PSIHOLOGIJA DJETINJSTVA

Roditeljski postupci i učinak na razvoj djece

Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Mira Klarin Studenti: Anita Kožul Matea Markota

  

Svibanj 2013. 

Uvod• Socijalizacija djece - interakcija s

članovima obitelji, sa susjedima, s nastavnicima, vršnjacima i prijateljima i općenito unutar šireg društvenog i kulturalnog okoliša.

• Razvoj uključuje neprestano uzajamno djelovanje urođenih svojstava djeteta i okolinskih utjecaja.

• Obiteljsko okružje temeljni je kontekst unutar kojeg djeca stvaraju predodžbe o interpersonalnim odnosima i razvijaju obrasce socijalnih interakcija

• Uloga roditelja u razvoju dječjih socijalnih vještina i u njihovu odnosu s vršnjacima prije razdoblja adolescencije

• Modeli roditeljstva proizašli iz teorije privrženosti i drugih teorija roditeljstva

• Kvaliteta ostvarene interakcije i kvaliteta rane komunikacije u obiteljskom okruženju značajna je u objašnjavanju gotovo svih oblika ponašanja djeteta

• Interakcija s oba roditelja• Disciplinirati - davati znanje i vještine, tj. učiti

• Kvaliteta roditeljstva povezuje se s različitim aspektima razvoja, s ponašanjem djeteta, s akademskim postignućem, moralnim rasuđivanjem, osobinama ličnosti

• Roditeljstvo je pojam koji se odnosi na čitav niz procesa koji se sastoje od zadataka, uloga, pravila, komunikacija i međuljudskih odnosa koje odrasli ostvaruju u kontaktu sa svojim djetetom.

• Hrabrenje i vođenje kroz razvoj u svoj njegovoj složenosti - kognitivni, fizički, socijalni, emocionalni, moralni, seksualni, duhovni, kulturni i obrazovni

 

Roditeljstvo u povijesnom i suvremenom kontekstu

• Dijete traži smjernice za razvoj vještina nužnih u rješavanju sukoba, razvoj vještina komunikacije, suočavanja s porazom i pobjedom.

• Poučavanje i prenošenje zajedničkim jezikom – odgoj

• Tri tipa odgojnih postupaka (Reisman):• Tradicionalni odgoj• Odgoj usmjeren prema pojedincu• Odgoj usmjeren prema drugima

• Ekonomske prilike, socioekonomski status, struktura obitelji, zadovoljstvo roditelja, razvod braka

• Sigurnost i ljubav koju roditelji pružaju djetetu - osnova njegovog psihičkog zdravlja i zadovoljstva

Roditeljstvo i privrženost• Emocionalna veza koju dijete ostvaruje s

majkom• Bowlby – eva teorija privrženosti• Bowlby, Ainsworth• Težnja ka uspostavljanju jakih emocionalnih

veza sa posebno značajnim osobama, duboko ukorjenjena u ljudsku prirodu i prisutna već pri rođenju

• Sposobnost čovjeka da se mijenja i prilagođava, ovu primarnu emocionalnu potrebu čini

fleksibilnom i prilagodljivom

Roditeljstvo i privrženost

• “Trajna afektivna veza okarakterizirana tendencijom traženja i održavanja bliskosti sa specifičnom osobom, osobito u uvjetima stresa"

• Afektivna vezanost i sigurnost povezana s kvalitetom komunikacije između djeteta i majke, odnosno osjetljivošću majke za potrebe djeteta

• Afektivna vezanost razvija se relativno nepromijenjenim slijedom od prvih signala u obliku

plača i smijeha pa do usmjerene vezanosti.

Roditeljstvo i privrženost• Faza manifestiranja nediskriminativnih socijalnih

reakcija• Faza diskriminativnih socijalnih reakcija (2 – 7

mj.)• Faza usmjerene privrženosti (8 – 24 mj.)

Istraživanja Mary Ainsworth

• Tip A - anksiozno-izbjegavajući tip privrženosti; 25% djece

• Tip B - sigurno privržen tip; 65% djece manifestira znakove sigurne privrženosti.

• Tip C - anksiozno-opirući tip privrženosti; 8% djece.

• Kasnije četvrti tip, tzv. nesigurna/neorganizirana privrženost

Istraživanja o utjecaju privrženosti na rani razvoj

• Privrženost – jedinstvena i nezamjenjiva• Temelj djetetovog socijalnog, emocionalnog i

kognitivnog razvoja• 6.mj. ; 30 mjeseci ; odnos s majkom u konfliktnoj

situaciji - djeca čije majke tijekom konflikta koriste opravdavanja, teže rješenjima, ublažavanju i olakšavanju konfliktne situacije - više emocionalnog razumijevanja i socijalno su kompetentnija.

Sigurno privržena djeca pokazuju...

• veću razinu samopouzdanja i prilagodljivosti

• odnos s odgajateljem - više samostalnosti, manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka (Sroufe)

• manje agresivnosti, manje ljutnje i gnjeva i više slaganja sa svojim vršnjacima

• veću poslušnost, s takvom djecom nema poteškoća u poštivanju discipline

Stilovi roditeljstva• Roditeljstvo je najizazovniji

i najkompleksniji zadatak odraslog čovjeka.

• Roditeljska toplina• Roditeljski nadzor

• Želja roditelja da upravlja životom djeteta, da kontrolira njegovo

ponašanje i to uz pomoć mehanizmima kažnjavanja,

snage, deprivacije

Stilovi roditeljstva• Autoritativan roditeljski stil – podrška i

poštovanje; jasne granice ponašanja• Roditelj otvoreno pokazuje ljubav, pruža

podršku i potiče dijete, ali u okvirima zadanih ograničenja.

• pozitivni učinak• Djeca - pozitivnu sliku o sebi, razvijenih su

socijalnih vještina, imaju sposobnost regulacije emocija, manifestiraju pozitivne oblike ponašanja i manje rigidna u vezi sa spolnim stereotipima.

Stilovi roditeljstva• Autoritarni roditeljski stil -

visoka razina kontrole i nadzora

• Roditelj - strog, postavlja nerealno visoke zahtjeve i koristi silu.

• Ne pokazuju toplinu i ljubav prema djetetom

• Pokazuju dominaciju i moć u odnosu na dijete •Očekuju poštivanje pravila, bez

dodatnih objašnjenja. •Djeca – češće koriste agresiju •Posljedice - niska razina prosocijalnog, a visoka razina agresivnog i samodestruktivnog

Stilovi roditeljstva• Popustljivi roditeljski stil - visoka razina topline i ljubavi• Razina nadzora - vrlo niska• Pravila ponašanja - nisu jasno definirana; djeca autoritarnih roditelja

- nezrela i impulzivna. • Ne pružaju jasnu i strogu strukturu, fleksibilni su u postavljanju i

ispunjenju zahtjeva• Onemogućuje djetetu stjecanje normi i pravila ponašanja• Djeca su najčešće depresivna, osjećaj odbačenosti i nezadovoljstva,

antisocijalne aktivnosti mladih poput uživanja droge i alkohola, vandalizam pripadnost bandama.

Stilovi roditeljstva• Ravnodušni roditeljski stil - niskom razinom

ljubavi i nadzora

• Ne pokazuju toplinu i ljubav niti nadzor i kontrolu.

• Ne pokazuju interes za dijete, njegove želje, potrebe, uspjehe i neuspjehe

• Djeca zahtjevna i neposlušna

• Nemaju mogućnost regulacije emocija

• Češće koriste antisocijalne obrasce ponašanja

Rohnerov model roditeljstva• roditeljsko odbijanje

• neprijateljstvo/agresija,

• indiferentnost/zanemarivanje i

• nediferencirano odbacivanje

• roditeljsko prihvaćanje

• izraženo kao ljubav i toplina, a može se iskazati tjelesno ili verbalno

• Jasno da je roditeljska toplina, briga i podrška, odnos koji je pozitivan i poželjan u odgoju, dok je kazna, zahtjevnost, zanemarivanje, odnos koji je nepoželjan i koji ima negativne posljedice za razvoj djeteta

• Nadzor i motrenje na vrlo niskoj razini, rizična su u smislu razvoja antisocijalnog ponašanja• Odbijanje od strane roditelja povezano je s agresivnim ponašanjem djeteta, lošim školskim

uspjehom, negativnom samoefikasnošću i zavisnošću

• više su orijentirana na vršnjake i više borave izvan kuće.

• ‘anksiozna vezanost’ (Bowlby)

Metode discipliniranja djece

• Društvo još uvijek dobro ne poznaje motive koji određuju dobro ponašanje djece i ne razumije prirodne procese koji dijete čine takvim.

• Pravo pitanje - kako postaviti zahtjev ili naredbu samom djetetu te kako promijeniti njegovo ponašanje, a da to ne usporava niti ometa razvoj njegove osobnosti, kao i njegovo psihološko i emocionalno sazrijevanje.

• Uobičajene metode odgoja, ovisno na čemu se zasnivaju, možemo podijeliti na:

Metode zasnovane na podizanju alarma- strahu

• Temeljni problem kod pobuđivanja straha i podizanja alarma u djeteta je taj što to može pobuditi nepodnošljivo bolan osjećaj vlastite ranjivosti i emocionalne povredljivosti koji dijete ne može proraditi i podnijeti.

• Često smo svjedoci roditelja koji viču „ Jesam li ti već sto puta rekla da...“ što predstavlja jasan pokazatelj da dijete više nije receptivno za takav pristup. Alarmni sustav najbolje radi kada se djetetu govori mirno i modulacijom glasa postiže se da dijete ozbiljno shvaća što mu se govori. Problem predstavlja kada se povisi glas i počne vikati, nakon čega dijete otupljuje alarmni sustav jer mu izaziva previše boli.

• Alarmiranje djeteta od strane roditelja je prirodna, smislena i instinktivna reakcija, no mora biti učinjena s velikom pažnjom i uvažavanjem straha koje dijete može podnijeti, a da ne odreagira zatvaranjem.

• Ako prilikom vikanja na dijete vidimo da je ono skamenilo lice i da gleda pored ili dolje staklenih očiju i ne reagira na zahtjeve, obično se dobije poriv za još jače vikanje kako bi dijete natjerali da obrati pažnju i da posluša. Upravo to nebi trebalo raditi jer se dijete već stisnulo i odvojilo od prebolnih osjećaja, što se vidi po reakcijama na licu i tijelu.

Metode zasnovane na separaciji

• Izoliranje djeteta za kaznu i prekidanje kontakta udara u samu srž povezanosti i duboko pogađa dijete, te ostavlja dugoročne posljedice. Sve situacije u kojima se povlači energija iz odnosa, uskraćuje na neko vrijeme ljubav djetetu ili prijeti uskraćivanjem ljubavi, odašilju jasnu poražavajuću poruku djetetu da roditeljska ljubav nije bezuvjetna, nego da ima svoju cijenu, a ta cijena je poželjno ponašanje.

• To roditelji rade kad god ignoriraju dijete jer je bilo zločesto, kad šute i ne pričaju s djetetom što mu daje jasnu poruku da su nezadovoljno s njim i da nije dobro, kad spominju da će otići ako ne prestanu, glume odlazak, ili ga šalju u kut ili u vlastitu sobu da razmisli o onome što je učinio.

•Te metode su moćne i djeca će

najvjerojatnije odreagirati kako se traži od njih

samo da se vrate u kontakt s roditeljima.

• Djetetu se aktivira prirodni alarm i najveći strah od ostavljenosti te instinkt za očuvanje povezanosti, i zato pristaje na sve.

• Neka djeca, koja su jačeg temperamenta i osjećaja sebe, podivljaju u sobi u koju su ga odvojili te vrište i razbacuju sobu u bijesu, a neka potisnu frustracije i vrate se izjavljujući da će biti dobra samo da im se oprosti.

• Kratkotrajni učinci i dobivanje željenog ponašanja nije ni približno vrijedno dugoročnih posljedica koje su neminovne kod primjene ovih metoda.

Metode zasnovane na posljedicama• Gotovo da je uvođenje posljedica postalo sinonim za ispravno

roditeljstvo. Mada, dublje razumjevanje i stvarni uvid u ovu metodu baca novo svjetlo na opravdanost primjene ove metode.

• Primjenjujući posljedice pretpostavlja se da dijete može kontrolirati svoje ponašanje. Iako, većina problema sa ponašanjem se događa upravo zbog toga što je dijete nemoćno riješiti problem s kojim se suočilo, budući da još nema kapacitet za to.

• Posljedice se rade tako da, kad dijete nije onakvo kakvo se traži od njega da bude, odmrah se ovrće na ono do čega je njemu stalo i preuzima se kontrola nad pristupom tome s čim je dijete povezano. U biti traži se da dijete bude dobro kako bi zadržalo pristup onome s čim je povezano.

• Očuvanje i razvijanje prirodne moći nad djetetom, koju ono treba i priznaje, počinje još u prvim mjesecima. Ključ je u izrgađivanju povjerenja djeteta u roditelje, što počinje sa usklađenim odgovorima na njegove potrebe i pozive. Zastarjele ideje kao što je „ Nemoj ga previše na ruke.. Pusti ga da se isplače i jača pluća... Ne prilazi mu uvijek kad plače... Vidiš da manipulira tobom...“ i slični uobičajeni savjeti okoline, podrivaju djetetovo povjerenje u roditelje.

Metode discipliniranja ovisno o dobi djeteta

• Dojenčad (od rođenja do 12 mjeseci)

- raspored koji se tiče hranjenja, spavanja i igre ili interakcije s drugima

- disciplina u ovoj dobi ne bi trebala uključivati tehnike kao što su time-out, tjelesno kažnjavanje ili metode zasnovane na posljedicama budući da je dijete još premalo da shvati što je pogriješilo

• Djeca od godinu dana do dvije

- preporučuje se roditeljska tolerancija- Disciplinarne intervencije su potrebne kako bi se

osigurala dijetetova sigurnost, ali i zbog suzbijanja agresije i sprječavanja destruktivnog ponašanja

- Udaljavanje djeteta ili objekta sa izrazom „Ne“ ili drugim kratkim verbalnim objašnjenjem („ne-vruće“), i preusmjeravanje djeteta na alternativne aktivnosti obično djeluju

• nije primjereno primjenjivati metodu „time-

outa“

• Djeca ove dobi nisu dovoljno odrasla da razumiju verbalna objašnjenja roditelja, niti dovoljno zrela da reagiraju na njih

• Djeca od dvije do tri godine

- borba za samostalnost i samosvijest

- temperamentni ispadi

- roditelj - empatičan, shvaćati značenje takvih pojava, dok u isto to vrijeme treba nastaviti nadzirati, postavljati granice i rutine, te imati realna očekivanja u vezi djetetovih postignuća

• Djeca predškolske i vrtićke dobi (od 3. do 5. godine)

- Djeci ove dobi potrebni su dobri ponašajni modeli na koje bi se mogla ugledati

- pohvale i odobravanje dobrog ponašanja- primjerena je „time out“ metoda i oduzimanje stvari koje

su djetetu važne- Djeca počinju bolje shvaćati verbalna pravila, ali im je još

uvijek potreban nadzor

• Djeca školske dobi (od 6. do 12. godine)

- djeca- djeluju autonomno, biraju svoje vlastite aktivnosti i prijatelje, i da u određenoj mjeri prepoznaju i druge autoritete osim roditeljskog

- Dobre metode - metodu „time-outa“ i oduzimanja stvari- djeca sve više počinju razumjeti razloge lošeg ponašanja

koji su im prezentirani prilikom objašnjavanja- metoda nošenja s posljedicama

• Adolescenti (od 13. do 18. godine)

- djeca sve više odrastaju i distanciraju se od roditelja- utjecaj društva i vršnjaka- Djelotvorno može biti ugovaranje određenih pravila s

djetetom, te do određene granice dopuštanje njegovog sudjelovanja u koncipiranju pravila i stvaranju kompromisa

- Ono što se nikako ne smije koristiti u ovoj dobi je tjelesno kažnjavanje jer donosi samo loše posljedice. Važno je da dijete prati postavljena pravila i da se nosi s posljedicama ukoliko pravila nisu poštivana

Razvod braka i njegov učinak na djecu

• bolno i stresno iskustvo

• ljestvica subjektivne procjene jačine stresa – 7. mjesto

• proces separacije i prisilan izbor između roditelja

• roditelji su okupirani vlastitim problemima, depresivni su ili/i agresivni što čini dodatni izvor stresa

• Emery (1999) navodi četiri važna faktora koja

čine razvod:

- Razvod kao gubitak kontakta s jednim roditeljem i to najčešće ocem.

- Potreba za novim zaposlenjem, preokupacija samim sobom roditelja koji ostaje uz dijete ili pak pretjerana zaokupiranost djetetom u novonastaloj situaciji.

- Ekonomski problemi koji mogu uvjetovati preseljenje i/ili promjenu škole.

- Ponovno pronalaženje partnera i njihov ulazak u novi brak

• Djeca razvedenih obitelji češće traže

stručnu pomoć od djece koja žive s oba roditelj

• Djeca razvedenih roditelja sebe opisuju kao emocionalno neprilagođenu i s više negativnih osobina ličnosti

• Razvod braka može omesti razvoj socijalnih

vještina djeteta, međutim može i potaknuti razvoj nekih pozitivnih osobina kao što je osobna odgovornost, samopoštovanje, nivo aspiracije

• Razvod je rizični faktor internaliziranih problema kao što su anksioznost, depresivnost, i nisko samopoštovanje

• Nakon razvoda dijete najčešće ostaje s majkom

• U takvim odnosima majka najčešće koristi autoritativni roditeljski stil koji uključuje visoku razinu topline, uključenosti i monitoringa, a s druge strane visoku razinu kontrole s relativno niskom razinom konflikta

• Očevi koji ostaju s djecom nakon razvoda koriste različite stilove roditeljstva

Zaključak• U zaključku valja reći da obitelj

predstavlja središte individualnog i društvenog života svakog djeteta. Iskustva stečena u obiteljskom okruženju čine temelj socijalnom, emocionalnom i kognitivnom razvoju. Roditeljski odnos i kvaliteta komunikacije između roditelja i djeteta uvjetuje prilagodbu djeteta ne samo u najranijoj fazi života, već i u kasnijim životnim fazama.