BRAČ ,BRAČ ,OTOK OTOK

NAZOROVA NAZOROVA DJETINJSTVADJETINJSTVA

Pripremila: prof. MILA BIOČINA, knjižničarka u OŠ LUČAC, SPLIT

Cilj Cilj : : obići mjesta u kojima se odvijaju zanimljivi događaji koje obići mjesta u kojima se odvijaju zanimljivi događaji koje je Nazor opisao u svojim pričama iz djetinjstva koje imaju je Nazor opisao u svojim pričama iz djetinjstva koje imaju čvrste korijene na otoku Braču.čvrste korijene na otoku Braču.

ZaštoZašto? Priče čitane i doživljene na njihovu izvorištu postaju ? Priče čitane i doživljene na njihovu izvorištu postaju snažnije, trajno se pamte,vole i cijene, one iz knjige prelaze snažnije, trajno se pamte,vole i cijene, one iz knjige prelaze u naš stvarni svijet i ostaju u dugo u nama.u naš stvarni svijet i ostaju u dugo u nama.

30.SVIBNJA

“OTOČE bez vode, izvori ne ključaju na tvojim proplancima, potoci ne teku niz tvoje klance…hvala ti što me nauči žeđati i

čeznuti za nečim čitav svoj život!”

“I GLAS TVOJ, GLAS TVOGA KAMENA I TVOJE ZEMLJE, ON HUČI, O RODNI MI OTOČE, NEPRESTANO U MOJIM UŠIMA KAO ŠUM MORA U

ŠKOLJCI ŠTO JE TALAS IZBACI VEĆ DAVNO NA PIJESAK.”

Književnik VLADIMIR NAZOR rođen je 30.svibnja 1876. u Postirima na otoku Braču i u tom je slikovitom primorskom

mjestu odrastao do svoje šeste godine.

…Ne vidjeh ga od svoje pete ili šeste godine, al’ ga se i sada sjećam.”

“ Rodih se u gradiću na žalu morskog kanala…

Otac Petar Nazor Majka Marija Nazor rođ. Otac Petar Nazor Majka Marija Nazor rođ. TomasseoTomasseo

“Moj se otac bavio teorijom i poviješću muzike, zabavljao se spinetom, čelom, kontrabasom i harmonikom: čitao je rimske i grčke klasike u originalu”

NAZOROVI RODITELJINAZOROVI RODITELJI

“Majka je pjevala arije iz Roossinijeva “Barbiera”, Bellinijeve “Norme” i Verdijeve “Traviate” uz takav zanos da smo mi djeca oko nje skakala i smijala se…”

“Nikada me ne ukori, nikada ne dotaknu rukom.A ja sam htio nježnosti, makar i batina od njega.

U tog krupnog čovjeka s inteligentnim licem i bijelom bradom gledao sam kao u neko više biće…”

“Željela je da ne budemo mlitavci i barbari nego djeca koja će imati smisla i osjećaja za lijepo… “

PostiraPostira

““Pamtim koješta što sam u njemu doživio…vidim oleandre Pamtim koješta što sam u njemu doživio…vidim oleandre u dvorištu pokraj mora pred starinskom kućom u kojoj u dvorištu pokraj mora pred starinskom kućom u kojoj

sam se rodio, a dijete se u njemu igra.”sam se rodio, a dijete se u njemu igra.”

““Ja sam često izlazio Ja sam često izlazio kradom iz kuće i kradom iz kuće i šuljao se do samotna šuljao se do samotna putića iznad poljanice putića iznad poljanice da gledam zvonik, križ da gledam zvonik, križ na njegovu vrhu i sat na njegovu vrhu i sat sa crnim kazaljkama…sa crnim kazaljkama…

Kroz široke Kroz široke otvore, baš otvore, baš ispod krova, ispod krova, vidjela su se vidjela su se zvona koja su zvona koja su katkada katkada blještala u blještala u zrakama sunca zrakama sunca na zapadu.na zapadu.

““ANĐEO U ZVONIKUANĐEO U ZVONIKU”” doživljaj vezan za rano djetinjstvo doživljaj vezan za rano djetinjstvo

provedeno u POSTIRIMAprovedeno u POSTIRIMA

Ništa nisam Ništa nisam radije radije slušao do slušao do zvonjave zvonjave tih zvona!”tih zvona!”

Kupam se, još sitan kao crvić, Kupam se, još sitan kao crvić, na igalu Vrila dok me majka na igalu Vrila dok me majka gleda s prozora obližnje kuće i gleda s prozora obližnje kuće i viče, ne znam da li ozbiljno ili viče, ne znam da li ozbiljno ili od šale:”Roni, Vlado,roni!” od šale:”Roni, Vlado,roni!”

“ “Anđeo u Anđeo u zvonikuzvoniku””

“…Nisam dotada znao no za dvije uličice u dalekoj varoši gdje sam se rodio i za ono dvorište, pokriveno pločama i ograđeno kućicama i zidovima.”

“Zmija”

• Naslovnica knjigeNaslovnica knjige Svoje drage Svoje drage uspomene iz uspomene iz djetinjstva djetinjstva provedenog u provedenog u maloj bračkoj luci maloj bračkoj luci u blizini Velog Sela u blizini Velog Sela (Ložišća) opisao je (Ložišća) opisao je u knjiziu knjizi

“ “PRIČE IZ PRIČE IZ DJETINJSTVA”DJETINJSTVA”

*ANĐEO U ZVONIKU

*VODA

*ČOVJEK KOJI IZGUBI

DUGME

*POSVETA

*PAŠA

*ŠTAP

*ZMIJA

*DAVID I GOLIJAT

*LOV NA KONOPE

*KLESAR ANGELO

PRIČE IZ DJETINJSTVA:

““Tebi koji spavaš pod Tebi koji spavaš pod čempresom u malom čempresom u malom groblju istarskog gradića groblju istarskog gradića posvećujem ovu knjigu.posvećujem ovu knjigu.

Posvećujem je tebi, oče, koji Posvećujem je tebi, oče, koji si svršio svoju duboku, si svršio svoju duboku, jadnu starost i život pun jadnu starost i život pun briga, samoće , daleko od briga, samoće , daleko od naše male luke na dnu naše male luke na dnu male drage na ostrvu…”male drage na ostrvu…”

““PosvetaPosveta””

Priče je posvetio Priče je posvetio uspomeni svoga oca čiji je uspomeni svoga oca čiji je život bio pun briga, život bio pun briga, samoće i nevolja, a koji je samoće i nevolja, a koji je svojom blagošću i svojom blagošću i umjetničkom prirodom umjetničkom prirodom obogatio život svoje obogatio život svoje djece.djece.

Obraćajući se ocu u priči “Posveta” Nazor bi htio učiniti čudo, uskrsnuti prošlost i postati očevo divlje i mučaljivo

dijete bez igračaka, bez prijatelja i bez škole, htio bi “ sjediti opet u staroj kući, stisnut s bratom i sestrama uz knjigu

rasvijetljenu svijećom na stolu, dok se jesenja večer crni u luci…”

LUKA BOBOVIŠĆA

VELO SELO= LOŽIŠĆA

Početak priče “PAŠA” počinje diobom obiteljske kuće u Velom Selu-Ložišćima u kojoj su se Nazorovi, nakon preseljenja iz Postira, osjećali kao došljaci i veselili su se što im je u toj diobi pripala kuća u maloj uvali na moru.

“Sjutradan ostavismo selo i krenusmo onamo gdje nas je čekao nov dom, naša kuća….Put je bio prilično ravan, al’ isplakan kišama, pometen vjetrovima i istučen kopitama mazgi sve do kamena; na nekim mjestima nije bilo na njemu ni grumena zemlje. A pred nama klanac, što ide krivudav, sa dna Velog Sela prema moru.”

ODLAZAK U LUKU BOBOVIŠĆA

˝Dođosmo na prag našeg novog doma.Odmah do vrata na putu stoje stare drvene stube što vode na tavan; nešto niže oveće predsoblje koje nema svog prozora, a iz njega se uzlazi u dvije sobice što gledaju na uži dio obale. To je sve.˝

“ Paša “

OBITELJSKA KUĆA U LUCI BOBOVIŠĆA

Obitelj i mačak Paša privikavali su se novom domu i starim kućama uokolo.

.

U tišini prazne kuće mali Vladimir je naučio prva slova, nije imao društva u toj pustoši i još je više šutio i živio

sam sa sobom.

Na dnu duge uvale u posljednjoj osamljenoj kući nalazila se “makina”, uljara, u kojoj su ljudi pravili maslinovo ulje: tu je mali Nazor prvi put u životu slušao kako Vlah Ilija pjeva junačke narodne pjesme.

“…gledao sam u usta iz kojih su stihovi tekli žuboreći “kao voda i meni se činilo da čujem u njima topot Šarčev i zveket junakova oružja .“ “ PAŠA”Nakon očeve stare latinske biblije i knjiga iz antičke mitologije te talijanskih romantičara koje je dotad poznavao, izvorna štokavska riječ zazvonila je u pjesnikovu životu kao nova nepoznata ljepota.

“Naša je morska draga sva u suncu.Duga, visokih i strmih strana, nalik je na fjord . Sunčevo oko čitav je dan otvoreno i gleda u

nju…otvoreno more se umrtvilo i jedva diše tamo dolje…Čuje se neprekidno cvrčanje cvrčaka…Kao da su se složile stotine malenih grla: šumi poput mora; klokoće kao voda kad vri u

loncu.”

“DAVID I GOLIJAT”

I cvrči,cvrči cvrčak na čvoru crne smrčeI cvrči,cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb...Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb... Podne je.- Kao voda tišinom razlijeva se Podne je.- Kao voda tišinom razlijeva se Sunčani ditiramb.Sunčani ditiramb.

… …Oh, sunca, sunca, sunca! Oh, sunca, sunca, sunca! I vonja sa dolineI vonja sa doline

I vjetra sa vrhunca!I vjetra sa vrhunca!

… …Zemniče, ja sam pjan…Zemniče, ja sam pjan…

““ČOVJEK KOJI IZGUBI DUGME” ČOVJEK KOJI IZGUBI DUGME” misaona priča o čovjeku misaona priča o čovjeku sanjalici i zanesenjaku koji je, gledajući uvijek samo u nebo i u sunce, sanjalici i zanesenjaku koji je, gledajući uvijek samo u nebo i u sunce,

izgubio svoje dugme i uporno ga traži…izgubio svoje dugme i uporno ga traži…

Tražeći dugme morao je gledati u zemlju…upoznao je pri tom bogat i zanimljiv život bubica i bilja. Morao je ulaziti u kuće,

upoznati život ljudi, sprijateljiti se s njima i zavoljeti ih i podijeliti im zlato koje je našao…

“KLESAR ANGELO”

Silazeći iz Malog sela u Luku gledao je sutonske požare u oblacima iznad pučine.

“Veselilo me ići prema onoj vatri iz koje su se širili uvis poput crvenih lepeza dugi pramenovi zraka i čudio se što je u luci sve onako mirno, posuto pepelom prvog mraka.”

U zvučnim imena vinograda mali je Nazor u svojoj mašti tražio čudesna objašnjenja zašto se baš tako zovu.

VILAKOV HUM= teško pristupačan hum kojeg čuva strašni čovjek Vilak;

VUČJE RAVNI=Široka ravan po kojoj se noću skiću vukovi;

PAKLENICA= tamna gudura što vodi u pakao;

ŽUTA LOKVA= ružna bara puna žute vode ovjenčana maslinicima; . .

“ŠTAP”

• Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencemVinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencem

• Maslina. – Pod njima ja sam u vrućijem danima Maslina. – Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim,ljetnim,

• Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,

• Gledao u zanosu svijetle vizije što ih je Gledao u zanosu svijetle vizije što ih je podnepodne

• Pred očima stvaralo mojim.Pred očima stvaralo mojim.

“Prije bih uvijek sklapao oči maštajući o onome što ću jednom vidjeti kada krenem iz luke prema istoku gdje su vinogradi moga oca s kojih nam dolaze drva, grožđe, masline, povrće i voće i gdje je ona voda bez koje bismo ljeti umirali od žeđi…” “ŠTAP”

“VODA” je najpoznatija priča o suši na otoku na kojem kiša nije pala puna tri mjeseca: presušile su gustirne i cisterne,

vode za piće je sve manje…

“ Presušile su obje lokve, Gornji i Donji Pisak; kućne su im cisterne prazne. Sve peru morem što ga prenose iz luke. Vodu za piće i kuhanje kupuju u dalekim gradićima na obali.

Čitav dan po onom suncu i žegi povorke žena nose malena bureta i vedra što im sagibaju leđa….čeljad suha, crna i žilava kao njihove loze… zamukli su i cvrčci koji piju samo rosu pa je ljeto bez glasa i pjesme…”

Slikajući posljedice suše, njeno djelovanje na ljude i prirodu, Nazor Slikajući posljedice suše, njeno djelovanje na ljude i prirodu, Nazor nam skreće pozornost na težak život težaka na otoku - ljudi koji žive nam skreće pozornost na težak život težaka na otoku - ljudi koji žive

od krševite škrte zemlje ovisni o prirodnim silama koje ponekad od krševite škrte zemlje ovisni o prirodnim silama koje ponekad uzrokuju pravu katastrofu. uzrokuju pravu katastrofu.

“LOV NA KONOPE”

“Na našem je tavanu bila sobica u kojoj je bilo koješta što me u nju mamilo. O zarđalim kukama i čavlima visili su na zidu kotarice i konopi stari, izderani, puni čvorova i uzala, raščihanih krajeva….bili su nalik na izmlaćene mrtve zmije.…košare velike i malene, nove i stare, uhate i ćulave…krtoli bokova ravnih i trbušastih, sprtve od lika s drškom i bez drške…

“ZMIJA”

“Na pragu mojih prvih sjećanja iz djetinjstva stoji i sada uspomena na jednu zmiju…Osjetio sam tada prvu veliku radost i prvu veliku bol…Zbilo se to u dvorištu djedova doma.”

LOŽIŠĆA

Sjećao se pjesnik trenutaka na otoku na kojem je proveo djetinjstvo i najraniju mladost i trajno zadržao čežnju za

povratkom u zavičajno gnijezdo.

Da, vratit ću se, vratit ću se iznova

U staro gn’jezdo, al’ na stolu svom

Nek’ nađem knjigu što mi jošte djetetu

Napuni dušu žarkim, sjajnim snom.

Znaš, sestro, onu žutu knjigu starinsku,

Što glatkom pričom pravi gromki pjev,

………………………………………………………

Nanovo ja ću uz nju dugo sjedjeti

Očiju plamnih – pa ću poći van,

Omamljen suncem i cvrčanjem cvrčaka,

Da dalje snivam prekinuti san.

„I ja sam ovdje našo što i tražim.Sve što se desi bješe dim i san.

Očevom vodom opet grlo blažim.Očevim vinom bivam danas pjan“.

Morao je ostaviti more na kome se rodio i krenuti dalje sa čitavim otokom u sebi…

I taj otok nije ostao isti, mijenja se kao što se mijenjaju zvijezde nad njim, pučine i tjesnaci oko njega, kao i misli i osjećaji pjesnikovi...

A ON je svome rodnom otoku Braču posvetio

svoje uspomene iz djetinjstva na

najljepši način pa su tako

BRAČ I NAZOR

postali

istoznačnica

u pamćenju mladih

čitatelja njegovih

djela.

Mladi knjižničari OŠ LUČAC iz SPLITA vole i pamte Tvoje priče iz

djetinjstva. Na Braču, 30. svibnja 2007. godine

“ “ Tvoj anđeo Tvoj anđeo i danasi danas otkucava otkucava podne podne u u Postirima,Postirima, slušamoslušamo glas glas svetih zvona svetih zvona

koja si volio, koja si volio, upijamo upijamo mirisemirise rodnog rodnog Ti otoka, Ti otoka,

sretni sretni što smo što smo ovdje ovdje

zbog Tebe…”zbog Tebe…”