jezi-ne osobitosti pisma husejna kadije novskoga

Click here to load reader

Post on 28-Dec-2015

38 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

UVOD

Edna Klimenti

Tuzla

Saetak U radu se govori o jezinim osobitostima jednog od brojnih krajinikih pisama koja se uvaju u Dravnome arhivu Dubrovnika. Primarni izvor za analizu je transliteracija Pisma Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine koju je uradila dr. Amira Turbi-HadagiEkscerpirane osobine rasporeene su na osnovne jezike nivoe pa se tako na raziitim planovima posmatraju grafijske, fonetsko-fonoloke, morfoloke, sintaksike i leksike osobitosti Pisma.Kljune rijei: krajinika pisma, grafija, ortografija, vokalizam / konsonantizam, deklinacija, sintaksike konstrukcije, leksika

SummaryThe paper discusses the linguistic features of one of the many krajisniks letters that are beeing preserved in the State Archives of Dubrovnik. The primary source in this analysis is a Letter of Hussein cadi from Novsko made on 12. march 1678th that has been transliterated by dr. Amira Turbi-Hadagi.The found features are distributed to basic levels of language so they can be observed in a different plans such as graphic, phonetic-phonological, morphological, syntactic and lexical features of the Letter.

Key words: krajisniks letters, graphics, orthography, vowels / consonants, shape changes, syntactic structures, lexic UVOD1. 1. Krajinika pisma

Krajinika pisma najee su nastajala na prostoru koji su drale Osmanlije, a misli se na Slavoniju, Dalmaciju, Boku Kotorsku i unutranjost Bosne i Hercegovine. Upuivana su carevima, kraljevima, sudijama, kapetanima gradova, dubrovakoj vlasteli, a pisali su ih carski namjesnici, kapetani u kapetanijama, begovi, age, bajraktari i sl. Pisma su pisana uglavnom rukopisnom bosanicom koju su u prolosti nazivali razliito: bosanica, zapadna irilica, hrvatsko pismo, begovsko pismo, ensko pismo. Pismo je nastalo mnogo prije dolaska Osmanlija na ove prostore, a krajinika pisma jedno su od svjedoanstava da se koristilo i u vrijeme Osmanlija, kada je zvanian jezik carevine bio turski. (Nezirovi 2004: 5-33)1. 2. Predmet, ciljevi i zadaci

Predmet istraivanja ovoga rada je Pismo Huseina efendije Novskoga od 12. 3. 1678. godine. Sudei po sadraju Pisma ono je nastalo u Herceg Novom, a njegov naruilac je Husein efendija, kadija. Tekst nedvojbeno pokazuje da je nastao u martu 1678. i da je upuen dubrovakim vlastima, tj. knezu i dubrovakoj vlasteli. U pismu Husein efendija zahvaljuje Dubrovanima na poklonima koje je primio i trai od njih da mu poalju kafu do koje je u to doba oito bilo teko doi. Takoer se naziru neslaganja izmeu dobrovakih vlasti i ''novalia'' , a Husein efendija je odluio stati na stranu Dubrovana te im nudi svoju pomo. Kad je rije o primarnome autoru Pisma u tekstu se spominje Niko Kuveli. O ovom pisaru govorili su dosadanji istraivai krajinikih pisama kao o ''dubrovakom konfidentu u Novom'' koji je vodio irilsku prepisku hercegnovskih muslimana sa Dubrovnikom.(Rizvi 1976: 221) Osnovni zadaci ovog istraivanja u vezi su sa sljedeim:

Traganje za jezikim odlikama koje e se klasificirati u duhu dananje metodologije naunog istraivanja u lingvistici, a to znai da e biti rasporeene na jezike nivoe. Od metoda naunog istraivanja ovdje se sama po sebi namee deskriptivna metoda koja e nam omoguiti realizaciju osnovnog navedenog zadatka. Historijska metoda je neizbjena jer se bavimo jezikim odlikama jednog pisma iz 17. stoljea, a sluei se komparativnom metodom mogue je pribliiti jezik ovoga pisma dananjim jezikim normama, ali i ustanoviti koliko se ono razlikuje od normi staroslavenskoga jezika. Budui da je rije o jezikim odlikama jednoga pisma koje pripada korpusu sauvanih krajinikih pisama moe se govoriti i o metodi sluaja jer cilj ovoga rada nije predstaviti jezik onoga vremena ve utvrditi jezike osobitosti jednog od pisama iz toga vremena. To znai da ono to kao 'zakonitost' postoji u ovome pismu ne mora nuno biti opa jezika odlika 17. stoljea niti moe vaiti kao opa odlika svih krajinikih pisama. Da bi se navedeni zadatak realizirao neophodno je tekst Pisma transliterirati. Ovdje emo se zadrati na trenutno jedinoj objavljenoj transliteraciji.Kako bi se Pismo u cjelosti razumjelo u napomenama svakako donosimo znaenja manje poznatih rijei od kojih su neke danas nerazumljive s obzirom na vremenski otklon u odnosu na Pismo. Osnovni cilj ovoga rada nije sveobuhvatna analiza ve se nastoje predstaviti one osobine koje ne pripadaju standardnome jeziku kakvog danas poznajemo, ali i iznijeti neke osobine po kojima se Pismo razlikuje od drugih iste vrste.

2. JEZINE OSOBITOSTI PISMA HUSEINA KADIJE NOVSKOGA OD 12. 3. 1678.2. 1. Transliteracija

Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678; sign. 1984, br. 13a

1) mnogo prisvietlo i plemenito i svake ast-

2) i i asne fale dostoinim g(ospodi)nu knezu i gos-

3) podi dubrovakoi (d) nas husein efendie

4) kadie novskoga v.d.p. a potom poruke

5) nika kuvelia primismo deset glava e-

6) era koie nam posilate na koiieh vi zafalu-

7) iemo iako nadali smo se da emo i fereu skro-

8) it zao mi niesmo za v.g. pomankali neg

9) vam na gairetu bili kada novalie su pro-

10) tiva vami od nas arza iskahu ia ih ne og-

11) rati risah neg im dah azir evap o pi-

12) tate to za moga bremena nie bilo tako

13) i ne znam a kako ne znam tako i ne dam ta-

14) kodier i od druge strane suprotiva va-

15) mi od nas arz se iskae te z dobriem har-

16) om ma za vau liubav ne dadosmo budui

17) vi od stare starine priategli i haraa-

18) ri estitoga carstva nami bi drago bi-

19) lo doli doi s vami se sastati i razgovo-

20) riti ali ne smiemo kako i sami moete

21) pomisliti nego ako imate od mene kak-

22) vu potrebu moete se u nas pouzdati ov-

23) di siedei da vi opravim koliko da bih

24) i doli doo kako biste mi musevedu posla-

25) li neemo pomankati a da vam bog bude

26) na pomoi i estito carstvo pomiluie

27) vas koga vrata nastoite uhitit se i

28) tu derman i ite stoite dobre volie

29) bog ie iaki koi vas ie izruiti i u va hal pomoi30) prid vaiem nepriategli. eera poslali ste

31) mi i malo kafe polite mi zao ie neimam zar-

32) na a bez ne pasat se ne moemo a ovdi neima ie

33) da uzmemo a mi svakako ostaiemo na vaemu hiz-

34) metu ne drugo bog vi veselio i u gospoctvu uzda-

35) ro 36) iz novoga na 29 maia 1678.2. 2. Grafija i ortografija Grafija bosanskoga jezika doivljavala je u prolosti razliite promjene. Neke od njih tiu se promjene cjelokupnog grafijskog sistema u smislu prihvatanja novog pisma, a neke su opet vezane za promjene unutar pojedinih pisama. Kad je rije o bosanici onda se moe rei da se ona mijenjala i prilagoavala svim promjenama koje su se u jeziku dogaale u periodu od 10. do 20. stoljea, koliko je bila u upotrebi. Takve promjene ostavile su traga i u Pismu Huseina kadije Novskoga koje je pisano rukopsnom bosanicom koja se koristila u 17. stoljeu. U grafijskome sistemu Pisma nalazimo sljedee grafeme: a, b, c, , , d, e, f, g, h, i, k, l, m, n, o, , p, r, s, , t, u, v, z, . Zasebni grafemi za biljeenje glasova ne postoje kada su u pitanju glasovi , d, j, lj, nj. Oni se uglavnom biljee kombinacijom ve postojeih grafema: - j: prisvietlo (1), dostoinim (2), dubrovakoi (3), efendie (3), kadie (4)...

- lj: priategli (17), nepriategli (30).

- nj: ne (32).

- d: fereu (7), evap (11)

- : takodier (13/14)Ono to se kao specifinost ovoga pisma namee je pisanje tzv. erva ( ). U veini krajinikih pisama ovaj grafem se koristi pri pisanju suglasnika , . To zapravo i predstavlja specifinost bosanice u odnosu na irilicu iz drugih krajeva. Meutim, u ovom pismu erv se koristi pri pisanju suglasnika i nj, a suglasnik pie se kao dvoglas/digram di te suglasnik lj kao digram gl , to je preuzeto iz latininog rjeenja.Jedini suglasniki skup koji je u tekstu pisan kao ligatura je skup ''t'':

zao (8), o (11), i ite (28) Pisanje velikoga i maloga slova te upotreba take, zareza i interpunkcijskih znakova u dananjem smislu ne mogu se nai u tekstu. Ono to se u cilju normiranja moe prepoznati su take koje slue za odvajanje manjih cjelina (rijei, sintaksema, sintagmi). Ovdje se, za razliku od nekadanjeg ''scriptura continua'', rijei uglavnom piu odvojeno, mada se jo uvijek osjeti utjecaj nekadanjeg sastavljanja prokitika i enklitika sa glavnom rijeju. Ovi utjecaji manifestiraju se u smislu pisanja taaka kada se odvajaju cjeline koje ine puna rije i proklitika ili enklitika. Specifinost je ovdje i ta da se taka ne koristi u dnu reda nego na sredini reda. U Pismu se primjenjuju neka pravila i u postupcima skraivanja. Tako su ovdje pronaene dvije opepoznate skraenice tvorene pomou take i maloga poetnog slova: - v.d.p. (veledrago pozdravljenje)

- v.g. (veli gospodin).

Pored ovih kraenja zabiljeeni su i skraivanje rijei gospodin u dativu jednine -g(ospodi)nu te prijedloga od koji je i ovdje specifian uz genitiv o(d). U ova dva sluaja skraivanja koritena je titla iznad rijei. Kad je rije o prijedlogu od evidentiran je grafem (omega), ali samo na jednom mjestu, a u ostalim primjerima istog prijedloga pisan je uobiajeni grafem za obiljeavanja suglasnika o.2. 3. Fonetika 2. 3. 1. Vokalizam Vokalski sustav zateen u Pismu uglavnom odgovara dananjem sustavu od petvokala. Pa ipak, jedna primijeena osobina nije poznata u dananjem jeziku, a tie se pisanja vokalnoga ''r'': zarna (31/32), uzdaro (34/35)Ovo vokalno ''r'' i danas postoji, ali ne sa samoglasnikom ''a''. U pogledu refleksa staroslavenskoga glasa jat u Pismu se ono obiljeava uglavnom kao dvoglas ie, a rjee kao i. To znai da je glas jat ovdje imao ijekavsku zamjenu jata sa primjesama ikavske koja se i danas evidentira u nekim narodnim govorima: 1) >ie: prisvietlo (1), koiieh (6), niesmo (8), takodier (13/14), z dobriem (15), ne smiemo (20), siedei (23), volie (28), ie (29), vaiem (30). 2) >i: prisvietlo (1), doli (19, 24), ovdi (22/23, 32), prid (30).

Kao vokalske promjene u Pismu se biljee kontrakcije ili saimanja dvaju vokala u jedan. Rije je o saimanju samoglasnike grupe -ao na kraju rijei u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda. doo (24), uzdaro (34/35).

Kontrakcija u korist vokala ''o'' danas je dominantna odlika narodnih govora najveeg dijela prostora srednjojunoslavenskoga dijasistema. U tesktu je uoena nedosljednost u pogledu pisanja zamjenice nego koja se realizira na nain da postoje primjeri sa redukcijom samoglasnika ''o'' u finalnoj poziciji i bez nje: neg (8), neg im (11); ali i nego (21). Redukcija je prisutna i u nainu pisanja infinitivnoga nastavka ti, ali nije dosljedna pa u Pismu nailazimo na dvojako pisanje: sa ti: sastati (19), razgovoriti (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22), pomankati (25), doi (19), pomoi (26), izruiti (29);

sa t: skroit (7/8), uhitit se (27), pasat se (32).

U suprotnosti sa ovom pojavom je ekstenzija genitiva kod pridjeva i prisvojnih zamjenica:

- moga (12),estitoga (18), novskoga (4), novoga (36)

2. 3. 2. Konsonantizam

O konsonantskome sustavu Pisma djelimino je govoreno u dijelu o grafiji. Tamo je istaknuto da za pojedine suglasnike ne postoje precizirani grafemi. U tom smislu ovdje izdvajamo posebno problem suglasnika ''j'' koji se u Pismu nikako ne spominje kao zaseban glas ve jedino u obliku grafema ''i'', a dogaa se i da se nikako ne javlja:

sa ''i'': dubrovakoi (3), koie (6), gairetu (9), zafaluiemo (6/7), nastoite (27), stoite (28), iaki (29), ie (29), ie (31), neimam (31), neima (32), ostaiemo (33); isputen suglasnik ''j'': efendie (3), kadie (4), priategli (17), nepriategli (30), novalie (9), koi (29), vaiem (30). U pogledu pisanja suglasnika ''h'' moe se konstatirati da se javlja u inicijalnoj, medijalnoj i u finalnoj poziciji:

- harom (15/16), haraari (17718), husein (3), hal (29);

- iskahu (10), uhitit se (27);

- ih (10), bih (23).

Meutim, isti suglasnik u sekvenci ''hv'' nestaje tako to cijela sekvenca ustupa mjesto suglasniku ''f'':

zafaluiemo ( 6/7), kafe (31), fale (2). Kad je rije o glasovnim promjenama u Pismu se one uglavnom ne provode dosljedno. Tamo gdje ih treba biti nisu evidentirane:

z dobriem (15)

U navedenom primjeru asimilacija suglasnika po zvunosti nije evidentirana.Ima pak i primjera u kojima su asimilacijski procesi evidentirani iako ih nije trebalo biti:

gospoctvu (34)gospot+stvu>gospoctvu

D+S>T+S>C Pismo biljei i promjenu guturala:

iskae (15), moete (22), izruiti (29), knezu (2), dubrovakoi (3)Jotovanjem je nastao suglasnik u svim primjerima u tekstu: budui (16), doi (19), siedei (23), i ite (28), eer (30), pomo (29)

2. 4. Morfologija2. 4. 1. Imenice

U pogledu promjene imenica moda su nakarakteristiniji padei oblici koji su evidentirani u Pismu. Budui da je rije o Pismu koje je nastalo u drugoj polovini 17 . stoljea ne moe ni biti potpunog suglasja meu padenim sistemima onda i sada. Ovdje emo panju usmjeriti na primjere u kojima su koriteni padeni oblici koji nisu u skladu sa savremenim jezikom:

- po ruke nika kuvelia (4/5); od nas arza iskahu (10); i u va hal pomoi (29); prid vaiem nepriategli.(30)Oznaena imenica iz prvog primjera u standardnome jeziku imala bi oblik lokativa jednine ili mnoine, to u ovom primjeru nije sluaj. Naime, dogodilo se to da je autor upotrijebio oblik genitiva jednine ili akuzativa mnoine. U istoj sintagmi upotrijebljen je oblik genitiva jednine Nika to je svojstveno hercegovako-crnogorskome tipu promjene mukih imena.U drugom primjeru upotrijebljen je oblik genitiva jednine iako se oekivao akuzativ jednine. Sintagma obiljeena u treem primjeru upotrijebljena je u akuzativu jednine iako bi se na tom mjestu oekivao lokativ. U posljednjem primjeru izostao je nastavak za tvorbu instrumentala mnoine. 2. 4. 2. Zamjenice

Ekscerpirani oblici zamjenica ukazuju na arhaine forme od kojih se neke i danas mogu uti na prostoru dijalekata srednjojunoslavenskoga dijasistema:

koie (6), nam (6), koiieh (6), vi (6, 17, 23, 34), ia (10), ih (10), vami (10, 14/15, 19), nami (18), od mene (21), nas (3, 10, 22), kakvu (21/22), koliko (23), tu (28), vas (27, 29), koi (29), va (29), vaiem (30), mi (31, 33), ne (32), ie (31, 32), vaemu (33).Zamjenica prvog lica ovdje je pisana kao ''ia'' jer pisar ne poznaje grafem za ''j''.

Ostatke staroslavenskih oblika nalazimo u primjerima zamjenice vi koja je u tekstu koritena za oznaavanje nominativa, dativa i akuzativa mnoine:

- na koiieh vi; budui vi; da vi opravim; bog vi veselio Kad je rije o zamjenici vami treba rei da se ona u tom obliku koristi za oblik dativa i instrumentala mnoine pri emu je oblik instrumentala staroslavenski oblik, a oblik vami u dativu upuuje na vokaliziranje poluglasa u smislu njegovoga prelaska u samoglasnik i umjesto u samoglasnik a. Isto je i u sluaju zamjenice nami upotrijebljene u dativu mnoine. Zamjenica vaiem ima oblik instrumentala mnoine, ali taj oblik ne odgovara u potunosti ni standardnoj (vaim) ni staroslavenskoj promjeni (vaimi). Zamjenica vaemu ima oblik lokativa jednine sa pokretnim vokalom ''u''. Ovakvi dui oblici lokativa specifini su i za srednjovjekovne tekstove koji su nastajali na tlu Bosne i Hercegovine pa se smatraju jednom od odlika bosanskoga jezika.

U primjeru koiieh evidentni su ostaci staroslavenske deklinacije u kojoj u mnoini jo uvijek nije bilo dolo do izjednaavanja dativa, lokativa i instrumentala mnoine. U konkretnom sluaju upotrijebljen je lokativ mnoine sa starim nastavkom.

Odnosne zamjenice koie i koi svoj oblik duguju takoer nepostojanju grafema za ''j''. 2. 4. 3. Pridjevi

U Pismu Huseina efendije novskoga evidentirano je svega 12 pridjeva:

- prisvietlo (1), plemenito (1), asne (2), dostoinim (2), dubrovakoi (3), novskoga (4), dobriem (15), stare (17), estitoga (18), estito (26), dobre (28), iaki (29).Odmah na poetku Pisma stoji sintagma ''prisvietlo i plemenito'' i moe se uoiti da je u pridjevima izostao nastavak za tvorbu dativa, a upotrijebljeni su i oblici jednine umjesto mnoine. Mogu se ovdje izdvojiti jo i dui oblici genitiva u pridjevima novskoga, estitoga, te nastavak i u pridjevu jak to je karakteristika pridjeva odreenoga vida. 2. 4. 4. Brojevi

Brojevi su koriteni samo sporadino:

deset (5), druge (14). 2. 4. 5. Glagoli

Poslije imenica, glagoli ine najbrojniju vrstu rijei u Pismu. Prema ekscerpiranoj grai moe se zakljuiti koji su glagolski oblici koriteni:1) Infinitiv: doi (19), sastati (19), razgovoriti (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22), uhitit se (27), ie (29), pomoi (29), pasat se (32);2) Prezent: zafaluiemo (6/7), ne znam (13), ne dam (13), ne smiemo (20), moete (20), imate (21), opravim (23), bude (25), pomiluie (26), nastoite (27), neimam (31), ne moemo (32), neima (32), uzmemo (33), ostaiemo (33); 3) Perfekt: nie bilo (12), nadali smo se (7), niesmo pomankali (8), bili su (9), poslali ste (30);4) Aorist: primismo (5), posilate (6), iskae (15), ne dadosmo (16), dah (11);5) Imperfekt: iskahu (10);6) Kondicional prvi: bih doo (23/24), biste poslali (24/25);7) Futur prvi: emo skroit (7), neemo pomankati (25), ie izruiti (29);8) Imperativ: stoite (28), i ite (28), polite (31);9) Glagolski pridjev radni: veselio (34), uzdaro (34/35).Prema navedenim primjerima jasno je da su najdominantniji glagoli u prezentu, ali da nisu zanemarivi ni oblici perfekta, aorista, infinitiva i imperativa. Posebno se svojim oblikom istiu glagoli neimam, neima, niesmo. U razgovornome jeziku u Crnoj Gori i danas su prisutni ovi oblici, dok su u standardni jezik u Bosni i Hercegovini uneseni oblici nemam, nema, nismo.Kao specifian oblik izdvaja se i oblik aorista glagola dati-dah kao krai oblik od dadoh. Glagolski pridjev radni upotrijebljen u Pismu posluio je za izricanje optativa, eljnog naina: ''bog vi veselio i u gospoctvu uzdaro.''2. 4. 6. Nepromjenljive vrste rijei Od osobitosti koje se mogu izdvojiti u vezi sa upotrebom nepromjenljivih vrsta rijei posebno se izdvaja uzroni veznik budui da. Naime, u savremenim konstrukcijama ova veznika veza dolazi uvijek zajedno, npr. budui da ste vi..., ali u Pismu nije tako: budui vi od stare starine priategli...Oblici priloga tipa ovdi, doli spomenuti su u poglavlju o glasu jat.2. 5. Sintaksa U pogledu sintaksikog ustrojstva samoga Pisma ovdje se mogu izdvojiti neki primjeri inverzije reenikih lanova:

- gospodi dubrovakoi ( 2/3), iako nadali smo se (7), o pitate to za moga bremena nie bilo (11/12), od nas arz se iskae (15), doli doi (19), bog ie iaki koi vas ie izruiti (29).

U izdvojenim primjerima izvrene su sljedee inverzije:

1) kongruentni atribut naao se u postpoziciji umjesto u prepoziciji,

2) enklitiki oblik prezenta pomonog glagola biti / jesam zajedno sa povratnom zamjenicom naao se u potpoziciji unutar predikata umjesto u prepoziciji,

3) objekatska sintagma u konkretnom primjeru primjerena je u postpoziciji, ali ovdje se nala na poetku,

4) predikat se naao u postpoziciji umjesto u prepoziciji,

5) adverbijalna odredba u prepoziciji,

6) enklitiki oblik prezenta pomonog glagola htjeti iz predikata zamijenio je mjesto sa zamjenicom.

Pored ovih primjera uoavaju se i ustaljeni poetak Pisma:

- mnogo prisvietlo i plemenito i svake asti i asne fale...

te uobiajena konstrukcija na kraju: bog vi veselio i u gospoctvu uzdaro.

Uticaj talijanske sintakse evidentan je u primjerima:

moete pomisliti (20/21) moete se pouzdati (22) nastoite uhitit se (27)2. 6. Leksika

Na osnovu ekscerpirane leksike grae utvreno je da je znaajan dio rijei iz pisma orijentalnoga porijekla: derman, har, haraar, arz, azir, evap, hal, museveda, hizmet, ferea, gairet, efendia, kadia, ograti, Husein.Tu su i rijei iz drugih neslavenskih jezika: pomankati, pasat.Pismo ne nudi bogatu onomastiku grau. Ovdje su evidentirana dva antroponima - Husein, Niko i jedan patronim Kuveli.Leksiki fond slavenskoga porijekla uglavnom ine rijei iz narodnih govora. Rjenik:

arz < tur. arz = izloiti, iskazati, predstaviti; arzuhal = molba, predstavka, memorandum (A. kalji: 100)azir < tur. arz u tekstu izvrena metateza = izloiti, iskazati, predstaviti (A. kalji: 100)evap (devap, devab) < ar. = odgovor (A. kalji: 239)

derman < pers. spas, lijek, pomo (A.kalji: 212) efendie (efendije) < tur.efendi, ngr. afthendi, afendi = titula muslimanskog svetenika ili vjerski obrazovanog muslimana (A.kalji: 263)ferea (fereda) < ar. = vrsta erijatskog ogrtaa, mantila od crne ili modre ohe koji su muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu (A. kalji: 279)

gairet (gajret) < ar. = nastojanje, zauzimanje, pomo, privrenost (A. kalji: 288)hal < ar. = stanje, prilika, okolnost, situacija, poloaj (D. Jahi: 240)har u tekstu ''harom'' < ar. = troak, izdatak ( D. Jahi: 246)haraar < ar. = sakuplja haraa-poreza (D. Jahi: 247)hizmet < ar. = sluba, dvorba, podvorenje, usluga (A. kalji: 332)kadie (kadije) < ar. = erijatski sudija (A. kalji: 378)

musevedu (musvedu) < ar. = koncept, rukopis (A. kalji: 478)

museveda (musaveda) < ar. = bijeda, nesrea, napast; potvora, kleveta (D. Jahi: 374)ograti < ogracija = od crkveno-latinske sintagme deo gratias (P.Skok: 548), ''jednu ograciju za moju duu'' (JAZU 1959: 767); mogui prijevod ne ograti risah = ne odvratih poruku(na prijevod-E. K.)pasat < passare, tal. = u tekstu sa znaenjem odgovarati, biti povoljno; uklapati se, biti odgovarajue mjere (D. Jahi: 426)pomankati-u tekstu ''pomankali'' < pomankalac = onaj koji u emu sagrijei (P.Skok: 371)risah < risale tur. = poruka, poslanica (A.kalji: 535)suprotiva = protivno, protivnost, suprotnost (JAZU 1959: 32) 3. ZAKLJUAK

Svi dosadanji radovi koji su se bavili jezikim osobitostima krajinikih pisama donose jedinstven zakljuak o tome da su ova pisma nastajala pod snanim uticajima narodnih govora i usmenoga narodnog stvaralatva. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine jo jedan je u nizu dokaza ovakvim tvrdnjama.

Za razliku od veine pisama u kojima se erv () koristi u grafijskome sistemu pri obiljeavanju suglasnika i u ovom pismu isti znak koristi se samo u biljeenju suglasnika , dok se suglasnik pie kao digram (di). U grafijskome sistemu takoer se moe uoiti nedosljednost u pogledu pisanja palatalnih suglasnika lj i nj. Naime, iz latininog pisma preuzeto je rjeenje za pisanje lj kao gl, a nj se realizira uz pomo erva kao n. Uz ovo se kao osobina moe dodati i realiziranje afrikate d grafemom za te nepostojanje grafema za suglasnik j.

U oblasti fonetike / fonologije evidentirane su slijedee pojave: glas jat se u Pismu realizira kao ie ili rjee i; dva puta se javlja vokalno r; saimanje se javlja u sluajevima skupine ao i infinitivnoga nastavka ti; suglasnika skupina hv zamjenjuje se suglasnikom f; postoje dokazi o realiziranim glasovnim promjenama, a ponekad se dogaaju i onda kada to nije potrebno.

Od promjenljivih vrsta rijei najrjei su brojevi, a nauestalije su imenice. Ovdje se posebno istie upotreba duih oblika genitiva u pridjeva, a evidentirana je i upotreba dueg oblika zamjenica. Glagoli su poslije imenica najuestalija vrsta rijei i zastupljeni su u najrazliitijim oblicima, s tim da postoje ve pominjana saimanja u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda i u infinitivu. Ovdje je jo specifina i promjena imena mukoga roda koja se danas evidentira u hercegovako-crnogorskim govorima. Na sintaksikoj razini, pored uobiajenih inverzija, uoene su i konstukcije nastale pod uticajem talijanske sintakse, ali i ustaljeni poetak i zavretak Pisma.

U pogledu upotrebne leksike Pismo obiluje orijentalizmima.

Nakon ove jezike analize moe se zakljuiti da, pored osobina specifinih za veinu krajinikih pisama, Pismo Huseina kadije ima i neke od samosvojnih specifinosti.4. PRILOG

Original Pisma Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678. godine prema saznanjima dr. sc. Amire Turbi-Hadagi danas se nalazi u Dravnom arhivu u DubrovnikuIzvor:

1. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godinepreuzeto iz lanka Amire Turbi-Hadagi: Prilog kulturnoj batini: Dva krajinika pisma iz 17. stoljea, Lingua montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009.Literatura:

1. DAMJANOVI, Stjepan, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995. 2. ORI, Petar, Istorija srpske irilice, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd3. HALILOVI, Senahid, Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo, 1995.

4. JAHI, Devad, kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, 1999. 5. JAHI, Devad, Halilovi Senahid, Pali Ismail, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000.6. KUNA, Herta, Neke osobine jezika fra Lovre Sitovia, Graa, knj. X, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1961., 125-1977. NEZIROVI, Muhamed, Znaaj krajinikih pisama za bonjaku kulturu, Krajinika pisma, BZK Preporod, Sarajevo, 2004., 5-338. RIZVI, Muhsin, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, 1976., 217-2659. SKOK, Petar, Etimologijski rjenik srvatskoga ili srpskoga jezika, I-III, JAZU, Zagreb, 1971-1973.10. KALJI, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.11. TURBI-HADAGI, Amira, Dui oblici dativa i lokativa, Didaktiki putokazi, br. 17, godina V, Zenica, decembar 1999.12. TURBI-HADAGI, Amira, Deklinacija linih zamjenica JA i TI u bosaninim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, Lingua montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009. Muhamed Nezirovi, Krajinika pisma: Znaaj krajinikih pisama za bonjaku kulturu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004.

Muhsin Rizvi, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, 1976.

Amira Turbi-Hadagi, Prilog kulturnoj batini: Dva krajinika pisma s kraja 17. stoljea, Lingua Montenegrina, Cetinje, br. 4, 2009.

Transliteracija je preuzeta iz lanka Prilog kulturnoj batini: Dva krajinika pisma iz 17. stoljea autorice Amire Turbi-Hadagi objavljenog u asopisu Lingua Montenegrina br. 4, Cetinje, 2009.

Biljeenje glasa ''lj'' sa gl Herta Kuna obrazlae kao biljeenje na talijanski nain o emu govori u tekstu pod naslovom Neke osobine jezika fra Lovre Sitovia.

U predgovoru knjizi Krajinika pisma Muhamed Nezirovi pie: ''Naime, bosanica nema znakova za lj i nj, ali ih realizira na taj nain, osobito u kasnijim razdobljima, uz pomo staroslavenskoga erva ili jerva...pa su se tako grafemom l i n biljeili glasovi lj i nj (tako vola za volja, kona za konja). Za ta dva slova latinica u Bosni imala je svoja rjeenja koristei grafem gl za lj i gn za nj (vogla za volja, kogna za konja).''

Grafem d nije evidentiran kao zaseban grafem, a postojanje ekscerpiranih rijei navodi na zakljuak da je u govoru postojao, ali ga je autor teksta u pisanju poistovjeivao sa .

Sama rije titla dolazi iz latinskoga jezika posredstvom grkoga, a znai natpis, naslov, ugled. Okvirno se moe rei da je to bila jedna vodoravna linija koja je, napisana iznad rijei, znaila da je rije o skraenom nazivu neke titule. Sauvani dokumenti svjedoe da je bila toliko ustaljena da se iznad titula pisala ak i onda kada pisar upotrijebi puni oblik tih rijei.

Supin se i danas moe nai u organskim idiomima.

ie-enklitiki obliki prezenta glagola biti/jesam

ie-skraeni oblik line zamjenice za III lice, ovdje upotrijebljen genitiv jednine enskoga roda.

U navedenom primjeru suglasnik ''z'' stoji umjesto suglasnika ''s'' koji se oekuje onda kada naredna rije poinje zvunim suglasnikom.

U primjeru se najprije dogodila asimilacija suglasnika po zvunosti, a zatim je skup TS kontrakcijom dao C.

Predmet ovog razmtranja je kurzivom oznaena rije.

Ruci ili rukama

Amira Hadagi, Dui oblici dativa i lokativa, Didaktiki putokazi, br. 17, godina V, Zenica, decembar 1999.

Neke od osobina koje se prepoznaju u glagolima obrazloene su u poglavlju o fonetici ( skraivanje infinitiva, saimanje ao na kraju glagolskog pridjeva radnoga).

PAGE 5