10. PETAR KANAVELIĆ (1637 - 1719), Korčula- Kanavelović, Pietro Canavelli, Pietro de Canavellis – plemić- pjesnik, dramski i epski pisac- školovan na Korčuli i možda u Padovi (pravo); sudske dužnosti, član Velikog vijeća, učitelj, odvjetnik,

trgovac- lirika, epika, drama- poezija: prigodna, ljubavna, svadbenu i pohvalnice (začinke i začinke pirne), šaljivo-satirična,

nabožna i narativno-epska; raznovrsne dužine i versifikacije- jedan od prvih u hr. knj. kojima je isplaćen hononrar za knj. rad- Uglavnom nije baš tiskao svoja djela za života, a kad je odlučio tiskati ep, omela ga je smrt.

1. pjesme:a) prigodnice

- reagirao na neke značajne javne i pov. događaje Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji (Ancona, 1667)

- dulja je pjesma nastala povodom razaranja Dubrovnika u potresu 1667. godine. - Tiskana je u Anconi 1667. s istoimenim pjesmama N. Bunića i B. Bettere. To mu

je prvi objavljeni tekst. Dođi, o ljubi ma ljubljena (1671)

- pjesma o Petru Zrinskom na stratištu, upravo banov monolog prije smrti, monološka pjesma pisana u 1.licu, osmerački katreni

pjesma povodom imenovanja peraštanskog pjesnika A. Zmajevića za barskog nadbiskupa

Dubrovnik oslobođen od harača na blagdan sv. Vlasi pozdravlja misiju du. poklisara u Carigradu 1695., kada je riješeno pitanje danka Porti;

pravi je politički traktat o dubrovačkoj slobodi Trstenko pastijer u veselju (iz 1703, 1972. prir. Z. Bojović)

Tri prigodnice/poslanice, nastale prigodom oslobođenja Beča od turske opsade 1683. Kanavelić je cijeli taj događaj htio opjevati i zasebno, kao samostalnu temu, u epskoj formi, ali od njegova djela Kara Mustafa vezijer Azem sačuvalo se samo nekoliko uvodnih stihova. Sve tri su posvećeni obranitelju, poljskom kralju Janu Sobjeskom. Dvije su panegiričke pjesme na hr., treća je oda na tal.

Pjesan slavnomu kralju poljačkomu Ivanu Sobieski Turaka predobitniku i Beča obranitelju

- najduža- poslao ju je 1683. kralju s proznom posvetom Sacrae Majestatis na latinskom . Ta

prva pohvalnica je jedan od rijetkih dubrovačkih književnih sastavaka namijenih izravno inozemstvu i jedan od rijetkih na koje su prinčevi odgovorili: Ivan III. Sobieski se 1687. pismom zahvalio Kanaveliću na toj pjesmi.

- na emfatičan se način slavi Jan Sobieski: pozivaju se stari turski vojnici koji su već davno umrli da gledaju kako vezir Kara Mustafa priprema pohod na Beč

- zatim se u naraciju uvodi glas sadašnjih vojnika obraćajući se onima već davno mrtvima te govori da je njima lako bilo ratovati s kršćanima jer među prijašnjim kršćanskim junacima nije bilo tako hrabrog junaka kao što je Jan Sobieski

- nakon toga slijedi panegirik poljskom kralju Pjesan II u pohvale istoga kralja Ivana Sobjeski

b) ljubavno pjesništvo - većinom plod mlađih dana – ali nije samo u mladosti, jer ima i jedna serenada nepoznatoj

gospođi iz 1693. - pastoralni ugođaji i utjecaji tal. sečentističkih pjesnika (Marino, Preti, Testi)

c) kraće pjesme sa šaljivim konotacijama i dosjetkama

d) pjesme s arkadijskom intonacijom- zrelija senzualnost, s većim ugledanjem na dubrovačke pjesnike, pisao u kasnijim godinama

Stojka pokojna Dođi, o ljubi ma ljubljena (1671)

1

- zanimljiva jer ona kao i druge pjesme nastale uz isto prigodu glavnu krivnju zbog katastrofe pripisuju slabostima žene, Petrove ambiciozne supruge. Naime, prema uvjerenjima suvremenika Zrinski je uz urotu pristao na nagovor svoje žene.

e) Začinke i Začinke pirnef) šatirično-šaljive pjesmeg) nabožna poezija

2. ep: Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman (nastao između 1705. i 1718., a tiskan tek 1858. u Osijeku)

- povijesni ep u 24 pjevanja, pisan je u 8-ercima s rimom abab- ovaj veliki ep ostao suvremenoj publici nepoznat, baš kao i Osman čekao preko 200 godina na

objavljivanje- radnja se događa u 12.st., nadahnuće mu je bila stara legenda o sv. Ivanu Ursiniju, trogirskom

biskupu u doba Kolomana - život svečev u spjevu je isprepleten s Kolomanovom vojnom na Zadar, u kojoj sudjeluje i svetac,

najprije braneći grad natprirodnim načinom, a kasnije umirujći oholu ćud kraljevu i pomirujući osvajača s primorskim gradovima koji dobrovoljno primaju njegovu vlast

Kara-Mustafa vezijer Azem- nedovršen spjev (sačuvan početak), sačuvano je samo nekoliko uvodnih stihova.- traži temu u suvremenim bojevima s Turcima- ep o opsadi Beča 1683

3. drama:- K. je napisao i nekoliko žanrovski raznovrsnih drama (prikazanja, tragikomedije, komedije, dramoleti),

a po mnogim pokazateljima bio je i kazališni glumac, organizator, možda i redatelj.- Od 1810-ih razmatra se pitanje njegova autorstva više dramskih tekstova. Isprva mu se pripisivalo čak

dvadesetak komedija, izdanaka hrvatske commedia dell’arte, odn. smješnica. I neki noviji istraživači (Zlata Bojović) priklanjaju se mišljenju da je on doista pisac nekih anonimnih komedija (ponajprije se misli na dramu Ljubovnici, zasigurno najuspjeliju hrvatsku komediju druge pol. XVII. st.), što nije jednodušno prihvaćeno.

- Muka Isukrstova / Muka i smrt našega Gospodina Isusa Isukrsta (prikazana u Korčuli 1678)

- posvećena 1678. dubrovačkim plemićima Nikolici i Saru Buniću (sinovi Ivana Bunića Vučića)- crkvena drama u tri čina

Vučistrah (Krunoslava) (1922. i 1983.)- njome otvoren novi kazališni prostor u Du, Orsan (5.2.1682), prvi javni teatar, priakzala ga je tom

prilikom družina „Nedobitni“- Vučistrah (negdje pod naslovom Krunoslava) tragikomedija je u prozi, o slavenskim i ugarskim

plemićima (protagonisti su kraljica Krunoslava i kralj Vučistrah)- pseudohistorijska tragikomedija s nizom ljubavnih i dvorskih zapleta kojih su glavni likovi

ugarska kraljica Krunoslava i njezin brat, kralj Vučistrah

- Vjerni pastijer- slobodan prepjev Guarinijeva Pastor fido- izvela ju je družina Nedobitnijeh 1688. u Dubrovniku- posvetio ga dubrovačkom senatu- u 8-ercima

Sužanjstvo srećno- tragikomedija - u prozi, libretističke tipologije, prikazivana negdje oko 1700.

Zorislava- nedovršena tragikomedija- Napisana je u stihovima - osmerački katreni- tematizira ljubav, s mnogo peripetija i sa Špartom kao mjestom radnje.

Cantata Venere, Kupido, Marte, Elena i Paride

2

- scenska igra s poznatom mitološkom temom pripisivalo mu se i 10-ak anonimnih komedija iz 17. st., najčešće Andro Štitikeca i Šimun Dundurilo,

ali to danas nije potvrđeno

11. IGNJAT ĐURĐEVIĆ (1675-1737), Dubrovnik, isusovac, benediktinac- Ignazio Giorgi Bernardo, Injacijo Gjorgi, Đorđić- pjesnik, povjesnik i redovnik- plemić => isusovac (1698.-1705.) => benediktinac (1706.) - u mladosti je pisao ljubavnu liriku (počeo sa 16 g.)- u njoj prevladavaju odrazi sečentističkog duha i stila; on je pjesnik senzualne erotike; polazi stopama tradicionalnog petrarkizma, ali mu je duh sasvim drugačiji od Petrarke: dok se u Petrarkinu srcu budi na tim mjestima čedna nježnost, u mašti pjesnika 17. st. iskrsavaju u prvom redu sjećanja na ljuvene razgovore i poljupce (Sunčanici ugrabljenoj)

1. Pjesni razlike (1716?)- sve pjesme na hr., osim Uzdaha i Psaltira, okupljene su u toj rukopisnoj zbirci - one se dijele na nekoliko skupina: ljubavne, nabožne, idilske, dulje pripovjedne pjesme, prijevodi basni, pjesme u folklornom tonu, fragment tragedije o Juditi, nekoliko prepjeva- Pjesni razlike većinom su ispjevane različito rimovanim osmeračkim strofama (abab, abba, ababcc), ali ima i dr12, folklorni metri

a) ljubavno pjesništvo- Pjesni ljuvene

• pjesnik senzualne erotike• žena je uvijek ženka, njezin posjed jedini cilj ljubavnikov, a svako sredstvo do tog cilja

dopušteno, počevši od laskanja i laži do iskorištavanja „male dice“ i služavki (Srećna prigoda)

b) religiozno pjesništvo- Pjesni bogoljubne i djeloispravne

c) idilsko pjesništvo• Ekloge aliti razgovori pastijerski

• 9 ekloga; glavni predmet je ljubav; senzualni duh• interakcije zaljubljenih pastira, divljih satira, pitomih pastirica i vjerolomnih nimfa

d) pripovjedne pjesmeRazlike zgode nesrećne ljubavi

• romantična priča u stihovima• vijenac od 9 pripovijedaka u raznovrsnim stihovima

e) prijevodi basnif) pjesme u folklornom tonu; pjesme „na narodnu“g) šaljive pjesme

najčešće se radilo o podrugivanju starijim ženama željnim ljubavi:

h) Suze Marunkove (1724?)• komično-satirična poema• 8-erci• u njoj je stvorio lik smiješnog zaljubljenog seljaka, najuspješniji u našoj knj. poslije

Derviša (tradicionalan još od vremena Lorenza Medicija i Pulcija)• uspjelo mu je naslijeđene oblike potpuno prebojiti svojim sretno pogođenim lokalnim

koloritom i originalnim govorom, uzrečicama i hiperbolično-naivnim slikama nesretnog Mljećanina, užežena za Pavicom, babopoljskom djevičinom (iz Babina polja na Mljetu) i spremnog na sve u ljubavnoj zaslijepljenosti, čak i na to da nosi samar na njezinu zapovijed, osobito otkad ju je vidio kako se kupa

• Marunko, Pavica

i) početak tragedije Juditejedino svjedočanstvo o njegovu zanimanju za dramu

3

j) Popijevka vrhu smrti Marka Kraljevićamanji herojski spjev

k) prevodilački radovi

1. Uzdasi Mandalijene pokornice (Ve, 1728.) Venecija 1728. > osmeračke sestine ababcc, 4038 stihova > osam "uzdisanja" (u 1. verziji samo dva) >

daleko opširnija priča o Magdaleninu životu od one koju nudi Bunić > Magdalena pripovijeda dok obavlja pokoru > i ovdje je prisutan glas pripovjedača > puno eksplicitnog ideologiziranja (prolaznost svega zemaljskog, veličina Božje milosti)

3. Saltijer slovinski (gotov za tisak 1709; Mleci, 1729)• potpuni prijevod psalama (1. Vitaljić, 1703)• prepjev čitava psaltira s uvodom i komentarom

4. latinske pjesme• obilježene jakim figuralnim ukrasima (antimetabola, klimaks, oksimoron, paregmenon)

5. prozaŽivot sv. Benedikta (Dubrovnik, 1784)

hagiografski spis

Život kralja Davidanalazi se pred Saltijeromhagiografski spis

D. Paulus apostolus in mari, quod nunc Venetus Sinus dicitur, naufragus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes (Mleci, 1730)

- (Apostol sv. Pavao brodolomac na moru koje se sada zove mletački zaliv i poslije brodoloma gost na dalmatinskom otoku Mljetu)

Illyricum sacrum

Antiquitates Illyricae (Povijest Ilirije ili Ilirske starine/Najstarija povijest Ilirika)

Vitae et carmina nonnulorum illustrium civium Rhacusinorum (Vitae illustrium Rhacusinorum) (oko 1716)

- Život i pjesme nekih slavnih dubrovačkih građana- skupljao je podatke o životu i radu naših starijih pisaca- rukopisni zbornik od preko stotine životopisa dubrovačkih književnika- prva povijest književnosti nastala u Du

12. PAVAO RITTER VITEZOVIĆ (1652-1713), Senj, Beč- polihistor i književnik- prvi profesionalni književnik; plemić- temeljni je pokretač njegovog pjesništva rodoljublje, i u tom je on prethodnik mnogih naših rodoljubnih pjesnika iz 19. st.- prvi stao buditi svijest o povijesnom kontinuitetu i jedinstvu i o potrebi ponovnog političkog i kulturnog ujedinjavanja Hrvata- prevladava retorika nad lirizmom- ljubavnog pjesništva ima malo - latinske pjesme osim jedne, pisane u stilu našeg primorskog pjesništva

1. Croatia rediviva (Oživjela/Uskrsnula Hrvatska) (Zagreb, 1700)• spis u kojem je htio pokazati što je Hrvatska bila nekoć, prije mletačkih i turskih osvajanja, i koje

joj zemlje pripadaju• sve Južne Slavene proglašava Hrvatima• priručnik za pregovore s Turcima• protegnuo Hrvatsko ime na sve južne Slavene

4

3. Odiljenje sigetsko (prvi dio Linz, 1684, sva četiri dijela Beč, 1685)• njegovo glavno pjesničko djelo• zapravo odjek Opside sigetske (1660), posvetio Adamu Zrinskom, sinu Nikole Zrinskog• sastoji se od niza samostalnih spjevova u obliku monologa, dijaloga, poslanica i epitafa• sva četiri dijela su uglavnom evokacija uspomena na branioce i napadače Sigeta• prva dva dijela u 12-ercima Marulićeva tipa, treći običnim dr12 obogaćenima figurom jeke, a

četvrti se sastoji od niza samostalnih epitafa ispjevanih razl. stihovima (uz ostalo, polimetrima i kvantitativnim heksametrima)

• u takvom elegičnom ugođaju je i pjesma Gospodična Sofija i oral – kao u narodnoj pjesmi, djevojka saznaje od ptice sudbinu svog zaručnika Gašpara Alapije i drugih sigetskih junaka

• Odiljenje nije jedinstveno djelo po svojoj epskoj niti – nje zapravo i nema – nego po zajedničkom elegičnom tonu

• iako počiva na epskim obradama sigetske teme, Odiljenje nije ep. dovodi se u vezu s razl. neepskim knj. vrstama (lirika, drama

• djelo nema pripovjedača, a razvija se kao niz sermocinacija, tj. iskaza u upravnom govoru što ih sudionici i svjedoci sigetske bitke naizmjence upućuju jedni drugima

• u trećem dijelu razgovaraju Putnik i jeka• četvrti dio je zamišljen kao zbirka nadgrobnica hrv i tur sudionicima bitke pa u njemu govornike

zamjenjuju fiktivni epitafi, od kojih se osobito ističu dva u heksametrima

- po svom svojem radu, bio je on prvi preteča hrvatskog narodnog preporoda

13. ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ (1704 - 1760), Brist (kraj Makarske), Zaostrog, fra- epik i vjerski pisac- filozofiju i teologiju završio, prema predaji, u Budimu- posredstvom Fortisovih prijevoda ulaze tri Kačićeve pjesme usporedo s Hasanaginicom i u

Herderove Volkslieder, tako da je Kačić prvi pisac preko kojega je strani svijet upoznao našu narodnu pjesmu i prvi hrvatski pjesnik čije su pjesme ušle u jednu svjetsku zbirku, a i kasnije bile prevođene na njem., tal. i fr.

- Fortis zapisuje “Asanaginicu” i prevodi je na talijanski.u viaggio

1. Elementa peripathetica juxta mentem subtilissimi doctris Johannis Duns Scoti (Mleci, 1752)- priručnik skolastičke filozofijske propedeutike

2. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci, 1756)- prošireno i dopunjeno izdanje, Ve, 1759.g. (u 1. izd. nalazi se 41, a u 2. 136 pjesama)- 1.izd. je posvećeno korčulanskom biskupu Vicencu Kosoviću, a 2. izd. je posvećeno knezu Luci

Ivanoviću iz Dobrote od Boke Kotorske- Kačićevo najvažnije djelo- pučko-prosvjetiteljski i povijesni ep- pojavljuje se jedan novi epski, narativni model, posve inovatorski u žanrovskom sustavu hrv.

literature:- pisan epskim desetercem (4+6)- kronika glavnih događaja u prošlosti južnih Slavena i susjednih naroda u prozi i stihovima- ima praktično-rodoljubni cilj- pisao za široke slojeve, slabije obrazovanu čitateljsku publiku, koja poznaje samo hr. („slovinski“)

jezik- hvalospjev junaštvu našega naroda- shvaćen je kao zbirka pjesama; pismarica- malen broj pjesama uzeo je iz narodnih usta (Pisma od grada Zadvarja)

Sve dalje je iz Kravarog predgovora: - ovo je djelo jedno od najvažnijih ostvarenja u starijoj hrvatskoj književnosti iz više razloga: (Kravar)

1. opsežno djelo sa zanimljivom i domišljenom okvirnom koncepcijom 2. u kontekstu hrv.knjiž. 18.st. pripada mu prijelomna uloga: on se okreće široj publici, pismenom i (posredno) nepismenom puku, kojem se naša književnost nije obraćala ili se jako slabo obraćala

5

3. svojim je primjerom Kačić utjecao na izmjenu odnosa pisane književnosti prema domaćem književnom folkloru. -> nakon Razgovora posezanje za izražajnim sredstvima južnoslavenske narodne pjesme i njihova ugradnja u makrostrukturu autorske književnosti postalo je uobičajeno i u eltinih pisaca, koji su i dalje pisali za aristokratsku i građansku publiku (npr. Marko Bruerevć i Đuro Hidža)4. prvi je hrvatski književni „bestseller“: Razgovor je dosegnuo u sve hrvatske krajeve, a višestruko je potvrđena i njegova recepcija na najširem južnoslavenskom prostoru, uključujući i Bugarsku. Bio je poznat i u Češkoj, a zahvaljujući Fortisu za njega je čula i zapadna Europa

3. Korabljica Pisma svetoga (Mleci, 1760)- puni naziv: Korabljica, pisma svetoga i svih vikova svita događaji poglaviti- kronika biblijske i svjetovne povijesti, u prozi, prva hr. pučka povjesnica

14. MATIJA ANTUN RELKOVIĆ (1732 - 1798), Svinjar na Savi (Davor)- epik-satirik, prozaik, basnopisac, aforist, prevodilac, gramatičar, gospodarstveni i pravni pisac- vjerovao je u moć škole i znanja, racionalnog prosvjećivanja i moralnog odgoja- njegov rad usmjeren je na to da sunarodnjacima pomogne izaći iz zaostralosti i neznanja kako im život

ne bi bio sličan „dnevu prez sunca“- osnovnoj tendenciji Satira podredio pučko-popularni oblik kazivanja i iznošenja građe.

1. Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite (1761)- rađena za slavonske pukovnije; pjevale se za vrijeme vojničkih misa- preveo iz francuskog, poprativši je predgovorom

- drugi epski model nastao u 18. st. je:

2. Satir iliti divji čovik (Dresden, 1762; 2. dop. izd. Osijek, 1779)- pučko-prosvjetiteljski ep- poučni spjev u 11 pjevanja (???????) s kritičkim naglascima, glavni mu je cilj utjecati na moralni

i materijalni preporod Slavonije

- značenje i funkcije koje pisac svojem djelu, uvođenjem lika Satira, želi dati:a) Satira kao mitološko biće iz grčke mitologije Reljković povezuje sa satirom kao književnom

vrstom, odn. lik Satira metaforično označava pripadnost njegova djela književnoj vrsti u kojoj se ismijavaju ili kritiziraju u djelu prikazane pojave (mane, poroci, društveni običaji Slavonaca i Slavonije). Lik Satira treba Reljkoviću omogućiti da govori slobodno i bez straha o različitim socijalnim problemima osamnaestostoljetne Slavonije.

b) Reljković ističe da mu je namjera bila da napiše i istinito i šaljivo djelo, a lik Satira omogućuje i jedno i drugo

c) Reljković jasno pokazuje u koju grupu djela svrstava svoga „Satira“: navodeći da neki pisci pišu historije, neki gospodarstvene, a neki školske knjige, a on da piše „Satira“, Reljković svoje djelo određuje kao didaktično djelo

PITANJE ŽANROVSKE PRIPADNOSTI- velik dio „Satira“ - svi oni dijelovi u kojima se kritiziraju turske skule ili dijelovi u kojima se

kritiziraju negativnosti i mane slavonskog seljaka – pripadaju, po žanrovskim karakteristikama, tradicionalnoj književnoj vrsti satire

- oni pak dijelovi u kojima se lik Satira javlja kao mentor slavonskog seljaka, u kojima iznosi različite preporuke za bolji i napredniji život, nose karakteristike bukoličke, prvenstveno georgičke poezije

3. Nova slavonska i nimačka gramatika (Zagreb, 1767)- doživjela 3 izdanja

4. Ovčarnica (Osijek, 1776)- prijevod s njemačkog

5. Postanak narodne pravice i dužnosti ljudskih iz nje izvirajućih (Osijek, 1794)- školska knjiga prevedena s latinskog

6. Esopove fabule

6

- prijevod basni, rukopis 7. Fedrove fabule

- prijevod basni, rukopis 8. Pripovitke Pilpaj-bramine

- prijevod Pilpajevih basni, rukopis 9. Nauk političan i moralski od Pilpaj-bramine

- zbirka mudrih rečenica ostavljenih u rukopisu zajedno s basnama 10. Nek je svašta (Osijek, 1795)

- zbirka kratkih anegdota i oduljih moralnih pripovijedaka, često popraćenih tumačenjem- Šupalj hrast govori - pripovijetka

15. ANTUN KANIŽLIĆ (1699 - 1777), Požega, isusovac- jedan od zakašnjelih pjesnika baroka- književniji izraz i nastojanje oko čistoće i bogatstva jezika izdiže ga iznad naših suvremenih

nabožnih pisaca (poput Reljkovića obara se na turcizme)- utjecaj Dubrovčana osjeća se u duhovnim pjesmama razasutim po njegovim nabožnim djelima (u

8-ercu, u refleksijama o ništavnosti svijeta, u retoričnoj strofi sličnoj Gundulićevoj i Đurđevićevoj)- epigon (sljedbenik) baroka, premda je pisao duboko u 18. st., mjesto mu je uz Đurđevića i

njegove suvremenike i prethodnike (ovom vremenu glavno obilježje dat će Reljković i Kačić)- Kanižlić je prvi naš sjeverni pjesnik bogatijih izraznih oblika, premda su oni više plod književne

kulture nego pravog stvaralačkog bogatstva- prvi sj. pisac koji je ne samo poznavao Du nego se i za njima povodio- od 1759. objavio je jedno za drugim nekoliko opsežnih vjersko-moralnih i propagandističkih djela,

od kojih neka sadržavaju crkvene pjesme i stihovane molitve:

7. pjesme- neke su preuzete iz starijih pjesmarica ili su prijevodi lat. crkvenih popijevaka i bibl. psalama- autorske privlače končetoznom kompozicijom (Rane sv. Franciška) i količinom baroknog stilskog

ukrasa- obično su koncipirane kao lirski monolozi svetaca, posebno nekadašnjih članova isusovačkog

reda (sv. Ignacija, sv. Franje Ksaverskog, sv. Alojzija Gonzage)- često pokušavaju izraziti iskustvo ekstatičnog jedinstva s Bogom (Uzdisanje sv. Saverije prid

propelom obilatije složeno, Pripovijest o mladiću Urbanu)

8. Promišljanja duhovna- pjesma

9. Kamen pravi smutnje velike (Osijek, 1780)- POSTHUMNO- polemično djelo- opsežno teološko i crkvenopovijesno djelo- na štokavštini, pisano prozom- rasprava posvećena crkvenom raskolu

10. Sveta Rožalija, panormitanska divica, nakićena i ispivana (Beč, 1780)- POSTHUMNO- njegovo glavno djelo, religiozni ep, stihovana pripovijest o svetici iz Palerma- pisana u prvom licu, u obliku knjige (lista), što je svetica piše iz pustinje svojim roditeljima- na dan zaruka povukla se iz svjetovnog života, otišavši u divljinu i prihvativši pustinjački način

života- pisana je ne samo epistolarnim stilom, koji je bio u modi osobito u 18.st., nego i u obliku

poslanice, pisma- u 12-ercima, 4 dijela- za razliku od Đurđevića, kićenje Kanižlićeve Rožalije, željne da što više očara zaručnika, skoro

je nevino- ove su opće crte sve što Kanižlića veže s prethodnicima; inače se njegovo djelo po svom tonu

sasvim razlikuje od njih

7

- razlikuje se i po obliku: dok je K. u kraćim pjesmama često upotrebljavao 8-erce i du strofe, Rožaliju je napisao 12-ercem, običajnijim kod naših sj. pjesnika

- Đurđevićev je spjev (a pogotovo Gundulićev) sažet i usredotočen oko nekoliko temeljnih meditacija; K. se naprotiv rado zadržava na pojedinostima, voli opisivanja i digresije i ima uopće više pripovjedno-opisnih elemenata

16. MATIJA PETAR KATANČIĆ (1750 - 1825), Valpovo, franjevac- hrv. i lat. pjesnik, prevodilac, estetičar, povjesničar i teoretičar knj., leksikograf, arheolog, povjesničar,

geograf, numizmatičar, kartograf- kod njega teku usporedo klasicistički i narodni utjecaji- prvi hrvatski autor pozamašne studije o estetici, po poetičkoj orijentaciji klasicist uz neke istodobno

naglašene predromantičke zamisli, rodoljub i začetnik ideje o tračko-ilirskom podrijetlu južnih Slavena, ta ideja je uskoro prevladala u nar. preporodu, ilirskom pokretu

- Katančić se je više od ijednog svoga suvremenika približio antici, doživljujući je kao erudit i uživljujući se u nju preko poezije starih

1. Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta (Osijek, 1782)- epigrafija

2. In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (Filološko istraživanje o drevnoj domovini Hrvata) (Zg, 1790)

3. Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, in quo de origine, lingua et literatura Croatorum disseritur (Ogled filozofije i geografije Panonaca, u kojem se raspravlja o podriejtlu, jeziku i književnosti Hrvata) (Zg, 1795)

4. Fructus auctumnales (Zagreb, 1791)- zbirka hr i lat pjesama u duhu klasičnih pjesama- sadrži sav njegov pjesnički rad (latinske i hrv. pjesme, većinom prigodnice, u klasičnim metrima),

izuzevši nekoliko latinskih pjesama; stihovi građeni po kvantitetu slogova umjesto po naglasku - klasicistička poetička načela (utjecali mađarski učitelji)

- 39 lat. (2 posvetne) i 18 hr. pjesama- Uglavnom su prigodnice- pjesme na lat. razvrstane u 3 cjeline:

o Lyrica - 15 pjesama po uzoru na antičku metrikuo Elegiaca et heroica - 2 elegije i 1 heksametarka pjesmao Epigrammata - 19 epigrama; svi osim 2 u elegijskim distisima

- hr. dio zbirke (Metra Illyrica) podijeljen je u nekoliko dijelova: Peto i šestonoge (distisi), Tamburne (lirske) inostranke, Popivke narodne (neke vrste pendant pjesama na narodnu naših pjesnika oko 1500., samo što je Katančić radi svojih naopakih metričkih shvaćanja gdjegdje kvario red riječi) i Proste (pjesme u modernom metru građenom po naglasku (stari je metar građen po kvantiteti slogova))

- oblikovane su na motivima klasične antičke knj. i mitologije ili na motivima narodne lirske, rjeđe epske pjesme

- 8 hrvatskih pjesama je napisao striktno prema grčkoj i rimskoj kvantitativnoj metrici, a čija je načela za primjenu izložio u raspravi Brevis in prosodiam Illrycae linguae animadversio (Kratka napomena o prozodiji ilirskog jezika), u stavljenom kao uvod u cjelokupne Fructus auctumnles. (na taj pristup su utjecali mađarski učitelji). Tvrdi da i hrvatske stihove treba graditi na osnovi dužine i kratkoće slogova. (to je kasnije opširno obrazložio u raspravi De poesi illyricae…)

- objedinjavanje lat. i hr. stihova unutar istih korica jaka je simbolička gesta koja najavljuje važnost latinskog posredništva za afirmaciju narodnoga jezika u preporodu

- K. slijedi metričke obrasce iz antičkog pjesništva slažući klasične stope po kvantitativnom načelu ili gradi stihove po akcentu, približujui se stihom i dikcijom lakoći usmene lirske pjesme

- po uzoru na mađ. klasiciste pisao hrv. poeziju klas. metrima (heksametar)

latinske pjesme (obrisala)hrvatske pjesme

8

○ Satir od kola sudi- Heksametarska satira izazvana Reljkovićevim osuđivanjem narodnih običaja kao

„Turskih skula“- polemička pjesma protiv Relkovića

5. Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio- predgovor Jesenskim plodovima u kojem se zalaže za građenje hr. stihova na osnovi

kvantiteta slogova- prva rasprava u pov. hr. versologije

6. De poesi llyrica libellus de leges aestheticae exactus cum Rosaleide Kanižlićii emendata (Knjižica o ilirskom pjesništvu napisana po zakonima estetike, dovršeno 1817.)

- prvi pokušaj teorijske obrade hr poezije- u njoj raspravlja općenito o pjesništvu i posebno o hrvatskim starijim i novijim pjesnicima.- podjelio ju je na 3 poglavlja:

- u 1. (Poetices incunabula) raspravlja o prvim počecima i izvorima pjesništva uopće. - u 2. (Poeseos conditio apud Illyrios) o stanju pjesništva kod Ilira- u 3. (Ars metrica poetices) o hrvatskoj metrici, zapravo prozodiji i o pjesničkim

ukrasima- drugo poglavlje je najopsežnije i u njegovu prvom dijelu izlaže svoje poglede na stariju i

suvremenu hrvatsku književnost, umjetničku i narodnu - Na kraju 3. poglavlja daje potpun pregled epiteta, tropa i figura, a uz lat i grč termin, navodi i

svoj hrvatski termin za pojam.- prvi dosada poznati pokušaj da se stvori hrvatska poetička terminologija

- djelo u kojem se osim teoretskog raspravljanja o pjesništvu govori i o Barakoviću, P. Divniću, Đurđeviću, Kačiću, Reljkovićima i navlastito o Kanižlićevoj Rožaliji, ali i o našem narodnom pjesništvu

- ovim djelom Katančić je prvi kod nas svjesno i izrijekom istakaoda će o hrvatskom pjesništvu pisati s estetskog stajališta.

- raspravlja o počecima hr. pjesništva uopće, o hr. pjesništvu, o metrici i pjesničkim vrstama i ukrasima

10. Sveto pismo starog zakona (Budim, 1831) i Sveto pismo novog zakona (Budim, 1831)- prijevod cijele Biblije- prvi tiskani cjelovoti prijevod Sv. pisma u hrv. narodnom jeziku, izuzevši protestantska

izdanja

11. Pravoslovnik (hr-lat rječnik) i Etymologicon Illyricum (lat-hr rječnik)- ostali nedovršeni u rukopisu, izrađen do riječi „Svemoguć“- s preko 50000 izraza

17. VLAHO STULLI (1768 - 1846), Du, Du- Stulić- komediograf, pjesnik i pisac dnevnika- najznačajniji komediograf na prijelzu 18/19. st.- u vrijeme kad na hr pozornici prevladavaju fr i tal komedije, S. prikazuje „golu životnu istinu“ jezikom

„šokantne vulgarnosti“- njegov utjecaj vidljiv je i u suvremenoj HK: Feđa Šehović, Ivo Brešan

1. Kate Kapuralica (Kate Sukurica, napisana 1800)- Kate Kapuralica među vratima od Peskarije, učinjena u Duborvniku 1800.- praizvedena 1966 (HNK Split, Fotezova režija)- groteskno-farsična komedija s temom iz du svakodnevice, sačuvana u rukopisu

2. dnevnik na tal.- očituje se kao frankofon i jakobinac

3. prigodni lat epigrami

9

18. TITUŠ BREZOVAČKI – leksikon!

10