da situacija

nije ista kakva je bila pr ije dvade-set godina: već

predugo ih pr ljavi interesi pot iču na međusobnu ženidbu... pa

su njihova legla degener ici!

Uzmite sve ove brjegove, ovaj na komadiće podijeljen kraj, raskomadan kao život inja u

klaonici, njegova imanja poput odrezaka, koja se pružaju od jezera do

rubova Machepaillea!

Nakon niza svađa

sa susjedima oko bijednih komadića

zemlje, moja je obitelj morala pokrenut i beskrajni niz par nica – poganih

procesa, loše pokrenut ih i loše

vođenih – pa smo izgubili...

I malo-pomalo cijelo je imanje promijenilo

vlasnika!


12

Pr ije zime, zaht ijevat ću reviziju par nica koje su moji preci izgubili...

To bi me začudilo, gospo-

dine...

KAKO TO MISlITE, to bi vas začudilo? Imam dobre odvjet-nike: ništa mi ne preostaje, oni su mi omogućili da se vrat im u posjed zidova svih imanja...

BEZ IZNIMKE! Odsad moji ne-pr ijatelji mogu iz domova izlazit i samo kroz mali broj vrata, a ja ih

sva kontroliram!

Na neki način vi ste

vratar...

Ušut ite, vi ništa ne shvaćate...

Nego, čujem malo ner voznu zvonjavu... Negdje vam zvone, go-

spon!

Ti ljudi imaju zemlju... Ja imam zidove!

Ne mogu ni ulazit i ni izlazit i iz svojih domova, a da mi ne plate pravo prolaza... A kad sam loše raspoložen... kad

ne želim čut i, samo neka vuku uže! Zatvorena vrata i zaključane

kapije!

Njihova su djeca

degener ici, per-ver t it i i sušičavci, eto što su! A ja, ARTHUR IPAK,

ja sam zdrav! Oni trunu, a ja proma-tram i bogat im

se!


13

Dobro... Dobro!

Vrag odnio to zvono i tu

ženu!

No, može li? Rekao sam da želim dobit i novac PRIJE

otvaranja kapije...

I zašto vaša žena nastavlja zvonit i i

lajat i?

Pa da pozove pse,

zaboga!

Stižem!


14

Možeš krenut i, Rober te, IPAK će se zabavljat i... Čujem pse... Čujem ih!

Prestani s t im imit iranjem pasa, Françoise,

dobro znaš da nikad ne uspiješ... dugo izdržat i

to wOUAP! wOUAP! ... i da na

kraju kašlješ!

Odvratna ženturača...

Sljedeći put ću radije slomi-t i nogu nego doći otvor i-

t i... Ili izgubit i ključeve... ili

se pravit i da ne čujem... ili bit i blesav pa ot ići

drugdje otvor it i!

Eto, to treba uradit i... Bit i GlUH i GlUP... I bacit i ključeve u jezero!

A za to vr ijeme,

zvono zvoni, a star i se još

drži!

Znam, ima jedan problem! NEMA

KlJUČEVA, NEMA lOVE! Za početak...

A onda će me jednoga

dana snaći hitac iz lovačke puške... BANG! Onako, kao slučajno...

NEZGODA!

Michelotovo zvono! lako ga je prepoznat i...

Zvuči gadno! Napu-klo je... Jednog će se dana potpu-

no razbit i! Kao star i Michelot, onaj

koji već deset godina treba

umr ijet i...


15

Sranje, pada kiša!

Od kiše zidovi postaju skliski...

Jednom ću gadno tre-

snut i... I slomit i nogu... Pa će me požderat i njihovi razjareni

psi!

Nisam se trebao šetat i bez kišobrana... Mrzim se... Ako slučajno uhvat im prehladu, ako se slučajno razbolim... Bože

dragi! Ne usuđujem se ni pomislit i na

to...

Izdržljiv sam, u redu... ali bez kišobrana, bez ičega toplog preko leđa,

ovako navečer dok pada kiša... Preglupo je, to se zove tražit i

nevolju!

Ako se razbolim, ako dobijem grozni-cu, na kraju ću se poskliznut i, slet jet i s nekog zida... Past ću među njih, na tu

prokletu zemlju koju su mi ukrali!


16

Uvijek sam imao dojam da ću slomit i ključnu kost,

jedne večer i po gadnom vremenu, poput ovoga!...

U svakom slučaju, neću se više moći

micat i...

Doći će me pogledat i, malo će se zabavit i, ali neće me

dotaknut i... Ne odmah...

...trebat će mi dani da oslabim na

hladnoći i vlazi... A na kraju, kad budem toliko slab da više

neću moći pomaknut i ni mali prst...

...da se uopće neću moći

pomaknut i, ni go-vor it i, ni psovat i...

tada će pust it i svoje pse!

Jednog ću dana past i, to je sigur no!

Pa ću tamo gdje padnem ležat i k’o budala i plakat i nad svojom slomljenom

nogom ili pipkat i ključnu kost !


17

Psi su dresirani... Neće me uhvat it i za gr lo...

Jest će me malo-pomalo... Pr vo prste na nogama, zat im ruke... pa onda nos, pr vo

samo vršak...

...A zat im pišu!... Jer će mi svući hlače, uspr kos

slomljenoj nozi ili ključnoj kost i... Svući će mi hlače, zato da mi njihovi džukci

pojedu pišu!

Jednostavno ne smijem

past i, poskliznut i se ili razboljet i, to je sve!


18

Vratar je mr tav!

Predložio sam im da me plaćaju t jedno... u obliku pretplate... Da ostavim otvorena vrata u zamjenu za t jednu plaću... S jedne strane, to bi im odgovaralo... ali njima je draže gledat i me kako trčim, danju i noću, po svakakvom vremenu, i da me plaćaju sitnišem, žele pokazat i koliko me ne vole!

CRKNUT sam! Previše

crknut... Nemam više snage za telefoniranje... Mama, oprost i

mi!

Za danas je gotovo! Noćas

slobodno neka probaju zvonit i... Vratar

je u svojoj gajbi i ne izlazi

iz nje!


19

Čekat će, jer ima drugih stvar i koje ne mogu

čekat i...

KONAČNO! Nisam više mislio

da će bit i ičega!

Svejedno... Zapravo osjećam da će bit i lijepo...

EVO! EVO!

Konačno ste se pojavili, budalo! Dok sam vas čekao, motor se

pregr ijao! Sigur no je ot išao remen.

BOŽE! Da, BOŽE... Zašto da ne!

Neka jutra su takva... Kad od zore sve krene. Vjerujem da više ne vjerujem u

Boga...


20

Već podne!Očito kasni! Kladim se da još nije ni

krenuo s druge obale...

AH! Ipak!

Onda, gospodine IPAK,

jesmo li gladni danas?


21

Znate da ja nikada nisam gladan!

Kakva je to opse-sija s vječnim postavljanjem

ist ih pitanja? Zato da dobijete iste

odgovore?Ah! Molim

vas, oprost ite! Moje pamćenje je

grozno!

Dobro, imam šunke, domaće...

i sve vrste sireva... također

domaćih... I svježeg povrća...

domaćeg...

U konzer vi?

Tr iput više? O čemu vi to?

Zamislite život bez bijelog graha s mesom, gospodine IPAK, bez plina i bez

aspir ina...

...ali kad vam kažem „zamislite“..., pazite, ne mislim pod t im

ništa! Ne smatrate me valjda toliko blesavim da tražim tako nešto,

posebno ne od nekog kupca!

...iz vr ta! Dobro,

to mi ništa ne znači, žao mi je! Dajte mi samo tr i uobičajene konzer ve

bijelog graha s mesom...

špinat u konzer-vi... i džem i med...

Ne pravite se pametni... Dajte mi što želim, i samo još nešto da vam kažem. Plaćam vaš bijeli grah tr iput

više nego što stoji. Zauzvrat, možete li bit i nasmiješeni i

ljubazni?

Pa onda da ja vama kažem

nešto, gospodine IPAK, a to je da vi imate veliku sreću što ja postojim, i što se na granici MOR-NEMONTA nalazi ovo jezero... Da nije tako, ne bi bilo ni bijeloga graha s mesom, ni aspir ina, ni plina... Ničega! BlOKADA! Jer vaši pr ijatelji,

hoću reći, „vlasnici“, ne dopuštaju pr istup nikome, osim kad to njima paše... JASNO?


22

Kupci su svet inja, treba bit i pažljiv... Dovoljna je sitnica i nema se ni za jelo, ni za piće... I hop!

Kao što bi neki rekli, posljedica je propast

prodavača!

Male zvijer i koje se penju, penju!

Imajte u vidu da se možda

varam... Ono što vr ijedi na jednoj strani jezera ne vr ijedi nužno na drugoj... Svega ima na svijetu. Čak i ljudi poput vas i seoca poput vašega... A

takvih nema dva slična.

Vidite, sve je povezano! U tome je bit, gospodine IPAK,

sve se drži! A budući da se dobro drži, ne treba

ništa dirat i... A da bi se izbjeglo diranje, treba šut jet i, svakako treba šut jet i; r iječi mogu

naštet it i!

Pazite, kažem vam: „r iječi mogu naštet it i“,

ali s druge strane, t išina nije ništa

bolja! Tišina je dosa-da, sumnja, gangrena, male zvijer i koje

se penju, penju...


23

Usprkos tome, vidio sam svašta otkad radim na ovom jezeru, kažem na ovom, jer pr ije njega bio

sam na Ženevskom jezeru...

Svaka generacija ima svoju etapu i svoje

jezero... „UVIJEK NA ZA-PAD!“, tako glasi obiteljsko geslo. Moj se djed rodio na obalama Balatona, ali s majčine strane dolazimo s

Bajkalskog jezera...

A što vam je neobično na ovom

jezeru ovdje?

Na jezeru? Ništa... Ali u

vašem seocu, u MORNEMONTU,

to je druga pr iča...

Ah, da?

Uzmite za pr imjer promet: nema komu-nalnih cesta,

čak ni seoskih staza, samo

prolazi između imanja... Gustave MORlEBOEUF daje Augusteu MICHElOTU

pravo prelaska preko svojih

zemalja, ovaj mu uzvraća jednako za svoje polje djeteline...

...Ista je slika kod GANDElUTOVIH i POUIllERO-NOVIH i tako dalje... Vi, go-

spodine IPAK, tu gore za sitniš otvarate i zatvarate vrata i kapije,

kao niz vent ila...

Moja obitelj dolazi s Istoka, iz Mađarske, pa i dalje... Švicarska je

bila jedna etapa, etapa moga oca!


24

...Tako se ovaj sustav MORNE-MONTA hrani i diše... Isto tako svaki dan koji prođe poveća

svot icu ispod vašeg madraca, gospodine IPAK!

Što mi zapravo želite reći?

Što želim reći? Ma što ja znam, na kraju krajeva?

Ovdje se uvijek potrudite da

mi stvor ite zbrku u glavi!


25

Halo, mama? Ja sam... Kao i

inače... Kažem: ist i su kao i inače... GANDElU-TOVI su napravili rupu u zidu... Kažu da je bila

nezgoda. Neki ka-mion... Popust ile su mu kočnice... Otada prolaze

kako hoće... Molim?

...Da, javljeno je Savjetniku

ROUBIllARDU... Naravno... siguran je da sam u pra-

vu... Dolazi sutra...

...Rekao sam da dolazi sutra...

da... da...


26


27


Drugo poglavlje

Julie


31

PODNE!

Od jutros u šest sat i ni r iječi, ni

sloga, ničega! Ovaj put pozivam zid

da svjedoči, t išina traje šest sat i...

Kad hoću, mogu! Tko mi bude ht io iščupat i r iječ, pr ije

će mi iščupat i jezik...

...jer ja govor im, neka pr ičaju među

sobom što hoće... Govor im sam sa sobom i kažem

STVARI– a da ni sam toga ne budem svjestan – a oni se smješkaju, kako se čini, ali također se čini da im se to istovremeno gadi...

Tako sa sobom ili sa svojim stopalima razgovara samo žena kojoj su se pomiješali

kliker i...


32

...jer, kažu, dok hodam, obraćam se svojim stopalima...

Gledam svoja stopala... (Volim znat i kamo

ih spuštam) i, uostalom, razgovaram s njima;

eto, ist ina je!

Dodat ću da ni moja stopala, ni zid ispod njih ne čuju ni r iječ

moga govora, vidim to, vjerujem očima ... Da bi se čulo, treba slušat i. (Bar malo...) Nekako sumnjam da su moja

stopala ili zid naćulili uši...

...a da ja to ne opažam! Ne bih isto rekao

za sve ove lopove – koaliciju gadova – koji stalno moraju držat i nekoga od svojih u

zasjedi...


33

...Ima ih koji se skr ivaju u sjeni ili u šikar i i koji koračaju (ispod mene) poput

kuna ili kr t ica...

A ima ih i drugih, onih koji se prave

nevinašca!

Izgledam li ja dovoljno kao nevinašce, go-

spodine IPAK, ne nalikujem na kunu

ili kr t icu?

Ne izgledate izrazito podmuklo, ali ni posebno nevino... Što se ljudi koji nikako ne izgledaju t iče,

u njih ne gajim manje nepovjerenja nego u

druge, možda čak i više!


34

Zabavno, a što se mene t iče, nije da vam nešto jako ne

vjerujem... Zapravo, da budem precizan, uopće ne gajim

nepovjerenje prema vama, a ipak...

Ipak, kad stojim tamo, leđima prema zidu i potpuno obuzet slikanjem ili pretva-

ranjem da slikam... I kad vas čujem da pr ilazite pr igušenim

korakom – jer to vam se događa, jako ste ponosni što

pr igušujete hod...

Kakvu ciglu? Kakva je to ideja!

Bah! Vrag odnio i to s ciglom! Iskreno, više ne pr idajem značaj ničemu osim slikanju... A opet,

mrzim slikanje i nedjeljne slikare... A u mojoj dobi nedjelja je sedam dana u t jednu... Mrzim stvar i koje

se ponavljaju, poput staraca koji se stalno

ponavljaju...

Aha, cigle koje otpadaju!

...zapitam se, pa si

kažem: možda će mi sada poslat i

tu ciglu u glavu!


35

Čekajte! Što sad! Sli-

karstvo vas nikad nije dovodilo u isku- šenje?

Držite, uzmite moje

platno, kistove, sav moj pr ibor... PA PROBAJTE I

VIDITE!

Vidjet ćete glave svojih nepr ijatelja... Napr imjer, moga

sina, njegovu ženu, moju ženu... Moja je nepokretna pa ne izlazi iz kuće, ali sa svog prozora vidi sve – ukrala mi je mor nar ički dalekozor i više

ga ne ispušta...

Ah! Može se reći da se dobro razumiju u to kako da mi zagorčavaju život !

Nikad im ne nedosta-je ideja...

Kakvo je to pitanje! Vidi se da

svoje vr ijeme niste gubili na jur njavu sa sjevera na jug

i s istoka na zapad! Ah! Kad bih iz MORNE-MONTA uspio ot jerat i sve lopove, tada,

očito, ne kažem da me ne bi dovelo!

Da vidim što? Ništa neću

vidjet i... Ovdje se nema što vidje-

t i, osim onoga što vidim svakodnevno i što nije smiješno...

U svakom slučaju, ako postavite taj slikarski stalak s druge strane ograđene zemlje,

nekako će vas nanjušit i... A kad otkr ije tu budalu od vratara kako bezočnim

potezima laganog kista na platno stavlja sitne poteze žute, veronske zelene, ah!

Kakav će to bit i događaj! Kakav skandal! Ona je od toga sposobna

napravit i skandal...


36

Napuštam te, mama... Moram... Čujem

kako zvoni zvono GANDE-lUTOVIH... S obzirom na

ovo pasje vr ijeme, čovjek bi pomislio da to rade

namjer no!

Bukva SERGY-MERIVA-lOVIH! Morala je

past i jednoga dana, ali baš danas...

Pogano! Pogano! Pogano!

Draže mi je ne mislit i na štete!

Rupa u zidu nije važna... Vidio sam ih

još... Ali ako je oštećen dvorac MAIllARDOVIH...

Ako je vrh dr veta dotaknuo fasadu ili rub krova... I nešto

uništ io! Draže mi je ne mislit i na štete, ali

trebam znat i!


37

Kad su pravi vragovi za svalji-vanje odgovor nost i na mene,

svi su jednako podli! Ova bukva nije izniknu-la jučer... Ima dobro stoljeće što se pojavila uz star i kameni zid koji je postao granica

između MERIVAlOVIH i GANDElUTOVIH... Pa se star i zid počeo naginjat i i gurat i stablo, te je stablo, takoreći, crknulo od njega... Tako

se može reći da je zid svojim guranjem pr ijet io smrću stablu, eto, to je njihova verzija... Svijet

je naopak!


38

Rekao sam: „Večeras slabo čujem... Da...

loše... Oluja je... Ne, kiša više ne pada!“

...Morat ću pre-kinut i... više ne čujem... Što da

uradim?

...Odmah ću leći... Jedva se držim na

nogama... laku noć, mama...

...Jesam li dobar dječak? Već jako dugo sam dobar

dječak, mama...


39

GANDElUTOVI, MICHElOTOVI, majka lINÉA, MORlEBOEUFOVI, jutros su baš svi počeli... Očito

je to zbog mog sastanka... Ne znam kako znaju za njega, ali znaju... Netko otvara moju

poštu, u to nema nikakve sumnje...

Sad postavljaju stupice... Oh,

mama! Doista mi žele zlo, znaj!

Ah! Pogano, poga-no, pogano...

Ako vjeruju da će me tako zaustavit i, jadni nesretnici! Ni zbog čega neću pro-pust it i taj sastanak! Pa ni zakasnit i jednu

minutu, makar i jednu minutu! Trčim, ali imam dovoljno vremena... Trebali bi izmislit i nešto novo da bi me zaustavili, neka mi pokušaju odrezat i

ruke i noge...


40

Onda, gospodine IPAK, jesmo li gladni

danas?

Ne, ne i NE!

Otplovite! Očekujem nekoga...

UŠUTITE, BUDAlO!

Udaljite svoju lađu, zaudara na sir i trulo

meso!

Ah! Gospodine Predstojniče! Je li vam prelazak bio ugodan?

Izvrstan, dragi

pr ijatelju, izvrstan!

Dođite k nama, gospodine IPAK... Iako ovaj čamac nipošto

nije komforan, št it i nas od ovog znat iželjnog jesenjeg sunašca... Izdajničkog, ako se ne pr ipazi,

toliko da nam dolazi da pomislimo kako gore na

nebu vidimo neku zlobu...

...ali BOG nas čuvao od takve

pr imisli... Naši su nam poslovi za to

dovoljni...

Znam, znam, zaboga! Danas je onaj

DAN... Čujte svečano i umirujuće predenje motora i gledajte kako se

pojavljuje cr na lađica, dono-siteljica pozit ivnih ideja i

plodnih nada.


41

Onda, BOUGRE-

VAlE, spis? Imamo ga, gospodine, imamo ga...

Pogledajmo... Mmm... Ne ht ijući unapr ijed nagađat i o ishodu, dragi gospodine

IPAK... I mmm...

...i želeći se čuvat i pret jeranog opt imizma... čini se da nakon

proučavanja posljednjih elemenata našeg slučaja... dolazimo do

zanimljivog zaključka... Spis koji ćemo ospor it i pred kasacijskim

sudom u MARlANVIllEU... Spis koji se t iče... mhm...

Gospođice, biste li me podsjet ili... i... huh...

...koji se t iče imanja MAIllARD, gospodine!

Naravno, ja vas pošteđujem nažalost dosadnog izlaganja zakonskih članaka i odluka na kojima će se procedura i naša žalba temeljit i... Bit će vam dovoljno znat i da spomenuta

procedura ni iz kojeg razloga ne bi trebala bit i nepogodna za

nas, baš suprotno!

Baš suprotno...

...koji se t iče imanja MAIllARD je po svojoj pr irodi

takav da će pravno odlučit i, čime podrazumijevam da... mmh... da

nam je s trenutnim stanjem dovoljno dobit i prot iv jedne suprotne

stranke – a MAIllARDOVI mi se čine... recimo... mmm... najranjiviji – kako bi slučaj u cjelini i u svim svojim sastavnim element ima

ispao u našu kor ist...


42

...da, baš suprotno!

Ah! Ovaj nam sastanak omogućava da precizno analiziramo situaciju, go-spodine IPAK... Vr lo sam ponosan zbog toga... Jesmo li zaboravili što,

gospođice?Mislim da ne, gospodine!

Ah! Hvala, gospodine Predstojniče... Ali ako gospodin Predstojnik

dopušta... želio bih...

Da? Molim vas, recite...

U vezi s honorarom...

vr lo mi je stalo da vam nešto plat im... donio sam... malo... Da, gospodi-

ne...

Gospodine CHARlE-MAGNE, budite tako ljubazni pa izvadite

kasicu...Sa zado-voljstvom, gospođo!

Imamo vremena... dragi pr ijatelju, imamo vremena... ali ako vam je stalo... Gospođica će se potrudit i i r iješit i to

pitanje! Gospođice MIREIllE, jeste

li tu?


43

Čitavu se godinu odupiru, ali kako dolaze blagdani,

popuštaju... Popuštaju svojim željama i prepuštaju

pohlepnim susjedima pašnjak ili polje kupusa... Ali to što međusobno

prodaju i kupuju je MOJA ZEMlJA. lOPOVI SE

MEĐUSOBNO POKRADAJU!

MAIllARDOVI su si pr iušt ili novi auto!

Ne treba se pitat i jesu li prodali polje...

Nema se novca, ali bit će veselo!


44

Sretan Božić!

Ja sam, Julie! Julie MAIllARD... Sjećate li

me se?


45

Da, MAMA... Ne, MAMA... Da, MAMA...

Ne, MAMA... Da, MAMA...

Ne, MAMA...

SRETAN BOŽIĆ i vama,

gospođice JUlIE!


Treće poglavlje

Pogreb


49

Možda vam upravo to kvar i apet it: magla!... I niste jedini... Pogledajte galebove: od jutra samo sjede na

palubi! Da pomisliš kako su im se ruke i noge odrezale... Ništa ne govor ite. Da niste možda bolesni? Ili onda čekate

nekoga... Nekoga tko nije prodavač...

Čekam nešto što, zapravo, nije ni prodavač ni njegova usrana smrdljiva lađa! Čekam poštu, ako baš želite

znat i...

Poštu! Ah, zamalo sam zaboravio!

Pošta je imala problema pored otoka Aux Herbes... Maglušt ina je prevar ila lađu! Kad sam je susreo, jedr ima se vraćala u luku... Elisa joj se zamotala u nekakvo krupno zeleno klupko... Baš je podmuklo to raslinje!

A pošta?

Pošta? Pošta je kod mene,

zaboga!

Ah! Dakle, gospodine IPAK, odavde vidim da danas

niste gladni!... Uopće niste gladni i mislite na nešto drugo... Dajte, ne trebate se pretvarat i... Ništa ne pobjegne oku jednog

prodavača, čak ni kroz gustu maglu!


50

Danas je prodavač poštar, budući da se poštar

nasukao, a svi su pomorci braća...

Zar niste to mogli reći ranije?!

Ima li što za mene?

Da, ima nešto!

Dobro, mislite li mi sada dat i to pismoili ne?

Ali ono je OTVORENO!

Netko ga je otvor io i PROČITAO!

Ah, molim vas, oprost ite,

ali pošta ne spada među moje navike! A sjećanje, to odlazi i dolazi,

bar se to zna...

Štoviše, ima samo za vas! Danas je

samo jedno pismo, a ono je za gospodina IPAK... Gospodina IPAK

koji se igrom slučaja nalazi upravo ovdje, tu, na ovom

malom komadiću t la, na obali velikog

jezera, na navede-nom mjestu!

Nasukani poštar! laži i spletke, nema sumnje!

Svi iz MORNEMONTA morali su nešto pr iložit i kako bi kupili poštara, onako kao što su kupili prodavača... Preusmjer ili su moju poštu i pročitali

ovo pismo, mama, baš ovo pismo! Ah! Pogano, pogano, gnjusno!

Naravno da nije! U svakom

slučaju, nisam ja! A što se t iče otvaranja,

radije pomislite na ovu prokletu vlagu. Maglušt ina

je kao i para iz čajnika!


51

...a ovo ih je pismo moralo zadovoljit i... Posebno MAIl-

lARDOVE! Proces je odgođen za proljeće... „Žalosna sporost

sudskog aparata...“ ROUBIllARD (gospodin Predstojnik) pr vi izražava žaljenje zbog stanja

stvar i... Treba bit i strpljiv, mama...

Bit i strpljiv i imat i vjere... Halo? Halo?

BOUGREVAl mi se čini bolji od PAlETOTA... BOUGRE-VAl ne pr iča puno, ali mislim da je dobar odvjetnik... Nešto u nje-govom glasu i njegovim rukama...

Posebno u njegovim rukama!

Ah! Mama, napuštam te... Čujem

neko zvono!

To zvono nema nikakve veze ni s jednom od kapija?! Da ne

povjerujem svojim ušima... I neka mi odrežu oba (uha) ako to nije kapelica MAIllARDOVIH, u kojoj

zvone mr tvačka zvona!

...a uz to, ovo izgubljeno vr ijeme je možda i dobi-

veno vr ijeme... Trebalo je dopunit i spis... Neki su dokument i nedostajali... Koji dokument i? Ne znam, mama...

ROUBIllARD (gospodin Predstojnik) je rekao: neki dokument i... Halo?

Također piše da će mi poslat i Savjetnika BOUGREVAlA... Mislim

da je to dobro...


52

Nema nikakve sumnje! Dolazi iz dvorca, iz kapelice... (To zvono u deset godina nije tr iput zvo-nilo.) Tko je onda od MAIllAR-DOVIH mogao umr ijet i? Netko od njih, ili njihovih rođaka?...

Možda MICHElOT, star i (slikar), brat one MAIllARDICE.

A posljednji kojem se kaže sam, kao i obično, ja, ARTHUR IPAK! U to se kod njih možeš pouzdat i,

ne mijenjaju se: podmukli u svemu, uvijek! Preusmjeravaju mi

poštu, umiru iza leđa... Bože moj, dokle će sve oni ići?

Ah! Sad se slažu u povorku! I dolaze odjednom sa svih strana... Trebalo je to očekivat i: tko bi ht io ovo propust it i? Pogreb je tako

r ijedak događaj!

Klima je ovdje pravi problem! Previše je zdrava! Samo probajte u MORNEMONTU naći

nekog bolesnog... (možda mene...) Naravno, starost čini svoje, ovdje kao i drugdje... Ali drže se, odugovlače koliko žele... Ima

ih koji kad umru izgledaju kao da su to učinili iz poštovanja prema običajima,

samo zato što se boje ogovaranja!


53

Na pr imjer! Nije bilo zadušnice! Već sam

mislio da dolaze u dvorac i hr le u kapelu... Ali ne, idu

ravno na groblje!

Osamnaest kapija u pola sata... Dovoljno da mi

puknu leđa!

Ne treba me molit i da otvor im ovu kapiju... I to činim besplatno. Uđite, uđite, osjećajte se kao

kod kuće!

Savršeno! Nema bolje pozicije da ih prebrojim i vidim tko

nedostaje...

U svakom slučaju, ne

starog MICHElOTA! Vi-dim ga odavde, življi je nego jučer - čovjek bi pomislio da ga je

odr icanje slikarstva r iješilo velikoga

tereta...

Tr iput sam se zamalo

razbio, a još uvijek ne znam koga pokapaju!


54

Dobro! GANDElUTOVI su na čelu, svi na broju, zajedno sa psima... Koliko ludo moraju voljet i te pr ljave zvijer i da ih vuku sa sobom u ovakvim pr ilikama!

Ako nisu izgubili naviku da komen-t iraju sve i svašta,

neće mi dugo trebat i da doznam

tko je umro!

Kakva šteta! Činilo se da je u cvijetu mladost i!

Oh! Pogledaj

MAIllARDOVE... Djeluju tako utučeno... Ali znaju da

smo uz njih, mali moj, svi mi iz MORNEMON-TA, zajedno u

boli.

(MAIllARDOVI!... U pr vom su redu, iza mr tvačkih kola. Star i, stara, idiot od sina...

Ali ne vidim kćer...)

Oh! Mama, one njezine velike tamne oči... Nikada ih neću

zaboravit i!

...Voljela je malkice šarat i... Ponekad s jednim, ponekad s drugim... Ali takva joj je bila pr iroda...

Velikodušna...

U svakom slučaju, MAIllAR-DOVI nikad nisu imali problema sa smještanjem njezine djece!

Četvero kod nas!

JUlIE!... Julie MAIllARD!


55


knjiga 27 ipak i o - fibra · režima. pored toga, nije mi bila neka posebna namjera ismijavati...

Documents