jela se suši 6 montrealski protokol 8 Šumarija sunja travnjaci...

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME �

broj

141Godina XII.,

Zagrebrujan2008.

broj

141Godina XII.,

Zagrebrujan2008.

»asopis za popularizaciju šumarstva

Jela se suši 6

ISSN 1330-6480

Montrealski protokol 8

Šumarija Sunja 9

Travnjaci obogaÊuju raznolikost 29

Rika jelena 34

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

u ovom broju

Naslovna stranica:Mjesec nad gračačkim jezerom Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Borba za život Marinko Bošnjaković

2 – 5 Istrani se, kao i uvijek, dobro pripremili!Integralnom zaštitom do očuvanja složenog šumskog ekosustava

6 – 7 Jela se suši!

8 Montrealski protokol – globalno partnerstvo za globalnu dobrobit

9 – 11 Šumarija je važan gospodarski subjekt mjesta i općine Sunja

12 – 15 Čudesnu ljepotu Brijuna treba očuvati!

17 Što se promijenilo od 1953. do danas?

20 – 22 Preko iranskih visoravni, pustinja i planina

24 – 26 Juka

27 Orkanski vjetar pokosio stogodišnja hrastova stablaNevrijeme u Klani

29 – 32 Travnjaci obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikost

34 Rika jelena nagovještava novu lovnu sezonu

37 Može li se surađivati?

38 Bolesti i štetnici urbanog drveća


Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

� • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME� • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

požarno ljeto

Istrani se, kao i uvijek, dobro pripremili!

RovinjŠumarija Rovinj ima tri motri-onice: Golaš, Sv. Mihovil i Valtidu, a u pripremi je izgradanja još jedne, kaže up-ravitelj Šumarije Marijan Kolić. Uz to, na Valtidi je u planu postavljanje telekomunikaci-jskog tornja TV2 mobilne mreže, što je prilika da se osmatračka kućica na tornju podigne još više čime bi doseg opažanja bio bolji.

Motrionice su se i do sada pokazale ključnima za rano opažanje požara te mogućnost brze akcije, dodaje Kolić, a to je i najvažnije. Auto-mobilska ophod-nja tada može brzo djelovati i ugasiti inicijalni požar

Uprava šuma Buzet gospoda-ri s 80.000 ha državnih šuma raspoređenih u devet šumarija. Kroz radove biološke obnove šuma koji direktno i indirektno utječu na zaštitu šuma od požara, buzetska Uprava godišnje u protupožarnu preventivu ulaže oko 10 milijuna kuna.

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Mali broj šumskih požara (7) u Istri do kraja kolovoza, kad glavna požarna se-zona u priobalju praktično i završava, pokazuje da su se istarski šumari i ove

godine dobro pripremili za ovu najveću opasnost naših šuma.

-”Mislim da smo dobro odradili tri važna seg-menta svake protupožarne preventive”, kaže Boris Černeha, rukovoditelj ekološkog odjela buzetske Uprave. Organizirali smo motrenje, educirali ljude te osigurali iznimno dobru suradnju s Vatrogasnom zajednicom Istarske županije.

Nije novost da je Istra jedino područje koje je premreženo videokamerama. Na 29 lokacija, od Juršića u Pulskoj vatrogasnoj zajednici do Marušića u Umaškoj, na sjeveru, kamere za nadzor područja

cijelodnevno snimaju stanje i pravovremeno upo-zoravaju na svaku (sumnjivu) promjenu. Radi se o zajedničkom ulaganju Vatrogasne zajednice Županije i šumarstva, a kamere su posatavljene na telekomunikacijske stupove. Imaju radius (o)kretanja od 360 stupnjeva i njima se upravlja iz operativnih centara pri profesionalnim vatrogas-nim zajednicama.

Ipak, kamere nisu dovoljne. Čovjek je još uvijek nezaobilazan, tako da imamo kom-binirano motrenje uz kamere, na 20 motrionica i motrioničkih mjesta po našim šumarijama imamo

Motrionica Sv. Juraj u Šumariji Buje

Videokamera na telekomunikacijskom stupu na SV.Heleni kod Oprtlja

Svi radnici koji sudjeluju u protupožarnoj preventivi prošli su obuku za vatrogasce.


Istrani se, kao i uvijek, dobro pripremili!

i radnike koji dnevno motre. Uz to tu je i mehanizira-na ophodnja koja prva reagira na dojavu i u koju je uključeno 19 vozila te dva motorna čamca.

Černeha posebno naglašava važnost edu-kacije i činjenicu da su u suradnji s Vatrogasnom zajednicom Županije svi radnici koji sudjeluju u protupožarnoj preventivi prošli obuku za vatro-gasce. Tako su u svibnju radnici šumarija sudjelovali i u središnjoj vatrogasnoj vježbi Primorsko goranske i Istarske županije!

Obilazeći neke od lokacija na kojima su postav-ljene videokamere, odnosno motrionice, na Sv. Jurju u Šumariji Buje, kod Vodospreme, na motrionici koja se nalazi na 340 m nadmorske visine, zatekli smo Iva-na Kozlovića na dnevnom motrenju.

-”Odavde pogled “puca” na jug do Višnjana, a na istok do Motovuna”, kaže Kozlović. Zasad je sve u redu, nema požara, nema uzbuna.

A na staroj cesti prema Šterni, Oprtlju i Livadama, je motrioničko mjesto koje automobilom kontrolira Josip Tonković iz Livada. Obišao je teren, “nigdje sum-njivog dima”, izvještava i zapisuje u dnevnik. I tako svi oni, svaki dan, dok ne mine ljeto.

Treba ih sačuvati-kultura crnog bora starost 80 godina

ORGANIZIRANA ZAŠTITA ŠUMA U HRVATSKOJ-OD �986. GODINE DO DANAŠNJIH DANA

Osnutkom potkomisije za zaštitu šuma prije dvadesetak godina vodilo se računa o zaštiti na cijelom području Republike Hrvatske, a djelovalo

se organizirano, zajednički i jedinstveno, uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih šumskih gospodarstava.

Suvremena zaštita šuma u nas, kao sastavni dio zaštite prirode, usmjerena je na očuvanje ravnoteže u ekosustavu, što podrazumijeva da obraća pozornost na sve činitelje toga sustava. Važnost je ove šumarske djelatnosti u upravno proporcionalnom odnosu s labilnošću sustava i stalno se povećava zbog sve

izraženijeg čovjekovog utjecaja na ekosustav, koji postupno poprima izgled agroeko-sustava. Dok na abiotske činitelje(visoke i niske temperature, vjetrovi, oluje, voda) šumari nemaju utjecaja, osim nekim gospodarskim zahvatima, na biotske i antro-pogene činitelje mogu djelovati preventivno(profilaktički) i represivno(terapijski). Naime, mijenjanjem odnosa prema šumi može se u potpunosti očuvati ekološka ravnoteža u šumskim ekosustavima. Integralna odnosno usmjerena zaštita šuma obuhvaća sve raspoložive metode i zaštitna sredstva, a cilj je da se njihovom kom-biniranom primjenom održi i sačuva šuma kao najsloženiji ekosustav. Pri tome se upotrebljavaju biološka i biotehnička sredstva, kako bi se sačuvali neutralni i korisni kukci(entomofauna) i spriječio štetan utjecaj na životinjski svijet(zoofauna), ljude, na biljno-životinjsku zajednicu(biocenozu) i ekosustav. Mehanička i kemijska suzbijanja se postupno izostavljaju. Treba istaknuti kako mehaničke metode suzbijanja, prem-da već odavno korištene, nikada nisu imale široku primjenu. Ipak, zapaženo je bilo suzbijanje jajnih legala gubara i uporaba ljepila za gusjenice i odrasle oblike(imaga)

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

Do početka rujna u Hrvatskim je šumama zabilježeno 138 požara koji su zahvatili 4450

ha šuma i šumskog zemljišta. Glavnina požara dogodila se na kršu, u priobalju, od čega

opet najviše u Dalmaciji, što je i razumljivo i očekivano, obzirom na veličinu površine,

klimatološke, morfološke, hidrografske i ostale uvjete koji ljeti vladaju ovim prostorima.

Aviokemijsko suzbijanje pepelnice na bjelovarskom području


Integralnom zaštitom do očuvanja složenog šumskog ekosustava

� • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME� • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

svih vrsta štetnika, te skupljanje i uništavanje štetnih kukaca.

Osnivanje potkomisije za zaštitu šuma-Od 14. studenog 1985. godine, kada je u nas osnovana peteročlana Komisija za uzgajanje i zaštitu šuma, pošle su gotovo dvadeset i četiri godine. Treba podsjetiti kako je na području tadašnje SR Hrvatske bilo 12 šumskih gospo-darstava, a svako je od njih do tada provodilo zaštitu na svoj način. Ovisilo je to o financijs-kim mogućnostima, stručnosti i sposobnosti osobe koja je vodila te poslove, a nerijetko i zainteresiranosti i volji čelnih ljudi u šumskom gospodarstvu. Ukratko ćemo se osvrnuti na proteklo razdoblje organizirane zaštite šuma u Hrvatskoj. Komisija je osnovana na temelju Zakona o šumama i statuta ondašnje Sa-moupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske. Formirane su dvije potkomisije s po 16 članova(za uzgajanje šuma i zaštitu šuma). Zadaća potkomisije za zaštitu šuma bila je provođenje zajedničke politike za unaprjeđenje zaštite šuma, pokretanje inici-jative i davanje prijedloga za proglašavanje šuma zaštitnim i šumama posebne namjene. Također se odlučuje o potrebi i intenzitetu zaštite, izboru pesticida i određivanju načina njihove primjene te surađuje sa znanstvenim organizacijama, u cilju rješavanja programa iz područja ove djelatnosti. Osim toga daje se prijedlog za provođenje radova na preven-tivnoj zaštiti šuma od požara i drugih zaštitnih mjera te obavlja nadzor nad realizacijom predloženih mjera. Potkomisija se brine o osiguranju financijskih sredstava solidarnosti za pokriće povećanih troškova u otklanjanju posljedica od elementarnih nepogoda većih razmjera. Također surađuje sa znanstvenim or-ganizacijama i stručnjacima na terenu na izra-di planova i programa obnove većih šumskih površina uništenih požarom. Naposljetku,

sudjeluje u zaključenju društvenog dogovora o osiguranju sredstava za biološku reproduk-ciju i zaštitu šuma od požara na području krša, održava seminare i instruktaže te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom, statutom i drugim aktima zajednice šumarstva.

Stručnjaci iz prakse i znanstvenih ustanova

Osnivačka sjednica u prvom sazivu održana je 18. veljače 1986. godine, a na njoj su bili prisutni predstavnici gospodarstava, SIZ-a za šumarstvo Hrvatske, Šumarskog fakulteta Zagreb, Šu-marskog instituta Jastrebarsko i Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo. U početku potkomisija nije djelovala u punom sastavu, jer svi sudionici nisu odredili svoje predstavnike. Za predsjednika je izabran mr.sc. Branko Bradić iz bjelovarskoga Šumskoga gospodarstva “Mojica

Mr.sc. Branko Bradić

Birta”, za potpredsjednika” dipl. ing. Dražen Videc iz ŠG Varaždin, a za tajnika K. Dokuš iz SIZ-a. Rad-na grupa na čelu s dr.sc. Miroslavom Harapinom bila je zadužena za izradu programa i plana rada za 1986. godinu, što je učinjeno na drugome sastanku održanom 26. svibnja 1986. u Zagrebu. Plan rada za tu godinu obuhvatio je utvrđivanje intenziteta zaraze šuma s glavnim šumskim in-sektima, suzbijanje štetnika, izbor insekticida, određivanje provedbe akcije aviosuzbijanja doza i optimalnih rokova, uz analizu rezultata i dr. Tri dana kasnije, 29. svibnja 1986., skupština SIZ-a šumarstva Hrvatske donosi u novom sazi-vu odluku o osnivanju Komisije za uzgajanje i zaštitu šuma, na čelu koje je prof. Slavko Matić, s dvije potkomisije po 16 članova. U potkomisiji za zaštitu šuma su predsjednik mr.sc. Branko Bradić(ŠG Mojica Birta, Bjelovar) te članovi: dipl.

Utvrđivanje brojnosti ranih štetnika(šumarija Popovača)

Mladik hrasta lužnjaka napadnut pepelnicom(šumarija Čazma)

Aktivnosti na zaštiti šuma provode se danas putem Službe za ekologiju,

odjela za ekologiju, u suradnji sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim

institutom Jastrebarsko. Na taj način nastavljen je uspješan rad na

organiziranoj zaštiti šuma.

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME �Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME �

ing Dragutin Crnković(ROŠ “Slavonska šuma” Vinkovci), dipl. ing. Mladen Ćaleta(ŠG “Istra” Buzet), mr.sc. Antun Dokuš(RZ SIZ-a Zagreb), dipl.ing. Zoran Đurđević(ŠG “Dalmacija” Split), mr.sc. Milan Glavaš(Šumarski fakultet Zagreb), dr.sc. Miroslav Harapin(Šumarski institut Jastrebar-sko), dipl. ing. Ivan Jelčić(ŠG “Josip Kozarac” Nova Gradiška), dipl. ing. Boro Jureša(ROŠ “Slavonska šuma” Vinkovci), dipl. ing. Petar Komadina(GPŠG Delnice), dipl. ing. Pajo Kuprešanin(ČG “Lika” Gospić), mr.sc. Stjepan Opalički(RKPŠ “Zagreb”), dipl. ing. Zlatko Samošćanec(ŠG “Sisak”), dipl. ing. Vladimir Sijerić(ŠG “Karlovac”), mr.sc. Mlad-en Stojković(ŠG”Zagreb”) i dipl. ing. Dražen Videc(ŠG “Varaždin”).

Sušenje šuma ozbiljan je problem Prva sjednica održana je 13. siječnja 1987. u Za-grebu, ovaj put u prisutnosti svih članova. Za predsjednika je ponovno izabran mr.sc. Branko Bradić, potpredsjednik je Dražen Videc, a tajnik K. Dokuš. Dnevni red je obuh-vatio realizaciju plana suzbijanja štetnika u 1986. godini, prognozu suzbijanja u 1987., izbor pesticida te funkcioniranje dijagnoz-no-prognozne službe. Zaključeno je kako je stanje naših šuma katastrofalno, jer se suši jela, lužnjak, kitnjak, kesten, crni bor i druge vrste drveća. Od tada je do 1990. godine na području pojedinih šumskih gospodarstava održano još dvanaest sjednica. Raspravljalo se o stanju biljnih bolesti, akcijama aviosuzbi-janja šumskih štetnika, ranih štetnika, sušenju jele u Gorskom kotaru, šumskim požarima. Članovi potkomisije imali su stručna preda-vanja o štetnoj entomofauni, najvažnijim biljnim bolestima i štetnicima u rasadnicima i kulturama topola i vrba, raku kestenove kore, gljivičnim oboljenjima bukve, sušenju lipe te uporabi kemijskih pesticida u šumarstvu Hrvatske. Članovi potkomisije posjetili su pot-kraj 1990. godine šumariju Nagyatad, koja je u sastavu Šumskog gospodarstva Kapošvar, u Mađarskoj. Tom prigodom su upoznati s problemima sušenja šuma i učestalosti uroda žira hrasta lužnjaka.

Pozornost zaštiti na cijelom području Hrvatske, prisjećajući se četverogodišnjega rada potkomisije mr.sc. Branko Bradić napo-minje kako je ona vodila računa o zaštiti šuma na cijelom području Republike Hrvatske. Ovaj naš poznati stručnjak iz zaštite šuma s bjelovarskog područja(UŠP Bjelovar) dugi niz godina posvetio se suzbijanju pepelnice, koja je činila velike štete na hrastovom pod-mlatku, posebice u razdoblju od 1991. do 2006. godine. On naglašava kako je navedena potkomisija djelovala organizirano, zajednički i jedinstveno, uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih šumskih gospodarstava. Naime, svako šumsko gospodarstvo imalo je svoga predstavnika koji se bavio isključivo zaštitom šuma, a članovi su upoznati sa stanjem zaštite na gotovo cjelokupnom hrvatskom prostoru. Primjerice, sušenje šuma je detaljno praćeno na cijelom području, jer se znalo da ga uz-

rokuje čitav niz činitelja koje najprije treba ut-vrditi pa ih onda sprječavati ili ublažavati nji-hovo djelovanje. Uvedeno je stalno praćenje štetnika i bolesti, s obzirom na to da nije bilo dovoljno samo praćenje zaraze gubara bro-janjem jajnih legala, odnosno praćenje zaraze mrazovaca postavljanjem ljepljivih prstenova. Uvodi se praćenje i analiza uzoraka lužnjakovih i kitnjakovih grančica u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Tijekom zime se dostave uzorci grančica, simulira se njihovo listanje te zatim utvrđuje prisutnost i brojnost štetnika. Na os-novi toga načini se dobra prognoza te even-tualna priprema za suzbijanje odnosno pro-

Uvedeno je stalno praćenje štetnika i bolesti, s obzirom na to

da nije bilo dovoljno samo praćenje zaraze gubara brojanjem jajnih legala,

odnosno praćenje zaraze mrazovaca postavljanjem ljepljivih prstenova.

Ekolozi i zaštitari “Hrvatskih šuma”, Fakulteta i Instituta

brojanje gusjenica mrazovca na običnom grabu(šumarija Čazma)

vodi se samo suzbijanje. Bradić ističe kako se na radnim sastancima određivalo kojim će se preparatom suzbijati pojedini štetnici i bolesti, kojom dozom i na koji način, terestrički ili zra-koplovom. Tada je došlo do zabrane DDT-a te se moralo pronaći zamjensko sredstvo, čija je uporaba dozvoljena u šumarstvu. U to vrijeme počinju se koristiti zaštitna sredstva iz skupine piretroida te provoditi intenzivna zaštita hrastovog podmlatka od pepelnice, koja je dala dobre rezultate. U sastojinama koje nisu pod zastorom krošanja, suzbijanje je provedeno iz zrakoplova, što je bilo brže, učinkovitije i jeftinije, no zahtijevalo je dobru pripremu rada. Na uzorcima grančica mogao se prognozirati i urod sjemena te se rasprav-ljalo i o suzbijanju sjemena i iniciranju uroda. Potkomisija je osobitu pozornost posvećivala i zaštiti šuma od požara, nastojeći da se pra-vodobno, prije požarne sezone, poduzmu preventivne mjere i smanji broj požara.

Uspješna organizacija zaštite u Hrvatskim šumama Osamostaljenjem Hrvatske i osniv-anjem Javnoga poduzeća “Hrvatske šume” 1991. godine, potkomisija za zaštitu šuma prestaje postojati, a šumska gospodarstva postaju uprave šuma. Pretežit broj članova pot-komisije obavljaju posao stručnih suradnika za zaštitu šuma i na taj način nastavljaju kon-tinuirano raditi u ovoj šumarskoj djelatnosti. U direkciji Hrvatskih šuma osnovana je Služba za ekologiju, a u pojedinim upravama šuma Odjeli za ekologiju, koji vode brigu o zaštiti naših šuma. Budući da su tako obuhvaćena sva područja Hrvatske, izostala je potreba os-nivanja zasebnih komisija. Aktivnosti na zaštiti šuma provode se putem Službe za ekologiju, Odjela za ekologiju, u suradnji sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim institutom Jastrebar-sko. Na taj način nastavljen je uspješan rad na organiziranoj zaštiti šuma, koji je počeo prije nepunih dvadeset i četiri godine.

6 • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

GOSPODARSKA JEDINICA BRLOŠKO / FUŽINE

Jela se suši!Reljef je vrlo razveden, isprekidan bro-

jnim glavicama, uvalama i stijenama. Tu se nalaze najveći planinski masivi Gor-skog kotara Rogozno (1066 m), Blat-

nik (955m), Jelenča (1105 m)... Geomorfološki gledano, ovo područje možemo podijeliti na dva karakteristična dijela, a razdjelnicu čini cesta Vrata-Fužine-Kraljev jarak.Sjeverno od te ceste geološku podlogu čine jurski vapnenci i dolomiti koji u većoj ili manjoj mjeri izbijaju na površinu. Teren je tu škrapovit i vrtičast što je karakteristika visokog krša. Južno od navedene ceste dio je GJ na silikatnoj podlozi. Reljef je is-presijecan karakterističnim jarcima i udolinama. Tlo je nepropusno, a hidrografija vrlo razvijena. Od većih tekućica tu se nalaze Kostanjevica i

Lepenički potok, čije su udoline pretvorene u akumulaciona jezera Bajer i Lepenice te potok Ličanka.

Od sastojina prevladavaju: pretplaninska bukova šuma s urezicom, dinarsko bukovo-jelova šuma, šuma jele na dolomitu, šuma jele s rebračom i šuma bukve s rebračom.

Sve do kraja 16. stoljeća šume ove gos-podarske jedinice bile su neprohodne. Osim građevinskog materijala za potrebe gradnje kuća, ogrijeva, prvi doseljenici nisu koristili drvo iz šume u većim količinama. Šume su pripadale feudalnim dobrima, gospoštijama Brod, Čabar i Grobnik. Najprije su bile u vlasništvu knezova krčkih, Frankopana i Zrin-skih.Od 1572. ovim šumama gospodare gro-fovi Zrinski. Poslije pogibije knezova krčkih Frankopana (1671) osniva se Komorsko do-bro (1679.) pod čije vlasništvo potpadaju i šume ove GJ. Segregacijom (1885.) od dijela Komorskog dobra osnovane su zemljišne zajednice. Na području KO Fužine bile su zemljišne zajednice: Vrata, Belo Selo, Slavica, Fužine, Benkovac, te katastarska općina i zemljišna zajednica Lič. Poslije II svjetskog rata, nacionalizacijom zemljišne zajednice postaju općenarodnom imovinom,ali se tre-tiraju kao lokalne šume. Ostale šume Komor-skog dobra tretiraju se kao državne šume.

Godine 1950. osnovano je ŠG Viševica,a 1951. Šumarija Fužine koja gospodari ovim

Povjerenstvo kod šumarije Fužine Fakulteta i Instituta

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Šume gospodarske jedinice Brloško (šumarija Fužine), delničke podružnice nalaze se u zapadnom dijelu Gorskog kotara. Sačinjavaju karakterističnu cjelinu gorskih i predplaninskih krajeva, koja dijeli kopnene od primorskih krajeva. Nalazi se u području visokog krša,na prijelazu jugoistočnih vapnenačkih Alpi u dinarski planinski sustav. Predstavlja prijelaznu zonu (klimatski, morfološki i vegetacijski) različitih područja te razvodnicu Crnog i Jadranskog mora


Jela se suši!

šumama. Od 1960. njima gospodari ŠG Del-nice, a 1985. GPŠG Delnice. Danas ovom GJ gospodari šumarija Fužine u sastavu delničke podružnice.

Organizirano gospodarenje ovim šumama seže daleko u povijest. Prva osnova gospodarenja izrađena je 1880. Poslije toga elaborati za ovu GJ izrađeni su:1896., 1909., 1935., 1944.,1954., 1964., 1970., 1980, 1990. i 2000. Sve te osnove gospodarenja predviđale su preborno gospodarenje, s izuzetkom one iz 1909. koja je predviđala oplodne sječe. Gos-podarenje oplodnim sječama nije se zadržalo iz ekoloških uvjeta.

Površina GJ Brloško prema Osnovi gos-podarenja sastavljenoj za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2009. iznosi 2323 ha. Od toga je obraslo 2268 ha, na neobraslo proizvodno zemljište otpada 20 ha, na neobraslo neproizvodno 6,5 ha i neplodno 27 ha. Ukupna drvna zaliha pro-pisana ovom osnovom iznosi 806.948 m3 ili 355 m3/ha, a godišnji tečajni prirast 14.487 m3 ili 6,38 m3/ha.

Prva izvanredna revizija Osnove gospodarenja napravljena je 2006. Razlog za izradu izvanredne revizije bilo je sušenje i propadanje jele, odnosno odstupanje od provedbi osnove gospodarenja (povećani slučajni prihod uslijed intenzivnog sušenja jele uzrokovanih gradacijom jelovih pot-kornjaka).

Razlog za drugu izvanrednu reviziju koja je napravljena 2008. nastavak je intenzivnog sušenja i propadanja jele. Tijekom proteklih osam godina važenja Osnove gospodarenja ukupno je posječeno 107.123 m3 crnogorice. Od toga 101.680 m3 posječeno je kao sanitar, što iznosi 95 posto.

Za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2009. prema prvoj izvanrednoj reviziji propisan je ukupni etat od 167.290 m3, od čega 120.600 m3 crnogorice i 46.690 m3 bjelogorice. Revidirani ukupni etat ove izvanredne revizije za navedeno razdoblje iznosi 178.250 m3, 131.336 m3 crnogorice i 46.914 m3 bjelogorice.

Prema revidiranom etatu izvršit će se i šumsko uzgojni radovi u JBR: njega podmlatka 29,25 ha, njega mladika 62 ha, čišćenje sasto-jina (koljika i letvika)na 126 ha, pošumljavanje 1 ha… U PBR izvršit će se pripremni radovi na obnovi sastojina na 8 ha, pošumljavanje na 8 ha, njega sastojina na 20 ha….

Izvanrednom revizijom,koju je izradio Odjel za uređivanje šuma Delnice, planira se i izgrad-nja novih šumskih prometnica u dužini od 3 km te održavanje postojećih.

Dvodnevnim radom u uredu i na terenu (26. i 27. lipnja) u Fužinama stručno povje-renstvo u sastavu Krešimir Turk, predsjed-nik, te članovi Slavica Delač i Damir Moćan, pregledalo je elaborat izvanredne revizije za GJ Brloško, te Ministarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospodarstva predložilo da ga usvoji.

Sastojina jele u GJ Brloško


ozonski omotač KAKO SAČUVATI ZEMLJU

Montrealski protokol – globalno partnerstvo za globalnu dobrobit

Vrlo često se problem oštećenja ozona koji se manifestira kroz tzv.ozonske rupe, u javnosti miješa s problemom globalnog zagrijavanja. Iako postoji

određena povezanost, jer ozon doprinosi efektu staklenika, ozonska rupa je izdvojeni problem koji nas podsjeća na negativni utjecaj čovjekova djelovanja na okoliš.

U zadnjih 15 godina stratosferski ozon iznad Antarktika, te na žalost i iznad Arktika, neprekidno je uništavan uglavnom našim ispuštanjem kemijskih spojeva koji sadrže kloride kao što su CFC-spojevi ili klorfluo-rugljikovodici popularno nazvani freoni. To su sintetički spojevi sastavljeni od ugljika, klora i fluora te imaju široku primjenu. Na-lazimo ih u rashladnim sustavima hladnjaka i zamrzivača, u sprejevima i tekućinama za čišćenje, a upotrebljavaju se i kao “potisno sredstvo” pomoću kojih se prave pjenasti materijali-stiropor. Ozonu štetne tvari su i spojevi koji sadrže bromin i druge srodne


(halogenske spojeve) te nitrogen oksid (Nox). Nitrogen ok-sidi su nus-proizvod nekih izgarajućih procesa koje stvara zračni promet. Zadnja mjerenja oštećenosti ozona pokazala su iznenađujući stupanj nestabilnosti atmos-fere te gubitak ozona, koji se na žalost i dalje povećava.

Prvi međunarodni dogovor o sman-jenju upotrebe ozonu štetnih tvari pot-pisan je Montrealskim protokolom 1987 g. zahtijevajući od zemalja potpisnica da sman-je količinu CFC spojeva za 50% do 2000 g.

Provedbom protokola postignuto je znatno smanjenje emisija štetnih tvari u atmosferu. Hrvatska spada među zemlje s relativno malom potrošnjom ozonu štetnih tvari.

Zemlje EU prihvatile su i strože mjere od onih koje se zahtjevaju u Montrealskom pro-tokolu. Prepoznajući svoju odgovornost pre-

ma okolišu pristale su zaustaviti proizvod-nju glavnine CFC-spojeva početkom 1995 g. Stroži rokovi za upotrebu ostalih ozonu štetnih tvari također su prihvaćeni. Smatra se da će ovakve mjere dovesti do oporavka ozonskog sloja u idućih 50 godina počevši od 2000 g. Svjetska meteorološka organizacija procijenila je da bi prvi znanci oporavka ozonskog omotača mogli biti vidljivi oko 2045 g., no posljednja istraživanja pokazala su da se ipak radi o mnogo većem problemu nego što se do sada mislilo.

Danas UNDP rado ističe kako je zaštita ozonskog omotača izuzetno važno postignuće na polju međunarodne okolišne politike i diplomacije te jedan od najvećih us-pjeha Ujedinjenih naroda. Ozonski omotač od životne je važnosti kako za ljude i životinje tako i za biljke koje prekrivaju površinu naše planete. Žustri pregovori i dogovori koji su uslijedili između zemalja nakon zapanjujućeg otkrića o ubrzanom trošenju nama toliko bit-nog ozon,a rezultirali su Montrealskim pro-tokolom koji je dizajniran tako da ograniči te u končanici u potpunosti zaustavi korištenje ozonu štetnih tvari. Oštećenje ozona dose-glo je svoje rekordne vrijednosti, a sve to kažu znanstvenici, kao rezultat 70-godišnjeg

korištenja štetnih kemikalija i njiho-vog dosadašnjeg ispuštanja u ozon. Oštećenje se pri-bližava svome vrhuncu te nakon toga možemo očekivati postupni oporavak ozon-skog omotača. Do

sredine idućeg stoljeća, ozonske rupe bi se, pokazuju istraživanja, u potpunosti trebale „zakrpati“.

Naravno da ovaj proces, poručuju iz UNDP-a možemo i ubrzati kroz akcije koje provode organzacije ali i pojednici. Naime, mnogi uredi diljem svijeta i danas koriste hladnjake, klima uređaje ili vatrogasne apa-rate koji sadrže ozonu štetne tvari. Vodeći računa da takvi uređaju ne propuštaju štetne plinove, da ih se redovno servisira ili što bi bilo najbolje, da ih se zamijeni uređajima koji ne sadrže ozonu štetne tvari, možemo zajed-no značajno ubrzati oporavak nama toliko bitnog stratosferskog omotača.

Sačuvati stratosferski ozon i zaštititi prirodu

Prvi međunarodni dogovor o smanjenju upotrebe ozonu štetnih

tvari potpisan je Montrealskim protokolom 1987 g. zahtijevajući od

zemalja potpisnica da smanje količinu CFC spojeva za 50% do 2000 g.

Piše: Irena Devčić Buzov

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME 9

Montrealski protokol – globalno partnerstvo za globalnu dobrobit

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME 9

šumske razglednice

Šumarija je važan gospodarski subjekt mjesta i općine Sunja

Prošle godine Šumarija Sunja ost-varila je dobit od 3,3 milijuna kuna, za ovu godinu planirano je otprilike isto toliko (3 milijuna), a u prvih pet

meseci ona je iznosila 4 milijuna! Već ovi po-daci svrstavaju Sunju među najuspješnije šumarije sisačke Uprave šuma što ona i po ostalim pokazateljima i jest. Utemeljena 1965. godine, ova nizinska Šumarija gos-podari s 6.963 ha šuma i šumskog zemljišta raspoređenih u dvije gospodarske jedinice:

Posavske šume (koju dijeli sa Šumarijom Du-bica) i Lonja, koje se protežu uz lijevu i desnu obalu Save, do Hrvatske Dubice na jednu, odnosno do Jasenovca, Kutine i Gradiške na drugu stranu.

Rijeka Sava oduvijek je bila nezaobi-lazan čimbenik koji je utjecao na način života žitelja ovoga kraja. Ni šumari i šumarstvo nisu iznimka, a posebnost njihovoga djelovanja u nizinskim poplavnim šumama bitno je obilježena činjenicom da se cijela gospodarska jedinica Lonja nalazi na području Parka prirode Lonjsko polje.

-U gospodarenju ovim šumama, iznimno važnim za ukupno poslovanje Šumarije, mora-

mo voditi računa da sve što radimo mora biti u suglasju osim sa Zaonom o šumama, također i sa Zakonom o zaštiti prirode. Pa su tako i pri-likom izrade nove Osnove gospodarenja za razdoblje od 2008.-2017. uvažavani i posebni i specifični zahtjevi zaštitara (npr. za ostavlja-njem pojedinih stabala za ptice, i drugo), kaže upravitelj Šumarije Drago Domitrović. Druga važna karakteristika ovoga područja su, kaže upravitelj, poplave koje se “redovito” pojavljuju u razdoblju od listopada do ožujka. U tom vre-menu u ovim jasenovim šumama ne možemo ništa raditi pa nam je dozvoljeno da sječu obavljamo kasnije, ljeti. A to nije pravo vrijeme, stabla lakše pucaju i lome se.

Radi se zapravo o “programiranim” po-plavama, o retenciji Save koja se, kada rijeka dosegne kritični vodostaj kod ustave Trebež ispušta u šumu, na područje ove gospodar-ske jedinice. Poplava traje dok Sava ponovno ne postane sposobna primiti vodu u svoje korito.

Od dugog zadržavanja vode ostaju, naravno, posljedice. Do visine vode, a to obično bude do

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

dipl. Ing Drago Domitrović

Posavske šume-na-kon sječe sanitara

Šumarija Sunja jedan je od važnijih gospodarskih subjekata sunjske općine. Gospodari s 6.963 ha šuma u dvije gospodarske jedinice i godišnje sječe oko 30.000 kubika, te značajna sredstva ulaže u obnovu i očuvanje šuma. Nizinska je šumarija s pretežnim učešćem lužnjaka, što se i te kako odražava na financijske efekte gospodarenja

�0 • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

2,5 m, stablo se deblja, a iznad toga se na-glo stanjuju. Šumari ih zovu “mišorepim” stablima. Kada je zima jača i voda se smrzne pa se u proljeće počne otapati, uokolo čuje se do sela kako led puca! A nerijetko se voda povuče, a komadi leda ostaju oko stabala pa je i to rijetka slika koja daje posebnost ovom području.

Godišnji etat Šumarije Sunja iznosi 30 000 kubika plus masa iz sani-tarnih sječa, ove godine oko 3.500 ku-bika. I to ne bilo kakve drvne mase! Sunj-ska Šumarija, naime, svojom bi količinom hrasta lužnjaka u ukupnoj drvnoj masi mogla biti i negdje na području Slavonije! Jer oko 60% otpada na lužnjak, a 35 % na jasen! Oko 74 posto radova na sječi obave radnici Šumarije, tek nešto manje 66% izvuče se vlastitom mehanizacijom, što obave po jedan forvarder i Timberjack.

-”Rade u dvije smjene kad god je to moguće, “od zore so sumraka” pa stoga imaju i odlične učinke”, pojašnjava up-ravitelj šumarije.

Od važnijih uzgojnih radova pro-pisano je popunjavanje sadnicama na 34 ha, njega pomlatka na 43, čišćenja na 187 ha, radovi zaštite od pepelnica na 140 ha.

Kao dio uzgojnih zahvata predviđa se i podizanje ograda i time dolazimo do jednog od posebnih problema s ko-jima se suočava ova Šumarija i kakvih nema u drugi šumarijama, ili su manje izraženi.

Ovdje su ljudi odvajkada slo-bodno napasali stoku na prostranim livadama Lonjskoga polja, uz rub šume. Pašaranje i žirenje dio je življenja, tradicija koja ipak gubi utrku s novim vremenom, običajima i potrebama.

-”Vlasnici slobodno napasaju stoku, svinje, koji kad nestane trave uz rub šume ulaze u šumu i unište sav pomladak ako nije ograđen”, govori Domitrović. Žir koji posijemo jednostavno nestane. No, tu je i drugi problem: Ovakov pogotovo nomadsko pašarenje, kada stoka luta po svom nahođenju, šumarska inspekcija ne priznaje! Ako pronađe stoku u šumi, šumarski inspektor kažnjava šumare! Ograde su stoga prioritet, ako ih ne po-dignemo na vrijeme nestaje sav trud, ali i novac koji smo uložili u obnovu šuma. Pomlatku prijeti i divljač iz lovišta.

Osim pašarenjem, žirenjem i šte-tama od divljači, u Sunji su suočeni i problemom današnjice hrastovih šuma-sušenjem.

Lužnjak se suši, to je činjenica. Osušena stabla svake godine se označuju i uklanjaju, a kada obrast padne ispod 0,4 % rade se sanacijski programi i unosi se žir. “Ako se takve površine ne ograde, sve što radimo, uzaludno je”, kaže upravitelj.

Primjer takvog sušenja mogli smo vi-djeti u odjelu 61, a posavskih šuma gdje

BrojkePovršina: 6.963 ha

Gospodarske jedinice: 2

Etat: 30.000 m3

Zaposleni: 37 (3 revirnika)

Vrste: hrast lužnjak 60%

jasen 35%Sunja: 1500 stanovnika

Voda nešto nosi

Ako se sanacija ne obavi na vrijeme, te tamo gdje je teren duže vrijeme nedostupan (zbog mogućih mina), prijeti opasnost da teren “zauzmu” brzorastući nekorini američki jasen, koji je iznimno agrsivna vrsta, te na sisčka području nezaobilzna amorfa. Njezinm širenju umnogome pridonose poplave zbog kojih se ne mogu obavljati nikakvi radovi, a ona jednostavno raste!

LovišteNa području

Šumarije nalazi se i državno lovište 3/28 “Posavske šume” koje se s površinom od 14.000 proteže i na Šumariju Dubica. O njemu drugom prilikom.

su nakon uklanjanja sušaca izvršene kemijska i strojna priprema zemljišta te unešen žir, pa pomldak tretiran protiv pepelnice. Kada se pomladak potpuno digne, izvršit će se sječa preostalih stabala.

Od otvorenih i neriješenih pitanja s kojima se susreće ova Šumarija, treba spomenuti da je dio područja, oko 500 ha, minski sum-njivo i nedostupno. “Ne znamo kada će se razminirati”, veli Domitorvić. “Svake godine planiramo razminiranje, no sve ovisi o sredstvima. Prošle godine, recimo, razminirano je 60 ha. Kad bi se nastavilo tim tempom, trebalo bi nam osam godina da cijelo područje bude dostupno.”


Pomladak se dobro diže

135 godina stara lužnjakova sastojina pred sječu 2009.

Prirodno obnovljena sastojina nakon dovršnog sijeka 2005.

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME ��

Otvorenost Šumarije Sunja na razini je prosjeka sisačke Uprave, i iznosi oko 6,5km/1000 ha. No važno je da su šumske ceste dobro raspoređene i da nema prevelikih relacija privlačenja.

Sa svojih 37 stalno zaposlenih te radnika koje uzima za sezon-ske poslove, Šumarija Sunja jedan je od važnijih gospodarskih subjekata samoga mjesta (oko 1.500 stanovnika) i općine Sunja koja obuhvaća 40-ak naselja s oko 7000 žitelja. U ovom pretežno ruralnom kraju živi se od poljo-privrede i stočarstva, a privatno poduzetništvo svodi se na preradu drveta (pilane, cjepani ogrjev), te brojne trgovačke i ugostiteljske objekte.

Sunja, srddište mjesta


Sušenje lužnjaka

Zgrada šumarije

“ Prerađivaći drveta će se ubrzo, uključenjem u EU, susresti sa većim standardima kvalitete i sigurno-sti proizvodnje.Trupci će se morati prerađivati u vi-soko kvalitene piljenice sa minimalnim otpadom, a troškovi radne snage će se povećavati.Stoga, uspjeh u drvnoj preradi je zaista stvaran i ozbiljan problem, a ne može se riješiti bez primjene moderne tehologi-je” ,- navodi Marko Košćal, mladi poduzetnik, iz tvrtke za preradu drveta, “KOŠĆAL” d.o.o. (osn.1994), koja stalno ulaže u nove tehnogije, a ove je godine posta-vila novu liniju za preradu, na temelju tehnogije piljenje uskim pilama tankog propiljka, povećavši svoju preradu nekoliko puta.

Američka tvrtka Wood-Mizer napravila je kom-pletnu modularnu liniju za preradu tanke oblovine -

SLP. Na temelju tehnologije koja je već odavno pozna-ta i pokazuje potpuni uspjeh u novim članicama EU. Sastavljena od nekoliko odvojivih strojeva, dvostruke okomite pile, jednostruke okomite pile, višelisne vodoravne traćne pile, te pile za krajčenje, koja u jednom prolazu preradi tanku oblovinu u preciznu piljenicu- paletne daske, letve, popruge, elemente.

Kako vam ova tehnologija može pomoći ostvariti dobitak?

Evo nekoliko osobina SLP linije, za ostarivanje dobiti-profita::

- Uski list pile reže drvo sa minimalnom deblji-nom – samo 2 mm. Tako svakim trupcem ostvarujete jednu piljenicu više - posljedično - više novca.

- Platni trošak osoblja se smanjuje, jer je povećan

učinak (cbm) po radniku –- Uski listovi pila nisu skupi, a vrlo su jednostavni

u održavanju.- Motori od 11 kW su dovoljni i ekomični za tanki

rez, - manje energije i manje piljevine.- Piljenice dolaze sa glatkom površinom i pre-

ciznim debljinama te tako smanjuju zahtjeve u nad-mjerama pri budućem blanjanju.

Za sve informacije :PREGIMEX d.o.o.kresimir.pregernik@gmail comFax 01 3894668 GSM 098 207 106S.Batušića 31, Zagreb,

WOOD-MIZER IMA KOMPLETNO RJEŠENJETehnologija piljenja sa SLP

�� • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

NACIONALNI PARK BRIJUNI

Čudesnu ljepotu Brijuna treba očuvati!Krda divljači na odoljenoj travnatoj površini

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Kako je maštovit i dalekovidan bio la-binski šumar Alojz Čufar (1852.-1907.) kada je prije nekih 130 godina u pot-punosti osmislio današnji krajobrazni

izgled Velikog Brijuna i priuštio ovom otočju pred zapadnom obalom Istre, nadomak Pule, trajno mjesto na turističkoj karti svijeta! Radeći u Trstu, odazvao se pozivu tadašnjeg vlasnika, i mora se reći zaljubljenika u Brijune, austrijskog industrijalca Paula Kupelwiesera (1843.-1919.) da uredi tadašnje malarično otočje i od njega napravi mondeno lječilište i ljetovalište za aus-trijske i ine velikodostojnike.

Što je napravio Čufar uz pomoć vrijed-nih radnika iz Fažane, Vodnjana i drugih obližnjih mjesta? Ponajprije je iskrčio makiju i ostalo nisko raslinje, ostavljajući danas iz-daleka prepoznatljiva stabla hrasta crnike, isušivao močvarna područja, uredio livade i napuštene kamenolome, sadio šumu i o-smislio parkove, šetališta, posadio čak i vino-grade iz kojih se vino pilo u Beču(!). Zeleni pokrov današnjeg Nacionalnog parka Bri-juni, nije pretjerano ustvrditi, djelo je ovog vrsnog šumara, naravno uz sve ono što se tijekom sljedećih godina radilo, nakon 2. svjet-skog rata, kada je područje bilo naciona-lizirano te posebno od kako je proglašeno nacionalnim parkom.

A Veliki i Mali Brijun sa skupinom od još 12 otoka i otočića te pripadajućim morem ukupne površine 33,95 km2, Nacio-nalnim su parkom proglašeni 1983. godine. Otad postaju prestižno turističko odredište, koje obilaze brojni poklonici jedinstvenog ugođaja u kojem se prožimaju sredozemni

krajobraz s brojnim i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom te sačuvanim kul-turno povijesnim spomenicima. Iz Fažane, nekada malog ribarskog mjesta, a danas gradića koji s obližnjim Valbandonom broji oko 4000 stanovnika, brodići svako malo nakon petnaestak minuta vožnje dovoze na Veliki Brijun šarene skupine znatiželjnika sa svih strana svijeta.

-”Brijune u pravilu posjećuju tri vrste posjetitelja - dnevni gosti, zatim oni koji bo-rave u našim hotelima i ostaju više dana te nautičari. Najviše je posjetitelja koji dolaze na jedan dan te uz pratnju stručnog vodiča, rjeđe sami, dan provedu u obilasku otoka i šetnji kroz šume i parkove posjećujući mjesta koja se na Brijunima moraju vidjeti. To su Vidikovac, Bizantski kastrum, Mauzo-lej obitelji Kupelwieser ili pak neki od bro-jnih antičkih spomenika”, oslikava ukratko sadašnje stanje v.d. ravnatelja parka Edu-ard Kolić. Kolovoz je oduvijek udarni mje-

Kada je 1983. proglašeno nacionalnim parkom, Brijunsko otočje je zauvijek ucrtano na turističku kartu svijeta. Dva najveća, Veliki i Mali Brijun, s 12 manjih otočića fantastičan su spoj prirodnih ljepota i kulturne baštine, a pred brojnim se posjetiteljima na više lokacija povijest življenja na ovom području otvara kao na dlanu. Zeleni pokrov Brijuna malo je remekdjelo parkovne arhitekture, a bliža povijest otočja, koja se isprepliće s političkim zbivanjima, zasigurno golica znatiželju posjetitelja pa i to ovom Nacionalnom parku daje specifičan status. Brijune treba vidjeti

Ravnatelj Eduard Kolić

nacionalni parkovi


Čudesnu ljepotu Brijuna treba očuvati!


sec, očekujemo da će tako biti i ove godine, a uz dosadašnje već “stalne” goste Nijemce, Slovence, Talijane, pojavili su se i novi, Rusi.

Ravnatelj napominje da je za one koji samostalno obilaze Nacionalni park nabavljeno više elektromobila, malih au-tomobila na struju koji zadovoljavaju sve zahtjevnije ekološke standarde.

Isto tako, veli Kolić, gosti imaju mogućnost obići i Safari park, Etno park, Ornitološki rezervat Saline, ili razgledati divljač u prirodi, u svojevrsnom zoološkom vrtu otvorenog tipa, koja se može vidjeti na prostranim livadama u velikom broju.

Spominjući divljač, on upozorava i na problem koji u posljednje vrijeme popri-

ma ozbiljne razmjere -njihovu prekobrojnost, što će se, želi li se ne samo sačuvati nego i obno-viti vegetacija Brijuna, morati što skorije riješiti.

Za temeljitiji obilazak Nacio-nalnog parka i njegovih prirodnih ljepota (šuma, parkova, aleja), upo-znavanje carstva divljači i ptica, eventualno igranje golfa na jednom od najstarijih golf terena u Europi ili razgledavanje ostataka antičke kul-ture, potrebno je dosta vremena.

Naš jednodnevni obilazak ovog jedinstenog Parka, zapravo Velikog Brijuna, u pratnji stručnog savjetnika – šumara u Parku Krešimira Jakupaka, usredotočili smo se na zeleni pokrov Brijuna. O kulturnim fenomenima te brojnim ostacima antičkih iskopina drugom prilikom.

Od ukupne površine kopnenog dije-la Nacionalnog parka visoke šume prostiru se na oko 134 ha (hrast Crnika na 68, crnika s lovorom na 48 te kulture četinara na 18 ha). Ovome treba dodati i parkove na 118 ha te travnjake – livade na 124 ha, dok najveći dio površine zauzima makija (261 ha ).

Vozeći se brojnim uređenim cestama i hodajući lijepim šetnicama nitko ne može ostati ravnodušan na fantastične i očuvane ogromne primjerke hrasta crnike (obujma lužnjaka!), ostatke antičke uljare i maslinika (“Jedan od prioriteta je revitalizacija starih maslinika”, govori Jakupak), pojedinačnih stabala raritetnih dimenzija, poput tipičnih vrsta za područje Brijuna: planika (Arbu-tus unedo), zelenika (Phyllirea sp.), šmrika (Juniperus oxycedrus), smokva (Ficus car-ica), maslina (Olea europaea), zatim lovora (Laurus nobilis), čije su šume u sastavu sa crnikom reprezentativne na čitavom području hrvatske obale, ali i submediteran-skih vrsta koje nalazimo u znatno manjem broju, kao što su maklen (Acer monspessu-lanum) i smrdljika (Pistacia terebinthus).

Od ovoga šumskog zelenila nekako odudaraju velike žuto smeđe površine suhih travnjaka na kojima trave gotovo da i nema! Bez obzira na to na njima svaki čas susrećemo velika stada divljači, jelena lopa-

PolitikaTuristička sudbina Brijuna svakakako je

bila određena (i) činenicom da je ondje svoju rezidenciju imao Josip Broz Tito i da su na otoku boravili brojni državnici, te da su ju-goslavenskom predsjedniku darivali različite stvari. Tako veliku znatiželju i danas izazivaju indijski slonovi, poklon Indire Ghandi, čiji su o(p)stanak omogućili i brojni donatori čija su imena ispisana na ploči (jedan od donatora je i tenisač Ivan Ljubičić). Za turiste to je tada bilo zatvoreno područje, a otočju davalo poseban status, kasnije i golicalo maštu turista, najviše sa zapada. No ni današnji političari i državnici nisu imuni na Brijune pa i dalje postoji rezi-dencijalni dio, a i vojska je na jednom dijelu najvećeg otoka odvojila dio za sebe!

tara (Dama dama), jelena aksisa (Axis axis) te muflona (Ovis ammon musimon), kako lutaju od predjela do predjela u potrazi za hranom u ovo ljetno sušno razdoblje.

”Divljač je problem broj jedan s ko-jim se suočavamo u Parku. Ima je previše, narušena je prirodna ravnoteža, postojeći ekosustav i uz dopremu hrane s kopna teško izdržava ovoliku brojnost”, govori Jakupak.

Problem prekobrojne divljači sustavno se odražava na cjelokupni zeleni pokrov, ponajprije na šume, koje su prizemno pot-

Mapa otočja Brijuni

Ostaci antičkog malsinika

Neobično veliko stablo planike

Polomljena stara crnika


puno ogoljene, obrštene! “Nema prizemnog raslinja jer ga divljač

pojede već u začetku. Samim time nema prirodne obnove šuma”, definira osnovni problem i dugoročni posao Jakupak.

Izvanredan primjer kako bi šuma izgleda-la jest ograđeni šumski kompleks u sklopu Bijele vile, u koji divljač ne može. U njemu šuma prema ostaloj izgleda kao prašuma!

Pored takve slike dodatnu brigu pred-stavljaju i mehanička oštećenja stabala, koju uzrokuje divljač guljenjem rogova. Sa-mim time povećana je mogućnost širenja gljivičnih oboljenja. Ukratko, vitalnost šumskih ekosustava kroz duži period vre-mena, znatno je narušena.

Posjetitelji Nacionalnog parka sig-urno neće propustiti obići posebne desti-nacije gdje u ograđenim prostorima mogu vidjeti egzotične vrste životinja, darivane J. B. Titu od državnika iz čitavog Svijeta, odnosno doživjeti svijet u malom!

Tako u Safari parku osnovanom 1978. godine na oko 9 ha nesmetano šeću i “druže

se” stepske i planinske zebre (iz Gvineje), nil-gau ili modre antilope (poklon iz Indije, brze i neuhvatljive), kobo ili močvarne antilope (iz Zambije), oriks antilope ( fascinantnih i pomalo zastrašujućih rogova), ljame, so-malijske ovce, a tu je i zebu ili sveto indijsko govedo. Konačno, nezaobilazni su i najveći i najsnažniji kopneni predstavnici životinjskog svijeta, indijski slonovi Sony i Lanka.

Novijeg je datuma Etno park, izdvo-jen prostor unutar Safari parka, rezervi-ran za predstavljanje domaćeg, istarskog seoskog gospodarstva, kao i izvornih pas-mina domaćih životinja, od kojih je svakako najpoznatije istarsko govedo – boškarin.

Područje Saline, u južnoj uvali Velikog Brijuna, carstvo je ptičjeg svijeta. Na pretežno močvarnoj površini od 7 ha, u močvarnom bilju i šašu, posjetitelji mogu vidjeti brojne vrste ptica močvarica koje ovdje obitavaju. Ovaj “ornitološki rezervat” nastao je na lokaciji davne srednjovjekovne solane, odnosno na mjestu gdje je nekada bila antička solana, čiji se tragovi mogu i danas vidjeti!

Kulturno-povijesna baština

Posebna priča Nacionalnog parka Brijuni vezana je uz brojne arheološke i kulturno-povijesne lokalitete, koji svjedoče o životu na ovom prostoru posljednjih nekoliko tisućljeća. Spo-minjemo samo neke, a opširnije drugom prilikom: neolitsko naselje, brončanodobna gradina, antički kom-pleks iz 1. st. n. e. s vilama, hramovi-ma, termama..., antički ostaci uljare i maslinika, Bizantski kastrum, Bazi-lika Sv. Marije, srednjovjekovna kula i kaštel, austrougarske fortifikacije itd.

Nije ni antička, ni bilo kakva kulturno-po-vijesna znamenitost ranog doba, nego je svje-dok jednog ne tako davnog vremena: stručni vodić će na samoj obali Dinosaur parka one najznatiželjnije najprije upozoriti da “paze kako i kamo hodaju da ne padnu u rupu!” A rupa je ulaz u bunker iz ratnog i poratnog vremena (riječ je o 2. svj. ratu), dobro skriven i obrastao tršljom. Dakle, pazite!

Ovako je nekad izgledala šuma-ograđena nekadašnja ploha Šumarskog fakulteta

U Safari parku



Krešimir Jakupak

Ulaz u buker prekriven tršljikom

Kupelwieser i KochPrvi tragovi boravka na Velikom i Malom Brijunu sežu u

treće tisućljeće prije Krista, a za vrijeme Egejske seobe naroda (1.tisućeljeće P.K.) ovdje dolazi ilirsko pleme Histri, potom Kelti, Rimljani, te konačno u 6. stoljeću Hrvati.

Noviju povijest otočja obilježio je čovjek vizionarskih ideja, austrijski industrijalac Paul Kupelwieser, koji je 1893. kupio Brijune i tadašnje močvarno otočje pretvorio u lječilište i ljetovalište za austrijsku i svjetsku elitu, uredio šume (što je proveo već spome-nuti šumar A.Čufar), osmislio poljoprivrednu proizvodnju, bavio se vinogradarstvom i vinarstvom. Na otoku su pokopani njegova supruga Maria i sin Carlo, čiji se grobovi nalaze na uređenom lo-kalitetu zvanom Kupelwieserov mir. Iako je i njegova želja bila da bude sahranjen na istom mjestu uz svoje najbliže, Paul Kupelwi-eser je uslijed okolnosti umro i pokopan u Beču. Na nadgrobnoj ploči ispod njegova imena samo je ime voljenog otoka.

Da bi iskorijenio malariju, koja je tada vladala otokom, potražio je pomoć od nobelovca, otkrivača uzročnika tuberkuloze i kolere, dr. Roberta Kocha, koji je u Italiji namjeravao proučavati malariju. Pozvao ga je na Brijune gdje je, boraveći tamo dva puta 1900. i 1901., otkrio da je uzročnik malarije komarac šarenih krila iz roda Anopheles. Spomen ploča postavljena 1905. u jednom od nekadašnjih kamenoloma i danas podsjeća posjetitelje na bora-vak “velikog” Kocha na Velikom Brijunu.

Kontrast-primjerci ogomnih crnika i ogoljena travnata površina


SAČUVANA PRIRODA

Otok Ošljak bio je naseljen još 1760. godine

hrvatski otoci


Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: I. Devčić Buzov

Lazarert, unatoč svojoj iznimno maloj površini od svega 45 ha, ima bogatu povijest. Prvi došljaci bili su bogati romanski građani iz

Zadra u 15. stoljeću. No na otoku se može posjetiti i crkvica sv.Marije iz 6 st. Naime, iako domaći stanovnici nerado govore o tome, ovaj otok nadomak Zadra bio je korišten i kao utočište ljudima oboljelima od gube.

Kao prvi stalni stanovnici Ošljaka spo-minju se braća Matija i Petar Valčić koji se ovdje naseljavaju 1760. godine. Ukoliko porazgovarate s nekoliko domaćih ljudi primijetit ćete da se ovdje gotovo svi i danas prezivaju Valčić.

Otok ima kružni oblik, a dužina obalne crte mu je 2300 metara. Vrh otoka je na 90 metara nadmorske visine.

Ošljak od 2003. godine ima status zaštićenog krajobraza – park šume,prvenstveno zbog svoje prekrive-nosti mediteranskim raslinjem. Duž cijele obale otoka u širini od 10-50 m od mora na-laze se grupe stabala alepskog bora starosti 50-70 god.. Alepski bor na otoku je sađen u periodu između dva svjetska rata. Iza poljo-privrednih površina pretežno vinograda i maslinika koji su većim dijelom napušteni, zemljište se koso uzdiže do vrha otoka (90 m.n.v.). Taj dio otoka gotovo je potpuno pošumljen i obnavlja se prirodnim putem, naplođivanjem sjemenom.

Najviše je zastupljen čempres (piramidalni i horizontalni) cca.60%, dok je alepski bor prisutan u nešto manjem postot-

ku, oko 40%. Uzrok ovako neobičnom omje-ru je predratna sječa velikog broja stabala alepskog bora zbog čestih i jakih napada bo-rovog četnjaka. Kako bi ga uništili, mještani su sjekli borove, a ostavljali čemprese, uslijed čega je nastao omjer smjese, neuobičajen na ovom području. Kao podstojna etaža ispod borova i čempresa polako se podiže makija, odnosno elementi makije kao npr. brnistra, smrdljika, bušinac, zelenika i drugi.

Zbog svoje iznimne ljepote,ali i mira i tišine koju pruža (na otoku se prijevoz stvari vrši isključivo guranjem kariole), Ošljak je postao omiljeno izletiše te u prvom redu kupalište Zadrana. Doći do Ošljaka i nije tako jednostavno ako ne-mate vlastito morsko preijvozno sred-stvo. Naime, iako trajektom do Ošljaka treba svega petnaestak minuta, do njega možete doći samo jedan puta dnevno u juranjim satima te se isto tako samo je-dan puta vratiti u večernjim satima. No, ako posljedni trajekt i ode bez vas, ljuba-zni Valčići sigurno će vas prevesti svojom barčicom do Preka, a dalje ćete lako.

Nedirnuta priroda otoka

Ošljak

Najmanji naseljeni otok na Jadranu, nalazi se u zadarskom arhipelagu, dobro skriven između Zadra i otoka Preka. Gledano s jedne, ali i s druge strane, promatraču se čini kao da je ovaj maleni otok zapravo sastavni dio Preka te je dobrim dijelom upravo zbog toga ostao pošteđen mnogobrojnih turista i posjetitelja. Staro, originalno ime ovog prekrasnog otoka je Ošljak, no danas lokalno stanovništvo otok zove Lazaret


Otok Ošljak bio je naseljen još 1760. godine

nekad i sad PSIHOLOŠKA ISTRAŽIVANJA PRI ŠUMSKIM RADOVIMA

Što se promijenilo od 1953. do danas?U časopisu Drvna industrija daleke 1953. godine objavljen je članak pod naslovom „Psihološka istraživanja pri šumskim radovima“ u kojem je dat kratki sažetak sa stručnog savjetovanja Udruženja o nauci rada u šumi (Gornja Austrija, prim.B.R.). Tada je prof. Dr. Hilf održao referat naslovljen “O efektu rada u životu šumskog radnika”

Unatoč činjenici što je u među-vremenu tehnika i tehnologija znatno napredovala, istraživanja i zapažanja prof. Hilfa su i da-

nas u nekim segmentima aktualna te ih iz tog razloga, a i radi sagledavanja povijesti šumarstva, „o prvim početcima primijenjene psihologije u šumskoj privredi, kada su psi-holozi počeli promatrati radnika, uočavati njihove fizičke i psihičke nedostatke i vr-line, promatrati uvjete rada te temeljem zapažanja vršiti izmjenu načina rada, zam-jenu upotrebljavanog alata i slično“, preno-simo u skraćenom obliku.

Dr. Hilf je, među ostalim, izvijestio da iako uvođenje radnog vremena donekle osigurava radnika od preopterećenja, ipak je mjerodavan efekt rada za vrijeme čitavog čovječjeg života. Zahtjevi radnog učinka u jednom pogonu tre-baju biti takvi, da šumski radnici u 65. godini mogu u primjerenom zdravstvenom stanju prijeći na starosno osiguranje (mirovinu). U tu svrhu treba pregledati zdravstveno stanje šumskih radnika poslije 50. godine. Eventu-alna preopterećenja mogu nastupiti pri težim poslovima, kao npr. pri prijenosu saona u planinskim krajevima, pri sporednom radu, u vlastitoj poljoprivredi prije ili poslije rada u šumi ili kod zdravstveno defektnih radnika i pri normalnom poslu. Premda i 12-satni rad u šumi nije pokazivao jačih štetnih posljedica po zdravlje, ipak je ustanovljeno da efekt rada šumskog radnika u dobi od 50.-55. godina počinje popuštati. Izgleda da životnu sposob-nost ne prikraćuju toliko naprezanje snage koliko sporedne okolnosti, koje su u vezi s ra-dom u šumi. Tako nepogodna prehrana (suha hrana, hladna brdska voda) i slaba zaštita pro-tiv vremenskih neprilika prouzrokuju često puta bolesti, koje bi se boljom organizacijom i nešto većom brigom za ljude mogle dobrim dijelom i zbjeći (u Njemačkoj za 34%, a u Aus-triji za 27%) - izuzimajući starije ljude od težih poslova.

„Među obične pojave oboljenja šumskih radnika ubrajamo bolesti probavnih organa, reumatične bolesti (išijas). Sa svim tim, zaposlenje šumskog radnika može se smatrati zdravim pozivom jer se nor-malna smrtnost kre-će između 70 i 75 godina, a ne treba zaboraviti da rad-nik u šumi dnevno preradi oko tri ku-bika drveta, ili na godinu i do 400 ku-bika i posiječe duž cijelog svog radnog vremena u životu oko 13.000 kubika. Prema lokalnim pri-likama, ove stavke mogu znatno varirati. Premda se pri jednoj an-keti 66% šumskih radnika izjasnilo, da rad u in-dustriji i poljoprivredi nije toliko naporan, opet je većina bila mišljenja, da – pri mogućnosti ponovnog izbora zvanja – ne bi napustila zva-nje šumskog radnika,koji je koliko – toliko ipak „sam sebi gospodar“.

U okviru istraživanja o granicama mogućeg opterećenja čovjeka u radu u šumi, prof. Hilf je naročito upozorio na velike na-pore pri izvozu drveta preko zime, osobito pri vraćanju saona uzbrdo. Cijeli postupak u radu raščlanjen je na prijevoz saona uzbrdo, utovar drva na saone, spuštanje nizbrdo i is-tovar. Utrošak energije prigodom silaska nije mogao biti mjeren radi eventualne nezgode, već samo ocijenjen. Pri pokusima vršenim na području Šumarije Göss u Štajerskoj, težina saona s verigama, pri vuči uzbrdo, iznašala je 80 kg, teret pri vožnji nizbrdo 2.5 kubika, pad oko 15%, a radno vrijeme 9.5 sati. Kroz to su vrijeme izvršene 4 vožnje dnevno. Međutim,

kod nošenja saona uzbrdo, iznosila je težina saona 45 kg, teret nizbrdo 1.5 – 2 m3, pad oko 30% i za radnog vremena od 8.5 sati izvršene su tri vožnje dnevno.

„Da bi se ustanovila tjelesna sposob-nost za rad u nekom zvanju, potrebno je odrediti indeks pulsa učinka (Leistungspulsin-

dex), koji pokazuje pogibeljnu granicu p r e o p t e r e ć e n j a djelovanja srca. Što je ovaj indeks manji, to je čovjek sposobniji za tjele-sni rad. Razlikovati treba između zbroja pulsa za vrijeme rada i sume pulsa koja je potrebna da se ponovo dođe do pulsa mirovanja. Ovaj potonji zbroj, nazvan „Erholung-spulssumme“, kretao se kod pregledanih radnika između 186 i 571, a to označuje osobito težak pos-ao. Također su ispi-tivane poteškoće pri sječi bukovog drveta na strmim

padinama i vršena mjerenja potrebnog radnog vremena u poređenju prema ravnom terenu te je ustanovljeno povećanje radnog vremena prema tablici radnog učinka pri izradi trupaca za 105%, cjepanica za 42% i oblica za 45%. Potrošak energije kod uzlaska kreće se od 11-12 kcal/min, kod silaska od 6-9 kcal/min, a kod hodanja po ravnom terenu od 3-4 kcal/min.

Potrošak energije za različite ra-dove pri sječi drveta kreće se između 4.5-5.5 kcal/min, a psihološka granica ljudske trajne radne sposobnosti leži prema prof. Lehmann-u između 270-330 kcal/sat. Inte-resantna je pojava potroška kalorija radni-ka s ručnim saonama (7.000 kcal/dan), koja se samo uživanjem 500 gr. čiste slanine dnevno može postići. Pošto je dokazano, da je izvoz drveta ručnim saonama jedan od najtežih šumskih poslova, potrebno bi bilo, sa psihološkog stanovišta, zamijeniti ga mehaniziranim prijevoznim postrojenji-ma, jer je čovjek još uvijek jedan od najsku-pljih strojeva.“

Piše: Branko Ranogajac

Foto: Arhiva



slovačka �8. SUSRET DRVOSJEČA SLOVAČKE „DREVORUBAČ �008.“

I hrvatski šumari na trodnevnoj šumarskoj manifestacijiu Slovačkoj

I ovog ljeta nauspješniji sjekači hrvatskih šuma sudjelovali su na tradicionalnom natjecanju drvosječa Slovačke, Češke i Poljske, „Drevorubač 2008.“ u Slovačkoj. Nepobjedivost domaćina je nastavljena pobjedom lanjskog slavodobitnika Jaroslava Kukuca

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A.Z. Lončarić


I ove godine početkom kolovoza pobjednička trojka sjekača hrvatskih šuma s prošlogodišnjeg državnog natjecanja u Delnicama, uz još jednog mladog natjecatelja, nastupila je na 18.-om ot-

vorenom natjecanju sjekača Slovačke „Drevorubač 2008.“ u gradiću Namestovo, na sjeveru Slovačke. Pored domaćih drvosječa, osim naših sjekača Ilije Lukića, Ilije Šarića, Nike Lukača i mladog Hrvoja

za pošumljavanje Orave koja je i danas pravo bo-gatstvo smrekovih šuma. Svečanost otvaranja stoga je i održana u gradiću Oravsky Podzamok, gdje je bio održan i seminar s prezentacijom kronološkog obiteljskog stabla i života i rada na području šumarstva Vilijama Rowlanda. Otkrivena mu je spomen ploča i spomenik ispred zgrade Up-rave Oravsky lesy. Za sve uzvanike i goste zatim je priređen stručni obilazak zamka iznad grada u ko-jem se još uvijek vjerno oslikava život vlastelinstva prošlih nekoliko stoljeća ovog djela Slovačke.

Za razliku od naših natjecanja sjekača, koja se sva održavaju na posebno uređenom poligonu, natjecatelji su ovdje prve tri discipline odradili uživo u šumi. Na primjeru živog stojećeg smreko-vog stabla svaki natjecatelj je morao prvo odrediti smjer obaranja, koji je zatim označen kolčićem, pa zatim očistiti okoliš stabla te pripremiti se za obaranje, načiniti zasjek i definitivni prerez. To su pravila važeća na svjetskim natjecanjima, što naši sjekači ne rade pa nemaju ni dovoljno iskustva, a upravo ta disciplina donosi i najveći broj mogućih bodova – 660. Nedostatak ovog djela natjecanja je što se sjekač nalazi sam u šumi uz tri suca, bez prisutnosti publike. Naš mladi natjecatelj Hrvoje Božidar je, unatoč tome što mu je ovo prvi nastup

Božidara, šumarskog tehničara, nastupili su i drvosječe iz Poljske i Češke, ukupno njih 35.

Svečano ot-vorenje ovogodišnje manifestacije bilo je posvećeno natu-raliziranom englezu Vilijamu Rowlandu, glavnom nadšumaru Oravskog šumarstva, koji je sredinom XIX. stoljeća stolovao u Oravskom Podzamoku, a ostao je upamćen kao šumarski stručnjak koji je posebno zaslužan

Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME �9

zaštićeno bilje

Piše: Ivica Timić

Foto: Arhiva

ZAŠTIĆENE, RIJETKE I UGROŽENE BILJNE VRSTE

Blijedi kaćun (Orchis pallens)

Ova rijetka i osjetljiva zeljasta trajnica iz porodice kaćunki raste u svijetlim bukovim šumama sa crnim grabom, u šikarama i na planinskim livadama

Blijedi kaćun, kaćun jelenak (Or-chis pallens) je zeljasta trajnica iz porodice kaćunki(Orchidaceae), jedne od najvećih biljnih

U Hrvatskoj raste u okolici Zagreba, Samobora, Severina na Kupi, a nađena je na Velebitu i na području Papuka, u blizini Požege

Kao rijetkoj i osjetljivoj vrsti brojnost joj se smanjuje zbog branja cvjetova i skupljanja gomolja.


donošenja(fruktifika-cije) relativno je kratak zbog znatne količine skupljenih hranjivih tvari u gomoljima. Ta osobina geofitima omogućuje cvatnju na samom početku vege-tacije.

Ova zeljasta trajni-ca u Hrvatskoj raste u okolici Zagreba, Samo-bora, Severina na Kupi, a nađena je na Velebitu i na području Papuka, u blizini Požege. Kao rijetkoj i osjetljivoj vrsti brojnost joj se smanju-je zbog branja cvjetova i skupljanja gomolja.

Cvjetovi

Dijelovi biljke

porodica, koja obuhvaća više od 20.000 vrsta, pretežito u tropskim i suptropskim područjima. Stanište ovoga kaćuna je u srednjoj i južnoj Europi te na Kavkazu.

Dva gomolja su ja-joliko-ovalna, s nitastim korijenjem. Stabljika je uspravna, okrugla ili neznatno uglasta, svi-jetlozelena, 15-40 cm vi-soka, s dvije do tri ljuske u donjem dijelu, te s 4-6 uspravnih prizemnih lis-tova svijetlozelene boje. Pri dnu stabljiku obavijaju 1-2 lista poput rukavca.

Cvjetovi neugod-nog mirisa-Cvat je ja-jolik, kasnije valjkastog oblika, gust do rastresit, s 12-20 blijedožutih do žućkastozelenih cvjetova, a rijetko crvene ili bijele boje. Cvjetovi u predvečernjim satima imaju vrlo neugodan miris. Cvatnja je tijekom travnja, svibnja i lipnja.

U svijetlim šumama-Blijedi kaćun je biljka polusjene i pokazatelj bazičnih, umjereno hranjivih i svježih tala. Raste u svijetlim bukovim šumama sa crnim grabom, šikarama, na planinskim liva-dama i na vapnenastom tlu(pH 6,7-7.0). U us-poredbi s ostalim vrstama kaćuna, znakovit je po maloj varijabilnosti. Prema životnom obliku je geofit, što znači da mu rasplodni organi(gomolji) preživljavaju nepovoljne uvjete u zemlji. Živi u uvjetima kratkog vegetacijskog razdoblja. Raz-voj njegovih nadzemnih organa do cvatnje i plo-

U šumskoj sastojini

na nekom inozemnom natjecanju, odredio odlično smjer obaranja, no nažalost ostale radnje nisu bile tako kvalitetno izvedene, pa je osvojio nešto manje bodova od maksimu-ma. Preostali naši sjekači ne mogu se baš pohvaliti uspješnim obara-njem stojećih stabala.

Drugi natjecateljski dan bio je kišovit pa su izostala i uspješna izvođenja preostalih natjecateljskih radnih zadataka, što se odrazilo i na konačni uspjeh i plasman naših sjekača.

Istina, oni su u Slovačku došli i bez priprema pa je upravo ovo natjecanje poslužilo kao početak priprema za nastup naših sjekača na predstojećem Svjetskom prven-stvu koje se u listopadu održava u Njemačkoj.

Za razliku od naših sjekača, domaćini pa i drvosječe iz Češke i Poljske u punoj su formi i kako oni kažu „nabrijani“ i željno očekuju nastup. Vrlo bogate i brojne na-grade brojnih sponzora pobuđuju velik interes među drvosječama tih zemalja, što im daje dodatnu volju i interes za natjecanja.

Glavni sponzor, pod čijim pa-tronatom je i ove godine održano ovo međunarodno natjecanje za Oravsky pohar, je tvrtka Husqarna.

Pobjednik ovogodišnjeg 18.-og Majstrovstva Slovenske Repub-like u radu s motornom pilom„ “Drevorubač 2008“ je Slovak Jaro-slav Kukuc koji je sakupio ukupno 1602 boda. Među vrijednim na-gradama koje je zaslužio je i ona iz Hrvatskih šuma– desetodnevno ljetovanje za četiri osobe u našim apartmanima u Dugoj uvali. Tu na-gradu mu je uručio dipl.inž. Mladen Slunjski koji je i vodio našu ekipu na ovom natjecanju.

Od naših sjekača najbolje pla-sirani je bio Niko Lukač, koji je saku-pio ukupno 1344 boda, zatim Ilija Šarić sa 1308 boda, pa Ilija Lukić sa 1176 te mladi Hrvoje Božidar sa 1046.


putopis IRAN

Preko iranskih visoravni, pustinja i planina

Tročlana ekipa iz Zagreba svojedobno se odlučila na dalek put u Aziju do rijeke Inda, kombijem koji baš nije bio u “prvoj mladosti”. Do velike rijeke nismo stigli nego do Afganistana. Put natrag prošli smo namjerno još krivudavijim stazama. Obalom Kaspijskog jezera, preko iranskog Azerbajdžana, kroz dijelove turske Anadolije, obale Crnog mora, kroz Bugarsku, preko Srbije do Zagreba. Lijepo je daleko putovati, a još ljepše vratiti se doma

Piše: Zdenko Marković, prof.

Foto: Z. Marković, prof. Većina današnjih napisa o Iranu ima političke konotacije, oni drugi vezani su

za ranu iransku povijest ili za osvajanja (pohode) Aleksandra Velikoga. I u ovom napisu se ne može izbjeći povijest, jer ona je tamo na svakom koraku.

Iran je prema površini i bro-ju stanovnika (1.648.000 km2 oko 65 mil. st.) te vojnoj snazi regionalna velesila, čiji utjecaj u suvremeno doba poprima i makroregionalno značenje. Moglo bi se naslutiti kao da današnji Iran nastoji povratiti moć i ugled stare Perzije.

Izdvojit ćemo nekoliko prirodno-geografskih cjelina koje su osobitost Irana. To su: Iranska visoravan, iranski Azerbaidžan na sjeverozapadu, Elburs gorje i obala Kaspijskog jezera na sjeveru. Na jugozapadu su prostrani visoki masivi Zagrosa, obala Perzijskog zaljeva i Arapskoga mora na jugu te brdovito pustinjsko područje Makran na jugoistoku (dijele ga Iran i Pakistan).

S visokih planina istočne Turske podno velebnog Ararata (5165 m) rano u jutro spuštamo se u Iran. Nakon suhe, ali ipak zelenkasto-smeđe male Azije krajolik se naglo mijenja - i klima. Srpanj je mjesec, zna se, doba

je suhih pustinjskih vjetrova. Čeka nas Iranska visoravan koja čini glavninu iranskoga teritorija prosječne nadmorske visine 800 do 1600 m. Bad-e-simur, vrijeme vrućih pustinjskih vjetro-va već je u punom zamahu. Počinje u kasno proljeće, a u srpnju dostiže vrhunac. Kako se spuštamo prema Tabrizu vrući vjetar s jugois-toka s prašinastim pijavicama nas upozorava što nas čeka idućih mjesec i više dana.

Južni dio povijesnog Azerbaidžana došao je pod vlast perzijskih vladara u VI. st. p. n. e. Kasnije su se za ovaj teritorij otimale Perzija,

Hodočasničko mjesto - sveti grad Qom

Živopisna dolina na putu od Teherāna preko Elburs gorja na Kaspijsko jezero.



Preko iranskih visoravni, pustinja i planina

Turska i Rusija, poslije svemoćna Engleska. Danas je grad Tabriz glavno središte iranskog Azerbaidžana te mu izgled odiše poviješću i davnim zbivanjima koji su ga odredila glavnim gradom nekada prostranijeg područja čije granice su doslovno nacrtale kasnije svjetske velesile, uostalom, kao i drugdje na kugli ze-maljskoj. Stari dio grada djelomično okružuju bedemi od nepečene opeke, a bazar, jedan ne od najvećih, ali najljepših u svijetu.

Prošavši gradove Myāneh, Qazvin, Zanjan, nakon dva dana približavamo se Teherānu. Pred ulazom u velegrad, dvadesetak kilometara pri-je, prolazimo kroz neobično visoku građevinu čak višu i od “Triumfalnih kapija” u tzv. kulturnoj Europi, ali u neoperzijskom stilu. Došavši liftom na vrh, ostavivši (prinudno) fotoaparate, opet gledamo Elburs gorje na sjeveru, a u prašinastoj izmaglici, nazire se mnogoljudni Teherān. Prošavši kroz strogi centar velegrada, u bujici svakovrsnih starih i novih automobila, pješaka različitih rasnih oznaka (odlika svih velegra-dova) jedva jedvice pronašli smo na krajnjem jugu željeni autokamp Gol-e-Sahra (“Pustinjski cvijet”). Sjeverni, prigorski dio grada Šemiran, na padinama Elbursa, oduvijek je bio reziden-cijalna zona za one imućnije. Naš autokamp na rubu pustinje okružen visokim zidovima, iznu-tra s malim bazenom i mnogo zelenila, bio nam je ugodno utočište. Našlo se tu u dvije večeri (kad jenjava vrućina) šaroliko društvo. Vozači golemih šlepera riđokoso-plavokosi dečki s obala Sjevernoga mora, u kratkim hlačama (nepoštivajući ovdašnje vjerske propise), mladi bračni parovi Nizozemaca s djecom od dvije godine. Sljedeći dan smo razgledali teherānski Povijesni muzej s vrijednim izlošcima te na kra-

ju zbirku zlatnih predmeta te dragog i poludra-gog kamenja.

Iranska visoravan zauzima većinu teritorija ove goleme zemlje. Prema površini je manja od Mongolske i Tibetske visoravni, ali sličnih klimatskih karakteristika,a zbog južnijeg položaja ima veće godišnje temperaturne eks-treme. Srpanjska temperatura noću se često spusti ispod 0º C. Visoke planine koje okružuju Iransku visoravan važan su modifikator klime. Iranska visoravan je starije geološke građe, dok su planine koje je obrubljuju mlađeg postan-ka. Ove planine dio su gorskog lanca koji se proteže od dalekih Pireneja na zapadu, preko Alpa, Dinarida, planina turske Anadolije, Ka-vkaza, Elbursa na Hindukuš, Pamir i Himalaje na istoku. Sve te stijene nekada su se taložile u praoceanu Tethys da bi se postepeno izdizale, i sada se izdižu.

U općem ozračju, na Iranskoj visoravni pre-vladavaju pustinje, polupustinje i suhe stepe u planinama. U ovom suhom endoreičkom pro-storu rijeka je malo, kratkog su toka i gube se u pustinjama ili slanim jezerima koja uglavnom u ljetnoj polovici godini presuše. Ipak su ovdje nastali gradovi i vrijedni kulturni spomenici kao i perzijska povijest. I danas su ovdje. Neki su srušeni u više navrata žestokim potresima i opet obnavljani. Prelijepi Esfahan, nekadašnja prijestolnica, grad Shirāz te zanimljivo vjersko,

Ali jedan čovjek sa svojom vojskom i umnim ljudima u pratnji, prošao je ovo područje. Bio je to Aleksandar Veliki (356 - 323 p. na e.)


Stošci ugaslih vulkana na Iranskoj visoravni

Zidovi štite usjeve od vrelih pustinjskih vjetrova i pijeska

Nakon žetve riže nedaleko Tabriza


hodočasničko mjesto Qom, odišu povijesnom civilizacijskom baštinom.

Posebno nas se dojmilo Esfahan-sko korzo podsjećajući i na kod nas slične običaje. Kada popuste dnevne vrućine obitelji se uključuju u kilometarsku kružnu kolonu uglađenih i dotjeranih osoba s potomstvom, koja se mimoilazi i bez puno riječi pozdravlja. Mi smo se na pola sata uključili u taj ugodni mimohod gledajući nenametljivo fizionomije iranskih ljudi, žena, koje su i stariji putopisci spominjali kao prelijepe osobe.

Valja spomenuti i pravilo da se u ljetno doba u gradovima koje smo prošli pušta oko 17 sati čista voda u kanaliće s obje strane ulica koji navodnjavaju drvorede platana i daju zraku svježinu. Svaka platana ima svoj broj koji na maloj tablici upozorava susjede da se moraju brinuti o njoj. Nenaviknuti na tako suhi zrak i mi smo se u navrata nekoliko napili vode vidjevši da to čine i prolaznici.

Na Iranskoj visoravni spomenut ćemo posebnu zanimljivost, prastari sustav za navod-njavanje tzv. ghanat (u Afganistanu karezz). To su sustavi kojima se voda iz dalekih planina dovodi podzemnim kanalima do usjeva kako putem na površini ne bi isparila. Koliko silni trud je bio potreban da se tijekom dugih stoljeća podzemni kanali iskopaju i danas uz golem trud i doista opasan posao održavaju. Uski bu-nari promjera su nešto više od metra, oko kojih su prstenovi iskopanog kamena i zemlje poput krtičnjaka, međusobne udaljenosti od stotinu i više metara, koji se u dalekoj pustinjskoj pers-pektivi vide kao ravna crta. U izvorištima vode ghanat je dubok nekoliko metara, nizvodno i do 40 m.

Na četrstokilometarskom putu od Esfahāna do Tehrāna sklanjajući se od srpanj-ske vreline, u sjeni rijetkih svratišta navratismo u sveti grad Qom. Svetište je u središtu grada opasano visokim zidinama iznad kojih bliješte zlatne kupole i minareti. Nismo baš bili ljuba-zno primljeni. Pokušavši ući kroz raskošna ulaz-na vrata, dva stražara u svečanim odorama s dugim “helebardama” samo su ih predamnom “ukrižila”, bez riječi.

Prije nego se ponovno pozabavimo sjever-nim Iranom spomenut ćemo i područje Makran na krajnjem jugoistoku. Makran slovi kao

od Inda na zapad uglavnom pješice, kao i voj-ska. Zašto nije putovao flotom koju su izgradili na Indu i kojom je plovio dio vojske istražujući obalu? Ne samo zbog poslovične znatiželje i tvrdoglavosti, već valjda zato da još jednom utvrdi koliko čovjek nedaća može izdržati. Is-

Spustivši se na obalu Kaspijskoga jezera koje je niže od svjetskog oceana (-28 m) čovjek ulazi u sasvim drugo prirodno ozračje. Zelene sjeverne padine Elbursa s nešto šume, pokrivene su nasadama lješnjaka, a obalna ravnica rižinim poljima. Goleme preljevne valove jezera zahtjevne i za boljeg plivača diže stalni ljetni sjeverozapadnjak. Na zapadnoj polovici obale ulazimo u zavjetrinu. Ovdje pre-vladava zlatno-žuta stepa sve do obale jezera. Opraštajući se od Kaspijskog jezera, ustvari kopnenog mora, jer je slano, iz grada Astare na granici s današnjom nezavisnom državom Azerbaidžan, naše već umorno vozilo strmo se penje u iranska azerbeidžanska brda.

Na visoravni, prije simpatičnoga grada Ardebila, na visini od 2900 m konačno smo ugledali ono što smo i željeli: osamljeni gorostas Kuhha-ye-Säbälan u svoj njegovoj veličanstvenosti, iako u ljetnoj izmaglici. Zašto nas je on zanimao? Izmedju ostalog, jer je vi-sok točno kao naš europski velikan Mt. Blanc, dakle 4810 m! Gledajući njegove goleme pa-

Bazar je nezaobilazan pojam vezan za Srednji i Bliski istok, Središnju Aziju i sjever-nu Afriku. Teheranski je najveći na svijetu. Nikakve važnije političke odluke ne donose se bez znanja i podrške bazara, odnosno trgovačkog kapitala. U nekim državama niti bez mula (svečćnika) ili generala. Kraljevi, šahovi, sultani, poslije predsjednici, samo su eksponenti. Pravi igrači, koji povlače ključne poteze na šahovskoj ploči, najčešće nisu na javnoj sceni ...

Pa, zašto si baš morao toliko daleko putovati da bi vidio tamo neke

pustinje? Najkraći odgovor putnika prirodoslovca bio bi: “Zato jer

postoje”!

jedno od najzabačenijih i najsušnijih predjela Azije, možda i svijeta, iako se pruža uz obalu Arapskog mora. Satelitska slika u prilogu nam pokazuje o kakvom se negostolju-bivom terenu radi. Malo geologa je tamo kročilo, ali zato postoji i “satelitska geologija” gdje se kao na dlanu vidi da nema ni šume, ni trave. Ali jedan čovjek sa svojom vojskom i umnim ljudima u pratnji, prošao je ovo područje. Bio je to Aleksandar Veliki (356 - 323 p. na e.) vraćajući se

crpljen, moguće od ovog pothvata, umro je mlad vjerojatno od malarije na obali Tigrisa u Babilonu 33. godini života.

Planinu Elburs u novija vremena od Tehrāna prelazi se asfaltnom cestom. Izaći iz velegrada automobilom velik je problem, ne

dine i bijeli snježni vrh zaključili smo da bi i on trebao spadati u družinu koja bi se također jednog dana mogla “probuditi”. I stvarno, de-setak kilometara od njegova podnožja našli smo tamno kamenje, bazalt. Vulkansku sti-jenu nastalu isključivo hlađenjem bazaltne lave. I tako smo nastavili put zadovoljni da smo stekli nova znanja i smjestivši u toj div-ljini naš Säbälan u društvo koje mu je i prim-jereno: društvo jednog Demavenda, Ararata, Kilimandžara i drugih vulkanskih velikana.

Putujući prema zapadu susretali smo gru-pice djece koja su dobila od nas ono što djeca obično traže. A uznositim, dostojanstvenim brđanima s kojima smo se pozdravljali, nis-mo ništa poklanjali. Da ih ne bismo uvrijedili. Kasno navečer niz strmu kanjonsku dolinu, poput one na usponu u jutro, spustili smo se u Tabriz. Na nekom parkiralištu stotin-jak kilometara zapadno od grada nismo ni podizali mali šator (za dvojicu), jer nam se teren učinio nesigurnim. U ranu zoru, uspevši se cestom do iransko-tursko-ar-menske tromeđe, dočekao nas je potpuno raznodušni Araat kao da se sjetio da smo se već vidjeli. Možda jednog dana u “Hrvatskim šumama” spomenemo opet tu grdosiju, ali tada na turskom jeziku: Bűyűk-Ağri.

Sve ekspedicije ili uopće daleka putovanja, za ljude koji tome nisu skloni poprilična su za-gonetka. “Pa, zašto si baš morao toliko daleko putovati da bi vidio neki Demavend ili tamo neke pustinje”? Najkraći odgovor putnika - prirodoslovca bio bi: “Zato jer postoje, zato što su tamo”! Ništa se ondje nije promijenilo. Priro-da i ljudi ostali su isti.

samo u Aziji. Jedva smo pronašli glavnu cestu koja vodi u prigorje Elbursa i na glavni prijevoj. Suha krajina s dubokim dolinama s nešto zele-nila u njima i obrađenog tla. Na prijevoju s vi-sine od oko 3000 m konačno ugledasmo kaspi-jsku stranu planine na čijoj sjevernoj padini je blještao snježni stožac, Demavend, visok 5670 m. Ugasli vulkan koji djeluje dosta “svježe”, kako bi možda u idućim stoljećima i proradio, kao i njemu slični na kugli zemaljskoj koji također “spavaju” - dok se ne probude.

Divlja rijeka tirkizne boje, uostalom kao i sve ledenjačke rijeke, vodi nas prema Kaspijskom jezeru. Padine u gornjem toku, okomitih strana, izbušili su špilje za stanovanje neki davni žitelji. Koje povijesne sile su ih natjerale da prijeđu na trogloditski način života? Bit će da su te “sile” bili kosooki brzi konjanici sa sjeveroistoka. Te stijene, taložine pepela davnog vulkana Dema-venda, šupljikave i prozračne, u stvari su zdrave za stanovanje.

Most s ložama koje su služile za večernja osvježenja imućnim građanima Esfahāna


Ovome rodu pripada oko 40 vrsta polugrmova i grmova iz po-rodice ljiljanovki(liliaceae), koje su porijeklom iz Sjeverne i Srednje amerike. Rastu u uvjetima suhe tropske klime, na području Meksika, Kalifornije i na Karibima, a mnoge su unesene u Europu

mala enciklopedija šumarstva

Juka (Yucca)

Yucca aloifolia

Yucca filamentosa

Rodu juka (Yucca) pripada oko 40 vrsta polugrmova i grmova iz porodice ljiljanovki(Liliaceae), koje su pori-jeklom iz Sjeverne i Srednje Amerike. Rastu u uvjetima suhe tropske klime, na području Meksika, Kalifornije i na

Karibima, a mnoge su unesene u Europu. Stabljika je drvenasta, kratka ili produljena te razgranata, a dosegne visinu 8-10 meta-ra. Listovi su vazdazeleni, dugi, uski i čvrsti, uglavnom napiljena ruba, na vrhu bodljikavi. Na stabljici su raspoređeni u vršnom dijelu(terminalno), a nerijetko oblikuju rozetu. Cvjetovi su pravil-ni, krupni, u uspravnim ili visećim grozdastim cvatovima, koji su dugi 2-3 cm. Ocvijeće je dvostruko, jednako obojeno: bijele, žute, crvene ili ljubičaste boje. Cvatnja je tijekom proljeća ili ljeta, a

piti puno vode(2-3 l tekućine), no može doći do neželjenih nuspojava: pojačanog mokrenja, laganoga proljeva i hipog-likemije.

Drvenaste vrste sličnog izgleda-Pretežit broj drvenas-tih vrsta iz roda Yucca sličnog je izgleda te ih je vrlo teško


Juke uspijevaju na sunčanim položajima, vole propusna i suha tla, dine i dr., dobro podnose vjetar, žegu, hladnoću

te se prilagođuju i teškom, plitkom i izrazito suhom tlu, ali samo u uvjetima umjerenoga klimatskog pojasa.

plod je tobolac. Zanimljivo je da na europskom kontinentu ni-jedna vrsta, osim Yucca aloifolia, ne plodonosi, ako nije umjetno oprašena. Vrste ovoga roda razmnožavaju se sjemenom, izbojci-ma i podzemnim dijelom stabljike(podankom ili rizomom). Sjeme klija sporo, a podanci se režu u proljeće ili ljeti.

Tekstilne i ukrasne biljke-Kao biljke toplih krajeva, juke uspijevaju na sunčanim položajima, a vole propusna i suha tla, dine i dr. Dobro podnose vjetar, žegu, hladnoću te se prilagođuju i teškom, plitkom i izrazito suhom tlu, ali samo u uvjetima umjerenoga klimatskog pojasa. Mogu rasti i na polusjenovitim mjestima, a uzgajaju se kao tekstilne(tzv. vlakanca iz listova) i ukrasne biljke. Posebice su prikladne za ukrašavanje zidova, kamenitih mjesta i sl., a zbog dekora-tivnosti nalaze svoje mjesto i u parkovima.

Endemsko drvo života-Zbog njezine velike iscjeliteljske moći, ovu endemsku vrstu nazivaju drvom života. Indijanci su je, primjerice, mljeli u brašno i pekli kolače, a iz korijena ci-jedili sok. Sadrži saponine, enzime, klorofil i antioksidanse. Na ljudsko tijelo juka djeluje višestruko, a najvažnije djelovanje je detoksikacijsko. Naime, ubrzava i savršeno usklađuje apsor-pciju potrebnih tvari u crijevima, olakšava procese, regulira i ubrzava procese izlučivanja štetnih tvari iz organizma. Osobi-to se koristi protiv različitih upalnih bolesti debeloga crijeva. Saponini iz juke primijenjuju se tijekom liječenja upalnih procesa zglobova. Uopće, ova biljka pridonosi općem stanju organizma, štiti od raznih infekcija i bolesti, stresa te snižava kolesterol. Važno je naglasiti kako za vrijeme tretmana treba

Piše: Ivica Tomić

Foto Arhiva


Juka (Yucca)

Yucca glauca(angustifolia)

Yucca gloriosa

razlikovati. Prema suvremenoj klasifi-kaciji, botaničari ih svrstavaju u poro-dicu agava(Agavaceae). Na stranicama našega časopisa opisat ćemo samo najpoznatije vrste, od kojih svaka ima velik broj varijeteta(odlika). Yucca aloi-folia porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a dosegne visinu i do 10 m. Listovi su joj dugi 30-40 cm, izrastaju iz debele drve-naste stabljike, na vrhovima su izrazito šiljasti. Lijepi cvjetovi žućkaste su boje, u obliku zvončića, izvana crvenkasti, na visokoj stapci. Mesnati crni i slatkasti plodovi dugi su 4-8 cm, s mnoštvom sjajnocrvenih sjemenki. Kao vrtna i sobna biljka traži tijekom ljeta obilno zalijevanje, redovito prihranjivanje i puno svjetla. Dobro podnosi toplinu i hladnoću te suhi zrak. Budući da ima oštre listove, ne preporuča se za pro-store s djecom. Nerijetko je napadaju

Na ljudsko tijelo ova biljka iscjeliteljske moći (“drvo života”) djeluje višestruko, a najvažnije je detoksikacijsko. Osobito

se koristi protiv različitih upalnih bolesti debeloga crijeva

ljuskavi insekti. Kao sobna biljka raste vrlo sporo, no može dostići visinu i do 1,30 m. Jednostavna je za održavanje, s dekorativnim izgledom tijekom cijele godine. Treba je presađivati svakoga proljeća, uz uporabu zemlje s dodatkom treseta i pijeska. Sadi se u plitke lonce, a razmnožava se reznicama od dijelova debla i putem lista. Ima dvije forme s iznimno šarenim lišćem: “Quadricolor” i “Tricolor”. Yucca filamentosa također potječe iz Sjeverne Amerike, nema sta-bljike, listovi su joj vlaknasti, a cvjetovi bjelkastozelenkasti. Ima mnogo vari-jeteta, a jedna je od najotpornijih juka prema hladnoći. Podnosi niske tem-perature i do -25 celzijevih stupnjeva. Nije zahtjevna prema zemljištu, raste na pjeskovitim tlima, a otporna je pro-tiv suše. Izrazito je dekorativna biljka, osobito tijekom cvatnje na travnjacima, pojedinačno ili u grupama, na rubovima šuma i uz puteljke.

Yucca gloriosa je najčešće kultivirana vrsta Sjeverne Amerike s valjkastom, raz-granatom, grmolikom i do 2 m visokom stabljikom. Listovi su kožasti, uspravni, u rozeti, vlaknasti, dugi 60-90 cm, sa crvenkastosmeđim rubom. Cvjetovi su bijelovoštenasti, s vanjske strane crven-kasti, zvončasti, s uskim metličastim cvatovima. Ova je juka otporna na mraz


Yucca decipiens


i sušu, raste na suhim i kamenitim tlima, no najbujnije se razvoja na najdubljim, rahlim tlima. Jedna je od najdekorativni-jih juka, raskošno cvate u proljeće, a po drugi put u jesen. Do izražaja to dolazi kod pojedinačnih stabala ili u grupnim

nasadima, na rubovima šuma. Pogodna je za ozelenjavanje kamenitih primor-skih područja i pješčanih dina. Yucca flaccida je snažna sjevernoamerička grmolika biljka, sa širokim, mekanim, tamnim, u obliku luka savijenim lis-tovima, na osnovi izrazito suženim, a s kljunastim vrhom. Kao i prethodne vrste odlikuje se otpornošću na hladnoću i sušu. Dobro uspijeva na suhim i neplod-

nim tlima. Yucca glauca(angustifolia) je grm ili biljka s kratkim stablom, koja raste na području Sjedinjenih Američkih Država, a dosegne visinu do 1,5 m. Cvat je uzak, cvjetovi zelenkastobijeli, a cvat-nja tijekom svibnja i lipnja. Izrazito je

otporna na niske temperature i sušu, a uspijeva na suhim i ravnim terenima te pješčanim brežuljcima.

Yucca elephantipes je jedna od malobrojnih drvenastih vrsta suhih staništa(kserofiti), koja može nara-sti 8-10 m. Domovina joj je jugoistočni Meksiko. Trup je pri osnovici proširen i razgranat sve od zemlje, a kora raspu-cana i crvenkasta. Ova je juka znakovita

po čuperku listova koji se širi na vrhu ogranaka. Pljoške listova su linearne, modrozelene, u sredini uspravne, a uo-kolo nagnute. Cvjetovi su zvončasti, bijeli, s neznatno svijetložućkastom bojom, a razvijaju se u velikim vršnim

metličastim cvatovima. Plodovi su mes-nate, žute, viseće bobe. Oprašivanje je vrlo rijetko, na prirodnim ga staništima obavlja sitni leptir Pronuba yuccasella, a može biti i umjetno. Razmnožavanje je sjemenom, reznicama i izdancima. Ova juka voli blage klimatske uvjete, a ne podnosi veliku hladnoću. Osim na-vedenih vrsta uzgajaju se Yucca canicu-lata, Yucca graopatha i dr.


Yucca elephantipes Yucca elata

Yucca flaccida


nepogode

Iz zraka to u Slaviru izgleda ovako!

NEZAPAMĆENO NEVRIJEME U ISTOČNOJ SLAVONIJI

Početkom srpnja, nezapamćeno olujno nevrijeme zahvatilo je preko 2.500 ha stogodišnjih hrastika Šumarije Otok, a do sada je doznačeno oko 65.000 metara kubnih drvne mase. No to nije sve i procjenjuje se da je šteta još veća

Šumariji Otok pritekli su u pomoć radnici Šumarija Ilok, Vukovar, Strizivojna Cerna i Vinkovci tako da gotovo pedesetak sjekača i poslovođa već gotovo

dva mjeseca rade na sječi i sanaciji šteta.

stoljetni hrastovi padali kao pokošeni, uz strahovitu lom-ljavu nastalu uvijanjem i pucanjem stabala.

-”Orkanski vihor zahvatio je pedesetak odjela, načinivši u g.j. Slavir štetu na više od 2300 ha, a u g.j. Otočke šume na preko 200 ha. Sve su to hrastove sas-tojine u starosti od 100 do 150 godina, a načinjena je velika šteta i u šumskom predjelu Lože, gdje se nalazi i najkvalitetniji hrastici Hrvatskih šuma”, govori mr.sc. Ivan Popić, upravitelj Šumarije Otok.

O kojoj se veličini štete radi, govori i podatak kako je samo doznaka trajala nekoliko tjedana, a još uvijek nije završena. Ne može se govoriti ni o količini izlomljenih i vjetrom izvaljenih stabala, jer je do trenutka pisanja ovog izvještaja doznačeno tek nešto više od 85 posto zahvaćene površine, a doznačeno je do sada preko 65.000 metara kubnih kvalitetne drvne mase. Ne čekajući završetak doznake, odmah poslije nesreće, Šumariji Otok pritekli su u pomoć radnici Šumarija Ilok, Vukovar, Strizivojna, Cerna i Vinkovci, tako da gotovo pedesetak sjekača i poslovođa već gotovo dva mjeseca rade na sječi navedenih površina i saniranju nastalih šteta.


Piše: A.Z.Lončarić

Foto: Z. Tanocki

Orkanski vjetar pokosio stogodišnja hrastova stabla

ŠUMARIJA KLANA

Procjene šumara su da je na oko 50 ha u gospodarskoj jedinici Dletvo, šumarije Klana, stradalo oko 4.000 m3 brutto drvne mase, uglavnom bukve. Poslije nevremena poduzete su akcije, obilazak terena i utvrđivanje šteta na sastojinama. U radovima oko utvrđivanja šteta, uz radnike Šumarije Klana

angažirani su i stručnjaci iz odjela proizvodnje, komercijale, ekologije i uređivanja šuma delničke Podružnice, a stručnu pomoć pružile su i Hrvatske šume. Član Uprave Darko Beuk sa suradnicima obišao je teren i snimio postojeće stanje, te su dogov-orene aktivnosti na sanaciji i raščišćavanju terena.

Akcija sanacije terena započela je početkom kolovoza. Na poslovima, sječe i izvlačenja drvnih asortimenata, angažirana su tri poduzetnika sa svojim kapaci-tetima. “Ako potraju dobre vremenske prilike, radovi na sanaciji terena potrajat će oko dva mjeseca govori”, Denis Štimac rukovoditelj odjela za proizvodnju u delničkoj podružnici. Nastojat će se iskoristiti što više drvne mase, da bi ukupne štete od nevre-mena bile što manje. Najveći dio drvne mase prodat će se kao ogrjev ili celuloza. Od dijela oborenih stradalih stabala, dobit će se i nešto trupaca. Poslije obavljenih radova na sanaciji, prići će se dodatnim čišćenjima terena (od grana i ostataka stabala), te odlučiti na koji način uzgojnim radovima obnoviti nastale štete na terenu. Dio drvnog materijala (grane,uništena debla) prodat će se kao biomasa, a u tim poslovima dosta se angažirala i tvrtka kćer Hrvatskih šuma, Šumska biomasa. Nevrijeme ovih razmjera koje je zadesilo područje Šumarije Klana, s ovako teškim posljedicama, jedno je od rjeđih u posljednjih nekoliko godina na području delničke podružnice.

U jakom nevremenu praćenom pijavicom koja je početkom srpnja zahvatila naselje Lisac sjeverno od Rijeke, pričinjena je velika materijalna šteta. Uz objekte i voćnjake u okolici mjesta, stradala je i šuma.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i D. Štimac

Jedna od do sada nezapamćenih oluja zahvatila je početkom srpnja Istočnu Slavoniju, posebice područje Šumarije Otok u vinkovačkoj Upčravi

Na dvije gospodarske jedinice, Slavir i Otočke šume, snažni vjetar je protutnjao i u samo nekoliko minu-ta u širini mjestimice od pedesetak do stotinu metara, načinio pravu pustoš. Snaga vjetra bila je tolika da su

Posljedica nevre-mena u Klani

Nevrijeme u Klani

�8 • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME�8 • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

ljekovito bilje

Preslica - spas za bubrege i mokraćni mjehur

Preslica (Equisetum arvense L.) poznata je po imenima poljska preslica, rastavić, mali rastavić, borak, konjski rep, konjorep, štukavac, barska metlica, kreš, kositrenica.Sebastijan Kneipp preporučivao ju je za liječenje kašlja, oboljelih bronhija, plućnih bolesti. U starom vijeku njome su zaustavljali krv, u srednjem vijeku liječili kašalj, giht, kamence, proljev i slično.

Preslica

Kako je poljska preslica vrlo raširen korov, nalazimo je na rubovima livada, uz jarke, po nasipima, na napuštenim poljima, naročito ako je tlo vlažno i ilovasto.

Poljska preslica sakuplja se u rano proljeće (ožujku i travnju), kada su stabljike izrazito zelene i svježe. Beru se samo neplodne zelene biljke tako da se odrežu malo iznad tla, vežu u snopiće i suše na zračnom mjestu, tako dugo dok se postrani ogranci mogu lagano lomiti.

Kao glavne ljekovite tvari sadrži kremičnu kise-linu (do 10 posto), flavonide i saponine.

U narodnoj medicini, preslica se dugo koristila za liječenje tuberkuloze zajedno sa plućnjakom.

Njome se liječi i drugi niz bolesti poput mokraćnih tegoba (upale mokraćnih putova, upala mokraćnog mjehura, kamenaca bubrega i mokraćnog mjehura. Koristi se i kod edema (natek-lih nogu) zbog svog blagog diuretičkog djelovanja.

Za taj učinak naj-odgovorniji su flavonoidi i de-rivati kavene i hidroksicimetne kiseline.

Danas se njome liječi i os-teoporoza, bolest modernog doba i to u kombinaciji sa biljkama koje su bogate kalcijem (sjemenkama seza-ma i rogačem). Pri tome se preferiraju

- Čaj koji rastvara pijesak i kamence u bu-brezima i mokraćnom mjehuru, uklanja bolove pri mokrenju i krv iz mokraće: uzima se jedna velika žlica mješavine, jednakih dijelova preslice i boro-vice. Ova mješavina biljaka kuha se uz dodatak malo pelina u 2,5 dl vode. Ostavi se odstajati pok-lopljeno još petnaestak minuta i onda se procijedi. Pije se dva dl odmah, a ostatak čaja, svaki sat po jedna velike žlica.

- Čaj protiv noćnog mokrenja: jedna velika žlica čajne mješavine jednakih dijelova preslice i kantari-ona kuha se desetak minuta u 4 dl vode, te procijedi. Pije se po jedna šalica čaja (2dl) ujutro i navečer. Tako pripravljen čaj služi i za izlučivanje nezdravih so-kova iz organizma, čisti krv, njime se liječe neuroze, vodene bolesti, povećani krajnici, slabokrvnost..

- kod upale grla, krajnika, zubnog mesa, protiv fistula i izraslina (na nepcu i grlu):150 g suhe preslice popari se jednom litrom kipuće vode. Kad

pripravci biljke koji imaju najveću moguću razinu, u vodi topivih sicilijevih spojeva, kao što je SIPF ekstrakt. Za ovaj pripravak uzima se jedna čajna žličica u čaši mlake vode. Kako sadrži velike količine tvari bogatih silicijem, preparat je vrlo gust. Zbog toga ga prije svake uporabe treba dobro promućkati. Idealan je preparat za one ljude koji imaju stanjenu i suhu kožu, lomljive nokte i kosu. Uzima se dvadesetak dana, pa se napravi pauza od desetak dana te se opet uzima dvadesetak dana.

Vodeni pripravci biljke kao oblozi povoljno djelu-ju kod zacjeljivanja manjih rana, ali se koriste i za njegu kože.

Čaj od preslice, pripravljen na nekoliko načina, pomaže u liječenju niza bolesti. Spomenut ćemo neke od načina priprave tih čajeva.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

se ohladi, njime se ispire i grglja usta i grlo. Tako pripravljeno sredstvo koristi se za ispiranje starih gnojnih rana te u pripravi mlakih obloga za kožne lišajeve i lupus.

- kod upale bubrega i za visoki tlak:tri velike žlice mješavine od po 40 g preslice i lišća breze te 20g imele kuha se u pola litre vode. Ostavi se odstajati preko noći te se pije tijekom dana u pet obroka.

- za izbjeljivanje zubi: jednom tjedno zubi se izribaju usitnjenom stabljikom preslice,koja se nanosi na zubnu četkicu. Tim postupkom zubi će postati svjetliji i sjajniji.

Sjedeća kupelj:100 g biljke namoči se preko noći u hladnu vodu. Sljedeći dan otopina se za-grijava do vrenja i dodaje se vodi za kupanje. Ku-panje se obavlja dvadesetak minuta. Ova kupelj učinkovita je kod pojave ekcema, neurodermatiti-sa, slabe prokrvljenosti i rana koje sporo zacjeljuju. Sjedeća kupelj dobra je i kod upala mjehura.

U nekim zemljama, poput Japana, ko-risti se i za jelo. Mladi izdanci prže se na ulju poput šparoga ili se konzerviraju u octu. U Rusiji od njih pripravljaju nadjev za piroške. U ostalim europs-kim zemljama, preslica se slabo koristi kao jestivo povrće. Jestive su i ukusne samo fertilne biljke.

Uzimanje preslice u bilo kom obliku, ne izaziva ni-kakve negativne pojave. Na oprezu moraju biti oni ljudi koji imaju problema sa težim oštećenjima bubrega.

Postoji opasnost, ako se kod ubiranja poljska preslica zamijeni sa vrstom Equisetum plaustre, jer se radi o otrovnoj vrsti koja sadrži alkaloide palus-trin i spermidin.


Preslica - spas za bubrege i mokraćni mjehur

prirodna baština

Travnjaci obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikostTravnjaci su tip

vegetacije izgrađene od jednogodišnjih i višegodišnjih zeljastih biljaka iz porodice trava (Poaceae) ili biljaka sličnih travama. Predstavljaju sekundarni tip vegetacije nastao čovjekovim djelovanjem. Prema načinima gospodarenja dijelimo ih na livade košanice (održavaju se kosidbom), pašnjake koji se koriste za ispašu stoke te mješoviti tip livadno-pašnjački. Važni su tipovi vegetacije, jer čine osnovu stočarstva.

Većina travnjaka u Europi nastala je uz pomoć čovjeka koji ih je održavao zbog potreba za stočnom hranom. Takve površine nazivaju se još i poluprirodnim

travnjacima. Prirodne zajednice travnjaka Europe ograničene su na proplanke, rubove tresetišta i močvarnog tla, krševite obronke i područja se-zonskih suša, poput stepa u Rusiji.

Zanimljivi su i botanički. Na njima uz biljke iz porodica trava rastu i druge pa čak i rijetke vrste biljaka. Time oni u našoj zemlji obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikost. Koriste se uglavnom na ekstenzivan način bez uporabe umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava te i na taj način pridonose očuvanju biološke razno-likosti. Pridonose i životu mnogih ptica, sisavaca, beskralježnjaka, pružajući im hranu, ali i zaštitu.

U posljednje vrijeme, u mnogim po-dručjima naše zemlje ugrožena su staništa, zbog prestanka bavljenja ljudi tradicionalnom poljoprivredom (košnjom). U gorskim dijelovima Hrvatske zarastaju u šikare i šume,zbog pro-padanja stočarstva u tim krajevima. Zarastanjem travnjaka vegetacijom šuma i šikara, nestaje biljni i životinjski svijet, vezan uz te površine.

Travnjake u Hrvatskoj možemo podijeliti u četiri najznačajnije grupe (vezano uz klimatsku i ekološku raznolikost):

Primorski travnjaci U Mediteranskom dijelu Hrvatske, najčešći su suhi travnjaci i kamenjar-ski pašnjaci. Nastali su degradacijom vazda-

Piše: Vesna Pleše

Foto:P. Zaborac, B. Pleše i arhiva

zelenih šuma hrasta crnike, te listopadnih šuma bijelog graba i hrasta medunca. Kao trajni stadij održavaju se ispašom.

Vlažni travnjaci koriste se kao livade košanice. Razvijeni su u poplavnim krškim poljima i dolina-ma krških rijeka.Jedan od takvih tipova livada, je livada jagodaste djeteline i klasulje. U tom tipu travnjačke vegetacije zastupljene su i vrste koje rastu u vlažnim livadama kopnenog područja:grozdasti ovsik, livadna vlasulja, bijela djetelina, ali i biljke endemi poput livadnog procjepka, pospihalove puhovice, obavijene djeteline, paške zečine, te biljke Sredozemlja (klasulja, ilirska sabljičica, napuljski žabnjak, zimski sunovrat..) Zbog djelovanja vjetra, otplavljivanja tla te šumskih požara i suša, mnogi primorski travnjaci, oskudno su obrasli, pa su negdje nalik na pusti-nju (npr. Otok Pag, Kornati).

U kamenjarskim pašnjacima Primorja dominira trava kostrika-rašćica. U toj skupini najzastupljenije su zajednice travnjaka raščice i zvjezdaste djeteline. Rasprostranjene su u naj-toplijem i najsušnijem dijelu primorske Hrvatske. Osim nje tu rastu i druge vrste biljaka iz porodica trava: primorska oštrica, dlakavi brčak, velika tre-slica, mahunarke(posebno djeteline), francuska, grozdasta i sabljasta piskavica, mala vija, crveni mak, bubreška, glavočike ( vunenast nosan, ve-lika kozja brada, smilje, obična bršaka i sl).

Kamenjarski travnjaci listopadnog dijela pri-morja srodni su onima iz vazdazelenih područja, a


dijelom i brdskim travnjacima. Od tih kamenja-ra najčešći su kamenjari kovilja i ljekovite kadulje. Kako tu ima dosta pukotina i škrapa, uvjeti za rast raznih vrsta biljaka su nepovoljni. Od vrsta prevladavaju ljekovita kadulja, stis-nuti ovsik, sibirski zvončić, trnovita mlječika.

Na većim nadmorskim visinama, u zoni crnog graba, razvijen je poseban tip ka-menjarskog pašnjaka ,šaša crljenike i bodljikave zečine.Floristički je bogat biljkama poput:li-burnijske ivančice, vriska, tršćanskog karanfila, brdskog dubačaca, usoklisne žutice.

U višim područjima Istre i Učke dolaze pašnjaci vlasastog zmijka i pjegavog jas-trebljaka, ali i običnog vranjka, streličaste žutice, stupastog jaglaca,..

Brdski i planinski travnjaci kopnenih područja-ovom kategorijom travnjaka obuhvaćeni su suhi travnjaci i ka-menjarski pašnjaci u području listopadnih šuma u Primorju te kopnenih, brdskih i pla-ninskih područja.

Brdski travnjaci uspravnog ovsika i srednjeg trputca rasprostranjeni su u zoni bukovih šuma na nadmorskim visinama od 180 do 1300 metara. Razvijaju se na plitkim i suhim tlima, iznad vapnenca i dolomita. Ug-lavnom se koriste kao livade košanice (kose se jednom godišnje) ili rjeđe kao pašnjaci. Bogati su raznim biljnim vrstama (panon-skog i prizemnog osjaka, obične ivančice, gorske i panonske djeteline, pravog ranje-nika, lukovičastog žabnjaka i sl). U vrijeme cvatnje izgledaju poput prekrasnog šarenog saga.

Planinski travnjaci ili rudine, razvijaju se u nepovoljnijim klimatskim prilikama, uz niske srednje godišnje temperature, velike količine oborina te duge zime i kratka ljeta. Prostiru se u područjima klekovine bora krivulja i supalpskih bukovih šuma. Tu rastu:vlasulja, planinski žuti lan, zvjezdoglavka, srčanik, balkanska majčina dušica, šojhcerov zvončić, klečica..

Na grebenima Velebita, Snježnika i Plješivice razvili su se travnjaci uskolisne šašike, ali ima i biljaka poput (sitnog šaša, alpske sunčanice, te endemičnih vrsta (širokolisno i puzavo zvonce, dinarski ko-zlinac, tršćanska sirištara i sl.).

I dok se travnjaci u primorskom i planins-kom dijelu zemlje koriste kao pašnjaci, u niz-inskim područjima Hrvatske koriste se kao livade košanice. Jedna od takvih, zajednica je runjavog zečjeg trnja i ovsenice pahovke, koja je rasprostranjena na svježim, neutralnim do slabo kiselim tlima, dovoljno opskrbljena hranjivim sastojcima. Takve vrste livada kose se do dvaput godišnje, a za kišnog ljeta i do triput. Tu od biljaka možemo naći:livadnu vlasulju, razne vrste djeteline,ivančice, divlju mrkovu, kozju bradu i sl.

Močvarne livade trave busike, rasprostranjene su na teškim glinastim, slabo vodo propusnim tlima npr. Posavine. Biljke koje rastu na livadama pahovke, rastu i na livadama busike, a može se naći i niz močvarnih biljaka: milica, močvarni kaćun, ljetni drijemovac, obični sit, razne vrste

šaševa.U Posavini,

istočno od toka rijeke Orljave na poplavnim stani-štima razvijena je livadna zajednica

pasje rosulje i klasulje. U sastavu tih livada dolaze, biljke, rijetke u Zapadnom dijelu Hrvatske: šibasta vrbica, blijeda djetelina, cjelolisna pavitina, rutavi žabnjak, močvarna djetelina.

Poplavna mjesta s muljevito-pjeskovi-tim tlima donjeg dijela Drave i Kopačkog rita prekrivaju livade običnog srpca i vi-sokog trputca. Tu rastu i rijetke biljke poput (plućne sirištare, sibirske perunike, bridas-tog luka, visokog trputca..

Vrištine i travnjaci na kiselim tlima-raz-vijaju se poslije nestanka kestenovih i hrastovih šuma na jako kiselim tlima (Like, Gorskog kota-ra, šire okolice Karlovca). Ovaj tip vegetacije raz-

Na nizinskim povremeno poplavljenim pašnjacima Lonjsog polja luta stotine konja, svinja i goveda. To je pravi raritet, ne samo u

našoj zemlji već i u Europi, a može se posebno valorizirati u turističke svrhe

Livada u Gorskom kotaru

Travnjaci ispod Kleka



vija se u dva oblika. U jednom dominira vrijes, uz koji dolaze kao vrste bodljikava i streličasta žutica, bubica, ljekovita čestoslavica, vlasasta vlasulja, trozupka…

U drugom obliku dominira bujad koja se koristi za stelju u stajama, pa se ovaj oblik vegetacije naziva steljik-bujadnica.

Površine najljepših travnjaka u našoj zemlji nalaze se u Nacionalnom parku Plitvička jezera gdje zauzimaju površinu od 6975 ha. Rad na istraživanju tih travnjaka započeo je 1984. Veliko bogatstvo flore u Nacionalnom parku (1854 vrste) može se dijelom zahvaliti i bogatim travnjačkim površinama.

Najveće travnjačke površine u Parku su :Homoljačko polje, Brezovačko polje i Karleušine plase. Tu se uz kamene blokove na izrazito plitkom tlu razvijaju zajednice uspravnog ovsika i srednjeg trputca. Na dubljem tlu i uz naselja razviju se zajednice

Na mjesnom groblju u Bilju uočena je neobična livadna zajednica (na pola

ha površine). Utvrđeno je da se radi o posljednjoj stepskoj livadi u Hrvatskoj nakojoj

je zabilježeno oko 140 biljnih vrsta

običnog krestaca i grozdastog ovsika, te zajednice crvene vla-sulje i obične rosulje.

Travnjačka zajed-nica uspravnog ovsi-ka i srednjeg trputca zauzima najveće površine u Nacional-nom parku Plitvička jezera. Površine tih vrsta travnjaka pre-poznaju se i po biljnim vrstama: srednjeg trputca, žakenove čestoslavice i žutog volujca. Tijekom cvat-nje biljaka ističu se u spektru nekoliko boja (žute, plave, crveno-ljubičaste i bijele bo-je).

Nažalost i travnjačke površine NP Plitvička jezera, su ugrožene, zbog izostanka antropo-zoogenog utjecaja (košnje i ispaše stoke). Travnjaci zarastaju grmolikim i drve-nastim vrstama iz šumskih sastojina. To je posebno izraženo na rubnim dijelovima travnjaka uz šumu i na travnjacima unu-tar velikih šumskih kompleksa. Daljnjim zarastanjem znatno bi bila osiromašena flora u Parku, ali bi bio narušen izgled krajobraza.

P r i g o d o m z n a n s t v e n i h istraživanja razno-likosti Baranje, na mjesnom groblju u Bilju uočena je neobična livadna zajednica (na pola

ha površine). Utvrđeno je da se radi o po-sljednjoj stepskoj livadi u Hrvatskoj na kojoj je zabilježeno oko 140 biljnih vrsta. Među njima ima i ugroženih vrsta ( crnkasta sasa, išarana perunika, mađarski divokozjak). Godine 2001. travnjačke površine na biljs-kom groblju proglašene su spomenikom prirode.

I u Kopačkom ritu travnjaci zauzimaju velike površine. No, zahvaljujući hidrome-lioraciji neki od njih su pomalo nestali, pret-voreni su u plodna polja ili nasade topole.

U potpunosti su nestali vlažni travnjaci koji su pripadali raznim zajednicama, a u ko-jima je dominirala sibirska perunika. Održali su se travnjacima na nasipima, koji se povre-meno kose, a na njima nalazimo vrste biljaka iz porodica trava, glavočika, sitova i mente.

U Gorskom kotaru, na plitkoj vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi razvi-jaju se uglavnom livade uspravnog ovsika i trputca. Na kiseloj podlozi razvijaju se livade tvrdače i vrištine. Na vrištinama rastu uglavnom bujad, breze i trepetljika čime postepeno poprimaju izgled šume. Zbog smanjene paše i prestanka košnje započela je sukcesija travnjačkih površina i pretvaran-ja livada u šume.

Pretplaninske rudine kao vrsta travnjaka zastupljene su u pojasu klekovine crnog bora, a najviše ih ima na Snježniku, vrhovi-ma Guslice i Međuvrha.

Na području Nacionalnog parka Ris-njak, travnjaci zauzimaju male, ali značajne površine.Zbog zapuštenosti pomalo pre-rastaju u šume. Da bi ih očuvali u NP Risnjak u sklopu projekta „Očuvanja krških ekoloških sustava“ provode akcijski plan njihove zaštite od 2007. do 2009. Poduzet će se niz mjera: - detaljno florističko i faunističko istraživanje reprezentativnih livada s ciljem definiranja potrebnih zaštitnih zahvata na pojedinim lokalitetima-uvođenje trajnih ploha,

- nabava i održavanje potrebnih strojeva za košnju,

- uvođenje poticaja za ispašu stoke na području NP Risnjak u suradnji s nadležnim Ministarstvom,

- kontinuirano praćenje površina i stanja livadnih prostora na trajnim plohama,

- poduzimanje aktivnosti vezano uz širenje javne svijesti za održavanjem livada i sl.

Nacionalni park Sjeverni Velebit, svoju ljepotu zahvaljuje i brojnim planin-skim livadama, travnjacima i pašnjacima, koji upotpunjuju njegovu biološku i krajo-braznu raznolikost. Na gorskim livadama Štirovače mogu se naći sljez, obična vrkuta, majčina dušica.. Na planinskim i pretplanin-skim pašnjacima i livadama rastu biljke iz porodice tvrdača. Uz travu tvrdaču, zastu-pljene su i crvena vlasulja, zečina, lavlji zub, celinščica, majčina dušica..

Druga najrasprostranjenija travnjačka zajednica je uspravnog ovsika. Uz nju tu su i djetelina, ivančica, trputac, trava smilica, livadna kadulja, krvara, runjika..

Planinski travnjak

Kameniti pašnjaci otoka Paga


Jedan od primjera ugroženog travn-jaka u Hrvatskoj je onaj u Bistrincima (kraj Belišća). Radi se o travnjaku gdje raste ri-jetka biljka kršin. Osim na tom nalazištu, u našoj zemlji se još rijetko može naći na ne-kim staništima u Baranji.

S aspekta zaštite prirode, u našoj zemlji posebno su ugroženi vlažni i mediteran-ski suhi travnjaci. Glavni razlozi ugroženosti vlažnih travnjaka su hidromelioracijski za-hvati.Vlažni travnjaci su najzastupljeniji u sjevernim dijelovima zemlje kao dijelovi močvarnih kompleksa uz nizinske rijeke, po-glavito rijeku Savu. Jedno od takvih područja je Lonjsko polje, s nizinskim povremeno poplavljenim pašnjacima kojima luta stotine konja, svinja i goveda. To je pravi raritet, ne samo u našoj zemlji već i u Europi, a može se posebno valorizirati u turističke svrhe.

U područjima središnje Hrvatske koja je pretežito planinska, rasprostranjene su vlažne livade. Pojavljuju se uz vodotoke, koji ponekad nestaju, a ponekad poplave

krška polja, koja na taj način postaju jezera. Vlažnih travnjaka ima i u obalnim područjima zemlje, u porječju delte Neretve i tok rijeke Cetine.

Vrlo je rijetka i travnjačka vegetacija kon-tinentalnih pijesaka na nekim lokalitetima uz rijeku Dravu (Đurđevački i Kloštarski pijes-ci). Ova dva lokaliteta posljednji su ostatci nekadašnjih pješčanih dina, tzv. Hrvatske Sa-

hare, koja se protezala nekoliko kilometara u duljinu i širinu. Širenjem grmlja i nepješčane vegetacije došlo je do degradacije autohot-nih biljnih zajednica. Zbog toga je potrebno poduzeti mjere zaštite, uklanjanje postojeće vegetacije koja ih zarasta.

Suhi mediteranski travnjaci zauzimaju velike površine obalnog područja i zaleđa naše obale. Pripadaju istočno-submedite-ranskom tipu suhih travnjaka, zaštićenih temeljem Direktive o staništima.

Kao što smo već naglasili travnjaci pri-padaju dijelu ugroženih staništa u našoj zemlji. Da bi se takva staništa zaštitila, u siječnju 2006. donijet je Pravilnik o stanišnim

tipovima, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te mjerama o njihovom očuvanju. Pravilnikom se zaštićuju svi stanišni tipovi zaštićeni Direktivom o staništima, Rezo-lucijom 4 bernske konvencije, te oni ugroženi na nacionalnoj razini.

Ibis u travi

Travnjak uz naselje

Propisane su općenito mjere zaštite, dok se specifične mjere zaštite ugrađuju u pros-torne planove, sektorske pla-nove gospodarenja i pojedine projekte, kroz uvjete zaštite prirode koje na zahtjev izdaje Ministarstvo kulture.

Da bi se takva staništa zaštitila, uspostavljena je ekološka mreža. Staništa se kartiraju, procjenjuje se status ugroženosti i donose mjere zaštite i očuvanja. Time se uspostavlja uspostava funkcioniranja mreže važnih područja za ugrožene tipove staništa u Europske unije Na-tura 2000.

Vezano uz travnjake po-duzimat će se slijedeće mjere zaštite:

- gospodariti travnja-cima putem ispaše i režimom košnje prilagođeno stanišnom tipu uz prihvatljivo korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva,

- očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip, ne unositi alohtone vrste i genet-ski modificirane organizme,

- očuvati povoljni omjer između travnjaka i šikara, uključujući sprječavanje pro-cesa sukcesije (zarastanja travnjaka),

- očuvati povoljnu nisku razinu vrijed-nosti mineralnih tvari u tlima suhih i vlažnih travnjaka,

- očuvati povoljni vodni režim, uključujući i visoku razinu podzemne vode na području vlažnih travnjaka

- poticati oživljavanje ekstenzivnog stočarstva, u brdskim, planinskim, otočnim i primorskim travnjačkim površinama.


baština SLAVONSKI OBELISK / NEOBIČNA GRAĐEVINA NA JEDNOM OD VRHOVA DILJ GORE

Čardak na razmeđi triju slavonskih županija

Tko bi rekao da i Slavonija, baš poput Rima i Washingtona, ima svoj obelisk!? Neobičnu građevinu upravo nalik obelisku kriju visoke hrastove šume, na jednom od vrhova Dilj-gore.

Piše: Veronika Petrić-Stjepanović

Foto: V. Petrić-Stjepanović

Usred proplanka, na razmeđi triju županija, Požeško- slavonske, Osječko-baranjske i Brodsko-posavske, uzdiže se betonski stup piramidalnog oblika,

kojemu još i danas mnogi ne znaju ni značenje ni svrhu. Radi se, naime, o 27 metara visokom ‘Čardaku’, stalnoj kontrolnoj geodetskoj točki, a nalazi se na visini od 421 metar iznad razine mora. Sagradile su ga 70-ih godina prošlog stoljeća tadašnje državne institucije, radi označavanja vrhova Dilja. Današnji ‘Čardak’ po-dignut je na mjestu starog drvenog čardaka, koji je i do tada bio na korist lovcima i planinarima, a obzirom da je na vrhu imao i žarulju, služio je i u orijentaciji zračnog prometa. Do Čardaka se danas može doći sa svih strana svijeta, drevnim

‘rimskim putovima’, koji prema zapisima starih pisaca prolaze slavonskim krajolicima, od Papuka preko Dilja i dalje prema Fruškoj gori. Predaje kazuju da je između dva kelts-ka plemena koja su živjela u području Alpa i onih koji su živjeli u Podunavlju, granica išla nečim što se zove mons klaudius, što bi značilo “zaključana gora”’. To je zapravo je-dina vododijelnica koja razdvaja Slavoniju na dva dijela, između slivova Drave i Save. Čardak pripada slivu Save i to slavonsko-

brodskom. Do tog neobičnog geodetskog stupa se najsigurnije može doći pješice, kroz utabane šumske markacije. Najlakši je pristup s južne strane Dilja, kroz šume od jezera Ljeskovac (ili Ljeskovih voda) koje se nalazi 20-ak kilometara sjeveroistočno od Slavonskog Broda. Kad stignete do rampe na ulazu u šumu, koja se nalazi odmah do danas nažalost zapuštenog objekta na Ljes-kovcu, tu lijepo parkirajte automobil i dalje – pješice. Pratite li planinarske markacije ne možete se izgubiti, jer vas upravo one vode do Čardaka. Nakon otprilike pola sata hoda, nailazite na svojevrsno raskrižje putova gdje ćete se zapitati – a kamo sad? Valja, naime, skrenuti desno, prema sjeveroistoku, pored putokaza koji označava ulaz u otvoreno lovište Vidra - Levanjska Varoš. Nastavkom puta i dalje vas vode planinarske oznake na stablima. Šuma tu postaje sve gušća, a valja se odupirati i komarcima. I, taman kad pomislite da tome “Čardaku” nema ni traga, kao da je ni na nebu, niti na zemlji, stižete na čistinu, šumski proplanak, usred kojega se uzdiže ovaj impozantni stup. Brojnim plani-narima, izletnicima i zaljubljenicima u priro-du “Čardak” je i dobrodošlo sklonište od kiše i odmorište od naporna hodanja. Zbog svog neobičnog oblika obeliska zanimljiv i za foto-grafiranje ili jednostavno izazov ‘osvajanja’ jednog od vrhova Dilj-gore, čemu svjedoče i brojni zapisi u knjizi utisaka pohranjenoj u sandučiću, u unutrašnjosti stupa.


Čardak, ipak na zemlji!


lovstvo KRAJEM KOLOVOZA U BARANJSKIM LOVIŠTIMA

Prvi odstrjel krajem kolovoza i brončana jelenska trofeja je označila početak nove uspješne lovne sezone za koju su interes pokazali brojni lovci iz desetak europskih zemalja, pa čak i iz Amerike, te se očekuje odstrjel četrdesetak trofeja jelenske divljači


Još turistička sezona nije minula, a krajem kolovoza i početkom rujna nastupa nova lovna sezona za sva lovišta diljem Hrvatskih šuma. Upravo kao što lovnik svojom trubom

daje znak za početak lova, tako i odrasli jeleni kra-jem kolovoza otpočinju svoj novi životni ciklus već svima nama dobro poznatim glasanjem. Tom prepoznatljivom rikom odrasli jeleni šalju različite poruke u vrijeme parenja svojim suparnicima, ali i kušutama koje se kreću u blizini ili na području kojeg je rikajući jelen zauzeo za sebe.

“Odrasli mužjaci jelena običnog u vrijeme parenja glasaju se iz različitih razloga- prije svega rikom označavaju posjedovanje nad svojim stadom košuta, svojim hare-mom te daju do znanja su-parnicima koje je njegovo područje na kojem imaju pravo obitavati samo njegove košute. To područje nazivamo rikalište. Istovremeno upozoravaju svoje ljute suparnike na svoju prisutnost na tom rikalištu i određenim

zastrašujućim rikanjem daju znak prije borbe sa uljezom koji se drznuo ući na tuđi teritorij, a dobri poznavatelj običaja i načina rikanja može razliko-vati i pobjedonosno glasovanje nakon uspješne borbe”, pokušava dočarati riku jelena u rano jesen-sko predvečerje mr.sp. Vlado Jumić, pomoćnik up-ravitelja Šumarije Tikveš.

Jelena običnog (Cervus elaphus L.) naziva-mo i kraljem naših šuma zbog njegovog stasa, držanja i raskošnog rogovlja pa i zbog upravo

karakterističnog glasanja u vrijeme rike, koju smo proz-vali i svadbenim pirom.

Naši lovni stručnjaci riku jelena koriste za utvrđivanje brojnog stanja i trofejne vrijednosti pojedinih muških grla, jer u vrijeme rike jeleni su manje obazrivi jer im je koncentracija usmjerena na

parenje i okupljanje što većeg broja košuta i njihovu zaštitu od suparnika. Sa brojnih čeka lovci i drugi djelatnici u našim šumarijama koji su uključeni u osmatranje tijekom rike vrlo precizno mogu

Rika jelena nagovještava novu lovnu sezonu

Ljubavni zbo kralja šuma (rika)

Za ovogodišnju riku rasprodali smo gotovo sve termine za rujan u našim

lovačkim kućama u Baranji kao i u Kondriću. Dolaze lovci iz Njemačke,

Austrije, Danske, Nizozemske, Italije, Španjolske, Rumunjske, Slovenije..

Piše: A.Z.Lončarić

Foto: V. Jumić


odrediti broj odraslih rasplodnih rikajućih jelena, njihovu starost, trofejnu vrijednost pa i njihovu perspektivnost po pitanju napre-dovanja trofejne vrijednosti idućih godina. Prema tim osnovnim parametrima donosi se odluka o odstrjelu prema utvrđenim lovno gospodarskim osnovama i ciljevima gospo-darenja.

Lovni stručnjaci dobro poznaju lovišta i područja u kojima se pojedini odrasli trofejni jeleni kreću i njihova rikališta, jer svaki jelen nastoji zadržati svoje rikalište što duži niz godina. Stoga je svake godine borba među njima za područja, jer kasnije, tijekom jesen-skog lova budu odstrijeljeni najjači trofejni jeleni pa na njihovo područje atakiraju više mlađih koji bi preuzeli njihovo stado košuta.

“Stalna dvojba naših lovaca je odluka ko-jeg jelena treba odstrijeliti, koliko je to grlo staro, koliko ima vrijednosti CIC točaka te je li on perspektivan”, kaže Jumić.

Uobičajeno vrijeme početka rike u ba-ranjskim lovištima je od 25. kolovoza do 20. rujna, ali to ne znači da poneki jeleni ne počnu riku i prije, odnosno završavaju kra-jem rujna. To je vrijeme intenzivne aktivnosti u lovištima, jer se tijekom rike uključuje u osmatranje sve raspoloživo osoblje u šumarijama pa je tako angažirano više od pedesetak naših djelatnika u lovištima Po-dunavlje- Podravlje i Breznica na području Šumarije Đakovo.

Na taj svadbeni pir našeg kralja šuma stižu i brojni gosti, lovci, koji su već bili svje-doci prošlih rika kao i oni koji žele odstrijeliti vrijedni jelenski trofej.

“Za ovogodišnju riku rasprodali smo go-tovo sve termine za rujan u našim lovačkim kućama u Baranji kao i u Kondriću. Većinom su to sve gosti koji su bili i prošlih sezona kod nas u lovu, zadovoljni dobrom orga-nizacijom i uspješnim lovom, dolaze izno-va i dovode svoje prijatelje. To su lovci iz Njemačke, Austrije, Danske, Nizozemske, Italije, Španjolske, Rumunjske, Slovenije, BiH, Srbije pa čak imamo i gosta iz Amerike koji je već treću godinu za redom kod nas, a za sredinu rujna najavila se i jedna grupa od desetak lovaca iz Amerike, koji su članovi njihovog stručnog ocjenjivačkog trofejnog odbora”, - sa dosta optimizma govori nam mr.sc. Branko Urošević, stručni suradnik u Odjelu za lovstvo osječke uprave šuma.

Zbog velikog interesa za riku i lov tijekom rike, već krajem kolovoza bio je prvi uspješan lov kada je odstrijeljen jelen u trofeji bronce, a od 1.rujna očekuje se odstrijel više od 40 jelena, od toga najmanje tridesetak trofejnih.

Za boravak u lovačkoj kući u Kondriću, Šumarije Đakovo, već nekoliko godina in-teres pokazuje jedan talijanski plemić sa sje-vera Italije, saznali smo od domaćice kuće, Marijane Ivanda, a za ovu jesen osigurali su boravak za desetak grupa talijanskih lovaca, njih više od stotinu gostiju.

Prema dosadašnjim najavama i rezer-vacijama na početku nove lovne sezone, očekuje se još uspješnija lovna sezona od prošlogodišnje, a ako vrijeme posluži, zado-voljstvo naših gostiju će biti i veće, jer su pripreme za novu lovnu sezonu odrađene na vrijeme pa možemo reći kako će svi naši gosti zadovoljni otići iz naših baranjskih i slavonskih lovišta.

Rika jelena nagovještava novu lovnu sezonu

Fratar je riba koju vole sportski ribolovci, a pogotovo kontinentalci, na čijim se udicama najčešće zna naći tijekom ljeta, kada sreću okušavaju i na moru

tijekom godišnjeg odmora.Lako ga je prepoznati-ima visoko spljošteno

tijelo srebrne boje s crnim ovratnikom i crnim prstenom na osnovi repne peraje. Žućkasto-zlatni prelivi također su karaktersistični za ovu

također brže akcije. U tom slučaju može se koristiti i plovak, klizni ili fiksni, duguljastog oblika, najbolje oni obrnute kruške, kao za bo-lognes ribolov.

Na rolu, većeg kapaciteta kalema, koja omogućuje dalje izbačaje, u svakom slučaju treba namotati najlon promjera do 0,25 mm. Sistem treba napraviti tako da se na kraju mon-tira olovnica, a iznad nje dvije do tri udice, sve spojeno s osnovnim najlonom vrtilicom. Za ribolov match tehnikom bliže obali najbolje je koristiti sistem s jednom udicom iznad koje

ribu. Uz to što je zanimljiva sportska riba, fratar ima i ukusno meso.

Uz obalu se love češće manji primjerci, dok veći nastanjuju dubine od 20 do 100 metara. Treba ga tražiti na terenima s kame-nim dnom. Naraste nešto više od 1.000 grama, ali lovni primjerci su daleko manji.

S obzirom da ga naši «slatki» ribiči najviše love s obale opisat ćemo pribor za takav način ribolova. Iako ga domaći još uvijek najviše love «na prst», treba se okrenuti štapu i «modernim» tehnikama. Zato je najbolje koristiti bacačke štapove, poput onih namijenjenih za moderni ribolov šarana (dvodjelne ili trodjelne) s kojim se mogu ostvariti daleki izbačaji. Za morski ribolov postoje specijalizirani štapovi za takav ribolov – tzv. surf casting štapovi. Štap treba biti brže akcije i dug do 3 m.

Moguć je i ribolov na manjim daljinama. Za takav ribolov odlično će poslužiti duži tele-match ili kraći bolognese štap (do 5 m),

su tri-četiri olovnice. Predvez, odnosno sistem, treba složiti uvijek od milimetar, dva tanjeg najlona od onog koji je namotan na roli.

Za ribolov fratra koristite udice veličine 14 do 10.

Za ribolov fratara širok je krug mamaca koji se mogu koristiti. Najčešće kontinentalci ko-riste, najpristupačnije, dagnje odnosno meso ove školjke. No, najbolji su komadići velikog morskog crva i morski crveni crvić. Odličan mamac je i kozica, te komadić glavonožca i rak samac.

Fratra treba loviti na dnu jer je on klasična riba dna. Lovi se tijekom cijele godine, ali najbolje ljeti i početkom jeseni. Najbolje doba dana za ribolov je veče i rano ujutro – svitanje, te noć.

Preporuka za uspješan ribolov na moru je posjet ribičkoj trgovini u kojoj se, najčešće, mogu dobiti i korisne informacije i potrebni mamci za ribolov.

Fratar

Duž naše obale ova riba je poznata pod raznim imenima: crnorep, crnoguz, pop, baraj, te desetak još drugih. No, najrasprostranjenije ime je fratar. Latinsko ime joj je Diplodus vulgaris.

Piše:Siniša Slavinić

Foto: S. Slavinić

Fratar

ribolov


hrvatska fauna CRNA RODA

Ugrožena crna roda

Osim donjeg dijela, koji je bijel, cijela je crna i otuda joj ime. Većinom je plašljiva, a najčešće se može vidjeti kako jedri visoko iznad šume

Odrasla crna roda ima zlatnozeleno perje s purpurnim i bakarnocrvenim metalnim odsjajem. Ženka je sitnija i manje izrazito obojena. Mlade ptice su sivozelene i bez

odsjaja. U prvoj godini života imaju zelenkaste noge i kljun, u drugoj je to sivocrveno. U trećoj godini života, kada crne rode spolno sazrijevaju, imaju u vrijeme gniježđenja svijetlocrvene noge i kljun. Izvan tog razdoblja to je crvenosmeđe.

Crna roda je nešto manja od svoje rođake bijele rode i ima uža krila. Dugačka je do 100 cm, a raskriljena

Materijal za gnijezdo su suhe deblje i tanje grančice. U ležaju gnijezda mogu se naći stabljike trske i drugih bi-ljaka, koje rastu u vodi i uz vodu, stabljike kulturnih bilja-ka, lišće, mahovina, dlake, nekada papir i krpe.

Vremenom se gnijezda povećavaju i postaju ogro-mna, dostižući u promjeru 1 do 1,5 m.Materijal za gni-jezdo, po pravilu, donosi jedan od partnera, drugi gradi gnijezdo.

Crvene rode se pare u gnijezdu. Kada ženka sne-se jaja, jedan od roditelja ostane u gnijezdu. U leglu je 3 do 5 jaja. Na jajima sjede obje ptice, ženka obično noću. Inkubacija traje do 30 dana. Mladi su pokriveni sivobije-lim paperjem. Kljun im je u početku limun žut, zatim sivo-zelen, noge su olovno sive.

Tijekom prva tri tjedna roditelji čuvaju mlade i hrane ih svakih 3 do 5 sati. Hranu za mladunce ostavljaju u gni-jezdu. Mlade ptice počnu letjeti u starosti od 2 mjeseca. U to vrijeme, po pravilu, sjede u krošnjama okolnih sta-bala. Nakon prvog napuštanja gnijezda roditelji mladima ostavljaju hranu u gnijezdu još dva tjedna. Mladi se vra-ćaju u gnijezdo na hranu i spavanje. Kasnije idu u potra-gu za hranom zajedno s roditeljima.

Hrani se ribom u većoj mjeri od bijele rode. U vri-jeme lova najčešće gaca po plitkoj vodi, rado u potocima s bistrom vodom gdje praktično nema konkurenta. Lovi ribe do 25 cm dužine, a osim riba vodene kukce i njihove ličinke, žabe i vodenjake. Na vlažnim livadama pretežno se hrani krupnim kukcima i njihovim ličinkama, sitnim glodavcima i mladuncima ptica. Hranu traži do udaljeno-sti 10 km od gnijezda.

Crna roda u HrvatskojSvrstana je u Crvenu knjigu ugroženih ptica Hr-

vatske. Kategorija je: rizična gnijezdeća populacija; kriterij: D1 /ispod 500 parova/. Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode, međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom /dodatak II/ i Bernskom konvencjijom /dodatak II/.

Živi u prostranim šumskim područjima Panonske nizine. Najviše je ima u preostala dva vlažna područja, u Posavini od Ivanić-Grada do Stare Gradiške, uključu-jući Lonjsko polje, i u Podunavlju, uključujući Kopački rit. Najčešće se gnijezdi u šumama hrasta lužnjaka. Drugdje je manje zastupljena, izvan Panonske nizine ima je samo u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Broj crnih roda se smanjuje zbog uništavanja i degradacije njenih staništa - sječe starih šuma i isuši-vanja močvara i drugih voda - stajaćica i tekućica. Zato se zaštita te vrste ponajprije sastoji u očuvanju njenih staništa. Jedna od zaštitnih mjera je očuvanje dijelova šuma, gdje se gnijezdi.

Areal crne rode je jako velik i seže od Srednje Europe do Dalekog Istoka i ima je na malom

dijelu Španjolske

mjeri oko 190 cm. Za razliku od bijele rode, odrasle ptice se glasaju jednostavnim zvukovima, a mlade ptice mogu glasno kričati.

Crne rode rado sjedaju na stubove dalekovoda ili na visoka stabla. S tla uzlijeću poslije kratkog zaleta. Prije po-četka gniježđenja često dugo kruže iznad gnijezda. Veći-nom su plašljive pa se najčešće mogu vidjeti kako jedre visoko iznad šume. Često se crne rode skupljaju u jata tije-kom ljeta i selidbe na mjestima koja su bogata hranom, u močvarama i na ribnjacima.

Areal crne rode je jako velik i seže od Srednje Europe do Dalekog Istoka i ima je na malom dijelu Španjolske. Ra-niji areal se još više protezao na zapad. Gnijezdi se i u Sre-dišnjoj i Južnoj Africi, gdje su se vjerojatno nekoć naselile zimujuće ptice. Crna roda daje prednost starim šumama listača i mješovitim listača i četinjača koje su ispresijecane stajaćim i tekućim vodama, bogatim ribom i u čijem su-sjedstvu su vlažne livade.

Spada u ptice selice. Ptice zapadne populacije, u koju spadaju i naše crne rode, zimuju u Africi. Tamo, gdje zimuju zajedno s bijelim rodama, vraćaju se oko dva tjed-na kasnije. Odlijeću u rujnu. Za vrijeme selidbe prelijeću pojedinačno Sredozemno more, no preko Bospora lete tisuće tih ptica. Lete preko dana većinom u malim skupi-nama, rado koriste uzdizuće struje toplog zraka, pri čemu kruže na velikim visinama i postepeno se kreću u izabra-nom pravcu. Ne priključuju se u selidbi bijelim rodama, no katkada lete s krupnim pticama grabljivicama.

Crne rode se ginjezde samotarski, na način da par gradi gnijezdo manje ili više visoko na stablima, nekada sasvim na oku na vrhovima starih stabala. Zauzimaju i stara gnijezda krupnih ptica grabljivica. Na jugu areala, u predjelima, koji su siromašni drvećem, gnijezdi se i na sti-jenama. Negdje su se crne rode privikle na ljude i gnijezde se uz sela, gdje love na ribnjacima i podnose ljude, koji rade u blizini. Na svome teritoriju par ima nekoliko gnijez-da, koje tijekom godine mijenja.


Piše: Zoran Timarac


Prije kraćeg vremena se u Večernjem listu i Glasu Slavonije moglo pročitati o sudskom procesu koji šumari iz Podružnice Osijek vode protiv jednoga djelatnika javne ustanove Parka prirode Kopački rit. Tuže ga za klevetu. Naime, neimenovani već nekoliko godina vodi kampanju protiv šumara optužujući ih za različite prijestupe. Između ostaloga osporava im pravo na lovište, lov na krupnu divljač, da nisu obnovili šumu nakon sječe u reviru Mali Bajar, a koja se od 1993. nalazi u granicama posebnog zoološkog rezervata Kopački rit. Pri tome predočuje satelitske snimke «opustošenoga» krajolika koji se, unatoč optužbama, u ovom trenutku prirodno obnavlja. Šumari su indirektno krivi i za „nestanak“ Kopačkoga jezera..Pojednostavljeno, sve se svodi na to da šumari nisu dovoljno ekološki osvješteni, te dalje, dorasli poslovima upravljanja prirodom (nacionalim parkovima, parkovima prirode).

Ovaj, uvjetno rečeno, konflikt šumara s predstavnicima javnih ustanova, «zelenima»,

nije od jučer i nije samo u Baranji. Radi se o općem stavu različitih udruga da treba štititi sve što je više moguće, ne vodeći često puta računa o vremenu i prostoru u kome se živi, o stvarnim potre-bama i mogućnostima.

A kad je o Kopačkom ritu riječ, različitost mišljenja može se najbolje iščitati iz primjera o „prenapučenosti“ divljači. Ona se, prema mišljenju zaštitara, ovdje ne smije odstrijeliti, a istovremeno je potrebno očuvati hrastov pom-ladak? Zaštitarima smeta ograda koja mlade biljke štiti od divljači, a koja ograničava njeno slobodno kretanje. Slažemo se, Kopački rit veličinom nije Aljaska ili Seren-geti, Kopački rit je park prirode, mala enklava okružena među ostalim i površinama pod ratar-skim kulturama. No, tko će platiti štete od divljači koje ona načini na pomlatku u šumi (ako prostor nije ograđen) ili na polju? Ministarstvo, Kopački rit, Hrvatske šume ili netko četvrti?

Ili, nije dovoljno zaštiti faunu riba, ne smatrajući istodobno da je potrebno povesti računa i o prenapučenosti velikog vranca (kormorana) koji uništava sav riblji fond, riblju mlađ! Zatim, svjedoci smo oplićavanja i postepenog nestanka Kopačkog jezera, a ništa se ne poduzima u smislu obnove, revitalizacije, nitko ne spominje famozni bager koji bi trebao uklo-

niti nataloženi mulj (nego se ope-tovano spominje beznačajna pre-grada od stotinjak vreća pijeska koje su šumari prije rata postavili na kanal Hulovo i optužuje šumare za propast Kopačkoga jezera!). Da bi se Kopačko jezero očuvalo, u njega treba ulagati.

Šumari su podigli i odnje-govali šume Malog Bajara i one se, kada dođe vrijeme, moraju sijeći. S njima se mora gospodariti na načelu održivosti, što je uostalom, propisano Šumsko gospodarskom osnovom i to udruge što dižu glas nakon svake sječe moraju znati.

No istovremeno, manje se pro-testira zbog nestanaka najvrjedni-je vodene površine Parka prirode, Ribnjaka Belje gdje je gnijezdilo više od 70% rijetkih i atraktivnijih vrsta ptica močvarica.

Posebno je pitanje i Zoorezer-vata u kojem se s divljači također mora gospodariti. Prema iskus-nom šumaru i stručnjaku za lovnu divljač dr. Janu Brni, odricanje od gospodarenja u Zoorezervatu vodi u nekoliko pravaca: postoji vjerojatnost da bi se divljač mo-gla umnožiti i ugroziti prirodnu obnovu šume, trofejna vrijednost grla znatno bi mogla opasti, da ne kažemo da bi evolucija mogla ići u pravcu jelenskih grla koja se u literaturi navode kao pogibeljna (jeleni sabljaši), zatim da će divljač migrirati u područja gdje se o njoj vodi briga.

Što znači doktrina o „nedi-ranju“ prirode i prirodnih procesa, o očuvanju nekog stacionarnog, «nultoga» stanja ekosustava u situ-


aciji kad se čovjek već poodavno i dobrano upleo u prirodne pro-cese?

Zoorezervat je u procesu de-gradacije, u fazi oplićavanja i nesta-janja postojećih umjetnih i prirod-nih «jezera», bara, kanala, fokova. Zatim, ugrožena je fauna ribe zbog kratkotrajnih poplava ili njezinih izostanaka te velikog broja kormo-rana i drugih ihtiofaga. Paralelno s time uvjeti gniježđenja mnogih vrsta močvarica su drastično sma-njeni, a ništa bolja situacija neće biti u odnosu na krupne papkare. Kako će na to reagirati orlovi štekavci, simbol Kopačkoga rita, koji su u prošlosti prehranom bili djelom vezani i za odstrijeljenu divljač, os-taje pitanje. Klasične šume podignute po načelima šumarske struke neće više biti, prevladati će poznate sukcesije s dominirajućom bijelom vrbom i poznatim biljnim zajed-nicama ritsko- močvarnih ekosus-tava. Priroda će «podivljati», nestat će staza i putova. Hoće li to za raz-voj turizma biti od važnosti? Možda i neće. Dolaze generacije koje ne znaju kako je bilo prije ili ih zapravo sve to i ne zanima! Malo vožnje brodom, onda ručak u restoranu pa povratak s obilaska! I to je to.

Srećom, postoji još umjetno jezero Sakadaš, Šiljin otok i dio No-voga kanala po kojem plovi eduka-tivno- ekološki brodić Orao 1 i stari brodić Liska, a susretljivi vodiči će riječima stvarati iluziju o vrlo ve-likoj «močvari», Ramsarskom i IBA području, u kojem živi veliki broj životinjskih i biljnih vrsta životinja i koje svake godine posjećuje najmanje 20.000 ptica. Je li je to dovoljno ili bi trebalo učiniti za-okret, najprije u ideologiji zaštite prirode, zatim u zakonodavstvu, pokazat će vrijeme.

Šumari iz Hrvatskih šuma morali bi pomoći u tome u okvi-ru svojih zakonskih ovlasti. Oni su nazočni na ovom prostoru blizu 250 godina i njihovim ra-dom i umijećem podignute su dragocjene šume tvrdih i mekih liščara. Etabliran je uzgoj jelen-ske divljači do zavidnog stupnja, stvoren je jedinstveni brand bara-njskog jelena. To treba (is)koristiti, a ne međusobnim optužbama pridonostiti rušenju onog što je postignuto. I to na pragu ulaska u EU.

Piše:Darko Getz

Foto: D. Getzmišljenja KOPAČKI RIT

Može li se surađivati?


knjigeBolesti i štetnici urbanog drveća

Šumarska znanost i struka, a naročito šumarska operativa iz područja zaštite šuma odnosno fitopatologije i entomologije, s posebnim naglaskom na drveće urbanih sredina, obogaćene su nedavno izašlom knjigom “Bolesti i štetnici urbanog drveća”

Knjiga je djelo sedam autora. Trojica su naši pozna-ti znanstvenici: prof.dr.sc. Danko Diminić, prof.dr.sc. Boris Hrašovec i dr.sc Milan Pernek. Četiri autora su iz Austrije; dr.sc.Kristian Tomiczek, dr.sc.

Thomas Cech, dipl.ing Hannes Krehan i dipl.ing Bernhard Perny.

Izdavači su Šumarski institut Jastrebarsko i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a recenzenti su prof.dr.sc. Milan Glavaš, dr.sc Miroslav harapin i prof.dr.sc. Maja Jurc.

Knjiga ima 384 stranice suvremeno dizajniranog teksta i fotografija, a tvrde korice su izrađene na zavidnoj razini. Stručni tekst koji opisuje patogena ili uzročnika je na lijevoj strani, a na desnoj se nalaze fotografije koje daju detaljan vizualni prikaz teksta. Po navedenim ka-rakteristikama knjiga predstavlja veliku novost u našoj stručnoj literaturi iz tog područja. Knjiga se dakle sastoji od 169 stranica stručnog teksta i 169 stranica fotografija sa 759 detalja patogena, štetnika ili domaćina.

Knjiga ima pet poglavlja: Bolesti urbanog drveća, Truležnice urbanog drveća, Štetnici urbanog drveća, Štete antropogenog i abiotičkog uzroka, Štetne polupa-razitske biljke.

Na kraju navedenih poglavlja dana je literatura, ka-zalo znanstvenih imena, kazalo hrvatskih imena i kratka bilješka o autorima.

U prvom su poglavlju obrađena 52 taksona pato-genih gljiva, dva bakterijska uzročnika. i jedno oboljenje nepoznatog uzroka. S fitopatološkog gledišta obrađeno je 20 vrsta listača i 10 vrsta četinjača. Od listača na prvom mjestu su javori i bukva, a od četinjača borovi, smreke i jele. Poglavlje ima 47 stranica teksta i 47 stranica fotogra-

fija s 185 detalja. Drugo poglavlje obrađuje uzročnike tru-leži drveća. Opisano je 18 taksona viših gljiva. Obrađene su 3 vrste četinjača i 20 vrta listača (hrast, bukva, trešnja). Poglavlje ima 23 stranice teksta i 23 stranice fotografija sa 79 detalja. U trećem poglavlju su opisani štetni kukci. Za 88 vrsta iz 16 rodova dat je detaljan opis bioekoloških karakterstika. Obrađeno je nekoliko taksona crvenih pa-uka i grinja. Opisani štetnici dolaze na 20 rodova listača i 10 rodova četinjača. Poglavlje ima 89 stranica teksta i 89 stranica fotografija sa 449 detalja. Četvrto poglavlje prikazuje oštećenja na stablima uzrokovana abiotskim i antrpogenim utjecajima na 8 stranica teksta i 8 stranica fotografija s 37 detalja. U petom su poglavlju opisane po-luparazitske biljke, uglavnom imele na 2 stranice teksta i 2 stranice fotografija s 9 detalja.

Tekst knjige Bolesti i štetnici urbanog drveća kao i izuzetno stručne, a možemo reći i velikim dijelom umjet-ničke fotografije, daju sveobuhvatno i detaljno opisane biotičke, abiotičke i antropogene negativne utjecaje na rast, razvoj i postanak opisanih vrsta drveća u urbanim sredinama. Vrijednost knjige je i u činjenici da su autori ukazali na mogućnosti zaštite ugroženih vrsta drveća.

Sličnih knjiga ima u stranoj literaturi, no ovo je prva knjiga koju su pisali naši uvaženi znanstvenici i stručnjaci za navedeno područje. Pozdravljamo je zbog njene orgi-nalnosti. Knjiga i interaktivni CD-rom čini cjelinu, a može se nabaviti u Šumarskom institutu u Jastrebarskom (te-lefon – 01 62 73 000), a cijena je 249,00 kn.

Na kraju čestitamo autorima i izražavamo im zahval-nost što su nam podarili ovaj znanstveni priručnik. Njega će rado prihvatiti studenti šumari, biolozi, ekolozi i po-sebno šumari zaštitari kao i svi ljubitelji šume, prirode i zelenila u urbanim sredinama.

NOVE KNJIGE

Piše: Miroslav Harapin

Foto: M. Harapin


Piše: Ivo Belan

zdravi život

Postoje osobe koje su umorne već odmah ujutro, nakon ustajanja iz kreveta. Ima i onih koji rade svoj posao s pola volje i za vrijeme ručka ostaju na svom radnom mjestu, jer su “preumorne da izlaze van”.

Istinski umor je fiziološki, koji može biti posljedica na-porne tjelovježbe, teškog rada ili neke bolesti (anemija, smanjene funkcije štitne žlijezde, itd.). Međutim, kronični umor, u velikoj većini slučajeva, “proizveden” je u mislima, u glavi. On ima jednu temeljnu karakteristiku i može se svesti na pojam: dosada.

Osjećam se jako umornim – česta je izreka koju doktori praktično svakodnevno čuju od svojih pacijenata. Jedna

vrst kroničnog umora izgleda pogađa milijune ljudi, čak i kad nema dokaza nekog fizičkog poremećaja u organizmu

ili neodgovarajućeg odmora.

Današnja civilizacija, najnaprednija u povijesti, s najvišim do sada poznatim standardom življenja, proizvela je generaciju koju ubija dosada. Tražimo zabavu, ali ju ipak nalazimo dosadnom. Zna-te li koliko ljudi napušta kazališnu predstavu prije nego se spusti zastor? Sjedimo pred televizorom, buljimo u njega iz emisije u emi-siju, često ni ne znajući što gledamo. Besciljno i brzo listamo novine i magazine. Mnogi od onih koji kažu “umoran sam”, u pravu su, jer umorni su od načina na koji žive.

Osoba koja radi posao kojeg ne voli sklona je čestom umoru. Može li si osoba olakšati kronični umor? Eksperti kažu da može:

-Prvo treba obaviti kompletan liječnički pregled. Čudno, ali naj-češće će nalaz biti uredan. Međutim, pregled će vas uvjeriti, umiriti i pomoći da shvatite svoje stanje.

-Proanalizirajte svoju dnevnu rutinu. Popišite svoje aktivnosti – točno kako trošite svoje vrijeme. Tada ispišite stvari za koje kaže-te da bi ih voljeli raditi, ali nikad to ne ostvarite. Međutim, želite li stvarno to obavljati? Ako je vaš problem da ne možete naći bilo što što bi vas stvarno interesiralo, zapitajte se zašto je to tako. Možda bi željeli imati hobi, kao što je primjerice, fotografiranje, međutim neodlučni ste jer ne znate tehniku potrebnu za to. Zapamtite, nikad niste prestari da nešto naučite – sve dok ne umrete.

-Izbjegavajte usamljenost. Mnogi kronično umorni ljudi pre-više žive sami sa sobom.

-Planirajte svoje dane tako da imate ugodne događaje koje ćete s veseljem očekivati. Ako ste u nekom poslu koji je rutinski, povre-meno planirajte nešto interesantno za večer. Radosno očekivanje je jedno od velikih zadovoljstava u životu.

-Izbjegavajte varljivost prekomjernog odmora. Ljudi koji se dosa-đuju i koji su uvijek umorni, često idu u krevet ranije nego je potreb-no kako bi se “odmorili”. Ako ne postoji neko fizičko oboljenje orga-nizma, dodatni odmor neće učiniti ništa u smislu eliminiranja umora.

-Pokazujte interes za druge ljude. Počet ćete zaboravljati sebe – i to je prvi korak prema životu punog zadovoljstva i užitka.

Osjećate se umornim - kako si pomoći?

događaji DJEČJI VRTIĆ TRAVNO NA M.LOŠINJU

Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!

Mali i Veli Lošinj dobro poznajemo jer tamo go-dinama ljetujemo i or-ganiziramo aktivnosti na

francuskom i hrvatskom jeziku. Ali ove godine prvi puta idemo u odmaralište Hrvatskih šuma na Čikatu.

Jutro je 21. lipnja, žamor, nes-trpljenje, putujemo. U podne smo već pred odmaralištem. Dočekao nas je upravitelj, gosp. Vladimir Štiglić koji nas pozdravlja i vodi do apartmana u kojima ćemo boraviti idućih sedam dana.

šumarka Marijanka Pavičić koji su nas odveli do obližnje šumske osmatračnice s koje se proteže pogled na gustu čikatsku šumu. Uz ovaj dojmljiv pogled, neko-liko prikladnih riječi o važnosti i čuvanju šuma djeci će zasigurno ostati u trajnom sjećanju.

I tako dani prolaze sve brže, doživljaja je sve više i na kraju po-sljednji dan boravka. Popodnevna igra „lov na blago“ koju priređuju Francuzi i njihov voditelj, još jed-nom nam pruža mogućnost da provjerimo i zapamtimo prekras-na stabla i stazice koje su nas okruživale cijelo vrijeme. Vesela muzika, ples, podjela sjećanja, slatkasti šampanjac i srdačni po-gledi ostalih ljudi koji su ljetovali u odmaralištu i koji su nas sa sim-patijama svakodnevno pratili na

plažu i šetnje, natjerali su suze na oči Vidu koji se jako rastužio zato što se vraćamo kući. Svima nam je bilo jako lijepo i odlučili smo doći iduće godine i povesti još novih prijatelja.

Zahvaljujući ljubaznosti i ra-zumijevanju osoblja odmarališta te njihovoj neprestanoj brizi za nas, iz Malog Lošinja ponijeli smo mnogo lijepih uspomena koje će se prepričavati sve do idućeg ljeta.

Skupina djece predškolskog uzrasta iz Dječjeg vrtića Travno koja uče

francuski jezik te dio učenika mlađe dobi Francuske škole u Zagrebu

provela je u okviru škole u prirodi sedam dana u odmaralištu Hrvatskih šuma na Čikatu u Malom Lošinju. Evo kako je bilo i što su im priredili šumari.

Okruženje prekrasnog raslinja, pomno održavano cvijeće te miris tople, ukusno pripremljene i obilne hrane stvaraju dojam ugodne at-mosfere koja će nas okruživati cijelo vrijeme našeg boravka. Naši prijatelji, djeca iz Francuske škole u Zagrebu i njihov voditelj lektor gosp. Alexis Messmer ugodno su iznenađeni. Svi se osjećaju sjajno, a i more nas mami svojim mirisom i želi nam dobrodošlicu.

Tako je započeo sedmodnevni boravak sedamnaestoro djece vrtićke i školske dobi iz Zagreba koji će pro-teknuti vrlo lijepo, s mnogobrojnim aktivnostima u ranopopodnevnim satima, na lijepo uređenoj terasi odmarališta kada se skrivamo od jakog sunca.

Nezaboravni doživljaj priredili su nam upravitelj Šumarije Cres Lošinj, Darko Pavičić i njegova supruga,

Piše: Ljiljana Pečko

Foto: Lj. Pečko


turistička razglednica UPRAVA ŠUMA VINKOVCI

Treba kušati specijalitete lovačkog doma Kunjevci!

U sklopu uzgajališta divljači Kunjevci koje se proteže na prostoru od 1304 ha nalazi se Lovački dom Kunjevci. Dom je sagrađen je 2007. godine u

neposrednoj blizini starog objekta koji se ko-risti u slučaju dolaska većeg broja gostiju.

U prizemlju objekta nalazi se recepcija sa ponudom pića te velika sala s natkrivenom te-rasom za ugostiteljske usluge restorana.

U potkrovlju objekta nalaze se reprezenta-tivne sobe i apartmani (4 sobe i 2 apartmana, s ukupno 12 ležaja).

S obzirom na to da se lovački dom nalazi u blizini grada Vinkovaca, objekt je otvorenog tipa, pogodan za poslovne sastanke te razne druge manifestacije za gradsko stanovništvo. Gostima se nude specijaliteti slavonske kuhin-je te birana slavonska vina.

U uzgajalištu divljači uzgaja se visokotro-fejna divljač (divlja svinja, jelen lopatar, muflon i srna) kako bi se gostima lovcima u lovnoj se-zoni osigurao bogat i uspješan lov te nezabo-ravan lovački doživljaj. Uzgajalište se redovno uređuje na način da se kose livade te uređuju i održavaju šumske prosjeke i lovne staze na zadovoljstvo ljubitelja prirode i slavonske šume.

Pripremila: Vesna Polajk, dipl.oec.

Kontakt:Tel.: 00385 (0)32 336 190 336 191Mob.: 00385 (0)98 441 553

Kunjevci novi�0 • Broj 141 • rujan 2008. HRVATSKE ŠUME

Treba kušati specijalitete lovačkog doma Kunjevci!

manifestacije

Ovogodišnji 22. karlovački Dani piva ugostili su od 22. do 31. kolovoza bro-jne izlagače i privukli

posjetitelje željne da na nekoj od točionica kušaju i „petu karlovačku rijeku“, pivo.

I šumari, kao izlagači te sudioni-ci značajnih akcija, i ove su godine bili prisutni na Danima. Karlovačka Uprava, petu godinu za redom sudjeluja na ovoj manifestaciji sa svojom ugostiteljskom ponudom. Prostor Šumarskog kutića je dorađen i povećan, a u njegovoj blizini pri-kazani su sadržaji koji se tijekom godine inače nude na prostoru oko Lovačkog doma Muljava (jahanje, streličarstvo). Šumarski prostor bio je iznimno dobro posjećen i iskorišten

„Drvo je prvo“na Danima piva!

Na Danima piva u Karlovcu među brojnim izlagačima bile su i Hrvatske šume, Uprava šuma Karlovac, koje su prikazale povijesnu upotrebu drveta te predstavile svoju ugostiteljsku ponudu.

za sastanke i dogovore.

Tradicionalni Obrtnički sajam u sklopu Dana piva ove je godine imao svoje osmo izdanje s temom “Izložba namještaja i prateće drvne industrije”. Središnji dio sajma bila je kampanja “Drvo je prvo” u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, Mini-starstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Hrvatskih šuma. Na površini od 800 četvornih metara sudjelovalo je 45 izlagača. Želeći iskoristiti veliki broj posjetitelja sajma, Županijska komora Karlovac u okviru svoga štanda organizirala je posebnu prezentaciju kampanje pokrenute u lis-topadu 2007. godine s ciljem povećanja uporabe drva i jačanja konkurentnosti domaćih prerađivača drva. Voditelj prezentacije, predsjednik Županijske gospodarske komore Zlatko Kuzman, istaknuo je oživljavanje drvne industrije u Karlovačkoj županiji.

Podršku kampanji „Drvo je prvo“ dao i predsjednik uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić te Aida Kopljar u ime Ministarstva regionalnog raz-voja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kao i Marin Filipović u ime Udruženja drvno-prerađivačke indus-trije. Marijan Kavran, pomoćnik direktora sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo

u Hrvatskoj gospodarskoj komori, predstavio je kam-panju, njene ciljeve, način i vrijeme provođenja te stanje u drvnom sektoru. Efekti projekta bit će vidljivi tek za nekoliko godina, a cilj je kampanje do 2010. go-dine udvostručiti godišnju uporabu drva po stanovni-ku s 0,1 prostornih metara na 0,2.

Karlovačka uprava je na najvećem izložbenom prostoru od 60 m2, prikazala drvo u 3 se-gmenta: povijest uporabe drveta, drvo u graditeljstvu i drvo za energiju. Uređenje štanda pomogli su poje-dini kupci sa svojim proizvodima: DIR iz Jastrebarskog, DIL iz Vojnića, PPS Galeković iz Velike Gorice, Viševica-Komp iz Perušića te Drvošped iz Karlovca. Također, svoj udjel je dala Šumarska i drvodjeljska škola iz Karlovca. U prezentacijskom dijelu štanda posjetitelji su mogli vidjeti izradu goranske šindre i pridobivanje drveta za biomasu, kao i njegovu primjenu u toplanama UŠP Ogulin i Gospić za što su materijale ustupili Hrvatsko šumarsko društvo, sekcija Hrvatska udruga za bio-masu. Prilikom prezentacije kampanje “Drvo je prvo” voditelj karlovačke Uprave Zoran Sabljarić predstavio je štand karlovačke Podružnice na kojem su prikazane nove mogućnosti primjene drveta u graditeljstvu i prednosti drva kao obnovljivog izvora energije.

Piše: Oliver Vlainić

Foto: O. Vlainić

��. KARLOVAČKI DANI PIVA

Povećati korištenje drva Stari i novi načini uporabe drva

Štand karlovačke Uprave

Drvo je prvo-Darko Vuletić

S prezentacije na karlovačkom štandu-Zoran Sabljarić

jela se suši 6 montrealski protokol 8 Šumarija sunja travnjaci...

Documents