ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u europi

Obrazovanje i osposobljavanje

predškolskom Ključni podaci o

odgoju i

Izvješće Eurydice i Eurostata

obrazovanju u Europi Izdanje 2014. g,

Ključni podaci o

predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi

Izdanje 2014. g.

Izvješće Eurydice i Eurostata

Obrazovanje i osposobljavanje

Ovaj je dokument izdala Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA,

Analiza politike obrazovanja i mladih).

Molimo ovu publikaciju citirati pod sljedećim nazivom: Europska Komisija/EACEA/Eurydice/Eurostat, 2014. Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi, Izdanje 2014. g. Izvješće Eurydice i Eurostata. Luksemburg: Ured za publikacije Europske unije.

ISBN 978-92-9201-681-4

doi:10.2797/869093

Ovaj je dokument također dostupan na mrežnoj stranici

(http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice).

Tekst je završen u lipnju 2014. godine.

© Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu, 2014. g.

Umnožavanje je dozvoljeno pod uvjetom da se navede izvor.

Education, Audiovisual and Culture Executive Agency

Education and Youth Policy Analysis

Avenue du Bourget 1 (BOU2 – Unit A7)

B-1049 Brussels

Tel. +32 2 299 50 58

Faks +32 2 292 19 71

E-pošta: [email protected]

Mrežna stranica: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/

3

P R E D G O V O R

U vremenima neviđenih izazova postavljanje čvrstih temelja svoj našoj djeci kroz pružanje kvalitetnog

predškolskog obrazovanja od ključne je važnosti za Europsku strategiju za pametan i održiv rast,

Strategija EU 2020.

Posljednjih godina važnost visokokvalitenog predškolskog odgoja i obrazovanja (dalje u tekstu studije:

POO) se odražava u mnogim zajedničkim promišljanjima Europske komisije i država članica o

politikama i programima. Od zaključaka Vijeća iz 2011. godine o predškolskom odgoju i obazovanju te

skrbi o djeci (1) stavlja se sve veći naglasak na važnost odgoja i obrazovanja u ranoj dobi, ne samo

zbog sudjelovanja roditelja na tržištu rada, nego i zbog smanjivanja socio-ekonomskih nejednakosti te,

što je najvažniije, zbog osobnog razvoja djece.

Izvješće mreže Eurydice Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi 2014. godine,

koje je objavljeno u suradnji s Eurostatom, doprinosi informiranju o političkim nastojanjima u području

predškolskog odgoja i obrazovanja, objedinjujući statističke podatke s kvalitativnim informacijama s

ciljem opisivanja ustrojstva, organizacije i financiranja sustava predškolskog odgoja i obrazovanja

predškolske dobi. U izvješću se analiziraju pitanja koja su važna za razvoj kvalitetnih usluga koje se

mogu prepoznati putem europske politike suradnje kao što su pristup, upravljanje, osiguranje kvalitete,

financijska pristupačnost, profesionalizacija osoblja, rukovođenje, uključenost roditelja te mjere

potpore za djecu u nepovoljnom položaju. Cilj izvješća je pružiti uvid u ono što čini visokokvalitetni

predškolski odoj i obrazovanje te skrb o djeci putem usporedivih pokazatelja na međunarodnoj razini.

Ovo je drugo izvješće na istu temu nakon izvješća iz 2009. godine koje se bavilo rješavanjem

socijalnih i kulturnih nejednakosti putem POO-a. Izvješće obuhvaća 32 zemlje i 37 obrazovnih

sustava.

Uvjereni smo da što više proučavamo prakse diljem Europe te promišljamo o njima, više učimo jedni

od drugih i možemo više napredovati u pružanju predškolskog odgoja i obrazovanja na dobrobit naše

djece, njihovih obitelji i naših društava. Nadamo se da će ovo izvješće pomoći mnogima od nas – (1) Zaključci Vijeća o predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje najboljih temelja svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice.

2011/C 175/03.

K l jučn i podac i o predško lskom odgoju i obrazovanju u Europi – 2014. g .

4

kreatorima politika, nastavnicima i pedagoškom osoblju, roditeljima te široj javnosti – da bolje

razumijemo različite politike i aktivnosti koje se provode u Europi te, sukladno tome, donosimo prave

odluke kako bismo izgradili bolju budućnost za našu djecu. To je značajan doprinos potpori za budući

razvoj u području predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i za osiguravanje kreiranja politike

temeljene na dokazima.

Iz tog razloga smo uvjereni da će ova publikacija biti od velike koristi onima koji su odgovorni za

osmišljavanje i provedbu programa predškolskog odgoja i obrazovanja diljem Europe.

Walter Radermacher

Ravnatelj

Glavna uprava za obrazovanje i kulturu

Ravnatelj

Eurostat

5

S A D R Ž A J

Predgovor 3

Popis slika 6

Oznake, kratice i akronimi 9

Glavni zaključci 11

Uvod 19

POGLAVLJE A – KONTEKST 23

POGLAVLJE B – ORGANIZACIJA 33

Dio I – Ustrojstvo i pristup 33 Dio II – Standardi i osiguravanje kvalitete 43 Dio III – Praćenje i razvoj kapaciteta 55

POGLAVLJE C – SUDJELOVANJE 59

Dio I – Statistika: Stope sudjelovanja 59 Dio II – Povezanost ishoda i podrijetla 69

POGLAVLJE D – FINANCIRANJE 75

POGLAVLJE E – OSOBLJE 95

POGLAVLJE F – NASTAVNI PROCESI 117

Dio I – Obrazovni sadržaj, pristupi i ocjenjivanje 117 Dio II – Prijelazi 127 Dio III – Partnerstva i potpora roditeljima 133

POGLAVLJE G – MJERE POTPORE ZA DJECU U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU 141

Literatura 149

Pojmovnik 153

Podaci o nacionalnim sustavima 159

Zahvale 199

6

P O P I S S L I K A

Poglavlje A – Kontekst

Slika A1: Udio stanovništva dobne skupine 0-5 godina, 2013. g. 24 Slika A2: Ukupna stopa fertiliteta, 2000, 2005, 2012. g. 25 Slika A3: Projekcije promjena u broju stanovnika dobne skupine 0-5 godina, 2013.-2020. i 2013.-2030. g. 26 Slika A4: Postatak djece u dobi 0-5 godina koji su u opasnosti od siromaštva ili socijalne iskuljučenosti, 2012. g. 27 Slika A5: Postatak kućanstava bez zaposlenih među kućanstvima s djecom u dobi 0-5 godina, 2012. g. 28 Slika A6: Postatak djece u dobi 0-5 godina sa stranim državljanstvom ili rođenih u inozemstvu, 1. siječnja 2013. 29 Slika A7: Postotak kućanstava s dva roditelja, jednim roditeljem i ostalih vrsta kućanstava s djecom u dobi 0-5

godina, 2012. g. 31

Poglavlje B – Organizacija

Slika B1: Organizacija POO-a u ustanovama, 2012./13. g. 34 Slika B2: Postojanje reguliranog POO-a koji se održava u kući, 2012./13. g. 35 Slika B3: Duljina trajanja odgovarajuće plaćenog rodiljnog dopusta, roditeljskog dopusta za očeve i roditeljskog

dopusta (u tjednima), 2013. g. 37 Slika B4: Zakonsko pravo i/ili obvezni POO, uključujući početnu dob i tjedni broj sati, 2012./13. g. 40 Slika B5: Kriteriji za dodjelu mjesta u ustanovama POO-a kada je potražnja veća od ponude, 2012./13. g. 42 Slika B6: Maksimalni broj djece po zaposleniku i/ili po skupini u Ustanovama POO-a, 2012./13. g. 44 Slika B7: Maksimalni broj djece po dadilji u zakonski reguliranom smještaju djece u kući, 2012./13. g. 47 Slika B8: Aspekti koji su obuhvaćeni propisima o zdravlju i sigurnosti, 2012./13. g. 49 Slika B9: Nadležna tijela za akreditaciju i vrednovanje ustanova POO-a, 2012./13. g. 51 Slika B10: Aspekti obuhvaćeni vanjskim vrednovanjem ustanova POO-a, 2012./13. g. 53 Slika B11: Nadležna tijela za praćenje i buduće planiranje POO-a u ustanovama, 2012./13. g. 56 Slika B12: Ponuda i potražanja za mjestima u ustanovama POO-a koje se subvencioniraju iz javnih sredstava,

2012./13. g. 59

Poglavlje C – Sudjelovanje

Slika C1: Stope sudjelovanja u POO-u (djeca između 4 godine i dobi potrebne za početak obveznog obrazovanja) izražene kao postotak dotične dobne skupine, 2001, 2011. g. 62

Slika C2: Stope sudjelovanja u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju (ISCED 0 i 1), prema dobi, 2011. 64 Slika C3: Stope sudjelovanja djece mlađe od 3 godine u POO-u, po broju sati tjedno, 2011. g. 65 Slika C4: Prosječan broj sati tjedno provedenih u POO-u, po dobnim skupinama, 2011. g. 67 Slika C5: Djeca o kojoj se brinu samo njihovi roditelji, po dobnim skupinama, 2011. g. 68 Slika C6: Bodovna razlika iz matematike povezana s pohađanjem POO-a dulje od jedne godine, 15-godišnjaci,

2012. g. 70 Slika C7: Prosječni rezultati iz čitanja po duljini pohađanja POO-a, za četvrtaše, 2011. g. 71 Slika C8: Bodovna razlika u postignućima iz čitanja povezana s pohađanjem POO-a dulje od jedne godine, za

četvrtaše iz obitelji s nižim razinama obrazovanja, 2011. g. 72 Slika C9: Razlika u stopama pohađanja POO-a između 15-godišnjaka u nepovoljnom položaju, 2012. g. 74

Popis s l ika

7

Poglavlje D – Financiranje

Slika D1: Postojanje javnih i privatnih ustanova POO-a, 2012./13. g. 76 Slika D2: Razine vlasti odgovorne za financiranje ustanova POO-a, 2012./13. g. 78 Slika D3: Trendovi u ukupnim javnim rashodima za predškolsko obrazovanje (ISCED 0), izraženi kao postotak

BDP-a, 2006, 2008, 2010. g. 80 Slika D4: Izravni javni rashodi po djetetu/učeniku/studentu i razini obrazovanja (ISCED 0, ISCED 1, ISCED 2-4,

ISCED 5-6) u javnim obrazovnim ustanovama, u PPS (tisuće), 2010. g. 82 Slika D5: Besplatni POO, po dobi i broju sati tjedno, 2012./13. g. 84 Slika D6: Mjesečne cijene za mlađu djecu u najvećim sektorima POO-a, u PPS, 2012./13. g. 86 Slika D7: Čimbenici koji se uzimaju u obzir prilikom smanjenja cijena ili oslobađanja od plaćanja POO-a,

2012./13. g. 88 Slika D8: Vrste financijskih potpora dostupnih roditeljima s djecom u POO-u, 2012./13. g. 90 Slika D9: Udio u ukupnim rashodima za obrazovanje (na razini ISCED 0) iz privatnih izvora, 2010. g. 91 Slika D10: Kompenzacijske mjere za roditelje koje ne upišu djecu u POO, 2012./13. g. 93

Poglavlje E – Osoblje

Slika E1: Osnovne kategorije osoblja u ustanovama POO-a, 2012./13. g. 97 Slika E2a: Minimalna potrebna razina i minimalno trajanje početnog obrazovanja za osoblje koje radi s mlađom

djecom u ustanovama POO-a, po kategorijama osoblja, 2012./13. g. 100 Slika E2b: Minimalna potrebna razina i minimalno trajanje početne kvalifikacije za osoblje koje radi sa starijom

djecom u ustanovama POO-a, po kategorijama osoblja, 2012./13. g. 101 Slika E3: Potrebne kvalifikacije za dadilje u regulianom pružanju usluga POO-a u kući, 2012./13. g. 103 Slika E4: Statu stalnog stručnog usavršavanja za obrazovno osoblje te osoblje za njegu u Ustanovama POO-a,

2012./13. g. 104 Slika E5: Alternativni putovi ka karijerama u POO-u, u ustanovama POO-a, 2012./13. g. 107 Slika E6: Stručni suradnici koji pružaju potporu zaposlenicima ustanova POO-a, kako je navedeno u

propisima/preporukama na središnjoj razini, 2012./13. g. 109 Slika E7: Minimalna potrebna razina kvalifikacija za radno mjesto ravnatelja ustanova POO-a, 2012./13. g. 111 Slika E8: Dodatni uvjeti za radno mjesto ravnatelja u ustanovama POO-a, kako je navedeno u preporukama na

središnjoj razini, 2012./13. g. 113 Slika E9: Uključenost ravnatelja ustanova POO-a u pedagoške/obrazovne aktivnosti, 2012./13. g. 115

Poglavlje F – Nastavni procesi

Slika F1: Davanje obrazovnih smjernica u službenim dokumentima na središnjoj (državnoj) razini za pružanje usluga POO-a u ustanovama i u kući, 2012./13. g. 119

Slika F2: Ciljevi, ishodi i/ili aktivnosti učenja u ustanovama POO-a, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g. 121

Slika F3: Glavni odgojno-obrazovni pristupi koji se preporučuju za POO u ustanovama, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini,, 2012./13. g. 122

Slika F4: Ocjenjivanje napretka djece, kako je preporučeno u službenim dokumentima na središnjoj razini, 2012./13. g. 125

Slika F5: Mjere za olakšavanje prijelaza djece u različite vrste ustanova POO-a i/ili osnovnoškolsko obrazovanje, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g. 127


8

Slika F6: Kriteriji i postupci za upis u prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini (ISCED 1), 2012./13. g. 129

Slika F7: Uključene strane u donošenje odluka o odgodi upisa u osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1), 2012./13. g. 131

Slika F8: Pružanje potpore roditeljima u ustanovama POO-a, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g. 134

Slika F9: Uključenost roditelja i zajednice u upravljanje ustanovama POO-a, 2012./13. g. 137 Slika F10: Prava koja koriste predstavnici roditelja i zajednice u vijećima/odborima Ustanova POO-a, 2012./13. g. 140

Poglavlje G – Mjere potpore za djecu u nepovoljnom položaju

Slika G1: Mjere sa središnje razine namijenjene djeci s dodatnim potrebama, 2012./13. g. 143 Slika G2: Preporuke na središnjoj razini za posebne mjere potpore djeci s dodatnim potrebama u Ustanovama

POO-a, 2012./13. g. 145 Slika G3: Posebno osposobljavanje za rad s djecom s dodatnim potrebama:

uključenost u početno obrazovanje osoblja u POO-u, 2012./13. g. 148

9

O Z N A K E , K R AT I C E I A K R O N I M I

Oznake država

EU/EU-28 Europska unija NL Nizozemska

BE Belgija AT Austrija

BE fr Belgija – Francuska zajednica PL Poljska

BE de Belgija – Njemačka zajednica PT Portugal

BE nl Belgija – Flamanska zajednica RO Rumunjska

BG Bugarska SI Slovenija

CZ Češka Republika SK Slovačka

DK Danska FI Finska

DE Njemačka SE Švedska

EE Estonija UK Ujedinjena Kraljevina

IE Irska UK-ENG Engleska

EL Grčka UK-WLS Wales

ES Španjolska UK-NIR Sjeverna Irska

FR Francuska UK-SCT Škotska

HR Hrvatska Zemlje kandidati

IT Italija IS Island

CY Cipar TR Turska

LV Latvija EFTA

LT Litva zemlje Države Europskog područja slobodne trgovine

LU Luksemburg LI Lihtenštajn

HU Mađarska NO Norveška

MT Malta CH Švicarska

Statističke oznake

: Podaci nisu dostupni (–) Ne primjenjuje se


10

Kratice i akronimi

EU-28 Prosjek EU-28 uključuje samo podatke za 28 Zemalja članica Europske unije

Eurostat Statistički ured Europske unije

BDP Bruto domaći proizvod

IEA Međunarodno udruženje za vrednovanje obrazovnih postignuća

ISCED Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja

ITE Početno obrazovanje nastavnika

LLP Program cjeloživotnog učenja

OECD Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

PIRLS Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti (IEA)

PISA Program međunarodnog ocjenjivanja učenika (OECD)

POP Posebne obrazovne potrebe

PPP Paritet kupovne moći

PPS Standard kupovne moći

SSU Stalno stručno usavršavanje

11

G L AV N I Z A K L J U Č C I

Rano djetinjstvo je razdoblje kada odgoj i obrazovanje mogu najučinkovitije utjecati na razvoj djece. Europska unija stoga želi svoj maloj djeci omogućiti pristup visokokvalitenom odgoju i obrazovanju te skrbi. Vjerodostojni podaci o sustavima POO-a u Europi su od ključne važnosti za razumijevanje izazova s kojima se europske zemlje susreću, onoga što možemo naučiti jedni od drugih te do kojih se novih rješenja može doći s ciljem zadovoljavanja potreba najmlađih članova društva.

Izvješće Eurydicea Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju ima za cilj pružiti uvid u ono što čini visokokvalitetni predškolski odgoj i obrazovanje putem usporedivih pokazatelja na međunarodnoj razini koji su temeljeni na javnoj politici. Izvješće je objavljeno u suradnji s Eurostatom te objedinjuje statističke podatke i informacije na razini sustava s ciljem opisivanja ustrojstva, organizacije i financiranja predškolskog odgoja i obrazovanja u Europi. Ovo je drugo izvješće na istu temu nakon izvješća iz 2009. godine čije je žarište interesa bilo rješavanje problema socijalnih i kulturnih nejednakosti putem POO-a.

Podaci su prikupljeni iz tri različita izvora: s tim da su primarni izvor bile nacionalne jedinice Eurydicea koje su omogućile podatke o politikama i praksi POO-a. Eurostat je obavio pripremu i obradu statističkih pokazatelja. Međunarodna istraživanja postignuća učenika (Program međunarodnog ocjenjivanja učenika (PISA) i Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti (PIRLS)) koriste se za istraživanje povezanosti između sudjelovanja u POO-u, ishoda učenika te njihovog podrijetla. Referentna godina za sve podatke o javnim politikama je 2012./2013.

Glavni zaključci izvješća stavljaju naglasak na čitav niz pitanja od posebnog značaja za kreatore politika te upućuju čitatelje na specifična mjesta gdje se mogu pronaći detaljne informacije. Ta pitanja uključuju pristup POO-u, sudjelovanje, upravljanje, financiranje i financijsku pristupačnost, profesionalizaciju osoblja, rukovođenje, uključenost roditelja i, da zaključimo, pružanje ciljane potpore djeci u nepovoljnom položaju.

Ukupno ima 32 milijuna djece u dobnoj skupini kojoj je namijenjen POO-a u Europi

• Projekcije stanovništva navode da će do 2030. godine broj djece ispod 6 godina pasti za 7,6%. Ukupno gledajući, to znači 2,5 milijuna djece manje u Europskoj uniji 2030. godine u odnosu na 2012. godinu. Najznačajniji pad populacije djece se očekuje u nekim istočnoeuropskim zemljama i Španjolskoj (vidi Sliku A3).

• Ove demografske projekcije ukazuju na činjenicu da će se potražnja za uslugama POO-a u budućnosti smanjiti. Međutim, sam ovaj trend nije dovoljan kako bi se nadoknadio trenutni manjak mjesta u ustanovama POO-a koji postoji u gotovo svim europskim zemljama posebice kada se radi o mlađim dobnim skupinama (Vidi Sliku B12).

Samo osam europskih zemalja jamči svakom djetetu mjesto u POO u najranijoj dobi – obično odmah nakon dopusta za njegu djeteta

• Većina europskih zemalja se obvezala omogućiti mjesto u POO-u svakom djetetu, donoseći zakone prema kojima djeca imaju pravo na POO ili prema kojima je pohađanje POO-a obvezno barem zadnju godinu prije polaska u školu. Sedam zemalja, odnosno Hrvatska, Italija, Litva, Rumunjska (do rujna 2014. g.), Slovačka, Island i Turska još nisu uvele nijednu od ovih mjera.

K l jučn i podac i o predško lskom odgoju i ob razovanju u Europi – 2014. g .

12

• Osam europskih zemalja, odnosno Danska, Njemačka (od kolovoza 2013. g.), Estonija, Malta (od travnja 2014. g.), Slovenija, Finska, Švedska i Norveška jamče zakonsko pravo na POO svakom djetetu odmah po rođenju, često odmah po završetku dopusta za njegu djeteta (Vidi Sliku B3). U većini ovih zemalja ovo pravo nije formulirano u obliku broja sati nego se uglavnom podrazumijeva da se odnosi na mjesto u cjelodnevnom boravku. Obično se očekuje od roditelja da snose dio troškova smještaja u predškolskoj ustanovi do početka obveznog obrazovanja. Međutim, cijene su uglavnom relativno niske (vidi Sliku D6) i nude se popusti ovisno o imovinskom cenzusu (vidi Sliku D7).

• U svim drugim zemljama razmak između završetka razdoblja dopusta za njegu djeteta koji je plaćen na odgovarajući način (65% prethodnih primanja) i zakonskog prava na POO je dulji od dvije godine. U otprilike jednoj trećini europskih obrazovnih sustava (tri Zajednice u Belgiji, u Irskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Mađarskoj, Portugalu i svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine) zakonsko pravo na subvencionirani POO iz javnih sredstava počinje kada djeca navrše 3 godine ili nekoliko mjeseci prije. Obično djeca imaju pravo na besplatan POO. Trajanje POO usluga u satima obično odgovara uobičajenom školskom danu osim u Irskoj i svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine gdje zakonsko pravo na besplatne usluge predškolske ustanove pokriva samo 10-15 sati tjedno (vidi Sliku D7).

• U devet zemalja, posljednja ili posljednje dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja su obvezne (Bugarska, Grčka, Cipar, Latvija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska i Švicarska). Slično tome, djeca imaju zakonsko pravo na posljednju ili posljednje dvije godine POO-a u Češkoj Republici i Lihtenštajnu. Minimalno trajanje obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja varira između 16 sati tjedno u nekim Länder u Austriji i 27,5 sati tjedno na Cipru.

U većini europskih zemalja, POO je podijeljen u dvije odvojene faze sukladno dobi

• Najčešći oblik ustrojstva POO-a – podijeljeni sustav – strukturira usluge POO-a sukladno dobi djece (vidi Sliku B1). Usluge se pružaju na odvojenim mjestima za mlađu i stariju djecu – prijelomna granica je obično oko 3 godine starosti. Odgovornost upravljanja, regulative i financiranje je podijeljena između različitih nadležnih tijela. Obrazovne smjernice se obično odnose samo na pružanje odgoja i obrazovanja starijoj djeci (vidi Sliku F1). Uvjeti za kvalifikacije osoblja se također razlikuju ovisno o vrsti pruženih usluga (vidi Sliku E2). Osim toga, uvjeti za pristup se također razlikuju u velikoj mjeri s tim da se zakonsko pravo obično odnosi na stariju, a ne na mlađu djecu (vidi Sliku B4). Podijeljeni sustavi koji imaju sve gore navedene značajke djeluju u Belgiji (Njemačka i Flamanska zajednica), Češkoj Republici, Italiji, Cipru, Luksemburgu, Poljskoj i Slovačkoj.

• Samo pet zemalja s podijeljenim sustavom POO-a su uvele mjere za olakšavanje prijelaza između ustanova za mlađu i onih za stariju djecu. To je slučaj u Belgiji (Flamanska zajednica), Francuskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) (vidi Sliku F5).

• Nasuprot tomu, u jedinstvenim sustavima, POO je za svu djecu predškolske dobi je organiziran kao jedinstveno razdoblje u zajedničkom okruženju za sve dobne skupine. Ne postoji stanka niti prijelaz u drugu ustanovu dok djeca ne krenu u osnovnu školu. Ministarstvo obrazovanja je nadležno za upravljanje POO-om, regulativu i financiranje. Sva skrb te odgoj i obrazovanje male djece se smatra dijelom usluga „predškolskog obrazovanja“, a obrazovne smjernice se odnose na čitavo razdoblje POO-a (vidi Sliku F1). Jedinstvena mjesta održavanja POO-a imaju jedan upravljački tim koji vodi pružanje usluga svoj djeci svih dobnih skupina, a ista razina

Glavni zak l jučc i

13

kvalificiranosti osoblja (uglavnom visokoškolska razina – vidi Sliku E2) potrebna je za rad s djecom svih dobnih skupina. Nadalje, zakonsko pravo na POO ili besplatni POO su obično dostupni u jako ranoj dobi u jedinstvenim sustavima. Ova vrsta sustava prevladava u većini nordijskih zemalja, baltičkim zemljama, Hrvatskoj i Sloveniji (vidi Sliku B1).

• Tamo gdje postoji zakonska regulativa, maksimalni broj djece koji je dopušten po zaposleniku se često udvostručuje kada djeca napune 3 godine starosti (vidi Sliku B6). Razlika je obično veća u zemljama s podijeljenim sustavom, a promjena u broju djece se obično događa kada djeca prelaze iz jedne ustanove u drugu. Broj djece po zaposleniku se kreće od četiri do sedam u Finskoj te tri/četiri u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Wales, Sjeverna Irska, Škotska). S druge strane, iznosi između 6/7 i 20 u Belgiji te od 6 do 25 na Cipru.

Stopa sudjelovanja u POO-u je niska kod djece mlađe od 3 godine, ali je visoka kod djece godinu ili dvije prije početka osnovnoškolskog obrazovanja

• U gotovo svim zemljama potražnja za mjestima u POO-u je veća od ponude, posebice za mlađu djecu (vidi Sliku B12). Međutim, nekoliko zemalja ne prati ponudu i potražnju na središnjoj razini (vidi Sliku B11).

• Pohađanje POO-a je na jako niskoj razini među djecom mlađom od 3 godine. Godine 2002. dogovoren je „Barcelonski cilj za predškolske ustanove“ da se do 2010. godine ostvari pružanje usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi za 33% djece mlađe od 3 godine. Međutim, 2011. godine tek je deset zemalja Europske unije ostavarilo cilj Barcelona. Danska se ističe sa 74% djece mlađe od 3 godine u POO-u. S druge strane, pohađanje POO-a među djecom mlađom od 3 godine je bilo izrazito nisko (otprilike 10% ili manje) u Bugarskoj, Češkoj Republici, Litvi, Mađarskoj, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj. Neke od ovih zemalja omogućavaju dulje dopuste za njegu djece (vidi Sliku B3).

• Suprotno tome, 93% djece pohađa POO prije početka osnovnoškolskog obrazovanja (vidi Sliku C1). Međutim, nekoliko zemalja još uvijek čeka dug put k ostvarenju europskog cilja prema kojem bi do 2020. godine u POO-u trebalo sudjelovati najmanje 95% djece u dobi između 4 godine i dobi kada kreću u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje. Postotak sudjelovanja djece navedene dobne skupine 2011. godine u programima ISCED 0 je iznosio između 70 i 79% u Grčkoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Finskoj i Švicarskoj. Najniža stopa sudjelovanja je bila u Turskoj (43%).

Međunarodna istraživanja o učeničkim postignućima (PISA i PIRLS) jasno ukazuju na korist od pohađanja POO-a

• U zemljama EU-28 koje su sudjelovale u istraživanju, učenici koji su pohađali POO su, u prosjeku, ostvarili za 35 bodova bolje rezultate u odnosu na one kojo nisu– što odgovara gotovo jednoj čitavoj godini formalnog školovanja (vidi Sliku C6).

• Rezultati istraživanja PIRLS 2011 pokazuju da su djeca koja su dulje pohađala POO bolje pripremljena za upis i uspjeh u osnovnoškolskom obrazovanju. Za većinu europskih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju PIRLS 2011 podaci pokazuju da što dulje dijete pohađa POO to ima bolje rezultate u čitanju (vidi Sliku C7).


14

Cijene POO se uvelike razlikuju među europskim zemljama, ali otprilike polovica zemalja pruža besplatni odgoj i obrazovanje djeci od 3. godine

• Financijska pristupačnost je značajan čimbenik kojim se osigurava pristup POO-u za svu djecu, posebice za onu djecu kojoj je to najpotrebnije, odnosno djecu iz obitelji slabijeg imovinskog stanja. Međutim, roditelji moraju plaćati POO za mlađu djecu u svim europskim zemljama izuzev Latvije, Litve i Rumunjske (vidi Sliku D5). Prosječna mjesečna cijena POO-a za mlađu djecu je najviša u Ujedinjenoj Kraljevini i Švicarskoj (vidi Sliku D6). U većini ovih zemalja prevladava privatni (samofinancirajući) sektor za ovu dobnu skupinu (Slika D1). Tijekom čitavog razdoblja POO-a je potrebno sufinanciranje od strane roditelja u Danskoj, većini Länder u Njemačkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Islandu, Turskoj i Norveškoj (vidi Sliku D5). Međutim, te zemlje obično nude smanjenje cijene ili oslobođenja od plaćanja (vidi Sliku D7), ili pak ciljanu potporu za obitelji (putem porezne olakšice, subvencija ili vaučera– vidi Sliku D8) za smanjenje ili nadoknadu troškova POO-a.

• Cijene POO-a za mlađu djecu su najniže u istočnoeuropskim i nordijskim zemljama (vidi Sliku D6). Kako većina istočnoeuropskih zemalja ne omogućava zakonsko pravo (vidi Sliku B4) najmlađoj djeci, potražnja za mjestima u POO-u obično premašuje ponudu (vidi Sliku B12). S druge strane, POO je pristupačan i dostupan u nordijskim zemljama.

• Usluge se ne naplaćuju starijoj djeci u većini europskih zemalja posljednju godinu ili dvije prije polaska u osnovnu školu. Međutim, u otprilike polovici europskih obrazovnih sustava, čitavo razdoblje razine ISCED 0 je omogućeno besplatno (vidi Sliku D5). Obično u zemljama gdje je POO besplatan postoji i zakonsko pravo na mjesto u predškolskoj ustanovi ili zakonska obveza pružatelja POO-a da osigura POO usluge financirane iz javnih subvencija za svu djecu koja žive u pripadajućem području (vidi Sliku B12).

• Eurostatovi podaci pokazuju da kućanstva prosječno sudjeluju s 14,4% u troškovima obrazovanja na razini ISCED 0 (vidi Sliku D9). To uvelike obuhvaća troškove kućanstva za školarine i druge obveze prema obrazovnim ustanovama za pomoćne usluge poput prehrane, zdravstvenih usluga u školi i prijevoza u školu i iz nje. Ovaj broj također uključuje smanjenje cijena, oslobađanje od plaćanja (vidi Sliku D7) i neizravnu potporu obitelji (putem porezne olakšice, subvencija ili vaučera – vidi Sliku D8).

Lokalne vlasti obično financiraju POO za mlađu djecu dok za stariju djecu sudjeluju u troškovima zajedno s tijelima na središnjoj razini

• Privatni sektor obično igra veću ulogu u POO-u za mlađu djecu dok je više javnog financiranja dostupno za potporu POO-u za stariju djecu. Na središnjoj razini POO je u potpunosti javni ili se financira iz javnih sredstava u Belgiji (Njemačka zajednica), Danskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Austriji, Sloveniji, Finskoj, Švedskoj, Islandu i Norveškoj (vidi Sliku D1).

• Najčešći način financiranja POO-a je kombinacija financiranja na lokalnoj i središnjoj razini (vidi Sliku D2). Ova se financijska podjela često radi između infrastrukturnih i operativnih troškova iako o zemlji ovisi koja razina vlasti je zadužena za koji element financiranja. Lokalna tijela obično financiraju POO za mlađu djecu u trećini europskih obrazovnih sustava. U mnogim zemljama, dodatno financiranje za djecu s dodatnim obrazovnim potrebama dolazi od tijela središnje vlasti.


15

Za obrazovno osoblje koje radi sa starijom djecom minimalna potrebna kvalifikacija obično je stupanj sveučilišnog prvostupnika

• U većini zemalja tri različite vrste osoblja (vidi Sliku E1) rade kao tim u POO-u koji se održava u ustanovama: obrazovno osoblje, obično s visokoškolskom kvalifikacijom (sveučilišni prvostupnik); njegovatelji s minimalnom srednjoškolskom ili višom srednjoškolskom (ne visokoškolskom) kvalifikacijom te pomoćno osoblje/asistenti koji uglavnom nisu kvalificirani ili imaju minimalnu kvalifikaciju na srednjoškolskoj razini (vidi Sliku E2).

• Obrazovno osoblje je zaposleno u svim ustanovama za stariju djecu i u dvije trećine ustanova POO-a za mlađu djecu. U Francuskoj, Italiji, Portugalu i Islandu minimalna kvalifikacija za rad u POO-u sa starijom djecom je diplomska razina (vidi Sliku E2).

• U deset zemalja osoblje koje radi s mlađom djecom ne mora imati kvalifikaciju višu od srednjoškolske (Belgija, Češka Republika, Italija, Cipar, Luksemburg, Poljska, Rumunjska, Ujedinjena Kraljevina, Lihtenštajn i Švicarska). U dvije zemlje ne postoji minimalna razina formalne kvalifikacije za rad s mlađom djecom (Irska i Slovačka) (vidi Sliku E2).

• Stalno stručno usavršavanje je obveza nastavnog osoblja i osoblja za njegu djece u ustanovama za mlađu djecu u samo polovici europskih zemalja. Međutim, za stariju djecu, to je obveza u većini zemalja. Nema obveze samo u Danskoj, Irskoj, Cipru, Šverdskoj i Norveškoj (vidi Sliku E4).

Ravnatelji Ustanova POO-a moraju imati odgovarajuće iskustvo u većini zemalja, ali u manjem broju zemalja dobivaju posebnu obuku iz upravljanja ustanovom

• Dobro upravljanje ustanovama je važno ukoliko POO želi biti visokokvalitetan. Ravnatelji ustanova POO-a imaju široki spektar zadaća. Uz organizaciju pružanja odgoja i obrazovanja, također moraju upravljati financijama i ljudskim potencijalima. Minimalna kvalifikacija ravnatelja ustanova POO-a je obično preddiplomska razina. Međutim, minimalna potrebna kvalifikacija je ispod visokoškolske razine za čitavo razdoblje POO-a u Češkoj Republici, Njemačkoj i Austriji. U Slovačkoj je to slučaj samo u ustanovama za stariju djecu dok je u Luksemburgu, Mađarskoj, Malti, Poljskoj, Lihtenštajnu i Švicarskoj to slučaj u ustanovama za mlađu djecu. Nadalje, ne postoji minimalna kvalifikacija za ravnatelje u Danskoj, Irskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) (vidi Sliku E7).

• Radno iskustvo u POO-u je osnovni preduvjet za funkciju ravnatelja u ustanovama POO-a u većini zemalja (vidi Sliku E8). Potrebni minimalni staž obično iznosi između dvije i pet godina, a može iznositi i do deset godina, primjerice na Cipru i Malti (u ustanovama za djecu iznad 3 godine).

• U nekolicini zemalja od budućih ravnatelja se traži istovremeno iskustvo u struci te administraciji, kao i pohađanje posebnog programa osposobljavanja za ravnatelje. Ovo je slučaj u Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) za sve ustanove POO-a, a u Bugarskoj, Češkoj Republici (u javnim ustanovama), Malti, Poljskoj i Rumunjskoj samo za ravnatelje Ustanova POO-a za stariju djecu (vidi Sliku E8).


16

Sve zemlje određuju ciljeve učenja vezane za napredak i razvoj djece

• Učinkovitost procesa poučavanja i učenja uvelike određuje kvalitetu POO-a. Stoga sve europske zemlje izdaju službene obrazovne smjernice kako bi pomogle ustanovama u unaprjeđenju njihovih usluga. Međutim, takve smjernice u otprilike polovici zemalja su ograničene na ustanove za djecu iznad 3 godine. Za mlađu djecu naglasak se uglavnom stavlja na element skrbi u pružanju usluga (vidi Sliku F1).

• Sve europske zemlje navode ciljeve učenja koji se odnose na osobni, emocionalni i socijalni razvoj, kao i jezične te komunikacijske vještine kod starije djece. Neke zemlje također primjenjuju potonje ciljeve i na mlađu djecu. Fizički razvoj i zdravstveni odgoj su gotovo svugdje obuhvaćeni u obje skupine. Uz to, većina zemalja naglašava razvoj umjetničkih vještina i razumijevanje svijeta kod mlađe i starije djece. Pismenost te matematičko i logičko razmišljanje, kao i prilagodba na školu su uglavnom usmjereni na stariju djecu (vidi Sliku F2).

• Većina zemalja preporučuje vrstu pristupa obrazovanju koje ustanove moraju usvojiti. Obično se ti pristupi odnose na pronalaženje ravnoteže između aktivnosti koje vode odrasli i onih koje iniciraju djeca kao i između skupnih i individualnih aktivnosti. Načelo slobodne igre je naglašeno u otprilike polovici zemalja. Preporuke su obično prilično općenite i često ustanove imaju slobodu osmisliti svoje kurikulume i odabrati vlastite metode (vidi Sliku F3).

Većina zemalja redovito ocjenjuje napredak djece te posebnu pozornost pridaje prijelazu iz POO-a u osnovnoškolsko obrazovanje

• Ocjenjivanje napretka i postignuća djece je važna zadaća osoblja u Ustanovama POO-a. Cilj je vrednovati učinkovitost poučavanja i učenja te prepoznati potrebe djece i moguće poteškoće. U svim zemljama napredak djece se redovito ocjenjuje stalnim promatranjem. U slučaju starije djece promatranja su obično u obliku pisane zabilježbe ocjenjivanja (vidi Sliku F4).

• U nekoliko europskih zemalja, spremnost za školu, zrelost i jezične vještine su kriteriji za upis u osnovnu školu. Djeca koja u potpunosti ne zadovoljavaju ove kriterije neće biti primljena u školu čak ni u slučaju da su navršili potrebne godine za upis (vidi Sliku F6).

• Prijelaz iz POO-a u osnovnoškolsko obrazovanje je jedna od prijelaznih faza s kojima se djeca suočavaju u ranom djetinjstvu. Gotovo su sve europske zemlje izdale smjernice na središnjoj razini i/ili provode mjere kako bi pomogle djeci i njihovim obiteljima u prilagodbi na novu okolinu. Vrste tih mjera se uvelike razlikuju i uključuju različite strane (vidi Sliku F5).

Mnoge zemlje preporučuju pružanje potpore roditeljima od strane ustanova te uključivanje istih u upravljanje POO-om

• Učinkovito partnerstvo između pružatelja POO-a, obitelji i šire zajednice stvara bolje preduvjete za učenje djece. Većina europskih zemalja, stoga, naglašava važnost partnerstva s roditeljima. Središnja tijela u mnogim zemljama preporučuju vrste potpora koje ustanove moraju pružati roditeljima. Najčešći oblici potpore su informativni sastanci i smjernice za učenje u kući. Programi o roditeljstvu te kućne posjete se rjeđe preporučuju, ali tamo gdje ih se preporučuje to je obično u korist najranjivijih skupina i onih u nepovoljnom položaju (vidi Sliku F8).

• Jedan od načina uključivanja roditelja i predstavnika lokalne zajednice u život ustanove POO-a je poticanje istih na sudjelovanje u upravljanju ustanovom (vidi Sliku F9). Općenito govoreći, roditelji


17

su češće uključeni u ove procese nego predstavnici zajednice i češće su uključeni u upravljanje ustanovama za stariju djecu. Predstavnici roditelja i zajednice su češće uključeni u pitanja koja se odnose na svakodnevnu rutinu ustanova POO-a. U manjoj se mjeri bave obrazovnim sadržajima, nastavnim metodama i izborom nastavnih materijala (vidi Sliku F10).

Regulirano pružanje usluga u kući postoji u većini europskih zemalja, ali je osposobljavanje dadilja prilično kratko

• Zakonski regulirano pružanje usluga u kući postoji u većini eurospkih obrazovnih sustava (vidi Sliku B2). Međutim, pružanje usluga predškolskog obrazovanja i odgoja te skrbi u kući predstavlja značajan udio u ukupnom POO-u samo u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Islandu i uglavnom se radi o skrbi za mlađu djecu. U Njemačkoj i Francuskoj, kada se radi o djeci mlađoj od 3 godine zakonodavstvo jednako tretira pružanje usluga POO-a u kući i u ustanovama.

• U zemljama gdje pružanje usluga POO-a u kući čini značajan dio čitavog POO sektora i gdje postoje obrazovne smjernice, iste se obično primjenjuju na usluge koje se pružaju u kući kao i na one u ustanovama (vidi Sliku F2). Međutim, u Belgiji (Njemačka zajednica), Švedskoj i Islandu propisani su samo opći ciljevi za pružanje usluga POO-a u kući. Štoviše, ne postoje obrazovne smjernice za POO koji se održava u kući u Belgiji (Flamanska zajednica) i Francuskoj.

• U slučaju kad propisi postoje, maksimalan broj djece po dadilji kada se radi o pružanju usluga POO-a u kući kreće se od četiri do šest (vidi Sliku B7). Maksimalan broj je viši (osam djece) samo u Flamanskoj zajednici u Belgiji. Ograničenja su obično slična, a ponekad i niža od onih koja se primjenjuju na djecu mlađu od 3 godine u predškolskim ustanovama.

• Najčešći pristup kvalifikacijama za dadilje koje rade u kući u području POO-a jest to da se od njih zahtijeva pohađanje posebnog tečaja za osposobljavanje. Trajanje tih tečajeva je obično kratko i prilično se razlikuje – od 18 do 300 sati (vidi Sliku E3).

• Samo šest obrazovnih sustava (Danska, Luksemburg, Malta, Ujedinjena Kraljevina (Škotska) i Norveška) zahtijeva istu razinu kvalifikacija za osoblje koje radi u kući i za one koji rade u ustanovama. Četiri obrazovna sustava ne zahtijevaju ni minimalne kvalifikacije ni posebno osposobljavanje za dadilje, a to su Belgija (Njemačka i Flamanska zajednica), Irska, Slovačka i Lihtenštajn (vidi Sliku E3).

Djeca u nepovoljnom položaju imaju niže stope sudjelovanja u POO-u iako većina zemalja nudi financijsku potporu roditeljima sukladno imovinskom cenzusu

• Svako četvrto dijete mlađe od 6 godina u Europi je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti i potrebne su mu posebne mjere potpore za njegove obrazovne potrebe. Gotovo jedno od dvoje djece u Bugarskoj (51,4%) i Rumunjskoj (47,4%) je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Ostale zemlja sa značajno višim stopama od prosjeka EU su Grčka, Hrvatska, Italija, Latvija, Mađarska i Ujedinjena Kraljevina, a sve premašuju 30% (vidi Sliku A4).

• Sudjelovanje u POO-u ima jači pozitivni učinak na rezultate na testovima čitanja kod djece u nepovoljnom položaju od onih koji žive u povoljnijoj ekonomskoj situaciji. Podaci istraživanja PIRLS 2011 pokazuju značajniji povoljan učinak POO-a na postignuća u čitanju kod djece koja dolaze iz slabije obrazovanih obitelji nego kod one djece čiji barem jedan roditelj ima


18

visokoškolsku kvalifikaciju (vidi Sliku C8). Međutim, rezultati istraživanja PISA 2012 pokazuju da kod učenika u nepovoljnom položaju (oni lošijeg socioekonomskog stanja, iz slabije obrazovanih ili imigrantskih obitelji) postoji manja vjerojatnost da su pohađali POO dulje od godine dana (vidi Sliku C9).

• Povećanje sudjelovanja djece u nepovoljnom položaju u POO-u je jedan od glavnih prioriteta europske politike o POO-u. Prilikom odobravanja smanjenja cijene uzimaju se u obzir prihodi obitelji u 25 europskih zemalja (vidi Sliku D7). Nadalje, u Latviji, Mađarskoj i Slovačkoj za djecu iz jako siromašnih obitelji koja pohađaju POO osigurani su besplatni obroci. Neki obrazovni sustavi (Belgija (Flamanska zajednica), Bugarska, Slovačka, Mađarska, Portugal i Lihtenštajn) nude dodatne subvencije obiteljima, koje uvjetuju pohađanjem POO-a.

Mjere potpore za djecu u nepovoljnom položaju postoje u većini europskih zemalja, u većini sličajeva su usmjerene na jezični razvoj

• Kako bi se doprlo do one djece koja možda imaju poteškoće u učenju kao posljedicu njihovog podrijetla, većina obrazovnih sustava koriste kulturne i/ili jezične kriterije (socioekonomski i geografski kriteriji se također smatraju važnima u mnogim europskim zemljama) namijenjene najugroženijim skupinama. Trećina zemalja kombinira ovakav pristup ciljnih skupina s procjenom djetetovih individualnih potreba. Rijetko se koristi isključivo ndividualni pristup. (vidi Sliku G1).

• Jezična potpora je najčešći oblik središnje potpore djeci u nepovoljnom položaju i uglavnom je namijenjena djeci imigranata ili pripadnicima etničkih manjina (vidi Sliku G2). Većina zemalja koje imaju mnogo djece koja su strani državljani ili su rođeni u inozemstvu (vidi Sliku A6) je izdala preporuke na središnjoj razini za programe jezične potpore. Međutim, uključenost osoblja imigrantskog ili manjinskog podrijetla u pružanje potpore djeci s jezičnim poteškoćama je prilično rijetko (vidi Sliku G2).

• U većini europskih zemalja posebno osposobljavanje za pripremu POO osoblja za rad s djecom s dodatnim potrebama je integirano u početno obrazovanje. Dok je u nekim zemljama posebno osposobljavanje obvezno za sve zaposlenike u POO-u (Belgija (Francuska zajednica), Danska, Španjolska, Francuska, Austrija, Slovenija i Turska), u drugima je obvezno samo za osoblje koje se priprema za rad sa starijom djecom (Rumunjska, Slovačka i Švicarska) (vidi Sliku G3). Programi stalnog stručnog usavršavanja koji su posebno osmišljeni za osoblje koje radi s djecom u nepovoljnom položaju se preporučuju u 16 obrazovnih sustava, češće nego za osoblje koje radi sa starijom djecom (vidi Sliku G2).

• U većini zemalja POO timovi dobivaju potporu od pedagoškog psihologa te logopeda, međutim, potpora stručnjaka specijaliziranih u poučavanju čitanja ili matematike je rijetka. U nekim zemljama, multidisciplinarni timovi pružaju potporu pojedincima ili malim skupinama u svojim prostorijama ili prostorijama ustanove POO-a. To je slučaj u Belgiji (Njemačka zajednica), Irskoj, Luksemburgu, Mađarskoj, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) (vidi Sliku E6).

19

U V O D

Važnost i potreba za visokokvalitetnim predškolskim odgojom i obrazovanjem (POO) je jako naglašena u različitim dokumentima o javnim politikama Europske unije. Nedavno usvojeni Zaključci Vijeća o predškolskom odgoju i obrazovanju (2) naglašavaju širok raspon kratkoročnih i dugoročnih dobrobiti od POO-a za pojedince i društvo. Rano djetinjstvo je razdoblje kada odgoj i obrazovanje mogu najučinkovitije utjecati na razvoj djeteta. Sve više se, stoga, prepoznaje da ulaganje u visokokvaliteni POO smanjuje troškove društva u smislu gubitka talenata te pomaže u dugoročnom smanjenju javnih rashoda po pitanju socijalne skrbi, zdravstva pa čak i sudstva. Štoviše, postavljanjem čvrstih temelja za uspješno cjeloživotno učenje, visokokvalitetni POO donosi posebnu korist djeci u nepovoljnom položaju. Stoga ono služi kao kamen temeljac za izgradnju pravednijih obrazovnih sustava. Jasno, prikupljanje i iskorištavanje pouzdanih podataka o Sustav POO-aima je od ključne važnosti za zadovoljenje zahtjeva koji se postavljaju pred POO.

Izvješće Eurydicea Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi 2014. g. ima za cilj pružiti uvid u ono što sačinjava visokokvalitetni predškolski odgoj i obrazovanje kroz međunarodno usporedive pokazatelje koji se temelje na javnim politikama. Ovo je drugo izvješće na ovu temu nakon izvješća iz 2009. godine koja je bilo usredotočeno na rješavanje socijalnih i kulturnih nejednakosti putem POO-a.

Izvješće Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi 2014. g., objavljeno u suradnji s Eurostatom, uključuje statističke podatke i informacije na razini sustava s ciljem opisivanja ustrojstva, organizacije i financiranja predškolskog odgoja i obrazovanja u Europi. Izvješće obuhvaća čitav niz specifičnih pitanja koja su važna stvarateljima politika, poput pristupa POO-u, upravljanja, osigurvanja kvalitete, financijske pristupačnosti, profesionalizacije osoblja, rukovođenja, uključenosti roditelja te mjera potpore za djecu u nepovoljnom položaju.

Opseg izvješća Predškolski odgoj i obrazovanje u ovom izvješću obuhvaća pružanje usluga djeci od rođenja do osnovnoškolskog obrazovanja koje spada u nacionalni zakonodavni okvir, odnosno, koje mora biti usklađeno s određenim propisima, minimalnim standardima i/ili mora proći postupak akreditacije. Izvješće uključuje:

• Javni, privatni i volonterski sektor – u studiju su uključeni privatni/volonterski sektori koji primaju subvencije iz javnih sredstava, kao i oni koji se samostalno financiraju.

• Pružanje usluga POO-a u ustanovama kao i u kući – ali uključeno je samo pružanje usluga POO-a koje je javno regulirano, a koje se obavlja u kući pružatelja usluga, dok skrb u kući djeteta (odnosno, skrb koja se odvija u djetetovom domu) nije uključena.

Uključeno je samo pružanje „mainstream“ usluga, ili najčešćih vrsta usluga POO-a koje su dostupne djeci. Izvješće ne obuhvaća:

• mjesta održavanja POO-a koja rade izvan uobičajenog radnog vremena npr. klubovi za doručak, klubovi za izvanškolske aktivnosti ili programi tijekom praznika,

• pružanje „specijaliziranih“ usluga, npr. programi integrirani u bolnice, domove za djecu i druge slične ustanove,

• pružanje pilot, eksperimentalnih ili privremenih usluga POO-a,

(2) Zaključci Vijeća o predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje svoj djeci najboljih temelja za svijet sutrašnjice. 2011/C

175/03.


20

• „otvorene“ usluge predškolskog odgoja i obrazovanja koje se organiziraju za djecu i njihove obitelji, npr. igraonice, otvoreni vrtići, centri za majku i dijete.

Ovo izvješće Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi, 2014. g. obuhvaća 32 europske zemlje (37 obrazovnih sustava) uključene u Eurydice mrežu u okviru Programa cjeloživotnog učenja (2007-2013) osim Nizozemske. Podaci Eurostata i međunarodnih istraživanja o postignućima učenika su dani samo za one zemlje koje sudjeluju u programu cjeloživotnog učenja.

Struktura i sadržaj ovog izvješća Izvješće je podijeljeno na sedam poglavlja: Kontekst, Sudjelovanje, Organizacija, Financiranje, Osoblje, Nastavni procesi te Mjere potpore za djecu u nepovoljnom položaju.

Podaci o nacionalnim sustavima na kraju izvješća nude precizan pregled ključnih značajki Sustav POO-aa svake zemlje. Ovi nacionalni podaci uključuju vizualni prikaz osnovnih elemenata ustrojstva POO-a u obliku dijagrama, opis osnovnih vrsta usluga POO-a, stope sudjelovanja, cijene cjelodnevnog boravka, kao i sažeti opis trenutnih reformi.

Izvori Podaci su prikupljeni iz tri različita izvora: primarni izvor su bile Nacionalne jedinice Eurydicea koje su dale podatke o politici i praksi POO-a. Eurostat se bavio pripremom i prikazom statističkih pokazatelja. Međunarodna istraživanja postignuća učenika (Program međunarodnog ocjenjivanja učenika – PISA) i Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti – PIRLS) korištena su za istraživanje povezanosti između sudjelovanja u POO-u, učeničkih ishoda te podrijetla učenika.

Zbirka podataka Eurydicea

Pokazatelji Eurydice pružaju podatke izvedene prvenstveno iz zakonodavstva, nacionalnih propisa ili drugih službenih dokumentat o obrazovanju. Kada je dotično pitanje u nadležnosti tijela lokalne vlasti ili pojedinih institucija i pritom ne podliježe propisima na središnjoj razini, to je jasno navedeno na Slikama.

Podaci Eurydicea su uglavnom kvalitativne prirode i predstavljaju opću sliku sustava POO-a u Europi. Analiza ističe glavne strukture koje se provode te zajedničke obrasce organizacije i pružanja usluga te ukazuje na različitosti među sustavima.

Referentna godina za sve podatke o politikama je školska godina 2012./13. Neke glavne reforme koje su započete tijekom referentne godine 2012./13. (ili one koje su se ostvarile od tada) su obuhvaćene.

Zbirka statističkih podataka Eurostata

Podaci Eurostata su dobiveni iz Eurostatove baze podataka (dostupne na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/education/data/database) u ožujku 2014. godine ili ih je dostavio Eurostat u veljači 2014. godine.

Referentne godine za Eurostatove podatke razlikuju se po zbirkama i temi te se kreću od 2010. godine za pokazatelje financiranja, do 2013. godine za statistiku stanovništva.

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/education/data/database

Uvod

21

BAZA PODATAKA UOE

Zajedničke upitnike UOE-a (UNESCO/OECD/EUROSTAT) ove tri organizacije, kroz administrativne resurse, rabe na godišnjoj bazi za prikupljanje usporedivih podataka o ključnim vidovima obrazovnih sustava. BAZA PODATAKA O DEMOGRAFSKIM STATISTIKAMA Demografski podaci za pojedinu zemlju prikupljaju se na temelju odgovora na upitnik koji se jednom godišnje šalje nacionalnim statističkim tijelima. Godišnje procjene broja stanovnika temelje se na najnovijem popisu stanovništva ili na podacima iz službenih registara. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA RADA (LFS) Ovo se istraživanje provodi jednom godišnje od 1983. godine. Ono je glavni izvor statističkih podataka vezanih uz zapošljavanje i nezaposlenost u Europskoj uniji. Istraživanje se bavi pojedincima i domaćinstvima. Pitanja se uglavnom odnose na uvjete zaposlenja i traženje posla. BAZA PODATAKA NACIONALNIH RAČUNA Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (European System of National and Regional Accounts) međunarodno je usporediv računovodstveni okvir za sustavno i detaljno opisivanje „ukupne ekonomije“ (za regiju, zemlju ili skupinu zemalja), njezine sastavnice i usporedbe s drugim „ukupnim ekonomijama“. STATISTIČKI PODACI EUROPSKE UNIJE O PRIHODIMA I UVJETIMA ŽIVOTA (EU-SILC) EU-SILC prikuplja pravovremene i usporedive presječne i uzdužne višedimenzionalne mikro podatke o prihodima, siromaštvu, socijalnoj isključenosti i uvjetima života. Ciljna populacija u skrbi o djeci su svi članovi kućanstava mlađi od 12 godina.

Međunarodna istraživanja o postignućima učenika

Podaci međunarodnih istraživanja o postignućima učenika omogućavaju ispitivanje postižu li učenici koji pohađaju POO bolje rezultate od njihovih vršnjaka koji ga ne pohađaju te postoji li veća vjerojatnost da će djeca iz određenih obitelji pohađati POO.

Dva analizirana istraživanja pomalo se razlikuju po pitanjima središta interesa i ciljne skupine. OECD-ov Program međunarodnog ocjenjivanja učenika (PISA) mjeri znanje i vještine 15-godišnjih učenika iz čitanja, matematike i prirodoslovlja. U većini zemalja, učenici ove dobi bliže se završetku obveznog obrazovanja. Iako prati postignuća učenika u ova tri glavna predmetna područja, svako PISA istraživanje posebno se fokusira na jedno područje. Ovo izvješće prikazuje rezultate posljednjeg PISA istraživanja iz 2012. godine koje je bilo usmjereno na matematiku.

Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti IEA (PIRLS) mjeri postignuća u čitanju mahom učenika četvrte godine školovanja – koji su opisani u istraživanju kao „četvrtaši“. U većini zemalja, učenici tada imaju otprilike 10 godina i pohađaju osnovnu školu. Izvješće prikazuje rezultate iz posljednjeg istraživanja PIRLS, provedenog 2011. godine.

PISA je izravno učenicima postavila pitanje sudjelovanja u POO-u, dok je PIRLS isto pitanje postavio roditeljima ili skrbnicima u kontekstu veće skupine pitanja o pripremama za osnovnu školu. PISA pruža podatke samo o tome je li učenik pohađao POO (i) godinu ili kraće od godine, (ii) dulje od godine, ili (iii) uopće nije pohađao. PIRLS, međutim, omogućava veću preciznost u navođenju točnog broja godina sudjelovanja u POO-u.


22

Partnerstva i metodologija Pripremljen je iscrpan upitnik o javnoj politici POO od strane Jedinice za analizu obrazovanja i politike za mlade u okviru Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politku i kulturu (EACEA) zajedno s Nacionalnim jedinicama Mreže. Nacionalne jedinice Eurydice su pružile odgovore na upitnik (nacionalni doprinosi). Eurostat je obavio pripremu i obradu statističkih pokazatelja.

Sav analitički sadržaj temeljen na kvalitativnim i kvantitativnim podacima u izvješću je sastavljen od strane Jedinice za analizu obrazovanja i politike za mlade u okviru EACEA. Jedinica za analizu obrazovanja i politike za mlade u okviru EACEA je odgovorna za konačno izdanje i izgled izvješća. Također je odgovorna za sav posao koji proizlazi iz pripreme karata, dijagrama i ostalog grafičkog materijala.

Eurydice Mreža i Eurostat su na sebe preuzeli provjeru sadržaja čitavog izvješća.

Konvencije i prikaz sadržaja Vrijednosti povezane sa svakim kvantitativnim pokazateljem su prikazane u tablici ispod svakog grafičkog prikaza. Većina slika je popraćena objašnjenjem te napomenama koje se odnose na pojedinu zemlju, a nalaze se odmah ispod. Objašnjenje sadrži sve detalje vezane za terminologiju i pojmovne aspekte koji su potrebni za ispravno razumijevanje pokazatelja i same Slike. Napomene vezane za pojedine zemlje pružaju informacije koje treba uzeti u obzir zbog pravilnog tumačenja slike za određene zemlje.

Razlika između pružanja usluga „mlađoj djeci“ te „starijoj djeci“ se često pravi u tekstu, kao i na mnogim Slikama u izvješću kada je riječ o ustanovama POO-a. U podacima o nacionalnim sustavima se navodi koje su ustanove namijenjene za brigu o „mlađoj“, a koje „starijoj“ djeci u svakoj zemlji. Na nekoliko Slika je napravljena dodatna distinkcija između „nekih vrsta ustanova“ i „svih vrsta ustanova“. Ukoliko se neki propisi ne odnose na sve ustanove, to je navedeno u napomeni za pojedinu zemlju.

Korištene oznake država, statističke oznake, kratice i akronimi su navedeni na početku izvješća. Pojmovnik i korišteni statistički alati se nalaze na kraju izvješća.

Popis slika u izvješću se također nalazi na početku publikacije.

Imena svih koji su doprinijeli ovom zajedničkom poduhvatu su navedena na kraju izvješća.

Elektronička inačica Elektronička inačica izvješća Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi 2014. g. je također dostupna besplatno na mrežnim stranicama Eurydicea (http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/) i Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/release_calendars/publications).

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/release_calendars/publications

23

K O N T E K S T

Koristeći se Eurostatovim podacima, ovo poglavlje daje prikaz ključnih demografskih podataka potrebnih za potpuno razumijevanje problema kojima se bavi ovo europsko izvješće o predškolskom odgoju i obrazovanju (POO).

S ciljem pružanja jasne slike o broju djece obuhvaćene javnim politikama POO-a, ovo poglavlje započinje s podacima o udjelu djece mlađe od šest godina u Europi. Pokazatelji koji sljede se bave glavnim demografskim trendovima u pogledu fertiliteta. Također uključuju trenutne procjene broja djece mlađe od šest godina koja će činiti dio stanovništva u godinama 2020. i 2030. Ove demografske projekcije ukazuju na činjenicu da će se potražnja za uslugama POO-a u budućnosti smanjiti. Međutim, ovaj trend sam za sebe nije dovoljan kako bi se nadoknadio trenutni nedostatak mjesta u ustanovama POO-a, a koji je prisutan u većini europskih zemalja, poglavito kada se radi u mlađoj dobnoj skupini (Slika B12).

Ovo se poglavlje također bavi čimbenicima rizika koji mogu imati štetan utjecaj na obrazovanje djece. Ono prikazuje glavni pokazatelj o stopama mlađe djece koja su u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti te navodi broj djece koja živi u kućanstvima bez zaposlenih. Kako bi procijenili koliko ima djece imigrantskog podrijetla, a time i potrebe za posebnim programima jezične potpore, prikazan je udio mlađe djece koja imaju strano državljanstvo ili su rođeni u inozemstvu. Pokazatelj o udjelu djece koja žive s dva roditelja, jednim roditeljem ili „ostalim“ vrstama kućanstava pruža nampregled obiteljskog okruženja djece u različitim europskim zemljama. Ovaj pododjeljak poglavito određuje kontekst Poglavlja D u kojem je riječ o smanjenju cijena usluga i posebnim mjerama financijske potpore te Poglavlja G koji proučava posebno ciljane mjere potpore za djecu u nepovoljnom položaju.

OKO ŠEST POSTO EUROPSKOG STANOVNIŠTVA JE MLAĐE OD 6 GODINA

Trenutno u zemljama EU-28, djeca mlađa od 6 godina čine, u prosjeku, 6,3% ukupne populacije. Izraženo brojkama, 2013. godine u Europi je bilo 32 milijuna (32 003 394) djece ove dobne skupine. To su djeca koja u većini europskih zemalja čine većinu korisnika POO-a i koji imaju korist od usluga koje im se pružaju.

Godine 2013., općenito govoreći, odstupanja među europskim zemljama u udjelu djece mlađe od 6 godina nisu bila značajna. U više od jedne trećine zemalja, udio je bio blizu prosjeka EU, samo se nekoliko zemalja značajnije razlikovalo od prosjeka. S 9,9%, Turska je bila zemlja s najvišim postotkom djece mlađe od 6 godina u odnosu na ukupno stanovništvo. Irska i Island su također imale visoke udjele mlađe djece, odnosno 9,6% i 8,7%. Suprotno tome, postotak u Njemačkoj je bio najniži sa samo 5,0%. U zemljama poput Bugarske, Grčke, Italije, Mađarske, Malte, Austrije i Portugala ova dobna skupina predstavljala je manje od 6,0% ukupnog stanovništva.

Izraženo brojkama, Turska ima najviše djece mlađe od šest godina, otprilike 7,5 milijuna. U zemljama Europske unije 2013. godine su Francuska i Ujedinjena Kraljevina imale najviše djece mlađe od 6 godina s otprilike 4,8 milijuna djece. Unatoč najvećem ukupnom broju stanovnika u Europskoj uniji, Njemačka je imala otprilike 4,1 milijun djece u dobnoj skupini 0-5 godina.

Među manjim zemljama, 1. siječnja 2013. godine u Lihtenštajnu je bilo otprilike 2 200 djece mlađe od 6 godina. Luksemburg, Malta i Island su imali između 24 000 i 36 000, dok su broke u Estoniji i Cipru bile niže od 100 000, a u Latviji, Litvi i Sloveniji niže od 200 000.

KONT EKST

24

Slika A1: Udio stanovništva u dobnoj skupini 0-5 godina, 2013. g.

EU-28 BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU

6,3 7,0 5,7 6,7 6,8 5,0 6,9 9,6 5,9 6,3 7,4 6,0 5,5 6,8 6,1 6,0 6,7 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH 5,7 5,8 6,5 5,6 6,4 5,5 6,1 6,4 6,4 6,7 7,2 7,5 8,7 9,9 6,0 7,4 6,0

Izvor: Eurostat, Statistika stanovništva (podaci izvučeni u ožujku 2014. godine).

Objašnjenje Udio je izračunat dijeljenjem broja djece u dobi 0-5 godina s ukupnim brojem stanovnika. Broj stanovnika se odnosi na 1. siječnja 2013. godine.

Napomene za pojedine zemlje EU-28 I Francuska: Provizorno.

STOPE FERTILITETA U EUROPI OSTAJU ISPOD STOPE ZAMJENE

U prosjeku su ukupne stope fertiliteta u europskim zemljama lagano porasle u posljednjih nekoliko godina. Od 2001. godine, kada je prva agregatna statistika postala dostupna, prosječna stopa fertiliteta je bila više manje u ravnomjernom porastu rastući s prosječnih 1,5 djece po ženi do 1,6 djece 2012. godine. To je, međutim, još uvijek značajno ispod stope zamjene (koja iznosi 2,1 u industrijaliziranim zemljama) koja je potrebna za zadržavanje rasta stanovništva na nuli. Drugim riječima, očekuje se opadanje udjela djece u ukupnom stanovništvu (vidi Sliku A3).

Unatoč općem prosječnom trendu umjerenog oporavka po pitanju prosječnih stopa fertiliteta, razvoj situacije u različitim zemljama bio je prilično raznolik. Između 2000. i 2012. godine, najveći porast stope fertiliteta od otprilike 0,4 djeteta po ženi je zabilježen u Švedskoj. Tijekom istog razdoblja, stopa fertiliteta je porasla za 0,3 u Češkoj Republici, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini te za više od (ili jednako) 0,2 djeteta po ženi u Bugarskoj, Estoniji, Litvi i Rumunjskoj. Nadalje, stopa fertiliteta je narasla između 0,1 i 0,2 djeteta po ženi u Belgiji, Irskoj, Francuskoj, Italiji i Latviji.

Suprotno tome, tijekom posljednjeg desetljeća stopa fertiliteta je opala u Poljskoj i Lihtenštajnu (za 0,1 dijete po ženi) te u Luksemburgu (do 0,2 djeteta po ženi). Najveći pad stope fertiliteta je zabilježen na Cipru, Malti i u Portugalu (0,3 djeteta po ženi).

Godine 2012., stopa fertiliteta je bila najviša (dosežući preko 2,0 djeteta po ženi) u Irskoj, Francuskoj, Islandu i Turskoj. Preostale četiri skandinavske zemlje kao i Belgija, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina imale su stopu fertiliteta između 1,7 i 2,0.

U viiše od polovice europskih zemalja, stopa fertiliteta je bila niža od prosjeka EU za istu godinu. Stopa fertiliteta je bila najniža u Portugalu i Poljskoj (1,3 u obje zemlje).

KONT EKST

25

Slika A2: Ukupna stopa fertiliteta 2000, 2005, 2012. g.

2000. 2005. 2012.


2012. 1,58 1,79 1,50 1,45 1,73 1,38 1,56 2,01 1,34 1,32 2,01 1,51 1,43 1,39 1,44 1,60 1,57

2005. 1,51 1,76 1,32 1,29 1,80 1,34 1,52 1,86 1,32 1,33 1,94 1,50 1,34 1,48 1,39 1,29 1,63

2000. 1,46* 1,67 1,26 1,15 1,77 1,38 1,36 1,89 1,27 1,23 1,89 1,46* 1,26 1,64 1,25 1,39 1,76

HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH

2012. 1,34 1,43 1,72 1,44 1.30 1,28 1,53 1,58 1,34 1,80 1,91 1,92 2,04 2,09 1,51 1,85 1,52

2005. 1,31 1,38 1,71 1,41 1.24 1,41 1,39 1,26 1,27 1,80 1,77 1,76 2,05 : 1,49 1,84 1,42

2000. 1,32 1,70 1,72 1,36 1.37 1,55 1,31 1,26 1,30 1,73 1,54 1,64 2,08 : 1,57 1,85 1,50

Izvor: Eurostat, Statistika stanovništva (podaci izvučeni u ožujku 2014. godine)

Napomene za pojedine zemlje * podaci iz 2001. g.

EU-28: Prekid u vremenskom nizu 2007, 2011 i 2012 g. Belgija: Prekid u vremenskom nizu 2011. g. Bugarska: Prekid u vremenskom nizu 2007. g. Luksemburg i Mađarska: Prekid u vremenskom nizu 2012. g. Poljska i Švicarska: Prekid u vremenskom nizu 2011. g.

OČEKUJE SE PAD BROJA MLAĐE DJECE DO 2030. GODINE

Učinkovito upravljanje ljudskim i materijalnim potencijalima u obrazovnim sustavima ovisi o demografskim predviđanjima koje nude pouzdanu procjenu broja mladih ljudi u dobnoj skupini 0-5 godina koji će činiti buduće polaznike predškolskog odgoja i obrazovanja (ISCED 0) te učenike u osnovnoškolskom obrazovanju (ISCED 1). S druge strane, politike POO-a (vidi Poglavlja B i D) te opće obiteljske politike (primjerice, duljina dopusta za njegu djeteta, vidi Sliku B3) mogu utjecati na stope fertiliteta i predviđene brojke stanovništva.

Trenutno je u Europi preko 32 milijuna djece između 0 i 5 godina. Za ovu dobnu skupinu, prema projekcijama načinjenim na temelju osnovne varijacije kretanja broja stanovnika, do 2020. godine predviđa se pad od otprilike 1,9% u EU-28. Očekuje se da će se ova tendencija ubrzati do 2030. godine kada se predviđa da će broj stanovnika u dobi od 0 do 5 godina biti niži za 7,6% u odnosu na 2012. godinu. Brojčano gledajući, to znači 2,5 milijuna manje djece u Europskoj uniji 2030. u odnosu na 2012. godinu.

Posebno značajan pad dječje populacije očekuje se u nekim istočnoeuropskim zemljama te Španjolskoj. U Estoniji, Latviji i Poljskoj predviđa se otprilike 24-26% manje djece od 0 do 5 godina do

KONT EKST

26

2030. godine u odnosu na sadašnje stanje. U Bugarskoj, Češkoj Republici, Španjoslkoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Slovačkoj se do 2030. godine očekuje pad broja mlađe djece od 17 do 22%.

S druge strane, očekuje se rast broja djece mlađe od 6 godina u četiri nordijske zemlje (izuzev Finske), kao i Belgiji, Cipru, Luksemburgu, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Lihtenštajnu i Švicarskoj.

Dječja populacija će 2030. godine u Francuskoj, Austriji i Finskoj vjerojatno ostati otprilke ista kao i 2013. g.

U većini zemalja očekuje se da će smjer kretanja promjena broja stanovnika ostati isti tijekom razdoblja od 2013. do 2020. godine te od 2013. do 2030. godine. Glavna iznimka je Litva gdje se nakon očekivanog porasta od 18,0% u razdoblju od 2013. do 2020. godine, očekuje kumulativni pad od 8,5% do 2030. godine.

Slika A3: Projekcije promjena u broju stanovnika dobne skupine 0-5 godina, 2013. – 2020. i 2013. – 2030. g.

2013.-2020. 2013.-2030.


2013.-2020. -1,9 2,9 -2,9 -7,0 0,4 -3,6 -3,3 -7,4 -2,0 -10,2 0,8 : -5,9 9,0 -1,3 18,0 6,4

2013.-2030. -7,6 2,7 -22,1 -21,0 5,7 -9,5 -23,9 -13,7 -10,3 -16,6 -1,2 : -7,5 4,5 -23,6 -8,5 10,5


2013.-2020. -2,3 0,9 2,0 -0,6 -4,1 -6,4 -3,8 -3,6 -0,6 4,2 7,9 3,5 -4,5 : 8,0 10,2 6,8

2013.-2030. -12,9 -9,8 3,4 0,6 -25,6 -10,4 -20,9 -18,4 -19,0 0,7 5,0 4,0 4,4 : 8,1 11,8 3,1

Izvor: Eurostat, Statistika stanovništva, projekcije Europop 2010.

Napomene za pojedine zemlje EU-27 i Italija: Podaci za 2012. godinu, preliminarni za sve. Hrvatska nije bila zemlja članica 2010. godine pa stoga nije uključena u projekcije stanovništva Europop 2010. g.

U EUROPI JE SVAKO ČETVRTO D IJETE DOBNE SKUPINE 0 -5 GODINA U OPASNOSTI OD SIROMAŠTVA ILI SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI

Godine 2012., broj ljudi koji je bio u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti je procijenjen na 124,0 (3) milijuna za EU-28. Ova statistika pokazuje da će zemlje članice EU morati udvostručiti svoje

(3) Eurostat: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_indicators

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_indicators

KONT EKST

27

napore kako bi se zadovoljio glavni cilj Strategije Europa 2020. da se najmanje 20 milijuna ljudi (4) izbavi iz opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti do 2020. godine.

Posljednji statistički podaci Europske unije o prihodima i životnim uvjetima (EU-SILC) pokazuju kako je u Europskoj uniji gotovo 26% djece u dobi između 0 i 5 godina u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. To znači da je 8,4 milijuna djece kojima su namijenjene usluge POO-a u opasnosti od siromaštva ili je u značajnoj mjeri materijalno ugroženo ili živi u kućanstvima s jako „niskim intenzitetom rada“ (vidi definiciju u Objašnjenju ispod Slike A4). Djeca mogu istovremeno patiti od više dimenzija siromaštva, međutim, takva djeca su ubrojena samo jednom.

U svim zemljama postoje djeca ove dobne skupine koja su u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti – s tim da taj udio iznosi 10% ili više. Danska s 10% ima najnižu stopu djece pogođene ovom pojavom. Međutim, to još uvijek znači da je jedno od deset djece u Danskoj u opasnosti od siromaštva ili je u značajnoj mjeri materijalno ugroženo ili živi u kućanstvima s jako niskim intenzitetom rada. Stope iznose otprilike 10-16% u Nizozemskoj, Sloveniji, Finskoj, Švedskoj i Norveškoj.

S druge strane, gotovo je svako drugo dijete u Bugarskoj (51,4%) i Rumunjskoj (47,4%) u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Ostale zemlje sa značajno višim stopama od prosjeka EU su Grčka, Hrvatska, Italija, Latvija, Mađarska i Ujedinjena Kraljevina, sa stopom višom od 30,0% u svim ovim zemljama.

Gore navedene brojke su prilično važne jer pokazuju koliko djece u POO-u može imati potrebu za posebno ciljanim mjerama potpore za obrazovne potrebe (vidi Poglavlje G).

Slika A4: Postotak djece u dobi 0-5 godina koja su u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, 2012. g.

% %

EU-28 BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU 25,9 22,1 51,4 17,1 10,0 18,4 20,0 29,2 33,2 27,4 20,8 32,4 31,9 26,6 34,4 25,5 23,5 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH 39,1 27,1 15 25,7 25,6 23,7 47,4 14,8 25,1 15,4 15,2 33,2 17,4 : : 15,8 19,4

Izvor: Eurostat, EU-SILC (podaci su izvučeni u veljači 2014. godine).

Objašnjenje Pokazatelj „u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti“ odnosi se na situaciju ljudi koji su u opasnosti od siromaštva ili su u značajnoj mjeri materijalno ugroženi ili žive u kućanstvima s jako niskim intenzitetom rada.

Potpunu definiciju pokazatelja „u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti“ vidi u Pojmovniku.

Napomene za pojedine zemlje EU-28: Procijenjeno. Irska: Podaci iz 2011. godine. Austrija i Ujedinjena Kraljevina: Prekid u vremnskom nizu 2012. g. (4) EUCO 13/10, Zaključci Europskog vijeća, 17. lipnja 2010. godine.

KONT EKST

28

U SVAKOM DESETOM KUĆANSTVU S DJECOM MLAĐOM OD 6 GODINA NEMA ZAPOSLENIH

Sljedeći pokazatelj prikazuje postotak kućanstava bez zaposlenih među kućanstvima s djecom mlađom od 6 godina. „Kućanstvo bez zaposlenih“ znači da nijedan član kućanstva nije zaposlen (odnosno, svi su članovi nezaposleni ili radno neaktivni). Život u kućanstvu pogođenom nezaposlenošću ne dovodi dijete samo u opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti (vidi Sliku A5), nego i u opasnost od nepovoljnog položaja u obrazovanju.

U EU-28, prosječni postotak kućanstava bez zaposlenih među kućanstvima s djecom u dobi između 0 i 5 godina iznosi 11,2%. To znači kako je tek nešto više od jednog od deset kućanstava s djecom mlađom od 6 godina u EU pogođeno ovom pojavom. Djeca koja žive u ovim kućanstvima mogu biti u opasnosti od nepovoljnog položaja u obrazovanju zbog nezaposlenosti i financijske nesigurnosti svojih skrbnika.

Dvije trećine zemalja se nalaze ispod prosjeka za EU-28. Luksemburg ima najnižu stopu s 2,3% kućanstava bez zaposlenih s djecom mlađom od 6 godina. Ostale zemlje koje pokazuju relativno niske stope (niže od 6%) su Nizozemska, Austrija, Slovenija i Finska.

Međutim, tri zemlje, odnosno, Bugarska (16,7%), Irska (20,1%) i Ujedinjena Kraljevina (17,4%) se nalaze dosta iznad prosjeka EU.

Slika A5: Postotak kućanstava bez zaposlenih među kućanstvima s djecom u dobi 0-5 godina, 2012. g.

% %

EU-28 BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU 11,2 11,6 16,7 9,0 11,0 11,5 9,3 20,1 10,6 12,9 10,5 8,4 7,6 6,9 9,6 12,4 2,3 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH 14,3 6,7 5,9 5,6 6,6 7,7 10,1 4,2 9,5 5,9 8,3 17,4 : 8,7 : : :

Izvor: Eurostat, LFS (podaci izvučeni u veljači 2014. godine).

Objašnjenje Za definiciju „kućanstva“, vidi Pojmovnik. Kućanstva bez zaposlenih su kućanstva gdje nijedan član nije zaposlen, odnosno svi su članovi nezaposleni ili radno neaktivni.

KONT EKST

29

VEĆINA ZEMALJA IMA VIŠE OD PET POSTO DJECE ROĐENE U INOZEMSTVU ILI UPISANE KAO STRANI DRŽAVLJANI

Podrijetlo male djece je važno budući da ono ne utječe samo na njihovo sudjelovanje u POO-u (vidi Sliku C9), nego može i ukazivati na potrebu za posebnom potporom koja će djeci omogućiti ostvarivanje potpune koristi od programa POO (vidi Slike G1 i G2). Vrste podrijetla koje mogu utjecati na obrazovanje djece su socioekonomska skupina kojoj pripadaju, njihovo kulturno i/ili jezično podrijetlo te dolaze li iz imigrantskih obitelji. Migracijski tokovi doprinijeli su sve većoj različitosti europske populacije i značajno su promijenili njihovu dinamiku u posljednje vrijeme. Različite zemlje imaju različit pojam o tome što znači “biti stranog podrijetla“, a isto tako sve zemlje imaju svoje načine prikupljanja podataka što otežava prikupljanje usporedivih podataka. S ciljem pružanja boljeg uvida u sastav ove najmlađe populacijske skupine (djece u dobi 0-5 godina) te uočavanja širokog opsega odstupanja u zemljama, na Slici A6 su prikazana dva skupa podataka koji se odnose na djecu potencijalno imigrantskog podrijetla. To je udio djece sa stranim državljanstvom te udio djece rođene u inozemstvu.

Postoje značajna odstupanja među zemljama u stopama djece koja su potencijalno stranog podrijetla. Luksemburg, Lihtenštajn i Švicarska imaju najviše stope djece stranog podrijetla (djeca sa stranim državljanstvom ili djeca rođena u inozemstvu). Ostale zemlje sa zamjetno visokim stopama su Belgija, Španjolska, Italija, Cipar i Austrija sa stopama višim od 10,0%.

S druge strane se nalaze srednjoeuropske i istočnoeuropske zemlje, tri baltičke zemlje kao i Hrvatska, Malta, Nizozemska, Portugal i Finska s jako niskim udjelom djece u dobi između 0 i 5 godina možebitno imigrantskog podrijetla. Stopa djece sa stranim državljanstvom kreće se od 0,1% u Poljskoj do 4,6% na Malti. Stopa djece rođene u inozemstvu u ovim zemljama iznosi otprilike ili manje od 4%, a u Češkoj Republici iznosi 0,3%.

Slika A6: Postotak djece u dobi 0-5 godina sa stranim državljanstvom i rođenih u inozemstvu, 1. siječnja 2013. g.

Strano državljanstvo Rođeni u inozemstvu

% BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU Strano državlj. 11,3 0,2 2,5 6,0 5,8 3,4 7,6 8,4 11,8 6,3 0,7 12,8 15,8 2,5 0,3 48,4 0,9 Rođeni u inoz. 4,3 4,0 0,3 2,6 1,5 1,6 4,2 3,4 1,8 2,2 : 1,7 6,9 2,0 2,7 11,7 2,0 MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH Strano državlj. 4,6 3,4 14,7 0,1 2,7 0,2 3,3 0,4 3,6 6,8 7,2 6,7 : 24,5 9,6 25,9 Rođeni u inoz. 3,2 2,3 3,5 3,0 1,3 3,2 1,8 4,1 1,5 2,7 2,7 4,2 : 45,6 3,8 4,9

Izvor: Eurostat, Statistika stanovništva (podaci izvučeni u ožujku 2014. godine).

KONT EKST

30

SVAKO DESETO KUĆANSTVO S DJECOM MLAĐOM OD 6 GODINA JE KUĆANSTVO S JEDNIM RODITELJEM

Vrsta kućanstva u kojm dijete odrasta važan je čimbenik koji može utjecati na sudjelovanje djeteta u POO-u te čak i na njegove obrazovne ishode (Kernan, 2012. g; de Lange, Dronkers i Wolbers, 2013. g.). Prema Eurostatu kućanstvo je definirano kao skupina dvoje ili više ljudi koji žive zajedno u kući ili dijelu kuće i koriste zajednički kućni proračun. Trenutačno otprilike 25,8 milijuna kućanstava u EU-28 imaju djecu mlađu od 6 godina. Preko 78% tih kućanstava su kućanstva s dva roditelja. Dijete koje živi s oba roditelja ima određene prednosti u odnosu na dijete koje živi u kućanstvu s jednim roditeljem (kojima većinom upravljaju žene), posebice kada samohrani roditelj ima ograničena materijalna sredstva. Činjenica da je netko samohrani roditelj te da ima smanjeni kućni proračun može se uzeti u obzir prilikom smanjenja cijene ili izuzeća od plaćanja POO-a koji se odobravaju roditeljima kako bi im se pomoglo zadovoljiti obrazovne potrebe svoje djece (vidi Sliku D7). U EU-28, svako deseto kućanstvo s djecom mlađom od 6 godina (10,5%) je kućanstvo sa samohranim roditeljem. Drugim riječima, otprilike 2,7 milijuna kućanstava s djecom u dobi 0-5 godina u EU-28 čine jednoroditeljske obitelji. U Danskoj se bilježi daleko najveći postotak kućanstava s jednim roditeljem sa stopom od 30%. Druga najveća stopa, ona od 22,2% zabilježena je u Ujedinjenoj Kraljevini.

Suprotno tome, mediteranske zemlje (Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Malta, Portugal i Turska) kao i neke srednjoeuropske i istočnoeuropske zemlje poput Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovenije i Slovačke su, čini se, manje pogođene jednoroditeljstvom. Naime, u tim su zemljama manje od 8% svih kućanstava s malom djecom ona s jednim roditeljem. Luksemburg (5,2%), Austrija (7%) i Finska (3,1%) su također ispod ovog praga. Najniža stopa je u Hrvatskoj sa samo 1,4%.

Hrvatska je također zemlja s najnižim udjelom kućanstava s dva roditelja s djecom mlađom od 6 godina, sa stopom od 45,6%. Rumunjska ima sljedeću najnižu stopu od 57,8%. Sve preostale zemlje, za koje imamo dostupne podatke, bilježe stope dosta iznad 60,0%. Više od jedne trećine svih zemalja ima stopu veću od 80,0%. Najvišu stopu, međutim, bilježi Finska s 93,8% kućanstava s dva roditelja s malom djecom, a slijede ih Nizozemska i Grčka s nešto više od 89,0%.

Prema Eurostatovim podacima, u EU-28 prosječno 11,4% kućanstava s malom djecom spada u kategoriju „ostalo“. „Ostalo“ kao vrsta kućanstva je širok pojam koji uključuje sve vrste proširenih kućanstava, što uključuje kućanstva gdje roditelj ili roditelji žive s drugim odraslim osobama, kao i kućanstva gdje nijedno od djetetovnih skrbnika nije djetetov oditelj, posvojitelj ili udomitelj. To mogu biti bake ili djedovi i/ili druga rodbina. Hrvatska ima najviši udio (53,0%) kućanstava s djecom mlađom od 6 godina koja spadaju u kategoriju „ostalo“. Šest srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja (Bugarska, Latvija, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka) kao i Turska slijede ovaj trend. U tim se zemljama stope kućanstava s djetetom mlađim od 6 godine koja spadaju u kategoriju „ostalo“ kreću između 21,2 i 40,3%.

Zemlje s najnižim udjelom kategorije kućanstava „ostalo“ među kućanstvima s djecom mlađom od 6 godina su tri nordijske zemlje (Danska, Finska i Švedska), kao i Francuska te Nizozemska, sa stopama od 4,0% ili manje.

KONT EKST

31

Slika A7: Postotak kućanstava s dva roditelja, jednim roditeljem i ostalih vrsta kućanstva s djecom u dobi 0-5 godina, 2012. g.

% %

Jedan roditelj Ostalo Dva roditelja

% EU-28 BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU

Jedan roditelj 10,5 12,4 5,9 8,4 30,0 12,5 11,0 13,8 2,5 5,1 10,5 1,4 4,3 6,2 11,0 16,9 5,2

Ostalo 11,4 8,5 33,4 9,0 2,8 5,7 12,5 8,7 8,4 14,1 40 53,0 9,9 16,9 28,8 17,9 6,9

Dva roditelja 78,1 79,1 60,8 82,6 67,1 81,8 76,5 77,5 89,1 80,8 85,5 45,6 85,7 77,1 60,1 65,1 87,9


Jedan roditelj 5,9 5,3 8,1 7,0 5,1 7,9 1,9 5,5 4,2 3,1 14,3 22,2 : 2,0 : : :

Ostalo 21,2 16,8 2,7 14,2 28,8 18,9 40,3 12,9 27,8 3,1 1,3 6,9 : 25,3 : : :

Dva roditelja 72,8 77,9 89,2 78,8 66,0 73,1 57,8 81,6 68,0 93,8 84,4 70,9 : 72,7 : : :

Izvor: Eurostat, LFS (podaci izvučeni u veljači 2014. godine).

Objašnjenje Za definiciju pojma „kućanstvo“, vidi Pojmovnik. Osnovica ovih postotaka je broj kućanstava s djecom u dobi 0-5 godina. 100% ukupnog broja kućanstva s djecom u dobi 0-5 godina. Udjeli u tablici te oni komentirani u tekstu predstavljaju udio onih kućanstava s jednom odraslom osobom, dvije odrasle osobe i ostalim sastavom.

33

O R G A N I Z A C I J A

DIO I – USTROJSTVO I PRISTUP

Svaka zemlja u Europi, bez iznimke, uspostavila je sustav formalnog predškolskog odgoja i obrazovanja (POO) koji se odvija u ustanovama za djecu predškolskog uzrasta. Međutim, organizacija usluga koje se pružaju razlikuje se diljem Europe.

Ovo poglavlje opisuje glavne značajke sustava POO. Prvi dio opisuje dva najčešća oblika ustrojstva POO-a naglašavajući glavne značajke podijeljenih i jedinstvenih Sustav POO-aa. Također se govori o zemljama koje imaju zakonski regulirano pružanje usluga POO-a u kući te učestalosti istog. Pokazatelj duljine dopusta za njegu djeteta također pruža dodatne informacije o socijalnim politikama te proučava je li omogućen kontinuitet između plaćenog dopusta za roditelje i POO usluga. Raspravlja se i o različitim načinima jamčenja pristupa POO-u za svu djecu ističući pritom zemlje koje omogućavaju zakonsko pravo na POO ili su upis u POO propisale kao obvezan. Isto tako se proučavaju kriteriji prema kojima se dodjeljuju slobodna mjesta u POO-u ukoliko je potražnja veća od ponude.

Drugi je dio usmjeren na kvalitetu POO-a te minimalne standarde usluga. Opisani su također načini kojima se osigurava postupanje u skladu s propisima. Treći dio je posvećen nadzoru kapaciteta i pruža uvid u upravljanje ponudom i potražnjom za mjestima u POO-u u europskim zemljama. Također se govori o različitim inicijativama za povećanje ponude.

U VEĆINI EUROPSKIH ZEMALJA, POO JE PODIJELJEN U DV IJE ODVOJENE FAZE U SKLADU S DOBI

Postoje dva osnovna oblika ustrojstva POO-a u Europi. U nekim zemljama POO čini jedinstveni sustav ili jednu fazu, dok je u drugima POO podijeljen na dvije odvojenefaze. Podijeljeni sustav, koji je najčešći, ustrojava usluge POO-a u skladu s dobi djece. Usluge podijeljenog sustava se odvijaju na odvojenim mjestima za mlađu i stariju djecu. Uglavnom, prijelaz iz jedne ustanove u drugu se događa kada je dijete u dobi od oko tri godine, ali može biti i u dobi od dvije i pol godine ili, u nekim zemljama, čak četiri godine. Dioba se očitava u podjeli između usluga „skrbi o djeci“ koje se pružaju u nekom obliku izvanškolskog centra te usluga „predškolskog odgoja i obrazovanja“ koje se nekad pružaju u istoj zgradi gdje se nalaze osnovne škole.

U tipičnom podijeljenom sustavu, nadležnosti za upravljanje, regulativu i financiranje POO-a podijeljene su među različitim tijelima. Ministarstvo zdravstva, socijalne skrbi i obiteljskih pitanja obično je nadležno za mlađu djecu, dok je ministarstvo obrazovanja zaduženo za pružanje usluga namijenjenih starijoj djeci. Sukladno tome, obrazovne smjernice obično se primjenjuju samo na pružanje usluga starijoj djeci (vidi Sliku F1). U podijeljenom sustavu, uvjeti za kvalifikacije osoblja obično se razlikuju ovisno o vrsti usluga koje se pružaju, s tim da se visokoškolske kvalifikacije u POO-u traže uglavnom u ustanovama za stariju djecu (vidi Sliku E2). Nadalje, uvjeti pristupa POO-u se mogu uvelike razlikovati na način da se zakonsko pravo uglavnom odnosi na stariju djecu, a ne na mlađu (vidi Sliku B4). Podijeljeni sustavi koje imaju gore navedene značajke primjenjuju se u Belgiji (Njemačka i Flamanska zajednica), Češkoj Republici, Italiji, Cipru, Luksemburgu, Poljskoj i Slovačkoj. Ostale zemlje za koje je na Slici B1 navedeno da imaju podijeljeni sustav imaju jednu ili više značajki koje su također svojstvene jedinstvenim sustavima POO. Primjerice, na Malti je Ministarstvo obrazovanja i zapošljavanja nadležno za POO za mlađu i stariju djecu, dok u Portugalu obrazovno osoblje koje radi u ustanovama s djecom mlađom od tri godine (creches), kao i osoblje koje radi sa starijom djecom, mora imati diplomsku razinu obrazovanja.

ORGA N IZA CIJ A

34

Nasuprot tomu, u jedinstvenim sustavima, pružanje usluga POO svoj djeci predškolskog uzrasta organizirano je kao jedna faza i odvija se u ustanovama koje se brinu o djeci svih dobnih skupina. Djeca nemaju prekida niti prelaska između ustanova do početka osnovne škole. Ministarstvo obrazovanja je nadležno za upravljanje, reguliranje i financiranje POO-a. Sva skrb te odgoj i obrazovanje male djece smatra se dijelom usluga „ranog odgoja i obrazovanja“ pa obrazovne smjernice obuhvaćaju čitavo razdoblje POO-a. Ustanove koje djeluju u jedinstvenim sustavima imaju jedan rukovodeći tim koji upravlja pružanjem usluga djeci svih dobnih skupina, a ista razina kvalifikacija (obično visokoškolska razina) je potrebna za sve zaposlenike koji rade s djecom svih dobnih skupina. Nadalje, zakonsko pravo na POO ili besplatan POO u jedinstvenim sustavima se često stječe od rane dobi. Ova vrsta sustava prevladava u većini nordijskih zemalja, baltičkim zemljama, Hrvatskoj i Sloveniji.

Ne slijede svi jedinstveni sustavi gore opisani model. Primjerice, neki jedinstveni sustavi imaju jednu ili dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja neposredno prije polaska u školu što može podlijegati različitim obrazovnim smjernicama te se može održavati u osnovnim školama. U Latviji, Litvi i Finskoj, posljednja godina prije polaska u obvezno primarno obrazovanje može se održavati u ustanovama POO-a ili izvan tih ustanova, najčešće u osnovnim školama. U Švedskoj, posljednja godina POO-a – razred za šestogodišnje predškolce (förskoleklass) –održava se isključivo u osnovnim školama.

Nekoliko europskih zemalja ima i odvojena i jedinstvena mjesta održavanja POO-a. U Bugarskoj, Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Austriji, POO usluge se mogu pružati na odvojenim mjestima za mlađu i stariju djecu ili u jedinstvenim ustanovama za obje dobne skupine. Međutim, neke se razlike mogu zadržati među dobnim skupinama čak i u jedinstvenim ustanovama. Primjerice, u Bugarskoj i Španjolskoj neke ustanove nude oba razdoblja POO-a koja pokrivaju čitavu predškolsku dob. Međutim, u tim ustanovama, iako je rukovodeći tim isti, pružanje usluga za mlađu i stariju djecu razlikuje se po pitanju kvalificiranosti osoblja, kurikuluma i načina financiranja. U svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine djeca borave u jedinstvenim ustanovama (day nurseries ili children“s centres) do početka osnovnoškolskog obrazovanja, ali od navršene treće godine djeca također mogu pohađati nursery schools ili nursery/reception classes u osnovnim školama.

Slika B1: Organizacija POO-a u ustanovama, 2012./13. g.

Podijeljeni sustav

Jedinstveni sustav

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definicije pojmova „pružanje usluga u ustanovama“, „podijeljeni“ i „jedinstveni“ POO, vidi Pojmovnik. Detaljni opisi se nalaze u Podacima o nacionalnim sustavima u Privitku.

D IO I – U STR OJSTVO I P RI STUP

35

Napomene za pojedine zemlje Bugarska, Grčka, Cipar, Latvija, Litva, Poljska, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Švicarska: Jedna ili dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja su obvezne u nekim zemljama. Irska: U ovom izvješću, smatra se kako Irska ima podijeljeni model sustava POO kao neobveznog obrazovanja koji je podijeljen u dva razdoblja: pružanje usluga djeci mlađoj od 4 godine te pružanje usluga djeci između 4 i 6 godina. Međutim, u svrhe međunarodnih zbirki statističkih podataka, pružanje usluga starijoj djeci (u infant classes) svrstano je u osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1). Češka Republika i Portugal: Neke privatne ustanove mogu uključivati skupine za mlađu i stariju djecu.

ZAKONOM REGULIRANO PRUŽANJE USLUGA U KUĆI POSTOJI U VEĆINI EUROPSKIH ZEMALJA, ALI JE RAŠIRENO SAMO U NJIH NEKOLIKO

Uz pružanje usluga POO-a u ustanovama, zakonskim okvirom za POO može biti predviđeno pružanje formaliziranih usluga POO-a u kući, pri čemu se moraju poštivati propisana pravila te standardi kvalitete. Iako je ovakve usluge moguće pružati u kući djeteta ili pružatelja usluga, ovo se izvješće odnosi samo na potonji oblik pružanja usluga POO-a, odnosno usluge koje se pružaju u kući pružatelja.

Slika B2: Postojanje reguliranog POO-a koji se održava u kući, 2012./13. g.

Postoji regulirani POO koji se održava u kući

Ne postoji regulirani POO koji se održava u kući

Nema dostupnih podataka

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „pružanje usluga u kući“, vidi Pojmovnik.

Napomene za pojedine zemlje Češka Republika: Zakon o trgovini dopušta skrb o djeci u kući, ali nema dostupnih podataka. Hrvatska: Zakonski regulirano pružanje usluga u kući se postupno uvodi na temelju „Zakona o dadiljama“ kojeg je odobrio Sabor u travnju 2013. godine. Italija: Pružanje usluga u kući regulirano je na lokalnoj i regionalnoj razini. Latvija: Regulirani POO u kući uveden je u rujnu 2013. godine Poljska: Zakonodavstvo omogućava regulirano pružanje usluga u kući, ali trenutno je registrirano samo nekoliko dadilja.

Regulirano pružanje usluga u kući postoji u većini europskih obrazovnih sustava. Međutim, kako su podaci o sudjelovanju dostupni za samo dvanaest zemalja, često je teško procijeniti koliko je to zapravo prošireno. Tamo gdje su dostupni nacionalni podaci o sudjelovanju, regulirano pružanje usluga u kući često se čini neznačajnim u odnosu na pružanje usluga u ustanovama. Samo u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Islandu zakonski regulirano pružanje usluga u kući predstavlja značajan udio u POO-u, posebice kada se radi o mlađoj djeci. U Danskoj, primjerice, oko 50% jednogodišnjaka sudjeluje u POO-u koji se održava u ustanovama dok otprilike

ORGA N IZA CIJ A

36

40% djece iste dobi sudjeluju u POO-u koji se održava u kući. U Francuskoj, stope sudjelovanja za dobnu skupinu 0-3 godine iznose oko 15 i 28% za POO koji se održava u ustanovama, odnosno u kući. Na Islandu je više djece mlađe od 2 godine zbrinuto u dagforeldri u kući nego što pohađa POO u ustanovama.

U nekim zemljama postoji više oblika zakonski reguliranog pružanja usluga u kući. Primjerice, u Mađarskoj postoje dva različita sustava koja su namijenjena različitim dobnim skupinama te podliježu različitim propisima vezanim za maksimalan broj djece po pružatelju usluga (vidi Slike B7 i B8b). U Finskoj, skrb o djeci u kući pružaju pojedinačne dadilje ili kao skupna služba s dvije ili tri dadilje. U tri belgijske zajednice postoje razlike u radnom statusu dadilja koje mogu biti neovisni pružatelji usluga ili pružatelji povezani s određenim organizacijama za dadilje.

Pružanje usluga u kući može biti glavni oblik POO-a ili može imati sporednu ulogu, to uvelike ovisi o dobi djece. U Njemačkoj i Francuskoj, primjerice, za djecu u dobi 0-3 godina zakonodavstvo se jednako primjenjuje na pružanje usluga u kući kao i na ono u ustanovama. Međutim, kada djeca navrše 3 godine imaju zakonsko pravo na besplatne ili subvencionirane usluge u ustanovama pa se, sukladno tome, usluge koje se pružaju u kući koriste uglavnom kao dodatan izvor skrbi kada radno vrijeme ustanova nije dostatno.

U POLOVICI EUROPSKIH ZEMALJA DOPUST ZA NJEGU DJECE KOJ I JE PLAĆEN NA ODGOVARAJUĆI NAČIN TRAJE MANJE OD ČETRDESET TJEDANA

Pružanje djeci dobrog početka u životu dajući novim roditeljima vremena da se zbliže sa svojom djecom te nakon toga pronađu pravu ravnotežu između poslovnog i privatnog života pokretačka je sila nacionalnih i europskih napora za uvođenjem socijalne politike prilagođene obiteljima. Uzet je dvostruki pristup kao potpora zaposlenim roditeljima u usklađivanju poslovnih i obiteljskih obveza. S jedne strane, provode se politike dopusta koje omogućavaju roditeljima ostanak u kući i brigu o svojoj jako maloj djeci, a s druge strane, usluge POO-a su razvijene tako da roditelji kada se vrate na posao imaju na raspolaganju kvalitetnu skrb te odgoj i obrazovanje za djecu. Osiguravanje sinergije i kontinuiteta među ovim politikama jako je važno.

Uvjeti dopusta za njegu djeteta značajno se razlikuju u eurpskim zemljama zbog različitih prioriteta i pristupa skrbi o djeci. Neke zemlje stavljaju naglasak na roditeljsku skrb i osiguravaju poticaje kako bi podupirali roditelje na dulju skrb o svojoj djeci. U drugim zemljama je prihvaćen institucionalni pristup skrbi o djeci te se više ulaže u razvoj usluga POO-a.

Usprkos značajnim razlikama među zemljama u pogledu pristupa, minimalni standardi za rodiljni dopust te roditeljski dopust su zadani na europskoj razini. Naime, postojeće europsko zakonodavstvo (1992) (5) propisuje minimalnih 14 tjedana rodiljnog dopusta (dva tjedna se predviđaju prije poroda). Godine 2008., Europska komisija je dostavila prijedlog o pojačanju postojeće direktive produljenjem dopusta na 18 tjedana i isplaćivanjem pune plaće ženama tijekom tog razdoblja. O ovom prijedlogu se još raspravlja, ali 2010. godine Komisija je revidirala direktivu o roditeljskom dopustu (6), obvezujući zemlje na uvođenje roditeljskog dopusta za svakog roditelja u trajanju od najmanje četiri mjeseca.

Slika B3 pokazuje trajanje dopusta za njegu djeteta koji je „plaćen na odgovarajući način“. Pojam odgovarajuće naknade podrazumijeva da roditelji nastavljaju primati značajan dio svojih primanja tijekom dopusta pa se stoga ne suočavaju s financijskim poteškoćama proizašlim iz dopusta kojeg su uzeli kako bi se brinuli o svojoj djeci. U ovom izvješću smatra se da je dopust plaćen na odgovarajući (5) Direktiva Vijeća 92/85/EEC od 19. listopada 1992. g. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zadravstvene

zaštite na radu za trudne zaposlenice ili one koje su nedavno rodile ili doje, OJ L 348, 28.11.1992, p. 1. (6) Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. g. kojom se provodi revidirani Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu

sklopljen između BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC i ukida Direktiva 96/34/EC, OJ L 68, 18.03.2010, str. 13.


37

način ukoliko roditelji primaju barem 65% svojih prethodnih primanja tijekom ovog razdoblja. Ukupno trajanje dopusta za njegu djeteta uzima u obzir različite vrste dopusta (rodiljni dopust, roditeljski dopust za očeve te roditeljski dopust) i računa se od djetetova rođenja do trenutka kada se oba roditelja vraćaju na posao.

Najdulja razdoblja dopusta za njegu djeteta koja su plaćena na odgovarajući način su u Bugarskoj, Češkoj Republici, Mađarskoj i Rumunjskoj. U tim zemljama se roditelji mogu brinuti o svom djetetu do druge godine djetetova života, slijedi Estonija s 18 mjeseci. U 11 zemalja (Danska, Njemačka, Latvija, Litva, Luksemburg, Austrija, Poljska, Slovenija, Finska, Švedska i Norveška), roditelji mogu imati između 46 i 70 tjedana dopusta za njegu novorođenčeta. Nekoliko zemalja daje odgovarajuću naknadu za dopust za njegu djeteta u trajanju između 20 i 39 tjedana. Tu spadaju Irska, Grčka, Hrvatska, Portugal, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina, Island i Lihtenštajn.

Slika B3: Duljina trajanja odgovarajuće plaćenog rodiljnog dopusta, roditeljskog dopusta za očeve i roditeljskog dopusta (u tjednima), 2013. g.

Tjedni Tjedni

Rodiljni dopust

Roditeljski dopust za očeve Roditeljski dopust

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT HR CY LV LT LU

14 14 14 52 22 14 8 20 24 35 16 14 10 16 16 8 8 8

2 2 2 0 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 52 82 32 60 62 0 0 0 0 26 0 0 44 44 52

HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1)

UK-SCT IS TR LI NO CH

24 18 : 8 26 26 18 11 28 13 2 39 39 0 13 20 6 14

0 0 : 0 0 0 0 0 0 9 0 0 0 0 0 0 12 0

80 0 : 62 26 0 86 37 0 26 56 0 0 39 0 0 36 0

Izvor: Eurydice. UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje Rodiljni dopust je obično podijeljen na dva razdoblja: prenatalno (prije poroda) i postnatalno (nakon poroda). Ovaj pokazatelj je usmjeren samo na drugo razdoblje. Duljina trajanja dopusta se računa od datuma rođenja djeteta ukoliko zakon nalaže koliko tjedana prije poroda majka mora uzeti dopust (obično dva do osam tjedana). Ukoliko ovo nije precizirano u zakonodavstvu, prikazano je trajanje čitavog dopusta.

Roditeljski dopust za očeve je obično dostupan samo očevima i počinje odmah po rođenju djeteta. Roditeljski dopust za očeve prikazan je samo ukoliko se ne poklapa s rodiljnim dopustom.

Roditeljski dopust se obično uzima odmah po završetku rodiljnog dopusta. Njegova se duljina izračunava na temelju punog mogućeg trajanja dopusta tijekom maksimalnog plaćenog razdoblja. Roditeljski dopust može biti pravo pojedinaca ili obitelji. Ukoliko je roditeljski dopust pravo pojedinca i roditelji nemaju dopust u isto vrijeme, dopust se računa dvaput. Izračunava se najbolja moguća situacija za roditelje (najdulji roditeljski dopust).

Pokazatelj prikazuje ukupnu duljinu trajanja ove tri vrste dopusta u kalendarskim tjednima (jedna godina se sastoji od 52 tjedna). Dopust se smatra odgovarajuće plaćenim ukoliko roditelji primaju barem 65% svojih prethodnih primanja tijekom tog razdoblja. Ukoliko dobivaju paušalni iznos, naknada se smatra odgovarajućom ukoliko čini 65% minimalne

ORGA N IZA CIJ A

38

prosječne plaće u zemlji. U slučajevima gdje postoji nekoliko mogućnosti financiranja dopusta, odabrana je ona mogućnost koja je usporediva s ostalim zemljama.

Redoviti dječji doplatci nisu uzeti u obzir.

Pokazatelj odražava najuobičajeniju situaciju za jedno dijete i ne obuhvaća slučajeve poput komplikacija pri porodu, produljenog bolničkog liječenja, djecu sa zdravstvenim poteškoćama i slično.

Napomene za pojedine zemlje Grčka: Rodiljni dopust uključuje osnovni dopust (devet tjedana nakon poroda) i poseban dopust (26 tjedana) koji se odobravaju osiguranim majkama. Javni službenici imaju pravo na ukupno 36 tjedana odgovarajuće plaćenog dopusta. Mađarska: Podaci o odgovarajuće plaćenom roditeljskom dopustu se odnose samo na osigurane roditelje. Paušalni iznos kojeg primaju neosigurani roditelji se ne smatra odgovrajuće plaćenim dopuz tom. Češka Republika: Roditeljima su dostupne različite vrste pogodnosti za njegu djeteta. Austrija: Roditeljima su dostupne različite vrste pogodnosti za njegu djeteta. Iznos naknade ovisi o razdoblju u kojem roditelji primaju istu. Podaci prikazani na slici odnose se na 80% primanja. Rumunjska: Roditeljima su dostupne dvije mogućnosti financiranja roditeljskog dopusta/naknada za njegu djeteta: tijekom jedne ili dvije godine. Minimalni i maksimalni iznosi naknada se razlikuju ovisno o razdoblju tijekom kojeg roditelji primaju naknadu. Finska: Naknada za njegu djeteta u kući se isplaćuje kao paušalni iznos koji se ne poklapa sa stopom odgovarajućeg iznosa od 65% prethodnih primanja (ili minimalne plaće). Međutim, može uključivati dodatak ovisno o veličini i visini prihoda obitelji. Nadalje, neka tijela lokalne vlasti isplaćuju općinske dodatke. Oko 88% obitelji koristi pogodnost dopusta za njegu djeteta kod kuće koji se može uzeti odmah po završetku roditeljskog dopusta. Turska: Situacija prikazana na Slici odnosi se samo na javne službenike.

Najkraće razdoblje dopusta za njegu djeteta koje je plaćeno na odgovarajući način, a koje je određeno na manje od 20 tjedana, se može naći u Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Cipru, Malti, Turskoj i Švicarskoj. Ovo razdoblje uglavnom uključuje samo rodiljni dopust, iako je u Belgiji i Španjolskoj moguće koristiti dva dodatna tjedna roditeljskog dopusta za očeve po isteku rodiljnog.

Odgovarajuće plaćeni dopust za njegu djeteta koji se većim dijelom sastoji od rodiljnog dopusta (kao što je slučaj u mnogim zemljama) ima za posljedicu rodnu neravnotežu po pitanju skrbi o djeci. Čak i u slučajevima gdje postoji odgovarajuće plaćeni roditeljski dopust i moguće ga je podijeliti među roditeljima, obično ga koriste majke. Primjerice, u Sloveniji je samo 6,3% očeva koristilo svoj dio roditeljskog dopusta 2010. godine (Moss, 2012.). Međutim, zemlje poput Njemačke i Austrije te neke nordijske zemlje aktivno promiču rodnu jednakost kada se radi o korištenju roditeljskog dopusta. U Švedskoj, primjerice, određeni je broj tjedana rezerviran za svakog roditelja. Na Islandu i u Norveškoj roditeljski je dopust podijeljen na tri dijela: tri mjeseca za svakog roditelja pojedinačno i tri zajednička mjeseca. U Njemačkoj i Austriji se roditeljske pogodnosti odnose na oba roditelja ukoliko se oboje brinu o djetetu. Za ove zadnje dvije zemlje u prikazu je uzet u obzir ovaj dodatni roditeljski dopust jer isti predstavlja najbolje rješenje za obitelji.

Na kraju je potrebno istaknuti kako u nekim zemljama gdje roditeljski dopust postoji, ali ne zadovoljava prag od 65% za odgovarajuću naknadu, postoje neka druga rješenja za pomoć obiteljima pri usklađivanju poslovnog i privatnog života. Primjerice, roditelji mogu imati pravo na kombiniranje roditeljskog dopusta s radom na pola radnog vremena. Prema podacima Eurostata (Eurostat, 2013. g.), 2011. godine je u Europskoj uniji gotovo trećina (32%) zaposlenih žena s jednim djetetom mlađim od 6 godina radilo na pola radnog vremena. Ovaj se postotak povećava s brojem djece. Što se tiče muškaraca, broj je znatno niži: samo 4,5% muškaraca u Europi s jednim djetetom navedene dobi je radilo na pola radnog vremena.

U VEĆINI EUROPSKIH ZEMALJA DJECI SE JAMČ I MJESTO U POO-U GODINU ILI DVIJE PRIJE OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA

Najčešći način osiguravanja POO za svu djecu je utvrđivanje zakonskog prava. Zakonsko pravo na POO odnosi se na zakonsku obvezu pružatelja POO-a da osigura javno subvencionirani POO za svu djecu koja žive u pripadajućem području, a čiji roditelji, neovisno o zaposlenju, socioekonomskom ili obiteljskom stanju, zatraže mjesto za svoje dijete. Na taj se način javna tijela obvezuju jamčiti mjesto u


39

ustanovama POO-a svoj djeci koja su obuhvaćena zakonskim pravom. Djeca, međutim, imaju pravo na POO, ali nisu obvezni u njemu sudjelovati. Zakonsko pravo ne znači nužno da je POO besplatan nego samo da se usluge subvencioniraju iz javnih sredstava te da su financijski pristupačna (vidi Poglavlje D). Još jedan način kako se može osigurati dostupnost POO-a jest da ga se učini obveznim zadnju godinu ili dvije. To stoga znači da nadležna tijela moraju osigurati dovoljan broj mjesta u predškolskim ustanovama za svu djecu dobne skupine obuhvaćene obvezom pohađanja. Djeca su obvezna pohađati POO koji je besplatan.

Većina europskih zemalja se obvezala omogućiti mjesto u POO-u za svu djecu na način da su odredile zakonsko pravo na POO ili učinile POO obveznim barem zadnju godinu. Samo sedam zemalja, odnosno Hrvatska, Italija, Litva, Rumunjska, Slovačka, Island i Turska nisu odredile zakonsko pravo niti obvezu upisa u POO. U Hrvatskoj će, međutim, od rujna 2014. godine jedna godina programa POO prije osnovne škole biti obvezna. U Rumunjskoj će zakonsko pravo za petogodišnjake biti omogućeno od rujna 2014. godine.

U Europi postoje značajne razlike obzirom na dob od koje djeca imaju zajamčeno mjesto u POO-u, obzirom na broj sati obuhvaćenih zakonskim pravom te obzirom na obvezu sufinanciranja od strane roditelja. Samo šest europskih zemalja, odnosno Danska, Estonija, Slovenija, Finska, Švedska i Norveška, jamče zakonsko pravo na POO svakom djetetu ubrzo nakon rođenja, često odmah po završetku dopusta za njegu djeteta. U većini tih zemalja zakonsko pravo nije ograničeno u smislu broja sati korištenja usluga nego se obično odnosi na mjesto u cjelodnevnom boravku. Uglavnom se od roditelja očekuje financiranje usluge do početka obveznog obrazovanja. Međutim, cijene usluga su prilično niske (vidi Sliku D6) i nude se popusti sukladno imovinskom cenzusu (vidi Sliku D7). U Danskoj, primjerice, od 2001. godine zakonski okvir obvezuje općine da osiguraju usluge POO-a svoj djeci starijoj od 26 tjedana do 6 godina (kada počinje obvezno školovanje), ali roditelji moraju plaćati do 25% operativnih troškova. U Finskoj djeca imaju zakonsko pravo na mjesto u POO-u financirano iz javnih sredstava po završetku roditeljskog dopusta (kada dijete ima 9-10 mjeseci), a samo je predškolski odgoj i obrazovanje za šestogodišnjake za roditelje besplatan. U Švedskoj sva djeca od navršene jedne godine imaju zakonsko pravo na 15 sati tjedno POO-a koji se financira iz javnih sredstava, a ukoliko roditelji rade ili studiraju, djeca imaju pravo na cjelodnevni boravak. Od treće godine, univerzalno predškolsko obrazovanje je besplatno za svu djecu u trajanju od 525 sati godišnje (što otprilike iznosi 15 sati tjedno tijekom školske godine). Djeca čiji roditelji rade ili studiraju imaju pravo na mjesto koje se financira iz javnih sredstava u izvanškolskim centrima (fritidshem).

U svim drugim zemljama, razmak između kraja odgovarajuće plaćenog dopusta za njegu djeteta i zakonskog prava na POO veći je od dvije godine. U otprilike trećini europskih obrazovnih sustava (tri zajednice u Belgiji, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Luksemburg, Mađarska, Malta, Portugal i svi dijelovi Ujedinjene Kraljevine), zakonsko pravo na POO subvencioniran iz javnih sredstava započinje kada djeca navrše tri godine ili nekoliko mjeseci prije. U svim ovim zemljama, izuzev Njemačke, djeca imaju pravo na besplatan POO. Duljina trajanja besplatnog POO-a uglavnom odgovara uobičajenom školskom danu, osim u Irskoj i svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine, gdje se pravo na besplatne usluge odnosi samo na 10-15 sati tjedno (vidi Sliku D5). Njemačka i Malta imaju specifičan položaj u ovoj skupini jer se zakonsko pravo u ovim zemljama produljuje. U Njemačkoj, sva djeca u dobi od jedne godine imaju pravo na POO od kolovoza 2013. godine, dok je na Malti od travnja 2014. godine zakonsko pravo na besplatan POO produljeno za svu djecu roditelja koji rade/studiraju.

U Češkoj Republici, Lihtenštajnu i nekim kantonima u Švicarskoj, zakonsko pravo na predškolski odgoj i obrazovanje počinje nešto kasnije, kada djeca navrše pet, odnosno četiri godine te se uglavnom odnosi na predškolu. U devet zemalja, posljednja ili posljednje dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja su obvezne. U Luksemburgu i većini kantona u Švicarskoj, obrazovanje je

ORGA N IZA CIJ A

40

obvezno od četvrte godine dok osnovnoškolsko obrazovanje započinje kada djeca navrše 6 godina. U Bugarskoj, Grčkoj, Cipru, Latviji, Mađarskoj, Austriji i Poljskoj, obvezno obrazovanje započinje kad djeca navrše 5 godina ili oko 5 godina dok osnovnoškolsko obrazovanje započinje tek kad navrše 6 ili 7 godina. Minimalno tjedno trajanje obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja određeno je na središnjoj razini u sedam zemalja – odnosno, Bugarskoj, Grčkoj, Cipru, Mađarskoj, Austriji, Luksemburgu i Poljskoj – i kreće se od 16 sati tjedno u Austriji do 27,5 sati tjedno na Cipru.

Irska je jedina zemlja gdje osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1) započinje prije obveznog školovanja. U toj zemlji djeca počinju pohađati obvezno obrazovanje u dobi od 6 godina, ali od dobi od 4 godine mogu pohađati infant classes – što je već razmotreno i klasificirano kao osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1). Zakonsko pravo je omogućeno u dobi od tri godine i dva mjeseca.

Slika B4:Zakonsko pravo i/ili obvezni POO, uključujući početnu dob i tjedni broj sati 2012./2013. g.

Zakonsko pravo

Nema zakonskog prava

Obvezan POO

Podaci nisu dostupni

Izvor: Eurydice.

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU

Početna dob za zakonsko pravo (godine) 2½ 3 2½ 5 ½ 3 1½ 31/6 3 3 - - - 3 3

Početna dob za obvezni POO (godine) 5 5 4⅔ 5 4 5

Tjedno trajanje (sati) 28 28 28 20 (24) 40 40 40 40 15 22.5 25 24 - - 27.5 - 26 40

MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK- ENG

UK- WLS

UK- NIR

UK- SCT IS TR LI NO CH

Početna dob za zakonsko pravo (godine) 2¾ : 3 - 11/12 - ¾ 1 3 3 3 3 - - 4 1

Početna dob za obvezni POO (godine) 5 5 4

Tjedno trajanje (sati) 30 : 16-20 25 25 - 40 - 40 40 15 10 12.5 (12.5) - - 28 40

Nema propisa na središnjoj razini

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Zakonsko pravo ili obvezan POO koji se primjenjuju samo na određene kategorije polaznika (npr. polaznici u nepovoljnom položaju) ne uzimaju se u obzir. Za definiciju pojma „zakonsko pravo“, vidi Pojmovnik. Broj sati tjedno je skraćen na 40.


41

Napomene za pojedine zemlje Bugarska: Obvezni POO: 5-godišnjaci – 20 sati; 6-godišnjaci – 24 sata. Njemačka: Od kolovoza 2013. godine, zakonsko pravo na subvencionirani POO počinje od 1. godine. Hrvatska: Od rujna 2014. godine, jedna godina programa POO prije osnovne škole bit će obvezna. Malta: U travnju 2014. godine, zakonsko pravo na POO je produljeno za svu djecu roditelja koji rade/studiraju. Mađarska: Obvezni POO od 20 sati tjedno. Austrija: Broj sati tjedno obveznog POO-a razlikuju se među Länderima. Poljska: Od rujna 2015. godine, svi 4-godišnjaci će imati zakonsko pravo na POO. Rumunjska: Od rujna 2014. godine, svi 5-godišnjaci će imati zakonsko pravo na POO. Finska: U studenom 2013. godine, odluka vlade o provedbi programa strukturne politike uključila je uvođenje obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja. Švedska: 525 sati godišnje podijeljeni su s uobičajenim trajanjem školske godine (178 dana) te pomnoženi s 5 kako bi se dobio broj sati tjedno. Ujedinjena Kraljevina: U Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj, u većini ekonomski slabijih područja, zakonsko pravo je prošireno i na 2-godišnjake o kojima skrbi rodbina. U Engleskoj i Walesu, djeca dosežu dob kada su obvezni pohađati školu s navršenih pet godina. Za djecu rođenu u jesen ili proljeće, dio početne godine (klasificirane kao ISCED 0) je obvezan. U Škotskoj, 475 sati godišnje se dijeli s 38 tjedana što je uobičajeno trajanje školske godine. Švicarska: U 19 kantona (od 26) pohađanje predškolskog odgoja i obrazovanja je obvezno. Ovisno o kantonu, obvezni predškolski odgoj i obrazovanje traje jednu ili dvije godine. U onim kantonima gdje predškolsko obrazovanje nije obvezno, djeca od 4 ili 5 godina imaju zakonsko pravo na subvencionirano mjesto u POO-u.

Obično su zakonsko pravo i/ili obvezan POO uvođeni postupno, korak po korak smanjujući dob kada se djetetu jamči mjesto. Primjerice, na Malti je zakonsko pravo za 4-godišnjake dostupno od 1975. godine pa je prošireno i na mlađe dobne skupine 1998., 2007. i 2014. godine. U Poljskoj, POO je obvezan za 6-godišnjake od 2004. godine, a za 5-godišnjake od 2011. godine. U nekim zemljama kao što su Belgija, Francuska, Švedska i Lihtenštajn, zakonsko pravo na POO prvim dobnim skupinama je bilo omogućeno već sredinom 20. stoljeća ili čak ranije. Poduzeti su dodatni koraci kako bi se proširile dobne skupine koje imaju pravo ili kako bi se poticalo jamstvo. Primjerice, u Švedskoj su općine od 1995. godine obvezne omogućiti mjesta bez razumne odgode.

Zemlje koje su tek nedavno uvele ili proširile jamstvo na POO (ili putem zakonskog prava ili uvođenjem obveze pohađanja) su: Bugarska (2010.), Češka Republika (2005.), Njemačka (2013.), Estonija (2009.), Irska (2010.), Grčka (2006.), Cipar (2004.), Malta (2014.), Austrija (2010.), Poljska (2011.) i Rumunjska (2014.).

DODJELA MJESTA U POO-U JE OBIČNO U NADLEŽNOSTI TIJELA LOKALNE VLASTI

Slika B4 pokazuje kako su mnoge europske zemlje uvele ili obvezni predškolski odgoj i obrazovanje ili zakonsko pravo na usluge POO-a. U oba slučaja, postoji formalna obveza nadležnih tijela da se osigura dovoljan broj mjesta kako bi zadovoljili zahtjeve roditelja (iako u stvarnosti, to možda nije uvijek slučaj, kako je vidljivo na Slici B12). Na Slici B5 uzete su obzir samo usluge na koje djeca nemaju zakonsko pravo te se proučavaju kriteriji koji se koriste za dodjelu slobodnih mjesta ukoliko je potražnja veća od ponude. Stoga, šest europskih zemalja (Danska, Estonija, Slovenija, Finska, Švedska i Norveška) koje jamče zakonsko pravo na POO svakom djetetu od rane dobi nisu uzete u obzir u ovom dijelu.

Podaci pokazuju kako se otprilike polovica službenih dokumenata na središnjoj razini ne bavi dodjelom mjesta u POO-u što znači da se mjesta dodjeljuju na temelju kriterija koje određuju lokalna tijela ili izravno ravnatelji ustanova POO-a. U drugoj polovici zemalja definirani su neki kriteriji na središnjoj razini za dodjelu mjesta u POO-u. Međutim, ovaj se problem najčešće rješava putem preporuka, a ne propisa što znači da lokalne vlasti ili ravnatelji Ustanova POO-a imaju značajnu autonomiju pri donošenju odluka.

U 16 obrazovnih sustava gdje su kriteriji dodjele definirani na središnjoj razini isti se obično odnose na radni status roditelja, obiteljski ili socioekonomski status. Što se tiče radnog statusa, većina zemalja

ORGA N IZA CIJ A

42

daje prednost zaposlenim roditeljima, ali isto tako uključuju roditelje koji aktivno traže posao ili one koji se trenutno obrazuju ili osposobljavaju (npr. Flamanska zajednica u Belgiji, Njemačka, Španjolska i Malta). U Latviji se prednost daje roditeljima koji rade u određenim zanimanjima, uključujući oružane snage ili vladine službenike u unutarnjim poslovima ili one u graničnoj službi.

Kada uzimaju u obzir obiteljski status, zemlje obično daju prednost djeci bez roditelja, djeci iz jednoroditeljskih obitelji, iz velikih obitelji kao i braći i sestrama djece koja već koriste POO. Rijeđe se uzima u obzor dob djeteta, ali tamo gdje je to slučaj, zemlje obično daju prednost starijoj djeci. Francuska je iznimka utoliko što se crèches (odnosno ustanove za mlađu djecu) savjetuju na davanje prednosti djeci mlađoj od godine dana u odnosu na nešto stariju djecu.

Službeni dokumenti se odnose na druge kriterije dajući prednost djeci s poteškoćama, posebnim potrebama ili zdravstvenim problemima (npr. u Španjolskoj (neke autonomne pokrajine), Hrvatskoj, Malti i Turskoj), ili određenim etničkim skupinama (npr. romska djeca na Cipru). Određenim kategorijama roditelja se također daje prednost u nekim zemljama, uključujući ratne veterane ili žrtve ratnih sukoba (Hrvatska i Turska), političke izbjeglice (Cipar), roditelje koji su žrtve obiteljskog nasilja (neke autonomne pokrajine u Španjolskoj) ili roditelje tinejdžere koji moraju raditi ili nastaviti školovanje (Malta). Nešto drugačiji pristup pri davanju prednosti se koristi u Francuskoj zajednici u Belgiji te u Francuskoj, gdje ravnatelji ustanova POO-a moraju uzeti u obzir redoslijed kojim zahtjevi za upis pristižu (npr. prednost se daje ranijim zahtjevima). Međutim, u Francuskoj zajednici u Belgiji, 10% mjesta se čuva kako bi se zadovoljile posebne potrebe obitelji (npr. smještaj braće i sestara u istu POO ustanovu).

Slika B5: Kriteriji za dodjelu mjesta u ustanovama POO-a kada je potražnja veće od ponude, 2012./13.

Radni status roditelja

Obiteljski status

Socioekonomski kriteriji

Dob djeteta

Ostali kriteriji

Nema središnjih propisa

Zakonsko pravo na POO od rane dobi

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Uzimaju se u obzir samo one preporuke/propisi na središnjoj (najvišoj) razini. Usluga na koje djeca imaju zakonsko pravo ili su obvezne (vidi Sliku B4) nisu uzete u obzir. Oznaka „nema propisa/preporuke“ se odnosi na zemlje u kojima ne postoje propisi/preporuke na središnjoj razini koji se odnose na neku vrstu POO-a u ustanovama. U slučajevima gdje se propisi/preporuke odnose na neke ustanove, a na neke ne, ili gdje se različiti kriteriji primjenjuju na različite ustanove, svi su uključeni bez navođenja određene vrste ustanova na koju se isti primjenjuju. Nadolazeće reforme nisu uzete u obzir.

43


DIO I I – STANDARDI I OSIGURAVANJE KVALITETE

NAJVEĆI DOPUŠTENI BROJ DJECE PO ODRASLOJ OSOBI SE ČESTO UDVOSTRUČUJE KADA DJECA NAVRŠE 3 GODINE

Većina europskih zemalja uvela je propise na središnjoj razini kojima se regulira maksimalni dopušteni broj djece po zaposleniku i/ili po skupini u ustanovama POO-a. Iako u praksi stvarni broj djece može biti niži od propisanog maksimuma, razine određene propisima pružaju koristan opis standarda koji su u upotrebi diljem Europe.

Većina zemalja određuje maksimalni broj djece po zaposleniku i po skupini. Nekoliko obrazovnih sustava definira samo omjer zaposlenik/dijete, a ustanovi ostavlja odluku da odredi veličinu skupina u skladu s tim. To je slučaj u svim zajednicama u Belgiji, Irskoj, Cipru, Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) i Norveškoj. S druge strane, neke zemlje definiraju maksimalni broj djece po skupini, a ustanove POO-a imaju slobodu zaposliti potrebno osoblje (Bugarska, Češka Republika (samo mateřské školy), Španjolska, Hrvatska, Turska i Lihtenštajn). Međutim, nekolicina zemalja (Danska, Latvija, Švedska i Island) nemaju propise kojima se određuje broj djece po zaposleniku niti veličina skupine nego daju povjerenje ustanovama POO-a da će donijeti ispravne odluke. Turska nema propisa u ovom području za djecu mlađu od tri godine, a Belgija (Flamanska zajednica) ih nema za djecu stariju od tri godine.

Razlika u dobi djece važna je u pogledu postavljenih ograničenja broja djece po odrasloj osobi (neovisno o kategoriji osoblja). Razlika se uglavnom pravi između mlađe (do tri godine) i starije djece. Nadalje, najstroži propisi se primjenjuju na malu djecu, primjerice u Irskoj, Litvi i Malti jedan član osoblja može skrbiti maksimalno o troje djece mlađe od jedne godine, a u Ujedinjenoj Kraljevini se ovo ograničenje primjenjuje na djecu mlađu od dvije godine. S druge strane se nalazi Norveška čiji propisi određuju maksimalan broj od devetero male djece po zaposleniku. Međutim, ovi propisi se odnose samo na maksimalni broj djece po članu obrazovnog osoblja, ne spominjući pritom osoblje za njegu koje im pomaže. Stoga je ukupni broj djece po odrasloj osobi niži.

Kako djeca postaju starija i neovisnija, maksimalni dopušteni broj djece po zaposleniku se povećava. U mnogim zemljama gdje postoje propisi (odnosno, Francuska i Njemačka zajednica u Belgiji, Njemačka, Grčka, Malta, Rumunjska, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina i Norveška), maksimalni brojevi se udvostručuju ili utrostručuju za djecu u dobi od 2-3 godine. U nekim od ovih zemalja, to je vjerojatno povezano s činjenicom da se djeca u toj dobi sele iz jednog mjesta održavanja POO-a u drugo. Primjerice, u Belgiji se maksimalni broj po zaposleniku povećava sa 6/7 na 19/20 kada djeca odlaze iz vrtićkih ustanova namijenjenih djeci mlađoj od 3 godine u ustanove smještene u školama. Međutim, u nekoliko je zemalja (Irska, Finska i Ujedinjena Kraljevina (Wales, Sjeverna Irska i Škotska)), godinu prije početka osnovnoškolskog obrazovanja maksimalni broj djece još uvijek ispod 10 po članu osoblja godinu prije početka osnovnoškolskog obrazovanja.

Uz to, zanimljivo je usporediti maksimalne brojeve u skupinama tamo gdje propisi postoje, jer postoje značajne razlike među zemljama, posebno u pogledu male djece. Primjerice, dok u Estoniji, Hrvatskoj i Litvi skupina ne može uključivati više od 5 ili 6 djece mlađe od 1 godinu, u Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska) do 26 male djece može biti uključeno u istu skupinu s tim da se održi omjer osoblja/djece 1:3. Međutim, u usporedbi s veličinom skupina 5-godišnjaka, situacija se u cijeloj Europi čini ujednačenija pa maksimalna veličina skupine iznosi između 20 i 30 djece. Ti su brojevi već blizu veličine razreda u osnovnim školama (za više detalja, vidi EACEA/Eurydice, 2012. g., Slika F8).

ORGA N IZA CIJ A

44

Slika B6: Maksimalni broj djece po zaposleniku i/ili po skupini u ustanovama POO-a, 2012. /13. g.

Dob

dje

ce u

PO

O-u

Maksimalni broj djece po zaposleniku Ne postoje propisi (nr)

Maksimalni broj djece po skupini Δ Promjenjivo

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se odnosi na maksimalni broj djece po zaposleniku/skupini tijekom radnog vremena u radnom danu kako je definirano propisima/preporukama. Ukoliko ne postoje propisi/preporuke za ovo područje, na slici je upisan simbol. Moguća smanjenja maksimalnog broja djece po zaposleniku/skupini za određene kategorije djece (npr. djeca s poteškoćama) nisu uzeta u obzir. Slika ne uzima u obzir činjenicu da se skupine mogu sastojati od djece različite dobi.

D IO I I – ST AN D AR DI I OS IG UR AV ANJ E K VA LITET E

45

Maksimalni broj djece po zaposleniku Maksimalni broj djece po skupini Dob djece Dob djece Ispod 1 1 2 3 4 5 Ispod 1 1 2 3 4 5 BE fr 7 7 7 20 20 20 nr nr nr nr nr nr BE de 6 6 6 19 19 19 nr nr nr nr nr nr BE nl 6.5 6.5 6.5 nr nr nr nr nr nr nr nr nr BG nr nr nr nr nr nr 8 16 16 22 22 22 CZ nr nr nr nr nr nr nr nr 24 24 24 24 DK nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr DE 5 5 5 14 14 14 10 10 10 25 25 25 EE nr 8 8 8 12 12 5 16 16 16 24 24 IE 3 5 8 8 8 na nr nr nr nr nr nr EL 4 4 4 12.5 12.5 25 12 12 12 25 25 25 ES nr nr nr nr nr nr 8 14 20 25 25 25 FR 5 8 8 nr nr nr nr nr 20 30 30 30 HR nr nr nr nr nr nr 5 8 12 14 18 23 IT promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo 26 26 26 CY 6 6 16 25 25 25 nr nr nr 25 25 25 LV nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr LT 3 10 15 20 20 20 6 10 15 20 20 20 LU 6 6 8 8 11 11 12 12 15 15 15 15 HU 6 6 7 nr nr nr 12 12 14 25 25 25 MT 3 5 6 15 20 na nr nr nr 15 20 na NL : : : : : : : : : : : : AT 5 7.5 7.5 12.5 12.5 12.5 10 15 15 25 25 25 PL 8 8 8 nr nr nr nr nr nr 25 25 25 PT 5 7 9 7.5 12.5 12.5 10 14 18 25 25 25 RO 4 5 6 17 17 17 7 7 15 20 20 20 SI 6 6 6 8.5 11 11 12 12 12 17 22 22 SK nr nr 10 20 21 22 nr nr 10 20 21 22 FI 4 4 4 7 7 7 nr nr nr nr nr nr SE nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr UK-ENG 3 3 4 13 13 na nr nr nr nr 30 na UK-WLS 3 3 4 8 8 na 12 12 12 26 30 na UK-NIR 3 3 4 8 na na 26 26 26 26 na na UK-SCT 3 3 5 8 8 na nr nr nr nr nr na IS nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr nr TR nr nr nr nr nr nr nr nr nr 20 20 20 LI promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo promjenjivo 8 8 12 12 20 20 NO 9 9 9 18 18 18 nr nr nr nr nr nr CH 6 6 8 8 nr nr 12 12 12 12 24 24

Izvor: Eurydice.

Napomene za određene zemlje Belgija (BE nl): Slika se odnosi na javne ustanove. U privatnim ustanovama omjer osoblja i djece iznosi 1:7 za djecu mlađu od 18 mjeseci te 1:10 za one između 18 mjeseci i tri godine. Češka Republika: Propisi postoje samo za stariju djecu koja pohađaju mateřské školy. Iznimke se često čine kako bi se omogućilo povećanje broja djece do četiri godine (do 28 djece po skupini). Njemačka: Propisi su određeni na razini Länder. Slika prikazuje situaciju u Porajnju-Falačkoj, koja se može smatrati prosjekom. Grčka: Slika se odnosi na vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos do dobi od 4 godine. Za djecu u dobi od 5 godina odnosi se na javne predškolske ustanove (nipiagogeio). U privatnim nipiagogeio, broj iznosi 28. Međutim, djeci različite dobi dodjeljuje različiti se ponder, npr. jednogodišnjaci imaju faktor 1,5.

ORGA N IZA CIJ A

46

Francuska: Norme su određene prema razvojnim kriterijima (npr. sposobnost hodanja), a ne dobi. Španjolska: Podaci za djecu mlađu od tri godine odnose se na najčešće propise u autonomnim zajednicama. Italija: Propisi se izdaju na regionalnoj razini, a ne na središnjoj. Razlikuju se među regijama. Cipar: Slika se odnosi na vrtiće (nipiagogia) i predškolsku nastavu (prodimotiki). U vrefopaidokomikoi stathmoi, maksimalni broj djece iznosi 24 i 28 po zaposleniku (za dob od tri i četiri godine). Luksemburg: Slika se odnosi na service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés; u ustanovama za stariju djecu (éducation précoce and éducation préscolaire), propisi postoje samo za dob od tri godine (10 djece po zaposleniku i maksimalno 20 djece u skupini). Slovenija: Ovisno o situaciji, općine mogu povećati maksimalni broj djece po skupini za 2. Ukupno 78% skupina/razreda ima dvoje dodatne djece (izvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta). Norveška: Slika se odnosi na obrazovno osoblje u vrtićima u barnehager. Uz to, i asistenti također rade u POO-u, ali nisu obuhvaćeni propisima. Statistički podaci pokazuje kako je prosječan omjer odgajatelja i asistenata u odnosu na djecu 4,9 (BASIL, 2012./13. g.). Lihtenštajn: Ured za socijalnu zaštitu određuje maksimalni broj djece po zaposleniku na temelju dobi i posebnih potreba djece. Interna direktiva navodi da skupine moraju biti mješovite dobi. Malo dijete mlađe od 18 mjeseci se broji kao 1,5 dijete. Ne smije biti više od troje dojenčadi u skupini, a skupine koje uključuju samo dojenčad nisu dopuštene. Švicarska: Slika se odnosi na vrtiće (Kindertagesstätte ili Krippe/Structure d“accueil de jour or crèche/ Struttura di cuz todia collettiva diurna) za djecu mlađu od četiri godine. U Kindergärten/Ecoles enfantines/Scuole dell“infanzia, koje skrbe o djeci starijoj od četiri godine određen je samo maksimalni broj djece po skupini (24). Budući da se propisi razlikuju među kantonima, navedeni podaci predstavljaju maksimalne vrijednosti na temelju analize propisa u nekoliko kantona.

Analizirani podaci o omjerima osoblja i djece te veličine skupina otkrivaju kako je više odraslih osoba, koji pripadaju različitima kategorijama osoblja (vidi Poglavlje E), često uključeno u skrb o djeci i/ili u odgoj i obrazovanje jedne skupine. Primjerice, u Austriji vrtićke skupine uključuju jednog kvalificiranog pedagoga i jednog asistenta, a u Portugalu skupine u svim vrstama Ustanova POO-a uključuju osoblje kvalificirano za obrazovanje (učitelji ili odgajatelji) kao i asistente. Slična situacija se može uočiti u zemljama koje definiraju maksimalni broj djece po skupini, ali ne i maksimalni broj djece po zaposleniku. U Mađarskoj, primjerice, propisi koji se odnose na vrtiće (óvoda) navode kako bi trebao biti jedan odgajatelj ujutro i jedan popodne (s 2 sata preklapanja) te uz to i vrtićka medicinska sestra u svakoj skupini. U Bugarskoj, poludnevne skupine u ustanovama za malu djecu (detska yasla) uključuju jednu medicinsku sestru i jednog asistenta dok skupine u cjelodnevnom boraku u istim ustanovama uključuju dvije medicinske sestre i dva asistenta. Skupine u ustanovama za djecu stariju od tri godine (detska gradina) uključuju dva učitelja i jednog asistenata.

DADILJE KOJE RADE U ZAKONSKI REGULIRANOM SMJEŠTAJU ZA DJECU U KUĆI OBIČNO SE BRINU O NAJVIŠE PET DO ŠEST DJECE

U gotovo svim zemljama gdje postoji regulirano pružanje usluga u kući (vidi Sliku B2), maksimalni broj djece po dadilji je predmet nadzora. Samo nekoliko zemalja (Italija, Slovačka i Švedska) ne primjenjuje opće standarde na ovo područje.

Maksimalni broj djece po dadilji, ne uzimajući u obzir dob djece ili neke druge kriterije, kreće se od tri u Mađarskoj (családi gyermekfelügyelet) do osam u Flamanskoj zajednici u Belgiji. Većina zemalja je odredila maksimalni broj na pet ili šest djece po dadilji. Ovaj broj obično uključuje vlastitu djecu dadilje ukoliko se i za njih skrbi.

Međutim, propisi koji pokrivaju ovo područje su često prilično složeni budući da pokušavaju uzeti više čimbenika u obzir. Primjerice, djeca se mogu značajno razlikovati po dobi: od potpuno ovisne male djece do prilično neovisne starije djece o kojima treba skrbiti samo nekoliko sati nakon škole. Stoga, propisi obično uključuju dodatna ograničenja u pogledu dobi, s posebice strožim pravilima o maksimalnom broju male djece u skupini. Primjerice, u Irskoj, Malti i svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine dadilje se ne mogu skrbiti o više od jednom ili dvoje male djece (do jedne ili dvije godine starosti), ali mogu uključiti nekoliko starije djece u skupinu. Na Cipru maksimalni broj iznosi troje djece do dvije godine starosti. Njemačka zajednica u Belgiji i Francuska pobliže određuju maksimalni broj nešto starije djece (npr. maksimalni broj djece mlađe od tri godine je ograničen na četiri). U Norveškoj


47

su propisi nešto općenitiji, a navode da broj djece mora biti smanjen kada je većina djece u skupini mlađa od tri godine.

Slika B7: Maksimalni broj djece po dadilji u zakonski reguliranom smještaju djece u kući, 2012. /13.

Ne primjenjuje se (smještaj u kući nije zakonski reguliran) Ne postoje propisi na središnjoj razini o maks. brojevima

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU

5 6 8 5 5 5 5 6 6 5

HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS TR LI NO CH

3/5 6 : 5 5 4 6 4 6 6 5 5 5 5


Objašnjenje Podaci na slici ne prikazuju detaljnije propise uključene u zakonodavstvo (npr. stroža pravila u pogledu maksimalnog broja male djece i/ili djece s poteškoćama/posebnim potrebama u skupini). Tamo gdje se ista primjenjuje, spomenuto je u tekstu.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Slika se odnosi samo na javne ustanove, u privatnom smještaju maksimalni broj je sedam. Njemačka: Podaci se odnose na nacionalne propise. Dodatni propisi mogu postojati na razini Länder. Hrvatska: Zakonski regulirano pružanje usluga u kući se postupno uvodi na temelju „Zakona o dadiljama“ kojeg je Sabor usvojio u travnju 2013. godine. Mađarska: Postoje dvije vrste usluga u kući: a) odnosi se na családi gyermekfelügyelet i b) odnosi se na családi napközi. Finska: Četvero djece mlađe od šest godina. Uz to, poludnevni boravak može biti omogućen za jedno dijete više, u dobi od šest ili više godina. Lihtenštajn: Na temelju nedavno izdanih smjernica koje još nisu provedene, vlastita djeca dadilje su uključena u maksimalni broj. Djeca mlađa od 18 mjeseci se broje kao 1,5 dijete. Švicarska: Podaci se odnose na reprezentativnije propise u kantonima.

Uz dob djece i drugi čimbenici mogu utjecati na maksimalne brojeve. Primjerice, dodatna smanjenja veličine skupine mogu se zahtijevati ukoliko dadilja skrbi o djeci s poteškoćama ili posebnim potrebama (npr. Mađarska i Ujedinjena Kraljevina – Škotska), ili ukoliko se radi o tek registriranom pružatelju usluga (Island).

Naposljetku, propisi mogu biti u određenoj mjeri fleksibilni omogućavajući tako dadiljama skrb za dodatnih jedno ili dvoje djece. To se uglavnom događa u slučaju specifičinih obiteljskih situacija kao što su višestruki porodi ili nedostatak odgovarajućih usluga POO-a u lokalnoj zajednici ili regiji.

ORGA N IZA CIJ A

48

ZDRAVLJE I SIGURNOST U POO USTANOVAMA SU STROGO REGULIRANI

Osiguravanje zdravlja, sigurnosti te fizičke dobrobiti djece jedno je od glavnih pitanja pri procjeni kvalitete usluga POO-a. Podaci pokazuju kako se u većini europskih zemalja propisi/preporuke bave čitavim rasponom problema u ovom području. To uključuje veličinu i izgled unutarnjih prostorija te vanjskih površina, kao i raspon i vrstu postojeće opreme. Prije svega, propisi se bave pitanjima zaštite djeteta u pogledu podobnosti osoblja za rad s djecom. Pitanje podobnosti premašuje granice kvalificiranosti opisane u Poglavlju E.

Postoji samo nekoliko zemalja gdje zdravlje i sigurnost u ustanovama POO-a nije regulirano na središnjoj razini (Italija i Austrija – pružanje usluga djeci mlađoj od 3 godine) ili je regulativa ograničena (Njemačka i Švedska). To ide ruku pod ruku s činjenicom da je POO u većini zemalja u velikoj mjeri decentraliziran, pa zdravlje i sigurnost podliježu propisima na regionalnoj i/ili lokalnoj razini.

Kao što se može očekivati, različite zemlje imaju različite prioritete u pogledu pitanja zdravlja i sigurnosti u ustanovama POO-a. Primjerice, gotovo sve zemlje imaju propise za zaštitu djece koji se odnose na podobnost osoblja koje radi s djecom. U dvije zemlje (Njemačka i Švedska) zaštita djece je glavno pitanje zdravlja i sigurnosti, uređeno na nacionalnoj razini. To pokazuje kako središnje vlasti pridaju posebnu pozornost ovom pitanju te zabranjuju rad s djecom svima koji su kazneno kažnjavani iz bilo kojeg razloga (slučaj u većini zemalja) ili, konkretnije, svima koji su kazneno kažnjavani zbog seksualnog zlostavljanja djece (Danska). Zemlje također ponekad određuju da osoblje u izravnom kontaktu s djecom mora biti dobrog fizičkog i psihičkog stanja, kao što je slučaj u Njemačkoj i Flamanskoj zajednici u Belgiji, Latviji, Litvi i Luksemburgu.

S druge strane, pitanje koje nekolicina zemalja regulira je mješavina aktivnosti u zatvorenom prostoru i na otvorenom. Propisi koji postoje u ovom području ponekad su prilično općeniti, navodeći samo kako djeca moraju imati svakodnevni pristup aktivnostima na otvorenom. Međutim, ne daju se dodatni detalji o udjelu i trajanju tih aktivnosti (npr. kao što je slučaj u Irskoj).

Osim aspekata zdravlja i sigurnosti navedenih na Slici B8, propisi također mogu obuhvaćati ostala pitanja, uključujući opću prilagođenost okruženja djeci (npr. Finska i Norveška) ili preciznijih zahtjeva za okruženje u kojem dijete boravi poput akustične kvalitete, ventilacije ili rasvjete (npr. Češka Republika, Grčka (privatne ustanove), Luksemburg, Portugal i Slovenija). Prostorije za obrazovno osoblje također mogu biti obuhvaćene (npr. Slovenija).

Usporedba zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta kod pružanja usluga u kući kao i u ustanovama pokazuje mnoge sličnosti. Primjerice, gotovo se sve zemlje bave podobnošću osoblja koje radi s djecom kada se radi o pružanju usluga u kući. Oni aspekti koji nisu regulirani što se tiče pružanja usluga u kući su obično povezani s prirodom tih prostora koji mogu imati ograničeni unutarnji prostor i ponekad nemaju izravan pristup vanjskom prostoru (primjerice, ako se usluge pružaju u privatnom stanu). Stoga se rijetko regulira organizacija vanjskog prostora i opreme kao i omjer aktivnosti u unutarnjem prostoru i na otovorenom.

Ukupno gledajući, zdravlje i sigurnost u POO-u, posebice u ustanovama POO-a, čini se strogo uređenim područjem s detaljnim uvjetima po pitanju veličine, izgleda, sadržaja i opreme koji su neophodni za poticanje zdravog razvoja djece. Međutim, kada je potražnja za mjestima u POO-u veća od ponude (što je slučaj kod mlađe djece u gotovo svim europskim zemljama, kao što prikazuje Slika B12), tijela nacionalne vlasti nekad moraju biti primorana revidirati standarde za ustanove. Primjerice, u Sloveniji je 2010. godine središnja vlasti izmijenila Zakon o vrtićima (odnosno, glavni zakon o POO-u) kako bi omogućila prenamjenu zgrada prvotno izgrađenih u neke druge svrhe, a ne (npr. stambene,


49

administrativne ili poslovne zgrade) u svrhe POO-a. Tijekom iste godine, 118 zgrada ove vrste je stavljeno u upotrebu, što je osiguralo dodatnih 2 700 mjesta u POO-u.

Slika B8: Aspekti koji su obuhvaćeni propisima o zdravlju i sigurnosti, 2012. /13. g.

Slika B8a: POO u ustanovama

Veličina i izgled vanjskog prostora

Veličina i izgled unutarnjeg prostora

Unutarnja oprema

Vanjska oprema

Sanitarni čvor

Blagavaonski prostor Omjer unutarnjih/vanjskih

aktivnosti Podobnost osoblja

Ostalo Nema središnjih propisa

koji pokrivaju zdravlje i sigurnost

Lijevo Pružanje usluga mlađoj

djeci

Desno Pružanje usluga starijoj djeci

Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova


Slika B8b: POO u kući

Veličina i izgled vanjskog prostora

Veličina i izgled unutarnjeg prostora

Unutarnja oprema

Vanjska oprema

Sanitarni čvor

Blagavaonski prostor Omjer unutarnjih/vanjskih

aktivnosti Podobnost osoblja

Ostalo Nema središnjih propisa

koji pokrivaju zdravlje i sigurnost

Pružanje usluga u kući nije regulirano


Objašnjenje Slika se odnosi na zdravstvene i sigurnosne uvjete karakteristične za obrazovnu ustanovu/pružanje usluga te, posebice Ustanove POO-a/pružanje usluga. Ne uzima u obzir one uvjete koji su zajednički svim javnim zgradama (npr. uvjeti protupožarne zaštite). „Podobnost osoblja“ se odnosi na propise kojima se osigurava da zaposlenici nisu kažnjavani, čime postaju nepodobni za rad s djecom, te da su dobrog fizičkih i mentalnog zdravlja.

Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima što znači „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake zemlje.

ORGA N IZA CIJ A

50

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Propisi o zdravlju i sigurnosti navedeni u slučaju pružanja usluga u kući odnose se samo na dadilje koje nisu dio službe jer svaka služba daje svoje preporuke. Njemačka: Propisi se razlikuju na razini Länder. Međutim, samo nekoliko Ländera ima detaljne propise, a ostali nemaju nikakve. Estonija: „Neke ustanove“ se odnosi samo na koolieelne lasteasutus. Irska: Podaci navedeni na slici ne pokrivaju infant classes (odnosno, POO za djecu između četiri i šest godina) jer su potponji klasificirani kao osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1) prema ISCED klasifikaciji. Španjolska: Za mlađu djecu, propisi na središnjoj razini znače propise na razini autonomnih pokrajina, za stariju djecu se odnose na propise nacionalnog Ministarstva obrazovanja. Hrvatska: Slika se odnosi na „pružanje usluga u kući koje nije regulirano“. Međutim, pružanje usluga u kući je trenutno u fazi postupnog uvođenja na temelju „Zakona o dadiljama“ kojeg je Sabor usvojio u travnju 2013. godine. Švicarska: Podaci se odnose na propise na središnjoj razini u kombinaciji s najčešćim propisima u kantonima.

U VEĆINI ZEMALJA NEKOLIKO RAZINA VLASTI DIJELI NADLEŽNOST ZA AKREDITACIJU I VREDNOVANJE USTANOVA POO-A

Osnovni aspekt upravljanja kvalitetom je opseg u kojem nadležna tijela provode standarde i propise. Velika većina zemalja koristi dva različita procesa kako bi osigurala da sve Ustanove POO-a zadovolje zadane standarde. Nove ustanove moraju proći proces akreditacije (vidi Pojmovnik), dok postojeće ustanove podliježu redovitom vrednovanju kojeg gotovo uvijek provode tijela izvan ustanove („vanjsko vrednovanje“).

Podaci pokazuju kako se nadležnost za akreditaciju i vanjsko vrednovanje obično dijeli među tijelima na različitim razinama vlasti. Proces stoga može uključivati tijela središnje i regionalne vlasti, središnje i lokalne vlasti ili regionalne i lokalne vlasti. U nekim zemljama, ili regijama u okviru zemalja, uključene su tri razine.

Budući da su akreditacija i vrednovanje ustanova POO-a obično odvojeni procesi, često spadaju u nadležnost različitih tijela. Sitacija je čak i složenija u zemljama s podijeljenim Sustav POO-aom (vidi Sliku B1), gdje ustanove za mlađu i stariju djecu obično djeluju pod nadležnošću različitih ministarstava koja mogu dodijeliti odgovornost za svaki proces različitom tijelu. Primjerice, u Flamanskoj zajednici u Belgiji, akreditacija za ustanove POO-a za mlađu djecu spada u nadležnost agencije „Dijete i obitelj“ (Kind en Gezin), dok vrednovanje tih ustanova spada u nadležnost flamanskog Inspektorata zaštite (Zorginspectie). Obje agencije djeluju u okviru Ministarstva socijalne skrbi. Akreditacija ustanova za djecu stariju od dvije i pol godine (kleuteronderwijs), spada u nadležnost flamanskog Ministarstva obrazovanja i osposobljavanja, dok vrednovanje spada u nadležnost Prosvjetne inspekcije koja djeluje neovisno od ministarstva.

Osim tijela središnje, regionalne i lokalne vlasti, proces akreditacije i/ili evaluacije može uključivati i druga tijela, uključujući neovisne agencije (Grčka, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina (Skotska) i Lihtenštajn) te neprofitna poduzeća koja rade u ime tijela središnje vlasti (Irska).

U Njemačkoj, primarna odgovornost za vrednovanje ustanova POO-a leži na samim pružateljima usluga koji mogu odabrati koje će alate i postupke koristiti. Proces akreditacije, međutim, zahtijeva od njih da obavijeste lokalni Ured socijalne skrbi za mlade o tome kako planiraju vrednovati svoju kvalitetu. Postupci mogu biti unutarnje i/ili vanjsko vrednovanje.

Općenito gledajući, pokazatelj prikazuje da su unatoč složenosti u pogledu podjele nadležnosti, gotovo sve europske zemlje uvele sustave za akreditaciju i vrednovanje ustanova POO-a. Iznimke su Bugarska, koja nema sustav za akreditaciju novih ustanova POO-a, i Italija gdje ne postoji vrednovanje ustanova za stariju djecu (scuola dell“infanzia).

Iako Slika B9 ne prikazuje procese za zakonski regulirani smještaj u kući, tijela uključena u akreditaciju i vrednovanje ove vrste usluga obično su ista kao i ona za ustanove POO-a. U sustavima s odvojenim uslugama POO-a za mlađu i stariju djecu (vidi Sliku B1), pružanje usluga u kući obično prati isti obrazac akreditacije i vrednovanja kao i ustanove POO za mlađu djecu.


51

Slika B9: Nadležna tijela za akreditaciju i vredovanje ustanova POO-a, 2012. /13. g.

Slika B9a: Akreditacija

Središnja tijela

Regionalna tijela

Lokalna tijela

Ostala tijela

Nema akreditiranja Ustanova POO-a

Slika B9b: Vanjsko vrednovanje

Središnja tijela

Regionalna tijela

Lokalna tijela

Ostala tijela

Nema vanjskog vrednovanja Ustanova POO-a


djeci


Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju „akreditacije ustanova POO-a“ i „vanjsko vrednovanje ustanova POO-a“, vidi Pojmovnik. Slika se odnosi samo na tijela vlasti koja se bave upravo ustanovama POO-a/pružanjem usluga. Tijela koja provode opće uvjete koji su zajednički svim javnim zgradama ili ustanovama (npr. protupožarni propisi, kontrola hrane) nisu uzeta u obzir. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Tijela lokalne vlasti su odgovorna i obvezna osigurati da pružatelji usluga provode postupke vrednovanja. Jedina iznimka je Berlin gdje vanjsko vrednovanje provodi neovisni institut za vrednovanje (Berliner KiTa-Institut für QualitätPOPtwicklung). Estonija: „Neke ustanove“ se odnosi samo na koolieelne lasteasutus. Grčka: Akreditacija – uključenost tijela središnje vlasti ograničena je na predškole (nipiagogeio). Akreditacija i vrednovanje – uključenost tijela lokalne vlasti je ograničeno je na vrtiće (vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos), a ne predškole (nipiagogeio). Uključenost ostalih tijela je ograničena na predškolu (nipiagogeio). Italija: Propisi na središnjoj razini o vrednovanju obrazovnog sustava izdani su u ožujku 2013. godine, ali njihova provedba još nije započela. Slovačka: Vanjsko vrednovanje uključuje općinu u slučaju kada je ona osnivač ustanove. Finska: Primarna odgovornost za vrendovanje ustanova POO-a leži na pružateljima usluga koji su, u većini slučajeva, općine. Privatni pružatelji usluga POO-a obvezni su predati zahtjev općini prije pokretanja poslovanja. Regionalna tijela usmjeravaju i nadgledaju usluge POO-a u svojim regijama. Nacionalno nadzorno tijelo za socijalnu skrb i zdravstvo (VALVIRA) osigurava usklađenost smjernica koje izdaju regionalne agencije u čitavoj zemlji te vodi registar svih privatnih pružatelja POO-a. Latvija, Litva i Finska: Ovi sustavi POO-a ne spominju pojam „akreditacije“. Međutim, postoje procedure kojima se osigurava da nove ustanove POO-a djeluju sukladno postojećim propisima. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Ostalo – Inspektorat skrbi – neovisno tijelo koje se bavi praćenjem i poboljšanjem usluga skrbi o djeci. Švicarska: Pojam tijela središnjih vlasti se odnosi na kantone.

ORGA N IZA CIJ A

52

USTANOVE ZA STARIJU DJECU SU ČESTO PREDMET TEMELJITIJEG VREDNOVANJA OD ONIH ZA MLAĐE DOBNE SKUPINE

Slika B9b prikazuje da su gotovo sve europske zemlje uspostavile sustav vanjskog vrenovanja ustanova POO-a. Slika B10 pokazuje kako u većini zemalja propisi/preporuke na središnjoj razini određuju koji aspekti pružanja usluga trebaju biti uzeti u obzir prilikom vrednovanja ustanova POO-a. Samo u Njemačkoj, Italiji i Austriji to nije definirano na središnjoj razini. Grčka određuje elemente koje treba vrednovati u ustanovama za djecu stariju od 4 godine koje djeluju pod Ministarstvom obrazovanja i vjerskih poslova (nipiagogeio). Međutim, iste odrednice ne postoje za ostale ustanove POO-a (vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos).

Tamo gdje su na središnjoj razini definirani aspekti pružanja usluga koje treba vrednovati, isti obično uključuju usklađenost s propisima, posebice u pogledu zdravlja i sigurnosti (npr. prostorije, sadržaji te vanjska i unutarnja oprema), omjer djece i osoblja kao i kvalifikacije osoblja. Međutim, postoje velike razlike između zemalja kao i između vrsta ustanova u pogledu ostalih aspekata koji mogu biti obuhvaćeni vrednovanjem. Poglavito, u zemljama s podijeljenim sustavom POO-a (vidi Sliku B1), vrednovanje ustanova za stariju djecu obično je opsežnije od vrednovanja ustanova za mlađu dobnu skupinu. U Slovačkoj, primjerice, ustanove za mlađu djecu moraju biti u skladu s općim zdravstvenim i sigurnosnim propisima, dok ustanove za stariju djecu prolaze puno širi opseg vrednovanja koje pokriva i mnoge druge aspekte, uključujući radnu uspješnost zaposlenika, upravljanje ustanovom, zadovoljstvo roditelja, dobrobit djece i njihove ishode učenja. Međutim, u ostalim zemljama s podijeljenim sustavom POO-a, razlika je manje. Ishodi učenja djece su obično predmet vrednovanja u ustanovama za stariju djecu (Francuska i Flamanska zajednica u Belgiji, Bugarska, Češka Republika, Francuska, Cipar, Luksemburg, Poljska, Slovačka, Lihtenštajn i Švicarska). To je u skladu s činjenicom kako u podijeljenim sustavima samo ustanove za stariju djecu imaju jasno definiranu obrazovnu zadaću (vidi Poglavlje F).

Neovisno o osnovnom modelu djelovanja sustava POO-a u zemljama (odnosno, jedinstveni ili podijeljeni sustav, vidi Sliku B1), zadovoljstvo roditelja se rijetko uzima u obzir prilikom vrednovanja ustanova POO-a. Slično tome, radna uspješnost zaposlenika se ne uzima često u obzir.

Osim aspekata navedenih na Slici B10, neke zemlje ili zajednice uključuju i dodatne elemente u svoje postupke vrednovanja. Primjerice, Flamanska zajednica u Belgiji, Češka Republika (mateřské školy only), Malta, Portugal, Slovenija i Lihtenštajn provjeravaju pružaju li ustanove POO-a obrazovne sadržaje (odnosno, program ili kurikulum) koje su odredila tijela središnje vlasti (to se odnosi na dobne skupine kojima su obrazovne smjernice namijenjene). U ustanovama za stariju djecu, Njemačka zajednica u Belgiji vrednuje dobrobit osoblja, izvannastavnu suradnju, izvješća o aktivnostima razrednog vijeća, dokumente poput školskog pravilnika i školskog nastavnog plana, itd. Španjolska prati stupanj uključenosti obitelji u ustanove POO-a.

Iako slika ne prikazuje situaciju kada se radi o zakonski reguliranom pružanju usluga u kući, zemlje prilikom vrednovanja obično obuhvaćaju iste aspekte kao i kod ustanova POO-a. Kada sustav ima odvojene ustanove za mlađu i stariju djecu (vidi Sliku B1), vrednovanje reguliranog pružanja usluga u kući je obično usklađeno s vrednovanjem ustanova za mlađu djecu. Samo u Mađarskoj, Portugalu i Sloveniji, ustanove POO-a prolaze puno opsežnije vrednovanje nego što je slučaj kod pružanja usluga u kući.


53

Slike B10: Aspekti obuhvaćeni vanjskim vrednovanjem ustanova POO-a, 2012. /13. g.

Usklađenost s propisima (zdravlje i sigurnost, omjer djece i osoblja, kvalifikacije

osoblja)

Radna uspješnost zaposlenika

Upravljanje Ustanovama POO-a

Ishodi učenja djece

Zadovoljstvo roditelja

Dobrobit djece

Ostalo

Ne postoje propisi na središnjoj razini o vanjskom vrednovanju


djeci


Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova


Objašnjenje Za definiciju pojma „vanjsko vrednovanje ustanova POO-a“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Estonija: „Neke ustanove“ se odnosi samo na koolieelne lasteasutus. Grčka: Posebni okvir za vanjsko vrednovanje predškola (nipiagogeio) spada pod nadležnost nedavno osnovane središnje Agencije za osiguravanje kvalitete (2013. g.), ali do ovog trenutka nije izrađen. Španjolska: Vrednuje se razina uključenosti obitelji u Ustanovama POO-a. Italija: Propisi na središnjoj razini o vrednovanju obrazovnog sustava izdani su u ožujku 2013. godine, ali njihova provedba još uvijek nije započela. Cipar: „Neke ustanove“ se odnosi na vrtiće (nipiagogeio) i predškolu (prodimotiki). Finska: Vrednovanje spada u nadležnost općina. Često se uzima u obzir zadovoljstvo roditelja. Švicarska: Pojam tijela središnje vlasti se odnosi na kantone.

55


DIO I I I – PRAĆENJE I RAZVOJ KAPACITETA

PLAN IRANJE I PRAĆENJE KAPACITETA U POO-U UKLJUČUJE RAZLIČITE RAZINE VLASTI

Rastuća potražnja za povećanim pristupom POO-u zahtijeva provedbu dobro strukturiranih i sveobuhvatnih sustava za procjenu postojećih kapaciteta te planiranje i razvoj pružanja usluga u budućnosti. U nekoliko zemlja, središnja vlast ima dominantnu ulogu u ovim procesima, a to je slučaj u Njemačkoj zajednici u Belgiji, Malti i Turskoj. Međutim, kao što Slika B11 pokazuje, u većem dijelu Europe odgovornost planiranja i praćenja kapaciteta u POO-u dijele središnja i lokalna vlast. U dvanaest zemalja su također uključena tijela regionalne vlasti. Uz to, postoji nekolicina Sustav POO-aa, uključujući one u Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) i na Islandu, gdje je odgovornost za buduće planiranje i praćenje kapaciteta u velikoj mjeri decentralizirano.

U zemljama s različitim vrstama POO-a, posebice u onima gdje postoje odvojene ustanove za mlađu i stariju djecu (vidi Sliku B1), uključene razine vlasti se mogu razlikovati ovisno o vrsti pružanja usluga. Primjerice, u Španjolskoj planiranje i praćenje kapaciteta u ustanovama POO-a za mlađu djecu vrše tijela regionalne i lokalne vlasti dok u ustanovama za stariju djecu iste postupke obavljaju tijela središnje i regionalne vlasti. Sustavi s odvojenim ustanovama POO-a mogu također uključivati različita tijela središnje vlasti za svaki pojedini proces. Ovo je, primjerice, slučaj u Turskoj gdje praćenje kapaciteta i buduće planiranje pružanja usluga za mlađu djecu spada u nadležnost Ministarstva obitelji i socijalnih politika, dok pružanje usluga za stariju djecu spada u nadležnost Ministarstva nacionalnog obrazovanja. Na sličan način, u Njemačkoj zajednici u Belgiji, ova se dva procesa provode odvojeno – od strane Ministarstva zapošljavanja, zdravlja i socijalnih poslova za mlađu djecu te od strane Ministarstva obrazovanja za stariju djecu.

Slika B11 također prikazuje kako praćenje kapaciteta ne vrše nužno ista tijela koja su uključena u buduće planiranje. U Bugarskoj i Finskoj su lokalne vlasti u potpunosti odgovorne za praćenje kapaciteta, dok proces budućeg planiranja uključuje i tijela središnje vlasti. U Finskoj, primjerice, središnja vlast određuje ciljeve kapaciteta budućeg obrazovanja, uključujući obrazovanje budućeg osoblja u POO-u. Suprotno tome, raspodjela odgovornosti je obrnuta u Njemačkoj i Švedskoj, gdje je odgovornost praćenja kapaciteta podijeljena između tijela središnje i lokalne vlasti, a buduće planiranje uvelike vrše lokalna tijela. Proces je čak i složeniji u Njemačkoj, gdje federalna razina vlasti, sa svojom politikom širenja, trenutno podupire planiranje kapaciteta odobravanjem studija za praćenje potražnje i određivanjem kvantitativnih ciljeva za širenje usluga za djecu u dobi 0-3 godine.

Uz tijela središnje, regionalne ili lokalne vlasti, praćenje kapaciteta može uključivati i druga tijela. To je slučaj u Irskoj, gdje u oba procesa sudjeluju neprofitna poduzeća sa statusom dobrotvornog društva (POBAL) koja rade u ime vlade kao potpora zajednicama i lokalnim agencijama. Slično tome, u Francuskoj praćenje kapaciteta i buduće planiranje POO-a uključuje Le Haut Conseil de la Famille – neovisno tijelo koje izdaje svoje preporuke vladi. U Francuskoj zajednici u Belgiji, organizacije osnivači prate kapacitet svojih predškola (écoles maternelles).

Ukupno gledajući, pokazatelj govori kako sve zemlje provode planiranje i praćenje kapaciteta pružanja usluga starijoj djeci. Međutim, u nekoliko se sustava (Grčka, Slovačka i svi dijelovi Ujedinjene Kraljevine) ne provodi nijedan proces vezano za pružanje usluga mlađoj dobnoj skupini. Primjerice, u Grčkoj praćenje kapaciteta i buduće planiranje se provodi samo kada se radi o ustanovama POO-a za djecu stariju od četiri godine koje djeluju pod nadležnošću resornog ministarstva (nipiagogeio), ali ne i

ORGA N IZA CIJ A

56

kada je riječ o drugim ustanovama POO-a (odnosno, vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos). Budući da ne postoji POO koji se subvencionira iz javnih sredstava za mlađu djecu u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), ne može postojati praćenje ponude i potražnje. U Škotskoj takvi podaci postoje samo u slučaju pružanja usluga u okviru prava na besplatan POO. U Švicarskoj se buduće planiranje se provodi samo za predškolski odgoj i obrazovanje za starije od četiri godine (Kindergarten/ecole enfantine/scuola dell“infanzia).

Slika B11: Nadležna tijela za praćenje kapaciteta i buduće planiranje POO-a u ustanovama, 2012. /13. g.

Slika B11a: Praćenje kapaciteta

Središnja vlast

Regionalna vlast

Lokalna vlast

Ostala tijela

Ne postoji praćenje kapaciteta

Slika B11b: Buduće planiranje

Središnja vlast

Regionalna vlast

Lokalna vlast

Ostala tijela

Ne postoji buduće planiranje

Lijevo

Pružanje usluga mlađoj djeci


Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova


Objašnjenje Za definiciju pojmova „praćenje kapaciteta“ i „buduće planiranje“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Glavna odgovornost leži na tijelima lokalne vlasti. Međutim, u okviru trenutnih procesa proširenje usluga za djecu u dobi 0-3 godine, federalna (Bund) razina je također uključena u praćenje kapaciteta i buduće planiranje. Irska: Ostala tijela: neprofitna poduzeća sa statusom dobrotvorne organizacije (POBAL) koja djeluju u ime vlade. Grčka: „Neke ustanove“ se odnosi na predškole (nipiagogeio). Francuska: Ostala tijela: Le Haut Conseil de la Famille. Cipar: „Neke ustanove“ se odnosi na dnevne dječje vrtiće (vrefopaidokomikoi stathmoi). Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Budući da ne postoji subvencionirani POO iz javnih sredstava za mlađu djecu, ne može postojati praćenje ponude i potražnje. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Praćenje kapaciteta i buduće planiranje provode tijela lokalne vlasti za predškolsko obrazovanje subvencionirano iz javnih sredstava (3- i 4-godišnjaci, 475 sati godišnje), ne provodi se praćenje kapaciteta niti buduće planiranje za pružanje POO usluga koje plaćaju roditelji/skrbnici. Švicarska: Pojam središnje vlasti se odnosi na kantone. Pružanje usluga mlađoj djeci: većina kantona (i/ili tijela lokalne vlasti) provode neku vrstu praćenja kapaciteta s tim da se razlikuju razine detaljnosti. Sedam kantona također provodi buduće planiranje.

D IO I I I – PR AĆENJE I RAZVOJ KAPACITETA

57

NEDOSTATAK MJESTA U POO-U ZA MLAĐU DJECU POSTOJI U VEĆ INI EUROPSKIH ZEMALJA

Na Slici B11 je vidljivo kako su gotovo sve zemlje uvele sustave koji im omogućuju praćenje

zadovoljava li ponuda mjesta u subvencioniranom POO-u potražnju roditelja. Stoga, većina zemalja

prikuplja podatke kako bi pružila potporu tim sustavima.

Tamo gdje su podaci o odnosu potražnje i ponude dostupni, uglavnom slijede isti obrazac: potražnja

za subvencioniranim mjestima u POO-u je veća od ponude, posebno kada se radi o mlađoj djeci.

Samo Danska, Finska, Švedska i Norveška ne pokazuju značajnu neravnotežu između ponude i

potražnje za sve dobne skupine u POO-u. Ove četiri nordijske zemlja pripadaju skupini zemalja gdje

zakonsko pravo na subvencionirani POO iz javnih sredstva počinje jako rano, često odmah po

završetku roditeljskog dopusta (vidi Sliku B4). Estonija i Slovenija također pripadaju skupini zemalja s

ranim početkom zakonskog prava, ali unatoč njihovim nastojanjima za proširenjem pristupa POO-u,

određeni broj mjesta za mlađu djecu još uvijek ne zadovoljava potražnju roditelja. Primjerice, najnoviji

podaci govore kako je u Estoniji potražnja za POO-om za mlađu djecu 5% viša od ponude.

Roditelji starije djece se uglavnom suočavaju s manje poteškoća u pronalasku subvencioniranog

mjesta u POO-u. To je povezano s činjenicom kako u mnogim zemljama starija djeca imaju zakonsko

pravo na POO ili su obvezna sudjelovati u njemu jednu ili dvije godine prije osnovnoškolskog

obrazovanja (vidi Sliku B4). Međutim, u jednoj trećini europskih zemalja postoji neravnoteža između

ponude i potražnje za mjestima u POO-u za stariju djecu. U nekim slučajevima, pogođene su samo

određene vrste ustanova. Primjerice,

na Cipru, nedostatak mjesta pogađa samo vrtiće (nipiagogia), dok je ponuda i potražnja u obveznoj predškoli (prodimotiki) uravnotežena.

U Poljskoj je potražnja veća od ponude za 3-godišnjake u vrtićima (przedszkole) i za mlađu djecu.

Odnos između ponude i potražnje se također može razlikovati unutar zemlje. Primjerice, u Bugarskoj,

Mađarskoj, Latviji, Portugalu i Sloveniji, lakše je pronaći mjesto u POO-u u ruralnim područjima nego u

velikim gradovima.

U Portugalu se geografska neravnoteža između ponude i potražnje uglavnom odražava na stariju djecu.

U Njemačkoj se dostupnost POO usluga značajno razlikuje među Länder, štoviše, postoji nedostatak usluga cjelodnevnog boravka.

U Austriji je potražnja veća u ruralnim područjima.

Slično tomu, u Litvi najveći problem pristupa POO-u postoji u ruralnim područjima, gdje usluge često uopće nisu dostupne. Uz to,

potražnja premašuje ponudu u najvećim gradovima, dok je u malim gradovima situacija stabilna.

Mnoge europske zemlje poduzimaju mjere kojima osiguravaju ravnotežu ponude i potražnje mjesta u

POO. Najčešći pristupi uključuju stvaranje novih programa od strane tijela središnje vlasti ili davanje

dodatnih sredstava tijelima koja su inače odgovorna za financiranje POO-a (vidi Sliku D2). Tijela

središnje vlasti daju značajna sredstva za proširenje infrastrukture POO-a u Njemačkoj, Španjolskoj,

Austriji, Poljskoj, Portugalu, Turskoj i Švicarskoj.

U Njemačkoj je savezna razina vlasti je dala Länder, koje su inače nadležne za financiranje POO-a, 5,2 milijardi PPS za pokrivanje

troškova ulaganja i operativnih troškova za proširenje POO usluga u razdoblju 2008. - 2014. g. Federalne vlasti će nastaviti

doprinositi s 812 milijuna PPS godišnje za pokrivanje operativnih troškova od 2015. godine.

U Španjolskoj su Ministarstvo obrazovanje i autonomne zajednice uložili 1 187 milijuna PPS za stvaranje visokokvalitetnih mjesta u

POO-u za djecu mlađu od 3 godine.

ORGA N IZA CIJ A

58

U Poljskoj, od 2011. godine, Ministarstvo rada i socijalne politike provodi program „Malo dijete“ (Maluch) koji za cilj ima pomoći tijelima lokalne vlasti u povećanju broja mjesta u POO-u za djecu mlađu od 3 godine. Tražena subvencija ne može prelaziti 50% troškova koji su nastali pružanjem skrbi djeci. Uz to, od 2011. godine u Poljskoj se nudi porezna olakšica poslodavcima kako bi ih se poticalo na osnivanje ustanova za djecu mlađu od 3 godine.

Portugal trenutno gradi dodatnih 500 učionica predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu između 3 i 6 godina. Ovaj program dijelom financira portugalska vlada, a dijelom europski fondovi.

U Turskoj, sve novosagrađene osnovne škole koje imaju barem šest učionica moraju imati jednu ili dvije učionice za vrtić. Štoviše, Uprava za osnovno obrazovanje trenutno ima nekoliko nacionalnih projekta kojima se potiče predškolski odgoj i obrazovanje: nabava namještaja, uvođenje obrazovnih programa za djecu i roditelje, te razvoj predškolskih socijalnih vještina.

U Švicarskoj je od 2003. godine u funkciji Konfederativni program poticaja i trajat će do 2015. godine. Program financira nove vrtićke ustanove, organizacije za koordinaciju čuvanja djece kod pružatelja usluga te javne ustanove za skrb o djeci koje nadopunjuju školu. Između 2005. i kraja studenog 2013. godine, uloženo je 146 milijuna PPS i stvoreno 42 695 novih mjesta.

Neke inicijative su planiraju u budućnosti. Primjerice,

u Estoniji će strategija državnog proračuna 2014. – 2017. g. omogućiti lokalnim vlastima primanje vanjske pomoći od središnje vlasti za ulaganje u vrtiće.

Latvija, Portugal i Turska, među ostalim zemljama, koriste Europske programe financiranja za izgradnju novih ustanova POO-a te proširenje već postojećih. Estonija koristi potporu Norveške.

Nekoliko zemalja pokušava uravnotežiti ponudu i potražnju u POO-u snižavanjem standarda ili olakšavanjem administrativnog opterećenja.

U Češkoj Republici se često izdaje dozvola za povećanje broja djece u skupini kako bi se mogli nositi s potražnjom (vidi Sliku B6).

U Grčkoj je od 2002. godine ustanovama POO-a dopušteno primati djecu 20% iznad određenog kapaciteta ukoliko ima dovoljno osoblja i neophodnog prostora.

U Francuskoj je 2010. godine broj u postojećim ustanovama povećan za 28% tako što im je bilo omogućeno upisivanje većeg broja djece ublažavanjem propisanih normi.

U Litvi su pravila ublažena 2010. godine kako bi se olakšalo osnivanje privatnih predškola, npr. pojednostavljivanjem uvjeta za sanitarne čvorove. Nadalje, 2011. godine uvjeti za korištenje objekata i prostorija su olakšani za novootvorene ustanove POO-a, a i omogućeno je djelomično financiranje (ne dulje od 20 sati tjedno). Uz to, u ruralnim područjima u blizini škola osnovani su multifunkcionalni centri koji također pružaju usluge POO-a.

Portugal također uvodi promjene kojima bi olakšao teret propisa te poticao osnivanje i poslovanje novih ustanova POO-a.

U Slovačkoj se stvaraju nova mjesta u POO povećavanjem broja učionica u ustanovama za djecu stariju od 3 godine (materská škola) adaptacijom ostalih prikladnih prostorija u prostor za učenje.

U Sloveniji općine mogu stvarati nova mjesta u POO-u povećanjem maksimalnog broja djece po skupini za dvoje djece (vidi Sliku B6). Ovo se primjenjuje na 78% skupina. Općine mogu također smanjiti potrebnu veličinu unutarnjih igraonica. Smanjenje standarda je na snazi do rujna 2017. godine.

U Češkoj Republici i Turskoj (predškola – Anasınıfları), usluge POO-a u nekim ustanovama mogu biti pružane u smjenama s različitom djecom u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni. Uz to, u Češkoj Republici djeca mogu pohađati vrtiće (mateřské školy) na pola vremena, u različite dane u tjednu i, na taj način, zauzeti samo jedno mjesto.

D IO I I I – PR AĆENJE I RAZVOJ KAPACITETA

59

Slika B12: Ponuda i potražnja za mjestima u ustanovama POO-a koje se subvencioniraju iz javnih sredstava, 2012. /13. g.

Slika B12a: Mlađa djeca

Potražnja je veća od ponude

Ponuda zadovoljava potražnju

Nema dostupnih podataka o praćenju na središnjoj razini


Izvor: Eurydice.

Slika B12b: Starija djeca

Potražnja je veća od ponude

Ponuda zadovoljava potražnju

Nema dostupnih podataka o praćenju na središnjoj razini


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „praćenje kapaciteta“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Češka Republika: Ponuda i potražnja bi trebale biti uravnotežene u zadnjoj godini POO-a na koju djeca imaju zakonsko pravo. Grčka: Ponuda zadovoljava potražnju u ustanovama koje su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i vjerskih poslova (nipiagogeio). Ne postoje službeni podaci na središnjoj razini kojima bi se omogućilo utvrđivanje odnosa između ponude i potražnje u ostalim ustanovama POO-a (vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos). Međutim, zbog financijske krize, potražnja za mjestima koja se subvencioniraju iz javnih sredstava u tim ustanovama je veća od ponude.

ORGA N IZA CIJ A

60

Cipar: Nema podataka za ustanove koje djeluju u nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog osiguranja (odnosno, vrefopaidokomikoi stathmoi). Potražnja je veća od ponude u dječjim vrtićima (nipiagogia), potražnja je zadovoljena u obveznoj predškoli (prodimotiki). Portugal: Ponuda zadovoljava potražnju samo za 5-godišnjake. Švedska: Nema dostupnih podataka na nacionalnoj razini. Međutim, nedavno izvješće vlade (SOU, 2013.) pokazuje kako ponuda zadovoljava potražnju u većini općina. Samo otprilike 2% djece mora čekati dva do tri mjeseca na mjesto. Ujedinjena Kraljevina (ENG/NIR): Na predškolski odgoj i obrazovanje subvencionirano iz javnih sredstva djeca u dobi od 3 i 4 godine imaju zakonsko pravo na pola vremena (15, odnosno 12,5 sati tjedno). Ponuda zadovoljava potražnju u pogledu mjesta, ali ne nužno u pogledu broja sati ili lokalcije ustanove.

Neke zemlje potiču stvaranje alternativnih struktura ili diverzifikaciju usluga.

Njemačka pokušava proširiti i unaprijediti mjesta za čuvanje djece (Tagespflege); preporučeno je minimalno razdoblje osposobljavanja u iznosu od 160 sati za dadilje.

Na sličan način, Francuska pokušava diverzificirati POO promičući usluge dadilja koje čuvaju djecu u kući (uvodeći 120 sati obveznog osposobljavanja, vidi Sliku E3) te putem subvencija privatnom sektoru (posebice malim ustanovama, „mini-crèches“).

Latvija je donijela uredbu o osnivanju subvencioniranih usluga čuvanja djece u kući u okviru POO-a u rujnu 2013. godine.

Mađarski program nacionalnih reformi 2014. – 2020. g. potiče osnivanje pružanja usluga POO-a u kući.

Ostale mjere za usklađivanje ponude i potražnje uvedene su u nekim zemljama.

Latvija nudi financijsku potporu obiteljima čija su djeca na listama čekanja za mjesto u javnoj ustanovi, a pohađaju privatne predškolske ustanove.

Ujedinjena Kraljevina (Sjeverna Irska) je uvela dvostupanjski proces prijave u godini 2011./12. kako bi omogućila da osiguravanje mjesta u POO za djecu ciljane dobi umjesto da se njihovog ustupanja mlađoj djeci.

Turska nudi ljetni predškolski odgoj i obrazovanje te mobilne učionice kako bi doprli do što većeg broja djece koja ne pohađaju redovni POO.

61

S U D J E L O V A N J E

DIO I – STATISTIKA: STOPE SUDJELOVANJA

Veliki broj istraživanja pokazuje da sudjelovanje u visokokvalitetnom POO-u djeci donosi značajnu korist. Kvalitetni predškolski odgoj i obrazovanje (POO) je temelj za uspješno cjeloživotno učenje, socijalnu integraciju i osobni razvoj (7).

Jedan od glavnih ciljeva POO-a jest pripremiti djecu za obvezno obrazovanje, a to u obrazovnom procesu postaje sve važnije što se djeca više bliže početku škole (vidi također Poglavlje F). Europska komisija je istaknula važnost ranog ulaska u obrazovni sustav te je 2011. godine odredila referentnu vrijednost za EU vezano za sudjelovanje u predškolskom odgoju i obrazovanju. Ova referentna vrijednost predviđa da bi do 2020. godine najmanje 95% djece u dobi između četiri godine i dobi potrebne za početak obveznog obrazovanje, koja se razlikuje diljem Europe, bi trebala sudjelovati u POO-u (8).

Ovo poglavlje predstavlja glavne statističke podatke o stopama sudjelovanja u POO-u koji su trenutno dostupni za europske zemlje. Koristeći Eurostatovu zbirku podataka obrazovne statistike UOE, pouzdani podaci o upisu u obrazovne ustanove u dobi od 3 do 7 godina su prikazani za svaku dobnu skupinu. Prikazan je kombinirani pokazatelj o sudjelovanju djece između 4 godine i dobi potrebne za polazak u školu u POO-u kako bi se pokazao napredak prema europskoj referentnoj vrijednosti. Još jedan skup podataka – Statistika Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) – se koristi za prikaz različitih vrsta usluga skrbi o djeci mlađe i starije od tri godine. Broj sati pohađanja POO-a te postotak djece koja nisu u POO-u (djeca o kojima se brinu samo njihovi roditelji) su također neke od tema.

Drugi dio poglavlja istražuje povezanost između sudjelovanja u POO-u, učeničkih ishoda te njihova podrijetla. Podaci se temelje na dva međunarodna istraživanja o postignućima učenika (Program međunarodnog ocjenjivanja učenika (PISA) te Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti (PIRLS)). Oba istraživanja jasno pokazuju korist od sudjelovanja u POO-u. Nažalost, kod djece u nepovoljnom položaju postoji veća vjerojatnost da neće pohađati POO nego što je slučaj kod djece iz financijski stabilnijih obitelji.

93 POSTO DJECE POHAĐAJU POO PRIJE POČETKA OBVEZNOG OBRAZOVANJA

Prema najnovijim podacima (2011. g.) gotovo je ostvarena referentna vrijednost za cijelu Europu, odnosno da do 2020. godine najmanje 95% djece u dobi između četiri godine i dobi potrebne za početak obveznog obrazovanja sudjeluje u predškolskom odgoju i obrazovanju. Prosječno u EU-28, 93% djece ove dobne skupine već sudjeluje u POO-u. U više od trećine europskih zemalja, stopa sudjelovanja je viša od referentne vrijednosti za EU. Latvija, Austrija i Mađarska su jako blizu cilju sa stopama između 90 i 95%.

Međutim, nekoliko zemalja još uvijek čeka dug put ka ostvarenju ciljne stope sudjelovanja. Godine 2011., sudjelovanje djece koja pripadaju spomenutoj dobnoj skupini u programima POO koji se održavaju u ustanovama, definiranima kao ISCED 0, iznosilo je između 70 i 79% u Grčkoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Finskoj i Švicarskoj. Najniža stopa sudjelovanja u predškolskom odgoju i obrazovanju je bila u Turskoj, s otprilike 43%. Međutim, u Turskoj je došlo do naglog porasta stope sudjelovanja – u usporedbi s 2001. godinom, stopa je porasla za više od 31%.

(7) COM(2011) 66 final. (8) Ibid.

SU DJE LOV AN JE

62

Tijekom razdoblja od 2001. do 2011. godine, u EU-28, prosječna stopa sudjelovanja za ovu dobnu skupinu u predškolskom odgoju i obrazovanju povećala se za 7 postotnih bodova. Rast postotka se bilježi svake godine tijekom posljednjih deset godina.

U većini zemalja, u razdoblju između 2001. i 2011. godine, povećale su se stope sudjelovanja u POO-u među djecom ove dobne skupine. Uz Tursku, nagli porast tijekom posljednjih deset godina također je zabilježen u Irskoj, Latviji, Litvi i Poljskoj (u rasponu od 20 do 25%). U Bugarskoj, Hrvatskoj, Cipru, Portugalu, Rumunjskoj, Finskoj i Norveškoj stope sudjelovanja u POO-u za ovu dobnu skupinu su porasle za 12-17%.

Bilo je jako malo slučajeva gdje su stope sudjelovanja opale. U Belgiji i Italiji došlo je pak do vrlo blagog pada koji je možda uzrokovan „stropnim učinkom,“ kada je 2001. godine zabilježena stopa sudjelovanja od 100%. U Češkoj Republici, stope sudjelovanja su pale za 4% tijekom desetogodišnjeg razdoblja.

Slika C1: Stope sudjelovanja u POO-u (djeca između četiri godine i dobi potrebne za početak obveznog obrazovanja) izražene kao postotak dotične dobne skupine, 2001, 2011. g.

% %

2001. 2011.


2001. 85,9 100,0 73,2 92,0 93,7 87,7 88,3 72,6 69,3 100,0 100,0 54,1 100,0 70,4 67,2 61,2 95,3

2011. 92,9 98,1 86,6 87,8 97,9 96,4 89,1 96,1 74,6 100,0 100,0 70,6 96,8 85,0 92,7 84,2 95,6


2001. 92,5 95,0 98,1 86,0 58,5 81,5 68,5 86,0 76,4 62,0 85,7 99,0 93,3 11,9 80,4 81,3 73,5

2011. 94,5 100,0 99,6 94,3 78,4 95,4 82,0 89,8 76,9 74,0 95,3 97,0 96,5 43,1 86,3 97,2 78,7

Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine)

Objašnjenje

Podaci o stanovništvu se odnose na 1. siječnja, podaci o upisu se uglavnom odnose na broj zabilježen navedenog dana na početku školske/akademske godine.

Napomene za pojedine zemlje Hrvatska i Lihtenštajn: podaci su iz 2003. umjesto 2001. godine. Ujedinjena Kraljevina: Prekid u nizu zbog promjene u metodologiji između 2001. i 2011. godine. Švicarska: podaci su iz 2002. umjesto 2001. godine.

D IO I – STAT IST I KA: STO PE S UDJ ELO VA NJA

63

POHAĐANJE POO-A JE NA VRHUNCU KADA DJECA IMAJU ČETIRI GODINE

POO je obično dobrovoljan, a sudjelovanje postupno raste s dobi djece i, naravno, brzo se smanjuje kako djeca započnu obvezno osnovnoškolsko obrazovanje. Nažalost, teško je dobiti pouzdane i usporedive podatke po dobnim skupina za europske zemlje za čitavo razdoblje tijekom kojeg djeca pohađaju POO. UOE zbirka podataka o obrazovnoj statistici pruža pouzdane podatke o upisu u obrazovne ustanove počevši od dobi od 3 godine, dok Statistika Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) pruža podatke o vrstama skrbi o djeci (vidi Sliku C3). Obje ove baze podataka imaju nedostatke u pogledu POO-a, kako je definiran u ovom izvješću. Podaci UOE su ograničeni na programe koji se odvijaju u odgojno obrazovnim ustanovama klasificirane kao ISCED 0 (u skladu s klasifikacijom UNESCO 1997.). Iako podaci EU-SILC pokrivaju čitav spektar vrsta skrbi o djeci, veličine uzoraka su male pa stoga podaci za svaku dobnu skupinu nisu dostupni u mnogim zemljama.

Podaci UOE pokazuju stalni rast stopa sudjelovanja u obrazovnim programima za svaku dobnu skupinu. Godine 2011., u EU-28, prosječna stopa sudjelovanja 3-godišnje djece u predškolskom odgoju i obrazovanju je iznosila 82%. Stopa sudjelovanja 4-godišnje djece u obrazovnim programima (predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje) je bila 91%, dok su se stope za 5-godišnjake, 6-godišnjake i 7-godišnjake povećavale s godinama s 95% na 98%, odnosno 99%. Iako većina djece u većini europskih zemalja već pohađa predškolske obrazovne programe u ustanovama u dobi od 3 godine, sudjelovanje u POO-u dostiže svoj vrhunac u dobi od 4 godine kada dostiže 87% u EU-28. Nakon toga, sa svakom godinom dalje, postupno se sve više djece upisuje u osnovne škole. Godine 2011., u EU-28, u prosjeku je 16% 5-godišnjaka pohađalo razinu obrazovanja ISCED 1. Postotak je dosegao 75% za 6-godišnjake. Na kraju, gotovo svi 7-godišnjaci (99%) su bili uključeni u osnovnoškolsko obrazovanje.

Postoje neke iznimke od ovog općeg trenda. Djeca u dobi od tri godine nisu pohađala obrazovne programe u ustanovama u Grčkoj, Turskoj, Lihtenštajnu i Švicarskoj (stope sudjelovanja za ovo dobnu skupinu iznosila je manje od 5%). U većini ovih zemalja, programi POO-a klasificirani kao ISCED 0 uglavnom nisu dostupni djeci mlađoj od četiri godine. Otprilike 50% 3-godišnjaka je pohađalo ISCED 0 u Irskoj, Hrvatskoj, Cipru, Malti, Poljskoj i Finskoj.

Irska i Ujedinjena Kraljevina (Sjeverna Irska) imaju najmanju dobnu granicu za upis u ISCED 1. U Irskoj od dobi od 4 godine djeca mogu biti upisana u razrede predškole (infant classes) u osnovnim školama koji se formalno smatraju osnovnoškolskim obrazovanjem (ISCED 1). U Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska), djeca kreću u obveznu osnovnu školu u dobi između 4 godine i 2 mjeseca te 5 godina i 2 mjeseca. Dakle, 30% 4-godišnjaka u Ujedinjenoj Kraljevini te 39% 4-godišnjaka u Irskoj su već upisani u ISCED 1.

S druge strane, u Bugarskoj, Estoniji, Hrvatskoj, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Finskoj i Švedskoj većina 6-godišnjaka pohađa predškolske obrazovne programe. Međutim, u Poljskoj, tijekom razdoblja od 2009. do 2014. godine, dob za polazak u osnovnu školu se postupno smanjila sa 7 na 6 godina. Godine 2015. svi će 6-godišnjaci morati započeti osnovnoškolsko obrazovanje.

Nadalje, 6-8% 7-godišnjaka pohađa predškolski odgoj i obrazovanje u Češkoj Republici, Latviji i Rumunjskoj. U Rumunjskoj, iako je službena dob za obvezni polazak u osnovnu školu bila 6 godina, roditelji su mogli birati hoće li svoje 6-godišnjake upisati u POO ili u osnovne škole. Stoga je mnogo djece krenulo u osnovnu školu u dobi od 7 godina. Tek od 2012. godine je obvezno započeti osnovnoškolsko obrazovanje u dobi od 6 godina.

Određeni postotak 6-godišnjaka i 7-godišnjaka ili, u nekim iznimnim slučjevima, čak i starija djeca ostaju u POO-u u onim obrazovnim sustavima koji primjenjuju zrelost, spremnost za školu ili razvijenost jezika kao kriterije za upis u osnovnoškolsko obrazovanje (vidi Sliku F6).

SU DJE LOV AN JE

64

Slika C2: Stope sudjelovanja u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju (ISCED 0 i 1), prema dobi, 2011. g.

ISCED 0 ISCED 1

Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).

Objašnjenje Ovaj pokazatelj prikazuje stope sudjelovanja na razinama ISCED 0 i 1 za svaku godinu za dobne skupine od 3 do 7 godina te pokazuje obrazac upisa u obrazovanje u ranoj dobi. Za neke zemlje, stope upisa, čini se, premašuju 100%. To je stoga što su stope izračunate na temelju dva skupa podataka (stanovništvo i obrazovanje) koji su izvučeni iz različitih istraživanja koja su se provodila u različito vrijeme u godini. Broj je proporcionalno zaokružen na 100. Podaci o stanovništvu se odnose na 1. siječnja 2011. godine, a podaci o upisu se uglavnom odnose na broj zabilježen navedenog dana na početku školske/akademske godine 2010./2011. Napomene za pojedine zemlje Belgija: Podaci ne uključuju neovisne privatne ustanove te podatke o Njemačkoj zajednici. Grčka: Sudionici razine ISCED 0 u dobi od 6 godina uključuju one od 7 i više godina. Poljska: Sudionici razine ISCED 0 od 7 godina uključuju one u dobi od 8 do 10 godina. Sudionici razine ISCED 1 u dobi od 6 godina uključuju one od 5 godina. Turska: Sudionici razine ISCED 0 od 5 godina uključuju one u dobi od 6 godina.


65

SUDJELOVANJE DJECE MLAĐE OD TRI GODINE U POO-U JE JAKO NISKO

Oblici ranog obrazovanja i skrbi o najmlađoj djeci se razlikuju među zemljama (vidi Poglavlje B i Podatke o nacionalnim sustavima) i obitelji imaju različite mogućnosti između kojih mogu birati. Formalne usluge odgoja i obrazovanja mogu uključivati različite ustanove kao i čuvanje djece u kući. Ostale manje formalne mogućnosti, koje nisu obuhvaćene ovim izvješćem, uključuju babysittere, dadilje ili čuvanje djece od strane rodbine ili ostalih odraslih osoba. Nadalje, većina europskih zemalja je uvela različite politike dopusta za njegu djece s dobro plaćenim dopustom (uključujući rodiljni dopust, roditeljski dopust za očeve i roditeljski dopust) u trajanju od 2 tjedana do dvije godine (vidi Sliku B3).

Usporedivi podaci o pohađanju POO-a najmlađe djece u europskim zemljama su, do sada, bili dostupni samo putem Statistike Europske unije o dohotku i životnim uvjetima. Pokazatelj o udjelu djece u „formalnoj skrbi“ (vidi Sliku C3) uključuje predškolsko i obvezno obrazovanje, skrb o djeci nakon škole te skrb o djeci u dječjim vrtićima. Važno je napomenuti da „formalna skrb“ ne uključuje zakonski regulirano pružanje usluga POO-a u kući (9), koje čini značajan dio skrbi o djeci u nekoliko zemalja (vidi Sliku B2 i Podatke o nacionalnim sustavima).

Slika C3: Stope sudjelovanja djece mlađe od 3 godine u POO-u, po broju sati tjedno, 2011. g.

% %

30 sati i više Od 1 do 29 sati


30 sati i više 15 20 7 1 69 15 15 11 15 19 26 14 17 16 14 6 28

Od 1 do 29 sati 15 19 0 4 5 9 4 10 4 20 18 1 9 7 1 1 16


30 sati i više 7 3 6 3 3 34 1 34 3 20 32 5 35 : : 35 4

Od 1 do 29 sati 1 8 46 11 0 1 1 3 1 6 19 30 4 : : 7 20

Izvor: Eurostat, EU-SILC (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).

Objašnjenje Pokazatelj prikazuje postotak djece u „formalnoj skrbi“ u populaciji svake dobne skupine. Formalna skrb uključuje predškolsko ili obvezno obrazovanje, skrb o djeci u ustanovama izvan radnog vremena škole te skrb o djeci u dječjim vrtićima koji su organizirani/kontrolirani od strane javnih ili privatnih struktura. Ovo isključuje skrb o djeci u kući.

Podaci pokazuju da je pohađanje POO-a među djecom mlađom od 3 godine jako nisko. Godine 2002., dogovoren je „Barcelonski cilj za predškolske ustanove“ čija je namjera osigurati da se do 2010.

(9) Procjene EU-SILC-a o pružanju usluga skrbi u kući nisu pouzdane u većini zemalja.

SU DJE LOV AN JE

66

godine skrb omogući za 33% djece mlađe od 3 godine (10). Međutim, 2011. godine je samo deset zemalja Europske unije (kao i Island i Norveška) ostvarilo cilj Barcelona. Danska odskače sa 74% djece mlađe od 3 godine u POO-u, od kojih 69% pohađa formalnu skrb 30 ili više sati tjedno. U Nizozemskoj i Švedskoj, svako drugo dijete mlađe od 3 godine upisano je u program POO. U Nizozemskoj, s obzirom na raširenost zaposlenosti na pola radnog vremena (Eurostat, 2013.), većina male djece pohađaju POO na pola vremena.

U Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Islandu i Norveškoj, stope pohađanja POO-a za djecu mlađu od 3 godine kreću se u rasponu između 40 i 45%. U Portugalu, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini, otprilike svako treće dijete mlađe od tri godine smješteno je u formalnu skrb barem nekoliko sati tjedno.

S druge strane, sudjelovanje u POO-u među djecom mlađom od 3 godine je bilo posebno nisko (otprilike 10% ili manje) u Bugarskoj, Češkoj Republici, Litvi, Mađarskoj, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj. Stope su iznosile otprilike 15% u Hrvatskoj, Latviji i Austriji te otprilike 20% u Estoniji, Irskoj i Grčkoj.

DJECA PROVODE 26 -29 SATI TJEDNO U POO-U

Udio djece koja pohađaju POO odražava pristupačnost i pokrivenost mreže POO-a, ali još jedna važna dimenzija koju treba uzeti u obzir je pokrivaju li programi radni dan, školski dan ili se skrb pruža samo nekoliko sati tjedno. To ima implikacije za djecu, roditelje te, u slučaju subvencioniranja usluga iz javnih sredstava, za samo financiranje. Dulji dnevni boravak omogućuje djeci dobivanje individualizirane poduke, kao i više vremena za interakciju sa svojim vršnjacima – i jedno i drugo djetetu donosi dugoročnu korist (Ackerman, Barnett i Robin, 2005. g.). Dulji dnevni boravak omogućuje roditeljima da rade dobro plaćeni posao i, često, štede novac na uslugama skrbi o djeci. Međutim, dulji dan subvencioniranog POO-a podrazumijeva veće javne troškove.

Godine 2011. u EU-28, u prosjeku su djeca mlađa od 3 godine pohađala POO 26 sati tijedno, dok su djeca starija od 3 godine provodila 29 sati tjedno u POO-u. Ove brojke uključuju skrb o djeci nakon završetka nastave. Dulje vrijeme boravka za djecu stariju od 3 godine može biti povezano s činjenicom da je predškolski odgoj i obrazovanje besplatan za ovu dobnu skupinu, barem nekoliko sati tjedno, u većini europskih zemalja (vidi Sliku D5).

Što se tiče najmlađe djece, Ujedinjena Kraljevina se ističe s relativno niskim prosjekom broja sati tjedno u ustanovama POO-a, odnosno 14 sati (što je manje od 3 sata dnevno). Djeca mlađa od 3 godine pohađaju POO samo 18-21 sati u tipičnom tjednu u Češkoj Republici, Malti, Nizozemskoj, Austriji i Švicarskoj. S druge strane, najmlađi provode više od 35 sati tjedno u ustanovama POO-a u Bugarskoj, Danskoj, Estoniji, Hrvatskoj, Litvi, Mađarskoj, Sloveniji i Islandu. Broj sati u uobičajenom tjednu iznosi blizu 40 sati u Latviji, Poljskoj i Portugalu.

Iako u prosjeku starija djeca dulje borave u ustanovama POO-a, tipični tjedan uključuje samo otprilike 19-22 sati u Irskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Švicarskoj. Djeca starija od 3 godine provode otprilike 25-27 sati u POO-u u Luksemburgu, Malti, Austriji i Rumunjskoj. Uobičajeni broj sati provedenih u POO-u tjedno iznosi blizu 40 sati u Bugarskoj, Estoniji, Latviji, Litvi i Portugalu.

U većini europskih zemalja, tjedni broj sati pohađanja POO-a ne razlikuje se mnogo među dobnim skupinama (razlika je bila manja od jednog sata dnevno ili pet sati tjedno). Međutim, postoji nekoliko iznimki. Primjerice, djeca mlađa od tri godine u prosjeku provode 12 sati više u POO-u, nego djeca starija od tri godine. Trend je obrnut u Češkoj Republici gdje starija djeca provode gotovo 11 sati

(10) SN 100/1/02 REV 1, Europsko vijeće Barcelona, zaključci predsjedništva, 2002. g.


67

tjedno više u POO-u, nego mlađa djeca. Djeca starija od tri godine provode u prosjeku šest do sedam sati tjedno više u POO-u, nego što je slučaj s djecom do dvije godine u Slovačkoj, Malti i Ujedinjenoj Kraljevini.

Slika C4: Prosječan broj sati tjedno provedenih u POO-u, po dobnim skupinama, 2011. g.

Djeca mlađa od 3 godine Djeca od 3 godine do minimalne dobi potrebne za upis u obvezno obrazovanje


< 3 godine 26,4 29,4 36,8 19,2 35,1 29,7 37,1 34,0 32,2 27,6 30,0 35,7 30,6 33,3 38,3 36,5 31,6

> 3 godine 29,3 31,9 39,7 29,9 34,3 27,6 38,5 21,8 28,0 29,2 30,3 33,4 33,3 31,1 38,7 37,8 26,9


< 3 godine 35,9 21,2 17,8 20,6 39,1 39,5 28,3 36,0 27,1 33,5 29,6 13,5 36,5 : : 33,6 18,5

> 3 godine 34,6 271 20,8 25,5 34,8 38,6 25,1 35,4 34,0 33,4 33,4 20,1 36,8 : : 35,0 19,1

Izvor: Eurostat, EU-SILC (podaci izvučeni u studenom 2013. g.).

Objašnjenje Samo djeca koja pohađaju POO su uključena prilikom računanja prosječnog broja sati tjedno u POO-u. Podaci se temelje na tipičnom (uobičajenom) tjednu oko referentnog razdoblja. „Tipični tjedan“ treba shvatiti kao tjedan koji je reprezentativan za razdoblje u cjelini. Tamo gdje je teško odrediti tipični tjedan jer se tjedni uvelike razlikuju, podaci trebaju biti dani za prvi tjedan referentnog razdoblja u kojem nema blagdana ili drugih posebnih okolnosti (npr. bolest).

SU DJE LOV AN JE

68

U NEKOLIKO ZEMALJA O MNOGOJ DJECI STARIJOJ OD TRI GODINE SE BRINU SAMO RODITELJI

Nakon što je bilo riječi o sudjelovanju u POO-u, kako bi u potpunosti razumjeli sliku skrbi o djeci u Europi, važno je razmotriti o koliko se djece skrbe samo njihovi roditelji. U EU-28 2011. godine, u prosjeku, 50% djece mlađe od 3 godine nije sudjelovalo u nikakvom obliku POO-a niti su ih čuvali druge odrasle osobe poput djedova i baka, ostalih članova kućanstva (izuzev roditelja), ostale rodbine, prijatelja ili susjeda. Broj je bio znatno niži – samo 11% – za djecu u dobi između tri godine i dobi potrebne za upis u obvezno obrazovanje.

O otprilike 70-74% djece mlađe od tri godine u Latviji, Litvi, Mađarskoj i Finskoj skrbili su samo njihovi roditelji. Postotak u Bugarskoj, Češkoj Republici, Njemačkoj, Estoniji, Irskoj, Hrvatskoj, Austriji, Poljskoj i Slovačkoj bio je otprilike 60-66%.

Situacija je prilično različita za stariju djecu od kojih je većina uključena u neki oblik POO-a u ustanovi (vidi Sliku C2). Ipak, u Bugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj o više od 25% djece starije od tri godine su skrbili samo njihovi roditelji.

Slika C5: Djeca o kojoj se brinu samo njihovi roditelji, po dobnim skupinama, 2011. g.

Djeca mlađa od 3 godine Djeca od 3 godine do minimalne dobi potrebne za upis u obvezno obrazovanje


< 3 godine 50 54 64 60 26 66 61 62 36 49 41 62 45 32 69 74 35

> 3 godine 11 2 27 12 2 8 6 14 13 11 3 31 4 11 21 18 12


< 3 godine 72 53 21 60 64 28 39 39 66 71 47 46 34 : : 56 36

> 3 godine 20 23 5 11 37 8 26 3 18 22 2 4 1 : : 12 11

Izvor: Eurostat, SILC (podaci izvučeni u studenom 2013. g.).

Objašnjenje Ovaj pokazatelj prikazuje postotak djece o kojoj se brinu samo njihovi roditelji u odnosu na ukupnu populaciju svake dobne skupine.

69

S U D J E L O V A N J E

DIO I I – POVEZANOST ISHODA I PODRIJETLA

Ovaj dio istražuje povezanost između sudjelovanja u POO-u, učeničkih postignuća i podrijetla učenika. Podaci su izvučeni iz dva međunarodna istraživanja o postignućima učenika – PISA i PIRLS. Ova istraživanja ispituju sposobnosti učenika u različitim područjima znanja te prikupljaju mnoštvo podataka o značajkama učenika kao što su obrazovna pozadina (uključujući sudjelovanje u POO-u), obiteljsko podrijetlo, stavovi i slično. Podaci međunarodnih istraživanja o postignućima učenika omogućuju proučavanje postavke o tomeostvaruju li učenici koji pohađaju POO bolje rezultate od svojih vršnjaka ili ne i postoji li kod djece iz nekih obitelji veća vjerojatnost da će pohađati POO nego kod drugih.

Dva analizirana istraživanja se ponešto razlikuju u pogledu žarišta njihove pozornosti te ciljne skupine. OECD-ov program međunarodnog ocjenjivanja učenika (PISA) mjeri znanje i vještine 15-godišnjih učenika u čitanju, matematici i prirodoslovlju. U većini zemalja, učenici ove dobi se bliže završetku obveznog obrazovanja. Uz praćenje uspješnosti učenika u ova tri glavna predmetna područja, svako istraživanje PISA je posebno usmjereno na jedno područje. U ovom dijelu su predstavljeni rezultati posljednjeg istraživanja PISA iz 2012. godine koje je usmjereno na matematiku.

Međunarodno istraživanje razvoja čitalačke pismenosti (PIRLS) kojeg provodi IAE mjeri postignuća u čitanju uglavnom učenika četvrte godine školovanja – opisanih u istraživanju kao „četvrtaši“. U većini zemalja, učenici imaju otprilike 10 godina i pohađaju osnovnu školu. U ovom dijelu su predstavljeni rezultati posljednjeg istraživanja PIRLS, provedenog 2011. godine.

PISA je pitanje o sudjelovanju u POO-u uputila izravno učenicima dok je PIRLS pitao roditelje ili skrbnike u kontekstu veće skupine pitanja o pripremama za osnovnu školu. PISA daje podatake samo o tome je li učenik pohađao POO (i) godinu dana ili kraće od godinu, (ii) dulje od jedne godine, ili (iii) uopće nije pohađao. PIRLS, međutim, omogućava veću preciznost navođenjem točnog broja godina sudjelovanja u POO-u. Oba istraživanja jasno pokazuju dobrobiti od sudjelovanja u POO-u.

UČENICI KOJI SU POHAĐALI POO DULJE OD JEDNE GODINE POSTIŽU BOLJE REZULTATE

Dobrobiti ranog odgoja i obrazovanja su očite u većini europskih obrazovnih sustava. PISA 2012 otkriva kako 15-godišnji učenici koji su pohađali POO dulje od jedne godine uglavnom postižu bolje rezultate u matematici od onih koji su pohađali POO kraće od jedne godine ili uopće nisu pohađali. U prosjeku su u zemljama EU-28, koje se sudjelovale u istraživanju, oni učenici koji su pohađali POO ostvarili bolje rezultate od onih koji nisu za 35 bodova – što je ekvivalent jedne čitave godine formalnog školovanja.

Razlika među učenicima koji su pohađali POO dulje od jedne godine i onih koji su ga pohađali kraće ili uopće nisu, bila je iznimno visoka – gotovo 94 boda – u Belgiji (Flamanska zajednica). Rezultati su bili otprilike za 60-70 bodova bolji u Belgiji (Francuska zajednica), Njemačkoj, Francuskoj i Slovačkoj. U većini ovih obrazovnih sustava, pohađanje predškolskog odgoja i obrazovanja najmanje jednu godinu je gotovo univerzalno.

Pohađanje predškolskog odgoja i obrazovanja ima malu ili nikakvu povezanost s uspješnosti u kasnijoj dobi u Belgiji (Njemačka zajednica), Estoniji, Irskoj, Lihtenštajnu i Švicarskoj.

Međutim, važno je napomenuti da pohađanje POO-a, čini se, ima manji utjecaj na obrazovne rezultate 15-godišnjih učenika nego neke druge varijable, primjerice socioekonomsko podrijetlo, spol ili motiviranost učenika. U prosjeku, u zemljama EU-28 pohađanje POO-a objasnilo je samo otprilike 2%

SU DJE LOV AN JE

70

varijacija među rezultatima učenika. Ipak, rezultati ukazuju na postojanje značajne povezanosti između ranog ulaska u obrazovni sustav i rezultata iz matematike, čak i nakon otprilike deset godina školovanja.

Slika C6: Bodovna razlika iz matematike povezana s pohađanjem POO-a dulje od jedne godine, 15-godišnjaci, 2012. g.

Bodovna razlika Bodovna razlika nije značajna

EU-28 BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU 2012. 35,3 69,4 8,5 93,8 34,0 34,2 43,5 62,5 6,7 0,2 30,3 45,5 73,3 30,5 46,3 : 9,7 31,2 45,1 47,9

S.E. 1,33 7,62 7,77 9,97 4,61 7,25 2,97 4,75 4,27 2,99 3,65 2,78 5,61 4,55 2,95 : 4,50 3,13 3,77 9,32


UK- WLS

UK- NIR

UK- SCT IS TR LI NO CH

2012. : 20,7 32,9 28,9 41,0 37,6 25,5 56,3 17,6 26,1 35,6 25,5 11,4 16,6 39,1 51,2 30,8 33,8 0,9 S.E. : 8,13 5,97 4,27 3,91 5,05 3,19 6,39 3,29 3,28 4,31 3,44 5,50 4,11 6,97 8,66 17,64 4,11 5,52

S.E.: Standardne pogreške x = Bodovna razlika nije značajna

Izvor: OECD, baza podataka PISA 2012. g.

Objašnjenje Ovaj pokazatelj se temelji na analizi linearne regresije s jednom varijablom uvedenom na razini učenika, odnosno dvojakom varijablom je li učenik pohađao programe POO-a dulje od jedne godine ili ne. „Nije pohađao POO“ i „pohađao je POO u maksimalnom trajanju od jedne godine“ su spojeni u jednu kategoriju. Rezultati istraživanja PISA su navedeni uz korištenje ljestvica s prosječnim rezultatom od 500 i standardnom devijacijom od 100, koji su određeni za sve zemlje OECD-a koje su sudjelovale u istraživanju.

Statistički neznačajne bodovne razlike označene su svjetlijom nijansom. Usporedbe su temeljene na statističkoj važnosti testiranoj na razini p<.05. To znači kako je vjerojatnost donošenja krivog zaključka manja od 5%.

DJECA KOJA DULJE BORAVE U POO-U BOLJE ČITAJU KADA DOĐU OSNOVNU ŠKOLU

Rezultati istraživanja PIRLS 2011 pokazuju kako su učenici koji su dulje boravili u POO-u bolje pripremljeni za ulaz i za uspjeh u osnovnoškolskom obrazovanju. Za većinu europskih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju PIRLS 2011, podaci pokazuju da što dulje vremena dijete provodi u POO-u, to su bolji rezultati iz čitanja. U prosjeku, u zemljama EU-28 koje su sudjelovale u istraživanju, učenici četvrtih rezreda, koji su pohađali POO jednu godinu ili kraće, ostvarili su najniže rezultate na PIRLS ljestvici (511 bodova). Djeca koja su pohađala POO dulje od jedne godine, ali kraće od tri godine, su imali nešto bolje rezultate (525 bodova), a oni koji su proveli tri ili više godina u POO-u su ostvarili najbolje rezultate (536 bodova). Rezultati postignuća u čitanju su se statistički značajno razlikovali među ove tri skupine u Danskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj.

D IO I I – P OVEZ AN OST IS HO DA I PO DR IJET LA

71

Duljina pohađanja POO-a ne korelira s rezultatima postignuća u čitanju četvrtaša u Češkoj Republici, Francuskoj, Malti, Austriji i Finskoj.

Slika C7: Prosječni rezultati postignuća iz čitanja po duljini pohađanja POO-a, za četvrtaše, 2011. g.

Jedna godina ili kraće Dulje od jedne godine, kraće od tri Dulje od tri godine

Izvore: IEA, baza podataka PIRLS 2011.

EU-28 BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT <= 1 godine 511 464 : : 496 546 522 508 : 547 : 493 516 540 527 : : 511

S.E. 2,03 16,81 : : 8,49 5,86 8,21 7,57 : 3,08 : 5,72 20,31 2,39 8,73 : : 3,73 1-3 godine 525 494 : : 530 543 544 540 : 562 : 505 514 551 530 : : 530

S.E. 1,04 4,68 : : 5,08 2,64 3,05 2,97 : 2,38 : 3,01 3,43 2,79 3,13 : : 3,77 > 3 godine 539 513 : : 546 549 558 551 : 544 : 522 524 567 549 : : 539

S.E. 1,05 2,82 : : 3,32 2,47 1,70 2,46 : 7,24 : 2,47 2,82 2,12 2,24 : : 2,32

LU HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH <= 1 godine : 461 488 : 514 510 527 425 521 506 572 518 : : : : 494 :

S.E. : 29,98 8.54 : 6,31 2,90 4,69 10,26 4.07 6,70 2,94 7,40 : : : : 9,27 : 1-3 godine : 505 481 : 530 529 544 490 526 530 566 536 : : : : 500 :

S.E. : 5,76 1.89 : 3,01 3,01 3,10 5,09 3.41 3,35 2,69 2,98 : : : : 3,47 : > 3 godine : 548 490 : 532 545 549 523 537 546 569 551 : : : : 512 :

S.E. : 2,44 5.74 : 2,09 2,91 2,52 3,88 1.96 2,05 2,20 2,35 : : : : 2,41 :

Izvor: IEA, baza podataka PIRLS 2011. g.

Objašnjenje PIRLS koristi središnju točku ljestvice (500) kao referentnu točku koja ostaje nepromjenjiva od ispitivanja do ispitivanja. Polja s manje od 50 učenika (neponderirani podaci) su označena kao prazna.

Napomene za pojedine zemlje Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina (NIR) su isključene iz analize zbog niskih stopa odaziva. Ujedinjena Kraljevina (ENG) nije provela upitnik o POO-u.

SUDJELOVANJE U POO-U IMA SNAŽNIJI UČINAK NA REZULTATE IZ ČITANJA KOD DJECE U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Općepriznata je činjenica da je sudjelovanje u POO-u jako važno za djecu u nepovoljnom položaju. Podaci istraživanja PIRLS 2011. podupiru ovo stajalište, ali također pokazuju kako predškolski programi mogu pružiti svoj djeci, neovisno o njihovom podrijetlu, dobre temelje za cjeloživotno učenje.

Podaci istraživanja PIRLS 2011. pokazuju kako je pozitivni učinak POO-a na postignuća iz čitanja snažniji kod djece iz obitelji s nižom razinom obrazovanja, nego kod djece čiji barem jedan roditelj ima visokoškolsko obrazovanje. U prosjeku, u EU-28, postignuća iz čitanja kod djece koja su pohađala POO dulje od jedne godine i dolaze iz obitelji s niskim razinama obrazovanja bila su 18 bodova

SU DJE LOV AN JE

72

(standardna pogreška 2,6) viša od rezultata djece istog podrijetla koja su pohađala POO samo jednu godinu ili uopće nisu pohađala POO. Učinak POO-a na djecu iz visokoobrazovanih obitelji odgovara vrijednosti od 9 bodova (standardna pogreška 2,6).

U polovici europskih zemalja za koje su dostupni podaci, učenici četvrtih razreda čiji roditelji nisu imali visokoškolsko obrazovanje ostvarili su bolje rezultate nakon pohađanja POO-a barem jednu godinu. Bodovna razlika u postignućima iz čitanja povezana s pohađanjem POO-a duljim od jedne godine za djecu iz obitelji nižih razina obrazovanja bila je posebno visokoka u Rumunjskoj – dosegnuvši 74 boda. U Bugarskoj je razlika iznosila 44 boda. Razlika je također bila izražena u Slovačkoj i Švedskoj – preko 20 bodova.

Veći utjecaj POO-a na akademska postignuća djece iz obitelji u nepovoljnom položaju se, čine se, smanjuje kako djeca napreduju kroz školovanje. Rezultati istraživanja PISA 2012 iz matematike govore da u gotovo svim zemljama pohađanje POO-a nije imalo značajnijeg utjecaja na razliku između uspješnosti 15-godišnjaka u nepovoljnom položaju u usporedbi s njihovom vršnjacima koji dolaze iz bogatijih obitelji (OECD, 2013. g.).

Slika C8: Bodovna razlika u postignućima iz čitanja povezana s pohađanjem POO-a dulje od jedne godine, za četvrtaše iz obitelji s nižim razinama obrazovanja, 2011. g.


EU-28 BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT Ne visokoškolska 18,4 : : : 43,7 -0,5 : : : 5,4 : 15,0 : 14,6 8,5 : : 16,3

S.E. 2,62 : : : 10,46 8,60 : : : 5,27 : 7,21 : 3,61 10,05 : : 5,26

LU HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH Ne visokoškolska : : 16,5 : 12,5 11,1 8,7 74,1 5,2 28,4 -6,7 23,0 : : : : 16,5 :

S.E. : : 13,82 : 7,86 3,83 5,85 11,26 5,36 7,08 5,49 9,11 : : : : 11,56 :


Izvor: IEA, baza podataka PIRLS 2011.

Objašnjenje PIRLS se koristi središnjom točkom ljestvice (500) kao referentnom točkom koja je nepromjenjiva od ispitivanja do ispitivanja. Polja s manje od 50 učenika (neponderirani podaci) su označena kao prazna.

Statistitički neznačajne bodovne razlike označene su svjetlijom nijansom. Usporedbe su temeljene na statističkoj važnosti testiranoj na razini p<.05. To znači da je vjerojatnost donošenja krivog zaključka manja od 5%.

Napomene za pojedine zemlje Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina (NIR) su isključene iz analize zbog niskih stopa odaziva. Ujedinjena Kraljevina (ENG) nije provela upitnik o POO-u.

D IO I I – P OVEZ AN OST IS HO DA I PO DR IJET LA

73

DJECA U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU IMAJU NIŽE STOPE SUDJELOVANJA U POO-U

Kako je ovo poglavlje otkrilo, stope sudjelovanja u POO-u, posebice tijekom nekoliko posljednjih godina prije osnovnoškolskog obrazovanja, su izrazito visoke u većini europskih zemalja (vidi Sliku C1 i C2). Međutim, rezultati istraživanja PISA 2012 pokazuju kako je manja vjerojatnost da su učenici u nepovoljnom položaju pohađali POO dulje od jedne godine.

Slika C9 prikazuje razliku u stopama pohađanja POO-a među 15-godišnjacima različitog podrijetla. Međutim, ovdje su prikazane samo varijable koje utječu na stope sudjelovanja u POO-u. Spol nije uzet kao kategorija budući da nije bilo očitih razlika u stopama pohađanja među djevojčicama i dječacima u europskim zemljama. Prvi grafikon prikazuje učenike koji dolaze iz obitelji s kombinacijom nepovoljnih čimbenika (socioekonomski, obrazovni i kulturni), dok se na druga dva grafikona pozornost pokazatelja usmjerava na učenike iz obitelji s nižim razinama obrazovanja te učenike iz imigrantskih obitelji. Važno je napomenuti kako, u nekim slučajevima, učenik može pripadati u sve tri kategorije – učenik koji dolazi iz obitelji u nepovoljnom položaju s roditeljima niže razine obrazovanja također može biti i imigrant prve ili druge generacije.

U prosjeku, u EU-28, razlika u stopama sudjelovanja u POO-u između 15-godišnjaka koji imaju kombinaciju nepovoljnih čimbenika (nalaze se u donjem kvartilu indeksa ekonomskog, socijalnog i kulturnog statusa, PISA) i onih koji nemaju je bila 12%. U svim zemljama (izuzev Belgije (Njemačka zajednica) i Mađarske), postojala je veća vjerojatnost da će 15-godišnjaci iz financijski stabilnijih obitelji pohađati POO dulje od jedne godine nego njihovi vršnjaci iz obitelji u nepovoljnom položaju. U Hrvatskoj i Poljskoj, razlika između stopa sudjelovanja u POO-u bila je posebno visoka – otprilike 30%. U Latviji, Litvi i Slovačkoj, razlika je iznosila otprilike 20%. U većini ovih zemalja stope sudjelovanja u POO-u bile su prilično niske u ranim 2000-im (vidi Sliku C1), što ukazuje na opći problem pristupa. Djeca iz bogatijih obitelji su vjerojatno imala više mogućnosti dobivanja mjesta u POO-u čak i kad je ponuda bila jako slaba.

U EU-28, razlika među stopama sudjelovanja u POO-u između 15-godišnjaka iz obitelji s nižim razinama obrazovanja te onih čiji je barem jedan roditelj visokoobrazovan, u prosjeku je iznosila 7%. U Poljskoj, razlika u stopama sudjelovanja u POO-u bila je posebno velika – 34%. U Hrvatskoj, Latviji i Turskoj iznosila je otprilike 20%. Nije uočena značajna razlika u stopama sudjelovanja u POO-u između djece iz dobro obrazovanih obitelji te one djece iz slabije obrazovanih obitelji u otprilike jednoj četvrtini europskih obrazovnih sustava.

Postojala je veća vjerojatnost da 15-godišnji učenici koji nisu imigrantskog podrijetla pohađaju POO dulje od jedne godine nego što je slučaj djece iz imigrantskim obitelji prve ili druge generacije. U EU-28, razlika u stopama sudjelovanja iznosila je u prosjeku 12%. U Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini (Wales) i Islandu, razlika je bila iznimno velika – oko 30% ili više. Nije uočena značajna razlika u stopama pohađanja POO-a između imigranata i domicilnog stanovništva u jednoj trećini europskih obrazovnih sustava.

U Belgiji (Njemačka zajednica) i Mađarskoj nije uočena razlika u stopama pohađanja POO-a između 15-godišnjaka u nepovoljnom položaju, kako je prethodno opisano.

Objašnjenje (Slika C9) Polja s manje od 50 učenika (neponderirani podaci) su označena kao prazna. Statistitički neznačajne bodovne razlike su označene svjetlijom nijansom. Usporedbe su temeljene na statističkoj važnosti testiranoj na razini p<.05. To znači da je vjerojatnost donošenja krivog zaključka manja od 5%.

Kombinirani nepovoljni čimbenici: učenici s rezultatima u donjem kvartilu indeksa ekonomskog, socijalnog i kulturnog statusa (ESCS indeks). Za definiciju PISA ESCS indeksa, vidi Pojmovnik.

SU DJE LOV AN JE

74

Slika C9: Razlika u stopama pohađanja POO-a između 15-godišnjaka u nepovoljnom položaju, 2012.

A. Kombinirani nepovoljni čimbenici

B. Roditelji bez visokoškolskog obrazovanja

C. Imigrantske obitelji


EU- 28

BE fr

BE de

BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU

A -11,9 -6,5 -4,0 -4,5 -14,5 -4,9 -8,6 -8,8 -9,8 -11,2 -10,8 -7,9 -6,1 -31,2 -4,8 : -19,5 -23,6 -10,4 -1,0 S.E. 0,53 1,46 4,29 133 2,15 1,93 1,34 1,70 1,79 1,81 2,13 1,02 1,14 2,08 0,76 0,00 2,43 1,95 1,37 0,85

B -7,0 -1,5 0,1 -2,4 -4,8 1,1 -6,4 -3,5 -6,4 -11,0 -6,7 -4,9 -2,1 -20,2 3,0 : -13,5 -21,2 -2,5 0,5 S.E. 0,40 1,28 3,96 1,03 1,65 1,49 1,27 1,33 1,39 1,62 1,74 0,83 0,90 1,92 0,61 : 1,74 1,97 1,11 0,69

C -12,4 -11,0 -1,5 -18,4 -14,8 -17,1 -18,8 -16,3 0,6 0,2 -20,3 -22,8 -11,3 -12,7 -27,9 : -2,2 2,7 -13,8 -6,1 S.E. 0,77 1,87 4,73 3,33 10,74 4,72 1,73 2,24 2,52 2,89 2,77 1,91 1,74 2,77 1,59 : 3,31 5,39 1,06 3,73

MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK-ENG

UK-WLS

UK-NIR


A : -3,1 -9,7 -30,2 -16,6 -9,7 -14,9 -21,6 -15,3 -12,9 -11,6 -11,4 -5,5 -5,2 -6,1 -9,3 : -11,5 -6,6 S.E. 0,00 1,04 1,90 2,62 1,92 1,87 1,79 2,43 1,70 1,74 2,08 2,06 2,71 2,40 1,04 1,05 4,11 1,36 3,02

B : 0,0 -3,8 -33,5 -13,5 -3,8 -12,2 -10,6 -8,2 -7,8 -5,7 -8,5 -3,9 -1,3 -3,8 -16,2 : -7,8 -3,0 S.E. : 0,76 1,27 2,38 1,90 1,44 1,43 1,58 1,74 1,80 1,44 1,75 2,62 2,18 0,85 1,78 3,37 1,16 2,84

C : -9,2 -11,6 : -14,1 -10,3 -11,3 -1,2 -1,8 -18,9 -17,9 -35,1 -13,0 -18,9 -28,2 11,7 : -18,1 0,4 S.E. : 1,72 1,85 : 3,39 15,92 2,79 8,52 2,94 2,23 2,42 4,44 5,02 3,01 4,69 6,42 : 2,58 2,70


A. Kombinirani nepovoljni čimbenici B. Roditelji bez visokoškolskog obrazovanja C. Imigrantske obitelji

Izvor: OECD, PISA.

75

F I N A N C I R A N J E

Vlade diljem Europe sve više priznaju važnost ulaganja u predškolski ogdoj i obrazovanje te skrb o djeci (POO). Visokokvalitetni POO koji je dostupan svoj djeci zahtjeva značajna ulaganja – bilo iz javnih ili privatnih izvora. Privatne ustanove ograničavaju potražnju za mjestima financiranim iz javnih sredstava, ali iste su često izvan mogućnosti obitelji s niskim primanjima.

Financiranje POO-a se značajno razlikuje među europskim obrazovnim sustavima. Mnoge zemlje ga smatraju nužnom javnom službom te daju značajna sredstva za financiranje. Neke zemlje ostavljaju pružanje usluga POO-a mlađoj djeci (ispod ISCED 0) privatnom sektoru i očekuju od roditelja pokriće troškova tih usluga, dok u drugim zemljama djeca mogu besplatno pohađati POO od najranije dobi. U nekoliko zemalja, roditelji plaćaju usluge tijekom prvih godina do početka osnovnoškolskog obrazovanja. POO može biti subvencioniran vršenjem isplata obiteljima (putem porezne olakšice, novčanih nakanada ili vaučera), putem isplata pružateljima POO-a ili kombinacijom oba načina.

Ovo poglavlje ima za cilj pružiti pregled načina financiranja POO-a u europskim zemljama. Počinje opisom strukture financiranja, prikazujući raspodjelu javnih i privatnih pružatelja usluga te navodeći tijela koja su odgovorna za financiranje. Navedeni su stvarni troškovi POO-a za javna tijela, pokazujući najnovije trendove u ukupnim javnim rashodima izraženim kao postotak BDP-a. Podaci o izravnim javnim rashodima po jedinici omogućavaju usporedbu ulaganja u ISCED 0 s ulaganjima u druge razine obrazovanja.

Navedeni su iznosi mjesečnih cijena usluga koje se naplaćuju roditeljima mlađe djece te se govori o dostupnosti besplatnih javnih usluga POO-a. Kako bi se dobio jasniji pregled troškova za obitelji, bit će riječi o kriterijima koji moraju biti zadovoljeni kako bi se ostvarilo pravo na smanjenje cijene kao i o vrstama određene financijske potpore koja je dostupna roditeljima koji imaju djecu u POO-u. Podaci Eurostata o udjelu troškova obrazovanja iz privatnih izvora na razini ISCED 0 služe kao pokazatelj koji sažima ovo poglavlje. Posljednji pokazatelj prikazuje podupiru li zemlje roditelje u njihovom izboru vrste predškolskog odgoja i obrazovanja dajući financijsku naknadu roditeljima koji odluče ne upisati dijete u formalni POO.

JAVNI SEKTOR JE PREDOMINANTAN U POO-U, POSEBICE TIJEKOM PREDŠKOLSKE (ISCED 0) FAZE

Usluge predškolskog odgoja i obrazovanja mogu pružati javna ili privatna tijela. Javne ustanove su u vlasništvu javnih tijela na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini i ista njima upravljaju. Privatne ustanove se mogu samostalno financirati – dobivajući sredstva iz privatnih izvora, ili mogu biti subvencionirane iz javnih sredstava – primajući sredstva iz javnih izvora. Privatne ustanove mogu biti u vlasništvu tvrtki, koje su orijentirane na dobit, ili dobrovoljnog (neporfitnog) sektora koji može uključivati dobrotvorne organizacije. Slika D1 prikazuje kako je POO u većini europskih zemalja mještovito financiran, iz javnih i privatnih izvora. Važno je napomenuti, međutim, da u mnogim zemljama privatni (samofinancirajući) sektor upisuje prilično niske stope starije djece.

U većini europskih obrazovnih sustava, vlasnička i financijska struktura POO-a je ista za mlađu i stariju djecu. Naravno, to se odnosi na sve jedinstvene sustave koji imaju integrirano pružanje usluga (vidi Sliku B1). Oni imaju samo javne ustanove POO-a ili ustanove POO-a koje se subvencioniraju iz javnih sredstava. U ostalim obrazovnim sustavima, više javnih sredstava obično je namijenjeno financiranju POO-a za stariju nego za mlađu djecu.

Sve ustanove POO-a su javne ili subvencionirane iz javnih sredstava u Belgiji (Njemačka zajednica), Danskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Austriji, Sloveniji, Finskoj, Švedskoj, Islandu i Norveškoj.

F INA N CI RA NJ E

76

Irska je jedina zemlja u kojoj ne postoji javni POO za nijednu dobnu skupinu. U Belgiji (Francuska i Njemačka zajednica), u svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine i u Lihtenštajnu, ne postoji javni POO za mlađu djecu.

Slika D1: Postojanje javnih i privatnih Ustanova POO-a, 2012. / 13. g.

Slika D1a: Mlađa djeca

Javne

Privatne (subvencionirane)

Privatne (samofinancirajuće)

Svi sektori


Izvor: Eurydice.

Slika D1b: Starija djeca

Javne

Privatne (subvencionirane)

Privatne (samofinancirajuće)

Svi sektori


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika prikazuje sve vrste zakonski dostupnih usluga neovisno o broju upisane djece. Za definiciju pojmova „javna ustanova POO-a“ i „privatna ustanova POO-a“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje

Ujedinjena Kraljevina (mlađa djeca): Usluge subvencionirane iz javnih sredstava se nude najugroženijim 2-godišnjacima.

F INA N CI RA NJ E

77

Na Cipru, u Luksemburgu, Malti i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) pružanje odgoja i obrazovanja te usluga skrbi mlađoj djeci obično vrše privatni pružatelji, koji uglavnom ovise o uplatama roditelja. U tim zemljama između 60% i 100% djece pohađa privatne (samofinancirajuće) ustanove POO-a gdje su cijene usluga prilično visoke (vidi Sliku D6). Međutim, neke od ovih zemalja neizravno subvencioniraju POO vršenjem isplata obiteljima (putem poreznih olakšica, novčanih naknada ili vaučera, vidi Sliku D8).

U nekim zemljama, oblici pružanja usluga skrbi o djeci u kući čine značajan dio POO-a za mlađu djecu. U Belgiji (Njemačka zajednica), Njemačkoj, Francuskoj i Islandu, ova vrsta skrbi je privatna, ali se subvencionira iz javnih izvora. Privatne (subvencionirane) usluge skrbi o djeci u kući također prevladavaju u Belgiji (Francuska zajednica). Javne usluge skrbi u kući prevladavaju u Belgiji (Flamanska zajednica), Danskoj i Finskoj.

TIJELA LOKALNE VLAST I OBIČNO FINANCIRAJU POO ZA MLAĐU DJECU DOK ZA STARIJU DJECU DIJELE TROŠKOVE SA SRED IŠNJOM RAZINOM

Najčešći obrazac financiranja POO-a je kombinacija financiranja na središnjoj i lokalnoj razini. Ovakav pristup se koristi u 11 obrazovnih sustava za financiranje POO-a za mlađu djecu, a u 21 obrazovnom sustavu za potporu ustanovama za stariju djecu. Podjela se obično radi između troškova infrastrukture i operativnih troškova, iako je u različitim zemljama različita razina vlasti odgovorna za pojedine elemente. Primjerice, u Estoniji središnje vlasti lokalnim vlastima dodjeljuju potporu za održavanje opreme te razvoj obrazovnog okruženja u ustanovama POO-a. Operativni troškovi (troškovi upravljanja, plaće zaposlenika, socijalni doprinosi i troškovi nastavnih materijala) djelomice pokrivaju lokalne vlasti, a dijelom se namiruju iz uplata roditelja. S druge strane, u Latviji i Rumunjskoj, u ustanovama za stariju djecu, ministarstva obrazovanja pokrivaju troškove plaća zaposlenika dok su lokalne vlasti odgovorne za infrastrukturu.

Ponekad je financiranje namijenjeno samo za određeni broj sati. U Litvi, središnje vlasti financiraju 20 sati tjedno („učenička košara“),dok lokalne vlasti pokrivaju ostalo. U Ujedinjenoj Kraljevini, lokalne vlasti financiraju godišnje pravo na predškolski odgoj i obrazovanje za djecu stariju od 3 godine (koje se kreće od 10 do 15 sati tjedno, vidi Sliku D5).

Lokalne vlasti su jedini izvor financiranja za čitavo razdoblje POO-a u Danskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Islandu i Norveškoj. Oni su također jedini izvor potpore ustanovama za mlađu djecu u Bugarskoj, Češkoj Republici, Latviji, Rumunjskoj i Slovačkoj, te za stariju djecu u Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska). U Njemačkoj, iako su uključeni i Länderi, lokalne vlasti snose većinu troškova POO-a. U Švedskoj, POO uglavnom financiraju tijela lokalne vlasti. Međutim, u Poljskoj je ciljana subvencija iz središnjeg proračuna za predškolski odogoj i obrazovanje dostupna od rujna 2013. godine.

Regionalne vlasti imaju važnu ulogu u financiranju POO-a u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Austriji (napomenimo da se njemački Länderi u ovom izvješću smatraju regionalnom razinom). U Belgiji (Francuska zajednica) i Portugalu, regije sufinanciraju POO za mlađu djecu, dok su u Češkoj Republici regije uključene u financiranje predprimarnog obrazovanja. U Austriji, regionalne vlasti određuju zajedničku stopu za sve javne i privatne (subvencionirane) Ustanove POO-a. Većinu troškova pokriva pružatelj usluga (lokalne vlasti). Proporcionalna raspodjela troškova između regionalnih i lokalnih vlasti te roditelja značajno se razlikuje diljem Austrije.

F INA N CI RA NJ E

78

Slika D2: Razine vlasti odgovorne za financiranje ustanova POO-a, 2012./13. g.


Središnja razina

Regionalna razina

Lokalna razina

Ne postoji subvencionirani POO iz javnih sredstava


Izvor: Eurydice.


Središnja razina

Regionalna razina

Lokalna razina

Ne postoji subvencionirani POO iz javnih sredstava


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Regionalna razina – Länder. Poljska: Od rujna 2013. godine je dostupna subvencija iz središnjeg proračuna namijenjena predškolskom obrazovanju (starija djeca).

Ujedinjena Kraljevina (mlađa djeca): Usluge subvencionirane iz javnih sredstava nude se najugroženijim 2-godišnjacima. U tom slučaju, odgovorne vlasti su one koje su nadležne za stariju djecu. Švicarska: Središnja razina – kantoni. Za ustanove POO-a za mlađu djecu: u 13 kantona, odgovorna su kantonalna i lokalna tijela, u 2 kantona su nadležne kantonalne vlasti, a u 11 kantona lokalne vlasti. Financiranje ustanova za djecu stariju od 4 godine (predškola) se dijeli između kantona i lokalnih vlasti.

F INA N CI RA NJ E

79

Sve tri razine vlasti sudjeluju u financiranju POO-a za mlađu djecu u Belgiji (Francuska zajednica) i Španjolskoj te podupiru obrazovanje na razini ISCED 0 u Češkoj Republici i Italiji. U ovim slučajevima, formula raspodjele troškova je prilično složena. Primjerice, u Češkoj Republici Ministarstvo znanosti, mladih i sporta na nacionalnoj razini određuje iznose izravnih neulagačkih troškova po djetetu u javnim dječjim vrtićima (mateřská škola), pojedine regije potom određuju regionalne iznose po glavi, na temelju financijskih sredstava dodijljenih vrtićima. Općine pokrivaju uglavnom operativne troškove te troškove ulaganja.

Financiranje POO-a dolazi uglavnom iz središnjeg proračuna u Belgiji (Flamanska zajednica), Irskoj, Cipru, Malti i Turskoj. To je jedini izvor potpore ustanovama za mlađu djecu u Belgiji (Njemačka zajednica) te za stariju djecu u Francuskoj. Ponekad nekoliko ministarstva može biti uključeno na središnjoj razini. Primjerice, u Portugalu je obrazovna komponenta u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i znanosti, a socijalna komponenta spada u nadležnost Ministarstva solidarnosti i socijalnog osiguranja.

Uz to, u nekim zemljama vlade su nedavno počele dodjeljivati značajna sredstva širenju infrastrukture POO-a. Najistaknutiji primjer je Njemačka gdje je u razdoblju između 2008. i 2014. godine, savezna razina vlasti (kao najviša razina) dala 5,2 milijardi PPS Länderima, koje su inače odgovorne za financiranje POO-a, za pokrivanje troškova ulaganja te operativnih troškova širenja usluga POO. Federalna razina nastavlja doprinositi operativnim troškovima novih mjesta. Uz to, u Poljskoj, od 2011. godine, Ministarstvo rada i socijalne politike provodi program Malo dijete (Maluch) čiji je cilj pomoći lokalnim vlastima u povećanju broja mjesta u POO-u za djecu mlađu od 3 godine. Ova ciljana subvencija ne može premašivati 50% troškova koji su nastali zbog pružanja skrbi o djeci. Od rujna 2013. godine, dodatne subvencije iz središnjeg proračuna namijenjene su ograničavanju cijena usluga koje roditelji plaćaju za dodatne sate u przedszkole za stariju djecu.

Ktomu, u mnogim zemljama (primjerice, Estonija, Latvija, Slovenija, Finska, i Ujedinjena Kraljevina), dodatno financiranje za djecu s dodatnim obrazovnim potrebama (vidi više u Poglavlju G) dolazi od tijela središnje vlasti.

U VEĆINI EUROPSKIH ZEMALJA PORASLI SU JAVNI RASHODI ZA PRUŽANJE USLUGA NA RAZINI ISCED 0 , IZRAŽENI KAO POSTOTAK BDP -A

Teško je pronaći jasne i suvisle načine uspoređivanja troškova tijekom vremena u različitim europskim zemljama, s različitim gospodarstvima, novčanim valutama i životnim standardima. Uobičajeno mjerenje troškova kao postotka BDP-a pokazuje relativnu privrženost zemalja određenim područjima, ali uvelike ovisi o kretanjima BDP-a. Dakle, kada se BDP smanjuje, isti godišnji troškovi se prikazuju kao povećanje u postotku BDP-a. Štoviše, u bogatim gospodarstvima s visokim BDP-om relativno malen udio troškova za POO u odnosu na BDP može značiti viša ulaganja u apsolutnom smislu nego veći udio u siromašnim zemljama.

Imajući na umu relativističku prirodu ovog pokazatelja, ipak je moguće utvrditi da su se troškovi za predškolski odgoj i obrazovanje (ISCED 0), prosječno u EU, u razdoblju između 2006. i 2010. godine povećavali kao postotak BDP-a. U Europskoj uniji su se prosječni ukupni javni rashodi za predškolsko obrazovanje povećali s 0,46% BDP-a 2006. na 0,52% 2010. godine. Najveća povećanja su zabilježena u Bugarskoj, Danskoj, Španjolskoj, Latviji i Austrij (0,15% ili veće povećanje u 2010. u odnosu na 2006. godinu), dok se najveći pad dogodio u Italiji i Mađarskoj (-0,05%). Unatoč tomu, u Mađarskoj su troškovi izraženi kao postotak BDP-a na razini ISCED 0 još uvijek bili veći od prosjeka EU-28. Troškovi izraženi u obliku postotka BDP-a su također lagano pali u Poljskoj, Rumunjskoj i Švicarskoj.

F INA N CI RA NJ E

80

U nekim zemljama je lako objasniti promjene u troškovima. Primjerice, do povećanja troškova za ISCED 0 u Španjolskoj došlo je zbog uvođenja novog programa (Plan Educa 3) kojim se poboljšava kvaliteta te povećava broj mjesta za mlađu djecu. U Latviji se promjena može povezati s činjenicom kako se iznos sredstava za financiranje nastavničkih plaća povećavao u trenutku kada se BDP smanjivao. U Austriji povećanje troškova za ISCED 0 može biti povezano s uvođenjem obvezne godine predškolskog obrazovanja 2010. godine.

Postoje značajne razlike u relativnom ulaganju u ISCED 0 u europskim zemljama. Irska, Turska, Lihtenštajn i Švicarska troše manje od 0,20% svog BDP-a na predškolsko obrazovanje. S druge strane, Bugarska, Danska i Latvija se ističu s ukupnim javnim rashodima za predškolsko obrazovanje (ISCED 0) višim od 0,80% BDP-a svake zemlje. Španjolska, Francuska, Litva, Luksemburg, Mađarska, Švedska i Island troše otprilike 0,70% svog BDP-a za ovu razinu obrazovanja.

Slika D3: Trendovi u ukupnim javnim rashodima za predškolsko obrazovanje (ISCED 0), izraženi kao postotak BDP-a, 2006., 2008., 2010. g.

2006. 2008. 2010.


2010. 0,52 0,62 0,92 0,49 1,01 0,46 0,45 0,10 : 0,70 0,68 0,59 0,45 0,40 0,84 0,70 0,74

2008. 0,48 0,59 0,85 0,40 0,66 0,40 0,53 : : 0,64 0,64 0,52 0,49 0,35 0,85 0,52 0,51

2006. 0,46 0,57 0,74 0,40 0,62 0,37 0,35 : : 0,55 0,64 0,49 0,50 0,34 0,66 0,59 :


2010. 0,70 0,50 0,41 0,61 0,52 0,41 0,35 0,58 0,40 0,40 0,71 0,32 0,73 0,04 0,18 0,33 0,19

2008. 0,70 0,37 0,39 0,46 0,57 0,37 0,43 0,49 0,37 0,36 0,67 0,29 0,75 : 0,15 0,30 0,19

2006. 0,75 0,41 0,41 0,40 0,53 0,37 0,38 0,51 0,37 0,34 0,59 0,32 0,62 : 0,14 0,30 0,21

Izvor: Eurostat, UOE i Nacionalni računi, veljača 2014. godine

Objašnjenje Ukupni javni rashodi uključuju izravno financiranje: tekućih i kapitalnih troškova javnih obrazovnih ustanova, subvencije za obrazovne aktivnosti privatnim pružateljima POO-a ili neprofitnim organizacijama te transfere privatnim „kućanstvima. Za definicije pojmova „tekući“, „kapitalni troškovi“ i „ISCED 0“, vidi Pojmovnik.

Napomene za pojedine zemlje Belgija: Troškovi ne uključuju privatne ustanove u Njemačkoj zajednici. Irska (2008., 2006.): Brojke za ISCED 0 odnose se samo na jako mali postotak ukupnih usluga na razini ISCED 0 tako da ih se ne može smatrati reprezentativnim za ovaj sektor. Portugal: Javni transferi privatnim tijelima nisu mogući. Ujedinjena Kraljevina: Usklađenje BDP-a s financijskom godinom koja teče od 1. travnja do 31. ožujka.

F INA N CI RA NJ E

81

GODIŠNJI TROŠKOVI PO GLAVI SU NIŽI NA PREDŠKOLSKOJ NEGO NA DRUGIM RAZINAMA OBRAZOVANJA

Još jedan način uspoređivanja troškova za obrazovanje među različitim zemljama jest proučavanje godišnjih troškova po djetetu. Razlike u životnim standardima i cijenama su uzete u obzir pri korištenju umjetne referentne jedinice valute, odnosno, standarda kupovne moći (PPS). PPS, dakle, kupuje istu zadanu količinu robe i usluga u svim zemljama.

Izravni javni rashodi po djetetu/učeniku/studentu u PPS-u se povećavaju s razinom obrazovanja u većini europskih zemalja. Velike razlike između jediničnih troškova na predškolskoj i visokoškolskoj razini obrazovanja su prilično uobičajene. Razlika u godišnjim izravnim javnim rashodima po djetetu na razini ISCED 0 i onima po studentu u visokoškolskom obrazovanju je bila veća od 9 000 PPS na Cipru, u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Švicarskoj.

U nekim zemljama također postoji značajna razlika između troškova predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja. Primjerice, godišnji trošak po djetetu u predškoli iznosi polovicu ili manje godišnjeg troška za učenika u osnovnoj školi u Lihtenštajnu, Norveškoj i Švicarskoj. Međutim, u nekoliko su zemalja jedinični troškovi na prve dvije razine obrazovanja gotovo su identični. Primjerice, u Češkoj Republici, Francuskoj, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj i Portugalu, razlike između javnog troška po djetetu u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju iznosile su oko 200 PPS ili manje. Zanimljivo, u nekim zemljama godišnji trošak po djetetu u predškolskom viši je nego u osnovnoškolskom obrazovanju. U Bugarskoj, Hrvatskoj i Turskoj, javni trošak po djetetu za jednu godinu obrazovanja na razini ISCED 0 je za 30-50% veći od troška jedne godine na razini ISCED 1.

Usporedba troškova na razini ISCED 0 pokazuje da su najniže razine izravnog javnog ulaganja po djetetu zabilježene u Bugarskoj, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Turskoj. Ove zemlje godišnje po djetetu troše 3 000 PPS ili manje na razini ISCED 0.

S druge strane, u Luksemburgu gdje su plaće nastavnika na razini ISCED 0 među najvišima u Europi (Europska komisija/EACEA/Eurydice, 2014.), jedna godina obrazovanja na razini ISCED 0 košta 16 900 PPS po djetetu. Danska, Cipar i Lihtenštajn se također ističu s godišnjim javnim troškom između 6 400 i 7 400 PPS po djetetu.

F INA N CI RA NJ E

82

Slika D4: Izravni javni rashodi po djetetu/učeniku/studentu i razini obrazovanja (ISCED 0, ISCED 1, ISCED 2-4, ISCED 5-6) u javnim obrazovnim ustanovama, u PPS (tisuće), 2010. g.

ISCED 0 ISCED 1 ISCED 2-4 ISCED 5-6

BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU

ISCED 0 4,9 2,9 3,0 6,4 4,8 : 5,4 : 5,6 5,0 4,9 5,3 7,4 3,3 3,5 16,9 3,4

ISCED 1 7,6 2,0 2,9 9,0 5,3 : 6,3 : 6,2 5,1 3,3 6,2 8,7 3,5 3,4 16,9 3,3

ISCED 2-4 8,8 2,2 4,6 9,2 5,8 : 8,2 : 8,4 8,6 3,5 6,4 11,3 3,3 3,2 14,0 3,1

ISCED 5-6 11,1 2,3 5,2 13,7 11,4 : 10,0 : 9,2 10,6 4,0 5,3 20,2 1,9 3,9 : 4,6

MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH

ISCED 0 5,5 5,5 : : 4,6 1,3 5,0 2,8 3,8 5,1 5,7 5,3 1,9 6,8 4,5 4,0

ISCED 1 6,3 5,9 : : 4,6 1,7 6,4 3,8 5,8 7,7 6,4 7,3 1,4 16,6 9,5 8,9

ISCED 2-4 7,7 7,6 : : 6,8 1,7 5,6 3,3 6,9 7,8 6,9 5,5 1,9 15,6 10,6 9,2

ISCED 5-6 11,7 10,5 : : 6,3 4,0 5,8 3,7 13,6 14,2 : 6,2 : : 15,7 16,9

Izvor: Eurostat, UOE i Nacionalni računi.

Objašnjenje Ovaj pokazatelj mjeri koliko tijela središnje ili lokalne vlasti troše po djetetu/učeniku/studentu za troškove zaposlenika, tekuće troškove te kapitalne troškove u javnim obrazovnim ustanovama. Izravni javni rashodi ne uključuju školarine koje plaćaju učenici (ili njihove obitelji) upisani u javne škole. Ovaj je pokazatelj izračunat dijeljenjem ukupnog iznosa godišnjih izravnih javnih rashoda s brojem ekvivalenta redovnih učenika. Iznos godišnjih rashoda je preračunat u standard kupovne moći (PPS) na temelju eura kako bi se eliminirale razlike u cijenama među zemljama. Za PPS ekvivalente u nacionalnim valutama, vidi Podatke u nacionalnim sustavima u privitku. Za definicije pojmova „ukupni javni rashodi za obrazovanje“, „tekući“, „kapitalni troškovi“ i „ISCED 0“, vidi Pojmovnik.

Napomene za pojedine zemlje Estonija: Podaci su izrazito nepouzdani i nisu prikazani. Italija: Razina ISCED 4 nije uključena.

F INA N CI RA NJ E

83

OBRAZOVANJE NA RAZINI ISCED 0 BESPLATNO JE U POLOVICI EUROPSKIH ZEMALJA

Financijska pristupačnost je jako važan čimbenik u omogućavanju pristupa POO-u svoj djeci, posebice onoj koja su najpotrebitija, odnosno djeci koja dolaze iz obitelji s niskim primanjima. Europske zemlje, stoga, nude barem jednu godinu besplatnog predškolskog obrazovanja, dok je u otrpilike polovici europskih obrazovnih sustava čitavo razdoblje razine ISCED 0 (odgojno-obrazovni programi u ustanovama za djecu stariju od 3 godine) besplatno. Za nekoliko prvih godina prije razine ISCED 0, roditelji uglavnom moraju plaćati usluge, a ti se troškovi značajno razlikuju među zemljama (vidi Sliku D8).

Dostupnost je, međutim, jednako važna kao i financijska pristupačnost. Uglavnom, u zemljama gdje je POO besplatan, također postoji i zakonsko pravo na mjesto ili zakonska obveza pružatelja usluga POO-a da osiguraju POO koji se subvencionira iz javnih sredstava za svu djecu koja žive u pripadajućem području, a čiji su roditelji to zatražili (vidi Sliku B4). Zaposlenost, socioekonomski i obiteljski status uglavnom ne utječu na ovo zakonsko pravo na mjesto u POO-u. Još jedan način kako zemlje osiguravaju dostupnost, financijsku prostupačnost i, uistinu, potpuno sudjelovanje jest omogućavanjem besplatnog i obveznog POO-a godinu ili dvije prije osnovnoškolskog obrazovanja (vidi Sliku B4).

Djeci od dvije i pol godine nadalje jamči se besplatno mjesto u POO-u u Belgiji (Francuska i Flamanska zajednica). Na Malti, javna tijela osiguravaju besplatan POO za svu djecu od 2 godine i 9 mjeseci. Zakonsko pravo na besplatan POO počinje od 3 godine u Belgiji (Njemačka zajednica), Španjolskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Mađarskoj, Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini (svi dijelovi). U Irskoj, zakonsko pravo na besplatan POO počinje nešto kasnije, nakon navršene 3 godine i 2 mjeseca. U Lihtenštajnu zakonsko pravo na besplatan POO počinje teći od 4 godine, dok u istoj dobi počinje besplatno obvezno predškolsko obrazovanje u mnogim kantonima u Švicarskoj. U Bugarskoj obvezno predškolsko obrazovanje počinje u dobi od 5 godina, a djeca u Češkoj Republici ostvaruju pravo na besplatno predškolsko obrazovanje.

Postoje i neke iznimnke od općeg načela na zakonsko pravo na besplatan POO. U Latviji, Litvi i Rumunjskoj, iako je čitavo razdoblje POO-a subvencioniranog iz javnih sredstava besplatno, nema javne obveze kojom se jamči mjesto svakom djetetu (nema zakonskog prava). Potražnja je veća od ponude (vidi Sliku B12) pa mnoga djeca još uvijek nemaju pristup POO-u. Slična situacija je i u Mađarskoj za djecu mlađu od 3 godine gdje mnoge općine nude besplatan POO, ali ne jamče mjesto svakom djetetu.

U gotovo svim zemljama, besplatno predškolsko obrazvovanje se nudi u ustanovama POO-a ili osnovnim školama. Međutim, u Irskoj i svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine, zakonsko pravo na besplatan POO se primjenjuje na sve vrste POO-a, uključujući i usluge koje se pružaju u kući.

Broj sati besplatnog POO-a se prilično razlikuje među zemljama. Nekoliko zemalja nudi besplatan POO samo ograničeni broj sati tjedno. Irska, neke Länder u Austriji, Švedska, svi dijelovi Ujedinjene Kraljevine i neki kantoni u Švicarskoj nude besplatan POO manje od 20 sati. S druge strane, Češka Republika, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Mađarska, Rumunjska i Slovačka nude besplatan POO čitav dan. Međutim, većina zemalja se nalazi negdje između ova dva ekstrema.

Tamo gdje je besplatno predškolsko obrazovanje dostupno, roditelji obično moraju plaćati za obroke tijekom boravka djece u POO-u. Samo u Finskoj svako dijete koje pohađa besplatno predškolsko obrazovanje ima besplatan obrok svaki dan. U većini zemalja omogućen je besplatan prijevoz djece koje žive u udaljenim područjima.

Tijekom cjelokupnog trajanja roditelji u Danskoj, većini Ländera u Njemačkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Islandu, Turskoj i Norveškoj plaćaju POO. Međutim, ove zemlje ipak nude smanjenje cijena ili oslobađanje od plaćanja za neke obitelji (vidi Sliku D7), ili ciljanu potporu obiteljima putem poreznih olakšica, novčanih naknada ili vaučera (vidi Sliku D8) za smanjenje ili potpunu nadoknadu troškova POO-a.

F INA N CI RA NJ E

84

Slika D5: Besplatni POO, po dobi i broju sati tjedno, 2012./13. g.

Dob

Dob

19 sati ili manje 20-39 sati 40 sati ili više : Nema podataka

Izvor: Eurydice.


Broj sati tjedno 28 28 28 20 (24) 40 - - - 15 22.5 25 24 - 40 27.5 40 40 26 40


UK-WLS

UK-NIR


Broj sati tjedno 30 : 16-20 25 25 40 - 40 20 (15) 15 10 12.5 (12.5) - - 28 - 11-25

Objašnjenje Broj sati tjedno je ograničen na 40.

Napomene za pojedine zemlje Bugarska: Obvezni POO, 5-godišnjaci 20 sati, 6-godišnjaci 24 sata. Njemačka: Neke Länder su ukinule roditeljsko plaćanje za zadnju godinu u POO-u prije polaska u školu (Hamburg, HesPOP, Donja Saska, Sjeverna Rajna-Vestfalija), za zadnje tri godine u vrtiću (Berlin), ili od dobi od 2 godine (Porajnje-Falačka). Češka Republika, Latvija i Rumunjska: Slika prikazuje situaciju u POO-u koji se subvencionira iz javnih sredstava, a kojeg pohađa većina djece. Mađarska: Mnoge općine naplaćuju samo trošak prehrane za čitavo razdoblje POO-a. Švedska: 525 sati godišnje podijeljeni s uobičajenim trajanjem školske godine (178 dana) i pomnoženi s 5 radnih dana tjedno. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): U većini ekonomski ugroženih područja, zakonsko pravo obuhvaća i 2-godišnjake. Ujedinjena Kraljevina (SCT): 475 sati godišnje podijeljeno je s 38 tjedana, koliko obično traje školska godina. Švicarska: Budući da se situacija razlikuje među kantonima, Slika prikazuje prosjek od 20 sati.

F INA N CI RA NJ E

85

CIJENE POO-A ZA MLAĐU DJECU SU NAJNIŽE U ISTOČNOEUROPSKIM I NORDIJSKIM ZEMLJAMA

Cijene POO-a za mlađu djecu uvelike se razlikuju među europskim zemljama i među različitim vrstama usluga. Budući da je nemoguće prikazati sve ove varijacije, Slika D8 prikazuje mjesečne cijene u najvećim sektorima POO-a, odnosno onima u kojima je smješteno najviše djece – bilo da se radi o javnim, privatnim (subvencioniranim) ili privatnim (samofinancirajućim) ustanovama (vidi Napomene za pojedine zemlje).

Cijene su regulirane u najvećem sektoru POO-a u većini europskih obrazovnih sustava. Propisi se obično odnose na javne pružatelje POO-a, a cijene privatnih (subvencioniranih) ustanova su rijeđe regulirane. Samo Turska regulira cijene u privatnim (samofinancirajućim) ustanovama. Obično zemlje određuju ograničenje cijene na određenom iznosu, ali ponekad je to ograničenje izraženo kao udio u troškovima POO-a, minimalnoj plaći ili primanjima obitelji. Primjerice, u Danskoj cijene koji roditelji plaćaju ne smiju sačinjavati više od 25% operativnih troškova. U Estoniji, cijena koja se naplaćuje roditeljima po djetetu ne smije premašivati 20% minimalne plaće. U Mađarskoj cijene smještaja i obroka u ustanovama POO-a ne smije premašivati 25% neto prihoda obitelji po osobi.

Mjesečne cijene u ustanovama POO-a za djecu mlađu od 3 godine su uglavnom najniže u istočnoeuropskim zemljama. Primjerice, u Latviji, Litvi i Rumunjskoj čitavo je razdoblje POO-a besplatno, a roditelji moraju plaćati samo za obroke djeteta (što iznosi otprilike 45 PPS u Latviji, 94 PPS u Litvi i 60 PPS u Rumunjskoj). Cijene obično uključuju troškove hrane u Bugarskoj i Estoniji (gdje prosječna mjesečna cijena iznosi otprilike 50 PPS). U Hrvatskoj, maksimalna cijena iznosi 120 PPS. U javnim ustanovama u Poljskoj prosječna mjesečna cijena iznosi otprilike 92 PPS, dok u subvencioniranom sektoru može dosegnuti 206 PPS. U Sloveniji, prosječna mjesečna cijena iznosi 168 PPS. Važno je, međutim, napomenuti da iako su cijene POO-a niske u nekim zemljama, potražnja za mjestima u POO-u za mlađu djecu često premašuje ponudu (vidi Sliku B12).

S druge strane, POO je financijski pristupačan i dostupan u nordijskim zemljama. U Švedskoj, primjerice, cijene POO-a su ograničene na maksimalno 110 PPS mjesečno. U Danskoj, Finskoj i Norveškoj, POO je nešto skuplji s mjesečnim cijenama od 270 PPS, 216 PPS, odnosno 200 PPS. Sve ove zemlje (izuzev Islanda) jamče zakonsko pravo na subvencionirani POO iz javnih sredstava od rane dobi (vidi Sliku B4). Samo su na Islandu mlađa djeca zbrinuta uglavnom u POO-u u kući (dagforeldri), a mjesečne cijene dosežu 484 PPS. Cijene POO-a u ustanovama leiksskóli, koje skrbe o većini djece starije od 2 godine se spuštaju do 140 PPS.

Prosječne mjesečne cijene POO-a za mlađu djecu najviše su u onim zemljama gdje prevladavaju privatne usluge. Primjerice, u Irskoj i različitim dijelovima Ujedinjene Kraljevine, POO za djecu mlađu od 3 godine nije subvencioniran iz javnih sredstava, osim u slučaju najugroženije djece. Prosječne mjesečne cijene u Irskoj iznose 674 PPS. Diljem Ujedinjene Kraljevine, cijene se kreću od 618 PPS u Sjevernoj Irskoj do 866 PPS u Engleskoj. Nadalje, maksimalne cijene su u nekoliko zemalja ograničene na još višim iznosima. U Luksemburgu, primjerice, gdje dominira privatni sektor kada se radi o POO-u za mlađu djecu, najviša mjesečna cijena iznosi 1 280 PPS. Međutim, država nudi neizravne subvencije putem sustava vaučera (vidi Sliku D8). U Švicarskoj je ograničenje iznimno visoko – cijene u javnim ili subvencioniranim ustanovama za djecu stariju od 4 godine mogu dosezati 1 398 PPS. Nažalost, prosječne razine cijena usluga u ovim zemljama nisu dostupne.

F INA N CI RA NJ E

86

Slika D6: Mjesečne cijene za mlađu djecu u najvećim sektorima POO-a, u PPS, 2012./13. g.

Minimalni iznos

Ukupni raspon mogućih cijena Uobičajene cijene – prosjek

Maksimalni iznos Uobičajene cijene – raspon

Središnji propisi u pogledu cijena

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU Regulirane naknade ● ● ● ● - - lokalni ● - ● ● ● - lokalni - NA NA ● ●


UK- WLS

UK- NIR


Regulirane naknade - : - - - NA ● : ● ● - - - - - ● ● ● 11 kantona

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika prikazuje raspon cijena koje se plaćaju na temelju propisa ili uobičajene prakse. Prikazani su samo najveći sektori POO-a u kojima je smještena većina djece (vidi Podatke o nacionalnim sustavima ili Napomene za pojedine zemlje u nastavku). Tamo gdje postoje nacionalne ankete, prikazani su prosječni podaci. Podaci iz anketa mogu biti dostupni čak i kada cijene nisu regulirane na središnjoj razini. Kadgod je moguće, cijene hrane su uključene u mjesečni iznos. Je li hrana uključena ili ne, varira (ovisno o lokalnoj autonomiji) u Danskoj, Irskoj, svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine i Norveške. U Grčkoj i Malti, hranu obično donose roditelji, a osoblje dječjeg vrtića je priprema besplatno. Cijene po satu su pomnožene s 40 kako bi se dobile cijene po tjednu, a ove su pretvorene u mjesečne iznose množenjem s faktorom 4,345. Stoga se stvarne mjesečne cijene mogu neznatno razlikovati.

F INA N CI RA NJ E

87

Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE fr, BE de): Privatni (subvencionirani) sektor. Belgija (BE nl), Španjolska, Hrvatska, Litva, Rumunjska, Finska i Turska: Slika prikazuje javni sektor, a podaci o privatnom sektoru nisu dostupni. Bugarska: Slika prikazuje javni sektor, a cijene u privatnom sektoru dosežu 474 PPS. Češka Republika: Ne postoje precizni podaci. Procjenjuje se kako cijene u javnim ustanovama iznose otprilike 138 PPS, ali privatni (samofinancirajući) sektor prevladava kod mlađe dobne skupine. Danska i Norveška: Situacija je ista u javnom i privatnom (subvencioniranom) POO-u. Njemačka: Podaci su za 2009. godinu (Rauschenbach, 2012.). Irska: Sllika prikazuje privatni (subvencionirani) sektor, podaci nisu dostupni za privatni (samofinancirajući) sektor. Za bebe mlađe od 1 godine, prosječna mjesečna cijena doseže 702 PPS. Grčka: U privatnim (samofinancirajućim) ustanovama, cijene se kreću od 223 do 746 PPS mjesečno. Španjolska: Prikazane cijene se temelje na propisima autonomnih pokrajijna, a ne lokalnim. Plaćanje se u potpunosti ukida samo u određenim obiteljskim okolnostima. Francuska: Slika prikazuje prevladavajuće privatno (subvencionirano) čuvanje djece u kući. Pružanje usluga u ustanovama košta minimalno 56 PPS, a maksimalno 443 PPS, što u prosjeku iznosi 221-336 PPS. Cipar: Slika prikazuje samo privatni sektor. U privatnom (subvencioniranom) sektoru, cijene se kreću od 68 do 193 PPS. U javnim ustanovama, u koje je upisano samo 1,9% djece, cijene se kreću u rasponu od 108 do 227 PPS. Latvija: Slika prikazuje javni sektor, mjesečne cijene u privatnom (subvencioniranom) POO-u, u koji je upisano 4,3% djece, cijene se kreću od 104 do 624 PPS (najčešće 374 PPS). Luksemburg: Slika prikazuje privatni (samofinancirajući) sektor. U javnim i subvencioniranim ustanovama, cijene se kreću između 41 i 966 PPS. Malta: Slika prikazuje privatni (samofinancirajući) sektor. U drugim sektorima, cijene su regulirane na način da je za javne i privatne (subvencionirane) ustanove određena makismalna cijena od 203, odnosno 379 PPS. Od travnja 2014. godine, djeca s roditeljima koji se obrazuju ili su zaposleni mogu pohađati besplatan POO (do punog vremena). Poljska: Niži broj se odnosi na javni sektor, a veći broj na prosječne cijene u privatnom (subvencioniranom) sektoru. Podaci nisu dostupni za privatni (samofinancirajući) sektor. Finska: Godine 2010., roditelji su najčešće plaćali maksimalnu cijenu. Island: Slika prikazuje privatni (subvencionirani) POO u kući, što je prevladavajući način pružanja usluga djeci mlađoj od 2 godine. Za djecu stariju od 2 godine, cijene se kreću oko 140 PPS za 8 sati dnevno – podaci su izvučeni iz Leiksskóli u najvećoj općini (Reykjavík). Lihtenštajn: Slika prikazuje privatni (subvencionirani) sektor, podaci nisu dostupni za privatni (samofinancirajući) sektor. Švicarska: Cijene su regulirane u 11 od 26 kantona za privatne (subvencionirane) ustanove, a u 9 kantona za javne ustanove. Prosječni podaci o cijenama nisu dostupni.

PRIHODI OBITELJI SU OBIČNO OSNOVA ZA SMANJENJE CIJENA USLUGA

Kako je vidljivo na Slici D6, cijene POO-a mogu biti relativno visoke u nekim zemljama. Stoga, kako bi povećale financijsku pristupačnost POO-a, većina zemalja nudi popuste na cijene ili čak oslobađanje od plaćanja ovisno o određenim kriterijima. Nimalo iznenađujuće, najčešće se koriste kriteriji temeljeni na potrebama. Prihodi obitelji se uzimaju u obzir prilikom određivanja popusta na cijenu u 25 europskih zemalja. Štoviše, u Latviji, Mađarskoj i Slovačkoj, djeci iz siromašnih obitelji koja pohađaju POO se nude i besplatni obroci.

Broj djece u obitelji je drugi najčešći kriterij. Primjerice, u Litvi se cijene usluga u javnim ustanovama smanjuju za 50% obiteljima s troje ili više djece. Često se uzima u obzir broj djece koja pohađaju POO. Primjerice, u Sloveniji središnje vlasti pokrivaju dio cijene koju plaćaju roditelji kada više od jednog djeteta pohađa POO u ustanovi (vrtec). Ukoliko dvoje ili više djece iz iste obitelji pohađa istu ustanovu POO-a, cijene obično smanjuju i privatni pružatelji usluga.

Djetetova dob je također često važan čimbenik jer su cijene usluga za mlađu djecu obično više. To je vjerojatno zbog činjenice što su troškovi zaposlenika viši jer su omjeri dijete/osoblje niži.

Ostali kriteriji se razlikuju među zemljama. Primjerice, subvencije središnjih vlasti određenim regijama od dostupne su u Norveškoj i Švicarskoj. U Litvi se cijena smanjuje ukoliko je jedan roditelj redovni student. Na Islandu se cijene mogu korigirati ako su oba roditelja studenti. Lihtenštajn uzima u obzir radni status te nudi popuste obiteljima koje su samozaposlene.

F INA N CI RA NJ E

88

Slika D7: Čimbenici koji se uzimaju u obzir prilikom smanjenja cijena ili oslobađanja od plaćanja POO-a, 2012./13. g.

Prihodi obitelji

Samohrani roditelj/bez roditelja

Dob djeteta

Broj djece

Broj braće i sestara u POO-u

Odluka na lokalnoj razini/ institucionalna autonomija

Lijevo Pružanje usluga

mlađoj djeci


Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova Besplatne usluge za više od 20

sati tjedno


Objašnjenje Besplatna predškola u trajnju od jedne ili dvije godine nije obuhvaćena. Posebni slučajevi kao što su roditelji/djeca s invaliditetom ili žrtve nasilja nisu obuhvaćeni. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Samo u javnim i privatnim (subvencioniranim) ustanovama. Danska: Za POO u ustanovama (daginstitutioner) cijene su niže za djecu stariju od 3 godine. Francuska: „Broj braće i sestara u POO-u“ se uzima u obzir samo za crèches u ustanovama. Litva: Od lipnja 2013. godine, ne postoje nacionalni propisi o smanjenju cijena pa se primjenjuje institucionalna autonomija. Malta: „Prihodi obitelji“ se uzimaju u obzir samo u privatnim (subvencioniranim) ustanovama, dok se „broj braće i sestara u istoj POO ustanovi“ te „dob djeteta“ (naplaćuju se više cijene djeci mlađoj od određene dobi) uzimaju u obzir samo u privatnim ustanovama. Island: „Broj braće i sestara u POO-u“ se primjenjuje samo u POO-u u ustanovama (leiksskóli) te u nekim slučajevima čuvanja djece u kući. Švicarska: Podaci pokazuju najčešu osnovu po kojoj se cijene usklađuju u kantonima.

POREZNE OLAKŠICE SU NAJČEŠĆI OBLIK POTPORE RODITELJIMA ZA TROŠKOVE POO-A

Važan element financiranja POO-a je ciljana potpora roditeljima koji snose troškove POO-a. Dok novčane naknade za obitelji postoje u svim europskim zemljama bez iznimki, iste obično nisu povezane s pohađanjem POO-a. Obično se dodjeljuju kada se dijete rodi i isplaćuju se najmanje do kraja djetetovog obveznog obrazovanja. Slično tome, porezne olakšice za obitelji s djecom su također raširene u Europi, ali su univerzalne naravi i nisu povezane s POO-om (za više informacija, vidi EACEA/Eurydice, 2012., str.102-104).

Međutim, financijska potpora obiteljima ponekad je izravno povezana s upisom djeteta u ustanovu POO. Na taj način, vlasti pokušavaju poticati pohađanje POO-a smanjivanjem troškova roditelja. Najčešći oblik financijske potpore koja je dostupna roditeljima koji snose troškove POO-a su porezne olakšice. Porezna olakšica omogućuje obiteljima odbiti troškove POO-a od njihove porezne obveze. Međutim, od ovog načina financiranja POO-a ne mogu imati koristi jako siromašne obitelji koje ni ne zarađuju dovoljno da bi plaćale poreze. U Njemačkoj, Malti, Austriji, Portugalu, Slovačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Norveškoj, porezne olakšice se mogu koristiti za plaćene usluge tijekom čitavog razdoblja POO-a. U tim zemljama, obitelji s dokumentiranim dokazima o troškovima za POO u ustanovi ili u kući imaju pravo na poreznu olakšicu. U Belgiji, Francuskoj, Italiji i većini kantona u Švicarskoj, na povrat poreza imaju pravo oni roditelji čija djeca pohađaju POO kojeg plaćaju prije nego što se dijete upiše

F INA N CI RA NJ E

89

na razinu ISCED 0 koja je besplatna. Primjerice, u Italiji na poreznu olakšicu imaju pravo obitelji s djecom mlađom od 3 godine koja pohađaju nido d“infanzia. U Francuskoj se porezne olakšice odobravaju roditeljima čija su djeca zbrinuta u POO-u u kući (što je najčešća vrsta POO-a za mlađu djecu). U nekim zemljama, roditeljima djece koja pohađaju ustanove POO-a na razini ISCED 0, porezne olakšice mogu biti odobrene za dodatne sate skrbi, ili, kao u slučaju Malte, gdje se porezne olakšice odobravaju roditeljima koji upišu djecu u privatne ustanove koje plaćaju.

Neke zemlje odobravaju porezne olakšice roditeljima čija djeca pohađaju ISCED 0, ali ne i za mlađu djecu. U Bugarskoj, porezi na troškove povezane s obrazovanjem odbijaju se samo za djecu stariju od 3 godine koja pohađaju ustanove na razini ISCED 0. U Španjolskoj, porezne olakšice se odobravaju za stariju djecu koja pohađaju privatne ustanove POO-a koje se plaćaju u nekim autonomnim pokrajinama.

Jako malo zemalja nudi posebne novčane naknade za obitelji ili financijsku potporu na temelju pohađanja POO-a. Takve novčane naknade su dostupne u Grčkoj, nekim autonomnim zajednicama u Španjolskoj, Francuskoj i Finskoj. U Francuskoj su novčane naknade dostupne za djecu koja pohađaju POO u kući ili u ustanovi, koji se plaća, za djecu mlađu od 3 godine (crèches). U Španjolskoj se novčane naknade obiteljima isplaćuju samo za mlađu djecu u POO-u. U Finskoj je novčana naknada za skrb o djeci je dostupna ukoliko dijete pohađa privatni POO.

Nekoliko zemalja nudi vaučere kao ciljanu mjeru potpore obiteljima čija djece pohađaju POO. U Španjolskoj, Madrid i Valencia nude Cheque Guardería. U Francuskoj poslodavci svojim zaposlenicima mogu dati „univerzalne vaučere za usluge (CESU), koji se mogu koristiti kao sredstvo plaćanja za skrb o djeci u kući. U Italiji, regije nude vaučere za POO za djecu mlađu od 3 godine. U Luksemburgu, roditeljima čije dijete pohađa privatni POO (bilo u ustanovi ili u kući) nude se vaučeri za pomoć oko troškova skrbi o djetetu. U Ujedinjenoj Kraljevini, program Vaučer za skrb o djeci pruža priliku poslodavcu da ponudi vaučere za skrb o djeci (uključujući vaučere u zamjenu za smanjenje plaće zaposlenika – poznate kao „žrtvovanje plaće“). Ovo može utjecati na iznos poreznih olakšica koje zaposlenik može dobiti pa je to, u stvari, samo drugi način omogućavanja porezne olakšice.

Neke zemlje nude nekoliko gore spomenutih mjera potpore – u Francuskoj roditelji djece mlađe od 3 godine smještene u POO u kući imaju porezne olakšice i vaučere dok su određene novčane naknade obiteljima dostupne za smještanje djece u crèches u ustanovama. U nekim regijama u Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini dostupne su porezne olakšice i vaučeri. U Njemačkoj, dva Ländera (Hamburg i Berlin) te neke općine nude vaučere za POO uz porezne olakšice na razini čitave zemlje.

Nekoliko obrazovnih sustava (Belgija (Flamanska zajednica), Bugarska, Slovačka, Mađarska, Portugal i Lihtenštajn) nudi dodatne novčane naknade obiteljima s djecom koja imaju dodatne obrazovne potrebe (kako je opisano na Slici G1). Te mjere se nude uz uobičajena smanjenja cijena u subvencioniranom POO-u iz javnih sredstava. Za primanje ovih novčanih naknada često je potreban dokaz o redovitom pohađanju POO-a, kao i o prihodima obitelji koji su niži od određenog praga.

Primjerice, u Belgiji (Flamanska zajednica) se obitelji s niskim primanjima mogu prijaviti za dodatnu novčanu naknadu obiteljima na temelju upisa djeteta u predškolsko obrazovanje. Od 5. godine potrebno je redovito pohađanje Kleuteronderwijs kako bi obitelj zadržala naknadu. Na sličan način, Bugarska nudi mjesečnu novčanu naknadu obiteljima s niskim primanjima čija djeca redovito pohađaju obvezne pripremne skupine u vrtićima ili školama. U Slovačkoj, država daje posebne subvencije djeci starijoj od 3 godine koja pohađaju POO (materská škola) i koja su u opasnosti od socijalne isključenosti. Posebna manja novčana naknada (48,2 PPS godišnje po djetetu) daje se kako bi se nadoknadio trošak oprema potrebne za obrazovanje. U Mađarskoj, ukoliko dijete iz jako siromašne obitelji, s roditeljima niže razine obrazovanja, redovito pohađa POO najmanje 6 sati, dvaput godišnje dodjeljuje se posebna naknada od 118 PPS. U Portugalu, sva djeca i učenici koji se nalaze u nepovoljnom socioekonomskom položaju, a koja pohađaju javne obrazovne ustanove (počevši od razine ISCED 0), imaju pravo na dodatnu naknadu koja se može isplatiti u naravi (besplatan prijevoz, besplatni obroci, besplatni dodatni sati u predškoli i osnovnoj školi, besplatni školski materijali) ili u gotovini. Obitelji godišnje podnose dokaze o svojim prihodima.

F INA N CI RA NJ E

90

Slika D8: Vrste financijske potpore koja je dostupna roditeljima s djecom u POO-u, 2012./13. g.


Porezna olakšica vezana za POO

Novčane naknade obiteljima vezane za POO

Vaučeri

Odluka na lokalnoj razini

Nema financijske potpore vezane za POO


Izvor: Eurydice.


Porezna olakšica vezana za POO

Novčane naknade obiteljima vezane za POO

Vaučeri

Odluka na lokalnoj razini

Nema financijske potpore vezane za POO


Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Dvije Länder (Hamburg i Berlin) te neke općine nude POO vaučere Španjolska: Mjere postoje samo u nekim autonomnim pokrajinama. Za stariju djecu – mjere se primjenjuju samo na privatni POO koji se plaća. Francuska: Porezne olakšice i vaučeri su dostupni samo za assistant(e)s maternell(e)s agré(e)s u kući. Italija: „Mlađa djeca“ – porezne olakšice su dostupne na nacionalnoj razini dok se vaučeri dijele na regionalnoj razini. Malta: Porezne olakšice su dostupne samo roditeljima djece starije od 2 godine i 9 mjeseci koja pohađaju neovisne škole (privatne (samofinancirajuće) ustanove). U ostalim slučajevima, POO je besplatan. Finska: Novčana nakanda za skrb o djeci je dostupna ukoliko dijete pohađa privatni POO.

F INA N CI RA NJ E

91

U RASHODIMA ZA OBRAZOVANJE NA RAZINI ISCED 0 KUĆANSTVA U PROSJEKU DOPRINOSE S 14,4 POSTO

Prema podacima Eurostata, u EU-28, otprilike 14,4% rashoda za obrazovanje u POO-u na razini ISCED 0 dolazi iz privatnih izvora. Ovo uvelike uključuje troškove kućanstava za školarine (vidi Sliku D6) i ostala plaćanja obrazovnim ustanovama za dodatne usluge poput obroka, školske zdravstvene službe te prijevoza do škole i natrag. S druge strane, rashodi za obrazovanje iz javnih izvora uključuju izravno financiranje javnih obrazovnih ustanova, subvencije za obrazovne aktivnosti privatnim pružateljima POO-a kao i tranfere privatnim kućanstvima (npr. za novčane naknade obiteljima). Prikazujući doprinose iz privatnih izvora u ukupnim rashodima za ISCED 0, Slika D9 služi kao pokazatelj podataka o javnom i privatnom financiranju opisanom u ovom poglavlju.

Primjerice, u Danskoj na raspodjelu među javnim privatnim troškovima utječe uredba prema kojoj cijene koje roditelji plaćaju ne smiju obuhvaćati više od 25% operativnih troškova ustanove. Nakon što se uzmu u obzir ostale subvencije, smanjenja cijena i oslobađanja od plaćanja, udio troškova iz privatnih izvora iznosi 13,3% – nešto ispod prosjeka EU.

Rashodi za obrazovanje iz privatnih izvora čine više od 20% ukupnih troškova za ISCED 0 u Njemačkoj, Španjolskoj, Cipru, Austriji, Poljskoj, Sloveniji i Islandu. Zanimljivo, u dvije od ovih zemalja, odnosno Španjolskoj i Poljskoj, POO je od 3. godine besplatan za roditelje (u trajanju od 25 sati tjedno, vidi Sliku D5), ali privatni doprinosi za hranu, dodatne sate i izvannastavne aktivnosti još uvijek čine značajan udio u ukupnim troškovima. U Poljskoj su, od rujna 2013. godine, određeni maksimalni iznosi za dodatne sate, a izvannastavne aktivnosti su besplatne.

Suprotno tome, troškovi privatnog kućanstva za ISCED 0 iznose manje od 4% ukupnih troškova za ISCED 0 u Belgiji, Estoniji, Irskoj, Hrvatskoj, Latviji, Luksemburgu, Rumunjskoj i Švedskoj. Obrazovanje na razini ISCED 0 je u potpunosti besplatno samo u Belgiji, Irskoj, Latviji, Luksemburgu i Rumunjskoj. Troškovi privatnog kućanstva za ISCED 0 u tim zemljama može uključivati dodatne iznose za hranu i dodatne sate. Međutim, u Estoniji, Hrvatskoj i Švedskoj cijene su jako niske i uključuju hranu (vidi Sliku D6).

Slika D9: Udio u ukupnim rashodima za obrazovanje (na razini ISCED 0) iz privatnih izvora, 2010. g.

EU-28 BE BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU 14,4 3,6 7,3 8,0 13,3 23,5 1,5 0,1 : 26,8 6,3 0,9 8,2 23,5 1,8 13,2 1,2 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS TR LI NO CH

: 19,0 5,8 27,8 21,0 : 2,6 20,9 17,7 9,9 0,0 8,7 24,3 : : 15,4 :

Izvor: Eurostat, UOE, veljača 2014. godine

F INA N CI RA NJ E

92

Objašnjenje Troškovi kućanstava i ostalih privatnih tijela (uključujući privatna poduzeća, vjerske ustranove i ostale neprofitne organizacije) uključuju školarine i ostale izravne i neizravne troškove koji se naplaćuju obiteljima, primjerice, za materijale, opremu i usluge. Skrb o djeci u dnevnim ili večernjim satima koja se pruža u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama nije uključena. Podaci o plaćanju obrazovnim ustanovama od strane „ostalih privatnih tijela“ nisu dostupni u većini zemalja. Za definicije pojmova „kućanstvo“ i „ISCED 0“, vidi Pojmovnik.

Napomene za pojedine zemlje Belgija: Troškovi ne uključuju privatne (samofinancirajuće) ustanove te Njemačku zajednicu. Estonija: Privatni troškovi ne uključuju plaćanja javnim ustanovama. Irska: Uplate od privatnih tijela, osim kućanstava, obrazovnim ustanovama nisu dostupne. Dok se veći dio predškolskog obrazovanja u Irskoj odvija u privatnim ustanovama, vlasti plaćaju ovim privatnim ustanovama jednu godinu predškolskog obrazovanja. Hrvatska: Troškovi ne uključuju privatne ustanove. Poljska: Troškovi ne uključuju privatne ustanove. Portugal: Transferi javnih sredstava privatnim tijelima, izuzev kućanstava, nisu dostupni. Nisu dostupni ni međuvladini transferi za obrazovanje. Troškovi na lokalnoj razini nisu dostupni. Finska: Troškovi za skrb o djeci u dječjim vrtićima nisu uključeni nakon teoretske procjene sastavnica troškova koje se odnose na skrb i obrazovanje.

MJERE „NAKNADE U GOTOVINI ZA SKRB O DJECI“ DOSTUPNE SU SAMO U NEKOLIKO ZEMALJA

Uglavnom, većina europskih zemalja potiče roditelje na upis djece u ustanove POO-a. Kao što smo već vidjeli u prethodnim poglavljima, ulaže se mnogo napora u povećanje dostupnosti, financijske pristupačnosti te kvalitete POO-a. Međutim, neke zemlje temelje svoje politike u području POO na način da podupiru izbor roditelja pa nude naknade u gotovini roditeljima koji odluče ne poslati svoje dijete predškolske dobi u javne ili subvencionirane ustanove za skrb o djeci. Te su mjere poznate pod nazivom „naknada u gotovini za skrb o djeci“. Obično je osnovna naknada relativno niska i može se potraživati do navršene 3 godine.

Mjere naknade u gotovini za skrb o djeci u svom najjasnijem obliku mogu se naći u nordijskim zemljama (Finska, Švedska i Norveška). U Finskoj je naknada za skrb o djeci u njihovom domu uvedena 1985. godine, a mogu je potraživati obitelji s barem jednim djetetom mlađim od 3 godine koje nije upisano u javni POO. Maksimalna mjesečna naknada za jedno dijete iznosi 275 PPS, s mogućim dodatkom vezanim za dohodak od 147 PPS za najsiromašnije obitelji. Niže naknade se isplaćuju za svako dodatno dijete koje je mlađe od školske dobi, a koje ne pohađa POO. Neke lokalne vlasti također isplaćuju općinski dodatak. Od 2008. godine, većina švedskih općina dodjeljuje mjesečnu financijsku potporu za dijete roditeljima koji ne koriste subvencionirani POO za djecu u dobi od 1 do 3 godine. Maksimalna financijska potpora mjesečno iznosi 263 PPS po djetetu.

U Norveškoj od 1998. godine, roditelji djece od 1 do 2 godine koja ne pohađaju subvencionirani POO (barnehager) imaju pravo na naknadu u gotovini za skrb o djeci koji se može zahtijevati u punom ili polovičnom iznosu, ovisno o broj sati. Godine 2013., puna naknada je iznosila 430 PPS za djecu u dobi 13-18 mjeseci, odnosno 284 PPS za djecu u dobi 19-23 mjeseci.

U Bugarskoj, mjesečna naknada od 114 PPS može se potraživati za svako dijete u dobi od 3 do 6 godina koji se ne mogu upisati u javni POO (detska gradina).

Od kolovoza 2013. godine, u Njemačkoj je uvedena mjera naknade u gotovini za skrb o djeci (Betreuungsgeld) za roditelje koji se žele brinuti o svom djetetu u svom domu umjesto korištenja subvencioniranog POO-a (Kindertageseinrichtung). Roditelji mogu potraživati naknadu za djecu između 15 i 36 mjeseci. Do kolovoza 2014. godine naknada iznosi 96 PPS, a potom će biti povećana na 144 PPS.

U Danskoj, Austriji i Sloveniji, općine ili regije mogu izabrati hoće li roditeljima dati poticaje za neupisivanje djeteta u ustanovu POO-a koja se subvencionira iz javnih sredstava. U Austriji se

F INA N CI RA NJ E

93

razlikuju iznosi koji se isplaćuju kao i prihvatljiva dob. Primjerice, u Gornjoj Austriji, godišnja naknada od 639 PPS je dostupna roditeljima djece od 3 do 5 godina koja ne pohađaju Kindergarten.

Uz novčane naknade, postoje neki drugi mehanizmi kompenzacije koji su dostupni obiteljima koji ne upišu svoju djecu u POO. U Belgiji roditelji koji ne prijave poreznu olakšicu za iznos koji su potrošili na usluge POO-a, imaju pravo na jednu drugu, značajno manju, poreznu olakšicu (maksimalno 483 PPS godišnje, što čini manje od 25% poreznog odbitka koji je dostupan roditeljima koji smjeste svoju djecu u ustanovu za skrb o djeci).

Gore spomenuta mjera se odnosi samo na djetetovo pohađanje POO-a i ne ovisi o radnom statusu roditelja. U Francuskoj je mjera novčane naknade za skrb o djeci povezana s radnim statusom roditelja. Roditelj koji ima dijete mlađe od 3 godine i koji ne radi, ili radi samo na pola radnog vremena, ima pravo na mjesečnu naknadu (le complément de libre choix d“activité – CLCA) od maksimalno 501 PPS. Djeca roditelja koji primaju ovu naknadu mogu pohađati POO samo ograničeni broj sati.

Slika D10: Kompenzacijske mjere za roditelje koji ne upišu djecu u POO, 2012./13. g.

Kompenzacijske mjere su dostupne

Lokalna autonomija

Ne postoje kompenzacijske mjere

Nema podataka

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Roditeljski dopust se ne smatra kompenzacijskom mjerom (naknada u gotovini za skrb o djeci) budući da nije povezan s pohađanjem POO-a. Međutim, naknade u gotovini za skrb o djeci obično se isplaćuju neovisno o radnom statusu roditelja pa ih stoga mogu potraživati roditelji na roditeljskom dopustu.

Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Mjera naknade u gotovini za skrb o djeci uvedena je od kolovoza 2013. godine.

95

O S O B L J E

U priopćenju Europske komisije o predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi iz 2011. godine (11) stoji sljedeće: „Kompetencije osoblja su ključ visokokvalitetnog POO-a. Privlačenje, obrazovanje i zadržavanje primjereno kvalificiranog osoblja je veliki izazov. […] Štoviše, čitav niz problema s kojima se susreće osoblje u POO-u kao i različitosti djece o kojima se brinu zahtijeva stalno promišljanje o pedagoškoj praksi kao i sustavni pristup profesionalizaciji.“

Ovo poglavlje, stoga je posvećeno osoblju u POO-u, ali samo onom koje ima redoviti, izravni kontakt s djecom i čije dužnosti uključuju obrazovanje i skrb. Zaposlenici koji obavljaju poslove domaćice ili održavanja, kao što su priprema hrane ili čišćenja prostorija, nisu obuhvaćeni ovom analizom. Izvješće se također ne bavi medicinskim osobljem, poput liječnika i medicinskih asistenata koji se bave samo zdravljem djece u ustanovama POO-a, primjerice, obavljanjem redovitih sistematskih pregleda ili pružanjem prve pomoći. Dodatno ili stručno osoblje za posebne obrazovne potrebe i/ili djecu u nepovoljnom položaju uglavnom nisu obuhavaćeni ovim poglavljem s iznimkom Slike E6.

Poglavlje se uglavnom bavi pitanjem vezanim za inicijalno obrazovanje i stalno stručno usavršavanje osoblja uključenog u svakodnevnu skrb te odgoj i obrazovanje djece u ustanovama te uvjetima za dadilje koje se bave pružanjem usluga skrbi o djeci u kući. O pitanjima koja se odnose na stručno osoblje koje pruža potporu redovnom osoblju te uvjetima za imenovanje ravnatelja ustanova POO-a bit će riječi posebno.

CENTRI POO-A OBIČNO ZAPOŠLJAVAJU ŠIROK RASPON RAZLIČITOG OSOBLJA

U istoj zemlji je često čitav niz različitih stručnjaka uključen u svakodnevnu skrb te odgoj i obrazovanje djece. Uz to, osoblje koje obavlja slične poslove može imati različita radna mjesta što značajno otežava analizu ovog složenog područja.

U Francuskoj je većina osoblja u dječjim vrtićima (crèches) pomoćni njegovatelji djece (auxiliaires en puériculture) koji moraju imati srednjoškolsko obrazovanje. Međutim, gotovo svi dječji vrtići također zapošljavaju obrazovno osoblje – odgojitelje (éducateurs des jeunes enfants) i njegovatelje (puéricultrices) obrazovane na razini ISCED 5 (prvostupnici).

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), ne postoji jedinstven skup radnih mjesta za osoblje koje radi u predškolskim ustanovama. Općenitiji i poznati nazivi su pomoćno osoblje u predškolskom obrazovanju i njegovatelj u vrtiću (oboje obrazovani na razini ISCED 3) te pomoćnik u vrtiću bez formalne kvalifikacije. Međutim, koriste se i drugi nazivi radnih mjesta, kao što su, praktičari u predškolskom obrazovanju, odgojitelji u predškolskom obrazovanju, učitelji na temeljnom stupnju obrazovanja i asistenti u predškoli, a osobe koje rade na ovim radnim mjestima mogu imati različite kvalifikacije.

Unatoč ovim varijacijama, u svrheuovog istraživanja, vrste osoblja u POO-u u izravnom i redovitom kontaktu s djecom grupirani su u tri osnovne kategorije:

a) Obrazovno osoblje: učitelji (predškola, vrtić)/pedagozi/odgojitelji

Obrazovno osoblje obično ima visokoškolsku kvalifikaciju u obrazovanju (vidi Sliku E2), njihova je osnovna odgovornost odgoj i obrazovanje te skrb o skupini djece u POO ustanovi. Njihove dužnosti obično uključuju osmišljavanje i izvođenje sigurnih i razvojno prikladnih aktivnosti u skladu sa svim relevantnim programima/kurikulumima (vidi Poglavlje F). Oni pružaju mogućnosti za kreativno izražavanje kroz umjetnost, glumu, igru i glazbu. U nekim zemljama, osoblje koje spada u ovu kategoriju može se natjecati za poslove upravitelja/koordinatora/ravnatelja ustanove.

U nekim zemljama, dva različita naziva se koriste za razlikovanje slične vrste osoblja koje radi u različitim ustanovama: „odgojitelji“ je obično termin koji se koristi za osobe koje rade s mlađim dobnim skupinama u vrtićkim ustanovama dok se termin „učitelji“ koristi u predškoli. Ovo je slučaj u Grčkoj,

(11) COM(2011) 66 final.

OSOB LJE

96

Francuskoj i Italiji. Međutim, dok je u Grčkoj početno obrazovanje za odgojitelje i učitelje jednako (s različitim sadržajem), u Francuskoj i Italiji su uvjeti za učiteljsku kvalifikaciju viši.

Obrazovno osoblje je dostupno u dvije trećine zemalja u ustanovama za mlađu djecu te u svim zemljama u ustanovma za stariju djecu. U jednoj trećini zemalja, samo obrazovno osoblje radi neposredno sa starijom djecom.

b) Osoblje za njegu djece: dadilje/ čuvatelji djece/ njegovatelji su odgovorni za pružanje skrbi i potpore djeci.

U većini zemalja, čuvatelji djece su obrazovani na srednjoškolskoj razini (vidi Sliku E2). Uloga osoblja za njegu djece se razlikuje među ustanovama. Postoje dva osnovna modela:

• Osoblje za njegu djece koje radi neovisno u nekim ustanovama samo za mlađu djecu. Oni utvrđuju potrebe djece za skrbi, za potporom i učenjem te zadovoljavaju iste, također osmišljavaju i provode aktivnosti učenja. Potporu im može pružati pomoćno osoblje ili asistenti.

• Osoblje za njegu djece koje radi u timu s obrazovnim osobljem gdje pružaju potporu obrazovnom osoblju. Ovakva struktura osoblja se može naći u podijeljenim i jedinstvenim Sustav POO-aima. Različite vrste ovog osoblja mogu biti zaposlene u ustanovama POO-a, ali uvijek uz obrazovno osoblje. U Njemačkoj, Finskoj i Švedskoj, osoblje za njegu djece radi u timovima s obrazovnim osobljem te mogu imati značajnije uloge od samog pružanja potpore.

Osoblje za njegu djece je najčešće zaposleno u ustanovama za mlađu djecu. Otprilike polovica europskih zemalja zapošljava osoblje za njegu djece za rad s mlađom djecom dok samo pet zemalja ima osoblje za njegu djece u ustanovama za stariju djecu (Njemačka, Mađarska, Finska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina).

c) Asistenti/pomoćno osoblje: pojedinci koji pomažu obrazovnom osoblju ili osoblju za njegu djece

U gotovo polovici europskih zemalja, ustanove POO-a mogu zapošljavati pomoćno osoblje/asistente za pružanje potpore kvalificiranom obrazovnom osoblju i osoblju za njegu djece u ustanovama za mlađu i stariju djecu. U nekim zemljama, minimalna razina potrebne početne kvalifikacije je također srednjoškolska kvalifikacija. U ostalima, nije potrebna formalna kvalifikacija (vidi Sliku E2).

Asistenti obično provode programe namijenjene djeci, pripremaju materijale za rad te pomažu djeci koristiti iste. Također mogu organizirati dnevne rutinske poslove kao što su priprema i posluživanje obroka, organizacije promjene aktivnosti kao što su pauze za ručak ili vrijeme za odmor te voditi djecu kroz aktivnosti.

Obično, nekoliko članova osoblja radi u timu sa skupinom djece. Različiti članovi tima često obavljaju različite zadatke. Stoga, u dvije trećine zemalja, najmanje dvije kategorije osoblja radi kao tim. U Španjolskoj, Francuskoj, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) i Švicarskoj, sve tri kategorije osoblja rade zajedno u ustanovama za mlađu djecu. Ovo je također slučaj u ustanovama za stariju djecu u svim dijelovima Ujedinjene Kraljevine.

Vrste osoblja koje rade u ovim ustanovama razlikuju se ovisno o dobi djece (mlađi ili stariji) u više od jedne trećine zemalja. U dvanaest zemalja, osoblje za njegu djece je zamijenjeno obrazovnim osobljem u ustanovama za stariju djecu. U nekoliko zemalja, asistenti/pomoćno osoblje rade samo u ustanovama za mlađu djecu (Češka Republika i Španjolska) ili pomažu obrazovnom osoblju u radu sa starijom djecom (Irska i Slovačka).

Samo u nekoliko zemalja jedna vrsta osoblja radi u svim ustanovama POO-a. U Hrvatskoj, Litvi i Rumunjskoj je zaposleno samo obrazovno osoblje. Neki zapošljavaju samo osoblje za njegu djece u ustanovama za mlađu djecu, a obrazovno osoblje u ustanovama za stariju djecu. Ovo je slučaj u Belgiji, Bugarska, Malti, Poljskoj i Lihtenštajnu.

OSOB LJE

97

Slika E1: Osnovne kategorije osoblja u POO-u u ustanovama, 2012./13. g.

Slika E1a: Mlađa djeca

A = Obrazovno osoblje

B = Osoblje za njegu djece

C = Asistenti/pomoćno osoblje

A + B + C


Izvor: Eurydice.

Slika E1b: Starija djeca

A = Obrazovno osoblje Obrazovno osoblje

B = Osoblje za njegu djece

C = Asistenti/pomoćno osoblje

A + B + C


Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Bugarska: U ustanovama za mlađu djecu (detski yasli), njegovatelji (medizinski sestri) su osnovna vrsta osoblja. međutim, može biti zaposleno i pedagoško osoblje. Češka Republika: Zakon o licenciranju trgovine samo definira minimalne potrebne kvalifikacije kao i područja studija za osoblje zaposleno u vrtićkim ustanovama za djecu mlađu od 3 godine (zařízení pro péči o děti do 3 let), ali se ne odnosi na nikakve određene poslove. Na poslodavcu je da odredi zaduženja osoblja. Estonija: Slika prikazuje situaciju u vrtićkim ustanovama (koolieelne lasteasutus). U službama za skrb o djeci (lapsehoiuteenus), se zapošljava samo osoblje za njegu djece (lapsehoidja). Grčka: Za stariju djecu, Slika predstavlja usluge dječjih centara (paidikos stathmos). U predškoli (nipiagogeio), nema asistenata. Španjolska: Situacija se može razlikovati među regijama.

OSOB LJE

98

Italija: U ustanovama za mlađu djecu, obrazovanje pomoćnog osoblja (educatore, operatore) regulirano je na regionalnoj razini, a u ustanovama za stariju djecu na središnjoj ili lokalnoj razini. Na Slici je prikazana najraširenija situacija. Rumunjska: Medicinski pomoćnici (asistent medical) koji su zaduženi za određeni vrtić mogu surađivati s obrazovnim osobljem na pitanjima zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS): Odvojene ustanove za stariju djecu mogu raditi bez obrazovnog osoblja, ali s manjim omjerom djece naspram osoblja.

Prema nacionalnim statističkim podacima POO je još uvijek pretežno ženska struka. Mnoge zemlje procjenjuju kako su gotovo svi zaposlenici u POO-u koji rade u neposrednom kontaktu s djecom žene. U Portugalu (ustanove za stariju djecu – jardims de infância), Islandu, Turskoj i Norveškoj udio muškaraca koji rade s djecom nešto je viši i kreće se između 5 i 7%. U Norveškoj muškarci zauzimaju 10% radnih mjesta asistenata, a Danska je jedinstvena s 23% muškaraca asistenata, a 15% u nastavničkoj ulozi.

S ciljem diverzifikacije radne snage u POO-u, Njemačka, Austrija i Norveška su razvile posebne mjere usmjerena na povećanje razine zapošljavanja muškaraca u ovom sektoru. Njemačka je, primjerice, osmislila nacionalni program „Više muškaraca u centrima POO „ (Mehr Männer in Kitas). Ustanove POO-a koje sudjeluju u programu istražuju različite načine kako privući muškarce u ovaj sektor poboljšanjem imidža ove struke, podržavanjem muškaraca koji žele postati odgojitelji te stvaranjem novih putova u ovo zvanje. Austrija je 2008. godine uvela godišnji „Dan mladića“ na nacionalnoj razini koji je osmišljen s ciljem promicanja karijera u društvenim znanostima među muškarcima, uključujući one u području obrazovanja. Naposljetku, Norveška koristi postupak pozitivne diskriminacije u korist muškaraca koji se javljaju za posao u POO-u.

U DVANAEST ZEMALJA OBRAZOVNO OSOBLJE I OSOBLJE ZA NJEGU DJECE KOJI RADE S MLAĐOM DJECOM MORAJU BITI KVALIFICIRANI NA

PREDDIPLOMSKOJ RAZINI

Vidljiva su dva osnovna pristupa kvalificiranosti osoblja u europskim obrazovnim sustavima. Više od polovice zemalja ima sustav jedinstvene kvalifikacije za čitavo razdoblje POO-a. U drugim zemljama postoji drugačiji sustav za osoblje koje radi s mlađom djecom za razliku od onog za osoblje koje radi sa starijom dobnom skupinom: obično je niža minimalna razina kvalifikacije potrebna za osoblje koje radi s mlađom djecom.

U većini zemalja u kojima se zahtijevaju iste minimalne kvalifikacije neovisno o dobi djece, minimalna kvalifikacija za obrazovno osoblje je stupanj prvostupnika u području obrazovanja u trajanju od tri godine. U Portugalu i Islandu, obrazovno osoblje mora imati čak i diplomski stupanj. Samo je u Njemačkoj i Austriji minimalna kvalifikacija je određena na višoj sekundarnoj, ne visokoškolskoj razini. Osnovni sadržaj programa osposobljavanja za buduće osoblje koje će raditi s mlađom ili starijom djecom obično je isti, iako se ponekad može razlikovati određena specijalizacija. Primjerice, u Austriji odgojitelji u predškolskom obrazovanju (Früherzieher/in) koji rade u ustanovama za najmlađu djecu (Kinderkrippen) imaju istu višu sekundarnu, ne visokoškolsku (ISCED 4) osnovnu naobrazbu kao vrtićki pedagozi (Kindergärtner/in Kindergartenpädagog/in) koji rade u ustanovama za stariju djecu (Kindergarten), ali imaju različite specijalizacije tijekom posljednje godine ili dvije tijekom 5-godišnjeg osposobljavanja.

Postoji jasna povezanost između organizacijskog modela POO-a (vidi Poglavlje B) i traženih kvalifikacija osoblja: u jedinstvenim sustavima gdje je pružanje usluga POO-a svoj djeci predškolske dobi organizirana u jednoj ustanovi tijekom jedinstvenog razdoblja, iste minimalne kvalifikacije su potrebne neovisno o dobi djece o kojoj se osoblje skrbi. Obrazovno osoblje koje radi s mlađom djecom u jedinstvenim ustanovama je, uglavnom, kvalificiranije – obično na visokoškolskoj razini – od osoblja

OSOB LJE

99

koje radi s mlađom djecom u odvojenim ustanovama. Ovo je slučaj u Estoniji, Hrvatskoj, Litvi, nordijskim zemljama i Sloveniji.

U većini zemalja s podijeljenim sustavom koje ustrojavaju usluge POO-a prema dobi djece, različite vrste kvalifikacija su potrebne za rad s mlađom i starijom djecom. Obično osoblje za njegu djece ili čak obrazovno osoblje u ustanovama POO-a za mlađu djecu mora imati minimalnu kvalifikaciju najmanje na višoj sekundarnoj, ne visokoškolskoj razini. Duljina obrazovanja se kreće od dvije do pet godina. Štoviše, ne postoji minimalna određena kvalifikacija u Irskoj i Slovačkoj za osoblje koje radi s mlađom djecom. Međutim, u praksi, ustanove POO-a u ovim zemljama uglavnom zapošljavaju ljude s odgovarajućim kvalifikacijama u području skrbi o djeci. U Irskoj, primjerice, propisi navode da bi u ustanovama POO-a uprava trebala nastojati imati barem 50% osoblja koje skrbi o djeci s „kvalifikacijom koja odgovara skrbi i razvoju djece.“

Postoji nekoliko iznimki. U Grčkoj, Francuskoj, Portugalu i Turskoj, obrazovno osoblje koje radi u ustanovama za mlađu djecu mora imati najmanje visokoškolsku, tj. tercijarnu razinu obrazovanja.

Međutim, obično u zemljama s podijeljenim sustavom, visokoškolska kvalifikacija je potrebna samo u ustanovama za stariju djecu na predškolskoj razini (ISCED 0). Većina zemalja zahtijeva preddiplomsku razinu obrazovanja i istovjetnu kvalifikaciju s tri ili četiri godine obrazovanja na visokoškolskoj razini. U Francuskoj i Italiji je obvezna diplomska razina. U nekoliko zemalja, međutim, minimalna razina kvalifikacije je ona na sekundarnoj (Češka Republika, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina (Škotska)) ili višoj sekundarnoj, ne visokoškolskoj razini (Irska i Malta (do 2015./16. g.)).

Što se tiče „učitelja“ koji rade na predškolskoj razini ISCED 0, duljina i razina njihovog početnog obrazovanja je ista kao i za učitelje u osnovnim školama (ISCED 1) u polovici zemalja (Belgija, Bugarska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Litva, Luksemburg, Poljska, Portugal, Rumunjska, Ujedinjena Kraljevina (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), Island, Turska i Norveška). Ponekad može postojati zajednički sadržaj u obrazovnim programima za učitelje u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju, kao što je slučaj u Belgiji (Njemačka zajednica), Bugarskoj, Španjolskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. U Luksemburgu i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), učitelji u predškolskom obrazovanju prolaze isto inicijalno obrazovanje kao učitelji u osnovnim školama (u pogledu trajanja i sadržaja) i mogu raditi u oba sektora. U Švicarskoj neka visoka učilišta nude odvojene programe za razine ISCED 0 i ISCED 1, dok neka nude zajedničke.

Na kraju je važno napomenuti da u nekoliko europskih zemalja, nastavno osoblje u POO-u ima mogućnost postići višu razinu kvalifikacije od potrebnog minimuma. Primjerice, u Bugarskoj, Njemačkoj, Estoniji, Sloveniji, Slovačkoj, Finskoj i Švedskoj, buduće obrazovno osoblje u POO-u može nastaviti studij do diplomske razine. U nekim slučajevima, viša kvalifikacija omogućava daljnju specijalizaciju u pojedinim područjima, dok u drugim ista može pomoći pojedincima u napredovanju i/ili stjecanju višeg položaja (vidi Sliku E7).

OSOB LJE

100

Slika E2a: Minimalna potrebna razini i minimalno trajanje početnog obrazovanja za osoblje koje radi s mlađom djecom u ustanovama POO-a, po kategorijama osoblja, 2012./13. g.

Obrazovno osoblje Osoblje za njegu djece Pomoćno osoblje/asistenti

Broj godina 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5

0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5

Broj godina

Sekundarna razina (ISCED 3) Neka druga kvalifikacija

Postsekundarna, ne tercijarna razina (ISCED 4) Nije potrebna formalna kvalifikacija

Preddiplomska razina (ISCED 5) Studij u inozemstvu

Diplomska razina (ISCED 5) Podaci nisu dostupni


OSOB LJE

101

Slika E2b: Minimalna potrebna razina i minimalno trajanje inicijalne kvalifikacije za osoblje koje radi sa starijom djecom u POO-u u ustanovama, po kategorijama osoblja, 2012./13. g.

Obrazovno osoblje Osoblje za njegu djece Pomoćno osoblje/asistenti

Broj godina 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5

0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5 0 1 2 3 4 5

Broj godina

Sekundarna razina (ISCED 3) Neka druga kvalifikacija

Postsekundarna, ne tercijarna razina (ISCED 4) Nije potrebna formalna kvalifikacija

Preddiplomska razina (ISCED 5) Studij u inozemstvu

Diplomska razina (ISCED 5) Podaci nisu dostupni


Objašnjenje Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje. Dodatno ili stručno osoblje za posebne obrazovne potrebe i/ili djecu u nepovoljnom položaju nije uzeto u obzir na Slici (vidi Slike E6 i G2).

OSOB LJE

102

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Potrebna kvalifikacija za osoblje koje radi s djecom (Kinderbegeleider) u javnom sektoru: posebni strukovni srednjoškolski program s mogućnošću opredjeljenja za skrb o djeci. Učenici mogu odabrati ovu mogućnost u 3. razredu (5.-6. godina) srednje škole ili jednu dodatnu godinu nakon srednjoškolskog obrazovanja. Češka Republika: Slika prikazuje situaciju temeljenu na Zakonu o licenciranju trgovine koji definira kvalifikacije koje osoblje u ustanovama za mlađu djecu može imati. Kvalifikacije se razlikuju od njegovatelja (všeobecná sestra), socijalnog radnika (sociální pracovník) i dadilje (chůva) do učitelja (učitel mateřské školy). Estonija: Slika prikazuje situaciju u ustanovama za skrb o djeci (koolieelne lasteasutus). Kada se radi o uslugama čuvanja djece (lapsehoiuteenus), njegovateljica (lapsehoidja) s najmanje jednogodišnjom kvalifikacijom na višoj sekundarnoj razini (ISCED 3) je jedina kategorija osoblja. Grčka: U slučaju kada nedostaje kandidata s preddiplomskom razinom obrazovanja za radno mjesto odgojitelja u privatnoj ustanovi (osim u predškoli: nipiagogeio), mogu biti zaposleni nositelji svjedodžbe o završenom srednjoškolskom strukovnom obrazovanju ili svjedodžbom privatne škole (s odgovarajućom specijalizacijom). Irska: Javna ili subvencionirana godina besplatne predškole u ustanovama POO-a (za stariju djecu) se potiče putem više stope oporezivanja kako bi se osiguralo da svi asistenti imaju kvalifikaciju na razini ISCED 3. Francuska: Za ustanove sa starijom djecom, Slika prikazuje minimalne potrebne kvalifikacije za sudjelovanje u natječaju za asistente (agents territoriaux specialisés des écoles maternelles). Ovu kvalilifikaciju mora imati najmanje 60% zaposlenika. Od 2010. godine, natječaj je također otvoren, bez određene kvalifikacije, za ljude s iskustvom u POO-u (minimalno dvije godine za javne službenike, četiri godine za ostale) i bez dodatnih uvjeta, za roditelje s troje ili više djece. Italija: Unatoč činjenici da je minimalna potrebna kvalifikacija za obrazovno osoblje koje radi s mlađom djecom određena na sekundarnoj razini (ISCED 3), u nekim regijama opći je trend zapošljavati odgojitelje (educatore dell'infanzia) s visokoškolskom kvalifikacijom. U ustanovama za mlađu djecu, uvjeti za pomoćno osoblje (educatore, operatore), uključujući potrebne kvalifikacije, su predviđeni propisima na regionalnoj razini. U javnim ustanovama, pomoćno osoblje se također može prijaviti na natječaj ukoliko sudjeluje u određenim strukovnim tečajevima organiziranim na regionalnoj razini. Za privatne ustanove nije potrebna formalna kvalifikacija. U ustanovama za stariju djecu, uvjeti za pomoćno osoblje su propisani na središnjoj ili lokalnoj razini. Cipar: U ustanovama za stariju djecu, minimalna kvalifikacija za asistente u školi (sholikoi voithoi) je na razini ISCED 3, ali podaci o minimalnom trajanju obrazovanja nisu dostupni. Luksemburg: Odgojitelji (éducateurs) obrazovani na razini USCED 3 se uglavnom zapošljavaju u ustanovama za mlađu djecu. Međutim, specijalizirani odgojitelji (éducateurs gradués), učitelji (instituteurs) i pedagozi (pédagogues) s višom kvalifikacijom također mogu biti član ovog tima. Pomoćno osoblje može imati kvalifikaciju nižu od razine ISCED 3. Mađarska: Strukovno osposobljavanje njegovatelja u vrtiću (óvodai dajka) traje između 480 i 720 sati. Malta: Od 2015./16. g. minimalna kvalifikacija za obrazovno osoblje će biti na preddiplomskoj razini. Austrija: Osposobljavanje obrazovnog osoblja može trajati pet godina (tri godine na razini ISCED 3 i dvije godine na razini ISCED 4) ili dvije godine (obje na razini ISCED 4). Minimalni uvjeti za asistente u njezi djece se mogu razlikovati. U nekim pokrajinama nisu potrebne formalne kvalifikacije, a u drugima je potrebno do 300 sati osposobljavanja. Poljska: Njegovatelji (pielęgniarka) s diplomom preddiplomskog studija moraju biti zaposleni u vrtićima (żłobek) gdje je broj djece u skupinama veći od 20. Slovenija: Kao dio početnog programa ili kad se zaposle, odgojitelji (vzgojiteljice) i asistenti (pomočnice vzgojiteljic) moraju položiti državni stručni ispit u POO-u kako bi stekli kvalifikaciju. Uvjeti za osoblje se ne primjenjuju na privatne ustanove koje rade po programima sukladno posebnim obrazovnim načelima (npr. Steiner, Montessori). Finska: U dječjim vrtićima (päiväkoti/daghem), potrebna je najmanje strukovna kvalifikacija u području socijalne i zdravstvene skrbi (ISCED 3). Jedno od troje zaposlenika moraju imati visokoškolsku kvalifikaciju. U predškoli (6-7), ukoliko skupina uključuje predškolsku i školsku djecu, učitelj mora biti kvalificirani učitelj razredne nastave (diplomska razina). Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Za ustanove sa starjim djecom, Slika odražava minimalne potrebne kvalifikacije za odvojene ustanove. Za jedinstvene ustanove, potrebne kvalifikacije osoblja koje radi sa starijom djecom su iste kao i za osoblje koje radi s mlađom djecom. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Do 30. lipnja 2014. godine, svi asistenti/pomoćno osoblje (uključujući one koji su već zaposleni) moraju biti registrirani i kvalificirani najmanje na razini ISCED 3.

ZA DADILJE KOJE RADE U KUĆI U MNOGIM ZEMLJAMA

OBVEZAN JE KRATKI TEČAJ

Dvije trećine europskih zemalja nude zakonski regulirane usluge POO-a koje se pružaju u kući, a koje moraju biti u skladu s određenim pravilima i standardima kvalitete (vidi Sliku B2). Formalna kvalifikacija ili posebno osposobljavanje je obično predviđeno propisima o pružanju usluga POO-a u kući te mogu biti jedan od uvjeta za službenu akreditaciju.

Polovica zemalja sa zakonski reguliranim pružanjem usluga POO-a u kući ima posebne tečajeve koji pripremaju buduće dadilje za rad u kući, ali ne uvjetuju minimalnu razinu kvalifikacija: Belgija (Francuska zajednica), Njemačka, Francuska, Mađarska, Austrija (neki Länderi), Poljska, Portugal, Finska, Ujedinjena Kraljevina (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), Island i Švicarska (neki kantoni). U

OSOB LJE

103

Estoniji je uvjetovano minimalno početno obrazovanje kao i posebno osposobljavanje. Trajanje i sadržaj tih programa osposobljavanja se razlikuju od zemlje do zemlje. Dok u Mađarskoj trajanje osposobljavanja iznosi samo 40 sati, Estonija zahtijeva 160 sati teoretske nastave nakon čega slijedi praksa.

U jednoj trećini zemalja s reguliranim pružanjem usluga POO-a u kući, dadilje moraju imati minimalnu razinu početnog obrazovanja. U samo šest zemalja, radi se o istoj minimalnoj razini kvalifikacije potrebnoj za osoblje za njegu djece (Cipar i Malta) ili obrazovno osoblje (Danska, Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina (Škotska) i Norveška) u ustanovama POO-a za mlađu djecu (vidi Sliku E2a). U Estoniji i Sloveniji, minimalna kvalifikacija određena je na sekundarnoj razini, što je niže od potrebne kvalifikacije za glavno osoblje u Ustanovama POO-a za mlađu djecu.

U Njemačkoj zajednici u Belgiji nije potrebna formalna početna kvalifikacija, ali jedan od uvjeta za akreditaciju za dadilje (Tagesmutter/-vater) jest sudjelovanje u stalnom stručnom usavršavanju (SSU) koji obuhvaća teme poput zdravstvenog odgoja i dječje psihologije.

Slika E3: Potrebne kvalifikacije za dadilje u reguliranom pružanju usluga POO-a u kući, 2012./13. g.

Slične potrebne kvalifikacije kao i za glavno osoblje u Ustanovama POO-a za mlađu djecu

Minimalna razina početnog obrazovanja

Potrebno posebno osposobljvanje

Nisu potrebne formalne kvalifikacije ni posebno osposobljavanje

Nije zakonski regulirano na središnjoj razini

Regulirano pružanje uluga POO-a u kući ne postoji


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Tečaj prve pomoći ne smatra „posebnim osposobljavanjem“ za dadilje koje pružaju usluge POO-a u kući.

Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Dadilje koje pružaju usluge u kući pohađaju tečaj za čuvanje djece. Sadržaj i opseg ovih tečajeva se razlikuju među Länder. Nekoliko Länder je usvojilo kurikulum kojeg je osmislio Njemački institut za mlade (DJI), u ime Federalnog ministarstva obitelji, starijih građana, žena i mladih, a koji se sastoji od 160 sati. Ostale Länder zahtijevaju samo pohađanje tečaja u trajanju od 30 sati te tečaj prve pomoći. Italija: Pružanje usluga čuvanja djece kod kuće (asilo familiare) regulirano je na lokalnoj i regionalnoj razini. Luksemburg: Status dadilja (assistants parentaux) se dodjeljuje ljudima koji imaju diplomu (iz psihosociologije, pedagogije, sociopedagogije ili zdravstva) ili certifikat za dadilje ili onima koji se pripremaju za jednu od ovih diploma. Uz to, dadilje moraju pohađati osposobljavanje na radnom mjestu (najmanje 20 sati godišnje). Austrija: U većini pokrajina, „dadilje“ moraju pohađati posebne tečajeve za osposobljavanje. Portugal: Dadilje (amas) moraju zadovoljiti određene osobne i obiteljske kriterije te uvjete smještaja. Također moraju pohađati neke tečajeve za osposobljavanje u organizaciji Službe za socijalno osiguranje Ministarstva solidarnosti, zapošljavanja i socijalne sigurnosti te u organizaciji privatnih ustanova subvencioniranih iz javnih sredstava. Nije određeno minimalno trajanje osposobljavanja. Slovenija: Dadilje moraju imati najmanje srednjoškolsku kvalifikaciju u trajanju od 4 godine (opću ili strukovnu).

Trajanje posebnog osposobljavanja (u satima)

BE fr 128 DE 30-160 EE 160 FR 120 HU 40 AT 60-300 PL 160 IS 47 CH 18

OSOB LJE

104

Finska: Preporuča se dodatna kvalifikacija za dadilje koja se temelji na kompetencijama (ISCED 3). Drugi odgovarajući tečajevi također mogu biti prihvaćeni od strane pružatelja obrazovanja. Švedska: Dadilje (barnskötare) moraju imati iskustvo ili biti obrazovane za rad s djecom. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Nije određeno minimalno trajanje osposobljavanja. Dadilje moraju steći certifikat i sudjelovati u osposobljavanju iz temeljnih područja, kao što su prva pomoć, zdravlje i sigurnost te moraju razumjeti kako pokrenuti poslovanje u kući. Lihtenštajn: Osoblje koje radi na poslovima čuvanja djece u kući moraju položiti samo osnovni tečaj iz prve pomoći. Švicarska: Kantonalni i lokalni propisi o „dadiljama“ mogu utvrditi uvjete da dadilje moraju položiti tečaj i nastaviti se obrazovati i osposobljavati (oko polovice svih kantona zahtijeva ove tečajeve).

STALNO STRUČNO USAVRŠAVANJE JE POSTALO VAŽNIJE ZA OSOBLJE KOJE RADI S MLAĐOM DJECOM

Stalno stručno usavršavanje (SSU) igra ključnu ulogu u povećanju kompetencija stručnjaka u POO-u. U određenim slučajevima, sudjelovanje u osposobljavanju omogućava osoblju ne samo da usavrši svoje znanje i razvije dodatne stručne vještine u POO-u, nego i da unaprijedi svoje kvalifikacije. SSU je češće obvezan za obrazovno osoblje i osoblje za njegu djece, nego što je za pomoćno osoblje i asistente. Stoga je ova analiza usredotočena na status stalnog stručnog usavršavanja za obrazovno osoblje i osoblje za njegu djece.

Stalno stručno usavršavanje (SSU) je posljednjih godina dobilo na važnosti. U više od polovice europskih zemalja 2009. godine SSU nije bio obvezan za obrazovno osoblje i osoblje za njegu djece koje radi s mlađom djecom (Eurydice, 2009.). Međutim, u većini zemalja stalno stručno usavršavanje se sada smatra profesionalnom obvezom ovog osoblja.

Za obrazovno osoblje i osoblje za njegu djece koje radi u ustanovama za stariju djecu, SSU je obično profesionalna obveza. U šest europskih zemalja, SSU se smatra profesionalnom obvezom kao i preduvjetom za promoviranje obrazovnog osoblja i osoblja za njegu djece koji rade s djecom svih dobnih skupina (Estonija, Španjolska, Hrvatska, Portugal, Rumunjska i Slovenija). Ovo je također slučaj u Bugarskoj i Slovačkoj, ali samo za obrazovno osoblje i osoblje za njegu djece koje radi sa starijom djecom. U Njemačkoj i Austrii postoje različite mogućnosti, ovisno o Länderu.

U nekim zemljama, sudjelovanje u stalnom stručnom osposobljavanju nije obvezno za osoblje koje radi s mlađom djecom, ali je profesionalna obveza za one koji rade sa starijom djecom. Ovo je slučaj u Bugarskoj, Češkoj Republici, Francuskoj, Italiji, Malti, Ujedinjenoj Kraljevini (Wales i Sjeverna Irska) i Švicarskoj (u mnogim kantonima).

U Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Cipru, Poljskoj, Švedskoj i Norveškoj, SSU nije obvezan za obrazovno osoblje te osoblje za njegu djece. Međutim, u Grčkoj i Poljskoj, SSU je jasno povezan s napredovanjem u karijeri učitelja koji rade sa starijom djecom.

U Luksemburgu, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska i Škotska), SSU je profesionalna obveza čak i za asistente.

Napomene za pojedine zemlje (Slika E4) Belgija (BE nl): U subvencioniranim i nesubvencioniranim privatnim ustanovama za mlađu djecu, SSU može biti omogućen, ali nije obvezan. Samo oni pružatelji usluga koji traže javna sredstva moraju omogućiti najmanje 12 sati godišnje obveznog stručnog usavršavanja. Njemačka, Austrija i Švicarska: Status SSU-a se određuje na razini Ländera ili kantonalnoj razini. Slika prikazuje moguće opcije u Njemačkoj i Austriji ovisno o regiji i najuobičajeniju situaciju u Švicarskoj. Estonija: ZA medicinske sestre (lapsehoidja), SSU je prepušten izboru. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): U Engleskoj je SSU profesionalna obveza kvalificiranog obrazovnog osoblja, neovisno o vrsti ustanove. Uz to, u osnovnim školama, uključujući maintained nursery schools i nursery classes/reception classes, SSU je profesionalna obveza za kvalificirane učitelje u sva tri sustava. Island: Zakonom o predškoli 90/2008 je predviđeno da svaki ravnatelj treba napraviti plan stručnog usavršavanja za zaposlenike.

OSOB LJE

105

Slika E4: Status stalnog stručnog usavršavanja za obrazovno osoblje te osoblje za njegu djece u Ustanovama POO-a, 2012./13. g.


Stalno stručno usavršavanje je:

Profesionalna obveza

Neophodno za napredovanje

Prepušteno izboru


Izvor: Eurydice.


Profesionalna obveza

Neophodno za napredovanje

Prepušteno izboru


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Profesionalna obveza podrazumijeva zadaću koja je opisana kao takva u propisima/ugovorima/zakonodavstvu o radu o nastavničkom zvanju. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

OSOB LJE

106

ALTERNATIVNI PUTOVI KA KARIJERAMA U POO-U U EUROPSKIM ZEMLJAMA JOŠ UVIJEK NISU RAŠIRENI

Kako bi se olakšao pristup karijerama u POO-u, omogućilo napredovanje ka višem položaju i, u nekim slučajevima, odgovorilo na nedostatak kvalificiranog osoblja, neke su europske zemlje uvele alternativne putove za stjecanje kvalifikacije. Međutim, praksa još nije raširena u Europi. Samo dvanaest europskih zemalja i regija nudi alternativne putove za neke uloge u POO-u uz tradicionalne modele inicjalnog obrazovanja. Osnovne vrste alternativnih putova opisane su u nastavku.

• Osposobljavanje/kvalifikacija na radnom mjestu i/ili priznavanje prethodnog iskustva

U Belgiji (Flamanska zajednica), nekvalificirano osoblje koje već radi u javnim ili subvencioniranim dječjim vrtićima (Kinderdagverblijven) može pohađati posebni tečaj osposobljavanja kojeg pruža Centar za obrazovanje odraslih s ciljem stjecanja kvalifikacije djelatnika za njegu djece (Kinderbegeleider).

U Češkoj Republici, odgojitelji (vychovatel) mogu postati učitelji u predškoli polaganjem dodatnog ispita u okviru završnog ispita na kraju sekundarnog obrazovanja (ISCED 3A).

U određenim njemačkim Länderima, moguće je postati odgojitelj (Erzieher/in) ili dadilja (Kinderpfleger/in) pohađanjem skraćenih programa (ponekad dvije godine umjesto tri ili četiri). U jednoj Land (Brandenburg), ovi programi su posebno namijenjeni muškarcima koji su dugo nezaposleni.

U Finskoj, sustav kvalifikacija koji se temelji na kompetencijama nudi načine priznavanja stručnih kompetencija pojedinca neovisno o tome kako je iste stekao (radno iskustvo, studij ili druge aktivnosti). Za svakog studenta koji polaže za kvalifikaciju temeljenu na kompetencijama pripremaju se individualni planovi studiranja. Na taj način odrasli, primjerice, stječu neophodnu kvalifikaciju za zakonski regulirani rad u kući u pružanju usluga skrbi o djeci ili u ustanovma POO-a kao osoblje za njegu djece.

U Švedskoj, relativno uobičajeni put za učitelje u predškolskom obrazovanju (förskollärare) jest raditi kao kvalificirana dadilja (barnskötare) određeni broj godina, a potom ući u profesiju po završetku skraćene verzije programa za učitelje u predškolskom obrazovanju, nakon validacije njihovog znanja i iskustva. Nekvalificirana osoba može početi raditi kao dadilja te poslije steći kvalifikaciju putem tečajeva za osposobljavanje na radnom mjestu koje mogu organizirati općine.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska) uvedeni su različiti programi osposobljavanja, ovisno o prethodnim kvalifikacijama i iskustvu kandidata, koji vode do Early Years Professional Status (EYPS), koji je od 2013. godine zamijenjen s Early Years Teacher Status (EYTS).

U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska), praktičari i pomoćni radnici mogu biti kvalificirani na temelju kvalifikacija koje se stječu na radnom mjestu (različite škotske strukovne kvalifikacije), a kojima se procjenjuju vještine i znanje koje ljudi moraju imati za učinkovito obavljanje svog posla.

U Norveškoj se kvalifikacija učitelja u predškolskom obrazovanju također može steći putem programa osposobljavanja na radnom mjestu na pola radnog vremena. Asistenti koji su radili u predškolskim centrima najmanje pet godina mogu dobiti srednjoškolsku svjedodžbu djelatnika za njegu djece ili voditelja u radu s mladima bez pohađanja srednje škole.

U Švicarskoj, ljudi stariji od 22 godine s najmanje dvije godine radnog iskustva u području POO-a mogu steći kvalifikaciju stručnjaka za njegu djece (u ustanovama za mlađu djecu) za dvije ili tri godine ili, alternativno, validacijom njihovih kompetencija.

• Studiji skraćenog trajanja

U Belgiji (Njemačka zajednica), ljudi koji nemaju diplomu iz predškolskog odgoja i obrazovanja mogu pohađati desetomjesečno osposobljavanje kako bi mogli skrbiti o mlađoj djeci u ustanovama POO-a (Kinderkrippe).

U Češkoj Republici, kraće studije za učitelja predškolskog odgoja i obrazovanja organiziraju srednje škole (više sekundarne, ne tercijarne razine) i sveučilišta u okviru programa cjeloživotnog učenja.

• Priznavanje formalnog i neformalnog učenja

U Češkoj Republici, do sada, samo dadilje (chůvy) mogu postati kvalificirane polaganjem ispita za stručnu kvalifikaciju koji provjerava njihove kompetencije vezane za posao stečene neformalnim i informalnim učenjem.

Na Malti, zaposlenici koji skrbe o djeci u Centrima za skrb o djeci i pružanje potpore obiteljima, mogu ući u profesiju nakon postupka validacije njihovog informalnog i neformalnog učenja.

OSOB LJE

107

• Posebni putovi za učitelje i nositelje diplome iz područja obrazovanja, humanističkih ili društvenih znanosti U Belgiji (Flamanska zajednica), sveučilišni prvostupnici drugih smjerova se mogu prijaviti za kratke programe koji vode do titule prvostupnika u predškolskom odgoju i obrazovanju. U nekim slučajevima moguće je oslobađanje od polaganja nekih predmeta na temelju priznavanja prethodnog učenja.

U Estoniji, kvalificirani nastavnici na drugim razinama obrazovanja mogu steći kvalifikaciju u POO-u putem posebnog modula obično 160 sati. Ovo osposobljavanje se obično nudi izvanredno.

U Latviji, osobe kvalificirane za učitelja razredne nastave u osnovnoškolskom obrazovanju mogu steći kvalifikaciju učitelja predškolskog odgoja i obrazovanja nakon 72 sata osposobljavanja na radnom mjestu.

U Litvi učitelji s diplomom preddiplomskog studija mogu steći dodatnu kvalifikaciju u POO-u putem posebnog modula (90 bodova) kojeg nude visoka učilišta.

U Sloveniji, osobe sa završenim diplomskih studijem koje žele postati učitelji u predškolskom odgoju i obrazovanju moraju završiti jednu godinu dodatnog studijskog programa iz predškolskog odgoja i obrazovanja (60 ECTS).

U Švedskoj, učitelji kvalificirani za poučavanje starijih dobnih skupina od onih u POO-u također se mogu zaposliti kao učitelji u predškolskom odgoju i obrazovanju i potom pohađati skraćenu verziju posebnog obrazovnog programa za predškolski odgoj i obrazovanje.

Slika E5: Alternativni putovi ka karijerama u POO-u, u ustanovama POO-a, 2012./13. g.

Alternativni putovi:

postoje

ne postoje


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „alternativni putovi“, vidi Pojmovnik.

NAJČEŠĆE STRUČNO OSOBLJE U POO-U SU PSIHOLOZI U ODGOJU I OBRAZOVANJU TE LOGOPEDI

Stručnjaci specijalizirani u određenim područjima kao što su govorna/jezična terapija, psihologija odgoja i obrazovanja, socijalni radnici, itd., zaposleni neposredno od strane Ustanova POO-a ili vanjske pomoćne službe, mogu pružiti jako učinkovitu pomoć obrazovnom osoblju kao i osoblju za njegu djece koji rade s djecom koja imaju poteškoća s učenjem ili kognitivnim razvojem.

Slika E6 pokazuje kako u gotovo svim europskim zemljama propisi obuhvaćaju usluge čitavog niza stručnjaka za potporu osoblju u POO-u. U većini zemalja, POO timovi dobivaju potporu od psihologa u odgoju i obrazovanju te logopeda, međutim, potpora stručnjaka specijaliziranih u poučavanju čitanja ili matematike je rijetka.

OSOB LJE

108

U više od dvije trećine proučavanih zemalja, druge vrste stručnjaka mogu pružati potporu osoblju u POO-u, uglavnom u ustanovama za stariju djecu. Uz logopede i psihologe, ustanove za stariju djecu često omogućavaju pristup predmetnim nastavnicima/pedagozima, socijalnim radnicima ili osoblju za posebne obrazovne potrebe (POP). S druge strane, ustanove za mlađu djecu obično dobivaju potporu od medicinskih ili zdravstvenih stručnjaka kao što su pedijatri, psihoterapeuti, psihomotorni terapeuti, nutricionisti, itd., koji pružaju potporu fizičkom razvoju djece.

Često, veličina ustanove ili broj djece s dodatnim obrazovnim potrebama određuje dostupnost stručnjaka. Primjerice, u Litvi, prisutnost stručne službe ovisi o broju djece s posebnim obrazovnim potrebama u POO ustanovi. Jedna ustanova POO-a može zapošljavati jednog logopeda ukoliko ima najmanje 25-30 djece kojima je potrebna pomoć. Gdje ne postoji mogućnost pružanja stručne pomoći u okviru Ustanove POO-a, ista se može pružiti od strane lokalne pedagoške/psihološke službe.

Dok u nekim zemljama stručni suradnici mogu biti izravno zaposleni u ustanovama POO-a, ostale zemlje pružaju mogućnost tima za potporu koji se sastoje od više različitih stručnjaka. Uglavnom, male ustanove POO-a surađuju s vanjskim stručnjacima. Ponekad ustanove POO-a mogu birati hoće li zaposliti stručnog suradnika ili povremeno koristiti stručnu potporu vanjskih službi. Obično vanjske službe za potporu imaju multidisciplinarne timove koji pružaju pomoć djetetu pojedinačno ili djeci u malim skupinama u svom sjedištu ili u prostorijama ustanove POO-a.

U Belgiji (Njemačka zajednica), psiho-medicinsko-socijalni centri koji zapošljavaju psihologe, medicinske sestre, liječnike i socijalne radnike pružaju pomoć djeci kojoj je potrebna psihička, emocionalna, kulturna ili mentalna potpora.

U Irskoj, timovi za ranu intervenciju uključuju logopede, fizioterapeute, psihoterapeute, socijalne radnike i ostale stručnjake.

U Luksemburgu, multidisciplinarni timovi koji uključuju radne terapeute i socijalne radnike, djeluju neposredno u ustanovama POO-a za stariju djecu.

U Mađarskoj su 2012. godine općinski centri za obrazovanje i profesionalnu orijentaciju (nevelési tanácsadó) dodijelili logopeda svakom vrtiću (óvoda) u skladu s njihovim potrebama. Od siječnja 2013. godine, središnja stručna pedagoška služba (pedagógiai szakszolgálat) postavlja dijagnoze i pruža potrebnu potporu starijoj djeci u svojim prostorijama. Međutim, ravnatelji ustanova mogu odlučiti zaposliti stručne suradnike kao stalne članove osoblja u POO-u.

U Sloveniji, sve javne i subvencionirane ustanove imaju internu vrtićku savjetodavnu službu. Dječji vrtići s 30 ili više skupina imaju pravo na stalno zaposlenog savjetnika dok manje vrtićke ustanove imaju pravo na savjetodavne usluge određeni dio radno vremena. Razni stručnjaci kao što su psiholozi, defektolozi, stručnjaci za rehablitaciju, socijalni radnici, itd., mogu biti zaposleni kao savjetnici u ovim službama.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska), od pružatelja usluga odgoja i obrazovanja u ranoj dobi se očekuje suradnja s agencijama za potporu, koje mogu uključivati medicinske službe, učitelje, psihologe u odgoju i obrazovanju, osoblje za potporu u učenju te socijalne radnike.

Posebnu potporu mogu pružati već zaposleni i osposobljeni djelatnici POO-a. Primjerice, u Njemačkoj, program pod nazivom Inicijative ranih mogućnosti (Offensive Frühe Chancen), koji je pokrenut na središnjoj razini, omogućava dodatno financiranje za posebno osposobljeno osoblje za jezičnu potporu (Sprachexperten).

U Finskoj, Švedskoj i Norveškoj, središnji propisi ne navode koji stručni suradnici trebaju biti dostupni (osim u slučaju učitelja koji rade s djecom s posebnim potrebama u vrtićima u Finskoj), ali spominju kako djeca s posebnim potrebama moraju dobiti potporu koja im je potrebna.

U Finskoj, potreba sa suradnjom između stručnjaka različitih specijalizacija na lokalnoj razini naglašena je u službenim dokumentima za vrtićki i predškolski odgoj i obrazovanje.

U Norveškoj, ustanove POO-a surađuju sa Pedagoško-psihološkom savjetodavnom službom koja pruža pomoć u posebnom obrazovanju. Uloga ove službe je procijeniti situaciju i dati pismene preporuke POO osoblju o tome kakav oblik pomoći je potreban pojedinom djetetu i kako će mu tu pomoć pružiti. Na temelju ovih preporuka, općina može Ustanovama POO-a omogućiti dodatne specijalizirane „pedagoge“.

OSOB LJE

109

U zemljama gdje pristup stručnim suradnicima nije reguliran na središnjoj razini i pružanje njihovih usluga nije obvezno, omogućavanje usluga stručnih suradnika obično ovisi o nahođenju pružatelja usluga POO-a. Obično je zapošljavanje potrebnog osoblja odgovornost ravnatelja ustanova POO-a.

Slika E6: Stručni suradnici koji pružaju potporu zaposlenicima ustanova POO-a, kako je navedeno u propisima/preporukama na središnjoj razini, 2012./13. g.

Logopedi

Psiholozi u odgoju i obrazovanju

Stručnjaci za čitanje

Stručnjaci za matematiku

Posebne obrazovne potrebe

Ostale struke

Lijevo Mlađa djeca

Desno Starija djeca

Stručni suradnici postoje u svim vrstama ustanova

Stručni suradnici postoje u nekim vrstama ustanova

Odluka se donosi na lokalnoj/institucional-noj razini



Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE fr) i Francuska: „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na radne terapeute. Belgija (BE de), Irska, Luksemburg, Mađarska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina (SCT): „Ostale struke“ se odnosi na multidisciplinarne timove (detalje vidi u tekstu). Češka Republika, Rumunjska i Slovačka: Potpora za posebne obrazovne potrebe namijenjena je i romskoj djeci. Njemačka: Neke Länder imaju propise koji se odnose na defektologe. Estonija i Litva: „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na socijalne pedagoge. Grčka: Samo predškole (nipiagogeio) pružaju usluge logopeda i stručnjaka za poučavanje čitanja. „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na socijalne radnike (nisu dostupni u predškoli). Španjolska: Slika prikazuje situaciju u većini regija. Hrvatska: „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na pedagoge. Italija: Situacija se može razlikovati u regijama. Latvija: Prisutnost stručnih suradnika u ustanovama ovisi o financijskim sredstvima općina. „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na učitelje glazbenog odgoja. Mogu biti uključeni i učitelji tjelesno-zdravstvene kulture kao i latvijski učitelji u ustanovama za etničke manjine. Malta: Slika se odnosi na javne ustanove za mlađu djecu te javne i crkvene predškolske ustanove za stariju djecu. Austrija: Nema propisa na središnjoj razini. Međutim, sve pokrajine imaju propise za posebne obrazovne potrebe. Portugal: „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na predmetne nastavnike iz područja ekologije, primjenjene umjetnosti, glazbe i obrazovnih znanosti. Finska, Švedska i Norveška: Propisi na središnjoj razini usredotočeni su na pravo svakog pojedinog učenika na individualnu potporu, a ne na vrstu stručnjaka (osim u slučaju učitelja specijaliziranih za posebne obrazovne potrebe u vrtićima u Finskoj). Odluke o stručnim suradnicima se donose na lokalnoj razini. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Stručnjaci za poučavanje čitanja i matematike dostupni su u centrima koji se nalaze pri školama. Lihtenštajn: „Ostale struke“ se odnosi na učitelje njemačkog jezika (kao drugog jezika). Švicarska: „Ostale struke“ se uglavnom odnosi na stručnjake za radnu terapiju te stručnjake za poučavanje učenika materinjem jeziku.

OSOB LJE

110

RAVNATELJI USTANOVA POO-A SU UGLAVNOM OBRAZOVANI DO PREDDIPLOMSKE RAZINE

Dobro rukovođenje ustanovama važno je za visokokvalitetan POO. Ravnatelji ustanova POO-a se suočavaju s mnogim zadaćama, oni nisu zaduženi samo za organizaciju nastave nego moraju upravljati i financijskim i ljudskim resursima.

U gotovo svim europskim zemljama, minimalna razina kvalifikacija potrebnih za ravnatelje Ustanova POO-a je ista kao i za obrazovno osoblje/osoblje za njegu djece (vidi Sliku E2). U nekoliko zemalja, potrebna razina je viša – obično je visokoškolska (tercijarna) kvalifikacija preduvjet za ravnatelje, češće nego razine ISCED 3/ISCED 4.

U većini zemalja, ravnatelji Ustanova POO-a moraju imati diplomu preddiplomskog studija. U nekim drugima, službeno je potrebna diplomska razina kvalifikacije za rukovodeći položaj. Ovo je slučaj u Portugalu i Islandu, u ustanovama za stariju djecu u Francuskoj i Italiji te u ustanovama za mlađu djecu u Belgiji (Njemačka zajednica).

U dvanaest zemalja, minimalna potrebna početna kvalifikacija za ravnatelje ustanova POO-a je sekundarna ili postsekundarna, ne tercijarna razina. Ovo je češće slučaj u ustanovama za mlađu djecu (Italija, Luksemburg, Mađarska, Malta, Poljska, Lihtenštajn i Švicarska). Međutim, u Češkoj Republici, Njemačkoj i Austriji se primjenjuje u ustanovama za mlađu i stariju djecu.

U četiri europske zemlje (Danska, Irska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina – Engleska, Wales i Sjeverna Irska), propisi ne navode službene uvjete za početnu kvalifikaciju ravnatelja u POO-u. Ovo je također slučaj u Slovačkoj u ustanovama za mlađu djecu. Međutim, Danska i Švedska imaju formalne uvjete po pitanju kompetencija za ovo radno mjesto: u Danskoj zakon kaže kako tijela lokalne vlasti moraju osigurati da POO osoblje ima potrebne kompetencije za obavljanje ovog posla. U Švedskoj, samo netko tko je usvojio odgovarajuće vještine i kompetencije kroz osposobljavanje i iskustvo može biti imenovan ravanateljem.

Napomene za pojedine zemlje (Slika E7) Belgija (BE fr): Slika se odnosi samo na javne i subvencionirane ustanove. Belgija (BE de): Iznimno, nadležno ministarstvo može prihvatiti alternativne kvalifikacije za ravnatelja ustanova POO-a za mlađu djecu na temelju relevantnog iskustva ili posebnog osposobljavanja. Belgija (BE nl): U privatnim ustanovama nije potrebna formalna kvalifikacija za položaj ravnatelja. Njemačka: Minimalna potrebna razina kvalifikacija za ravnatelja je razina ISCED 4, ali neke ustanove POO-a zapošljavaju pedagoge/pedagoge u predškolskom odgoju/socijalne pedagoge s preddiplomskom i diplomskom razinom obrazovanja, kao ravnatelje. Estonija: Slika se odnosi samo na predškolske ustanove (koolieelne lasteasutus). U službama za skrb o djeci (lapsehoiuteenus), minimalna potrebna razina obrazovanja je razina ISCED 3. Italija: Minimalna razina kvalifikacija za ravnatelje ustanova za mlađu djecu je određena na regionalnoj razini (od ISCED 3 do ISCED 5 diplomske razine). Luksemburg: Slika se odnosi samo na POO službe za djecu mlađu od 3 godine (services d'éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés). Za ravnatelja Ustanove POO-a s 40 ili više djece, potrebna je kvalifikacija na razini ISCED 4. Ustanove za stariju djecu djeluju pod nadležnošću inspektora kao u osnovnim školama. Poljska: Predškolom (oddziały przedszkolne) upravlja ravnatelj osnovne škole. Slovenija: Neke ustanove POO-a zapošljavaju savjetnike kao ravnatelje, u tom je slučaju minimalna potrebna kvalifikacija na diplomskoj razini. Švicarska: Slika prikazuje situaciju u većini kantona.

OSOB LJE

111

Slika E7: Minimalna potrebna razina kvalifikacija za radno mjesto ravnatelja Ustanova POO-a, 2012./13. g.


Diplomska razina (ISCED 5)

Preddiplomska razina (ISCED 5)

Sekundarna razina (ISCED 3) ili postsekundarna, ne tercijarna razina (ISCED 4)

Nije potrebna formalna kvalifikacija


Izvor: Eurydice.


Diplomska razina (ISCED 5)

Preddiplomska razina (ISCED 5)

Sekundarna razina (ISCED 3) ili postsekundarna, ne tercijarna razina (ISCED 4)

Nije potrebna formalna kvalifikacija


Izvor: Eurydice.


OSOB LJE

112

U GOTOVO SVIM EUROPSKIM ZEMLJAMA, RAVNATELJI USTANOVA ZA STARIJU DJECU MORAJU PROĆI POSEBNO OSPOSOBLJAVANJE I IMATI RADNO ISKUSTVO U STRUCI

Radno opterećenje ravnatelja ustanova POO-a često uključuje mnoge različite zadatke kao što su planiranje i organiziranje aktivnosti učenja i poučavanja, upravljanje financijskim i ljudskim resursima, bavljenje logistikom, itd. Stoga se prilikom odabira kandidata za ravnatelja u gotovo svim europskim zemljama uz početnu kvalifikaciju uzimaju u obzir i mnogi drugi kriteriji.

U većini zemalja, radno iskustvu u POO-u je osnovni preduvjet za položaj ravanatelja u ustanovama POO-a za stariju i mlađu djecu. Potrebno minimalno razdoblje je obično između dvije i pet godina. Kreće se od dvije godine u Njemačkoj, Latviji i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), preko sedam, osam godina u Francuskoj zajednici u Belgiji (za ravnatelje ustanova za stariju djecu) do deset godina na Cipru. U Grčkoj (u ustanovama vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos), Portugalu, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska), Islandu i Švicarskoj, radno iskustvo je potrebno, ali duljina istog nije određena. Ovo je slučaj i na Malti, ali samo za ravnatelje ustanova za mlađu djecu.

U gotovo polovici zemalja, kandidati za mjesto ravanatelja ustanova POO-a za stariju djecu moraju proći posebno osposobljavanje uz potrebno radno iskustvo. Suprotno tome, ovaj uvjet nije toliko uobičajen za ravnatelje ustanova za mlađu djecu i primjenjuje se samo u jednoj trećini zemalja. U Švedskoj jse program osposobljavanja za ravnatelje preporuča, ali nije obvezan.

Trajanje, organizacija i sadržaj osposobljavanja za ravnatelje se razlikuju. Obično su moduli osposobljavanja usredotočeni na organizaciju, planiranje i upravljanje školama uključujući upravljanje financijama i ljudima, zakonodavstvo vezano za odgoj i obrazovanje, komunikaciju i strategije timskog rada. Uglavnom imaju za cilj razviti vještine rukovođenja, donošenja odluka te komunikacijske vještine budućih ravnatelja.

U nekim zemljama, programi osposobljavanja za ravnatelja sastoje se od teoretskih i praktičnih dijelova. U Španjolskoj, programi osposobljavanja obično uključuju 100 sati teorije te šest mjeseci prakse. Kandidati mogu biti imenovani ravnateljima samo ukoliko su prošli završno vrednovanje. U Poljskoj, posebni tečaj za osposobljavanje ravnatelja ustanova za mlađu djecu traje 280 sati, od kojih 80 sati otpada na praksu.

Samo u Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) budući ravnatelji svih ustanova POO-a moraju zadovoljiti sva tri uvjeta: radno iskustvo u struci, iskustvo u administraciji te posebno osposobljavanje za ravnatelje. U Bugarskoj, Češkoj Republici (samo javne ustanove), Malti, Poljskoj i Rumunjskoj, ovo se odnosi samo na ustanove za stariju djecu.

U Latviji, Litvi i Rumunjskoj (u ustanovama za mlađu djecu), kandidati koji se natječu za mjesto ravnatelja moraju priložiti dokaze o radnom iskustvu u struci kao i iskustvu u administraciji. U Latviji se obično traži dvogodišnje iskustvo u administraciji. U Litvi se, uz radno iskustvo u struci, se izričito zahtijeva jednogodišnje iskustvo u upravljanju ljudskim resursima, kao i kompetencije u rukovođenju, informacijskim tehnologijama te jezične kompetencije.

U Belgiji (Flamanska zajednica), Norveškoj i Turskoj, ravnatelji ustanova POO-a moraju imati samo minimalnu razinu kvalifikacija. Ovo je također slučaj u Belgiji (Francuska i Njemačka zajednica), Bugarskoj, Češkoj Republici i Italiji, ali samo u ustanovama za mlađu djecu. U Finskoj je za ravnatelja vrtićkog centra potrebna kvalifikacija odgojitelja u dječjem vrtiću, ali je potrebno i demonstrirati vještine rukovođenja. Zakonom nije određeno kako te vještine moraju biti stečene ni kako ih se ocjenjuje (lokalna autonomija).

U nekim se zemljama primjenjuju jedan ili dva dodatne uvjeta. Tako u Španjolskoj, uz radno iskustvo u struci i posebno osposobljavanje za ravnatelja, budući ravnatelji moraju preuzeti i jedan projekt

OSOB LJE

113

upravljanja. U nekim autonomnim pokrajinama, tijela nadležna za obrazovanje mogu dodati još uvjeta, primjerice, u pogledu jezičnih kompetencija. U Sloveniji za imenovanje na položaj ravnatelja u javnim i subvencioniranim ustanovama osoba prethodno mora biti promovirana u zvanje savjetodavca (svetovalec) ili savjetnika (svetnik) ili mora biti mentor (mentor) u razdoblju od pet godina prije imenovanja.

Slika E8: Dodatni uvjeti za radno mjesto ravnatelja u Ustanovama POO-a, kako je navedeno u preporukama na središnjoj razini, 2012./13. g.


A = Osposobljavanje za ravnatelja

B = Radno iskustvo u POO-u

C = Iskustvo u administraciji

A + B + C

Samo minimalna razina kvalifikacije u POO-u

Nije potrebno iskustvo ni formalna kvalifikacija


Izvor: Eurydice.


A = Osposobljavanje za ravnatelja

B = Radno iskustvo u POO-u

C = Iskustvo u administraciji

A + B + C

Samo minimalna razina kvalifikacije u POO-u

Nije potrebno iskustvo ni formalna kvalifikacija


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definicije pojmova „radno iskustvo u POO-u“, „iskustvo u administraciji“, „posebno osposobljavanje ravnatelja“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

OSOB LJE

114

Minimalni broj godina radnog iskustva u POO-u koji je potreban za radno mjesto ravnatelja Ustanova POO-a, 2012./13. g. Ustanove za mlađu djecu

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU Trajanje 2* 4 5 3 5 10 2 3 5 5

MT AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS TR LI NO CH Trajanje 2-5* 2-5 2-3 5 2 5

Ustanove za stariju djecu

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR HR IT CY LV LT LU HU Trajanje 7-8 3 3 2* 4 5 3 5 5 10 2 3 na 5

MT AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS TR LI NO CH Trajanje 10 2-5* 5 5 5 5 2 5

Radno iskustvo nije potrebno Min. broj godina nije određen * Ovisi o regijama/Länder

Zemlje zahtijevaju minimalno razdoblje obveznog osposobljavanja prije ili nakon imenovanja na položaj ravnatelja u Ustanovama POO-a, 2012./13. g. Ustanove za mlađu djecu


Trajanje * 160 h 100

h

MT AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS TR LI NO CH

Trajanje : 160* šk. sati

280 h 144

h 60 ECTS : *

Ustanove za stariju djecu


Trajanje 120-140 h

150 h : 100-350

h * 160 h 100

sati 4* mjeseci

160 h na 360

h

MT AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS TR LI NO CH

Trajanje 60 ECTS

160* šk. sati : 60

h 144

h 160-200

h 60 ECTS : *

Nije potrebno osposobljavanje ravnatelja * Ovisi o regijama/Länder : Podaci o trajanju nisu

dostupni


Napomene za pojedine zemlje Estonija: Slika se odnosi na predškolske ustanove (koolieelne lasteasutus). Za položaj ravnatelja u službama za skrb o djeci (lapsehoiuteenus), potrebna je samo minimalna razina kvalifikacije POO-a. Grčka: Slika se odnosi na dječje vrtićke centre (vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos). Za imenovanje na položaj ravnatelja u predškoli (nipiagogeio), uz radno iskustvo u struci i iskustvo u administraciji potrebno je proći osposobljavanje. Španjolska: Slika predstavlja samo javne ustanove. U ustanovama za mlađu djecu, autonomne zajednice mogu ukinuti bilo koji od uvjeta. Francuska: Radno iskustvo u struci nije potrebno za nositelje doktorata iz područja medicine (docteur en médecine). Luksemburg: Ustanove za stariju djecu djeluju pod nadležnošću inspektora kao i u osnovnim školama. Mađarska: Ravnatelji ustanova za mlađu djecu moraju položiti državni ispit iz socijalnih pitanja u roku od dvije godine od imenovanja na dužnost. Malta: Javne ustanove za stariju djecu (kindergarten centres) integrirane su u osnovne škole i njima rukovode ravnatelji škola. Poljska: Predškolom (oddział przedszkolny) upravljaju ravnatelji osnovnih škola. Portugal: Javne Ustanove POO-a za stariju djecu (jardins de infância) integrirane su u školske klastere i njima upravljaju ravnatelji škola. Minimalan broj godina (dvije) je određen samo za privatne ustanove za stariju djecu. Slovenija: Potrebno iskustvo nije nužno povezano s POO-om.

OSOB LJE

115

Finska: Slika prikazuje samo situaciju ravnatelja u vrtićkim centrima (päiväkoti/daghem), koji moraju imati odgovarajuće rukovoditeljske vještine, uz početnu kvalifikaciju. Za predškolu (esiopetus/förskoleundervisning), ravnatelji moraju imati odgovarajuće radno iskustvo te dobro poznavati upravljanja u obrazovanju ili uz nastavničke kvalifikacije moraju imati i Certifikat iz upravljanja obrazovanjem. Švedska: Zakon o obrazovanju predviđa da ravnatelji moraju steći pedagoški uvid kroz osposobljavanje i iskustvo. Nacionalni program osposobljavanja za upravljanje školama (Rektorsprogrammet) se preporuča, ali nije obvezan za ravnatelje predškolskih centara. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Za ustanove za stariju djecu, Slika prikazuje situaciju u vrtićkim centrima za stariju djecu i u predškoli. Kada je predškola integrirana (3-5 godina) u osnovne škole, istima upravlja ravnatelj škole. Nacionalna stručna kvalifikacija za upravljanje integriranim centrima dostupna je ravnateljima koji rade u vrtićkim centrima (0-5 godina), ali nije obvezna. U Engleskoj, ovaj je program prestao djelovati u lipnju 2014. godine. Stručna kvalifikacija za upravljanje u Sjevernoj Irskoj je preporučljiva za ravnatelje osnovnih škola. Novi ravnatelji, koji su imenovani po prvi put, bi trebali steći kvalifikaciju putem Programa za stjecanje kvalifikacije već zaposlenih ravnatelja, iako program nije obvezan. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Postoji čitav niz programa osposobljavanja za ravnatelje, od kojih su neki poslijediplomske kvalifikacije. Turska: Od 2013./14. g., ravnatelji ustanova za mlađu djecu moraju imati barem tri godine iskustva u POO-u, kao i iskustvo u administraciji. Za ustanove za stariju djecu, Slika prikazuje situaciju za ravnatelje dječjih vrtića (bağımsız ana okulu). Ista reforma se odnosi na njih od 2013./14. g. Predškola (anasınıflar) nije prikazana. Ona je integrirana u osnovne škole i njome upravljaju ravnatelji škola.

RAVNATELJI USTANOVA POO-A SU OBIČNO UKLJUČENI U OBRAZOVNE AKTIVNOSTI

U gotovo svim europskim zemljama, uz obavljanje rukovodećih i administrativnih zadaća, ravnatelji ustanova POO-a su donekle uključeni u pedagoške i obrazovne aktivnosti. Uglavnom ne postoje strogi propisi o uključenosti ravnatelja u pedagoške/obrazovne aktivnosti, postoje samo opći okviri. Uloga i određene odgovornosti ravnatelja u POO-u su obično definirane na lokalnoj ili institucionalnoj razini.

Slika E9: Uključenost ravnatelja ustanova POO-a u pedagoške/obrazovne aktivnosti, 2012./13. g.

Uključeni u ustanovama za mlađu i stariju djecu

Uključeni u samo ustanovama za mlađu djecu

Uključeni ustanovama za stariju djecu (podaci nisu dostupni o ustanovama za mlađu djecu)

Nisu uključeni

Odluka se donosi na lokalnoj razini


Izvor: Eurydice. Objašnjenje Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje

Belgija (BE de): Obično ravnatelji ustanova za stariju djecu (kindergarten) nisu uključeni u pedagoško-obrazovne aktivnosti. Ukoliko ustanova ima manje od 180 djece, ravnatelj obavlja i učiteljske poslove. Belgija (BE nl): Za mlađu djecu, Slika se odnosi na javne ustanove. U privatnim ustanovama, ravnatelji mogu biti uključeni u pedagoške/obrazovne aktivnosti. Danska: Neke ustanove imaju administrativne i pedagoške rukovoditelje. Obično administrativni rukovoditelji nisu uključeni u obrazovne procese.

OSOB LJE

116

Luksemburg: Slika se odnosi samo na ustanove za mlađu djecu (service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés). Za ustanove za stariju djecu su odgovorni inspektori kao i u osnovnim školama. Poljska: Kadgod su ustanove za mlađu djecu spojene u klastere, ravnatelji ne rade neposredno s djecom. Rumunjska: U ustanovama za mlađu djecu, ravnatelji nemaju obvezu biti uključeni u obrazovne/pedagoške aktivnosti, ali mogu, ovisno o njihovom obrazovanju. Slovenija: Samo ravnatelji ustanova s 13 ili manje skupina djece (odnosno, oko 7%) su uključeni u obrazovne aktivnosti.

U nekoliko zemalja, ravnatelji ustanova POO-a nikad nisu uključeni u obrazovne aktivnosti, odnosno u baltičkim zemljama i Belgiji (Flamanska zajednica), Hrvatskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska). U četiri zemlje, pedagoška uloga ravnatelje je ograničena na Ustanove POO-a za mlađu djecu: Belgija (Francuska zajednica), Italija, Luksemburg i Malta. U Slovačkoj, ravnatelji Ustanova POO-a obavljaju aktivnosti poučavanja, u prosjeku 12-23 sata tjedno, ostatak radnog vremena su posvećeni rukovoditeljskim obvezama.

Veličina ustanova je obično glavni čimbenik koji određuje hoće li ravnatelji biti uključeni u pedagoške/obrazovne aktivnosti u Belgiji (Njemačka zajednica), Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj (u ustanovama za stariju djecu), Austriji, Sloveniji i Slovačkoj. Ravnatelji manjih ustanova su češće uključeni u svakodnevni rad s djecom. Primjerice, u Austriji (Koruška Land), ravnatelji ustanova s 1-2 skupine uglavnom provode dva sata tjedno obavljajući administrativne poslove, dok u ustanovama s 3-4 skupine provode tri sata obavljajući ovo poslove. Ostatak njihovog radnog opterećenja čine uobičajene aktivnosti poučavanja u vrtiću. U nekim ustanovama s više od četiri skupine djece, ravnatelji mogu obavljati samo rukovoditeljske/administrativne poslove, ali moraju biti zamjena za osoblje na bolovanju. U Sloveniji su samo ravnatelji ustanova s 13 ili manje skupina djece (odnosno, oko 7%) uključeni u obrazovne aktivnosti.

117

N A S T A V N I P R O C E S I

DIO I – OBRAZOVNI SADRŽAJ, PRISTUPI I OCJENJIVANJE

Nakon proučavanja organizacije, financiranja te osoblja u predškolskom odgoju i obrazovanju u europskim zemljama, ovo poglavlje je usmjereno na temeljne procese koji se odvijaju u POO-u. Učinkovitost procesa poučavanja i učenja uvelike određuje kvalitetu POO-a. Prikladne nastavne metode, aktivnosti učenja temeljene na dobro definiranim ciljevima, dobra komunikacija djece i osoblja, redovito ocjenjivanje napretka prema željenim ishodima učenja, kao i uključenost dionika poput roditelja i lokalne zajednice, zajedno doprinose pružanju visokokvalitetnih usluga POO-a (vidi EACEA/Eurydice, 2009. g.).

Poglavlje prvo proučava jesu li zemlje izdale službene dokumente koji određuju koja bi trebala biti obrazovna komponenta POO-a te koje dobne skupine bi trebala obuhvaćati. Proučavaju se ciljevi, obrazovni sadržaji i pristupi poučavanju, kako je preporučeno u ovim dokumentima. Također se postavlja pitanje ocjenjuju li se djeca u svrhu utvrđivanja napretka prema željenim ishodima učenja.

Drugi dio je usmjeren na mjere kojima se olakšava prijelaz između dvije različite faze POO-a, kao i između POO-a i osnovnoškolskog obrazovanja. U njemu se govori o upisu u osnovne škole te ulozi ključnih sudionika u tom postupku. Na kraju, poglavlje proučava partnerstva uspostavljena od strane pružatelja POO-a s roditeljima i širom zajednicom. Također istražuje vrste potpora koje su dostupne roditeljima u okviru U ustanova POO-a.

MNOGE EUROPSKE ZEMLJE NEMAJU SLUŽBENE DOKUMENTE KOJIMA SE USMJERAVA PRUŽATELJE POO-A ZA MLAĐU DJECU

Otkad je postalo sve više prihvaćeno da je obrazovanje u ranim godinama osnova za učenje tijekom života, vlasti sve veću pozornost daju POO-u pa mnoge europske zemlje sada izdaju službene dokumente za ovu fazu obrazovanja. Međutim, svaka obrazovna komponenta uglavnom je ograničena na stariju djecu u dobi prije polaska u školu. Za mlađu djecu, smjernice koje se odnose na kognitivne i intelektualne potrebe djece su manje vidljive, a u mnogim zemljama naglasak je stavljen na element skrbi o djeci.

Pojam „službeni dokumenti“ obuhvaća različite službene pristupe koji usmjeravaju i vode pružatelje POO-a u različitim zemljama. U tom pogledu, službeni dokumenti uključuju nešto ili sve od sljedećeg: sadržaj učenja, ciljeve i ishode, razine postignuća kao i smjernice za pedgoške pristupe, aktivnosti učenja i metode ocjenjivanja. Ovo poglavlje proučava nude li službeni dokumenti smjernice kojima se pokrivaju potrebe djece za obrazovanjem i skrbi.

Oblici službenih dokumenata za POO se značajno razlikuju među zemljama. Ti dokumenti negdje mogu biti ugrađeni u zakonodavstvo kao dio obrazovnog programa (npr. u Estoniji, Španjolskoj, Francuskoj i Sloveniji), a drugdje mogu biti izdani kao referentni okvir za vještine (npr. socle de competences za écoles maternelles u Belgiji (Francuska zajednica)), obrazovni planovi i planovi za skrb o djeci (npr. u različitim njemačkim Länderima), obrazovni standardi (npr. u Irskoj i Malti), kriteriji za razvoj loklalnih kurikuluma (npr. u Litvi) ili praktične smjernice za praktičare u POO-u (npr. za crèches u Belgiji (Francuska zajednica)).

NAST AV NI P RO CES I

118

Ovisno o tome koliko su formalni ili obvezujući, službeni dokumenti omogućavaju različite stupnjeve fleksibilnosti u pogledu načina na koji se primjenjuju u ustanovama POO-a. Može postojati više dokumenata koji se primjenjuje na određeno razdoblje obrazovanja u određenoj zemlji ili regiji unutar iste zemlje, ali svi doprinose uspostavljanju osnovnog okvira unutar kojeg osoblje u POO-u mora (ili koji se savjetuje, u slučajevima gdje ne postoje obvezni uvjeti) razviti vlastitu praksu kako bi zadovoljili potrebe djece.

U otprilike polovici zemalja, obrazovna komponenta POO-a, kako je navedeno u službenim dokumentima, obuhvaća djecu svih dobnih skupina na ovoj razini obrazovanja, dok je u preostaloj polovici zemalja obrazovna komponenta usmjerena samo na stariju djecu. Tamo gdje postoje jedinstveni sustavi s ustanovama namijenjenim svim dobnim skupinama do školske dobi, obrazovni element službenih dokumenata se također primjenjuje na sve dobne skupine. Uistinu, u tim zemljama, tijela nadležna za obrazovanje uključena su u razvoj programa u jedinstvenim ustanovama i, štoviše, isti uvjeti po pitanju kvalifikacija se primjenjuju na svo osoblje u POO-u koje radi s djecom, neovisno o dobi djece (vidi Slike B1 i E2). Ovo je slučaj u nordijskim i baltičkim zemljama, Hrvatskoj i Sloveniji te, također, u Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska i Škotska) koje obje imaju podijeljene (odvojene ustanove za svaku dobnu skupinu) i jedinstvene sustave.

Mnoge zemlje s podijeljenim sustavom POO su odredile obrazovni okvir samo za stariju djecu. Ovo je slučaj u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), Bugarskoj, Češkoj Republici, Italiji, Francuskoj, Cipru, Luksemburgu, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj, Lihtenštajnu i Švicarskoj. To se može objasniti prethodno istaknutom činjenicom kako prva faza POO-a za mlađu djecu u ovim zemljama ima pristup koji je više orijentiran na skrb o djeci, dok je druga faza za stariju djecu više usmjerena na obrazovanje (vidi Sliku B1). Unatoč tome, neke zemlje s podijeljenim sustavom također imaju službeni okvir za mlađu i stariju djecu koji je naveden u službenim dokumentima za mlađu i stariju djecu (kao npr. u Irskoj) i/ili posebnim dokumentima za mlađu i stariju djecu (npr. u Belgiji (Francuska zajednica), Grčkoj, Španjolskoj, Malti, Mađarskoj, Rumunjskoj i Turskoj).

Važno je napomenuti da u nekoliko europskih zemalja središnji službeni dokumenti sadrže opća načela i ciljeve POO-a, a isti mogu služiti kao osnova za službene dokumente koji se izdaju na regionalnoj ili lokalnoj razini. Stoga, u federalnim sustavima gdje postoji značajna regionalna autonomija, kao što je slučaj u Njemačkoj i Španjolskoj, nadležna tijela za obrazovanje u Länder i autonomnim pokrajinama su odgovorna za donošenje detaljnijih studijskih programa za POO koji sadrže ciljeve, sadržaje i metode ocjenjivanja, itd. U nekim drugim zemljama (npr. Estonija, Danska, Litva (prije skupina predškole), Švedska i Finska), smjernice i načela utvrđena u nacionalnom okviru daju referentnu točku za stvaranje lokalnih kurikuluma na razini općina ili unutar ustanova POO-a.

U nekoliko obrazovnih sustava gdje se službeni dokumenti ne odnose na mlađu djecu, Ustanove POO-a moraju sastaviti svoj obrazovni plan i plan za skrb o djeci kako bi mogle biti akreditirane. Ustanove, primjerice, moraju okvirno sastavitinjihove predložene sociopedagoške aktivnosti, odgoj i obrazovanje te potporu koje pružaju djecu, kao i podatke o suradnji s roditeljima. Ovo je, primejrice, slučaj u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica) i Švicarskoj.

Među zemljama gdje postoji pružanje usluga POO-a u kući, manje od polovice je izdalo službene dokumente za ovu vrstu POO-a. Međutim, u zemljama gdje pružanje usluga POO-a u kući čini značajan dio POO sektora (vidi Sliku B2), službeni dokumenti se odnose na pružanje usluga u kući kao i na usluge u ustanovama (osim u Belgiji (Njemačka zajednica) i Francuskoj). U nekim slučajevima (npr. Danska, Njemačka, Irska, Mađarska, Finska, Ujedinjena Kraljevina (Engleska i Škotska) i Norveška) ovi dokumenti obuhvaćaju sve dobne skupine koje pohađaju POO, dok se u nekim drugim odnose samo na stariju djecu (npr. u Ujedinjenoj Kraljevini (Wales i Sjeverna Irska)). Suprotno tome, na Malti se ovi dokumenti odnose samo na mlađu djecu jer je pružanje usluga POO-a

D IO I – OB RAZO VN I SA DRŽ AJ , PR IST UP I I O CJE NJ IVA NJE

119

u kući namijenjeno samo djeci do tri godine. Druge zemlje navode samo opće ciljeve za POO u kući (vidi Sliku F2) ili imaju službene dokumente koji sadrže smjernice za ovaj način pružanja usluga.

Slika F1: Davanje obrazovnih smjernica u službenim dokumentima na središnjoj razini za pružanje usluga POO-a u ustanovama i u kući, 2012./13. g.

Slika F1a: POO u ustanovama

Obrazovne smjernice za mlađu i stariju djecu

Obrazovne smjernice koje se odnose samo na stariju djecu


Izvor: Eurydice.

Slika F1b: POO u kući

Obrazovne smjernice

Obrazovne smjernice ne postoje

Nema zakonski reguliranog pružanja usluga POO-a u kući


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „službeni dokumenti“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Službeni dokumenti za mlađu djecu se odnose samo na javne ustanove. Švicarska: Većina kantona zahtijeva od ustanova POO-a izradu plana obrazovanja i skrbi o djeci kao osnovni preduvjet odobrenja/akreditacije.


120

POO JE UVELIKE USREDOTOČEN NA OSOBNI, EMOCIONALNI, SOCIJALNI I JEZIČNI RAZVOJ DJECE

Kao što je ranije spomenuto, sve europske zemlje su izdale službene dokumente za barem jednu fazu ranog obrazovanja kojima obuhvaćaju obrazovnu komponetnu te komponetnu skrbi o djeci. Najčešći elementi koji se odnose na obrazovne potrebe djece, a koji su definirani u ovim dokumentima, su ciljevi učenja i očekivani ishodi djece u pogledu njihovog napretka i razvoja. Ciljevi i ishodi se obično prenose u područja učenja ili aktivnosti koje će se odvijati u ustanovama POO-a.

U skladu s dobi na koju se službeni dokumenti odnose (vidi Sliku F1), ciljevi učenja, ishodi i/ili aktivnosti navedene u službenim dokumentima obično su usmjereni na određenu dobnu skupinu. Drugim riječima, od djece se može očekivati da ih usvoje do kraja određene faze POO-a. Stoga je 20 zemalja (onoliko koliko ih ima jedinstvene sustave) odredilo ciljeve učenja, ishode i/ili aktivnosti za čitavo razdoblje POO-a. U nekim slučajevima, ciljevi i ishodi su definirani i opisani godinu po godinu, kao primjerice na Malti. Službeni dokumenti mogu također određivati ishode koje djeca trebaju usvojiti do kraja POO-a, prije polaska u osnovnu školu (primjerice, u Estoniji). Ovo polazi od pretpostavke da je čitavo razdoblje POO-a osmišljeno i provodi se na takav način da bi bilo omogućeno postizanje ovih središnjih ciljeva. U ostalih 15 zemalja (koje imaju podijeljeni sustav POO-a), posebni ciljevi su određeni za stariju djecu dok se za mlađu djecu određuju samo opći ciljevi.

Sve europske zemlje, bez iznimke, navode ciljeve koji se odnose na osobni, emocionalni i socijalni razvoj, kao i jezične i komunikacijske vještine koje trebaju biti obuhvaćene tijekom POO-a. Fizički razvoj, kao i zdravstveni odgoj uključeni su svugdje, osim u Hrvatskoj. Posebno su naglašeni razvoj umjetničkih vještina i razumijevanje svijeta u većini zemalja za mlađu i stariju djecu.

Čitalačka pismenost te numeričko i logičko razmišljanje su često namijenjeni starijoj djeci. Isto vrijedi i za prilagodbu na školu. U Litvi, Finskoj i Švedskoj, ovaj cilj se odnosi samo na djecu u dobi od šest do sedam godina u predškoli, prije polaska u osnovnu školu.

Od ciljeva učenja/aktivnosti u POO-u navedenih na Slici F2, rano učenje stranog i/ili drugog jezika se najrjeđe spominje u službenim dokumentima. Međutim, navodi se u 18 zemalja, uglavnom vezano za stariju djecu.

Uz elemente prikazane na Slici F2, nekoliko zemalja navodi druga područja učenja ili ciljeve. Kreću se od razvoja osjećaja identiteta i pripadnosti (npr. Irska i Malta), do interkulralnih vještine i kulturnih različitosti (npr. neke autonomne pokrajine u Španjolskoj, Mađarska i Ujedinjena Kraljevina (Wales)) kao i moralnog i religijskog odgoja (npr. Austrija, Finska, Ujedinjena Kraljevina (Škotska) i Norveška).

Ljestvice za mjerenje napretka koje pružaju zajednički okvir za ocjenjivanje razvoja djece su često određene na središnjoj razini za POO. Definirane su samo u četiri sustava: Grčka (nipiagogeio), Luksemburg, Austrija i Ujedinjena Kraljevina (Wales). Razvijene su samo za područja učenja koja se smatraju najvažnijima. Primjerice, u Grčkoj postoje ljestvice za ocjenjivanje fizičkog i socijalnog razvoja dok se u Austriji primjenjuju za jezične vještine u njemačkom jeziku kao prvom i drugom jeziku. Važno je napomenuti da su u mnogim zemljama tijela lokalne vlasti ili same ustanove odgovorne za razvoj alata za ocjenjivanje.

U zemljama gdje pružanje usluga POO-a u kući ima važnu ulogu u POO sektoru (vidi Sliku B2), ciljevi za djecu koja pohađaju ovakav tip POO-a uglavnom su jako slični ciljevima POO-a u ustanovama. Primjerice, u Belgiji (Francuska zajednica), Njemačkoj, Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales, Sjeverna Irska i Škotska) i Norveškoj, službeni dokumenti o odgoju i obrazovanju u ranoj dobi definiraju potpuno iste ciljeve za obje vrste POO-a. Isto vrijedi i za Maltu, jedina je iznimka


121

što se u slučaju pružanja usluga POO-a u kući ne očekuje da će djeca biti pripremljena za školu budući da su usluge namijenjene samo djeci mlađoj od tri godine. U Belgiji (Njemačka zajednica), Švedskoj i Islandu, za usluge skrbi o djeci u kući su navedeni samo opći ciljevi.

Slika F2: Ciljevi, ishodi i/ili aktivnosti učenja u Ustanovama POO-a, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g.

Osobni, emocionalni i socijalni razvoj

Jezični razvoj i komunikacijske vještine

Fizički razvoj i zdravstveni odgoj

Čitalačka pismenost

Numeričko i logičko razmišljanje

Razumijevanje svijeta

Umjetničko izražavanje i razvoj kreativnosti

Rano učenje drugog/stranog jezika

Prilagodba na školu

Ne postoje službeni dokumenti na središnjoj razini

Lijevo POO za mlađu djecu

Desno POO za stariju djecu

Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova

Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Češka Republika: Zakon o trgovini navodi kako je POO za mlađu djecu usredotočen na razvoj intelektualnih, govornih, motoričkih, glazbenih i likovnih vještina, kao i na kulturni razvoj te higijenske navike. Njemačka: Predškola (Vorschuleinrichtung) nije uključena. Grčka: Ciljevi koji se odnose na prilagodbu na školu primjenjuju se samo na djecu koja pohađaju nipiagogeio. Cipar: Podaci pokrivaju samo vrtićke ustanove (nipiagogeio) i predškolu (prodimotiki). Lihtenštajn: Smjernice za ocjenjivanje male djece izdaje Nacionalno udruženje službi za skrb (Verein Kindertagesstätten). Odnose se na osobni, emocionalni, fizički, jezični i socijalni razvoj. Švicarska: Podaci o mlađoj djeci temelje se na uvjetima za dobivanje akreditacije ustanova POO-a u osam kantona.


122

VEĆINA ZEMALJA PREPORUČA PRONALAŽENJE RAVNOTEŽE IZMEĐU AKTIVNOSTI KOJE VODE ODRASLI I ONIH KOJE INICIRAJU DJECA

U većini zemalja, službeni dokumenti za POO preporučuju vrstu pristupa odgoju i obrazovanju kojeg ustanove trebaju usvojiti. U zemljama gdje je POO organiziran kao jedinistveni sustav i gdje službeni dokumenti obuhvaćaju sve dobne kategorije djece, ti se pristupi uglavnom odnose na čitavo razdoblje POO-a. Oko dvanaest zemalja s podijeljenim Sustavom POO-a, koje nemaju službene dokumente za ustanove za mlađu djecu (vidi Sliku F1), preporučuju određene pristupe samo za stariju djecu. Belgija (Flamanska i Njemačka zajednica) i Hrvatska nemaju preporuke na središnjoj razini u svezi s pristupom za nijednu dobnu skupinu pa u tom pogledu ustanovama daju potpunu autonomiju.

Slika F3: Glavni odgojno-obrazovni pristupi koji se preporučuju za POO u ustanovama, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g.

Izmjenjivanje aktivnosti/igre koje vode odrasli i onih koje iniciraju djeca

Izmjenjivanje skupnih (male skupine) i individualnih aktivnosti

Slobodna igra

Učenje temeljeno na projektima povezanim sa stvarnim životnim iskustvom djece

Strukturirani raspored aktivnosti

Posebni pomoćni materijali

Ne postoje službeni dokumenti na središnjoj razini



Sve vrste ustanova

Neke vrste ustanova

Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Bugarska: Obrazovni materijali koje plaća država dostupni su djeci na zadnjoj godini POO-a. Grčka: Učenje na temelju projekta te korištenje posebnih pomoćnih materijala preporučuje se samo za predškolu (nipiagogeio). Cipar: Podaci obuhvaćaju samo vrtićke ustanove (nipiagogeio) i predškolu (prodimotiki); ne obuhvaćaju predškolske ustanove (vrefopaidokomikoi stathmoi). Švicarska: Preporuke za POO za stariju djecu se razlikuju među kantonima.

Ustanove često imaju slobodu razvijati vlastite kurikulume i birati vlastite metode. Struktura i organizacija aktivnosti je također nešto zašto su odgovorne ustanove, a učiteljima je povjeren zadatak donošenja vlastitih odluka u svakodnevnoj praksi ovisno o potrebama djece. Međutim, neki prioriteti i preporuke za obrazovne pristupe se ipak mogu pronaći u službenim dokumentima na najvišoj razini.

Tamo gdje preporuke postoje, uglavnom se radi o općim smjernicama. Većina zemalja preporučuje pronalaženje prave ravnoteže između aktivnosti koje vode odrasli i onih koje iniciraju djeca kao i između skupnih i individualnih aktivnosti. Ova dva elementa su usko povezana s načelom slobodne igre koje je naglašeno u otprilike polovici zemalja. Uistinu, igra je ključni element u fazi ranog razvoja, kroz igru djeca postaju samosvjesna, dolaze do otkrića, stječu iskustvo i uče pravila


123

socijalnog ponašanja. Uloga učitelja u slobodnoj igri je uglavnom promatrati i poštivati dječju autonomiju. Kada je potrebno, učitelj intervenira, pomaže, sugerira i uvodi drugu individualnu ili skupnu aktivnost.

U mnogim slučajevima, službeni dokumenti spominju učenje temeljeno na projektu povezanom sa stvarnim životnim iskustvom djece. Primjerice, Slovenija preporučuje povezivanje umjetničkih projekata sa sadržajima iz prirode, društva, matematike, jezika i fizičkih aktivnosti, dok Španjolska naglašava kako se sadržaj treba podučavati kroz smislene aktivnosti uz korištenje iskustava i igre.

Većina zemalja nema pomoćne materijale koji su preporučeni na središnjoj razini te omogućuje ustanovama da same odaberu i stvore svoje materijale kako bi zadovoljili potrebe djece i planirane aktivnosti. Posebni pomoćni materijali se preporučuju u 15 zemalja. Primjerice, irski okvir za POO uključuje mrežne resurse i priručnike praktičarima za samostalno korištenje, ili za korištenje u radu s kolegama ili kao potporu umrežavanju s ostalim stručnjacima. U Danskoj su pomoćni materijali osmišljeni za testove jezične procjene.

Strukturirani rasporedi su dostupni u 11 europskih zemalja. Obično su navedeni osnovni elementi dnevne rutine (npr. obroci, vanjske aktivnosti, itd.), ali u nekim drugim zemljama škole također navode tjedne aktivnosti i događaje na razini škole koje treba provesti tijekom godine (npr. Češka Republika). S druge strane, u ostalim zemljama, dnevna i tjedna rutina je fleksibilna i može se prilagoditi pojedinom djetetu.


124

KONTINUIRANO PROMATRANJE UZ VOĐENJE BILJEŠKI JE RAŠIRENO, NO TESTIRANJE JE RIJETKO

Ocjenjivanje napretka i postignuća djece je važna zadaća za osoblje u ustanovma POO. Ocjenjivanje i vrednovanje se provodi ne samo za svako pojedino dijete, nego i za čitavu skupinu. Osnovni ciljevi ocjenjivanja u POO-u je vrednovanje učinkovitosti poučavanja i učenja te utvrđivanje poteškoća koje djeca mogu imati kako bi se praksa mogla bolje prilagoditi potrebama djece. Praksa redovitog ocjenjivanja može doprinijeti učenju djece kao i njihovoj socijalnoj i emotivnoj dobrobiti.

Ocjenjivanje je uglavnom usredotočeno na osobni razvoj djece kao i njihove jezične i socijalne vještine. Umjetničke, čitalačke i numeričke vještine se također često uzimaju u obzir. Podaci prikupljeni postupkom ocjenjivanja trebali bi biti podijeljeni s roditeljima te, u nekim slučajevima, s učiteljima u osnovnoj školi kako bi se olakšao prijelaz iz POO-a u osnovnoškolsko obrazovanje (vidi Sliku F5).

U većini zemalja, službeni dokumenti za POO daju preporuke o metodama ocjenjivanja koje se trebaju koristiti u ustanovama. Samo Belgija (ustanove za mlađu djecu u Flamanskoj zajednici), Hrvatska, Austrija i Island nisu izdali posebne preporuke u tom pogledu. U tim zemljama ustanove POO-a imaju slobodu izbora vlastitih metoda i alata za ocjenjivanje.

Stalno promatranje je ključna metoda praćenja i prikupljanja informacija o djetetovom razvoju i procesu učenja. Djecu se promatra svakodnevno kada se uključuju u aktivnosti i međusobno djeluju s drugom djecom u skupini ili s osobljem. Ovo je jedina metoda ocjenjivanja navedena u službenim dokumentima za mlađu djecu u 19 obrazovnih sustava, kao i u pet sustava za stariju djecu. U nekim slučajevima, ustanove mogu usvojiti i druge metode ocjenjivanja. Nekoliko zemalja, kao što su Estonija, Litva i Finska, također spominju da osoblje u POO-u mora blisko surađivati s roditeljima u pogledu promatranja i ocjenjivanja.

Vođenje (pisanih) bilješki o ocjenjivanju na temelju promatranja djetetova razvoja i učenja se preporučuje u velikoj većini zemalja, međutim, češće je za stariju negu za mlađu djecu. U dvanaest zemalja, preporučuje se da se bilješke vode od početka sudjelovanja u POO-u te tijekom cijelog razdoblja. U nekoliko zemalja, posebice u onima s podijeljenim sustavom POO-a, vođenje bilješki se većinom preporučuju za stariju djecu. Kako će te bilješke na kraju izgledati često ovisi o POO ustanovi: mogu biti u obliku djetetova portfolia (npr. Litva) ili dnevnika (npr. Mađarska). U nekim zemljama, sva djeca također dobivaju izvješće po završetku POO-a koje može uključivati preporuke učiteljima u osnovnoj školi za svako dijete (npr.Bugarska i Litva).

Testiranje se rijetko preporučuje za ocjenjivanje napretka i razvoja djece u POO-u. Kada se koristi, usmjereno je na spremnost za školu (npr. Njemačka) ili jezične vještine (npr. Bugarska, Danska, Njemačka i Austrija). Posebni alati za testiranje spremnosti za školu su osmišljeni u Češkoj Republici, Njemačkoj, Mađarskoj i Slovačkoj. U Njemačkoj, sva djeca moraju pristupiti testiranju prije polaska u osnovnu školu, u ostale tri zemlje, testiranje spremnosti za školu može se provoditi samo u posebnim okolnostima: u Češkoj Republici samo uz pristanak roditelja, a u Mađarskoj i Slovačkoj samo za djecu s teškoćama u učenju. Treba spomenuti da su spremnost za školu i odgovarajuće jezične vještine ponekad kriteriji za upis u osnovnoškolsko obrazovanje, što je slučaj u Bugarskoj, Njemačkoj i Austriji (vidi Sliku F6).

Samoprocjena je prihvaćena samo u nekoliko zemalja, kao što su Irska, Finska, Švedska i Norveška gdje postaje sve važnija u radu s djecom svih dobnih skupina. Ova metoda ocjenjivanja uzima u obzir i daje prednost djetetovim vlasititim iskustvima i stajalištima. Također potiče djecu na aktivno


125

sudjelovanje u učenju: postaju svjesni onoga što su naučili i postigli i nauče razumjeti poteškoće koje su imali i što su napravili kako bi ih prevladali.

Slika F4: Ocjenjivanje napretka djece, kako je preporučeno u službenim dokumentima na središnjoj razini, 2012./13. g.

Slika F4a: Mlađa djeca

Samo promatranje

Bilješke na temelju promatranja

Testiranje

Samoprocjena

Institucionalna autonomija


Izvor: Eurydice.

Slika F4b: Starija djeca

Samo promatranje

Bilješke na temelju promatranja

Testiranje

Samoprocjena



Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika ne obuhvaća usluge POO-a u kući. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Cipar: Podaci obuhvaćaju samo vrtićke ustanove (nipiagogeio) i predškolu (prodimotiki); ne obuhvaćaju predškolske ustanove (vrefopaidokomikoi stathmoi). Češka Republika, Mađarska i Slovačka: Testiranje se primjenjuje samo pod određenim uvjetima.

127


DIO I I – PRIJELAZI

U EUROPI SU RAŠIRENE MJERE ZA OLAKŠAVANJE PRIJELAZA IZ POO-A U OSNOVNOŠKOLSKO OBRAZOVANJE

U svojim ranim godinama djeca mogu proći nekoliko prijelaznih faza kao kada počinju pohađati POO ili promijene ustanovu POO-a ili, kasnije, kada krenu iz POO-a u osnovnu školu. Ovi prijelazi mogu biti teški za neku djecu i mogu utjecati na njihovo učenje i ponašanje. Iz tog razloga, većina europskih zemalja je uvela mjere kojima pomaže djeci i njihovim obiteljima u prilagodbi na novu sredinu. Te mjere obično uključuju uspostavljanje kontinuiteta i suradnje između različitih faza predškolskog odgoja i obrazovanja. Samo Poljska i Turska nemaju određene smjernice na središnjoj razini kojima se olakšava prijelaz, ali tim se pitanjima bave na lokalnoj ili institucionalnoj razini.

Nekoliko zemalja ima opće smjernice na središnjoj razini za rješavanje problema svih vrsta prijelaza tijekom ranih godina. Primjerice, irski okvir za POO naglašava da prijelaz, kako bi prošao što bezbolnije, mora biti organiziran kroz suradnju među ustanovama, partnerstva s roditeljima i kontakte s relevantnim stručnjacima. U Finskoj, smjernice na središnjoj razini navode kako svaki lokalni kurikulum mora opisivati načine kako osigurati kontinuitet i suradnju među različitim razinama obrazovanja, odnosno, POO-om u kući i u ustanovama te predškolskim i osnovnoškolskim obrazovanjem.

Slike F5: Mjere za olakšavanje prijelaza djece u različite vrste ustanova POO-a i/ili osnovnoškolsko obrazovanje, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini, 2012./13. g.

Iz POO-a u ISCED 1 ili ISCED 1 pripremnu nastavu

Iz svog doma i POO-a u kući u POO u ustanovi/školi

Iz POO-a za mlađu djecu u POO u ustanovi/školi za stariju djecu

Nema posebnih mjera na središnjoj razini za olakšavanje prijelaza/lokalna ili institucionalna autonomija


Izvor: Eurydice. Objašnjenje Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Švicarska: Navedene mjere se provode na kantonalnoj razini.


128

Nekoliko zemalja je uvelo mjere za potporu procesu prijelaza iz obitelji u ustanovu za djecu koja započinju POO u ustanovi. Najčešće mjere uključuju omogućavanje boravka roditeljima s djetetom tijekom prvih nekoliko tjedana i/ili postupno povećavanje vremena koje dijete provodi u ustanovi (npr. Španjolska, Mađarska, Malta i Slovenija). Cilj ovih mjera je dvostruk: one pomažu djeci u prilagodbi na novu okolinu i nove ljude te također omogućavaju razvoj odnosa osoblja i roditelja.

Samo neke zemlje s podijeljenim sustavom POO-a su uvele mjere za olakšavanje prelaska iz ustanove za mlađu djecu (0-3 godine) u ustanovu za stariju djecu (3-6 godina). Ovo je slučaj u Belgiji (Flamanska zejdnica), Francuskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska). U Francuskoj, primjerice, prijelazne skupine (classes passerelles) za djecu u dobi 2-3 godine namijenjene su olakšavanju prilagodbe djeteta na predškolsku razinu (écoles maternelles). Te mjere se posebno potiču u područjima u nepovoljnom položaju (vidi Sliku G1).

Gotovo sve europske zemlje imaju mjere namijenjene djeci koji završavaju predškolsko te započinju osnovnoškolsko obrazovanje. U nekim sustavima, posljednja godina predškolskog odgoja i obrazovanja usmjerena je na spremnost za školu (npr. u Bugarskoj, Češkoj Republici, Hrvatskoj, Litvi i Lihtenštajnu), a u nekim slučajevima vode se bilješke o zrelosti djece i spremnosti za školu (vidi Sliku F4). Tamo gdje je to slučaj, ti zapisi mogu biti dostupni učiteljima u osnovnoj školi, s ciljem olakšavanja integracije djeteta u osnovnoškolsko obrazovanje (npr. u Bugarskoj i Litvi).

Konačno, aktivnosti koje olakšavaju prijelaz s predškolske na osnovnoškolsku razinu mogu uključivati posjete osnovnim školama dok su djeca još u POO-u, kako bi se upoznala s novim okruženjem (npr. u Belgiji (Flamanska zajednica) i Slovačkoj). Također se razvija tijesna suradnja između osoblja na obje razine putem zajedničkih projekata i aktivnosti (npr. u Portugalu, Islandu i Norveškoj), kao i suradnja između osoblja i roditelja (npr. u Slovačkoj, Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj). Štoviše, u Belgiji (sve zajednice) i Francuskoj, predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje se obično odvija u istim zagradama što olakšava prijelaz djece te unaprjeđuje suradnju osoblja. Naposljetku, u nekoliko zemalja, postupci prelaska su integrirani u kurikulum. Na Islandu i u Norveškoj, primjerice, moraju biti uključeni u kurikulum ustanove. Slično tome, u Lihtenštajnu, struktura zajedničkog kurikuluma osigurava kontinuitet učenja između predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja.

U VEĆINI ZEMALJA DOB NIJE JEDINI KRITERIJ ZA UPIS U OSNOVNU ŠKOLU

U Europi, obrazovni sustavi određuju službenu dob potrebnu za upis u osnovnoškolsko obrazovanje, a ta dob se kreće od 4 godine u Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska) do 7 godina u Bugarskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Finskoj i Švedskoj. Međutim, za upis u osnovnoškolsko obrazovanje se, osim dobi, mogu primjenjivati i drugi kriteriji, a ako dijete ne zadovoljava potrebne uvjete, upis u obvezno osnovnoškolsko obrazovanja može biti odgođen.

U otprilike 20 obrazovnih sustava, navršavanje službene dobi je jedini uvjet za upis učenika u prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja. U nekoliko slučajeva (npr. Irska, Grčka, Francuska, Italija, Litva, Ujedinjena Kraljevina i Norveška), odgoda nije dopuštena. U nekoliko drugih zemalja gdje je navršavanje službene dobi jedini uvjet za upis (npr. Danska, Hrvatska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Švedska i Island), odgoda je dopuštena samo na zahtjev roditelja kada isti smatraju kako dijete nije spremno za početak osnovnoškolskog obrazovanja. U nekoliko zemalja (npr. Španjolska i Finska), odgoda je moguća, ali se događa u iznimnim slučajevima.

D IO I I – P R IJE LAZ I

129

Slika F6: Kriteriji i postupci za upis u prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja, prema preporukama službenih dokumenata na središnjoj razini (ISCED 1), 2012./13. g.

Slika F6a: Kriteriji za upis

Samo dob

Zrelost/spremnost za školu

Jezične vještine


Izvor: Eurydice.

Slika F6b: Odgoda upisa

Nema odgode

Upis može biti odgođen

Odgoda je moguća samo na zahtjev roditelja


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika ne uzima u obzir odgodu upisa u osnovnoškolsko obrazovanje zbog zdravstvenih razloga.

Napomene za pojedine zemlje Češka Republika: Iako procjena zrelosti nije propisana službenim dokumentima, često je organiziraju osnovne škole. Detaljniji testovi se provode ukoliko roditelji traže odgodu.


130

Ostali kriteriji koji se najčešće primjenjuju temelje se na konceptu da dijete mora doseći određenu razinu razvoja i mora ga se smatrati spremnim za školu. To znači kako dijete mora biti emocionalno, mentalno, psihološki i fizički dovoljno zrelo kako bi se moglo nositi sa zahtjevima osnovnoškolskog obrazovanja. Od njega se očekuje da je stekao radne navike i navike učenja kao i osnovne kognitivne vještine. Spremnost za školu je kriterij koji se primjenjuje za upis u osnovnoškolsko obrazovanje u nekoliko zemalja, kao što su Bugarska, Njemačka, Cipar, Mađarska, Lihtenštajn i Švicarska. U nekim slučajevima, ovaj se kriterij primjenjuje u određenim okolnostima. Primjerice, u Belgiji (Njemačka zajednica) se procjenjuju samo djeca koja nisu pohađala predškolske ustanove, dok se u Estoniji uzima u obzir razvoj djeteta ukoliko roditelji zatraže odgodu na godinu dana.

Jezične vještine djece su uključene u kriterije za upis u osnovnoškolsko obrazovanje u Belgiji (Flamanska zajednica), Bugarskoj, Njemačkoj i Austriji. U prve dvije od ovih zemalja ove se vještine opsežno testiraju kada se radi o djeci čiji materinji jezik nije nastavni jezik u osnovnoškolskom obrazovanju. Prema tome, u Flamanskoj zajednici, djeca u dobi od špet do šest godina moraju imati odgovarajuću potvrdu o pohađanju predškolskog obrazovanja na nizozemskom jeziku tijekom prethodne godine. Ukoliko to nije slučaj, potrebno je položiti jezični test kako bi se moglo odlučiti je li dijete spremno za upis u osnovnu školu gdje se nastava odvija na nizozemskom jeziku ili mora ostati još jednu godinu u predškolskom obrazovanju.

Djeca koju se smatra nedovoljno spremnom ili koja nemaju odgovarajuće jezične vještine za osnovnu školu pa slijedom toga, nisu primljeni u osnovnoškolsko obrazovanje, uglavnom ostaju još jednu dodatnu godinu na predškolskoj razini kako bi imali dovoljno vremena pripremiti se za školu i njene zahtjeve. U većini zemalja ta djeca ostaju u POO ustanovi koju već pohađaju. U drugim zemljama (npr. u nekim njemačkim Länderima, Austriji, Slovačkoj i Lihtenštajnu), prijelazni ili pripremni razredi pomažu djeci koja su navršila potrebnu dob za upis u prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja, ali još nisu primljeni zbog drugih kriterija, odnosno razvoja i zrelosti. Ti su razredi uglavnom integrirani u osnovne škole.

U VEĆINI ZEMALJA RODITELJI IMAJU ULOGU DONOSITELJA ODLUKA PO PITANJU ODGODE UPISA U OSNOVNOŠKOLSKO OBRAZOVANJE

Često odluka o odgodi upisa djeteta u prvu godinu osnovnoškolskog obrazovanja, kada dijete navrši potrebnu dob, slijedi ne samo postupak primjene različitih kriterija (vidi Sliku F6), nego i složenu procjenu i postupak donošenja odluka u koji su uključene različite strane. Glavne strane su uglavnom ustanove POO-a, osnovnoškolske ustanove, roditelji, stručnjaci iz područja psihologije i/ili savjetovanja kao i ostala tijela nadležna za obrazovanje. Njihova uloga u ovom procesu može biti savjetodavna ili mogu imati ulogu donositelja odluka.

U većini slučajeva, roditelji imaju ulogu donositelja odluka što se tiče upisa njihovog djeteta u osnovnoškolsko obrazovanje. Postoje neki primjeri gdje obrazovna ustanova ili stručnjak predlaže odgodu upisa djetata, ali odluka se ne može donijeti bez pristanka roditelja. U drugim slučajevima, pitanje odgode upisa se javlja samo ukoliko to traže roditelji (vidi Sliku F6). U tim slučajevima, potrebno je slijediti određeni postupak kako bi se utvrdilo hoće li zahtjev biti prihvaćen ili odbijen. Konačnu odluku obično donosi jedna od uključenih ustanova ili stručnjak.

U nekoliko zemalja (Njemačka, Španjolska, Luksemburg, Malta, Austrija, Lihtenštajn i Švicarska), roditelji imaju samo savjetodavnu ulogu u postupku donošenja odluke po pitanju upisa. U nekim njemačkim Länderima i švicarskim kantonima, osnovnoškolska ustanova u koju dijete treba biti upisano u prvu godinu osnovnoškolske razine je odgovorna za donošenje odluka, dok u Luksemburgu ustanova POO-a odlučuje o tome je li dijete spremno za upis u osnovnoškolsku razinu obrazovanja.

D IO I I – P R IJE LAZ I

131

Međutim, u nekim slučajevima (npr. u Lihtenštajnu), roditelji mogu pobiti odluku koju donesu druge strane.

Općenito, uloga ustanova POO-a i stručnjaka u postupku donošenja odluka je savjetodavna. To znači kako mogu savjetovati odgodu upisa ili dati savjet u tom pogledu ostalim stranama, ali nemaju moć donošenja konačne odluke o upisu djeteta u osnovnoškolsko obrazovanje. Primjerice u Belgiji, ustanove POO-a tijesno surađuju s psiho-medicinsko-socijalnim centrima te mogu od njih zatražiti procjenu razvoja djeteta i spremnosti za školu.

Slika F7: Uključene strane u donošenje odluka o odgodi upisa u osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1), 2012./13. g.

Ustanova ISCED 0

Ustanova ISCED 1

Roditelji

Stručnjaci

Ostala tijela nadležna za obrazovanje

Uloga donositelja odluka

Savjetodavna uloga

Odgoda nije dopuštena


Napomene za pojedine zemlje Lihtenštajn: Moć donošenja odluka o odgodi upisa djeteta ovisi o tome je li dijete navršilo potrebnu službenu dob za početak osnovnoškolskog obrazovanja.

133


DIO I I I – PARTNERSTVA I POTPORA RODITELJIMA

INFORMATIVNI SUSRETI I BILATERALNI SASTANCI SU UOBIČAJENI, ALI SU PROGRAMI ZA RODITELJE JOŠ UVIJEK RIJETKI

Suradnja između POO osoblja i roditelja se smatra korisnom za napredovanje i razvoj djece (EACEA/Eurydice, 2009.). Jedna od zadaća pružatelja obrazovanja, što se tiče roditelja, je započeti dijalog, dijeliti informacije i omogućiti roditeljima sudjelovanje u obrazovanju svoje djece te poimanje njene važnosti. Ovo posebno vrijedi za djecu s dodatnim potrebama koja trebaju posebnu potporu u razvoju i učenju (vidi Sliku G1).

Većina europskih zemalja naglašava važnost partnerstava s roditeljima u svojim službenim dokumentima te potiču ustanove na uključivanje posebnih mjera u svoje planove. Štoviše, mnoge zemlje preporučuju vrstu potpore koju ustanove trebaju pružati roditeljima. Informativni susreti i roditeljski sastanci, uključujući savjetovanje o učenju u kući, su najučestaliji. Programi za roditelje, posebni tečajevi za roditelje ili kućni posjeti se rijetko organiziraju.

Tamo gdje mjere za poticanje partnerstava s roditeljima postoje, iste se obično potiču za mlađu i stariju djecu. U nekim zemljama s podijeljenim sustavom POO-a, kao što su Bugarska, Slovačka i Švicarska, takve se mjere potiču samo u ustanovama za stariju djecu. Tamo gdje ne postoje preporuke na središnjoj razini, tijela lokalne vlasti i/ili POO službe mogu sami izabrati načine suradnje i pružanja pomoći obiteljima.

Njačešći oblik suradnje roditelja i ustanova je putem informativnih susreta i bilateralnih roditeljskih sastanaka koji bi trebali činiti temelje za redoviti dijalog između obitelji i praktičara u POO-u. Roditelji dobivaju informacije o napredovanju i razvoju djeteta kao i savjete u pogledu djetetovog obrazovanja.

Sastanci za davanje informacija i savjeta se sustavno preporučuju u većini zemalja. U nekoliko njih, ti sastanci su jedini oblik potpore roditeljima koja se navodi u službenim dokumentima. Ovo je slučaj u Belgiji (Njemačka zajednica), Španjolskoj, Grčkoj, Francuskoj, Latviji, Finskoj i Islandu za ustanove za mlađu i stariju djecu (ili za jedinstvene ustanove), dok Luksemburg, Mađarska i Švicarska preporučuju ove sastanke za stariju djecu. U zemljama u kojima ne postoje određene preporuke o oblicima potpore koju treba pružati roditeljima, neformalni sastanci osoblja i roditelja su također uobičajena praksa.

Glavna svrha savjetovanja o učenju u kući je pružiti roditeljima potrebne alate za poticanje učenja djece kod kuće, uključujući prijedloge za prikladne aktivnosti učenja. Ovakva vrste potpore se preporučuje na središnjoj razini u dvanaest zemalja.

Irski okvir za kurikulum POO-a sadrži informacije ne samo za praktičare, nego i za roditelje. Svrha informacija je pomoći roditeljima u „planiranju i pružanju izazovnih i ugodnih iskustava učenja koji omogućuju djeci da rast i razvoj u kompetentne i samosvjesne učenike.“


134

Slika F8: Pružanje potpore roditeljima u ustanovama POO-a, prema preporukama srredišnjih službenih dokumenata, 2012./13. g.

Slika F8a: Mlađa djeca

A. Savjetovanje o učenju u kući

B. Kućni posjeti

C. Programi za roditelje

D. Samo informativni susreti i bilateralni sastanci

A + B + C

Ne postoje preporuke na središnjoj razini za potporu roditeljima


Izvor: Eurydice.

Slika F8b: Starija djeca

A. Savjetovanje o učenju u kući

B. Kućni posjeti

C. Programi za roditelje

D. Samo informativni susreti i bilateralni sastanci

A + B + C

Ne postoje preporuke na središnjoj razini za potporu roditeljima


Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Grčka: Ne postoje posebne preporuke za privatne ustanove. Luksemburg: Programi za roditelje te kućni posjeti za mlađu djecu postoje samo u service d“éducation et d“accueil pour les enfants non scolarisés. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Navedeni podaci se odnose samo na vrtićke ustanove/centre za djecu, ne postoje preporuke o pružanju potpore roditeljima u drugim vrstama ustanova. Lihtenštajn: Programi i tečajevi za roditelje se preporučuju u svim ustanovama za stariju djecu. Savjetovanje o učenju u kući se daje samo u Kindergartens.

D IO I I I – PA RT NE RSTV A I P OTPOR A RO DIT ELJ IM A

135

Programi za roditelje imaju slične ciljeve kao što su oni određeni za učenje u kući. Glavna razlika između ove dvije vrste potpora leži u njihovoj organizaciji: u slučaju programa za roditelje, roditelji pohađaju formalne tečajeve koji pokrivaju različite teme vezane za obrazovanje i razvoj djece.

U Estoniji primjerice, u sklopu okvira za Strategiju djece i obitelji i s tim povezanog razvojnog plana, programi za roditelje postoje od 2012. godine te obuhvaćaju teme poput zdravlja i razvoja djece, vršnjačkog nasilja u ustanovama POO-a te prava djece i roditelja. Neki tečajevi osposobljavanja se održavaju unutar ustanova POO-a.

Neke zemlje/regije su pokrenule programe za roditelje na regionalnoj razini i/ili provode lokalne inicijative (npr. Španjolska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina (Engleska, Wales i Sjeverna Irska)). Mogu ih financirati regionalne vlasti, općine ili druga lokalna tijela, ili udruge roditelja, ali također mogu biti dijelom uobičajenih aktivnosti POO-a i savjetodavne službe.

U Mađarskoj primjerice, ustanove uključene u Integracijski pedagoški program (vidi Sliku G2) mogu koristiti dio svoje financijske potpore za organiziranje programa za roditelje.

U Sloveniji, POO službe mogu organizirati „škole za roditelje“ (Šola za starše), održavajući tečajeve o temama vezanim za djecu u POO-u, kao što su obiteljsko nasilje i čitalačka pismenost.

Nekoliko zemalja/regija navodi da su programi za roditelje često namijenjeni najosjetljivijim skupinama, kao u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Wales i Sjeverna Irska) (vidi Sliku G2). Primjerice, neke zemlje imaju programe usmjerene na govor i/ili vještine čitanja posebno namijenjene obiteljima u nepovoljnom položaju ili djeci s teškoćama u učenju.

Na Malti, roditeljima djece koja sporo napreduju u razvoju jezičnih vještina se nude tečajevi o prirodnom razvoju jezičnih vještina kod njihove djece kroz dnevnu rutinu i aktivnosti.

Kućni posjeti koji uključuju osoblje POO-a (učitelji ili specijalisti) se preporučuju u Luksemburgu, Mađarskoj, Malti, Portugalu, Rumunjskoj, Sloveniji, Slovačkoj i Turskoj. Ovi posjeti su uglavnom namijenjeni za potporu obiteljima u nepovoljnom položaju, ali su također često dostupni roditeljima djece s teškoćama u učenju. Svrha ovih posjeta je dvostrana: s jedne strane osoblje daje savjete roditeljima, dok s druge, osoblje uči više o obiteljskom okruženju djece pa na taj način mogu bolje razumjeti potrebe djeteta.

U Rumunjskoj se kućni posjeti mogu obavljati kada dijete ima poteškoća s prilagodbom na novu ustanovu POO-a i/ili poteškoća u komunikaciji s osobljem ili drugom djecom.

U Sloveniji i Slovačkoj kućni su posjeti uglavnom namijenjeni romskim obiteljima s ciljem stvaranja veza s romskom zajednicom i promicanja korištenja usluga POO-a.

Važno je napomenuti da ustanove POO-a nisu jedini pružatelji potpore.

U nekoliko njemačkih Ländera takozvani obiteljski centri (Familienzentren ili Eltern-Kind-Zentren), uz POO, pružaju usluge namijenjene obiteljima, primjerice, kroz programe za roditelje i savjetovanje za roditelje.

U Austriji različita tijela (uglavnom nevladine organizacije) organiziraju obrazovne projekte za roditelje koji se financiraju na središnjoj razini.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska), u sklopu okvira za Nacionalnu strategiju roditeljstva, pokrenutu 2012. godine, svi roditelji, neovisno o tome je li njihovo dijete uspisano u POO ili nije, mogu koristiti potporu putem klubova i tečajeva za roditelje te imati pristup knjigama i mrežnim resursima za poticanje razvoja putem igre.

Konačno, budući da ovo pitanje postaje sve važnije, nekoliko zemalja (npr. Njemačka, Latvija, Mađarska, Austrija, Rumunjska i Slovenija) naglašava da početno obrazovanje i/ili programi stalnog stručnog usavršavanja (SSU) za osoblje u POO-u, trenutno trebaju posebnu pozornost usmjeriti na potporu roditeljima i suradnju s njima.

Tamo gdje pružanje usluga POO-a u kući ima značajnu ulogu u cjelokupnom POO-u (vidi Sliku B2), neke zemlje/regije preporučuju da iste vrste potpore koje su dostupne roditeljima čija su djeca u


136

ustanovama moraju biti dostupne i roditeljima čija djeca koriste usluge POO-a u kući. Ovo je, primjerice, slučaj u Belgiji (Njemačka zajednica), Danskoj, Francuskoj, Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska). Druge zemlje/regije poput Belgije (Flamanska zajednica), Slovenije, Ujedinjene Kraljevine (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) i Švicarske nemaju posebne preporuke o vrstama potpore koje trebaju biti pružene roditeljima od strane praktičara u POO-u u kući.

RODITELJI SU ČEŠĆE UKLJUČENI U UPRAVLJANJE USTANOVAMA POO-A ZA STARIJU DJECU

Učinkovito parnerstvo između pružatelja POO-a, obitelji i šire zajednice mogu koristiti učenju djece na mnoge načine. Potpora roditelja, primjerice, može biti posebno korisna. Oni mogu pomoći djeci u učenju te pomoći osoblju bolje razumjeti potrebe djece. Stručnost šire zajednice može pomoći u poboljšanju učinkovitosti ustanova, osiguravajući bolju iskorištenost sredstava te omogućavajući održavanje izvannastavnih aktivnosti. Iz tih razloga, mnoge zemlje potiču praktičare u POO-u na tijesnu suradnju s ostalim dionicima kako bi podupirali razvoj, učenje i opću dobrobit djece.

Jedan od načina uključivanja roditelja i šire zajednice je omogućavanje sudjelovanja predstavnika roditelja u upravljanju ustanovom. U većini zemalja, pravo sudjelovanja u upravljanju se obično koristi u okviru vijeća ili odbora. Oni se obično sastoje od članova iz redova osoblja, roditelja i zajednice (npr. članovi lokalne vlasti ili udruga). Uloga predstavnika roditelja i zajednice u upravljačkim tijelima se razlikuje među zemljama (vidi Sliku F10).

Dolje navedena Slika F9 prikazuje kako su diljem Europe roditelji češće uključeni u upravljanje ustanovama za stariju djecu, negu za mlađu djecu. Uistinu, dok većina europskih zemalja zahtijeva od ustanova za stariju djecu uključivanje roditelja u njihove upravljačke odbore/vijeća, manje od polovice zemalja traži isto od ustanova za mlađu djecu. Nadalje, potrebno je napomenuti kako više zemalja zahtijeva sudjelovanje predstavnika roditelja u upravljačkim tijelima ustanova POO-a, nego što traže sudjelovanje predstavnika zajednice. U slučaju kada se zahtijeva sudjelovanje predstavnika zajednice, nešto se češće to traži u ustanovama za stariju djecu.

Tamo gdje dokumenti na središnjoj razini ne obvezuju ustanove POO-a da uključe roditelje u upravljačka vijeća/odbore, odluke o tome kako uključiti roditelje u upravljanje se donose na lokalnoj razini. Ovo je, primjerice, slučaj u Finskoj. Nadalje, u većini zemalja roditelji mogu slobodno sudjelovati na neke druge načine, primjerice, osnivanjem roditeljskih udruga. Na taj način, u školama u Ujedinjenoj Kraljevini u kojima se pružaju usluge POO-a, roditelji mogu sudjelovati u Udruzi učitelja i roditelja te, primjerice, komentirati školsku politiku ili organizirati događaje za prikupljanje sredstava. Utjecaj roditeljskih udruga je posebno značajan u zemljama gdje ne postoje upravljačka vijeća/odbori (npr. mateřské školy u Češkoj Republici). Naposljetku, u nekim je zemljama, u lokalnim kurikulumima je definirano na koje načine roditelji trebaju biti uključeni. Primjerice, od njih se može tražiti sudjelovanje u razvoju kurikuluma ili aktivnosti poučavanja. Ovo je, primjerice, slučaj u ustanovama za mlađu djecu u Belgiji (Francuska zajednica) i Portugalu.


137

Slika F9: Uključenost roditelja i zajednice u upravljanje ustanovama POO-a, 2012./13. g.

Slika F9a: Uključenost roditelja: mlađa djeca

Ustanove imaju zakonsku obvezu uključiti predstavnike roditelja u upravljačka vijeća/odbore

Ustanove nisu zakonski obvezne uključiti predstavnike roditelja u upravljačka vijeća/odbore lokalna ili institucionalna autonomija

Ustanove POO-a nemaju upravljačka vijeća/odbore


Izvor: Eurydice.

Slika F9b: Uključenost roditelja: starija djeca

Ustanove imaju zakonsku obvezu uključiti predstavnike roditelja u upravljačka vijeća/odbore

Ustanove nisu zakonski obvezne uključiti predstavnike roditelja u upravljačka vijeća/odbore lokalna ili institucionalna autonomija



Izvor: Eurydice.


138

Slika F9c: Uključenost zajednice: mlađa djeca

Ustanove imaju zakonsku obvezu uključiti predstavnike zajednice u upravljačka vijeća/odbore

Ustanove nisu zakonski obvezne uključiti predstavnike zajednice u upravljačka vijeća/odbore lokalna ili institucionalna autonomija



Izvor: Eurydice.

Slika F9d: Uključenost zajednice: starija djeca

Ustanove imaju zakonsku obvezu uključiti predstavnike zajednice u upravljačka vijeća/odbore

Ustanove nisu zakonski obvezne uključiti predstavnike zajednice u upravljačka vijeća/odbore lokalna ili institucionalna autonomija



Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Njemačka: Predstavnici zajednice su uključeni u upravljanje POO-om na razini općine ili oblasti. Lokalni odbori za socijalnu skrb za djecu i mlade rade zajedno s uredima socijalne skrbi za mlade te imaju savjetodavnu ulogu. Grčka: Roditelji djece koja pohađaju nipiagogeio sudjeluju u školskim odborima na općinskoj razini. Cipar: Podaci na ovoj Slici obuhvaćaju samo vrtićke ustanove (nipiagogeio) i predškolu (prodimotiki). Predstavnici roditelja i zajednice mogu biti članovi vijeća/odbora u vrtićkim ustanova čiji su osnivači lokalne zajednice (vrefopaidokomikos stathmos).


139

Tamo gdje predstavnici zajednice nisu biti obvezni članovi upravljačkog tijela ustanove, ustanove POO-a se svejedno potiče na stvaranje veza sa zajednicom. Primjerice, u Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska), ustanove bi trebale: pružiti informacije članovima zajednice, učinkovito iskoristiti sredstva zajednice te omogućiti djeci sudjelovanje u široj zajednici. Štoviše, ustanove se potiče na suradnju i umrežavanje s drugim ustanovama i socijalnim partnerima na lokalnoj razini (npr. Malta, Poljska i Finska). U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), takva suradnja je jedan od kriterija za vrednovanje koji se navodi u okvirima za nadzor predškolskih ustanova.

PREDSTAVNICI RODITELJA I ZAJEDNICE OBIČNO IMAJU PRAVO SUODLUČIVATI O PRAVILIMA KOJA UREĐUJU SVAKODNEVNI ŽIVOT U USTANOVAMA

Jedan od načina uključivanja predstavnika roditelja i zajednice u život ustanove POO-a jest poticati ih na sudjelovanje u upravljanju ustanovom (vidi Sliku F9). Uglavnom, roditelji su više uključeni u ove procese, nego predstavnici zajednice, a jedni i drugi su češće uključeni u upravljanje ustanovama za stariju djecu.

Među zemljama gdje su roditelji zastupljeni u vijećima/odborima ustanova POO-a, razlikuju se područja u kojima su uključeni. Najčešće područje kojima se bave predstavnici roditelja i zajednice na vijećima/odborima se odnosi na dnevnu rutinu ustanove, kao što su vrijeme određeno za obroke, spavanje i igru te pitanja vezana za ponašanje i disciplinu.

Predstavnici roditelja i zajednice se u manjoj mjeri bave obrazovnim sadržajima, nastavnim metodama i ciljevima te izborom obrazovnog materijala. Primjerice, u Španjolskoj se roditelje poziva na izraze vlastitog mišljenja o tome hoće li njihovo dijete pohađati satove vjeronauka u predškolskim ustanovama. Područje u kojem su predstavnici roditelja i zajednice najmanje uključeni je zapošljavanje osoblja.

Uz područja izričito navedena na Slici F10, predstavnici roditelja i/ili zajednice suodlučuju o drugim problemima ustanove. Mogu imati utjecaja po pitanju proračuna i financija (npr. Njemačka, Italija, Grčka, Cipar, Litva, Slovenija i Norveška), cijena usluga (npr. Norveška), okruženja i sadržaja (npr. Belgija (Njemačka zejdnica) i Malta), kao i organizacije vremena (npr. Francuska).

U rješavanju ovih pitanja, predstavnici roditelja i zajednice mogu imati savjetodavnu ulogu ili ulogu donositelja odluka. Najčešće obje skupine imaju savjetodavnu ulogu. Međutim, u nekim zemljama roditelji uživaju pravo odlučivanja u svim područjima kojima se bave, kao što je slučaj u Danskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska). Predstavnici zajednice imaju moć odlučivanja o svim pitanjima navedenim na Slici F10 u Grčkoj, Latviji, Portugalu, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska i Wales).


140

Slika F10: Prava koja koriste predstavnici roditelja i zajednice u vijećima/odborima ustanova POO-a, 2012/13. g.

Slika F10a: Roditelji

Obrazovni ciljevi

Obrazovni sadržaji i metode

Izbor obrazovnog materijala

Pravila kojima se uređuje svakodnevni život u POO-u

Zapošljavanje osoblja

Ostalo

Roditelji nisu uključeni u upravljačka vijeća ili odbore/lokalna autonomija

Ne postoje upravljačka vijeća/odbori unutar ustanova




Savjetodavna uloga

Slika F10b: Zajednica

Obrazovni ciljevi

Obrazovni sadržaji i metode

Izbor obrazovnog materijala

Pravila kojima se uređuje svakodnevni život u POO-u

Zapošljavanje osoblja

Ostalo

Zajednica nije uključena u upravljačka vijeća ili odbore/lokalna autonomija

Ne postoje upravljačka vijeća/odbori unutar ustanova




Savjetodavna uloga

Izvor: Eurydice.


Napomene za pojedine zemlje Grčka: Podaci obuhvaćaju vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos. Roditelji djece koja pohađaju nipiagogeio sudjeluju u školskim odborima organiziranim na općinskoj razini gdje odlučuju o operativnim troškovima ustanove. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Podaci o starijoj djeci se odnose samo na škole, uključujući financirane predškolske ustanove i pripremne razrede u osnovnim školama/akademijama. Njemačka i Cipar: Vidi Sliku F9.

141

MJERE POTPORE ZA DJECU U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Djeca u nepovoljnom položaju su često u opasnosti da će imati loše ishode u obrazovanju ili da će im trebati dodatna potpora kako bi ostvarili svoj puni potencijal. Sudjelovanje u predškolskom odgoju i obrazovanju (POO) od jako rane dobi, međutim, povećava vjerojatnost da će djeca takvog podrijetla biti uspješna u obrazovanju te smanjuje izglede njihove socijalne isključenosti. Jedan od glavnih izazova ove faze obrazovanja je, dakle, jamčiti jednak pristup i jednake mogućnosti svoj djeci, neovisno o njihovom socioekonomskom, kulturnom i/ili jezičnom podrijetlu. Iz ovih i drugih razloga, poboljšanje pristupačnosti i kvalitete POO-a je uključeno u Plan europske obrazovne politike (12).

U prethodnim poglavljima su navedeni podaci o broju djece u Europi koja su u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti (vidi Poglavlje A) te su proučavani opći uvjeti za upis, financiranje, poučavanje i učenje u POO-u. Ovo poglavlje istražuje posebne mjere koje su europske zemlje uvele kako bi djeci u nepovoljnom položaju osigurale sudjelovanje u POO-u i na taj način postavile temelje za budući uspjeh u školi i kasnijem životu.

Ovo se poglavlje na početku bavi pristupima i kriterijima koji se koriste u prepoznavanju djece s mogućim dodatnim potrebama. Osobito se bave pitanjem koriste li zemlje pristup ciljne skupine ili se usmjeravaju na potrebe pojedinaca. Drugi pokazatelj prikazuje mjere koje su uvele središnje vlasti za pružanje ciljane potpore toj djeci, uključujući pomoć s učenjem jezika kao i potporu u drugom učenju i razvoju. Ovaj pokazatelj također proučava posebne mjere koje se tiču osoblja, organizacije i financiranja, a koje su namijenjene za potporu ustanovama. I na kraju se istražuje posebno osposobljavanje čija je namjena pomoći osoblju POO-a da zadovolji određene potrebe djece u nepovoljnom položaju.

VEĆINA ZEMALJA PREPOZNAJE SKUPINE U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU NA TEMELJU SOCIOEKONOMSKIH, JEZIČNIH I / ILI KULTURNIH KRITERIJA

Sve europske zemlje, bez iznimke, su usvojile mjere za pružanje potpore djeci koja imaju dodatne obrazovne i/ili razvojne potrebe. Postoje dva osnovna pristupa prepoznavanju te djece: mogu se ciljati određene skupine koje zadovoljavaju definirane kriterije ili se može uzeti individualni pristup prema kojem se posebne potrebe procjenjuju i određuju za svaki slučaj posebno. Većina zemalja/regija je usvojila pristup ciljne skupine dok se individualni pristup, samostalno koristi u šest obrazovnih sustava (odnosno, u Italiji, Luksemburgu, Malti, Austriji, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska) i Islandu). Međutim, oko dvanaest europskih obrazovnih sustava koriste kombinaciju ova dva pristupa.

U slučajevima gdje je usvojen pristup ciljne skupine koriste se različiti kriteriji za prepoznavanje skupina djece koje će najvjerojatnije trebati dodatnu potporu u obrazovanju. Glavni kriteriji koji se uzimaju u obzir su kulturni i/ili jezični. Socioekonomski i geografski kriteriji su također dosta rašireni. Neke zemlje (odnosno, Belgija (Flamanska zajednica), Češka Republika, Španjolska, Grčka i Rumunjska) primjenjuju sve tri vrste kriterija. Obiteljski status (primjerice, djeca koja žive samo s jednim roditeljem ili s udomiteljima) također može biti uzet u obzir, ali to nije toliko uobičajeno.

Kulturni i/ili jezični kriteriji se primjenjuju u većini europskih zemalja. Uglavnom se to odnosi na djecu imigranata ili djecu pripadnike etničkih manjina koje imaju značajne kulturne različitosti u odnosu na većinsko stanovništvo te djecu koja nedovoljno poznaju nastavni jezik (npr. grčka i turska manjina u Bugarskoj; talijanska i mađarska manjina u Sloveniji, itd.). U nekoliko zemalja (npr. Češka Republika, Hrvatska i Slovenija), ciljna skupina su romska djeca – ovdje je glavni cilj povećati njihovo

(12) Zaključci Vijeća o predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje svoj djeci najboljih temelja za svijet sutrašnjice, OJ C 175,

15.06.2011., str. 8.

MJE RE POTP OR E ZA D JE C U U NE POV OLJ NO M P OLOŽ AJU

142

sudjelovanje u POO-u. U drugim zemljama, ciljna skupina su djeca tražitelja azila (npr. u kleuteronderwijs u Belgiji (Flamanska zajednica) i mateřské školy u Češkoj Republici) u pogledu olakšavanja njihove integracije u obrazovni sustav.

Djeca s kulturnim/jezičnim razlikama obično dobivaju dodatnu pomoć za učenje nastavnog jezika. Pomoć im također može biti pružena i u očuvanju njihovog etničkog i jezičnog identiteta, kao što je slučaj u Poljskoj, Sloveniji i Finskoj (vidi Sliku G2). Za procjenu broja djece koja možda imaju značajne kulturne i jezične razlike, pa stoga trebaju dodatnu pomoć, vidi Sliku A6 koja prikazuje postotak djece u dobi 0-5 godina koja imaju strano državljanstvo ili su rođena u iznozemstvu.

Socioekonomski kriteriji se primjenjuju u otprilike polovici europskih obrazovnih sustava kako bi se prepoznalo djecu s mogućim dodatnim potrebama. U većini slučajeva, ti se kriteriji odnose na prihode (npr. u Belgiji (Flamanska zajednica) i Češkoj Republici) ili zaposlenost (niski intenzitet rada). Međutim, loši uvjeti stanovanja ili razina obrazovanja roditelja (npr. u Slovačkoj) također mogu biti uzeti u obzir. Osnovna svrha ciljanja skupina koje se nalaze u nepovoljnom socioekonomskom položaju je smanjiti utjecaj siromaštva na obrazovna postignuća djece.

Pokazatelj broja djece koja mogu biti u ovim skupinama u nepovoljnom položaju u različitim europskim zemljama može se pronaći na Slici A4 – Postotak djece u dobi 0-5 godina koja su u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti te na Slici A5 – Postotak nezaposlenih kućanstava s djecom u dobi 0-5 godina. Međutim, važno je imati na umu kako pojedinačne zemlje određuju koje socioekonomske kriterije uzimaju u obzir.

Geografski kriteriji se uglavnom odnose na područja koja se nalaze u ekonomski i socijalno nerazvijenom gradu ili regiji gdje djeca mogu biti u opasnosti od loših obrazovnih ishoda ili socijalne isključenosti. U Grčkoj, Francuskoj i Cipru utvrđene su „prioritetne obrazovne zone“ na temelju socioekonomskih, kao i specifičnih obrazovnih pokazatelja.

U Grčkoj se „prioritetne obrazovne zone“ odlikuju slabim sudjelovanjem u obrazovanju, visokim postotkom ranog napuštanja školovanja i slabom zastupljenosti visokog obrazovanja.

Od 2010. godine, u Norveškoj su prepoznata područja s visokim udjelom imigrantske djece te im se nudi 20 sati tjedno besplatne skrbi („besplatno ključno vrijeme“). Cilj razgraničenja takvih zona je poticati uključenost i pružati ciljanu potporu djeci u nepovoljnom položaju kako bi mogla u potpunosti iskoristiti obrazovanje koje im se pruža (vidi Sliku G2).

U slučajevima gdje je prihvaćen individualni pristup, procjena djetetovih potreba je uglavnom usmjerena na tri osnovna elementa. Ti se elementi odnose na opći napredak i razvoj djeteta (npr. u Španjolskoj, Luksemburgu, Malti, Austriji, Finskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotska)), jezične potrebe, u slučaju imigrantske djece ili djece pripadnika etničkih manjina (npr. u Njemačkoj i Latviji) i socijalno i obiteljsko okruženje (npr. u Španjolskoj). Ovi su elementi često međusobno povezani i razmatraju se zajedno kako bi se pružila potpora po mjeri djeteta.

Često drugi stručnjaci sudjeluju u procjeni djetetovih obrazovnih, psiholoških i socijalnih potreba te pružaju pomoć obrazovnom osoblju u POO-u i roditeljima (vidi Sliku E6). Oni mogu biti zaposleni u Ustanovama POO-a (npr. Austrija i Slovenija) ili biti dio vanjske službe (npr. služba za obrazovno usmjeravanje u Španjolskoj).

Potpora se može pružati djeci u prostorijama ustanove (npr. Luksemburg) ili u prostorijama neke službe izvan ustanove (npr. Danska i Malta). U Danskoj lokalne vlasti omogućuju testove za jezičnu procjenu te, po potrebi, pružaju dodatnu potporu djeci s jezičnim poteškoćama. Na Malti se djeca s teškoćama u učenju upućuju u Službu za ranu intervenciju (obično od strane samih roditelja ili POO osoblja) koja ima vlastiti postupak procjene kako bi utvrdila vrstu potrebne intervencije.


143

Slika G1: Središnje mjere namijenjene djeci s dodatnim potrebama, 2012./13. g.

Slika G1a. Skupni ili individualni pristup

Skupni pristup

Individualni pristup


Izvor: Eurydice.

Slika G1b. Skupni kriteriji

A. Kulturno i/ili jezično podrijetlo

B. Socioekonomsko podrijetlo

C. Geografski položaj

A + B + C

Samo individualni pristup


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „djeca s dodatnim potrebama“, vidi Pojmovnik.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Podaci se odnose na kleuteronderwijs. Češka Republika: Podaci se odnose na ustanvoe za stariju djecu (mateřské školy). Portugal: U ustanovama za stariju djecu (jardim de infância), primjenjuje se samo individualni pristup. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Podaci za „mlađu“ djecu se odnose na produljeno zakonsko pravo 2-godišnjaka u nepovoljnom položaju ili 2-godišnjaka koji žive u područjima u nepovoljnom položaju.


144

JEZIČNI PROGRAMI SU NAJČEŠĆI OBLIK MJERA POTPORE ZA DJECU S DODATNIM POTREBAMA

Kao što je prethodno spomenuto, većina europskih zemalja koristi socioekonomske, jezične, kulturološke ili geografske kriterije za prepoznavanje posebnih skupina djece kojima je potrebna dodatna potpora u razvoju i učenju (vidi Sliku G1). U gotovo svim ovim zemljama, uvedeni su programi ili druge mjere na središnjoj razini kako bi se ovim skupinama djece pružila potpora u skladu s njihovim potrebama.

Postoje tri osnovna načina kako se dodatna potpora pruža djeci u nepovoljnom položaju: putem posebnih mjera za podupiranje razvoja, učenja i postignuća djece, poglavito jezičnog razvoja, osiguravanjem dodatnog ili stručnog osoblja i/ili putem određivanja posebnih organizacijskih i/ili financijskih aranžmana. U nekim slučajevima, uvodi se čitav niz mjera u sklopu opsežnih programa osmišljenih za potporu, primjerice, jezičnom razvoju i uključivom obrazovanju (npr. Češka Republika, Estonija, Cipar, Mađarska i Slovačka).

Većina zemalja je uvela mjere na središnjoj razini za potporu jezičnom razvoju, gdje opet postoje tri osnovne vrste potpore: potpora za imigrantsku djecu i djecu pripadnike etničkih manjina za učenje nastavnog jezika, potpora za manjine i imigrante s ciljem očuvanja njihovog materinjeg jezika i potpora za bilo koje dijete koje ima poteškoća s govorom i jezikom.

Potpora za učenje nastavnog jezika je namijenjena za pomoć djeci kod prilagodbe i integracije u školski život te kod pristupa širem kurikulumu.

Njemačka je tipični primjer zemlje koja pruža jezičnu potporu imigrantima ili djeci iz područja u nepovoljnom položaju. Brojne različite inicijative (na središnjoj i regionalnoj razini) imaju za cilj razviti jezične vještine djece te ima dati svakodnevnu praksu na nastavnom jeziku. Primjerice, nacionalni program Offensive Frühe Chancen financira dodatno osoblje u ustanovama koje radi u nerazvijenim područjima kako bi pružili potporu jezičnom razvoju djece.

Estonija je primjer zemlje koja nudi pomoć u učenju službenog jezika u ustanovama POO-a. Ovdje nacionalni kurikulum omogućava poučavanje estonskog jezika u ustanovama gdje se odgoj i obrazovanje te skrb vrše na nekom drugom jeziku. Dodatna sredstva iz državnog proračuna se dodjeljuju ovim ustanovama putem tijela lokalne vlasti. Uvedena je posebna metodologija poučavanja, podržana materijalima i osposobljavanjem zsposlenika s ciljem olakšavanja učenja estonskog jezika kao drugog jezika u ranoj dobi.

Druga skupina jezičnih mjera je usredotočena na pružanje potpore imigrantima i manjinama u učenju materinjeg jezika. Cilj je pružiti djeci priliku da zadrže svoj identitet i odrastaju u dvojezičnom okruženju. Takve mjere postoje u Poljskoj, Sloveniji i Finskoj.

Primjerice, u područjima s velikim udjelom govornika talijanskog jezika u Sloveniji, Sustav POO-a omogućava poučavanje oba jezika.

U Finskoj se o posebnim mjerama odlučuje na lokalnoj razini: te mjere mogu uključivati potporu za učenje finskog kao drugog jezika, usluge prevoditelja kako bi se olakšala komunikacija s roditeljima, posebne materijale za učenje i poučavanje, dodatno osposobljavanje osoblja ili zapošljavanje osoblja manjinskog podrijetla.


145

Slika G2: Preporuke na središnjoj razini za posebne mjere potpore djeci s dodatnim potrebama u ustanovama POO-a, 2012./13. g.

Razvoj djeteta i učenje

Jezična potpora

Ostala potpora učenju/ razvoju

Osoblje

Dodatno ili stručno osoblje

Posebni programi stručnog usavršavanja

Zapošljavanje osoblja manjinskog /imigrantskog podrijetla

Dodatna plaća

Organizacija i financiranje

Manje skupine ili manji omjer djece i osoblja

Oprema/sadržaji

Dodatno financiranje/jednokratna isplata za POO ustanovu

Sve vrste ustanova Neke vrste ustanova

Ne postoje posebne mjere na središnjoj razini

Lijevo

POO za mlađu djecu


Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojma „djeca s dodatnim potrebama“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE nl): Osoblje iz manjinskih skupina samo u lokalnim kvartovskim službama za skrb o djeci. Njemačka: Navedene mjere su dostupne u ustanovama koje sudjeluju u federalnom programu Offensive Frühe Chancen. Grčka: Podaci obuhvaćaju samo predškolu (nipiagogeio). Slovačka: Dodatno financiranje je dostupno samo u posljednjoj godini POO-a. Finska: Ostala potpora učenju/razvoju je dostupna samo u predškolskom obrazovanju (Esiopetus/förskoleundervisning). Ujedinjena Kraljevina (ENG): Podaci o starijoj djeci se odnose na škole, uključujući financirane predškolske ustanove i pripremne razrede u osnovnim školama/akademijama. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Podaci o „mlađoj“ djeci se odnose na produljeno zakonsko pravo 2-godišnjaka u nepovoljnom položaju ili 2-godišnjaka koji žive u područjima u nepovoljnom položaju.


146

Treća skupina mjera jezične potpore je namijenjena svoj djeci kojoj treba pomoć u razvijanju govornih i jezičnih vješina na njihovom materinjem jeziku, kao što je slučaj na Malti i u Austriji.

Austrija je 2009. godine uvela okvir za potporu jezičnom razvoju djece u dobi 3-6 godina na temelju kojeg su nastale posebne mjere za svu djecu. Popratne mjere uključuju programe stalnog stručnog usavršavanja (SSU) za osoblje u POO-u.

Ostale mjere potpore učenju/razvoju su namijenjene smanjenju učinaka socioekonomske ugroženosti te promicanju jednakosti i socijalne uključenosti od rane dobi. Određeni dugoročni ciljevi se često odnose na poboljšanje akademskih ishoda i sprječavanje ranog napuštanja škole. Stoga u nekim slučajevima, ove mjere uključuju programe kojima se osigurava spremnost djece za sljedeću fazu obrazovanja ili potiče konitunitet između POO-a i osnovne škole (npr. na Cipru, u Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska)).

Osnovna ciljna skupina su obično djeca u nepovoljnom socioekonomskom položaju. Mjere ili programi učenja i postignuća su u nekim slučajevima usmjereni na djecu u nepovoljnom položaju koja žive u određenom geografskom području. Grčka i Cipar, primjerice, su uveli čitav niz obrazovnih mjera unutar „zona prioriteta obrazovanja“ u najnerazvijenijim regijama. Primjerice, u Grčkoj postoji posebni kurikulum u tim područjima. Na sličan način, Ujedinjena Kraljevina (Wales i Sjeverna Irska) ima posebne programe na središnjoj razini u najnerazvijenijim područjima s ciljem jamčenja najboljeg mogućeg početka u životu pružanjem kvalitetne skrbi o djeci. Neke zemlje također imaju mjere posebno namijenjene djeci iz romske zajednice (npr. Češka Republika).

Programi za smanjenje učinaka socioekonomske ugroženosti često pružaju pomoć djeci putem programa za potporu obiteljima.

Rumunjska vodi program ljetnog vrtića (koji traje najmanje 45 dana) kao vrstu nadoknade za djecu koja su izostala iz POO-a zbog socioekonomskih razloga.

Projekti Sigurnog početka u Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska) nude širok raspon usluga koje uključuju razvojni program za djecu u dobi od dvije do tri godine. Cilj je poboljšati socijalani i emocionalni razvoj, raditi na komunikacijskim i jezičnim vještinama te poticati maštu kroz igru.

Većina europskih zemalja je započela s posebnim mjerama u pogledu osoblja u Ustanovama POO-a koje imaju više djece kojima je potrebna dodatna pomoć nego što je uobičajeno ili u ustanovama koje djeluju u ciljanim geografskim područjima, kao što je slučaj u Grčkoj i na Cipru. Najpopularnije mjere vezane za osoblje se odnose na osiguravanje dodatnog osoblja, zapošljavanje stručnjaka (vidi Sliku E6) i pružanje mogućnosti za posebne programe stručnog usavršavanja. Ustanove koje se bave djecom s dodatnim potrebama mogu zapošljavati osoblje pod određenim uvjetima.

U Španjolskoj, primjerice, Ustanove POO-a mogu povećati broj osoblja s ciljem smanjenja socioekonomskih, kulturnih ili geografskih nejednakosti. Mogu također zaposliti dodatno osoblje, obično na početku školske godine, kako bi pomogli djeci s prilagodbom na novo okruženje.

S ciljem stvaranja pristupačnog okruženja za djecu s dodatnim potrebama, ustanove POO-a u nekim zemljama često zapošljavaju stručnjake poput psihologa, logopeda, itd. U drugim zemljama, stručnjaci se zapošljavaju samo ukoliko postoji veliki broj djece s teškoćama u učenju kojima je potrebna redovita skrb stalnog stručnjaka u ustanovi. Primjerice, ustanovama u Lihtenštajnu se dodjeljuje dodatno osoblje specijalizirano za dopunsku nastavu (schulische Heilpädagogik).

Osam obrazovnih sustava (Belgija (Flamanska zajednica – neki kinderdagverblijven), Hrvatska, Latvija, Poljska (starija djeca), Rumunjska, Slovenija, Slovačka (starija djeca) i Norveška) nastoji zapošljavati osoblje imigrantskog ili manjinskog podrijetla. To osoblje je uključeno u nastavne procese za pružanje jezične potpore djeci imigrantima ili djeci pripadnicima etničkih manjina kako bi im pomogli u integraciji u POO. U nekim slučajevima osoblje prolazi posebno osposobljavanje za rad s ovom djecom. Primjerice, Norveška je pokrenula poticaje kojima potiče ustanove na zapošljavanje


147

dvojezičnih asistenata i razvijanje njihovih vještina u multikulturalnom i dvojezičnom obrazovanju. Hrvatska i Slovenija su pokrenule projekte putem kojih se osposobljavaju romski asistenti za potporu romskoj djeci u POO-u te koji pomažu u izgradnji povezanosti između ustanova i romske zajednice. U Latviji i Sloveniji dvojezično osoblje ima pravo na isplatu dodatne plaće.

Kada se radi o djeci s dodatnim potrebama, neke su zemlje uvele mjere vezane za organizaciju ustanova POO-a. Te mjere često uključuju poučavanje u manjim skupinama s manje djece ili sa smanjenim omjerom djece i osoblja (za uobičajene omjere vidi Sliku B6). Ustanovama također mogu biti omogućeni dodatni sadržaji i oprema.

Primjerice, u Sloveniji su djeca iz etničkih manjina smješteni u skupine s nižim omjerom djece i osoblja,a uz to, tijela središnje vlasti (a ne općine) financiraju ulaganja u nekretnine i opremu u etnički miješanim područjima.

Oko polovice europskih zemalja osmislilo je posebne financijske mjere kojima se ustanovama POO-a omogućava pružanje posebne potpore djeci s dodatnim potrebama, posebice onoj djeci iz ugroženih socioekonomskih skupina te onoj koja su u opasnosti od socijalne isključenosti. Ove su mjere često izražene kao subvencije ili jednokratne isplate ustanovama ukoliko zadovoljavaju određene uvjete ili imaju posebne obrazovne programe. Međutim, u nekoliko slučajeva (npr. Finska i Norveška) dodatno financiranje nije namijenjeno izravno školama nego tijelima lokalne vlasti koja su nadležna za POO.

U Češkoj Republici ustanove za stariju djecu (mateřské skoly) imaju pravo na subvenciju za plaće ukoliko imaju najmanje 15% socijalno ugrožene djece kako bi zaposlili dodatno osoblje i stvorili posebne uvjete za potporu ovoj djeci.

U Mađarskoj ustanove za djecu stariju od tri godine (óvoda) imaju pravo na financijsku potporu ukoliko provode uključivu nastavu u skladu s Integracijskim pedagoškim programom kojeg je pokrenulo Ministarstvo obrazovanja. Ova financijska potpora može biti potrošena na različite aktivnosti: individualnu nastavu, zapošljavanje dodatnih stručnjaka za poboljšanje veza između ustanove i obitelji u nepovoljnom položaju, organiziranje programa za roditelje, stalno stručno usavršavanje te bonuse za osoblje.

Subvencije slovačke vlade za posljednju godinu materská škola imaju dvostruki cilj: kao prvo, pomoći djeci koja su u opasnosti od socijalne isključenosti u razvijanju dobrih prehrambenih navika putem obroka koji su dostupni u ustanovi, a kao drugo, omogućiti individualnu potporu i posebne nastavne materijale kako bi se osiguralo da su ta djeca dobro pripremljena za osnovnu školu.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska), osnovne škole dobivaju dodatna sredstva za djecu u nepovoljnom položaju u pripremnim razredima kako bi im se pomoglo u podizanju razine postignuća.

Konačno, od svih zemalja koje imaju određene kriterije za prepoznavanje djece kojima je potrebna dodatna pomoć (vidi Sliku G1) samo Danska, Irska i Francuska još nisu uvele posebne mjere na središnjoj razini za djecu u nepovoljnom položaju. Unatoč tome, u Danskoj i Irskoj, lokalni programi i inicijative se bave određenim prioritetima u spomenutom području.

U Danskoj, u područjima s visokim udjelom imiganata, manjina ili drugih skupina u nepovoljnom položaju, tijela lokalne vlasti pružaju dodatnu potporu za učenje jezika, primjerice, smanjivanjem broja djece u skupinama ili davanjem dodatnih sredstava ustanovama.

Obrazovanje u najnerazvijenijim područjima je glavna preokupacija u Irskoj gdje 40 osnovnih škola koristi pogodnosti programa Early Start Pre-school Programme. Programom su obuhvaćena djeca godinu dan prije osnovnoškolskog obrazovanja, a program je namijenjen potpori općeg razvoja djece, poboljšanju obrazovnih ishoda i nadoknađivanju učinaka socijalne ugroženosti.


148

POSEBNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD S DJECOM S DODATNIM POTREBAMA JE OBVEZNO U VEĆINI ZEMALJA

Kao što je prethodno prikazano (vidi Sliku G2), europske zemlje su uvele mnoge programe i inicijative namijenjene djeci s dodatnim potrebama. Stručnjaci iz područja POO imaju jako značajnu ulogu u podupiranju ove djece u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Oni međusobno djeluju, sustavno promatraju razvoj djece te pružaju individualnu potporu. Iz toga razloga, osoblje u POO-u mora biti posebno osposobljeno za rad s ovom djecom koja su različitog podrijetla ili koja imaju različite sposobnosti. Dodatne vještine i kompetencije koje su potrebne za ovu ulogu obično se steču posebnim osposobljavanjem koje je uključeno u inicijalno obrazovanje ili kasnije kroz stalno stručno usavršavanje (vidi Poglavlje E).

Slika G3 prikazuje je li posebno osposobljavanje za rad s djecom s dodatnim potrebama uključeno u početno obrazovanje POO osoblja. Trajanje i sadržaj takvog osposobljavanja nisu obrađeni budući da se značajno razlikuju među zemljama, a u nekim slučajevima, među ustanovama u istoj zemlji.

U većini europskih zemalja, posebno osposobljavanje za pripremu osoblja u POO-u za rad s djecom s dodatnim potrebama je integrirano u inicijalno obrazovanje. Ovo osposobljavanje može biti obvezno, neobvezno ili se odluka može prepustiti pojedinim ustanovama za osposobljavanje (institucionalna autonomija). Nadalje, dok je u nekim zemljama posebno osposobljavanje obvezno za svo osoblje u POO-u (Belgija (Francuska zajednica), Danska, Španjolska, Francuska, Austrija, Slovenija i Turska), u drugima je obvezno samo za osoblje koje se priprema za rad sa starijom djecom (Rumunjska, Slovačka i Švicarska).

Naposljetku, potrebno je napomenuti da u nekim zemljama osoblju koje radi s djecom s dodatnim potrebama mogu pomagati stručnjaci (vidi Sliku E6).

Slika G3: Posebno osposobljavanje za rad s djecom s dodatnim potrebama: uključenost u inicijalno obrazovanje osoblja u POO-u, 2012./13. g.

Obvezno za buduće osoblje

Neobvezno za buduće osoblje


Lijevo Mlađi

Desno Stariji

Svo kvalificirano osoblje Nije uključeno u inicijalno obrazovanje

Neko kvalificirano osoblje Studij u inozemstvu


Objašnjenje Za definiciju pojma „djeca s dodatnim potrebama“, vidi Pojmovnik. Vidi u Podacima o nacionalnim sustavima na koje se dobne kategorije odnose „mlađi“ i „stariji“ u kontekstu svake pojedine zemlje.

Napomene za pojedine zemlje Belgija (BE de): Osoblje koje radi s djecom s dodatnim potrebama može dobiti posebno osposobljavanje putem programa stalnog stručnog usavršavanja. Grčka: Posebno obrazovanje je obvezno za asistente odgojitelja. Italija: Posebno obrazovanje je uključeno samo u inicijalno obrazovanje na diplomskoj razini.

149

L I T E R AT U R A

Ackerman, D.J., Barnett, W.S. & Robin, K.B., 2005. Making the Most of Kindergarten: PrePOPt Trends and Future Issues in the Provision of Full-day Programs. NIEER [Izvješće o rezultatima politike]. [pdf] Dostupno na: http://www.doe.in.gov/sites/default/files/kindergarten/report4.pdf [posjećeno 24. ožujka 2014. g.].

Autorengruppe Bildungsberichterstattung [Izvješće o obrazovanju skupine autora], 2012. g. Bildung in Deutschland 2012: Ein indikatorengestützter Bericht mit einer Analyse zur kulturellen Bildung im Lebenslauf [Obrazovanje u Njemačkoj 2012: Izvješće temeljeno na pokazateljima uključujući analizu likovnog odgoja kroz tijek života], Bielefeld 2012. [Online] Dostupno na: http://www.bildungsbericht.de/zeigen.html?seite=10215 (path: Tab.C3-1Aweb, 2012) [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

BASIL (Barnehage Statistikk Innrapporterings Løsning). Statistika Norveška, 2012./13. g.

Inspektorat skrbi, 2012. Childcare statistics 2011 - Care Inspectorate statistics on the provision and use of registered day care of children and childminding services in Scotland as at December 2011. [pdf] Dostupno na: http://www.scswis.com/index.php?option=com_content&view=article&id=8146&Itemid=756 [Posjećeno 25. veljače 2014. g. ].

CNAF (Observatoire national de la petite enfance) [Nacionalni ured za rano djetinjstvo], 2011. [pdf] Dostupno na: http://www.caf.fr/sites/default/files/cnaf/Documents/Dser/esPOPtiel/accueiljeuneenfantint_bd_fin.pdf [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

CROSTAT (Državni zavod za statistiku), 2010-2012. Basic Schools and Kindergartens and Other Legal Entities Implementing Preschool Education Programmes, statističko izvješće, kraj školske godine 2010./2011. i početak 2011./2012. [pdf] Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1470.pdf [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

CSU (Český statistický úřad) [Češki statistički ured], 2013. Baza podataka za MEYS [Online] Dostupno na: www.czso.cz/csu/2012edicniplan.nsf/p/4003-12 [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

Danmarks Statistik [Statistika Danska], 2012. [Online] Dostupno na: https://www.dst.dk/da/ [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

De Lange, M., Dronkers, J. & Wolbers M. H. J., 2013. Single-parent family forms and children“s educational performance in a comparative perspective: effects of school“s share of single-parent families in School Effectiveness and School Improvement. [pdf] Dostupno na: http://www.eui.eu/Personal/Dronkers/articles/SESI2013.pdf [Posjećeno: 13. siječnja 2014. g.].

DfE (Odjel za obrazovanje), 2013. Childcare and early years survey of parents: 2011. [pdf], Dostupno na http://www.education.gov.uk/rsgateway/DB/STR/d001115/sfr08-2013.pdf [Posjećeno 13. veljače 2014. g.].

http://www.doe.in.gov/sites/default/files/kindergarten/report4.pdf

http://www.bildungsbericht.de/zeigen.html?seite=10215

http://www.scswis.com/index.php?option=com_content&view=article&id=8146&Itemid=756

http://www.caf.fr/sites/default/files/cnaf/Documents/Dser/essentiel/accueiljeuneenfantint_bd_fin.pdf

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1470.pdf

http://www.czso.cz/

http://www.czso.cz/csu/2012edicniplan.nsf/p/4003-12

https://www.dst.dk/da/

http://www.eui.eu/Personal/Dronkers/articles/SESI2013.pdf

http://www.education.gov.uk/rsgateway/DB/STR/d001115/sfr08-2013.pdf


150

DGEEC – MEC (Direção-Geral de Estatísticas da Educação e Ciência - Ministério da Educação e Ciência [Središnji ured za statistiku obrazovanja i znanosti – Ministarstvo obrazovanja i znanosti], 2010/2011. Podaci se odnose na Mainland.

DKF (Dienst für Kind und Familie) [Služba za dijete i obitelj], 2011. „Jahrbuch 2012“, 2012/13. [Online] Dostupno na: www.bildungsserver.be [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

DSWS (Odjel za standard socijalne skrbi (MT)), 2011. (svibanj). [Online] Dostupno na: https://secure3.gov.mt/socialpolicy/SocProt/family/dsws/social_welfare_standards_info.aspx [Posjećeno 11. siječnja 2014. g.].

EACEA/Eurydice, 2009. Early Childhood Education and Care in Europe: Tackling Social and Cultural Inequalities. Bruxelles: EACEA/Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2012. Key Data on Education in Europe. Bruxelles: EACEA/Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2013. Teachers“ and School Heads“ Salaries and Allowances in Europe, 2012/13. Eurydice činjenice i brojke. Bruxelles: EACEA/Eurydice.

EHIS (Estonijski informacijski sustav o obrazovanju). Estonijska baza statističkih podataka, 2013. [Online] Dostupno na: http://www.stat.ee/education [Posjećeno 5. prosinca 2013. g.].

Eurostat, 2013. ožujak 2013: Međunarodni dan žena. Gotovo trećina žena i 5% muškaraca s malom djecom su radili na pola radnog vremena 2011. godine. Eurostat Newsrelease, 37/2013. [pdf] Dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-07032013-AP/EN/3-07032013-AP-EN.PDF [Posjećeno: 8. travnja 2014. g.].

Hagstofa Íslands (Statistika Island), 2011. [Online] Dostupno na: http://www.hagstofa.is/Hagtolur/Skolamal/Leikskolar & http://www.hagstofa.is/?PageID=770 [Posjećeno 12. prosinca 2013. g.].

Kernan M., 2012. Parental involvement in early learning: A review of research, policy and good practice, Međunarodne inicijative za razvoj djeteta (ICDI) Leiden u ime Fondacije Bernard van Leer, Haag. [Online] Dostupno na: http://www.bernardvanleer.org/files/Parental_involvement_in_early_learning.pdf [Posjećeno 14. siječnja 2014. g.].

Kind en Gezin (Agencija za dijete i obitelj), 2011. Annual Report Child Care [Online], Dostupno na: http://www.kindengezin.be/brochures-en-rapporten/rapporten/kinderopvang [Posjećeno 11. veljače 2014. g. ].

Köznevelés- statisztikai adatgyűjtés [Statistički godišnjak o obrazovanju (HU)], 2012./13. g.

KSH (Központi Statisztikai Hivatal) [Mađarski središnji ured za statistiku], 2013. [Online] Dostupno na: http://www.ksh.hu/?lang=en [Posjećeno 4. veljače 2014. g.].

https://secure3.gov.mt/socialpolicy/SocProt/family/dsws/social_welfare_standards_info.aspx

http://www.stat.ee/education

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-07032013-AP/EN/3-07032013-AP-EN.PDF

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-07032013-AP/EN/3-07032013-AP-EN.PDF

http://www.hagstofa.is/Hagtolur/Skolamal/Leikskolar

http://www.hagstofa.is/?PageID=770

http://www.bernardvanleer.org/files/Parental_involvement_in_early_learning.pdf

http://www.kindengezin.be/brochures-en-rapporten/rapporten/kinderopvang

http://www.ksh.hu/?lang=en

Li teratura

151

Latvijas statistika [Središnji ured za statistiku Latvije], 2011./2012. Odjel za statistiku kulutre, obrazovanja, znanosti i zdravstva. [Online] Dostupno na: www.csb.gov.lv [Posjećeno 14. studenog 2013. g.].

Lietuvos statistikos departamenta [Statistika Litva], 2011./2012. [Online] Dostupno na: http://db1.stat.gov.lt/statbank/default.asp?w=1680 [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

MECD (Ministerio de Educación, Cultura y Deporte) [Ministarstvo obrazovanja, kulture i sporta (ES)], 2013. Las cifras de la educación en España. Curso 2010-2011 [Statistika o obrazovanju u Španjolskoj]. [Online] Dostupno na: http://www.mecd.gob.es/servicios-al-ciudadano- mecd/estadisticas/educacion/indicadores-publicaciones-sintesis/cifras-educacion-espana/2013.html [Posjećeno 19. veljače 2014. g.].

MEYS (Ministerstvo školství, mládeže a tělovýchovy) [Ministarstvo obrazovanja, mladih i sporta], 2013. Godišnjak trendova. Obrazovanje u Češkoj Republici 2003/04–2012/13 [Online]. Dostupno na: http://www.msmt.cz/vzdelavani/skolstvi-v-cr/statistika-skolstvi/vyvojova-rocenka-skolstvi-2003-04-2012-13 [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

Ministère de la Fédération Wallonie-Bruxelles. Indicateurs de l“enseignement [Pokazatelji obrazovanja, regija Valonija-Bruxelles], 2012. [Online] Dostupno na: http://www.enseignement.be/index.php?page=26723 [Posjećeno 11. veljače 2014. g.].

Ministério da Solidariedad, Emprego e Segurança Social [Minisarstvo solidarnosti, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (PT)], 2011. Ured za strategiju i planiranje: Podaci se odnose na Mainland.

Ministarstvo obrazovanja i zapošljavanja (MT), 2012/2013. Baza podataka STS [učenik, nastavnik, škola] (za državne škole) & Baza podataka odjela za osiguravanje kvalitete (za nedržavne škole).

MIZS (Ministrstvo za izobraževanje, znanost in sport) [Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta (SI)], 2012./2013. g.

Moss, P. ed., 2012. International Review of Leave Policies and Related Research 2012. [pdf] Dostupno na: http://www.leavenetwork.org/fileadmin/Leavenetwork/Annual_reviews/2012_annual_review.pdf [Posjećeno 13. rujna 2013. g.].

MPiPS (Ministerstwo Pracy i Polityki Społecznej) [Ministarstvo rada i socijalne politike], 2012. g.

OECD, 2012. The Experience of New Teachers. Rezultati isztaživanja TALIS 2008. Paris: OECD izdavaštvo.

OECD, 2013. PISA 2012 rezultati: Excellence Through Equity: Giving Every Student the Chance to Succeed (Volume II). PISA, OECD izdavaštvo. [Online] Dostupno na: http://dx.doi.org/10.1787/9789264201132-en [Posjećeno 16. travnja 2014. g.].

http://www.csb.gov.lv/?lng=en

http://www.csb.gov.lv/

http://db1.stat.gov.lt/statbank/default.asp?w=1680

http://www.mcu.es/

http://www.mecd.gob.es/servicios-al-ciudadano-mecd/estadisticas/educacion/indicadores-publicaciones-sintesis/cifras-educacion-espana/2013.html

http://www.mecd.gob.es/servicios-al-ciudadano-mecd/estadisticas/educacion/indicadores-publicaciones-sintesis/cifras-educacion-espana/2013.html

http://www.msmt.cz/vzdelavani/skolstvi-v-cr/statistika-skolstvi/vyvojova-rocenka-skolstvi-2003-04-2012-13

http://www.msmt.cz/vzdelavani/skolstvi-v-cr/statistika-skolstvi/vyvojova-rocenka-skolstvi-2003-04-2012-13

http://www.enseignement.be/index.php?page=26723

http://www.leavenetwork.org/fileadmin/Leavenetwork/Annual_reviews/2012_annual_review.pdf

http://dx.doi.org/10.1787/9789264201132-en


152

OECD, 2014. Glossary of Statistical Terms. [Online] Dostupno na: http://stats.oecd.org/glossary/ [Posjećeno 16. travnja 2014. g. ].

ONE (Office national de l“enfance) [Nacionalni ured za djetinjstvo], 2011. Godišnje izvješće 2011. g. [pdf] Dostupno na: http://www.one.be/uploads/tx_ttproducts/datasheet/RA_2011_02.pdf [Posjećeno 15. siječnja 2014. g.].

Rauschenbach, B., 2012. AufwachPOP in Deutschland. AID: A - Der neue DJI-Survey, Weinheim Basel: Beltz Juventa Verlag, [pdf] Dostupno na: http://www.beltz.de/de/nc/verlagsgruppe-beltz/gesamtprogramm.html?isbn=978-3-7799-2259-9 [Posjećeno 15. siječnja 2014. g.].

Škotska vlada, 2013. Empowering Scotland: The Government“s Programme for Scotland 2013-2014. [pdf] Dostupno na at: http://www.scotland.gov.uk/Resource/0043/00433229.pdf [Posjećeno 19. veljače 2014. g.].

SIO (System Informacji Oświatowej) [Sustav podataka o obrazovanju] Ministarstva nacionalnog obrazovanja, 2012./2013. [Online] Dostupno na: http://sio.men.gov.pl/ [Posjećeno 15. prosinca 2013. g.].

Skolverket, 2013. [Švedks nacionalana agencija za obrazovanje], Referentne godine: 2011., 2012. i 2012/2013. [Online] Dostupno na: www.skolverket.se [Posjećeno 15. listopada 2014. g.].

Statistik Austrija: Kindertagesheimstatistik, 2011/12. [Statistika Austrija: Statistika dječjih vrtića] [Online] Dostupno na: http://www.statistik.at/web_de/statistiken/bildung_und_kultur/formales_bildungswePOP/kindertagesheime_kinderbetreuung/index.html [Posjećeno 12. veljače 2014. g.].

Statistični urad RS (Statistični urad Republike Slovenije) [Statistički ured Republike Slovenije], 2012/2013. Kindergartens, Slovenia, school year 2012/13 [Online] Dostupno na: http://www.stat.si/eng/novica_prikazi.aspx?id=5386 [Posjećeno 10. prosinca 2013. g.].

THL [Nacioanli institut zdravstva I socijalne skrbi (FI)], 2011. Lasten päivähoito 2010 – Kuntakyselyn osaraportti [pdf] Dostupno na: http://www.stakes.fi/tilastot/tilastotiedotteet/2011/Tr37_11.pdf [Posjećeno 19. veljače 2014. g.].

UIPS (Ústav informácií a prognóz školstva) [Institut podataka i prognoza za obrazovanje] 2011/2012. Statistički godišnjak – Dječji vrtići. [Online] Dostupno na: http://www.uips.sk/prehlady-skol/statisticka-rocenka---materske-skoly [Posjećeno 15. siječnja 2014. g.].

Velška skupština, 2011. Childcare and Early Years Survey: Wales 2009. Glavno izvješće [pdf] Available at: http://wales.gov.uk/docs/dcells/research/110201childcaresurvey2009en.pdf [Posjećeno 13. veljače 2014. g.].

http://stats.oecd.org/glossary/

http://www.one.be/uploads/tx_ttproducts/datasheet/RA_2011_02.pdf

http://www.beltz.de/de/nc/verlagsgruppe-beltz/gesamtprogramm.html?isbn=978-3-7799-2259-9

http://www.beltz.de/de/nc/verlagsgruppe-beltz/gesamtprogramm.html?isbn=978-3-7799-2259-9

http://www.scotland.gov.uk/Resource/0043/00433229.pdf

http://sio.men.gov.pl/

http://www.skolverket.se/

http://www.statistik.at/web_de/statistiken/bildung_und_kultur/formales_bildungswesen/kindertagesheime_kinderbetreuung/index.html

http://www.statistik.at/web_de/statistiken/bildung_und_kultur/formales_bildungswesen/kindertagesheime_kinderbetreuung/index.html

http://www.stat.si/eng/novica_prikazi.aspx?id=5386

http://www.stakes.fi/tilastot/tilastotiedotteet/2011/Tr37_11.pdf

http://www.uips.sk/prehlady-skol/statisticka-rocenka---materske-skoly

http://wales.gov.uk/docs/dcells/research/110201childcaresurvey2009en.pdf

153

P O J M O V N I K

I . KLASIFIKACIJE

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED 1997) Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED) instrument je za prikupljanje podataka o obrazovanju na međunarodnoj razini. Obuhvaća dvije varijable krosklasifikacija: razine i područja obrazovanja s komplementarnim dimenzijama općeg/strukovnog/pripremnog usmjerenja, i svrhe – nastavak obrazovanja/priprema za tržište rada. Aktualna inačica, ISCED 97, prepoznaje sedam razina obrazovanja. U ISCED-u se pretpostavlja postojanje nekoliko kriterija prilikom odlučivanja o svrstavanju obrazovnih programa u određenu razinu obrazovanja. Međutim, ovisno o razini i vrsti dotičnog obrazovanja, koristi se hijerarhijski sustav rangiranja prema glavnim i pomoćnim kriterijima. Na predškolskoj razini, glavni kriteriji su odvija li se program u školi ili ustanovi te minimalna i maksimalna pristupna dob, a pomoćni kriteriji su kvalificiranost osoblja.

ISCED 0: Predprimarno školsko obrazovanje Predprimarno obrazovanje se definira kao početna faza organizirane nastave. Provodi se u školi ili drugoj ustanovi te je namijenjeno djeci u dobi od najmanje 3 godine.

ISCED 1: Primarno obrazovanje Ova razina obrazovanja počinje između pete i sedme godine, obvezna je u svim zemljama i obično traje 4 do 6 godina. šest godina.

ISCED 2: Niže sekundarno obrazovanje Nastavlja se na osnovne programe osnovnoškolskog obrazovanja, iako je nastava uglavnom predmetna. Obično se završetak ove razine podudara sa za završetak ove razine podudara sa završetkom obveznog obrazovanja.

ISCED 3: Sekundarno obrazovanje Ova razina obično počinje krajem obveznog obrazovanja. Upisna dob je uglavnom 15 ili 16 godina. Obično su potrebne određene kvalifikacije za upis (završeno obvezno obrazovanje) i ispunjenje drugih uvjeta. Nastava je često uže predmetno usmjerena nego na razini ISCED 2. Prosječno trajanje razine ISCED 3 kreće se od dvije do pet godina.

ISCED 4: Postsekundarno, ne-tercijarno obrazovanje Ovi programi premošćuju granicu između srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja. Služe za produbljenje znanja učenika koji su završili razinu ISCED 3. Tipični primjeri su programi osmišljeni za pripremu učenika za studij na razini 5 ili programi za pripremu učenika za izravan ulazak na tržište rada.

ISCED 5: Tercijarno obrazovanje (prva faza) Upis u ove programe obično zahtijeva uspješno završenu ISCED razinu 3 ili 4. Ova razina uključuje visokoškolske programe sveučilišne orijentacije (tip A) koji se temelje na teoriji te visokoškolske programe stručne orijentacije (tip B) koji su uglavnom kraći od programa tipa A i namijenjeni su ulasku na tržište rada.


154

ISCED 6: Tercijarno obrazovanje (druga faza) Ova razina je rezervirana za poslijediplomski studij koji vodi do istraživačke kvalifikacije (doktorat).

I I . DEFINICIJE

Akreditacija Ustanove POO-a je postupak procjene o tome pridržava li se ustanova koja namjerava provoditi POO važećih propisa, odnosno određenih pravila i minimalnih standarda.

Alternativni putovi: Fleksibilni programi osposobljavanja koji se obično odvijaju na radnom mjestu, a koji vode do kvalifikacije potrebne za zaposlenje u POO-u. Uglavnom su kraći od tradicionalnih programa i često se uvode s ciljem privlačenja novih ljudi u struku. Stjecanje POO kvalifikacije putem vrednovanja neformalnog i informalnog učenja se također smatra alternativnim putom u POO struku.

Bruto domaći proizvod (BDP): Bruto domaći proizvod je mjera agregatne proizvodnje koja je jednaka iznosu bruto vrijednosti koju čine sve rezidentne institucionalne jedinice koje sudjeluju u proizvodnji (uvećano za poreze, umanjeno za subvencije na proizvode koji nisu uključeni u vrijednosti njihovih outputa). Iznos konačne potrošnje dobara i usluga (sva potrošnja osim posredne potrošnje) izmjeren po nabavnim cijenama, umanjen za vrijednost uvoza dobara i usluga ili iznos primarnih dohodaka raspodijeljenih po rezidentnim proizvođačkim jedinicama (OECD, 2014. g.).

Djeca s dodatnim obrazovnim potrebama: Djeca koja su u opsanosti od loših obrazovnih ishoda i koja trebaju dodatnu potporu kako bi ostvarili svoj puni potencijal. To su često djeca u nepovoljnom položaju, lošeg socioekonomskog, imigrantskog ili manjinskog podrijetla.

Dodatne potrebe su obrazovne potrebe djece koje su nastale prvenstveno zbog socioekonomskih, kulturnih i/ili jezičnih čimbenika.

Dodatni sati se odnose na vrijeme koje djeca provedu u POO-u iznad određenog broja sati koji se financira iz javnih sredstava, pa stoga roditelji plaćaju to dodatno vrijeme.

Iskustvo u javnoj upravi: Iskustvo stečeno u javnoj upravi i upravljanju ustanovom POO-a ili školom, primjerice, obavljajući funkciju zamjenika ravnatelja.

Izravni javni rashodi mogu imati dva oblika: (1) isplate koje vrše vladine agencije u ime obrazovnih ustanova (npr. izravne isplate nastavničkih plaća od strane središnjeg ili regionalnog ministarstva obrazovanja); (2) isplate koje vrši vladina agencija u korist obrazovnih ustanova koje su same odgovorne za nabavu svojih obrazovnih sredstava i plaćanje osoblja (npr. skupna dotacija ustanovi). Izravni troškovi vladine agencije ne uključuje školarine koje plaćaju učenici (ili njihove obitelji) upisani u javne škole u nadležnosti agencije, čak i ako su školarine ponajprije usmjerene vladinoj agenciji, a ne dotičnoj ustanovi.

Javne ustanove POO-a su u vlasništvu javnih tijela na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini koja njima i upravljaju. One nisu usmjerene na profit nego im je cilj pružiti javnu uslugu.

Jedinstvena ustanova: Ustanova POO-a u jedinstvenom sustavu POO-a.

Jedinstveni sustav POO-a: Usluge POO-a za svu djecu predškolske dobi organizirane su u jedinstvenoj fazi i pružaju se u ustanovama koje zbrinjavaju sve dobne skupine. Djeca nemaju prekida niti prijelaza među ustanovama do početka osnovne škole. Ministarstvo obrazovanja je nadležno za upravljanje, uređenje i financiranje POO-a. Obrazovanje mlađe djece te skrb o njima se smatra dijelom usluga „ranog obrazovanja“, a obrazovne smjernice obuhvaćaju čitavo razdoblje POO-a. Jedinstvene ustanove imaju jedan upravljački tim koji upravlja pružanjem usluga za djecu svih dobnih skupina, a ista razina kvalifikacija osoblja je potrebna za rad s djecom svih dobnih skupina. Nadalje,

Pojmovnik

155

zakonsko prava na POO ili besplatni POO obično postoji od rane dobi. Jedinstveni sustavi se ponekad nazivaju i „integrirani sustavi“.

Kapitalni troškovi se odnose na troškove za imovinu koja traje dulje od jedne godine. Uključuju troškove gradnje, obnove i velikih popravaka zgrada, kao i troškove za novu ili zamjensku opremu. (Podrazumijeva se kako većina zemalja prijavljuje sitne izdatke za opremu, ispod određenog cjenovnog praga, kao tekuće, a ne kapitalne troškove.)

Kućanstva bez zaposlenih su kućanstva čiji nijedan član nema zaposlenje, odnosno svi su članovi nezaposleni ili neaktivni.

Kućanstvo je definirano kao skupina dvoje ili više ljudi koji žive zajedno u kući ili dijelu kuće te imaju zajednički proračun. Svaka osoba koja navodi kako ne pripada kućanstvu i kako ima vlastiti proračun smatra se kućanstvom s jednom osobom.

Odgovarajuće plaćeni dopust za njegu djece: akumulirano trajanje rodiljnog dopusta, roditeljskog dopusta za očeve i roditeljskog dopusta za koje roditelji primaju najmanje 65% svojih prethodnih primanja. U slučaju paušalnog iznosa, dopust se smatra odgovarajuće plaćenim ukoliko čini 65% minimalne mjesečne plaća u zemlji.

Odvojena ustanova POO-a: Ustanova POO-a u podijeljenom sustavu POO-a.

Opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti se odnosi na situaciju gdje su ljudi u opasnosti od siromaštva ili su u velikoj mjeri materijalno ugroženi ili žive u kućanstvu s jako niskim intenzitetom rada. Ovaj pokazatelj objedinjuje pojedince koji pripadaju jednoj od navedenih skupina. „U opasnosti od siromaštva“ se odnosi na one ljude čiji je raspoloživi dohodak ispod nacionalnog praga siromaštva. „Materijalna ugroženost“ se odnosi na ekonomsko ograničenje ili nemogućnost kupovine niza artikala koji se smatraju nužnima ili poželjnima. „Jako nizak intenzitet rada“ se odnosi na broj osoba koje žive u kućanstvu, a koje su radile manje od 20% svog potencijala tijekom prethodne godine. Djeca koja pate od više dimenzija siromaštva istovremeno, broje se samo jednom.

PISA indeks ekonomskog, socijalnog i kulturnog statusa (ESCS) je stvoren na temelju sljedećih varijabli: međunarodni socioekonomski indeks zanimanja (ISEI); najveća razina obrazovanja roditelja, pretvorena u godine školovanja, PISA indeks obiteljskog bogatstva, PISA indeks obiteljskih obrazovnih resursa te PISA indeks posjedovanja dobara vezanih za „klasičnu“ kulturu u obiteljskom domu.

Planiranje unaprijed se temelji na promatranju trendova i prepoznavanju najvjerojatnijih scenarija u pogledu ponude i potražnje u POO-u koji se odražavaju u demografskim projekcijama kao što su stope nataliteta i migracija. Planiranje unaprijed u POO-u se može obavljati dugoročno, srednjoročno i kratkoročno.

Podijeljeni sustav POO-a: Usluge POO-a se pružaju u odvojenim ustanovama za mlađu i stariju djecu (obično za onu mlađu i stariju od 3 godine). Ogovornost upravljanja, reguliranja i financiranja POO-a je podijeljena među različitim tijelima. Obrazovni okvir obično postoji samo za stariju djecu. Uvjeti za kvalifikacije osoblja se obično razlikuju ovisno o vrsti ustanove. Štoviše, uvjeti za upis se uvelike razlikuju na način da se zakonsko pravo obično odnosi na stariju, a ne i na mlađu djecu.

POO u kući se odnosi na javno regulirano pružanje usluga POO-a u kući pružatelja usluga. Prema propisima, pružatelji obično moraju zadovoljaviti minimalne zadrvstvene, sigurnosne i prehrambene standarde. POO u kući ne uključuje brigu u djetetu u njegovom domu (odnosno skrb o djetetu koja se provodi u djetetovom domu), čak i kada takav oblik usluga mora zadovoljavati osnovne standarde kvalitete (npr. akreditiranost osoblja).


156

Porezna olakšica: Shema ili poticaj kojim se pojedincu ili poduzeću omogućava smanjenje porezne obveze. Primjeri poreznih olakšica uključuju dopušteno odbijanje određenih troškova kao što su troškovi POO-a od oporezivog dohotka ili dostupnost poreznih olakšica za nadoknadu troškova obrazovanja i skrbi.

Posebno osposobljavanje za ravnatelja se odvija nakon inicijalnog obrazovanja i kvalifikacije POO osoblja. Ovisno o situaciji, osposobljavanje može biti pruženo prije prijave ili postupka zapošljavanja ravantelja ili tijekom godine ili dvije nakon stupanja na funkciju. Cilj osposobljavanja je ravnateljima u POO-u pružiti vještine potrebne za obavljanje njihovih novih dužnosti. Ne treba ga miješati sa stalnim stručnim usavršavanjem.

Praćenje kapaciteta POO-a: Proces koji uključuje praćenje povezanosti između ponude mjesta u POO-u i trenutne potražnje. Ovo je stalno vrednovanje učinkovitosti sustava.

Predškolski odgoj i obrazovanje (POO): Pružanje usluga djeci od rođenja do polaska u osnovnu školu koje spada u nacionalni regulatorni okvir, odnosno mora biti u skladu s pravilima, minimalnim standardima te proći postupak akreditacije.

Privatna ustanova POO-a može biti u vlasništvu i njome može upravljati poduzeće čiji je cilj ostvarivanje profita ili može biti u vlasništvu dobrovoljnog (neprofitnog) sektora koji može uključivati dobrotvorne organizacije. Privatne ustanove često posluju uz licencu i od njih se može tražiti da zadovoljavanje osnovnih minimalnih standarda skrbi. One mogu biti:

Samofinancirajuće: Svoja sredstva dobivaju iz privatnih izvora, obično iz školarina koje plaćaju roditelji, ili

Subvencionirane iz javnih sredstava: primaju određena sredstva iz javnih izvora, posebice, za pružanje usluga obrazovanja i skrbi u ime javnih tijela kada djeca imaju zakonsko pravo na mjesto u POO-u.

Profesionalna obveza znači zadaću koja je kao takva opisana u propisima/ugovorima/zakonodavstvu o radu ili drugim propisima o učiteljskoj struci.

Pružanje usluga POO-a u ustanovi obuhvaća POO koji je u regulatornom okviru i koji se provodi izvan kuće. Usluge koje se tamo pružaju se obično nazivaju vrtićima ili predškolskim ustanovama (nurseries, daycare centres, crèches i kindergartens) (prilagođeno iz OECD-a, 2012. g.).

Radno iskustvo u POO-u: Vrijeme provedeno u radu u POO-u. Trajanje i vrsta potrebnog radnog iskustva u struci je obično navedeno prilikom zapošljavanja osoblja na više položaje u POO-u.

Službeni dokumenti: Različite vrste službenih dokumenata koji sadrže propise, smjernice i/ili preporuke za obrazovne ustanove. Propisi su zakoni, pravila ili ostale uredbe koje izdaje državno tijelo za upravljanje ustanovama. Preporuke ili smjernice su službeni dokumenti koji zagovaraju određene postupke, metode ili strategije, ali nisu obvezujuće. Službeni dokumenti obuhvaćaju čitav niz službenih pristupa čiji je cilj usmjeravati ili voditi pružatelje POO-a. U ovom pogledu, službeni dokumenti uključuju sve sljedeće obrazovne smjernice ili neku od njih: sadržaj, ciljeve i ishode učenja, ciljeve postignuća kao i smjernice za pedagoške pristupe, aktivnosti učenja i metode ocjenjivanja.

Standard kupovne moći (PPS): Umjetna zajednička referentne valuta koja se rabi u Europskoj uniji kako bi se izrazio volumen ekonomskih agregata u svrhu međunarodene usporedbe ukidanjem razlika između cijena u različitim zemljama. Ekonomski agregati u PPS-u se dobivaju dijeljenjem originalne vrijednosti u nacionalnoj valuti s odgovarajućim PPP-om. PPS-om se stoga može kupiti jednaki zadani volumen dobara i usluga u svim zemaljama, dok su različiti iznosi u nacionalnoj valuti potrebni kako bi se kupio jednaki volumen dobara i usluga u pojedinim zemljama, ovisno o razini cijena.

Pojmovnik

157

Tekući ili operativni troškovi se odnose na troškove za robu i usluge konzumirane u roku od jedne godine, odnosno troškove koje treba periodično ponavljati kako bi se nastavilo pružanje usluga obrazovanja. Ti troškovi uključuju troškove za osoblje i troškove upravljanja. Manji izdaci za opremu, ispod određenog cjenovnog praga, se obično prijavljuju kao tekući troškovi.

Tijela središnje vlasti: Najviša razina vlasti u državi. U velikoj većini zemalja, središnje vlasti su nadležne za obrazovanje. Međutim, u Belgiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, regionalne vlasti (zajednice, itd.) su nadležne za većinu pitanja vezanih za obrazovanje i smatraju se najvišim tijelom vlasti za ovo područje.

Ukupni javni rashodi za obrazovanje uključuju izravno javno financiranje obrazovnih ustanova i transfere kućanstvima i poduzećima. Općenito, javni sektor financira troškove obrazovanja preuzimanjem izravne odgovornosti za tekuće i kapitalne troškove škola (izravno javno financiranje škola) ili pružanjem financijske potpore učenicima/studentima i njihovim obiteljima (financijske potpore i zajmovi u javnom sektoru) te subvencioniranjem aktivnosti obrazovanja i osposobljavanja u privatnom poslovnom sektoru ili u neprofitnim organizacijama (transferi kućanstvima i poduzećima). Izravno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja može uključivati troškove istraživanja i razvoja u određenim zemljama u kojima se visoka učilišta financiraju iz zajedničkog proračuna koji obuhvaća sredstva namijenjena aktivnostima poučavanja te istraživanja i razvoja.

Vanjsko vrednovanje ustanova POO-a: postupak kontrole kvalitete kojeg provode pojedinci ili tim izvan ustanove čiji je cilj vrednovati i pratiti djelovanje ustanove te izvijestiti o kvaliteti pruženih usluga, kao i dati savjete kako poboljšati praksu.

Zakonsko pravo na POO se odnosi na zakonsku obvezu pružatelja POO-a na osiguravanje subvencionirane usluge POO-a za svu djecu koja žive u pripadajućem području, a čiji roditelji, neovisno o zaposlenju, socioekonomskom ili obiteljskom statusu, zatraže mjesto za svoje dijete.


158

I I I . BAZE PODATAKA

PISA 2012 međunarodna baza podataka

PISA (Program međunarodnog ocjenjivanja učenika) je međunarodno istraživanje provedeno pod pokroviteljstvom OECD-a, a čiji je cilj bio izmjeriti razinu postignuća učenika u dobi od 15 godina iz čitalačke pismenosti, matematičke pismenosti i prirodoslovne pismenosti. Istraživanje je temeljeno na reprezentativnim uzorcima 15-godišnjih učenika u nižem sekundranom ili sekundarnom obrazovanju, ovisno o ustrojstvu sustava. Osim mjerenja postignuća, međunarodno istraživanje PISA 2012 uključuje upitnike čija je svrha utvrditi varijable u kontekstu škole i obitelji koje mogu pomoći u objašnjavanju rezultata. Svi pokazatelji obuhvaćaju javne i privatne škole, bile one financirane iz javnih sredstava ili ne.

http://www.oecd.org/pisa/aboutpisa/

PIRLS 2011 međunarodno istraživanje

PIRLS 2011 je treći ciklus Međunarodnog istraživanja razvoja čitalačke pismenosti (PIRLS) kojeg provodi IEA. Istraživanje mjeri postignuća iz čitanja učenika uglavnom četvrte godine školovanja – opisanih u istraživanju kao „četvrtaši“. U većini zemalja, učenici tada obično imaju 10 godina i pohađaju osnovnu školu. Ovo istraživanje nudi najsuvremeniju procjenu razumijevanja čitanjem koje omogućuje mjerenje promjena u odnosu na 2001. godinu te uključuje potpuni komplet upitnika za istraživanje iskustava koja mlađa djeca imaju u kući i u školi dok uče čitati.

http://timssandpirls.bc.edu/pirls2011/

http://www.oecd.org/pisa/aboutpisa/

http://timssandpirls.bc.edu/pirls2011/

159

P O D A C I O N A C I O N A L N I M S U S TAV I M A

Belgija – Francuska zajednica 161

Belgija – Njemačka zajednica 162

Belgija – Flamanska zajednica 163

Bugarska 164

Češka Republika 165

Danska 166

Njemačka 167

Estonija 168

Irska 169

Grčka 170

Španjolska 171

Francuska 172

Hrvatska 173

Italija 174

Cipar 175

Latvija 176

Litva 177

Luksemburg 178

Mađarska 179

Malta 180

Austrija 181

Poljska 182

Portugal 183

Rumunjska 184

Slovenija 185

Slovačka 186

Finska 187

Švedska 188

Ujedinjena Kraljevina – Engleska 189

Ujedinjena Kraljevina – Wales 190

Ujedinjena Kraljevina – Sjeverna Irska 191

Ujedinjena Kraljevina – Škotska 192

Island 193

Turska 194

Lihtenštajn 195

Norveška 196

Švicarska 197

Ovi podaci pružaju precizan pregled ključnih

karakteristika sustava POO-a svake zemlje,

uključujući:

Dijagram: vizualni prikaz glavnih elemenata

ustrojstva Sustava POO-a

Organizacija: opis osnovnih vrsta POO-a

Stope sudjelovanja

Cijene za usluge cjelodnevnog boravka

Tekuće reforme

D i j a g r a m

Dijagrami prikazuju ustrojstvo uobičajenog POO-a koji

je dostupan svoj djeci u svakoj zemlji. Poseban POO

izvan onog uobičajenog za djecu s posebnim

obrazovnim potrebama nije uključen (vidi točan opseg

u uvodu).

Dijagram je strukturiran oko ljestvice koje prikazuje

„dob djece“. Navedena dob je apstraktna i označava

službenu minimalnu dob potrebnu za upis djece u

određenu vrstu POO-a.

Prva tanka crta prikazuje teoretsku duljinu trajanja

dopusta za njegu djeteta koja ustvari predstavlja

akumuliranu duljinu trajanja tri moguće vrste dopusta:

rodiljni dopust, roditeljski dopust za očeve i roditeljski

dopust. Dopust se smatra plaćenim na odgovarajući

način ukoliko roditelji primaju najmanje 65% njihovih

prethodnih primanja tijekom ovog razdoblja. Za više

detalja, vidi Sliku B3.

Sljedeća(e) crta(e) prikazuje(u) raspon potrebne

službene dobi za upis u određene ustanove ili vrste

POO-a. Za većinu zemalja, na dijagramu je navedena

terminologija koja se odnosi na ustanovi POO-a.

Međutim, u nekim zemljama je bilo prikladnije koristiti

nazive za vrstu usluga koje se pružaju pa se koristi ta

terminologija. Svi nazivi su navedeni na službenom

jeziku svake zemlje. Pružanje usluga POO-a u

ustanovama je označeno plavom bojom, dok je

pružanje usluga POO-a u kući pružatelja usluga

označeno ružičastom (za definicije, vidi Pojmovnik).

Uključenost Ministarstva obrazovanja je označeno

svijetlijim nijansama spomenutih boja.


160

Kada je to prikladno, male okomite crte u okviru ustanove predstavljaju podjelu na različite vrste usluga, cikluse ili ključne faze.

Druga crno-bijela traka prikazuje razdoblje obrazovanja koje UNESCO definira kao ISCED 0 prema Međunarodnoj standardnoj klasifikaciji obrazovanja ISCED 1997.

Tamo gdje se primjenjuje, posebni simboli označavaju početnu dob za zakonsko pravo na POO (za definiciju, vidi Pojmovnik), dostupnost besplatnog POO-a barem nekoliko sati dnevno te početak obveznog obrazovanja.

Nakon svakog dijagrama, osjenčana rečenica ima za cilj pomoći čitatelju utvrditi koje Ustanove POO-a zbrinjavaju „mlađu“ djecu, a koje su namijenjene „starijoj“ djeci u svakoj zemlji. Ova distinkcija se često spominje u glavnom tekstu te na mnogim Slikama u ovom izvješću.

O r g a n i z a c i j a

Kratak opis osnovnih vrsta POO-a se nalazi u dijelu o organizaciji. Tamo se također navodi koja su tijela središnje valsti nadležna za koju vrstu ustanova. Dodatne informacije o pružanju usluga koje nisu uobičajene su navedene po potrebi.

S t o p e s u d j e l o v a n j a

Za djecu u dobi od tri do sedam godina stope sudjelovanja na razinama ISCED 0 i ISCED 1 prikazane su uz pomoć podataka Eurostata iz 2011. godine (za usporedbe među zemljama, vidi Sliku C2). Kada su dostupni, nacionalni podaci o stopama sudjelovanja za djecu mlađu od 3 godine ili nacionalni podaci koji prikazuju sudjelovanje po ustanovama, su također uključeni s navedenom referentnom godinom i izvorom. Zbog korištenja različitih metodologija mogu se dogoditi razlike između stopa dobivenih iz različitih izvora.

C i j e n e

Gdje je bilo moguće, opisana je struktura cijena. Zbog usporedivosti, cijena po satu je pomnožena s 40 kako bi se dobila cijena po tjednu, a tjedne cijene su prebačene u mjesečne množenjem s faktorom 4,345. Iz tog razloga se mjesečne cijene mogu neznatno razlikovati. Cijene izražene u PPS mogu biti prebačene natrag u nacionalnu valutu korištenjem brojki navedenih u napomeni. (Za usporedbe među zemljama, vidi Sliku D6).

T e k u ć e r e f o r m e

U ovom odlomku se navode glavne reforme koje su u tijeku u referentnoj godini 2012./13. ili one koje su započele od tog razdoblja. Uključene su samo reforme koje su već odobrene (odnosno, promjene o kojima se još raspravlja nisu uzete u obzir).

D o d a t n e i n f o r m a c i j e o n a c i o n a l n i m o b r a z o v n i m s u s t a v i m a i p o v e z a n i m p o l i t i k a m a

EURYPEDIA, Europska enciklopedija o nacionalnim obrazovnim sustavima pruža ažurirane i opsežne podatke po zemljama i razinama obrazovanja. http://eacea.ec.europa.eu/education/eurypedia

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurypedia

Podaci o nac ionaln im sustavima

161

Belgija – Francuska zajednica

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Accueillantes d'enfants, conventionnées ou autonomes

Milieu d'accueil collectif (crèche, prégardiennat, maison communale d'accueil de l'enfance (MCAE), crèche parentale, maison d'enfants)

École maternelle

0 1 2 3 4 5 6 7

POO u kući Nadležno tijelo POO u ustanovi

Ministarsvo obrazovanja

Drugo

Dopust za njegu djeteta n Početak obveznog obrazovanja ISCED 0

A = Besplatni POO barem nekoliko sati B = Zakonsko pravo A + B

U ovom izvješću, što se tiče Belgije (Francuska zajednica), pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u ustanovama milieu d'accueil collectif a, „starija djeca“ na onu u école maternelle.


(%) Referentna godina 2011 Mlađi od 3 Accueillantes d'enfants, conventionnées ou autonomes

29.2 Milieu d'accueil collectif (crèche, prégardiennat, maison communale d'accueil de l“enfance (MCAE), crèche parentale, maison d“enfants)

Izvor: ONE, 2011.

(%) Referentna godina 2012. 2-godišnjaci 3-godišnjaci 4-godišnjaci 5-godišnjaci

École maternelle 45.0 95.0 97.0 98.0 Izvor: Indicateurs de l“enseignement, 2012.

(%) Referentna godina 2011

3- god.

4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 * 97.8 98.1 97.0 5.2 0.1 ISCED 1 * (-) 0.0 1.1 92.7 97.8

* Podaci za Belgiju (sve zajednice) Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013.).

Referentna godina 2012./13.


Djeca od tri mjeseca do tri godine starosti mogu pohađati različite vrste ustanova POO-a (milieu d“accueil collectif), uključujući crèche, prégardiennat, maison communale d“accueil de l“enfance (MCAE) ili maison d“enfants. Uz to, postoji i sustav zakonski reguliranog pružanja usluga POO-a u kući, a te usluge pružaju dadilje (accueillantes d'enfants) koje rade samostalno (accueillantes d“enfants autonomes) ili su povezane s određenim organizacijama za čuvanje djece (accueillantes d'enfants conventionnées). Pružanje POO-a u kući ili u ustanovi za mlađu djecu spada u odgovornost organizacije ONE (Office de la Naissance et de l'Enfance), koja je u nadležnosti Ministarstva djetinjstva. Od dvije i pol dvije i pol godine djeca imaju zakonsko pravo na besplatan predškolski odgoj i obrazovanje u école maternelle. Ovo područje je u nadležnosti ministra obrazovanja. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Za djecu mlađu od dvije i pol godine u javnim i subvencioniranim ustanovama cijene su regulirane od minimalno 2,1 PPS do maksimalno 32,8 PPS dnevno (hrana je uključena) što iznosi otprilike između 45 i 644 PPS mjesečno. Isto vrijedi za POO u ustanovama kao i za POO u kući. Cijene koje naplaćuju privatni (samofinancirajući) pružatelji nisu regulirane. 22% accueillantes d'enfants i 32% crèches ne primaju subvencije iz javnih sredstava.

POO za djecu stariju od dvije i pol godine u école maternelle je besplatan, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove hrane i dodatne sate u garderie.

PPS 1 = EUR 1.11881

N e m a t e k u ć i h r e f o r m i


162

Belgija – Njemačka zajednica

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Tagesmütter

Kinderkrippe

Kindergarten

0 1 2 3 4 5 6 7


Ministarstvo obrazovanja

Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Belgije (Njemačka zajednica), pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kinderkrippe, a „starija djeca“ na onu u Kindergarten-u.


(%) Referentna godina 2011. Mlađi od 3 godine Tagesmütter (Selbstständige Tagesmutter ili Tagesmütterdients – TMD) 31.9

Kinderkrippe 2.2 Izvor: DKF, 2011.

(%) Referentna godina 2011.

3- god.

4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 * 97.8 98.1 97.0 5.2 0.1 ISCED 1 * (-) 0.0 1.1 92.7 97.8

* Podaci za Belgiju (sve zajednice) Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).

.



Do dobi od tri godine, djeca uglavnom pohađaju zakonski regulirani POO u kući kojeg pružaju dadilje (Tagesmütter) koje rade samostalno (Selbstständige Tagesmütter) ili su povezane s posebnom organizacijom za čuvanje djece (Tagesmütterdienst – TMD). Postoji i POO u ustanovama koji se još naziva Kinderkrippe. POO za najmlađu djecu spada u nadležnost Ministarstva zapošljavanja, zdravstva i socijalnih poslova. Od dobi od tri godine, djeca imaju zakonsko pravo na besplatan predškolski odgoj i obrazovanje u Kindergarten. Ovo područje je u nadležnosti Ministarstva obrazovanja. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od šest godina.

C i j e n e

Za djecu mlađu od tri godine u javnim i subvencioniranim ustanovama cijene su regulirane od minimalno 1,2 PPS do maksimalno 24,1 PPS dnevno (hrana je uključena), što iznosi otprilike 25 do 531 PPS mjesečno. Isto vrijedi za POO u ustanovama kao i za POO u kući.

POO za djecu stariju od tri godine u Kindergarten je besplatan, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove hrane i dodatne sate.

PPS 1 = EUR 1.11881



163

Belgija – Flamanska zajednica

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Onthaalouders

Kinderdagverblijven

Kleuteronderwijs

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Belgije (Flamanska zajednica), pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kinderdagverblijven, a „starija djeca“ na onu u Kleuteronderwijs.


(%) Referentna godina 2010/2011 Mlađi od 3 godine

Onthaalouders and Kinderdagverblijven* 48.4 *Izvor: Kind en Gezin, 2011

(%) Referentna godina 2010/11

Mlađi od 1

godinu

1-godišnjaci

2-godišnjaci

3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

Onthaalouders and Kinderdagverblijven* 50.3 57.9 37.6 (-) (-) (-)

Kleuteronderwijs (-) (-) 57.0 98.7 98.8 97.7 * Izvor: Kind en Gezin, 2011.


3- god.

4-god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 97.8 98.1 97.0 5.2 0.1 ISCED 1 (-) 0.0 1.1 92.7 97.8

* Podaci za Belgiju (sve zajednice) Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).



Predškolski odgoj i obrazovanje te skrb o djeci je podijeljen na dva osnovna područja: formalna skrb o djeci od rođenja do tri godine koja se može odvijati u kući pružatelja (Onthaalouders) ili u ustanovi (Kinderdagverblijven) te predškolsko obrazovanje (Kleuteronderwijs) za djecu u dobi od dvije i pol godine. Prvo područje spada u nadležnost flamanskog Ministarstva socijalne skrbi, zdravstva i obitelji i njime upravlja agencija Kind en Gezin. Predškolski odgoj i obrazovanje za djecu stariju od dvije i pol godine je u nadležnosti flamanskog Ministarstva obrazovanja i osposobljavanja. Od dvije i pol godine djeca imaju zakonsko pravo na besplatni predškolski odgoj i obrazovanje. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Cijene su regulirane za djecu mlađu od dvije i pol godine u javnim ustanovama. Godine 2011. cijene su iznosile minimalno 1,4 PPS i maksimalno 24,5 PPS dnevno. To iznosi otprilike između 30 i 585 PPS mjesečno, što u prosjeku iznosi 268 PPS mjesečno.

POO za djecu stariju od dvije i pol godine u Kleuteronderwijs je besplatan, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove hrane i dodatne sate.

PPS 1 = EUR 1.11881


Od 1. travnja 2014. godine, počet će se primjenjivati nova odluka o skrbi o djeci (0 do 3). Odluka će se provoditi zajedno s potpuno novim propisima. Postupci akreditacije i vrednovanja će biti isti za javne i privatne ustanove kako bi se postigla ujednačenija kvaliteta u svakoj ustanovi. Bit će uveden novi i ujednačeniji sustav subvencioniranja koji povezuje subvencije s određenim zaduženjima.


164

Bugarska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Detska yasla

Detska gradina

Uchiliste

Obedineno detsko zavedenie

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Bugarske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u detska yasla i skupine za djecu mlađu od 3 godine u obedineni detski zavedenia. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u detska gradina, uchiliste i skupine za djecu stariju od 3 godine u obedineni detski zavedenia.


(%) Referentna godina 2011. 3- god.

4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 73.1 78.9 86.3 87.5 1.1 ISCED 1 (-) (-) 0.0 7.2 96.9




Djeca u dobi od tri mjeseca do tri godine mogu pohađati POO u ustanovama koje se nazivaju detska yasla. Od treće godine, predškolski odgoj i obrazovanje su dostupni u detska gradina, gdje je Ministarstvo obrazovanja i znanosti odgovorno za obrazovni proces. Posljednje dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja (odnosno, u dobi između pet i sedam godina) su obvezne i djeca ih mogu pohađati u detska gradina ili u osnovnoj školi (uchiliste). Uz odvojene ustanove za mlađu i stariju djecu, postoje također i jedinstvene ustanove (obedineni detski zavedenia) namijenjene djeci od 10 mjeseci do sedam godina. Odgoj i obrazovanje u ovim ustanovama su strukturirani prema gore navedenim fazama (odnosno, do tri godine, između tri i pet godina te između pet i sedam godina). Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od sedam godina.

C i j e n e

Cijene u javnom POO-u se kreću od 28 do 68 PPS, što iznosi u prosjeku 51 PPS mjesečno (hrana je uključena). Cijene u privatnom (samofinancirajućem) POO-u mogu dosegnuti 474 PPS. Posljednje dvije godine predškolskog odgoja i obrazovanja (5-7 godina) se ne naplaćuju, uključujući besplatni obrazovni materijal.

PPS 1 = BGN 0.878823



165

Češka Republika

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Zařízení pro péči o děti do 3 let

Mateřská škola

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Češke Republike, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u zařízení pro péči o děti do 3 let, a „starija djeca“ na djecu u mateřska škola.


(%) Referentna godina 2012./2013.

2-god. 3-god. 4-god. 5-god.

Mateřská škola 26.7 75.2 86.9 88.2 Izvor: CSU & MEYS, 2013.


4- god.

5- god.

6-god.

7-god.

ISCED 0 58.5 83.7 91.6 46.1 7.5 ISCED 1 (-) (-) 0.6 50.7 91.7




Sustav POO-a se sastoji od dvije osnovne strukture. Ustanove za djecu mlađu od 3 godine (zařízení pro péči o děti do 3 let) spadaju u nadležnost Ministarstva industrije i trgovine te djeluju u skladu sa zakonom o licenciranju trgovine i općim zakonskim odredbama. Ova struktura POO-a je obično smještena u ustanovama, ali postoji i mali broj POO-a u kući. Predškolske ustanove (mateřské školy) koje su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja, mladih i sporta su namijenjene djeci u dobi od 3 do 6 godina. Uz predškolske ustanove, zakon o licenciranju trgovine predviđa zakonsku osnovu za osnivanje ustanova (ili skrbi u kući) za djecu stariju od 3 godine, ali ove potonje ustanove nisu subvencionirane iz javnih sredstava i još se nisu u dovoljnoj mjeri razvile pa stoga nisu prikazane na dijagramu. Od pete godine djeca imaju zakonsko pravo na predškolsko obrazovanje. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Stručnjaci procjenjuju da cijene za djecu mlađu od 3 godine iznose 138 PPS mjesečno plus troškovi hrane. Mjesečna cijena mateřské školy iznosi 14 PPS (hrana nije uključena).

PPS 1 = CZK 18.0615


Zakoni koji obuhvaćaju tradicionalne ustanove za djecu mlađu od 3 godine (jesle) su ukinuti krajem 2013. godine. Neke bivše jesle još uvijek rade prema zakonu o licenciranju trgovine ili općim zakonskim odredbama. Novi zakon o pružanju usluga skrbi o djeci u dobi između 6 mjeseci i početka obveznog obrazovanja je trenutno u pripremi.


166

Danska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Dagpleje

Aldersintegrerede institutioner

Vuggestuer

Børnehaver

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo

Dopust za njegu djeteta n Početak obveznog obrazovanja

ISCED 0


U ovom izvješću, što se tiče Danske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na skupine djece mlađe od 3 godine u aldersintegrerede institutioner i vuggestuer. „Starija djeca“ se odnosi na skupine djece starije od 3 godine u aldersintegrerede institutioner i børnehaver.



Mlađi od 1 god.

1-god.

2- god.

3- god.

4- god.

5- god.

Dagpleje 9.7 39.1 33.1 0.4 0.2 0.2 Aldersintegrerede institutioner 8.9 49.6 59.8 96.1 96.6 79.7

Izvor: Danmarks Statistik, 2012.


4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 90.5 97.5 96.0 9.6 (-) ISCED 1 (-) 0.0 2.3 89.3 99.6




Sustav POO-a se sastoji od vrtićkih centara (daginstitutioner) koji spadaju u nadležnost Ministarstva obrazovanja i mogu biti osnovani kao integrirane ustanove za djecu u dobi od 26 tjedana do 6 godina (aldersintegrerede institutioner) ili kao odvojene ustanove za mlađu i stariju djecu (vuggestuer i børnehaver). Uz POO u ustanovama, postoji također sustav reguliranog POO-a u kući (dagpleje) većina kojeg se financira iz javnih sredstava i koji zbrinjava relativno visoki broj mlađe djece. Od 26. tjedna, djeca imaju zakonsko pravo na POO subvencioniran iz javnih sredstava, Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

POO u kući dagpleje stoji u prosjeku 226 PPS mjesečno (hrana je uključena). Cijene u daginstitutioner ovise o dobi djeteta i kreću se od 270 PPS za djecu u dobi od 0 do 2 godine do 152 PPS za stariju djecu. POO je uglavnom javni, samo 5% daginstitutioner je privatno (subvencionirano iz javnih sredstava).

PPS 1 = DKK 10.1993



167

Njemačka

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

(Kinder-) Tagespflege

(Kinder-)Tageseinrichtung für Kinder unter 3 Krippe

(Kinder-)Tageseinrichtung für Kinder über 3 bis 6 Kindergarten

(Kinder-)Tageseinrichtung für Kinder aller Altersgruppen

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Njemačke pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Krippen i skupine djece mlađe od 3 godine u Tageseinrichtung für Kinder aller Altersgruppen. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u Kindergarten i skupine djece starije od 3 godine u Tageseinrichtung für Kinder aller Altersgruppen.



Mlađi od 1 god.

1-god.

2-god.

3-god.

4-god.

5-god.

(Kinder-) Tagespflege 0.9 5.6 5.2 1.5 0.9 0.7

(Kinder-) Tageseinrichtung 1.6 20.2 42.0 86.4 95.6 96.6

Izvor: Autorengruppe Bildungsberichterstattung, 2012.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 89.9 95.6 96.7 35.4 0.9 ISCED 1 (-) (-) 0.4 62.5 98.4



O r g a n i z a c i j a Sustav POO-a je uvelike decentraliziran i sastoji se od nekoliko vrsta ustanova. Vrtićki centri (Tageseinrichtung) skrbe o mlađoj i starijoj djeci odvojeno (u Krippen, odnosno Kindergarten) ili djeluju kao jedna ustanova za čitavo razdoblje POO-a. Uz POO u ustanovama, također postoji sustav regulirane i subvencionirane skrbi o djeci u kući (Tagespflege) gdje su uglavnom zbrinuta najmlađa djeca (između 0 i 3 godine), ali također mogu skrbiti o starijoj djeci u poludnevnom boravku. Prije početka osnovnoškolskog obrazovanja neke Länder omogućavaju predškolsko obrazovanje (Vorschul-einrichtung). Međutim, ovo obrazovanje obuhvaća samo mali dio djece, stoga nije prikazano na dijagramu. Na saveznoj/nacionalnoj razini, Savezno ministarstvo obiteljskih poslova, starijih građana, žena i mladih je nadležno za POO u kući i u ustanovama. Na razini Ländera, nadležno može biti Ministarstvo obiteljskih poslova ili Ministarstvo obrazovanja.

Do 2013. godine, roditelji su imali pravo na mjesto u subvencioniranom POO-u kada dijete navrši 3 godine. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

U prosjeku su cijene 2009. godine iznosile 187 PPS, odnosno minimalno 23 PPS i maksimalno 817 PPS (Rauschenbach, 2012).

Neke Länder su ukinule plaćanje za roditelje, ili za posljednju godinu u POO-u prije polaska u školu (Hamburg, Hessen, Donja Saska, Sjeverna Rajna-Vestfalija), ili za posljednje tri godine u kindergarten (Berlin), ili od dobi od 2 godine (Porajnje-Falačka).

PPS 1 = EUR 1.04077


Od kolovoza 2013. godine, početna dob za stjecanje zakonskog prava na subvencionirani POO je snižena na 1 godinu.


168

Estonija

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Lapsehoiuteenus

Lapsehoiuteenus

Koolieelne lasteasutus

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Estonije, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u lapsehoiuteenus i koolieelne lasteasutus, a „starija djeca“ na djecu u koolieelne lasteasutus.



3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

Koolieelne lasteasutus 87.0 93.0 94.0 100*

Lapsehoiuteenus 5.0 3.0 (-) (-) * Uključujući ISCED 1. Izvor: EHIS, 2013.


4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 84.6 89.1 89.4 75.3 1.9 ISCED 1 (-) (-) 0.0 13.5 94.4




Većina djece koja sudjeluje u POO-u pohađa jedinstvene vrtićke ustanove (koolieelne lasteasutus) koje skrbe o djeci od 1½ do 7 godina. Te ustanove su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i istraživanja. Uz to, postoji sustav službe za skrb o djeci (lapsehoiuteenus) koji uglavnom zbrinjava najmlađu djecu koja su u nadležnosti Ministarstva socijalnih poslova. Te službe mogu biti u ustanovama ili u kući. U skladu sa zakonom o predškolskim ustanovama, sva djeca u dobi između 18 mjeseci i 7 godina imaju zakonsko pravo na mjesto u POO-u. Međutim, tijela lokalne vlasti nisu uvijek u mogućnosti osigurati da ponuda zadovoljava potražnju. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 7 godina.

C i j e n e

Cijene u svim Ustanovama POO-a su regulirane i kreću se od 21 do 88 PPS, što u prosjeku iznosi 50 PPS mjesečno (hrana je uključena). Maksimalna cijena ne smije premašivati 20% minimalne plaće.

PPS 1 = EEK 0.725388



169

Irska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Childminding

Private, community and voluntary interests settings (including crèches, nurseries, pre-schools, naíonraí (Irish language pre-schools) and playgroups)

0 1 2 3 4 5 6 7



Ostalo



U ovom izvješću, što se tiče Irske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u različitim oblicima POO-a (privatnog, društvenog ili dobrovoljnog). „Starija djeca“ se odnosi na djecu koja pohađaju besplatnu godinu predškole (ISCED 0).



3-godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 46.6 55.1 0.0 (-) (-) ISCED 1 (-) 38.8 98.3 100 100




Odgoj i obrazovanje te skrb o djeci do 4 godine spada u nadležnost Odjela za poslove djece i mladih, a usluge pružaju različite privatne, društvene ili dobrovoljne organizacije u ustanovama kao što su crèches, nurseries, pre-schools, naíonraí (predškole na irsom jeziku), playgroups i day-care services. Međutim, postoji također regulirani sustav čuvanja djece u kući, koji se naziva childminding.

Sva djeca u dobi između 3 godine i 2 mjeseca i 4 godine i 7 mjeseci imaju pravo na besplatnu godinu predškolskog obrazovanja koju mogu pohađati u POO-u u kući ili u ustanovi. Od 4. godine djeca mogu biti upisana u pripremne skupine u osnovnim školama koje se formalno smatraju osnovnoškolskim obrazovanjem (ISCED 1). Iako osnovnoškolsko obrazovanje započinje u dobi od 4 godine, ono je obvezno tek od navršenih 6 godina.

C i j e n e

POO za malu djecu mlađu od 1 godine stoji otprilike 702 PPS mjesečno, a za stariju djecu iznosi 674 PPS (u nekim ustanovama se hrana može dodatno naplaćivati).

Sva djeca u dobi od 3 godine i 2 mjeseca do 4 godine i 7 mjeseci imaju pravo na besplatnu godinu predškolskog obrazovanja koju mogu pohađati u kući ili u ustanovi. Roditelji moraju nadoplaćivati za obroke i dodatne sate.

PPS 1 = EUR 1.07819



170

Grčka

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Vrefonipiakos stathmos

Paidikos stathmos

Nipiagogeio

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Grčke, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u vrefonipiakos stathmos. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u sve tri vrste ustanova.



3- godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 : 54.3 95.6 1.6 (-) ISCED 1 (-) (-) (-) 97.2 99.2




Od 6 mjeseci do 5 godina, djeca mogu pohađati vrtićke centre (vrefonipiakos stathmos). U dobi između dvije i poli 5 godina, roditelji se mogu odlučiti smjestiti dijete u centar za djecu (paidikos stathmos). Obje vrste centara moraju svoja pravila poslovanja prilagoditi propisima koji se navode u ministarskoj odluci koja je trenutno na snazi. Ova pravila poslovanja moraju potom biti odobrena od strane nadležnog općinskog vijeća. Od 4. godine djeca mogu pohađati predškolu (nipiagogeio) koja je obvezna za djecu u dobi između 5 i 6 godina. Ova vrsta POO-a je u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i vjerskih poslova. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Cijene u javnim vrefonipiakos stathmos i paidikos stathmos se kreću od 56 do 134 PPS mjesečno (procjena Grčke agencije za lokalni razvoj i lokalnu vladu) s uključenom hranom. U privatnom sektoru, cijene se kreću između 233 i 746 PPS mjesečno.

Predškolsko obrazovanje za djecu od 4 do 6 godina u nipiagogeio je besplatno.

PPS 1 = EUR 0.893907



171

Španjolska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Centros incompletos de primer ciclo

Colegios de educación infantil y primaria

Escuelas infantiles

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Španjolske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u prvom ciklusu (0-3) u centros incompletos de primer ciclo i escuelas infantile. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u drugom ciklusu (3-6) u colegios de educación infantil y primaria i escuelas infantiles.



Mlađi od 1 god.

1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god.

Escuelas Infantiles 8.6 29.0 48.1 (-) (-) (-) Centros incompletos de

primer ciclo

Colegios de Educación Infantil y Primaria (-) (-) (-) 96.6 100.0 99.9

Izvor: MECD, 2013


4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

ISCED 0 96.6 100.0 99.3 1.0 (-) ISCED 1 (-) (-) 0.5 98.2 98.3




Predškolsko obrazovanje je podijeljeno na dva ciklusa (0-3 i 3-6 godina) koja se mogu održavati u odvojenim ustanovama (centros incompletos de primer ciclo, odnosno colegios de educación infantil y primaria) ili u kombiniranim ustanovama za oba ciklusa (escuelas infantiles). Ova dva ciklusa se uglavnom razlikuju u pogledu potrebnih kvalifikacija za učitelje te jamčenja besplatnih mjesta za djecu. Osnovna načela i ciljevi politike predškolskog obrazovanja su utvrđeni na središnjoj razini za čitavo razdoblje od 0 do 6 godina. Međutim, dok za drugi ciklus (3-6 godina) postoji temeljni nacionalni kurikulum kao i propisi o organizaciji i djelovanju škola, prvi ciklus (0-3 godine) spada u nadležnost autonomnih pokrajina. Od 3. godine, djeca imaju zakonsko pravo na besplatno predškolsko obrazovanje. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Za djecu mlađu od 3 godine, cijene su regulirane u javnim ustanovama koje pohađa 52% djece. Maksimalna cijena je ograničena na 349 PPS (hrana nije uključena). POO za djecu stariju od 3 godine je besplatan, ali roditelji moraju nadoplaćivati za hranu i dodatne sate.

PPS 1 = EUR 0.916021



172

Francuska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Assistant(e)s maternel(le)s agréé(e)s

Crèches et autres structures collectives

École maternelle

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Francuske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u crèches i drugim structures collectives. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u école maternelle.


(%) Referentna godina 2011. Mlađi od 3 godine Assistant(e)s maternel(le)s agréé(e)s 28.2 Crèches et autres structures collectives 15.1 Écoles maternelles * 4.6 Ukupno 49.9

* Iznimno je moguće upisati dijete od 2 godine u ugroženim područjima te u skladu sa socioekonomskim kriterijima. Izvor: CNAF, 2011.


3- godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 99.6 100.0 99.1 1.3 0.3 ISCED 1 (-) 0.0 1.0 99.0 100



O r g a n i z a c i j a Sustav POO-a uključuje različite oblike pružanja skrbi, posebice za najmlađu djecu. Skrb za djecu mlađu od 3 godine se sastoji od crèches smještenih u ustanovama te drugih structures collectives (skupnih ustanova) (npr. jardins d“éveil, classes passerelles, itd.), koji su dopunjeni reguliranim pružanjem POO-a u kući od strane assistant(e)s maternel(le)s agréé(e)s. POO politike i subvencije imaju za cilj omogućiti izbor i fleksibilnost roditeljima u korištenju više od jednog oblika skrbi o djeci u isto vrijeme. Navedeni statistički podaci pokazuju samo glavne oblike POO-a. POO u kući se često koristi za nadopunjavanje POO-a u ustanovi.

Od 3. godine, sva djeca su upisana u predškolske ustanove (écoles maternelles) kojima koordinira Ministarstvo obrazovanja. Većina djece pohađa besplate javne predškole u blizini stanovanja, dok ih je manje od jedne trećine upisano u privatne škole koje se plaćaju (iako su subvencionirane).

Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Cijene skrbi u kući od strane assistant(e)s maternel(le)s agréé(e)s, koju pohađa većina djece mlađa od 3 godine, se kreću od 221 do 531 PPS, što u prosjeku iznosi 358 PPS mjesečno (hrana je uključena). Cijene crèches u ustanovama iznose od 89 do 336 PPS.

POO za djecu stariju od 3 godine u école maternelle je besplatan, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove hrane i dodatne sate skrbi o djeci u halte-garderie.

PPS 1 = EUR 1.12957


Od 2013./14., djeca od 2 godine mogu biti upisana u predškolske ustanove (écoles maternelles). Ova se mjera uvodi postupno, a prednost imaju djeca iz socijalno ugroženih područja. Omjer osoblja i djece za 2-godišnju djecu je niži nego za stariju djecu.


173

Hrvatska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Dječji vrtić

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Hrvatske, „mlađa“i „starija“ djeca se odnosi na djecu u dječjem vrtiću.



Mlađi od 1 god. 1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god. 6-god.

Ukupno 0.5 19.0 29.0 52.0 59.0 62.0 73.0 Izvor: CROSTAT, 2011.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 51.8 57.4 62.0 72.1 1.2 ISCED 1 (-) (-) (-) 20.8 97.8




Postoji jedinstveni sustav POO-a u kojem se pruža obrazovanje i skrb za djecu od 6 mjeseci do 6 (7) godina. POO se odvija u ustanovama koje se nazivaju dječji vrtić, a koje su u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Uz dječji vrtić prikazan na dijagramu, djeca također mogu sudjelovati u igraonicama, koje održavaju različite organizacije kojima POO nije primarna aktivnost (npr. knjižnice, bolnice, sportski klubovi, kulturne ustanove ili dobrotvorne organizacije). Te igraonice moraju biti odobrene od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a njihovo održavanje je usmjereno na kratkotrajne programe. Sustav reguliranog pružanja usluga POO-a u kući je trenutno u fazi postupnog uvođenja. Službeno, osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina, ali mnoga djeca ostaju u POO-u do navršenih 7 godina.

C i j e n e

Cijene određuju lokalne vlasti pa se stoga uvelike razlikuju. Međutim, na nacionalnoj razini gornja granica za mjesečnu cijenu u javnim dječjim vrtićima iznosi otprilike 120 PPS (hrana je uključena).

PPS 1 = HRK 4.96925


Od 2014./15. godine sva djeca će morati sudjelovati u predškolskim programima jednu godinu prije polaska u školu.

U travnju 2013. godine je usvojen zakon kojim se regulira pružanje POO-a u kući.


174

Italija

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Asilo familiare

Nido d“infanzia

Scuola dell“infanzia

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Italije, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u nido d“infanzia, a „starija djeca“ na djecu u scuola dell“infanzia.



3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 92.3 96.2 88.8 2.3 (-) ISCED 1 (-) (-) 8.5 96.9 98.4




Sustav predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi uključuje ustanove za djecu u dobi od 0 do 3 godine koje se nazivaju nido d“infanzia te ustanove za djecu između 3 i 6 godina (scuola dell“infanzia). Ove potonje spadaju u nadležnost Ministarstva obrazovanja, dok je POO za mlađu djecu u velikoj mjeri decentraliziran i njime upravljaju lokalne zajednice u skladu sa svojim propisima. Uz POO u ustanovama, POO u kući (asilo familiare) postaje sve češći. Međutim, nije reguliran na središnjoj razini te nije dostupan u cijeloj zemlji. Uz ustanove prikazane na dijagramu, postoje i druge vrste ustanova za mlađu djecu kao što su „proljetna odjeljenja“ (sezioni primavera) namijenjena djeci od 2 do 3 godine. Ova nova služba je uvedena na zahtjev obitelji. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Roditelji plaćaju POO za djecu mlađu od 3 godine, ali nemamo dostupne podatke o visini tih cijena. POO za djecu stariju od 3 godine je besplatan u javnim ustanovama, a za privatne ustanove podaci nisu dostupni.

PPS 1 = EUR 1.02349



175

Cipar

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 8m 5 6 7

Kat΄Oikon Paidokomoi

Vrefopaidokomikoi Stathmoi

Nipiagogeio Prodimotiki

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Cipra, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u vrefopaidokomikoi stathmoi, a „starija djeca“ se odnosi na djecu u vrefopaidokomikoi stathmoi i nipiagogeio (uključujući prodimotiki).



3-godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 43.7 73.3 96.3 2.8 0.2 ISCED 1 (-) (-) 1.0 96.4 98.3




Djeca u dobi između 0 i 4 godine i 8 mjeseci mogu pohađati vrtićke centre (vrefopaidokomikoi stathmoi) ili POO u kući (kat΄Oikon Paidokomoi). Obje vrste ustanova djeluju pod nadležnošću Ministarstva rada i socijalnog osiguranja. Od 3. godine, djeca mogu također pohađati i predškolske ustanove (nipiagogia), koje su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i kulture. To znači kako djeca u dobi između 3 godine i 4 godine i 8 mjeseci mogu pohađati predškolsku ustanovu ili vrtićki centar. Predškola (prodimotiki) koja se održava u nipiagogia je obvezna i besplatna za djecu od 4 godine i 8 mjeseci do 5 godina i 8 mjeseci. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje s navršenih 5 godina i 8 mjeseci.

C i j e n e

Mjesečne cijene u privatnim (samofinancirajućim) vrefopaidokomikoi stathmoi gdje je upisano 81% djece se kreću od 170 do 397 PPS. U subvencioniranim privatnim ustanovama vrefopaidokomikoi stathmoi gdje je upisano 17,2% djece, cijene se kreću od 68 do 193 PPS. U javnim vrefopaidokomikoi stathmoi gdje je upisano 1,9% djece, cijene se kreću u rasponu od 108 do 227 PPS.

Prosječna mjesečna cijena u javnim nipiagogeio, gdje je upisano 51% djece, iznosi 48 PPS. U privatnim ustanovama subvencioniranim iz javnih sredstava nipiagogeio, gdje je upisano 24% djece, prosječna cijena iznosi 91 PPS, a u privatnim (samofinancirajućim) nipiagogeio (koje pohađa 25% djece) cijena iznosi 295 PPS.

Predškola (prodimotiki) je besplatna u javnim i privatnim subvencioniranim ustanovama. Samo 1% djece pohađa privatnu (samofinancirajuću) predškolu (prodimotiki), gdje prosječna mjesečna cijena iznosi 295 PPS.

PPS 1 = EUR 0.882524



176

Latvija

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Pirmsskolas izglītības iestāde Pirmsskolas izglītības vadlīnijas

Pirmsskolas izglītības vadlīnijas (skolas un citas izglītības iestādes)

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Latvije, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u pirmsskolas izglītības iestādes, a „starija djeca“ na djecu u pirmsskolas izglītības iestādes i pirmsskolas izglītības vadlīnijas.



Mlađi od 1 god.

1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god. 6.god.

Pirmsskolas izglītības iestāde

0.1 10.9 49.7 79.5 87.1 95.7 92.4

Izvor: Latvijas statistika, 2011./2012.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 77.6 85.9 95.5 91.7 7.0 ISCED 1 (-) (-) (-) 5.5 90.4

Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine)



Djeca u dobi od 1 do 7 godina mogu pohađati jedinstvene predškolske ustanove (pirmsskolas izglītības iestādes) koje rade prema kurikulumu kojeg je razvilo Ministarstvo obrazovanja i znanosti. Obrazovanje je obvezno od 5. godine, iako osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1) počinje tek kad djeca navrše 7 godina. Od dobi kada obrazovanje postaje obvezno, djeca moraju pohađati posebni program (pirmsskolas izglītības vadlīnijas) koji se održava u predškolskim ustanovama i ostalim obrazovnim ustanovama, uključujući škole i druge vrste obrazovnih centara (skolas un citas izglītības iestādes).

C i j e n e

Usluge se ne naplaćuju u javnim ustanovama POO-a, međutim, roditelji moraju plaćati obroke za djecu (tri obroka dnevno po cijeni od 2 PPS po danu). Mogu se naplaćivati i dodatne usluge, primjerice poučavanje djece stranom jeziku. Djeca iz obitelji s niskim prihodima dobivaju besplatne obroke (ovisno o tijelima lokalne vlasti).

Mjesečne cijene u privatnom subvencioniranom POO-u, gdje je upisano 4,3% djece, kreću se od 104 do 624 PPS (u prosjeku 374 PPS). U nekim općinama, roditelji koji su primorani upisati dijete u privatni POO zbog nedostatka mjesta u javnom POO-u mogu ostvariti pravo na sufinanciranje u iznosu od 104 do 270 PPS.

PPS 1 = LVL 0.480921


Od rujna 2013. godine je dostupan POO u kući. Dadilje (aukles) mogu dobivati potporu od države ukoliko nisu kazneno kažnjavane i ako su završile 40 sati specijaliziranog osposobljavanja.

http://www.csb.gov.lv/?lng=en


177

Litva

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Lopšelis – darželis Priešmokyklinio ugdymo grupė

Priešmokyklinio ugdymo grupė (Mokykla)

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Litve, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u lopšelis-darželis, a „starija djeca“ na djecu u obje vrste ustanova.



Mlađi od 1 god.

1-god.

2-god.

3-god.

4- god.

5- god.

6- god.

Lopšelis – darželis 0.1 5.4 43.0 58.9 60.7 60.4 56.0

Darželis (-) 0.1 1.2 4.2 4.4 4.5 4.1 Mokykla : 0.5 4.2 8.3 9.8 12.2 36.3 Ukupno 0.1 6.0 48.4 71.4 74.9 77.1 96.4

Izvor: Lietuvos statistikos departamentas, 2011./2012.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 69.8 73.2 77.3 95.7 2.1 ISCED 1 (-) (-) 0.0 6.5 99.5

Source: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).



Većina djece koja sudjeluje u POO-u pohađaju jedinstvene predškolske ustanove (lopšelis-darželis) do početka obveznog osnovnoškolskog obrazovanja, odnosno do 7. godine. Ove ustanove su u potpunosti u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i znanosti. Tijekom godine koja prethodi početku obveznog obrazovanja, gotovo sva djeca sudjeluju u predškolskim skupinama (priešmokyklinio ugdymo grupės) koje se održavaju u predškolskim ustanovama ili osnovnim školama (mokykla). Uz vrste POO-a prikazane na dijagramu, postoje također i odvojene ustanove za stariju djecu (darželis), ali broj djece koja pohađaju te ustanove je prilično nizak u usporedbi s jedinstvenim ustanovama. Uz to, u područjima s malo djece čitavo razdoblje POO-a se može održavati u općim školama ili multifunkcionalnim centrima.

C i j e n e

Mjesečna cijena se ne naplaćuje u javnim ustanovama koje upisuju većinu djece (98,7%), roditelji plaćaju samo za obroke (94 PPS mjesečno za tri obroka za djecu mlađu od 3 godine, odnosno 103 PPS za djecu stariju od 3 godine). U nekim se općinama, naplaćuje dodatna naknada za obrazovne materijale.

Mjesečne cijene u privatnom subvencioniranom POO-u mogu dosegnuti 843 PPS.

PPS 1 = LTL 2.13334



178

Luksemburg

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Assistants parentaux

Service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés

Education précoce et éducation préscolaire

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Luksemburga, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u education précoce i éducation préscolaire.



3-godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 72.0 94.6 91.4 4.0 0.1 ISCED 1 (-) (-) 5.3 89.2 97.6

Izvor: Eurostat, UOE (podaci su izvučeni u studenom 2013. godine).



Do 3. godine djeca mogu pohađati POO koji se naziva service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés, a koji se održava u crèches ili foyer de jour. Uz to, postoji sustav reguliranog POO-a u kući kojeg pružaju dadilje (assistants parentaux). U dobi između 3 i 4 godine djeca imaju zakonsko pravo na besplatni POO (éducation précoce), a od 4. godine predškolsko obrazovanje (éducation préscolaire) postaje obvezno. Éducation précoce kao i éducation préscolaire su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i održavaju se u školskim ustanovama. Uz vrste usluga prikazane na dijagramu, roditelji starije djece (od 3 i više godina) mogu koristiti usluge POO-a nakon škole, na pola radnog vremena (service d“éducation et d“accueil pour les enfants scolarisés) koje nadopunjuju one usluge na koje djeca imaju pravo. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje od navršenih 6 godina.

C i j e n e

Mjesečne cijene za usluge assistants parentaux mogu dosezati do 580 PPS (hrana nije uključena). Ne postoje javne ili subvencionirane usluge POO-a u kući, ali roditelji koji koriste POO dobivaju subvencije putem vaučera.

Mjesečne cijene za privatne (samofinancirajuće) service d“éducation et d“accueil pour les enfants non-scolarisés, koje upisuju 62% djece, kreću se od 319 do 1 244 PPS. U javnim i subvencioniranim službama se cijene kreću od 41 do 966 PPS.

POO u éducation précoce je besplatan od 3. godine, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove obroka i dodatnih sati.

PPS 1 = EUR 1.20592



179

Mađarska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Családi napközi

Családi gyermekfelügyelet

Bölcsőde

Óvoda

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Mađarske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u bölcsőde, a „starija djeca“ na djecu u óvoda.


(%) Referentna

godina 2012./13.

Mlađi od 1 god.

1-god.

2- god.

3- god.

4- god.

5- god.

6- god.

7- god.

Családi napközi* 0.03 0.8 2.9 1.5 0.4 (-)

Bölcsőde* 0.1 3.7 23.2 13.3 (-) (-) (-)

Óvoda** (-) (-) 8.4 75.3 93.1 96.2 68.8 3.1

Napomena: Uz to, 0,6 posto ukupne populacije 2-godišnjaka je u egységes óvoda és bölcsőde. Nema podataka o családi gyermekfelügyelet. Izvori: * KSH, 2013; ** Köznevelés- statisztikai adatgyűjtés 2012./13.


3-godišnjaci

4- godišnjaci

5- godišnjaci

6- godišnjaci

7- godišnjaci

ISCED 0 74.1 92.9 96.2 71.5 3.7 ISCED 1 (-) (-) (-) 21.9 93.8



O r g a n i z a c i j a POO u ustanovama uključuje jasličke centre za djecu od 20 tjedana do 3 godine (bölcsődék) te dječje vrtiće za djecu od 3 do 6 godina (óvodák). Bölcsőde su u nadležnosti Državne uprave za socijalne poslove, dok se óvoda smatraju dijelom obrazovnog sektora pa spadaju u nadležnost Državne uprave za obrazovanje (obje uprave čine dio Ministarstva ljudskih potencijala). Uz to, postoje dva sustava pružanja skrbi u kući (családi gyermekfelügyelet i családi napközi), koji se uglavnom razlikuju u pogledu dobnih skupina koje obuhvaćaju te omjera osoblja i djece. Od dobi od 3 godine, djeca imaju zakonsko pravo na besplatni POO. Uz vrste ustanova prikazane na dijagramu, jedinstvene ustanove (egységes óvoda és bölcsőde) djeluju u slabo naseljenim područjima (međutim, iste ne primaju djecu mlađu od 2 godine). Obrazovanje je obvezno od 5. godine, odnosno jednu godinu prije početka osnovnovnoškolskog obrazovanja koje počinje sa 6 godina.

C i j e n e Mjesečne cijene su regulirane, cijene u bölcsőde zajedno s hranom ne smiju premašivati 25% ukupnih obiteljskih prihoda po osobi. U POO-u u kući, granica je postavljena na 50% ukupnih obiteljskih prihoda po osobi. Neke općine nude besplatni POO od 4 mjeseca te naplaćuju samo za obroke.

Javne óvoda se ne plaćaju, iako roditelji plaćaju za obroke. Mjesečna cijena u privatnim subvencioniranim ustanovama (koje pohađa 2,7% djece) iznosi otprilike 413 PPS (hrana nije uključena).

PPS 1 = HUF 169.345

T e k u ć e r e f o r m e U skladu sa Zakonom o nacionalnom javnom obrazovanju iz 2011. godine, od 1. rujna 2015. g. pohađanje predškolskih ustanova će biti obvezno od treće godine.

Od 1. siječnja 2013. godine, bit će omogućen suradnik pedagog na tri skupine djece te jedan psiholog na 500 djece.


180

Malta

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Childcare and Family Support Centres

Childcare and Family Support Centres

Kindergarten Centres

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Malte, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u childcare and family support centres, a „starija djeca“ na djecu u kindergarten centres.



Mlađi od 1 god.

1-god. 2-god. 3-god. 4-god.

Childcare and Family Support Centres 0.99 10.6 25.7 (-) (-)

Izvor: DSWS, 2011.


Mlađi od 1 1-god. 2-god. 3-god. 4-god.

Kindergarten Centres (-) (-) (-) 98.0 100.0 Izvor: Ministry for Education and Employment, 2012./2013.


4- god.

5- god.

6-god.

7-god.

ISCED 0 45.5 100.0 72.0 0.8 (-) ISCED 1 (-) (-) 29.1 99.5 96.8


T e k u ć e r e f o r m e Od 2015./16. g., potrebna razina kvalifikacija za osoblje koje radi u kindergarten centres će biti povećana s preddiplomske razine na četiri godine ili dvije godine studija za razinu MCAST-BTEC visoke nacionalne diplome iz naprednog studija predškolskog obrazovanja. Od travnja 2014. godine, djeca čiji roditelji studiraju ili rade mogu besplatno pohađati POO (do cjelodnevnog boravka). Vlada će plaćati centru za skrb o djeci do 4,06 PPS po satu po djetetu.


O r g a n i z a c i j a POO se obično održava u kindergarten centres namijenjenim djeci od 2 godine i 9 mjeseci do 4 godine i 9 mjeseci. Ti centri su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i zapošljavanja. Roditelji imaju zakonsko pravo na ovu vrstu usluge koja je besplatna u državnim i crkvenim ustanovama.

Mlađa djeca (do 3 godine) mogu pohađati childcare and family support centres koji predstavljaju noviji dodatak uslugama obrazovanja te se mogu održavati u ustanovama ili u kući. Uz vrste usluga prikazane na dijegramu, roditelji mogu koristiti službu za skrb o djeci nakon škole za djecu od 3 do 16 godina. Roditeljima se ove usluge naplaćuju.

Djeca se upisuju u osnovnoškolsko obrazovanje u onoj godini u kojoj navršavaju 5 godina pa neka djeca mogu imati samo 4 godine i 9 mjeseci kada započinju s obveznim obrazovanjem.

C i j e n e Prosječna mjesečna cijena iznosi otprilike 365 PPS. Cijene za djecu mlađu od 3 godine koja pohađaju nesubvencionirane ustanove (koje zbrinjavaju 66% djece) se kreću od 2 do 7 PPS po satu (ovisno o broju sati koliko je dijete nazočno tjedno ili mjesečno). To može maksimalno dosegnuti 631 PPS na temelju 40-satnog radnog tjedna. Ustanove kojima upravlja država (koje pohađa 27% djece) su besplatne za roditelje s niskim prihodima, ali se mogu naplaćivati do 203 PPS mjesečno. U tri vrste centara koji se subvencioniraju iz javnih sredstava, mjesečne cijene se kreću od 108 do 379 PPS.

Javni kindergarten centres (koje pohađa 70% djece) su besplatni i čak nude jednu čašu mlijeka dnevno svakom djetetu te jednu besplatnu porciju voća ili povrća tjedno.

PPS 1 = EUR 0.738884


181

Austrija

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Tageseltern, Tagesmütter

Kinderkrippe

Kindergarten

Altersgemischte Betreuungseinrichtungen

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Austrije, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kinderkrippe i skupinama za djecu mlađu od 3 godine u Altersgemischte Betreuungseinrichtungen. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u Kindergarten, ali i na skupine za djecu stariju od 3 godine u Altersgemischte Betreuungseinrichtungen.



Mlađi od 1 god.


Ukupno 1.3 14.9 43.1 80.2 94.2 96.3 Kinderkrippe 0.9 11.1 16.5 1.1 0.2 0.2 Kindergarten (-) 0.3 17.5 68.9 86.0 88.1 Altersgemischte Einrichtungen 0.3 3.4 9.1 10.3 8.0 8.0

Izvor: Statistik Austrija, 2011./2012.

(%) Referentna godina 2011. 3 -god.

4 -god.

5 -god.

6-god.

7-god.

ISCED 0 60.4 91.5 97.2 38.4 1.5 ISCED 1 (-) (-) 0.0 58.2 96.7




Do 3. godine, skrb o djeci se pruža u ustanovama koje se nazivaju Kinderkrippen. Uz to, postoji i sustav reguliranog pružanja usluga POO-a u kući kojeg pružaju mame/tate dadilje (Tageseltern/ Tagesmütter). Od 3 godine (a ponekad čak i nešto ranije), djeca mogu pohađati Kindergarten. Između 5 i 6 godina, odnosno jednu godinu prije početka osnovnoškolskog obrazovanja (ISCED 1), pohađanje Kindergarten je obvezno i besplatno. Uz ove osnovne strukture, otprilike 13% djece pohađa mješovite skupine (Altersgemischte Betreuungseinrichtungen) za djecu od 1 do 6 godina, koje se uglavnom nalaze u Kindergartens.

Tijela središnje vlasti koja se bave pružanjem POO-a uključuju Federalno ministarstvo obrazovanja i ženskih poslova i Federalno ministarstvo obitelji i mladih koja su zadužena za kreiranje i sufinanciranje politika POO-a. Sustav je, međutim, u velikoj mjeri decentraliziran. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Mjesečne cijene u Kinderkrippen se uvelike razlikuju i kreću se od 135 do 306 PPS (hrana je uključena). Mjesečne cijene za skrb u kući se kreću od 321 do 362 PPS (hrana je uključena).

Cijene Kindergarten su nešto niže, a poludnevni POO je besplatan za 5-godišnjake. Neke Länder nude besplatni POO za širi raspon dobnih skupina.

PPS 1 = EUR 1.09542



182

Poljska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Opiekun dzienny

Żłobek

Klub dziecięcy

Przedszkole

Zespół wychowania przedszkolnego & punkt przedszkolny

Oddział przedszkolny

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Poljske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u żłobek & klub dziecięcy, a „starija djeca“ na djecu u przedszkole, zespoły wychowania przedszkolnego & punkty przedszkolne i oddział przedszkolny.


(%) Referentna godina 2012. Mlađi od 3 godine

Niania i opiekun dzienny 0.01 Żłobek & klub dziecięcy 4.5

Izvor: MPiPS, 2012.

(%) Referentna godina 2012 2-god.

3-god.

4-god.

5-god.

6-god.

Przedszkole 5.5 47.7 59.0 64.2 42.9 Oddział przedszkolny 0.2 2.1 4.3 26.5 34.6 Zespół wychowania przedszkolnego & punkt przedszkolny

0.5 2.5 3.1 1.3 0.1

Source: SIO, 2012/2013.



ISCED 0 47.6 62.2 79.3 85.5 2.2 ISCED 1 (-) (-) (-) 9.3 94.4




POO u Poljskoj je podijeljen na dvije faze. POO za djecu mlađu od 3 godine nadzire Ministarstvo rada i socijalne politike, dok predškolsko obrazovanje za djecu stariju od 3 godine spada u nadležnost Ministarstva obrazovanja.

Djeca mlađa od 3 godine mogu pohađati żłobki i kluby dziecięce. Ne postoji razlika u uređenju ova dva oblika usluga, osim što su żłobki dostupni 10 sati dnevno za djecu od 6 mjeseci do 3 godine, dok su kluby dziecięce dostupni tek 5 sati na dan i ne primaju djecu mlađu od 1 godine. Ukupno trajanje dopusta vezanog za njegu djece je produljeno za jednu godinu od lipnja 2013. godine.

Djeca u dobi od 3 do 6 godina mogu biti upisana u przedszkole, a ona od 5 do 6 godina u pripremne razrede (oddział przedszkolny) u osnovnim školama. Kako bi se riješio problem nedostatka mjesta u POO-u, također se nude usluge na pola radnog vremena (minimalno 3 sata dnevno, 12 sati tjedno) za djecu od 3 do 5 godina u ustanovama koje se nazivaju zespoły wychowania przedszkolnego i punkty przedszkolne. Jedna godina predškolskog obrazovanje je obvezna za 5-godišnjake. Zakonom je predviđeno pružanje usluga POO-a u kući, ali zasad je registrirano tek nekoliko opiekunowie dzienni.

C i j e n e Mjesečna cijena (hrana je uključena) u javnim żłobek iznosi 92 PPS, a u privatnim subvencioniranim żłobek cijena iznosi 205 PPS. Przedszkole su besplatne 5 sati dnevno, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove obroka i dodatne sate. Od rujna 2013. godine roditeljima se dodatni sati naplaćuju maksimalno 0,41 PPS po satu.

PPS 1 = PLN 2.46209

T e k u ć e r e f o r m e Tijekom razdoblja 2009. - 2014. g. ulazna dob u osnovnoškolsko obrazovanje se postupno smanjivala sa 7 na 6 godina. Godine 2015. svi 6-godišnjaci će morati započeti osnovnoškolsko obrazovanje. Od 2015. godine svi 4-godišnjaci će imati zakonsko pravo na predškolsko obrazovanje, a od 2017. g. svi 3-godišnjaci.


183

Portugal

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Ama(s)

Creche(s)

Jardim(s) de infância

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Portugala, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Creches, a „starija djeca“ na djecu u Jardim de infância.



Mlađi od 1 god.

1- god.

2- god.

3- god.

4- god.

5-god.

Ama(s) * 1.0 2.2 2.0 0.1 (-) (-) Creche(s) * 16.7 31.3 42.0 3.4 (-) (-) Jardim(s)-de-infância ** (-) (-) (-) 75.4 87.6 93.2

Ukupno 17.6 33.5 44.0 79.0 87.6 93.2 Izvori: * Ministério da Solidariedade, Emprego e Segurança Social, 2011; ** DGEEC – MEC, 2010/2011.


4- god.

5- god.

6-god.

7-god.

ISCED 0 79.4 92.6 97.5 5.2 (-) ISCED 1 (-) (-) 0.6 100 100




Do 3. godine, skrb o djeci se pruža u ustanovama koje se nazivaju creches. Postoji također sustav reguliranog POO-a u kući koji je namijenjen djeci od 3 mjeseca do 3 godine, a kojeg provode dadilje (amas) koje rade samostalno ili čine dio formalne skupine koja se naziva „obiteljske jaslice“. Skrb o najmlađoj djeci u kući ili u ustanovama spada u nadležnost Ministarstva solidarnosti, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Od dobi od 3 godine, djeca imaju zakonsko pravo na besplatno predškolsko obrazovanje u jardim de infância. Ovo područje je u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i znanosti. Uz vrste usluga prikazane na dijagramu, također postoji putujući sustav predškolskog odgoja i obrazovanja (educação pré-escolar itinerante), koji je namijenjen djeci od 3 do 5 godina u ruralnim područjima. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Nisu dostupni podaci o cijenama u amas i crèches. Ne naplaćuje se 5 sati dnevno u jardim de infância, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove obroka i dodatne sate.

PPS 1 = EUR 0.814422



184

Rumunjska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Creşa

Gradinita

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Rumunjske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u creşa, a „starija djeca“ na djecu u gradinita.



4- god.

5- god.

6-god.

7-god.

ISCED 0 66.7 78.4 85.7 77.3 5.8 ISCED 1 (-) (-) (-) 18.7 89.4




Do dobi od 3 godine, djeca imaju predškolsko obrazovanje i skrb u ustanovama koje se nazivaju creşa. Od 3 (ponekad čak i od 2) do 6 godina, djeca mogu pohađati gradinita u ustanovi. Ministarstvo nacionalnog obrazovanja je nadležno za POO za djecu stariju od 3 godine u gradinita. Međutim, svoju nadležnost dijeli s Ministarstvom zdravstva te Ministarstvom rada, obitelji, socijalne zaštite i starijih za djecu mlađu od 3 godine.

Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina. Međutim, prije stupanja na snagu Zakona o nacionalnom obrazovanju 1/2011, roditelji su mogli birati gdje će upisati dijete: u dobi od šest godina, dijete može biti u dječjem vrtiću ili u školi, u prvom razredu.

C i j e n e

Javne ustanove POO-a se ne plaćaju, međutim, roditelji moraju plaćati za obroke koji koštaju maksimalno 60 PPS u creşa, odnosno između 82 i 127 PPS u gradinita. Djeca koja dolaze iz obitelji s niskim prihodima mogu dobivati besplatne obroke.

Roditelji 2,5% djece koja pohađaju privatne (samofinancirajuće) gradinita plaćaju između 127 i 1 137 PPS.

PPS 1 = RON 2.19865


Od rujna 2014. godine, djeca u dobi od 5 do 6 godina će imati zakonsko pravo na mjesto u gradinita.


185

Slovenija

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Varstvo predšolskih otrok

Vrtec

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Slovenije, oba pojma, „mlađa“ i „starija“ djeca, se odnose na djecu u vrtec.


(%) Referentna godina 2012./13. 1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god.

Varstvo predšolskih otrok * 0.7 0.5 0.1 ˂0.1 ˂0.1 Vrtec ** 42.1 69.2 83.6 93.6 92.9

Izvori: * MIZS; ** Statistični urad RS, 2012./2013.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 82.8 88.9 90.7 6.3 (-) ISCED 1 (-) (-) (-) 93.2 97.5




Obrazovanje i skrb o djeci od 11 mjeseci do 6 godina (kada se djeca moraju upisati u obveznu osnovnu školu) se pruža u jedinstvenom sustavu POO-a. POO se održava u ustanovama koje se nazivaju vrtci, a koje su nadležnosti Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta. Uz to, postoji također i sustav reguliranog pružanja usluga POO-a u kući (varstvo predšolskih otrok) koje je namijenjeno djeci istih dobnih skupina. Međutim, u ovaj potonji sustav je uključen samo mali postotak djece. Od dobi od 11 mjeseci djeca imaju zakonsko pravo na mjesto u POO-u koje se subvencionira iz javnih sredstava. Međutim, tijela lokalne vlasti nisu uvijek u mogućnosti zadovoljiti potražnju za mjestima za mlađu djecu.

C i j e n e

Prosječna mjesečna cijena za POO u kući (varstvo predšolskih otrok) kojim se bave isključivo privatni pružatelji iznosi 364 PPS (hrana je uključena). Prosječna mjesečna cijena za vrtec iznosi 168 PPS, a može dosegnuti i 505 PPS za mlađu djecu, odnosno 446 PPS za stariju djecu. 3% djece pohađa dječje vrtiće besplatno.

PPS 1 = EUR 0.823417



186

Slovačka

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Detské jasle

Detské jasle

Materská škola

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Slovačke, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djcu u detské jasle, a „starija djeca“ na djecu u materská škola.


(%) Referentna godina

2011./2012. 1-

god. 2-

god. 3-

god. 4-

god. 5-

god. 6-

god.

Materská škola (-) 10.3 62.2 72.3 80.5 35.9 Izvor: UIPS, 2011 /2012.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 60.1 72.3 81.5 39.9 2.9 ISCED 1 (-) (-) 0.0 50.2 92.7




Do 3. godine, djeca mogu pohađati detské jasle koje mogu biti smještene u ustanovi ili u kući. U dobi između 3 i 6 godina (ponekad čak i nešto ranije), djeca pohađaju materské školy u ustanovama koje spadaju u nadležnost Ministarstva obrazovanja. Uz vrste usluga prikazane na dijagramu, postoje također i ustanove koje se zovu centri za majke/djecu (materské/detské centrá), a koji su namijenjeni najmlađoj djeci (do 3 godine) i njihovim roditeljima. Ovim ustanovama obično upravljaju udruge roditelja i nisu subvencionirane iz javnih sredstava. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Nisu dostupni podaci o cijenama za detské jasle. Prosječna mjesečna cijena u javnim materská škola u koje je upisano 96% djece iznosi 22-29 PPS (hrana nije uključena). Posljednja godina POO-a je besplatna, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove oborka.

PPS 1 = EUR 0.688163



187

Finska

D i j a g r a m 0 1 2 3 4 5 6 7

Perhepäivähoito/familjedagvård

Päiväkoti/daghem

Esiopetus/förskoleundervisning

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Finske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u päiväkoti/daghem. „Starija djeca“ su djeca u päiväkoti/daghem i esiopetus/förskoleundervisning.



Mlađe od 1

1-god.

2-god.

3-god.

4-god.

5-god.

6-god.

Päiväkoti/daghem 0.4 17.8 34.9 50.8 59.2 66.5 66.5 Perhepäivähoito/ familjedagvård 0.5 12.0 16.7 17.0 14.3 11.0 3.2

Esiopetus/ förskoleundervisning (-) (-) (-) (-) (-) (-) 98.4

Ukupno 1.0 29.7 51.6 67.7 73.5 77.7 98.4

Izvor: THL, 2011.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 48.7 57.4 66.7 97.8 1.6 ISCED 1 (-) (-) (-) 0.4 96.2


T e k u ć e r e f o r m e Izrada zakonodavstva, koordinacija i uređenje službi predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi je prebačeno s Ministarstva socijalnih poslova i zdravstva na Ministarstvo obrazovanja i kulture od 1. siječnja 2013. godine.

U tijeku je sveobuhvatna reforma zakonodavstva u sektoru POO-a. U prosincu 2012. godine Ministarstvo obrazovanja i kulture je imenovalo radnu skupinu za pripremu prijedloga novog zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi.

Vlada je u svom Programu u lipnju 2011. g. navela



Djeca imaju zakonsko pravo na subvencionirano mjesto u POO-u od završetka razdoblja roditeljskog dopusta. Većina djece koja sudjeluje u POO-u pohađa vrtićke centre (päiväkoti/daghem) namijenjene dobnoj skupini 0-7 godina, koji su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i kulture. Prilično značajan postotak djece pohađa regulirani POO u kući (perhepäivähoito/ familjedagvård). Tijekom godine koja prethodi početku obveznog obrazovanja, doslovce sva djeca sudjeluju u predškolskom obrazovanju koje je orgnizirano u vrtićkim centrima (päiväkoti/daghem) ili školama koje pružaju osnovno obrazovanje (perusopetus/grund-läggande utbildning).

Uz vrste POO-a prikazane na dijagramu, mnoge lokalne vlasti također nude usluge POO-a za svih na igralištima u „otvorenim vrtićkim centrima“. Crkva i nevladine organizacije također nude predškolsko obrazovanje i skrb otvoreno za sve. Osnovno obrazovanje (ISCED 1) počinje u kolovozu one godine u kojoj dijete navršava 7 godina.

C i j e n e

Isiti propisi se primjenjuju na POO u kući i u ustanovama. Maksimalna mjesečna cijena, uključujući obroke, je ograičena na 216 PPS i plaćaju je roditelji 27% djece. 16% djece ne plaća ništa (THL, 2011.). Usluge poludnevnog boravka u predškolskom obrazovanju – esiopetus/förskoleundervisning – tijekom posljedenje godine POO-a su besplatne. Većina djece u predškolskom obrazovanju također pohađaju plaćenu skrb za djecu nakon nastave. Besplatan obrok je omogućen svakog dana tijekom predškolskog obrazovanja.

PPS 1 = EUR 1.22499

kako će biti istražena mogućnost uvođenja obveznog predškolskog obrazovanja. U studenom 2013. godine, vladina odluka o provedbi programa strukturne politike je uključivala uvođenje obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja.

Nacionalni temeljni kurikulum za predškolsko obrazovanje se trenutno ažurira u kontekstu šire reforme općeg obrazovanja. Novi temeljni kurikulum će biti dovršen do kraja 2014. godine, a novi kurikulumi temeljeni na njemu će se provoditi od kolovoza 2016. godine.


188

Švedska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7

Pedagogisk omsorg

Förskola

Förskoleklass

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Švedske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u förskola. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u förskola i u förskoleklass.


(%) 1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god. 6-god. Förskola* 49.3 88.5 93.1 94.6 94.7 1.3 Pedagogisk omsorg** 2.1 3.7 3.6 3.3 3.0 (-) Förskoleklass*** (-) (-) (-) (-) 0.8 95.1 Ukupno 51.4 92.2 96.7 97.9 98.5 96.4

* Referentna godina: 2012; ** Referentna godina: 2011; *** Referentna godina: 2012./2013. Izvor: Skolverket, 2013.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 92.0 94.0 95.3 95.4 1.3 ISCED 1 (-) (-) (-) 1.2 96.8




Sustav POO-a se sastoji od jedinstvenih predškolskih centara (förskola) namijenjenih djeci od 1 do 6 godina. U dobi između 6 i 7 godina, djeca mogu pohađati predškolu (förskoleklass). Förskoleklass je obično usko povezan sa školom koju će učenici pohađati. Svi gore spomenuti oblici POO-a su u nadležnosti Nacionalne agencije za obrazovanje. Uz to, postoji i sustav koji se naziva pedagoška skrb (pedagogisk omsorg) kojim upravljaju registrirane dadilje i koji može biti organiziran na različite načine (odnosno, kod dadilje u kući ili drugdje). Za pedagošku skrb je mjerodavan Zakon o obrazovanju i spada u isti regulatorni okvir kao i förskola. Uz vrste usluga prikazane na dijagramu, mnoge lokalne vlasti također nude usluge POO-a u otvorenim predškolskim ustanovama (öppna förskolan) gdje roditelji (ili dadilje) mogu doći s djecom kad god žele. Od dobi od 1 godine, djeca imaju pravo na subvencionirani POO, a od 3 godine imaju pravo na besplatne usluge. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 7 godina.

C i j e n e

Isti propisi se primjenjuju na čitav sektor POO-a. Maksimalna mjesečna cijena je ograničena na 110 PPS (hrana je uključena). Od 3 godine, djeca imaju zakonsko pravo na minimalno 525 sati besplatnog POO-a (allmän förskola) godišnje. U praksi to znači da su mjesečne cijene za mjesto u punom radnom vremenu proporcionalno niže nego za djecu mlađu od 3 godine. Förskoleklass je besplatan. Djeca čiji roditelji rade ili studiraju imaju pravo na subvencionirano mjesto u centru za skrb o djeci nakon škole (fritidshem).

PPS 1 = SEK 11.4273



189

Ujedinjena Kraljevina – Engleska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Childminders

Day nurseries/children“s centres

Pre-schools/nursery schools and other private, voluntary or independent providers

Schools, including maintained nursery schools and nursery classes/reception classes in primary schools

0 1 2 3 4 5 6 7



Other



„Mlađi“ na slikama u ovom izvješću se u slučaju Engleske odnose na djecu mlađu od 3 godine u day nurseries i children“s centres. „Stariji“ se odnose na čitav raspon javnih ili privatnih ustanova (pre-schools, nursery/reception classes u osnovnim školama), kao i day nurseries i children“s centres, gdje se ostvaruje zakonsko pravo na besplatan POO.


(%) Referentna godina 2011. Mlađi od 3 3-4 godine Childminders 5.0 4.0 Day nursery 17.0 13.0 Playgroup or pre-school 7.0 15.0 Nursery school 5.0 14.0 Nursery class attached to a primary or infants“ school 1.0 17.0 Reception class (-) 29.0

Izvor: DfE, 2013.


3-god.

4-god.

5-god.

6-god.

7 -god.

ISCED 0 * 85.7 67.4 1.2 0.0 (-) ISCED 1 * (-) 29.7 98.5 99.2 99

* Podaci za Ujedinjenu Kraljevinu (sve dijelove). Izvor: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine).



Od rođenja do pete godine (kada započinje obvezno osnovnoškolsko obrazovanje), djeca mogu pohađati day nurseries ili children“s centres, ili ih mogu čuvati child-minders. Od dobi od 3 godine djeca imaju zakonsko pravo na 15 sati tjedno besplatnog POO-a. Ovo se pravo može koristiti u svim vrstama POO-a koji su prikazani na dijagramu. Besplatne usluge se također nude najugroženijim 2-godišnjacima. Odjel za obrazovanje postavlja standarde za učenje, razvoj i skrb o djeci od rođenja do 5 godina u svim vrstama POO-a.

Uz vrste usluga prikazane na dijagramu, postoje također različite strukture POO-a, uključujući mother and toddler groups (ili playgroups), crèches i after-school/breakfast/ activity clubs.

Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 5 godina.

C i j e n e Djeca starija od 3 godine (i najugroženiji 2-godišnjaci) imaju pravo na 15 sati besplatnog POO-a tjedno u razdoblju od 38 tjedana godišnje.

Mjesečne cijene POO-a za cjelodnevni boravak kod childminders se kreću od 776 do 1 046 PPS u različitim regijama. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatni POO, cijene se smanjuju do iznosa između 486 i 641 PPS za dodatnih 25 sati. Mjesečne cijene POO-a za cjelodnevni boravak u nursery se kreću od 851 do 1 063 PPS. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatni POO, cijene se smanjuju do iznosa između 532 i 622 PPS.

PPS 1 = GBP 0.870992

T e k u ć e r e f o r m e Od rujna 2013. godine svi 2-godišnjaci koje se čuva te 2-godišnjaci iz obitelji koje zadovoljavaju kriterije za besplatne školske obroke (otprilike 130 000 djece) također imaju pravo na 15 sati tjedno predškolskog odgoja i obrazovanja. Od rujna 2014. godine, broj mjesta u predškolskim ustanovama za 2-godišnjake će biti dodatno proširen na otprilike 260 000 djece (oko 40% svih 2-godišnjaka).


190

Ujedinjena Kraljevina – Wales

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Childminders

Day nurseries/integrated children“s centres


Schools, including maintained nursery schools and nursery classes/reception classes in primary schools/academies

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



„Mlađi“ na slikama u ovom izvješću se u slučaju Walesa odnose na djecu mlađu od 3 godine u day nurseries i children“s centres. „Stariji“ se odnose na čitav raspon javnih ili privatnih ustanova (pre-schools, nursery/reception classes u osnovnim školama, itd.), kao i day nurseries i children“s centres gdje se ostvaruje zakonsko pravo na besplatan POO.


(%) Referentna godina 2009. Mlađi od 3 3-4 godine

Childminders 5.0 3.0 Day nurseries/integrated children“s centres 22.8 8.0 Playgroup or pre-school 10.0 12.0 Reception class (-) 30.0 Nursery school 2.0 7.0 Nursery class attached to primary or infants“ school (-) 35.0

Izvor: Welsh Assembly Government, 2011.



ISCED 0 * 85.7 67.4 1.2 0.0 (-) ISCED 1 * (-) 29.7 98.5 99.2 99




Od rođenja do dobi od 5 godina (kad započinje obvezno osnovnoškolsko obrazovanje), djeca mogu pohađati day nurseries ili children“s centres, ili ih mogu čuvati childminders. Od 3 godine nadalje, djeca imaju zakonsko pravo na 10 sati tjedno besplatnog POO-a. Ovo pravo se može koristiti u bilo kojem tipu POO usluga prikazanih na dijagramu. Besplatan POO se također nudi najugroženijim 2-godišnjacima. Odjel za obrazovanje i vještine određuje standarde za učenje, razvoj i skrb o djeci u svim oblicima POO-a kao dio okvira (Temeljna faza ranog djetinjstva) koji obuhvaća razdoblje od rođenja do 7 godina.

Uz usluge prikazane na dijagramu, postoje također različite dodatne strukture POO-a kao što su mother and toddler groups (ili playgroups), crèches i after-school/breakfast/ activity clubs.

Osnovnoškolsko obrazovanje (ISCED 1) počinje u dobi od 5 godina.

C i j e n e

Djeca starija od 3 godine (i najugroženiji 2-godišnjaci) imaju pravo na 12,5 besplatnog POO-a tjedno u razdoblju od 38 tjedana godišnje.

Prosječna mjesečna cijena cjelodnevnog POO-a kod childminders iznosi 763 PPS. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 521 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

Prosječna mjesečna cijene za cjelodnevni boravak u nursery iznosi 737 PPS. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 496 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

PPS 1 = GBP 0.870992



191

Ujedinjena Kraljevina – Sjeverna Irska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Childminders

Day nurseries


Schools, including maintained nursery schools and nursery classes/reception classes in primary schools

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



„Mlađi“ na slikama u ovom izvješću se, u slučaju Sjeverne Irske odnose, na djecu mlađu od 3 godine u day nurseries i children“s centres. „Stariji“ se odnose na čitav raspon javnih ili privatnih ustanova (pre-schools, nursery/reception classes u osnovnim školama), kao i day nurseries i children“s centres gdje se ostvaruje zakonsko pravo na besplatan POO.



3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 * 85.7 67.4 1.2 0.0 (-) ISCED 1 * (-) 29.7 98.5 99.2 99




Od rođenja do dobi od 4 godine (kad započinje obvezno osnovnoškolsko obrazovanje), djeca mogu pohađati day nurseries ili children“s centres, ili ih mogu čuvati child-minders. Od treće godine nadalje, djeca imaju zakonsko pravo na 12,5 sati tjedno besplatnog POO-a. Ovo pravo se može koristiti u bilo kojem tipu POO usluga prikazanih na dijagramu. Besplatan POO se također nudi najugroženijim 2-godišnjacima. Odjel za obrazovanje određuje standarde za učenje, razvoj i skrb o djeci od rođenja do 4. godine u svim oblicima POO-a.

Uz usluge prikazane na dijagramu, postoje također različite dodatne strukture POO-a kao što su playgroups, crèches i after-school/breakfast/activity clubs.

Osnovnoškolsko obrazovanje počinje od 4. godine.

C i j e n e Djeca starija od 3 godine (i najugroženiji 2-godišnjaci) imaju pravo na 12,5 besplatnog POO-a tjedno u razdoblju od 38 tjedana godišnje.

Prosječna mjesečna cijena cjelodnevnog POO-a kod childminders iznosi 627 PPS. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 431 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

Prosječna mjesečna cijena za cjelodnevni boravak u nursery iznosi 618 PPS. Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 425 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

PPS 1 = GBP 0.870992

T e k u ć e r e f o r m e U listopadu 2013. godine, Odjel za obrazovanje je objavio „Učiti kako učiti: Okvir za predškolsko obrazovanje i učenje“. On određuje temelje za buduće planiranje i razvoj usluga predškolskog obrazovanja i učenja uključujući produljenje Temeljne faze (trenutno 1-2 godine obveznog obrazovanja, 4-6 godina) kako bi uključili neobveznu godinu predškole.


192

Ujedinjena Kraljevina – Škotska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Childminders

Early Years/Family Centre/Nursery

Nursery school

0 1 2 3 4 5 6 7

Home-based provision Nadležno tijelo Centre-based settings


Other



„Mlađi“ na Slikama u ovom izvješću u slučaju Škotske odnosi se na djecu mlađu od tri godine u early years, family centres ili nurseries. „Starija djeca“ odnosi se na čitav raspon javnih ili privatnih ustanova koje pružaju Zakonsko pravo na slobodno predprimarno obrazovanje.

S t o p e s u d j e l o v a n j a (%) Referentna godina 2011. Mlađi od 1 1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god.

Childminders 1.7 6.3 6.8 5.3 Early Years/ Family Centre 0.7 1.6 3.4 2.5

Nursery schools/ nursery classes 3.5 15.7 37.8 41.2

Ukupno 5.9 23.6 48.0 49.0 Izvor: Care Inspectorate, 2012.


3- god.

4- god.

5- god.

6- god.

7-god.

ISCED 0 * 85.7 67.4 1.2 0.0 (-) ISCED 1 * (-) 29.7 98.5 99.2 99


T e k u ć e r e f o r m e Od kolovoza 2014. godine, pravo 3- i 4-godišnjaka (kao i nekih 2-godišnjaka) će biti povećano s 475 na 600 sati. To će biti dodatno prošireno u kolovozu 2015. godine na širu skupinu 2-godišnjaka na temelju trenutnog prava na besplatan obrok – što predstavlja oko 27% 2-godišnjaka.



Do 5. godine (kada počinje obvezno osnovnoškolsko obrazovanje), djeca mogu pohađati early years, family centres ili nurseries, ili ih mogu čuvati childminders. Od treće godine, djeca imaju zakonsko pravo na 475 sati besplatnog predškolskog obrazovanja godišnje. Ovo pravo se može koristiti u bilo kojoj vrsti POO-a prikazanoj na dijagramu. Ovim pravom su obuhvaćeni i 2-godišnjaci o kojima brine ili skrbi rodbina. Sve ustanove POO-a moraju poštivati politike i smjernice koje provode neovisna tijela nadležna za upravljanje ustanovama POO-a (Inspektorat skrbi i Škotsko vijeće socijalne službe), ova su tijela odgovorna ministrima i, preko ministara, škotskom parlamentu. Škotska vlada također izdaje smjernice lokalnim vlastima vezano za provođenje besplatnog predškolskog obrazovanja.

Uz vrste POO-a prikazane na dijagramu, postoje također različite dodatne strukture POO-a, poput playgroups, crèches, out-of-school clubs i holiday play schemes.

Osnovnoškolsko obrazovanje počinje od 5 godina.

C i j e n e

Djeca starija od 3 godine imaju pravo na 475 sati besplatnog POO-a godišnje, koji su obično raspoređeni na 2,5 sata tijekom školske godine (to ukupno iznosi 12,5 sati za 38 tjedana). Ovo pravo se može koristiti u bilo kojem od pružatelja POO-a prikazanih na dijagramu.

Prosječna mjesečna cijena cjelodnevnog POO-a kod childminders iznosi 744 PPS (hrana je uključena). Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 510 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

Prosječna mjesečna cijena za cjelodnevni boravak u early years/family centre ili nursery school iznosi 808 PPS (hrana je uključena). Za djecu stariju od 3 godine koja koriste pravo na besplatan POO cijene se smanjuju do iznosa od 518 PPS za dodatnih 27,5 sati POO-a.

PPS 1 = GBP 0.870992


193

Island

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Dagforeldri

Leiksskóli

0 1 2 3 4 5 6 7



Other



U ovom izvješću, što se tiče Islanda, pojmovi „mlađa“ i „starija“ djeca se odnose na djecu u leiksskóli.



Mlađi od 1 god.


Dagforeldri 6.6 35.6 1.0 Leiksskóli 1.0 29.0 97.0 99.0 98.0 97.0 Total 7.6 64.6 98.0 99.0 98.0 97.0

Izvor: Hagstofa Íslands, 2011.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 95.5 96.8 95.8 0.1 (-) ISCED 1 (-) (-) 0.4 98.1 98.8




Djeca od 1 do 6 godina mogu pohađati predškolske centre (Leiksskóli) koji su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja. Postoji također sustav regulirane i subvencionirane skrbi o djeci u kući (Dagforeldri) koji je namijenjen najmlađoj djeci (od rođenja do 2 godine) koji spada u nadležnost Ministarstva socijalne skrbi. Osnovnoškolsko obrazovanje započinje od 6 godina.

C i j e n e

Cijene POO-a nisu regulirane na središnjoj razini i razlikuju se među općinama. Primjerice, cijena za Leiksskóli u najvećoj općini (Reykjavík) iznosi 140 PPS za 8 sati dnevno. Uobičajena mjesečna cijena za Dagforeldri iznosi otprilike 484 PPS (hrana je uključena).

PPS 1 = ISK 185.843



194

Turska

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5.5 6 7 77

Kreş

Bağımsız Ana Okulu

Anasınıfları

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Turske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kreş. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u Bağımsız Ana Okulu i Anasınıfları.



3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 4.2 19.2 67.3 (-) (-) ISCED 1 (-) (-) 0.1 96.5 100




Do 3. godine djeca mogu pohađati jaslice i vrtićke centre (Kreş) koji su u nadležnosti Ministarstva obitelji i socijalne politike. Od tri do pet i pol godina, djeca pohađaju Bağımsız Ana Okulu. Uz to, djeca u dobi između četiri i pet i pol godina također pohađaju predškolu (Anasınıfları) u osnovnim školama. Bağımsız Ana Okulu i Anasınıfları su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja – Opća uprava za osnovno obrazovanje. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od pet i pol godina.

C i j e n e

Isti propisi se primjenjuju na čitav sektor POO-a. Minimalna mjesečna cijena iznosi 11 PPS, dok je maksimalna cijena ograničena na 218 PPS (hrana je uključena).

PPS 1 = TL 1.37571



195

Lihtenštajn

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Tageseltern/ Tagesmütter

Kindertagesstätten – Krippe

Kindergarten

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Lihtenštajna, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kindertagesstätte – Krippe. „Starija djeca“ se odnosi na djecu u Kindergarten.



3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 0.3 51.2 98.2 42.3 0.3 ISCED 1 (-) (-) (-) 56.6 96




Do 4 godine, djeca imaju osiguran predškolski odgoj i obrazovanje te skrb u ustanovama koje se nazivaju Kindertagesstätte/Kinderkrippe. Postoji također i sustav regulirane skrbi o djeci u kući koji pružaju vrtićki roditelji/majke (Tageseltern/Tagesmütter). Od 4. godine, djeca imaju zakonsko pravo na predškolsko obrazovanje u Kindergartens koje je uglavnom besplatno. Sve usluge POO-a u ustanovama su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja. Iako Kindergartens postoje kao odvojene ustanove, sve se više nastoji integrirati ih u osnovne škole. Uz glavne oblike usluga prikazane na dijagramu, roditelji mogu koristiti dodatne usluge skrbi o djeci u vrtićkim centrima (Tagesstrukturen), usluge „kratkoročne“ skrbi (Hütedienste) i igraonice (Spielgruppen). Ove usluge obično traju 2-3 sata dnevno i uglavnom su namijenjene starijoj djeci koja pohađaju 28 sati tjedno besplatnog POO-a u Kindergartens. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje od 6 godina.

C i j e n e

Cijene POO-a su regulirane, u Kinderkrippe minimalna mjesečna cijena iznosi 142 PPS, dok je maksimalna cijena ograničena na 786 PPS (hrana je uključena). Javni Kindergartens upisuju 97% djece i besplatni su, ali roditelji moraju nadoplaćivati za troškove obroka.

Cijena po satu za Tageseltern/Tagesmütter je ograničena na 4 PPS, što mjesečno iznosi 664 PPS. Za djecu od 3 godine hrana se posebno naplaćuje (4 PPS). Uz to, roditelji također moraju jednokratno platiti 66 PPS kao i godišnju članarinu od 27 PPS agenciji Forum.

PPS 1 = CHF 1.8312



196

Norveška

D i j a g r a m

0 1 2 3 4 5 6 7 77

Familiebarnehager

Barnehager

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Norveške, pojmovi „mlađa“ i „starija“ djeca se odnose na djecu u barnehager.



Mlađi od 1.god. 1-god. 2-god. 3-god. 4-god. 5-god.

Barnehager 3.5 65.6 87.4 94.1 96.2 96.9 Familiebarnehager 0.3 4.0 3.1 1.2 0.9 0.7

Izvor: BASIL, 2012./13.


3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 95.1 97.1 97.4 0.8 (-) ISCED 1 (-) (-) (-) 99.9 99.5

Source: Eurostat, UOE (podaci izvučeni u studenom 2013. godine)



Većina djece pohađa jedinstvene vrtićke centre (barnehager) koji su u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i osposobljavanja. Uz to, postoje također obiteljski dječji vrtići (familiebarnehager) koji pružaju usluge POO-a u kućnom okruženju. I jedan i drugi oblik POO-a je reguliran Zakonom o dječjim vrtićima. Uz vrste POO-a prikazane na dijagramu, postoje također i otvoreni dječji vrtići (åpne barnehager) koji su, do određene mjere, regulirani gore spomenutim zakonom te su namijenjeni djeci koja iz nekog razloga ne koriste uobičajene vrtićke usluge. Od dobi od 1 godine, djeca imaju zakonsko pravo na subvencionirani POO. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje u dobi od 6 godina.

C i j e n e

Isti propisi se primjenjuju za čitav sektor POO-a. Maksimalna mjesečna cijena je ograničena na 200 PPS (o troškovima hrane se odlučuje na lokalnoj razini). Ovaj iznos odgovara iznosu koji se najčešće plaća.

PPS 1 = NOK 11.6324



197

Švicarska

D i j a g r a m 0 1 2 3 4 5 6 7

77

Tagesfamilie / Famille de jour / Famiglia diurna

Kindertagesstätte or Krippe / Structure d“accueil de jour or crèche / Struttura di cuz todia collettiva diurna

Kindergarten / École enfantine / Scuola dell“infanzia

0 1 2 3 4 5 6 7



Drugo



U ovom izvješću, što se tiče Švicarske, pojam „mlađa djeca“ se odnosi na djecu u Kindertagesstätte ili Krippe/Structure d“accueil de jour or crèche/ Struttura di cuz todia collettiva diurna. „Starija djeca“ su djeca u Kindergarten/ École enfantine/Scuola dell“infanzia.

S t o p e s u d j e l o v a n j a (%) Referentna godina 2011.

3-godišnjaci

4-godišnjaci

5-godišnjaci

6-godišnjaci

7-godišnjaci

ISCED 0 3.4 40.3 93.9 54.8 0.9 ISCED 1 (-) 0.3 1.2 44.1 98.3


C i j e n e Cijene za POO u kući su regulirane u 10 kantona za subvencionirane pružatelje i u 3 kantona za privatne (samofinancirajuće) ustanove. Cijene se mogu kretati od 109 PPS (u kantonima s najnižim minimumom) do 1 365 PPS (u kantonima s najvišim cijenama). Cijene POO-a u ustanovama su regulirane u 9 kantona za javne ustanove, u 11 kantona za subvencionirane privatne ustanove, a u 3 kantona za privatne (samofinancirajuće) ustanove. Cijene se mogu kreteti od 109 PPS (u kantonima s najnižim minimumom) do 1 398 PPS (u kantonima s najvišim cijenama).

Obvezni POO u Kindergarten/École enfantine/ Scuola dell“infanzia je besplatan, u prosjeku, 20 sati tjedno.

PPS 1 = CHF 1.8312



Zbog federalnog ustrojstva, sustav POO-a u Švicarskoj je u velikoj mjeri decentraliziran i razlikuje se u 26 kantona. Međutim, postoje značajke koje se zajedničke čitavom sustavu.

POO u ustanovama (u Kindertagesstätten ili Krippen/Structures d“accueil collectif de jour ili crèches/Strutture di cuz todia collettiva diurne) je dostupan djeci u dobi između 3,5 mjeseca do 4 godine (do početka obveznog obrazovanja). U nekim kantonima, dostupan je također za djecu od 5 ili 6 godina u obliku dodatnih sati. Postoji također i POO u kući (Tagesfamilie/Famille de jour/ Famiglia diurna) koji obično skrbi o djeci između 3,5 mjeseca do početka obveznog obrazovanja, ali je također otvoren i za stariju djecu. Većina pružatelja usluga za mlađu djecu spadaju u nadležnost kantonalnih ministarstava socijalnih poslova, dok su u nekoliko kantona u nadležnosti kantonalnih ministarstava obrazovanja.

Od početka obveznog obrazovanja, koje u većini kantona počinje od 4 godine (u nekoliko ih počinje s 5 ili 6 godina), djeca moraju pohađati predškolske ustanove (Kindergärten/Ecoles enfantines/Scuole dell“infanzia) koje su u nadležnosti kantonalnih ministarstava obrazovanja. Osnovnoškolsko obrazovanje počinje od 6 godina.

Kao dopuna obveznom obrazovanju koja se u većini kantona plaća dostupne su također usluge skrbi o djeci izvan radnog vremena škole (Schulergänzende Betreuung/Accueil parascolaire/ Strutture di cuz todia parascolastiche) s uključenim obrocima.


Ukupno 15 od 26 kantona je potpisalo „Međukantonalni sporazum o obveznom obrazovanju“ (HarmoS Agreement), čiji je cilj osigurati ujednačenost određenih smjernica u obrazovanju. U POO-u to podrazumijeva uvođenje obvezne predškole od dobi od 4 godine i usluga skrbi nakon škole koje se plaćaju kako bi se zadovoljile lokalne potrebe do početka školske godine 2015./16.

199

Z A H VA L E

IZVRŠNA AGENCIJA ZA OBRAZOVANJE, AUDIOVIZUALNU POLITIKU I KULTURU

ANALIZA POLITI KE OBRAZOVANJA I MLADIH

Avenue du Bourget 1 (BOU2) B-1049 Bruxelles

(http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice)

Ravnatelj

Arlette Delhaxhe

Koordinacija

Akvile Motiejunaite i Daniela Kocanova (privremena zamjena)

Autori

Olga Borodankova, Olga Ducout, Sylwia Czort, Daniela Kocanova i Akvile Motiejunaite uz doprinos Marie-Pascale Balcon, Ania Bourgeois i Aniko Vargova

Vanjski stručnjak

Christian Monseur (sekundarna analiza baza podataka PISA i PIRLS)

Prijelom i grafička obrada

Patrice Brel

Koordinator produkcije

Gisèle De Lel

EUROSTAT Jedinice „Stanovništvo“ (F2), „Tržište rada“ (F3), „Kvaliteta života“ (F4) i

„Statistika obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite“ (F5)

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice

K l jučn i podac i o predško lskom odgoju i obrazovanju te skrb i o d jec i u Europi – 2014.g.

200

NACIONALNE JEDINICE EURYDICEAUSTRIJA Eurydice-Informationsstelle Bundesministerium für Bildung und Frauen Abt. IA/1b Minoritenplatz 5 1014 Wien Doprinos jedinice: Marisa Krenn-Wache (stručnjak)

BELGIJA Unité Eurydice de la Fédération Wallonie-Bruxelles Ministère de la Fédération Wallonie-Bruxelles Direction des relations internationales Boulevard Léopold II, 44 – Bureau 6A/012 1080 Bruxelles Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost; stručnjaci: Nicole Roland (Office de la Naissance et de l’Enfance), Anne-Marie Dieu (Observatoire de l’Enfance, de la Jeunesse et de l’Aide à la Jeunesse), Philippe Pirlot (inspektor)

Eurydice Vlaanderen Departement Onderwijs en Vorming/ Afdeling Strategische Beleidsondersteuning Hendrik Consciencegebouw Koning Albert II-laan 15 1210 Brussel Doprinos jedinice: Veronique Adriaens i Arif Akgonul (predškolsko obrazovanje), Christele Van Nieuwenhuyzen (skrb o djeci), Marie-Anne Persoons (koordinacija)

Eurydice-Informationsstelle der Deutschsprachigen Gemeinschaft Autonome Hochschule in der DG Monschauer Strasse 57 4700 Eupen Doprinos jedinice: Stéphanie Nix

BUGARSKA Jedinica Eurydicea Centar za razvoj ljudskih potencijala Jedinica za istraživanje obrazovanja i planiranje 15, Graf Ignatiev Str. 1000 Sofia Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

ČEŠKA REPUBLIKA Jedinica Eurydicea Centar za međunarodnu suradnju u obrazovanju Dům zahraniční spolupráce Na Poříčí 1035/4 110 00 Praha 1 Doprinos jedinice: Petra Prchlíková, Helena Pavlíková, Jaroslava Lojdová; vanjski stručnjaci: Irena Borkovcová (Češka prosvjetna inspekcija), Jiřina Kocourková (Karlovo sveučilište u Pragu)

CRNA GORA Jedinica Eurydicea Rimski trg bb 81000 Podgorica

CIPAR Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i kulture Kimonos and Thoukydidou 1434 Nicosia Doprinos jedinice: Christiana Haperi; stručnjaci: Andrie Gavrielidou (Odjel za predškolsko obrazovanje, Ministarstvo obrazovanja i kulture) i Irene Papatheodoulou (Ministarstvo rada i socijalnog osiguranja)

DANSKA Jedinica Eurydicea Danska agencija za sveučilišta i internacionalizaciju Bredgade 43 1260 København K Doprinos jedinice: Dansko ministarstvo obrazovanja

ESTONIJA Jedinica Eurydicea Odjel za analizu Ministarstvo obrazovanja I istraživanja Munga 18 50088 Tartu Doprinos jedinice: Kersti Kaldma (koordinacija); expert: Tiina Peterson (glavni stručnjak, Ministarstvo obrazovanja i istraživanja)

FINSKA Jedinica Eurydicea Finski nacionalni odbor za obrazovanje P.O. Box 380 00531 Helsinki Doprinos jedinice: Petra Packalen (koordinacija) u suradnji sa stručnjacima za POOSD iz Ministarstva obrazovanja i kulture

FRANCUSKA Unité française d’Eurydice Ministère de l'Éducation nationale, de l’Enseignement supérieur et de la Recherche Direction de l’évaluation, de la prospective et de la performance Mission aux relations européennes et internationales 61-65, rue Dutot 75732 Paris Cedex 15 Doprinos jedinice: Annick Kieffer (stručnjak)

GRČKA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i vjerskih poslova Uprava za poslove Europske unije 37 Andrea Papandreou Str. (Office 2172) 15180 Maroussi (Attiki) Doprinos jedinice: Athina Plessa – Papadaki (Director), Anna Krompa (v.d. ravnateljica jedinice)

HRVATSKA Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Donje Svetice 38 10000 Zagreb Doprinos jedinice: Duje Bonacci

IRSKA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i vještina Međunarodni odjel Marlborough Street Dublin 1 Doprinos jedinice: Catherine Hynes (Glavni službenik, Jedinica za politike ranog obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i vještina)

ISLAND Jedinica Eurydicea Institut za testiranje obrazovanje Borgartúni 7a 105 Reykjavik Doprinos jedinice: Óskar Haukur Níelsson

Zahvale

201

ITALIJA Unità italiana di Eurydice Istituto Nazionale di Documentazione, Innovazione e Ricerca Educativa (INDIRE) Agenzia Erasmus+ Via C. Lombroso 6/15 50134 Firenze Doprinos jedinice: Erika Bartolini

LATVIJA Jedinica Eurydicea Državna agencija za razvoj obrazovanja Vaļņu street 3 1050 Riga Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost; vanjski stručnjak: Tija Zīriņa (Akademija za osposobljavanje nastavnika i upravljanje obrazovanjem, Riga)

LIHTENŠTAJN Informationsstelle Eurydice Schulamt des Fürstentums Lihtenštajn Austrasse 79 Postfach 684 9490 Vaduz Doprinos jedinice: Nacionalni Eurydice informacijski centar/Nacionlana jedinica

LITVA Jedinica Eurydicea Nacionalna agencija za vrednovanje škola Didlaukio 82 08303 Vilnius Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost; vanjski stručnjaci: Laimutė Jankauskienė (Ministarstvo obrazovanja i znanosti), Regina Sabaliauskienė (Centar za inovativno obrazovanje)

LUKSEMBURG Unité d’Eurydice Ministère de l’Éducation nationale et de la Formation professionnelle (MENFP) 29, rue Aldringen 2926 Luksemburg Doprinos jedinice: Claude Sevenig i Manuel Achten

MAĐARSKA Eurydice nacionalna jedinica Mađarski institut za istraživanje i razvoj obrazovanja Szalay u. 10-14 1055 Budapest Doprinos jedinice: Mária Szabóné Pákozdi (stručnjak)

MAKEDONIJA Nacionalna agencija za europske obrazovne programe i mobilnost Porta Bunjakovec 2A-1 1000 Skopje

MALTA Jedinica Eurydice Odjel za istraživanje i razvoj Ministarstvo o brazovanja i zapošljavanja Great Siege Rd. Floriana VLT 2000 Doprinos jedinice: Angelique Dibben

NJEMAČKA Eurydice-Informationsstelle des Bundes Ured EU njemačkog ministarstva obrazovanja i istraživanja Rosa-Luxemburg-Str.2 10178 Berlin Doprinos jedinice: Hannah Gebel; stručnjaci: Nicole Klinkhammer, Birgit Riedel, Antonia Scholz, Carolyn Seybel (Međunarodni centar za predškolski odgoj i obrazovanje te skrb (ICEC), Njemački institut mladih)

Eurydice-Informationsstelle der Länder im Sekretariat der Kultusministerkonferenz Graurheindorfer Straße 157 53117 Bonn Doprinos jedinice: Thomas Eckhardt i Brigitte Lohmar

NIZOZEMSKA Eurydice Nederland Ministerie van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap Directie Internationaal Beleid Etage 4 – Kamer 08.022 Rijnstraat 50 2500 BJ Den Haag

NORVEŠKA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja i istraživanja AIK-avd., Kunnskapsdepartementet Kirkegata 18 P.O. Box 8119 Dep. 0032 Oslo Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

POLJSKA Jedinica Eurydicea Fundacija za razvoj obrazovnog sustava Mokotowska 43 00-551 Warsaw Doprinos jedinice: Magdalena Górowska-Fells; nacionalni stručnjak: Ewa Brańska

PORTUGAL Unidade Portuguesa da Rede Eurydice (UPRE) Ministério da Educação e Ciência Direcção-Geral de Estatísticas da Educação e Ciência (DGEEC) Av. 24 de Julho, 134 1399-054 Lisboa Doprinos jedinice: Isabel Almeida, Carina Pinto; izvan jedinice: Carina Metelo, João Gonçalves, Nuno Rodrigues, Joaquim Santos, João Matos, Fernando Egídio Reis, Pedro Cunha, Eulália Alexandre

RUMUNJSKA Jedinica Eurydicea Nacionalna agencija za društvene programe u području obrazovanja i strukovnog osposobljavanja Universitatea Politehnică București Biblioteca Centrală Splaiul Independenței, nr. 313 Sector 6 060042 București Doprinos jedinice: Veronica – Gabriela Chirea, u suradnji sa stručnjacima:

• Viorica Preda (Ministarstvo nacionalnog obrazovanja)

• Mihaela Grecu (Ministarstvo rada, obitelji, socijalne zaštite i starijih)

SLOVAČKA Jedinica Eurydicea Slovak Academic Association for International Cooperation Svoradova 1 811 03 Bratislava Doprinos jedinice: Marta Ivanova, Martina Račková u suradnji s vanjskim stručnjakom Viera Hajduková SLOVENIJA Jedinica Eurydicea Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Ured za razvoj obrazovanja Masarykova 16 1000 Ljubljana Doprinos jedinice: Barbara Kresal Sterniša; stručnjaci: Maša Vidmar (Institut za istraživanje obrazovanja) i Nada Požar Matijašič (Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta)


202

ŠPANJOLSKA Eurydice España-REDIE Centro Nacional de Innovación e Investigación Educativa (CNIIE) Ministerio de Educación, Cultura y Deporte c/General Oraa 55 28006 Madrid Doprinos jedinice: María Rodríguez Moneo, Montserrat Grañeras Pastrana, Natalia Gil Novoa, Flora Gil, Traver, Patricia Díaz-Caneja Sela (stručnjak)

SRBIJA Ministarstvo prosvete i nauke Nemanjina 22-26 11000 Belgrade

ŠVEDSKA Jedinica Eurydicea Universitets- och högskolerådet/Švedsko vijeće za visoko obrazovanje Universitets- och högskolerådet Box 45093 104 30 Stockholm Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

ŠVICARSKA Zaklada za konfederalnu suradnju Dornacherstrasse 28A Postfach 246 4501 Solothurn Doprinos jedinice: Stručnjaci: Veronika Neruda (Švicarska konferencija kantonalnih upravitelja socijalnih poslova) i Alexander Gerlings (Švicarska konferencija kantonalnih ministara obrazovanja)

TURSKA Jedinica Eurydicea MEB, Strateji Geliştirme Başkanlığı (SGB) Eurydice Türkiye Birimi, Merkez Bina 4. Kat B-Blok Bakanlıklar 06648 Ankara Doprinos jedinice: Osman Yıldırım Uğur, Dilek Güleçyüz; stručnjak: Docent Ferudun Sezgin

UJEDINJENA KRALJEVINA Jedinica Eurydice za Englesku, Wales i Sjevernu Irsku Centar za informacije i reviziju Nacionalna fundacija za istraživanje obrazovanja (NFER) The Mere, Upton Park Slough, Berkshire, SL1 2DQ Doprinos jedinice: Claire Sargent i Maureen Heron Jedinica Eurydicea Škotska c/o Obavještajna jedinica Analitička služba za obrazovanje Scottish Government Area 2D South, Mail point 28 Victoria Quay Edinburgh EH6 6QQ Doprinos jedinice: Zajednička odgovornost

EC-01-14-484-HR-N

Ključni podaci o predškolskom odgoju i obrazovanju u Europi – izdanje 2014. g. Ovo izvješće, objavljeno u suradnji s Eurostatom, navodi 61 pokazatelj kao i komparativnu analizu

predškolskog odgoja i obrazovanja (POO) u 32 europske zemlje (37 obrazovnih sustava). Studija

predstavlja izazove s kojima se suočavaju europske zemlje kada se radi o pružanju kvalitetnih usluga

POO-a za 32 milijuna djece u Europi u dobi koja je obuhvaćena tim uslugama. Uključuje brojna

posebna pitanja koja su važna kreatorima politika, kao što su pristup POO-u, upravljanje, osiguravanje

kvalitete, financijska pristupačnost, kvalifikacije i osposobljavanje osoblja, vodstvo, uključenost roditelja i mjere potpore za djecu u nepovoljnom položaju. Podatke o politikama i središnjim mjerama

su dostavile Nacionalne jedinice Eurydicea, dok je Eurostat preuzeo pripremu i prikaz statističkih pokazatelja. Referentna godina za sve podatke o politikama je 2012./13.

Zadaća Mreže Eurydice je razumjeti i objasniti kako su različiti europski obrazovni sustavi organizirani i

kako funkcioniraju. Mreža daje opis nacionalnih obrazovnih sustava, komparativne studije posvećene određenim temama, pokazateljima i statističkim podacima. Sve publikacije Eurydicea dostupne su

besplatno na mrežnim stranicama Eurydice ili u tiskanom izdanju na zahtjev. Kroz svoj rad, Eurydice

pokušava promicati razumijevanje, suradnju, povjerenje i mobilnost na europskoj i međunarodnoj

razini. Mreža se sastoji od nacionalnih jedinica smještenih u europskim zemljama kojima koordinira Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualne medije i kulturu. Za više informacija o Eurydiceu, vidi http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice.