Sadržaj

I. TEORIJSKO – METODIČKI DIO ZAVRŠNOG RADA.............................................2

UVOD.........................................................................................................................................3

1 RANO I PREDŠKOLSKO RAZDOBLJE......................................................................4

1.1 Rano djetinjstvo............................................................................................................4

1.2 Predškolsko doba..........................................................................................................4

2 ZNAČENJE GLAZBENOG ODGOJA...........................................................................5

2.1 Zadaci glazbenog odgoja..............................................................................................5

2.2 Glazbene aktivnosti......................................................................................................7

2.2.1 Slušanje glazbe......................................................................................................7

2.2.2 Igre s pjevanjem....................................................................................................8

3 STVARALAŠTVO............................................................................................................9

4 DJEČJE GLAZBENO STVRALAŠTVO.....................................................................10

5 GLAZBENO STVARALAŠTVO U SUSTAVU CARLA ORFFA.............................12

6 POTICANJE GLAZBENOG STVARALAŠTVA........................................................14

6.1 Stvaralaštvo pokretom................................................................................................14

6.2 Slobodno stvaranje zvukova.......................................................................................15

6.3 Načini poticanja dječjeg glazbenog stvaralaštva........................................................15

II. PRAKTIČNI DIO ZAVRŠNOG RADA........................................................................18

Uvodni dio aktivnosti................................................................................................................20

Tijek metodičkog postupka za izvođenje glazbene aktivnosti.................................................21

Glavni dio aktivnosti.................................................................................................................22

Završni dio aktivnosti...............................................................................................................23

Aktivnosti djece........................................................................................................................24

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................27

LITERATURA........................................................................................................................28

I. TEORIJSKO – METODIČKI DIO ZAVRŠNOG RADA

2

UVOD

Umjetnički odgoj u predškolsko doba nije sam sebi svrha, jer ni u obiteljskom domu,

ni u dječjim vrtićima ne odgajamo male umjetnike pjevače, plesače, glumce, slikare, već nam

je umjetnički odgoj sredstvo koje pridonosi svestranom razvoju djeteta i formira njegovu

ličnost.

Za dijete predškolske dobi, osobito ono mlađe, između 3-4 godine, lijepo je sve što se sjaji,

okreće, ima žarke boje, sve što ga veseli, zadovoljava njegove interese i potrebe, sve što voli,

što se mijenja i što ga iznenađuje. Sve to budi u njemu snažne, radosne osjećaje.

Iako je dijete u predškolsko doba tjelesno i duševno dovoljno razvijeno, moramo ga upućivati,

učiti i voditi da svijet oko sebe gleda, a ne samo da ga vidi, da sluša, a ne samo da čuje. Za

ovu složenu duševnu pojavu dijete još nije u predškolskom razdoblju dovoljno umno

razvijeno, ali može, više osjetima, snažno doživjeti neko umjetničko djelo i dugo ga pamtiti.

Želimo li postići da dijete, a kasnije odrastao čovjek, pokaže interes za umjetnost uopće ili

barem za jednu njezinu vrstu, moramo umjetnički odgoj početi u predškolsko doba, a po

mogućnosti i prije.

Glazba je najmasovnija umjetnost, ne samo po broju njezinih stvaralaca nego i po broju onih

koji je izvode ili su samo njezini poklonici. Ona je na razne načine pristupačna svakome

čovjeku, pa je čovjek i bez posebnoga glazbenog obrazovanja i nadarenosti može doživjeti

ako je sklon glazbi. Glazba od najranije dobi fascinira dijete. Među svim njenim elementima

ritam, metar i tempo najlakše otvaraju dvosmjernu komunikaciju s djetetom.

Zbog toga metodički krug senzibilizacije djeteta putem glazbe kreće od metra, ritma i tempa,

zatim ide prema melodiji, otkrivanju zvukovnih boja i nijansi dinamike, stalno potičući u svim

glazbenim elementima dječji spontani kreativni izraz.

Važno je istaknuti odgojni značaj glazbene komunikacije s djetetom koja vodi oblikovanju

stavova i podržava potrebu djeteta za uspješnom socijalizacijom.

3

1 RANO I PREDŠKOLSKO RAZDOBLJE

1.1 Rano djetinjstvo

Rano djetinjstvo označava razdoblje čovjekova života u kojemu se postavljaju osnove

sveukupnom tjelesnom i psihičkom razvitku. Ovo razdoblje traje od rođenja do navršene

treće godine života, a obilježava ga brzi razvoj i velike promjene. U njemu će dijete

prohodati, progovoriti i uspostaviti prve socijalne dodire i druženja sa svojom okolinom.

Uz igru postoje i drugi postupci osmišljenih, planiranih i sustavnih odgojnih utjecaja. Među

njima su razgovor s djetetom, pričanje priča, bajki, poticanje na promatranje predmeta u

okolini, pjevanje prikladnih melodija. Na taj način se potiču daljnje djelatnosti, bogati se

dječji rječnik, razvija govor i mašta, upoznaju nove pojave, proširuju znanja i spoznaje o

svijetu i životu.

1.2 Predškolsko doba

Predškolsko doba predstavlja razdoblje života od navršene treće godine do djetetova

polaska u školu, tj. do navršene šeste ili sedme godine. To je razdoblje buđenja i snažnog

razvijanja tjelesnih i mentalnih sposobnosti, u kojem se postavljaju temelji kojima je određen

sveukupni proces daljnjeg čovjekova razvitka i oblikovanja.

Igra je glavna djelatnost, oblik i sredstvo predškolskog djeteta. U igri dijete vježba i razvija

tjelesne i mentalne sposobnosti, stječe određena znanja, razvija interese, obogaćuje osjećajni

život, jača volju, bogati rječnik, razvija govor, očituje stvaralaštvo.

Stvaralačke igre stvaraju sama djeca. U tim igrama djeca očituju svoje doživljaje stvarnosti i

stvaralački reagiraju na te doživljaje. Jako su vrijedne za razvoj mašte, kombinatornih

stvaralačkih sposobnosti, te za emocionalni razvoj i razvoj motorike.

4

2 ZNAČENJE GLAZBENOG ODGOJA

Oduvijek je glazba predstavljala sastavni dio odgoja i obrazovanja te se njena prisutnost u

odgojno – obrazovnom sustavu shvaćala kao sama sebi razumljiva stvar. Čim je glazba

postala sastavnim dijelom čovjekova života, postala je i predmetom odgoja, stoga predstavlja

jednu vrstu odgojno – obrazovne konstante kroz cijelu povijest školstva1.

Glazba kao odgojno sredstvo dobiva svoju pravu vrijednost ako je u skladu s općim odgojnim

ciljem društva, a to znači da pridonosi razvoju tjelesnih, umnih, moralnih, estetskih i radno –

tehničkih sposobnosti djeteta.

Naziv glazbeni odgoj znači odgajati djecu glazbom, a sadržaj glazbenih aktivnosti nije samo

pjevanje, nego i slušanje glazbe, te razvijanje osjećaja za ritam i kreativne aktivnosti djece.

Glazbene aktivnosti (sviranje, pjevanje, izvođenje pokreta, plesanje) pridonose tjelesnom

razvoju djeteta. Sviranjem dijete razvija i usklađuje pokrete ruku i prstiju, pjevanjem se

razvija govorni organ, prsni koš, disanje, muskulatura vrata i grla, a kad pleše ili izvodi druge

pokrete uz glazbu dijete razvija gipkost, usklađenost, te ljepotu pokreta nogu i ruku. Sve te

aktivnosti stvaraju u djetetu radosno raspoloženje.

Djeca stječu osnovna znanja o glazbi, o njezinim izražajnim sredstvima, vrstama

instrumenata, sadržajima, karakteru. Novim znanjem bogate rječnik, razvijaju govor, kao i

sposobnosti doživljavanja i izražavanja glazbe.

2.1 Zadaci glazbenog odgoja

Djeca se međusobno razlikuju po svojim sposobnostima i sklonostima. Javljaju se razlike

u sluhu, osjećaju za ritam, glazbenom pamćenju, u sposobnostima zapažanja i reagiranja, u

stvaralačkim sposobnostima i interesima za pojedinu vrstu glazbe. Potrebno je upoznati

zadatke glazbenog odgoja za predškolsku djecu, kako bi se mogao pravilno, prema razvijenim

mogućnostima djeteta, usmjeravati odgojni utjecaj.

1 Dobrota, Snježana; Ćurković, Gordana: Glazbene preferencije djece mlađe školske dobi; Život i škola (2006) – 105. str.

5

Prvi i osnovni zadatak je razvijati kod djece interes za glazbu i želju za sudjelovanjem u

raznim glazbenim zanimanjima – pjevanju, slušanju glazbe, sviranju i plesu, izvođenju

pokreta uz glazbu.

U skladu s općim ciljem i zadacima predškolskog odgoja postavljeni su zadaci glazbenog

odgoja ovisno o dobnoj skupini djece2:

Mlađa skupina (3 – 4 godine):

- kod djece probuditi i postepeno razvijati interes za glazbu, te glazbom stvarati radosno

raspoloženje

- razvijati želju za uključivanjem u glazbene aktivnosti, kao što su igre, pjevanje i

slušanje glazbe

- stvaranje uvjeta za razvijanje glazbenih sposobnosti (sluha, ritma...)

- stvaranje uvjeta za emotivno prihvaćanje i doživljavanje glazbe

Srednja skupina (4 – 5 godina):

- proširivanje i obogaćivanje emocionalnog doživljavanja glazbe

- daljnje razvijanje interesa i ljubavi prema glazbi, razvijanje navike aktivnog slušanja

glazbe i želje za sudjelovanjem u glazbenim aktivnostima

- poticanje djece na elementarne oblike stvaralačkih aktivnosti povezanih s glazbom

Starija skupina (5 – 6/7 godina (polazak u školu)):

- njegovanje i kultiviranje glasovnih mogućnosti djece

- razvijanje glazbenog sluha i pamćenja, tako da djeca pamte melodije i tekstove

pjesama koje uče i glazbu koju su nekoliko puta slušali

- poticanje djece na razne oblike slobodnog stvaralaštva povezanog s glazbom

- razvijanjem glazbenih sposobnosti stvoriti trajni interes i ljubav prema glazbi, te

pomoću glazbe razviti osjećaje za lijepo i odnos prema prirodi i okolini, te ljubav

prema rodnom kraju

Potrebno je djeci osigurati sredstva za razvoj njihovih stvaralačkih sposobnosti. To se može

ostvariti ako se za djecu odabere vrijedna glazba za pjevanje i slušanje, tako da ih se potiče i

uči pjevati pjesmice, slušati glazbu, te da im se pruži mogućnost izvođenja slobodnih i

određenih pokreta. Djeci treba osigurati sredstva za sviranje – udaraljke, zvečke, zvonca,

praporce, glazbeni loto (igra kojom provjeravamo i proširujemo znanje djece o glazbenim

instrumentima). Važno je da i sam odgojitelj voli glazbu i služi djeci kao dobar primjer u

2 Manasteriotti, Višnja: Muzički odgoj na početnom stupnju (1982) – 23. str.

6

odnosu prema njoj. Kod upoznavanja glazbenih djela potrebno je s djecom povesti kratke

razgovore o tome što su doživjeli, poticati ih i pomoći im, pružiti im mogućnost da doživljaj

glazbe i likovno izraze.

Djecu je potrebno povremeno odvesti na glazbene priredbe, naročito onu stariju , od 5 do 6

godina, ali priredbu koja je za djecu i gdje nastupaju djeca kao izvođači, jer sudjelovanje na

glazbenim priredbama ima veliko odgojno značenje. Dijete se navikava posjećivati takve

priredbe, a sredina u koju dolazi traži od njega disciplinirano vladanje.

Pjevanje je najpristupačnija i najraširenija glazbena aktivnost u predškolsko doba. Djeca rado

pjevaju, sama i s drugima, bilo svojim vršnjacima ili odraslima, bez obzira na razvoj svojih

glazbenih sposobnosti i glasovnih mogućnosti. Pjevanje stvara radost i veselje, razvija

samopouzdanje u vlastite snage. Do polaska u školu svako predškolsko dijete ima neka

iskustva s pjevanjem i zna nešto otpjevati s više ili manje samostalnosti.

Da bi se poticalo dječje stvaralaštvo potrebno je uspješno primjenjivati glazbene zadatke kao

što je podjednako njegovanje lijepog i izražajnog pjevanja, skladno izvođenje igara s

pjevanjem i slušanje kvalitetne glazbe. Programski zadaci doprinose kako bi dijete moglo

slobodnije i odlučnije djelovati u stvaralačkim zadacima.

2.2 Glazbene aktivnosti

2.2.1 Slušanje glazbe

Prateći kako dijete doživljava i izražava glazbu, sviranjem, pokretom ili likovno i ostalim

stvaralačkim oblicima, mogu se upoznati glazbeni interesi i sposobnosti djeteta. Neka djeca

ne mogu pravilno i lijepo pjevati, pa ih taj neuspjeh može odbiti od pjevanja, ali rado slušaju

instrumentalnu glazbu, traže objašnjenja, govore o njoj i žele svirati.

Izbor glazbe za slušanje odgovoran je zadatak, jer nije cilj dijete samo zabaviti već i odgajati.

U odabiru glazbe za djecu prednost imaju pjesme raznih sadržaja i kratke instrumentalne

skladbe, koje imaju jasno određen sadržaj, što prikazuju ili opisuju. Takve skladbe mogu se

naći bez poteškoća, jer imaju naslov prema svome sadržaju.

7

Djeca rado slušaju glazbu raznih plesova, narodna kola i koračnice. Prije slušanja glazbe

odrasli mora upoznati skladbu kako bi mogao dijete pripremiti za slušanje. Svaku skladbu

treba nekoliko puta poslušati kako bi je dijete zapamtilo.

Dijete može doživljaj glazbe i likovno izraziti, može crtati ono što mu je glazba pričala.

Likovnom izražavanju dijete prilazi nakon slušanja glazbe, kako bi prikazalo njezin sadržaj ili

karakter, bez sugestija i uputa odrasle osobe.

2.2.2 Igre s pjevanjem

Cilj igara s pjevanjem je stvaranje osjećaja ugode, razdraganosti, okruženost glazbom i

razveseljavanje djece. Igre s pjevanjem su folklor koji su djeca sama stvarala, a u sebi sadrže

glazbeni i plesni sadržaj. Pojedine igre, koje su imitacijskog karaktera, omogućuju dječje

stvaralaštvo najčešće izraženo pokretom.

Igre s pjevanjem nastale su iz spontane dječje igre, te su se zbog zanimljivosti i ljepote

nastavile prenositi s generacije na generaciju. U igrama su zadržana pravila koja su djeca

sama smislila, te odrasli ne smiju mijenjati pravila, a djeca tokom igre mogu spontano

mijenjati pravila ili dodavati kitice.

Osim što su ovo igre s pravilima, u mnogima nalazimo i elemente igara pretvaranja, djeca se

uživljavaju u uloge i glume. Pravila igara s pjevanjem mogu biti jednostavna i složena.

Jednostavna su hodanje u kolu sa ili bez djeteta u sredini ili ulaženje djece u kolo kad se

spomenu njihove uloge, a složena pravila su kad djeca moraju nešto pogoditi ili stići na

mjesto prije drugih3.

Pravila se djeci daju u obliku kratke i djeci primjerene informacije. U igrama u kojima nema

podjele uloga dovoljno je da odgojitelj pozove djecu na igru Idemo se igrati!, djeca se

uhvate u kolo i odgojitelj počinje pjevati brzim tempom i hodati u krug. Ako u igri jedno

dijete mora biti u sredini tada pri prvom pjevanje odgojitelj može stati u sredinu, a ako u igri

postoji više uloga onda se one mogu podijeliti nakon što djeca prvi put čuju pjesmu uz

hodanje u kolu.

Svaku igru s pjevanjem treba ponoviti 3 – 4 puta uzastopno, a zatim se kreće na drugu igru.

Treba pripaziti da između igara ne dođe do praznog hoda jer je dječja pažnja kratkotrajna pa

se može pojaviti gubitak želje za daljnjim igranjem.

3 Gospodnetić, Heda: Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima – 117. str.

8

Odgajatelj bi trebao sitnim brzim koracima slijediti tempo dječjeg hoda, a isto tako tempo

pjevanja treba prilagoditi dječjim koracima. Tempo pjevanja može biti brži od dječjih koraka,

ali nikako sporiji jer djeca teško usporavaju tempo zbog svoje motorike i kraćih nožica.

9

3 STVARALAŠTVO

U glazbenopsihološkoj literaturi termini stvaralaštvo, kreativnost i improvizacija

upotrebljavaju se kao sinonimi. Improvizacija u značenju stvaralaštva osobitost je glazbenog

područja.

Stvaralaštvo (kreativnost) je tvoračka sposobnost koja može, ali i ne mora biti osobina

darovitog djeteta. Kao osobine kreativnosti uzimaju se dva elementa4:

kreativni pojedinac uočava, vidi, doživljava, kombinira stvari i pojave na nov, svjež,

neuobičajen način

kreativni pojedinac proizvodi nove, neuobičajene, drugačije ideje i djela

Prema Tayloru postoji pet tipova kreativnosti:

1. EKSPRESIVNA KREATIVNOST – slobodno izražavanje, uglavnom spontano, ne

polaže se važnost na vještinu, originalnost i kvalitetu produkta (kreativnost spontane

aktivnosti)

2. PRODUKTIVNA KREATIVNOST – spontano izražavanje uvjetovano određenim

vještinama i tehnikama (kreativnost usmjerene aktivnosti)

3. INVENTIVNA KREATIVNOST – sposobnost drugačijeg opažanja i uporabe

poznatih stvari i odnosa (kreativnost invencije)

4. INOVATIVNA KREATIVNOST – unošenje značajnih promjena (kreativnost

inovacije)

5. EMERGENTNA KREATIVNOST – stvaranje potpuno novih stilova (kreativnost

stvaranja)

Osnovna značajka stvaralaštva je originalnost, a kreativni produkt je nov, jedinstven i ranije

nije postojao. Osim originalnosti kod kreativnog pojedinca možemo uočiti još neke naročite

osobine kao što su: fleksibilnost mišljenja, stvaralačka fantazija, otvorenost iskustva,

sposobnost kreativne generalizacije, fluentnost ideja i osjetljivost za probleme.5 U bitne

karakteristike kreativnog ponašanja ubrajamo radoznalost i radost, motivirane intrizično,

potrebom za samoaktualizacijom, bez očekivanja da se postigne neki vanjski cilj.

4 Huzjak, Miroslav: Darovitost, talent i kreativnost u odgojnom procesu; Odgojne znanosti (2006) – 236. str.5 Rojko, Pavel: Metodika nastave glazbe (teorijsko – tematski aspekti) – 94. str.

10

4 DJEČJE GLAZBENO STVRALAŠTVO

Dječja kreativnost se ne treba razvijati, ona već postoji. Djetetu je važno da stvara,

važniji mu je sam proces stvaranja nego učinak. Djeca često pjevuše pjesmice u kojima se

može ponekad prepoznati melodiju poznate pjesme u kojoj su djeca promijenila tekst ili su

promijenila melodiju zadržavajući tekst.

Glazbenim stvaralaštvom djeca se mogu baviti tako da mijenjaju poznate pjesme, stvaraju

nove jednostavne melodiju, da preoblikuju melodije variranjem, harmoniziranjem,

ekspresivnim oblikovanjem i orkestriranjem ili kreiranjem melodije na zadani tekst, a mogu

improvizirati i na različitim melodijskim instrumentima ili na udaraljkama.

Aktivnosti glazbenog stvaranja mogu se provoditi individualno ili grupno. Individualno se

provodi tako da djeca samostalno istražuju zvukove na nekom glazbenom instrumentu. Kod

grupnih aktivnosti djeca mogu osmisliti kraću skladbu na udaraljkama, a osim različitih vrsta

udaraljki mogu koristiti i tijelo kao instrument pri čemu djeca mogu pljeskati, udarati

dlanovima o koljena, pucketati prstima, zviždati. 6

John Kratus kaže kako se dječja improvizacija mijenja s dječjom dobi, te govori o sedam

improvizacijskih razina:

1. RAZINA ISTRAŽIVANJA

- djeca na instrumentima istražuju različite kombinacije zvukova, više su orijentirana na

proces, ali dok istražuju postepeno otkrivaju i kombinacije zvukova koje uspijevaju i

ponoviti

2. IMPROVIZACIJA ORIJENTIRANA NA PROCES

- djeca stvaraju glazbu zbog svog zadovoljstva, na toj razini već se pojavljuju povezani

glazbeni obrasci

3. IMPROVIZACIJA ORIJENTIRANA NA PRODUKT

- djeca nastoje improvizirati glazbeno djelo koje će biti dobro prihvaćeno i od drugih

4. FLUIDNA IMPROVIZACIJA

- postignuta je dovoljna tehnička vještina na instrumentu na kojem se improvizira te se

čini da dijete svira automatski

6 Svalina, Vesna: Dječje stvaralaštvo u nastavi glazbe; Korszerű módszertani kihívások (2010) – 380. str.

11

5. STRUKTURALNA IMPROVIZACIJA

- djeca mogu primijeniti strukturalne tehnike kao što je variranje u improvizaciji

6. STILISTIČKA IMPROVIZACIJA

- djeca su upoznala melodijske, harmonijske i ritamske karakteristike određenog stila te

su u stanju improvizirati u zadanom stilu

7. OSOBNA IMPROVIZACIJA

- stvaranje novog, originalnog improvizacijskog stila

Kratus smatra kako bi djecu trebalo uvoditi u vještinu improviziranja vodeći računa o ovim

improvizacijskim razinama, te je tako moguće i djecu najmlađe dobi uvoditi u glazbenu

improvizaciju.

12

5 GLAZBENO STVARALAŠTVO U SUSTAVU CARLA ORFFA

Govoreći o dječjem glazbenom stvaralaštvu potrebno je istaknuti koncepciju njemačkog

skladatelja Carla Orffa u kojoj posebno mjesto zauzima glazbena improvizacija. Dvadesetih

godina prošlog stoljeća, Orff se počeo zanimati za glazbenu pedagogiju jer je u to vrijeme

osnovana plesna škola u Münchenu gdje je počeo provoditi svoje zamisli o mogućnosti

povezivanja glazbe s pokretom.

On je želio djeci omogućiti da sami izvode i stvaraju glazbu, za što im je bilo potrebno

osigurati što jednostavnije instrumente. Umjesto glasovira uveo je udaraljke, od kojih su neke

već postojale a neke je trebalo konstruirati. Izradio je ksilofon, a kasnije i metalofon, uveo je i

brojne druge udaraljke, te blok-flautu.

Orff smatra kako elementarna glazba nikad nije samo glazba, već i forme u kojima su s

glazbom ujedinjeni pokret, ples i govor. Govori da je to glazba koju netko sam stvara, i

sudjeluje u njoj, te da ona nije sofisticirana i ne uključuje velike arhitektonske strukture.

Početna točka kod Orffa je ritam koji se izvodi na raznim udaraljkama, a djecu se vodi kroz

nekoliko faza glazbenog razvoja7:

1. ISTAŽIVANJE

- otkrivanje zvukova i pokreta

2. IMITACIJA

- djeca razvijaju osnovne ritamske vještine ritmiziranim govorom, korištenjem tijela kao

instrumenta, slobodnim ili ritmiziranim pokretom, pjevanjem i sviranjem (za sviranje

se koriste ritamske i melodijske udaraljke te blok-flaute)

3. IMPROVIZACIJA

- djeca mogu samostalno oblikovati nove obrasce, kombinirati ih i doprinijeti grupnoj

aktivnosti u kojoj se isto razvijaju improvizacijske vještine

4. STVARANJE

- kombiniranje materijala iz prethodnih faza, tu se na novi način transformiraju i

literarna djela koja treba preoblikovati u malo glazbeno kazalište, koristi se

podjednako sviranje na instrumentima, pjevanje, prirodni ili ritmizirani govor i pokret

7 Svalina, Vesna: Dječje stvaralaštvo u nastavi glazbe; Korszerű módszertani kihívások (2010) – 382. str.

13

Carl Orff je razvio brojne praktične modele za provođenje vježbi improvizacije koje su se

izvodile pjevanjem i sviranjem. Vježbe improvizacije obuhvaćaju:

pronalaženje melodijskih motiva

ritmiziranje zadanih tekstova (riječi, rečenica, brojalica)

nastavljanje započetog ritma

izmišljanje tekstova na zadanu melodiju (govorna improvizacija)

glazbena pitanja i odgovori

melodijsko nadopunjavanje

stvaranje instrumentalne pratnje koja će oslikati sadržaj pjesme

dodavanje drugog glasa postojećem

slobodne melodijske i ritamske improvizacije

sviranje istog komada na različitim instrumentima

Prema Orffu, stvaralaštvo je radost otkrivanja novog, ali ono ima i spoznajnu vrijednost.

Improvizacijske vježbe razvijaju osjećaj za formu, sposobnost oblikovanja i sposobnost

improvizacije. On ističe kako stvaralaštvo bez iznimke treba biti vezano stvaralaštvo, što

znači da se uvijek provodi prema nekom modelu i u okviru aktualne glazbene tematike.

14

6 POTICANJE GLAZBENOG STVARALAŠTVA

Glazbeno stvaralaštvo se kod djece javlja vrlo rano, ali svoj vrhunac postiže između

četvrte i pete godine, kada dijete već ovlada potrebnom tehnikom pjevanja i jednostavnim

pokretima koje može kombinirati u okviru igara sa pjevanjem. Interes i želja djeteta da

proizvede razne zvukove, upućuje dijete na upotrebu raznih instrumenata.

Djeca vrlo često pjevuše pjesmice kojima izmjenjuju tekst ili melodiju poznatih pjesama,

stoga samo treba pronaći način kako bi djeca svjesno komponirala. Predškolsku djecu se

može potaknuti na skladanje novih pjesama na način da se iza paravana pojavi lutka, koja se

animira na način da se obraća djeci i govori da je tužna te moli djecu da je utješe pjesmom.

Zvečke koje odgojitelji i djeca zajedno izrađuju ponajviše očaravaju djecu do tri godine jer su

spoj boja i interesantnih zvukova izazvanih npr. trenjem kamenčića u uskoj plastičnoj cijevi

(poput instrumenta kišno drvo), sipanjem pijeska, riže, šećera u odrezana dna plastičnih

posuda potom hermetički pričvršćena zajedno. Starija djeca mogu sama izrađivati zvečke,

malene bubnjeve, plastične visilice i razne druge instrumente. Samostalnom izradom zvečki

raznih vrsta i oblika potičemo dječju kompetenciju i zanimanje za glazbu.

Razne igre poput odgonetanja zvukova također izazivaju ushit. Djeca pogađaju koji predmet,

kuhinjski pribor ili glazbalo su čuli iza paravana, a kojim odgojitelj ili drugo dijete, izaziva

zvuk ili šum.

Slušanje glazbe može dodatno poticati dječje stvaralaštvo prilikom crtanja, slikanja ili

modeliranja. Prilikom pripovijedanja priče djeci, na određenim mjestima djeca mogu svojim

glasom oponašati životinju ili mogu svirati na udaraljkama.

6.1 Stvaralaštvo pokretom

Stvaralaštvo pokretom ima višestruki značaj za psihofizički razvoj djeteta. Izvođenjem

igara s pjevanjem djeca stječu iskustva o skladnom i lijepom pokretu. Dijete pokrete

kombinira s već poznatim pokretima koje je usvojilo.

Za vrijeme pjevanja neke pjesme djeca prave jednostavne pokrete rukama, glavom ili čitavim

tijelom.

15

6.2 Slobodno stvaranje zvukova

Dijete pokušava različitim predmetima stvarati zvukove i to treba podržati i dalje

poticati. Da bi dijete uspješno koristilo glazbene instrumente treba se upoznati s njima, ali ne

zapostavljati instrumente koje mu je priroda dala.

U cilju da se postigne što veća spretnost potrebno je s djecom izvoditi jednostavne ritmičke

pokrete kao što su pljeskanje dlan o dlan, prstima o prste, ili lupkanje nogama o pod, samo

petom, samo prstima itd. Da bi djeca mogla tijekom igre proizvoditi različite zvukove i

melodije potrebno je osigurati određeni broj instrumenata. Pored gotovih instrumenata djeci

bi trebalo ponuditi i napravljene instrumente kako bi ih povezali s predmetima iz prirode.

Dječje stvaralaštvo treba njegovati i poticati tijekom predškolskog doba, kako bi u toku daljeg

školovanja do punog izražaja došao stvaralački potencijal svakog djeteta.

6.3 Načini poticanja dječjeg glazbenog stvaralaštva

Cilj glazbenog programa je obogaćivanje odgojno – obrazovnog rada odabranim

glazbenim aktivnostima, te razvijanje i potpora senzibiliteta djeteta za glazbu i različite

glazbene elemente kroz igru i pokret. Bitna odrednica glazbenog programa je fleksibilnost i

aktualni interesi djeteta, stalno poticanje ideja, inicijative i stvaralaštva djeteta.

Glazba utkana u dnevne aktivnosti kao njihov integrirani dio prožima cijeli život djeteta u

predškolskoj ustanovi, a u službi je najvažnijih razvojnih i odgojno – obrazovnih ciljeva, dok

istodobno za dijete predstavlja izvor zadovoljstva, uživanja i estetskog doživljaja.

Postoji više načina poticanja dječjeg glazbenog stvaralaštva8:

Stvaranje zvukova koji nisu uobičajeni – gužvanje, trganje papira. kotrljanje bubnja

po podu

Osluškivanje i oponašanje – djeca istražuju kakav je zvuk nekog predmeta kad padne

na pod, razlikuju zvuk kamenčića i novčića kad padne na stol, a kako kad padnu na

tepih, otkrivaju čuje li se papir ili spužva kad padne na pod

Samostalna izrada zvečki – razne kutijice djeca pune pijeskom, školjkama, šećerom,

kamenčićima

8 Gospodnetić, Heda: Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima – 110. str.

16

Odgonetanje zvukova – djeca pogađaju koji je instrument ono što su čuli iza paravana,

pogađaju što se radi štapićima (udara po podu, po platnu, baca na pod)

Slušanje glazbe uz pokret – djeci damo upute neka puste da ih glazba nosi, da se ruke

i noge pomiču kao glazba

Slušanje glazbe uz likovno izražavanje – djeca slikaju, crtaju ili modeliraju kako su

doživjeli neku glazbu

Izgovaranje slogova – prvo odgojitelj izgovara slogove raznom brzinom, visinom i

glasnoćom, a djeca ih ponavljaju, nakon toga djeca se izmjenjuju u ulozi voditelja igre

Mijenjanje riječi, melodije, tempa, dinamike, ritma – djeca sama mijenjaju poznate

pjesme ili brojalice

Postavljanje glazbenih pitanja – djecu se potiče da duljina njihovog pjevanog ili

ritmičkog odgovora bude jednako duga kao odgojiteljevo pitanje, odgojitelj otpjeva

pitanje koje traje npr. osam doba, a nakon toga kuca osam doba dok djeca odgovaraju

Pjevani govor – odgojitelj i djeca mogu pjevati cijeli dan, mogu se pjevati samo

dogovorene riječi

Ozvučena priča ili pjesma – dok se pripovijeda priča, na mjestima gdje se pojavljuju

životinje ili pojave iz prirode, djeca ih oponašaju glasovima ili sviraju na udaraljkama

Oponašanje zvukova ustima – djecu potičemo na oponašanje zvukova prirode, tijela,

zvukovi iz neposredne blizine, glasanje životinja, zujanje kukaca, instrumenti,

zvukova kupaonice, kuhinje, zvukova vozila, strojeva, važno je da prva oponašaju

djeca, djeca često uz oponašanje zvukova koriste i pokret stoga djeci postavljamo

pitanje Kako zvuči...?, ako djeca odmah ne shvate odgojitelj može koristit rečenice

npr. Da čujem kako zvuči kad ptičica pjeva!

Ritmizirani govor – to djeci nije prirodno kao pjevani govor, npr. jedno dijete može

ostalima davati upute kako će se kretati (I – di na – prijed, i – di na – trag)

Mali orkestar – sviranje na udaraljkama, djeca izrade desetak zvečki, sjednu na stolice

u polukrug, a odgojitelj stoji ispred njih kao dirigent i rukama pokazuje djeci tko svira,

koliko dugo svira i koliko glasno svira, nakon odgajatelja ulogu dirigenta preuzimaju

djeca, te tako dolazi do izražaja njihovo stvaralaštvo jer tako stvaraju svoje skladbe

Sviranje na ritmički predložak – djeca slušaju snimljen stalni ritam, taj ritam traje oko

pola sata, odgojitelj daje djeci upute da sviraju na svemu oko sebe, okreću se na sve

17

strane da nađu najpogodniji položaj za sviranje, lupkaju po podu, po ormarima, djeca

se mogu do mile volje ritmički izražavati svirajući toliko dugo koliko žele

Igranje ritmovima – djeca odabiru udaraljku po želji, sjede u krug i na znak

odgojitelja uzimaju svoje udaraljke i sviraju ono što im je odgojitelj unaprijed

objasnio, odgojitelj se može dogovoriti s djecom da ponavljaju ritmove koje on svira

osim nekog određenog ritma

18

II. PRAKTIČNI DIO ZAVRŠNOG RADA

19

DJEČJI VRTIĆ: ˝Jazine˝

ODGOJNO – OBRAZOVNA SKUPINA: Mješovita skupina

MJESTO IZVOĐENJA: Soba dnevnog boravka

ODGOJNO-OBRAZOVNA CJELINA: Slušanje glazbe, upoznavanje s dječjom pjesmom

(uspavankom)

ODGOJNO-OBRAZOVNA JEDINICA: Slušanje skladbe J. Brahmsa Uspavanka, obrada

pjesme ˝Laku noć˝

DIDAKTIČKA POMAGALA ZA GLAZBENU AKTIVNOST: Sintetizator zvuka, cd -

player

METODE RADA ZA GLAZBENI ODGOJ:- Metoda usmenog izlaganja- Metoda imitacije

OBLICI RADA ZA GLAZBENI ODGOJ: - Frontalni- Grupni

ZADACI AKTIVNOSTI:

ODGOJNI:- Poticanje interesa i ljubavi prema glazbi- Oplemeniti djecu glazbom

OBRAZOVNI:- Upoznavanje glazbe- Upoznavanje s novom pjesmom- Usvajanje nove melodije i teksta

FUNKCIONALNI:- Poticanje djece na slušanje glazbe- Poticanje djece na aktivno sudjelovanje- Poticanje interesa za grupne aktivnosti- Razvoj glazbenog pamćenja

20

Uvodni dio aktivnosti

U uvodnom dijelu ponudit ćemo djeci slušanje glazbe, Uspavanka Johannesa Brahmsa. Za

vrijeme slušanja glazbe na tepih ćemo staviti lutku i pokriti je dekom. Pripovjedačica prilazi

lutki i želi joj ispričati priču.

PRIPOVJEDAČICA: Reci mi koju priču želiš čuti večeras?

LUTKA-DIJETE: Ne želim priču. Hoću čuti neku lijepu pjesmu za laku noć.

Pripovjedačica uzima lutku u naručje i pjeva joj uspavanku.

21

Tijek metodičkog postupka za izvođenje glazbene

aktivnosti

AKTIVNOSTI ODGOJITELJ DJECA

1. UVODNI DIO slušanje skladbeUspavanka J. Brahmsa

slušaju skladbu

2. MOTIVACIJEčitanje teksta pjesme ˝Laku noć˝

pjevanje pjesme u cijelosti

slušaju pjesmu

3. GLAVNI DIO

pjevanje pjesme ˝Laku noć˝ po kiticama

Pjevaju

4. OBRADA 2 x pjevanje cijele

Pjesme Pjevaju

PONAVLJANJE I UTVRĐIVANJE

zajedno s djecom ponavljamo pjesmu uz pokret

22

Glavni dio aktivnosti

Pjesmu ˝Laku noć˝ ćemo odsvirati i otpjevati, a zatim ponoviti zajedno s djecom.

AKORDI:

23

Završni dio aktivnosti

Nakon sviranja, pjevanja i usvajanja nove pjesme, pozvat ćemo djecu da uspavaju lutku.

U završnom dijelu aktivnosti ponudit ćemo djeci i različite radionice. Kad se rasporede po

centrima slušati će Uspavanku J. Brahmsa.

Raznovrsno izražavanje i stvaranje: Najdraža igračka (izrada igračke s kojom spavaju)

Ponuđeni materijali: plastelin, karton

Raznovrsno izražavanje i stvaranje: Vrijeme spavanja (kako su doživjeli glazbu koju smo

slušali i novu pjesmu)

Ponuđeni materijal: tempere, kistovi, spužvice, papir

Aktivnosti čitanja: Glazba – igra slovima

Ponuđeni materijal: izrađena igra sa slikama instrumenata i glazbenih obilježja, slova na čičak

Stolno-manipulativne aktivnosti: Glazbeni memory

Ponuđeni materijali: kartice za memory, slike instrumenata i glazbenih obilježja

24

Aktivnosti djece

25

26

Noć i kiša – Mari (5 god.)

Riba spavalica – Ante (5,5 god.)

27

ZAKLJUČAK

U svakoj kulturi, diljem svijeta, već od ranog djetinjstva, glazba je važan dio razvoja

djeteta, izvor druženja, igre, zabave, otkrivanja i razvoja kreativnosti. Poticanje talenta i

interesa najbolji je način da se još u ranom djetinjstvu iskažu jedinstvene sposobnosti svakog

djeteta.

Svako dijete ima svoj vlastiti jedinstveni skup intelektualnih i emocionalnih darova, te

sukladno tome uči i razvija se na svoj vlastiti i jedinstveni način. Nema veće vrijednosti koja

se može darovati djetetu od pomoći da shvati da je posebno upravo takvo kakvo je.

Svako je dijete muzikalno, može pjevati i ima pravo upoznati golemo zadovoljstvo, prednosti

i koristi koje mu glazba može dati. Bavljenje glazbom ne samo da otkriva i razvija osnovne

glazbene predispozicije i zadovoljava osnovne emotivne potrebe uravnoteženosti i sklada, već

dijete uči koordinaciji, kooperaciji i koncentraciji, u pozitivnom smislu ga usmjerava i vodi,

oplemenjuje i odgaja u humanosti.

U razdoblju od četvrte do sedme godine života dijete postaje svjesnije intonacije i ritma,

razvija novu snagu glasa i otkriva nove pjesme, razvija bolju glazbenu memoriju. S razvojem

govornih vještina djeca pjevaju sve složenije pjesme, svladavaju složenije plesne pokrete,

istražuju nove zvukove i instrumente.

Važno je djeci u glazbenim aktivnostima ponuditi što više ritmičkih instrumenata, te im

omogućiti sudjelovanje u glazbenim improvizacijama pomoću kojih će razvijati osjećaj za

ritam, koordinaciju pokreta, memoriju, te sposobnost slušanja. Pravilan odabir pjesama uz

korištenje ritmičkih instrumenata i igru pomaže djeci u učenju slogova, lakšem prepoznavanju

samoglasnika, te u lakšem usvajanju programskog sadržaja početnog čitanja i pisanja.

Glazbene aktivnosti će pomoći djetetu kako bi lakše razumjelo sebe i druge, te se potiče

razvoj veoma važne socijalne vještine, kao što je empatija. Kroz glazbu dijete može

jednostavnije izraziti svoje unutarnje emocije, a glazba mu može pomoći i u razvoju

samopouzdanja.

Glazba se u grupi često koristi kao način socijalne interakcije, a dokazana je i povezanost

glazbe i glazbenog iskustva s pojedinim socijalnim kompetencijama djeteta.

28

LITERATURA

1. Ambruš Kiš, Ružica (2012). Sinkretizam u doživljaju i izrazu djeteta. Kultura odgojno

– obrazovnih institucija (str. 6-14). Varaždin: Udruga odgajatelja predškolske djece

Kompetentni odgajatelji

2. Dobrota, Snježana; Ćurković, Gordana (2006). Glazbene preferencije djece mlađe

školske dobi. Život i škola (str. 105-114). Osijek: Filozofski fakultet Osijek (Učiteljski

fakultet)

3. Gospodnetić, Heda (2008). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima.

Zagreb: Učiteljski fakultet

4. Huzjak, Miroslav (2006). Darovitost, talent i kreativnost u odgojnom procesu.

Odgojne znanosti (str. 232-238). Zagreb: Učiteljski fakultet

5. Manasteriotti, Višnja (1982). Muzički odgoj na početnom stupnju (metodske upute za

odgojitelje i nastavnike razredne nastave). Zagreb: Školska knjiga

6. Rojko, Pavel (1996). Metodika nastave glazbe (teorijsko – tematski aspekti). Osijek:

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera (Pedagoški fakultet)

7. Svalina, Vesna (2010). Dječje stvaralaštvo u nastavi glazbe. U: Káich Katalin (ur.)

Korszerű módszertani kihívások, zbornik radova (str. 378-393), Subotica: Magyar

Tannyelvű Tanítóképző

8. http://cvit-mediterana.hr/programi-djecjih-vrtica/kraci-i-posebni/

9. http://www.kucice.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=465:uspjeno-

odgajanje-trai-poznavanje-djeteta&catid=30:za-bolji-i-sretniji-ivotni-put&Itemid=75

10. http://martavlainic.wordpress.com/

11. http://www.savjetnica.com/glazbeni-odgoj-dijeteta/

12. http://www.savjetnica.com/znacenje-glazbenog-odgoja-za-svestrani-odgoj-djeteta/

29