UNIVERZITET U ZENICI

UNIVERZITET U ZENICIISLAMSKO PEDAGOKI FAKULTETKOLEGIJ : Predkolska pedagogija

JEDAN POGLED U POVIJEST DJETINJSTVA

Istraivanja povijesti djetinjstva u Hrvatskoj su rijetka.Izvan Hrvatske,a naroito u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Dravama,posljednjih tridesetak godina povjesniari pokazuju veliko interesovanje za djecu i djetinjstvo,iako se u svojim stavovima rijetko slau,uz ponekad suprotna miljenja o kljunim pitanjima.U ovom radu bit e prikazani osnovni pravci razvoja istraivanja povijesti djetinjstva u svijetu i upozoriti na potrebu i smjernice istraivanja povijesti djetinjstva u Hrvatskoj.U analizi razvoja istraivanja povijesti djetinjstva prezentira se pionirski rad Philippea Ariesa deMauseova psihogena teorija povijesti i rad Edwarda Shortera i Lawrencea Stonea.Posebno je naglaena kritika prethodnih pristupa autorice Linde Pollock koja zakljuuje,izmeu ostaloga,da postoji slaba veza izmeu stavova o odgoju koji su se pojavili u odreenom povijesnom periodu i ponaanja u svakodnevnom ivotu.Nova generacija israivaa povijesti djetinjstva usredotouje se neposrednije na interakciju djeteta i odraslih.Povijest djetinjstva u svijetu: osnovni pristupi i problemi Knjiga Francuza Philippea Aries- L'Enfant et la vie familiale sous l'Ancien Regime(1960) pokrenula je rasprave o povijesti djetinjstva. Njegov rad je od ogromne vanosti za prouavanje povijesti djetinjstva .Za njega je karakteristian stav da se razlike u ponaanju izmeu djece i odraslih te razlike u psoholokoj strukturi poveavaju s procesom civiliziranja. Njegova namjera je razumijevanje sadanjosti usporeujui je sa prolou. Tvrdi da je od 18.stoljea,pa nadalje i to prvo u obiteljima srednje klase zid privatnog ivota podignut izmeu obitelji i drutva. Uloga zajednice u socijalizaciji djeteta je izgubljena,a djeca su srediu obiteljskog ivota. Ovakve okolnosti u kojima dijete ivi Arieas vidi kao opsesivnim i netolerantnim Dri se toga da je bit novovjekovnog razvoja djeteta u ideji da se djeca moraju obrazovati,to vidi kao dio moralizacije drutva. Naroito je ovaj stav transparentan kod reformatora u 16. i 17. stoljeu ,gdje su djeca u svojevrsnoj karanteni prije nego to im je doputeno da uu u svijet odraslih.U srednjovjekovnom drutvu ideja o djetinjstvu nije postojala;ovo ne znai da su djeca bila zapostavljena, naputena ili prezirana. Ideja o djetinjstvu ne treba se zamjeniti s osjeajima prema djeci: ona se odnosi na svijest o osebujnoj prirodi djetinjstva, onoj osebujnoj prirodi koja razlikuje dijete od odrasle osobe, ak i mlae odrasle osobe. U srednjovjekovnom drutvu takva svijest nije postojala (Aries, 1962, str.128). U svom radu je koristio ikonografske izvore,istraivao je djeije portrete,njihovu odjeu,povijest igre. Zakljuuje da djece nema na srednjovjekovnim slikama ,a da tamo gdje se pojavljuju,izgledaju poput odraslih u malome. Pokazuje da ideje o djetinjtvu nisu konstatne,ve se mijenjaju: IMAJU SVOJU POVIJEST.Godine 1974 je objavljena Povijest djetinjstva(The History of Childhood) koju je uredio Lloyd deMause,s idnikativnim podnaslovom Evolucija odnosa roditelja i djece kao jedan povijesni faktor. Za deMausea odnos izmeu roditelja i djece vanija je pokretaka snaga povijesti od ekonomskog ili tehnolokog razvoja. Povijest djetinjstva je nona mora iz koje smo se tek nedavno poeli buditi.to se ide dalje u povijest,nia je razina brige za djecu i vjerovatnije je da e se djeca ubijati,naputati,tui,terorizirati i seksualno iskoritavati(deMause,1974). Iako je izazvala interes i reakcije,psihogenu teoriju povijesti deMausea nikada nisu prihvatili ozbiljni povjesniari,prvenstveno zbog njenoga pokuaja da shematizira i objasni razvoj povijesti iskljuivo israujui inerakcije odnosa roditelja i djece:njezin zadatak se pokazao previe ambicioznim.Edward Shorter (1976) Istrauje nastanak moderne obitelji. Razlikuje se od Ariesa,jer ne vidi novu ulogu djece bitnu za razvoj moderne obitelji. Edward se slae sa Ariesom da je savremena obitelj recentni fenomen s obzirom na unutarnje odnose u obitelji i na njezinu privatnost,ali se ne slae sa Ariesom da 17. i 18. stoljee predstavljaju prelomni trenutak u povijesti razvoja obitelji.On tvrdi da se to dogodilo kasnije. Smatra da je majinstvo izum medrnizacije. U tradicionalnim drutvima majke su bile ravnodune u pogledu razvoja i zadovoljstva svoje djece mlae od dvije godine,za razliku od modernih drutava gdje majke stavljaju svoju malu djecu iznad svega. Prema njemu ova promjena se dogodila za veinu ljudi krajem 18. stoljea,a u nekim podrujima i kasnije. Bio je usredotoen na kasno 18. i 19. stoljee.Lawrence Stone (1977) Kao i Aries trai promjene u obitelji u periodu od 1500. do 1800. godine. Pokazuje da je jedno sredinjih obiljeja moderne obitelji intenziviranje emocionalnih veza u nuklearnoj obitelji na raun zajednice i ire rodbine,to se moe uoiti u srednjim i viim slojevima engleskog drutva. Ne pridaje veliku vanost djeci i djetinjstvu u ovim procesima ,istiui i postojanje razliitog tipa pristupa odgoju u obiteljima istoga drutvenog sloja. Puritanci,na primjer,pokazuju snanu namjertu da slome djetetovu volju i dijete u potpunosti podrede autoritetu starijih,naroito roditelja. Izmeu 6 razliitih pristupa odgoju djece koje on identificira,samo je jedan, orijentiran djetetu ,emocionalan i permisivan moderan u punome smislu rijei. Nalazi objanjenje za promjenu u odgoju jaanjem individualizma nezavisne i samosvjesne srednje klase. Tvrdi da da razvoj u ovome podruju nije bio pravilan i linearan,s izuzetkom rastue brige za djecu.Uprkos razlikama,Aries,deMause,Shorter i Stone vjeruju da u povijesnom razvoju ideja o djetinjstvu moemo pronai znaajne promjene u odnosu prema djeci i njihovom tretmanu.Razlike meu ovim autorima,uglavnom se odnose na vrijeme kada smatraju da se bitna promjena dogodila i drutveni sloj na koji se ona odnosila.

Linda Pollock(Forgotten Children: Parent-child Relation from 1500 to 1900.) Razorna kritika prikazanih pristupa povijesti djetinjstva stigla je godine 1983. u knjizi Linde Pollock. Do tada je ve postojalo da je odbaena Ariesova teza prema kojoj u srednjovjekovnom drutvu djetinjstvo nije postojalo. Radovi ranih povjesniara djetinjstva kritizirani su kao metodoloki i tehniki nekompetentni.pogrenih zakljuaka. Naroito je kritina prema upotrebi posrednih dokaza na kojima se zasnivala veina ranijih radova o povijesti djetinjstva. Smatra da se povijest djetinjstva moe pruavati putem neposrednijih izvora poput dnevnika i autobiografija. Uvela je novu paradigmu u istraivanju povijesti djetinjstva za osamdesete. Ovaj novi pristup koncentrirao se na stvarnost odnosa roditelja i djece,a ne na ideje o djetinjstvu. Ona zakljuuje da je najvanija injenica koja obiljeava te odnose kontinuitet,a ne promjena.Pollockova iznosi svoje zakljuke na osnovu dokaza iz sociobiologije,prouavanja primata i antropologije. Veinu svojih dokaza ipak zasniva na sustavnoj analizi dnevnika i autobiografija iz Britanije i Sjeverne Amerike,pisanih izmeu 1500. i 1900. godine. Smatra da je nala malo dokaza o ravnodunosti roditelja prema djeci ili za deMausove stavove o rairenom zlostavljanju djece do prosvjetiteljstva u 18. i 19. stoljeu. Ona zakljuuje da su sva djeca bila eljena,da su razvojni period kod djeteta-poput prekidanja dojenja ili izbijanja zuba-izazivali kod roditelja interes i brig,a roditelji su bili duboko zabrinuti i iskreno alili svoju djecu pri bolesti ili smrti.Linda Pollock zakljuuje da odnosi izmeu roditelja i djece nisu bili formalni i jednostrani.Djeca su bila bliska svojim roditeljima koji su na njih utjecali,jednako kao to su i djeca utjecala na svoje roditelje.

Corsaro(1997) Smatra da Pollockova nije u potpunosti razvila ideju da briga za djecu i njhova socijalizacija kao pretpostavka za njhovo preivljavanje u kulturi u kojoj ive uvijek mora biti kulturno konstruirana kroz zajednike akcije odraslih i djece.

Uz to,smatra da je slaba njena strana istraivakih materijala u tome da su dnevnici i autobiografije ogranieni na pismene gornje klase drutva iji su autori mogli u pisanju i izostaviti informacije koje bi na njih bacale loe svjetlo,kao to je mogue da su izvorni materijali bivali tijekom vremena preraeni. Njezin rad je dobro prihvaen.Hugh Cunningham(1995) Dri da radovi Ariesa,de Mausea,Shortera,Stonea,jednako kao i njihoviih kritiara,u prvom redu Linde Pollock,polaze sa aspekta osjeaja(sentimenata). Ovaj pristup polazi od obiteljske srategije ili ekonomike domainstva,i stavlja naglasak vie na ekonomsku nego na sentimentalnu vrijednost djece.Alan MacFarlane(1986) U svojoj studiji je suprostavio drutva u kojima se djeca vide kao prvenstveno korisna u kontekstu njihova ekonomskog doprinosa i emocionalne potpore svojim roditeljima i Engleske gdje su,kako on smatra,od srednjeg vijeka troak za svoje roditelje,pa je zato i fertilitet smanjen kasnim stupanjem u brak i kontrolom raanja.Ono to je nedostajalo jest razmatranje problema s aspekta djece i adoloscenata,ime se bavi nova povijest djetinjstva.Barbara Hanawalt(1993) Njezin rad izaziva pretpostavke da se s djecom u srednjem vijeku loe postupalo, te da su bila prisiljena ui u svijet odraslih rano, nemajui mnogo prilika da uivaju u djetinjstvu.K istraivanju povijesti djetinjstva u HrvatskojVeina istraivanja pripada podruju etnolokih i antropolokih istraivanja,a podaci o odgoju i ivotu djece obino nisu specifini predmet ovih istraivanja.Istrainjava koja se bave odrastanjem rijetka su.Zauujue je sto ova zanimljiva tema nije izazvala vee zanimanje Hrvatskih istraivaa.To se moe obasniti relativno malim brojem obrazovanih israivaa odgoja.Dodatni razlog mogla bi biti i svojevrsna nepopularnost kvalitativne metodologije ko Hrvatskih istraivaa odgoja i obrazovanja koji-bez obzira to je ova paradigma iznimno mnogo koritena u novijim istraivanjima inozemnih autora-rijetko posiu za ovakvim pristupom.Pred buduim istraivaima povijesti djetinjstva u Hrvatskoj nalazi se terra incognita,prepuna podataka koje treba prikupiti,obraditi,i- to je osobito vano-staviti u primjereni teorijski i drutveni kontekst.Bit e potrebno posegnuti za drugim metodolokim paradigmama i izvorima podataka,i obilnije rabiti rezultate drugih znanstvenih polja,te se tako pokuati tematski i sadrajno pribliiti eljenim trendovima.