IX. INTERNACIONALNI FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE - SPLIT' 69

VRAĆAM SE , ARSENOVO ZBOGOM SPLITU

Drama završne večeri u znaku je Nikice Kalogjere i Arsena Dedića, autora skladbi Nono, moj dobri nono i Vraćam se. Nagrade se čitaju najprije po odluci stručnog ocjenjivačkog suda, a prvu nagradu osvaja pjesma Arsena Dedića Vraćam se. Publika je (valjda?) shvatila da su Arsen i Gino Paoli pobjednici. Počelo je sa zviždukom. Arsen nikad to nije doživio. Zbunjen je i Paoli! Sve je tako mučno. Čita se naredna najava: Prvu nagradu publike i prvu nagradu Internacionalnog žirija dobila je pjesma Nono, moj dobri nono. Oduševljenje, svi su na nogama. Sad je sve jasno ali kasno. Arsen i Paoli već su otišli. Teško je bilo objasniti Arsenu i njegovu prijatelju Paoliju da je došlo do krivoga spoja. Dedić donosi odluku: Nikad više na Splitu!

obro ste pročitali nadnaslov: IX. internacionalni festival zabavne glazbe Split’69. A onaj iz 1968. najavili smo kao II. internacionalni festival Melodije Jadrana, a iz 1967. kao VII. internacionalni festival… Svejedno, pod tim nazivom Festival neće više ići. Od sada se zove Festival zabavne

glazbe Split, a po nekoj čudnoj logici ispada da je Split’ 69 IX. internacionalni festival, a zapravo je III. internacionalni i deveti po redu. No, nećemo komplicirati ako su to već uradili organizatori.

DDirektor festivala je Ante Šarić, a glazbena manifestacija traje gotovo četiri dana, od 9. do 12.

kolovoza. Za to ima razloga. Festival na Prokurativama pretvorio se u jedan od najvećih na svijetu. Brojke će to bolje potkrijepiti. Split’69 okupio je 16 izdavačkih kuća i 22 gramofonske tvrtke iz evropskih i izvanevropskih zemalja. Sve gramofonske tvrtke žele preko Splitskog festivala lansirati svoje pjevače i pjesme. Čak su stranci po broju jači od domaćina! Na Prokurativama se izvodi 20 domaćih i 20 stranih skladbi, i to u dvije izvedbe: na hrvatskom te na jeziku autora i izvođača iz inozemstva.

Rade dva žirija i dvije selekcijske komisije. U Selekcijskoj komisiji su Vinko Lesić, dirigent-predsjednik, Mićo Brajević, urednik RTZ, Zlatko Černjul, dirigent, Stipica Kalogjera, skladatelj, Tonči

Marović, književnik, Josip Mirošević, profesor, Vlado Seljan profesor. Umjetnički savjet: Vinko Lesić, Vlado Seljan i Josip Mirošević. Direktorij: Miroslav Bonačić, Slavko Kopun, Tomislav Kuljiš, Lazar Lotvin, Ivan Pavić, Prerad Vanjaka, Marin Vukman, Dalibor Vulić. Festivalski žiri: Vinko Lesić, Mićo Brajević, Janez Gregor, Zvonko Kovačić, Vojko Mirković, Josip Mirošević, Đorđe Novković, Ferdo Pomykalo, Fran Potočnjak, Žaljko Rapanić, Vlado Seljan, Šime Šimatović. Internacionalni žiri: Florance Bartolo i Luc Detome (Francuska), Michel Bautet(Čile), Vic Billings i Franklyn Boyd (Velika Britanija) Maurice Bouchoux (Monako) Sergio del

Bufalo, Clement Chammah, Mario Ninasi (Italija), Dan Fainru (Izrael), Francisco Figueras (Španjolska) Juliusz Loranc(Poljska),Mario Panvini Rosati (Japan), Vladimir Poeplak (Čehoslovačka) Louis van Rymenanti (Belgija), Van Vught (Holandija) Vlado Seljan i Ferdo Pomykalo (Jugoslavija).

Umjetnički direktor: Vinko Lesić, direktor Ante Šarić, sekretar Davor Petrić. Nakladničke kuće: Edition Actuel, Holandija, Editions TUTTI, Francuska, Editions Altona, Holandija, Supraphon, Čehoslovačka, OSTAH PUBLISHING LTD, Izrael, RI-FI MUSIC, Italija, Edizioni ARISTON, Italija, Edizioni SENZAFINE, Italija, Edizioni USIGNOLO, Italija, Editions KEITH PROWSW MUSIC LTD, Engleska, EUROVOX MUSIC, Belgija, Editions SUISHEI-SHA, Japan, Edition ZANEMUEK IADI VALLALAT, Mađarska, Editiones Musicales BELTER. S.A., Španjolska, Editions CRAWDIAN MUSIC LTD, Engleska i Music editions INTERFEST, Jugoslavija.Gramofonske kuće:ARCADERECORDS, Belgija, ARISTON RECORDS, Italija, BALKANTON, Bugarska, CBS, DISQUES S.A., Čile, COLUMBIO, Velika Britanija, CETRA, Italija, DUSC AZ, Francuska, DISCOS BELTER S.A., Španjolska, DURIUM, Italija, FONTANA, Velika Britanija, HED ARZI, Izrael, IMPACT RECORDS, Novi Zeland, JUGOTON, Jugoslavija, KING RECORDS, Japan, PHILIPS, Francuska, PHILIPS, Holandija, PRONIT, Poljska, Qualiton, Mađarska, RCA, Italija, RI-FI, Italija, SUPRAPHON, Čehoslovačka, ZODIAC, Grčka, JUGOTON, Jugoslavija.

Na Splitu’69 sudjeluje 38 skladatelja (14 domaćih i 24 strana), 33 autora teksta (9 domaćih i 24 strana), 32 aranžera od kojih je gotovo 20 iz drugih zemalja. I na koncu 48 pjevača (24 domaća) i 11 dirigenata. Impozantno! Dakako, tu je i televizijska ekipa RTZ, urednik TV prijenosa Mićo Brajević, TV realizacija Anton Marti, scenografija Ante Nola.

Voditelji Oliver Mlakar, Jasmina Nikić i prof. Armando Moreno.BURNA ZAVRŠNA VEČER

Da su se organizatori Splita'69 brinuli samo o smještaju svih sudionika i gostiju već bi im trebalo odati priznanje. Prokurative su svjetski festival! Ali publiku to ne brine. U sveopćoj gunguli ona se tih festivalskih dana zabavlja pričama i pričicama. Claudio Villa, velika zvijezda talijanske kancone, inače sudionik Festivala, zaljubio se u prekrasnu mladu hostesu- prevoditeljicu iz Splita. Čak joj nudi i brak!

No sve ostaje na ponudi, jer bi Claudio svojoj hostesi mogao biti nono. A ona ga je gleda poprilično s visoka. Ne zbog prepotencije već zbog njezine visine. Djevojci je, dakako, neugodno.

Ona samo radi svoj posao, a Claudio je zadivljen njenom ljepotom.Claudio se svima sviđa. U Split je došao s jahtom, ljubazan je s domaćim svijetom i ne pravi se velika zvijezda.Poznata talijanska pjevačica Ornella Vanoni trebala je nastupiti u Splitu. Dva dana prije festivala šalje telegram u kojemu piše da je bolesna i da ne može nastupiti. Vinko Lesić odlazi u Italiju i uspijeva dobiti

dostojnu zamjenu za Ornellu. To je poznata pjevačica Iva Zanicci (na slici s Đekijem Srbljenovićem u splitskom kinu Marjan, 1969. godine.)Iva je usput izgubila note za svoju skladbu Un baccio sulla fronte. I ne samo to, zaboravila je tekst, a izgubila je i kontakt s orkestrom i dirigentom. Nimalo ugodna situacija. Svjesna da dalje ne može pjevati, rukom zaustavlja orkestar i odlazi sa Prokurativa. Veliki je to skandal. Ona zasigurno nije bila kriva jer je za pripremu imala tek nekoliko dana, a možda je mislila kako je to mali festival na kojemu je nebitno što će i kako pjevati? U svakom slučaju, iza pozornice je plakala. Svi su pokušavali utješiti neutješnu divu talijanske kancone.

Claudio Villa nije zaboravio tekst pjesme Il tuo mondo. Ni slučajno! Čak je i previše pričao. Pjevao je na talijanskom jeziku skladbu Nikice Kalogjere Nono, moj dobri nono. Publika je ovacijama dočekala kralja talijanske kancone. S ništa manje uspjeha pjevala je istu pjesmu na hrvatskom jeziku Tereza Kesovija . Na vidiku je velika pobjeda!

Arsen Dedić u jednoj verziji, a njegov veliki prijatelj Gino Paoli u drugoj, pjevaju skladbu Vraćam se, jedan od bisera iz Arsenove radionice. Gino pokušava pjevati na hrvatskome jeziku, pa uz sve greške sve to izgleda prilično simpatično. Paoli je također poznato i priznato pjevačko ime.Dalibor Ivanišević napokon je dobio šansu za nastup u vlastitome gradu. Runjićeva Skalaj se Tereza zvuči vrlo dobro.

Ivanišević je dobar pjevač. Završna večer u znaku je Nikice Kalogjere i Ivice Krajača, autora skladbe Nono, moj dobri nono

(Tereza Kesovija–Claudio Villa). Publika je oduševljena s tom pjesmom. Čitaju se najprije nagrade po odluci stručnog ocjenjivačkog suda… Prvu nagradu osvojila je pjesma Arsena Dedića Vraćam se. Publika je shvatila da su Arsen i Paoli apsolutni pobjednici. Dodjela nagrada dočekana je gromoglasnim zviždukom.

Arsen nikada to nije doživio.Tu je uvijek bio dočekivan onako kako i zaslužuje. Zbunjen je i Paoli. Ogroman pljesak dobila je naredna najava: I. nagradu publike i I. nagradu internacionalnog žirija

dobila je pjesma Nikice Kalogjere Nono, moj dobri nono. Ovacije, svi su na nogama! Sad je sve jasno… Ali kasno za nastali nesporazum na relaciji Dedić-Paoli-publika.

Teško je bilo objasniti Arsenu i njegovu prijatelju, velikom šansonijeru Paoliju, da je došlo do krivoga spoja. Dedić donosi odluku: Nikada više neću pjevati na Splitu!

Riječ je održao do današnjih dana. Na festivalsku pozornicu nije stupio ni kao autor ni kao pjevač. Velika šteta za Festival.

Op. Autor večeri retrospektive u povodu 50-e obljetnice (Goran Pelaić Strelkov) pozvao je Arsena da nastupi na ovogodišnjem Festivalu, no Dedić je ljubazno odbio poziv rekavši: Na bilo kojem mjestu u gradu nastupit ću osim na Prokurativama)

Nagrade:Prva nagrada publike:NONO, MOJ DOBRI NONO (N. Kalogjera-I. Krajač)Tereza Kesovija/Claudio VillaPrva nagrada stručnog žirija:

VRAĆAM SE (A. Dedić-A. Dedić) Arsen Dedić/ Gino Paoli

Split’69 1.KAO PRIJATELJI (A.Dedić-A.Dedić) Arsen Dedić/ Tadeusz Wozniakowski2.MORE,O DUBOKO MORE (P.Gotovac-M.Doležal) Miro Ungar/Romuald3.MOJA ZEMLJA (H.Hegedušić–M.Perfiljeva) Radmila Karaklajić/Claudio Villa4.BEZ TEBE NISAM SRETAN (A.Kabiljo-I.Krajač) Mišo Kovač/Laurent5.LJUBAVI MOJA (N.Kalogjera-I.Krajač) Vice Vukov/Barry Noble6.PARAPA-PA-PA (N.Kalogjera-I.Krajač) Ljupka Dimitrovska /Tomas Pilar7.SINE NE PITAJ ZA OCA (I.Krajač-I.Krajač) Tereza Kesovija/Pascal Danel8.DOSTA JE NOVITADI (T.Papić-S.Benzon) Slavko Perović/Nathalie Gedson 9.MONFRINA(Đ.Srbljenović –S.Benzon) VIS 7 mladih/Kyri Ambrus 10.NE, I NE, I NE! (Z.Špišić-Z.Špišić) Zvonko Špišić/ Conchita Bautista11.ZBOG TVOJE LJUBAVI(M.Bogliuni–M.Perfiljeva)Kićo Slabinac/Mimi Nikolova 12.VRAĆAM SE (A.Dedić-A.Dedić) Arsen Dedić/ Gino Paoli 13.KRENULE SU LAĐE (A.Dedić-A.Dedić) Josipa Lisac/ Connie Vandenbos 14.FINILI SU MARE BALI (P.Gotovac-Tomislav Zuppa) Vice Vukov/ Iva Zanicchi 15.LIPA ZAVIDNOST (Đ.Jusić-S.Stražičić) Dubrovački trubaduri/Ben Cramer16.NAŠ DOM (A.Kabiljo-I.Krajač) VIS 7 mladih /Kiki Dee17.MORE, SUNCE I LJETO (N.Kalogjera-I.Krajač) Ivica Šerfezi/Edna Goren 18.NONO, DOBRI MOJ NONO (N.Kalogjera-I.Krajač) Tereza Kesovija/Claudio Villa19.KO SVET JE BIL MLAD (J.Robežnik-G.Strniša) Elda Viler /Marta Kubišova20.SKALAJ SE TEREZA (Z.Runjić-Z.Runjić) Dalibor Ivanišević/Popi Asteriadi21.ATLANTIS (J.Brabec-J.Fikejzova) Marta Kubišova/Vice Vukov22.DUBROVNIKI HALLASZ (B.Geza-K.Tibor) Kiri Ambrus/Ljupka Dimitrovska23 PLYNG SOLITARIE WITH MY MEMORIES (B.Martin-P.Coulter)Kiki Dee/Josipa Lisac24.LE BATEAU (Laurent-Laurent)Laurent/Mišo Kovač25.UN ANNO IN PIU (De Simone-Romano-Testa) Claudio Villa/Toni Kljaković26.ON DIT QU'ELLE ETAT BELLE (G.Bonnet-D.Henri) Guy Bonnet/Elda Viler27.ZNALO NAS MORZE (T.Wozniakowski-Z.Stawcki)Tadeusz Wozniakowski/Alaga Gagić28.NA' ARY BAYAM BETO(N.Hirsch-M.Meir) Edna Goren/Ibrica Jusić29.ANO HITO WA (C.Kinochita-M.Onaka) Itoko Hayasaka/Radojka Šverko30.DON'T ASK ME WHY (J.Paay-J.Paay) Ben Cramer/Krunoslav Slabinac31.ZAVINAGI (I.Stajkov-Z.Petrov) Mimi Nikolova/Milan Bačić32.NOTTURNO IN BLU (Serra-Paoli-M.Anzoino) Gino Paoli/ Arsen Dedić33.CANTO AL MAR (R.Ceratto-A.Alcade) Concita Bautista/ Miro Ungar34.VLAG VAN MIJ (J.Holshuijsen. G.den Barber) Connie Vandenbos/Ana Štefok35.THALASINI AGAPI (K.Xenakis-L.Pallidis) Popi Asteriadi/Višnja Korbar36.NOTRE AMOUR COMMENCE AJOURD'HUI (P.Danel-G.Salem) Pascal Danel/Lada Kos37.UN BACIO SULLA FRONTE (Camurri-Daiano) Iva Zanicci/Maruška Šinković38.CA COMMENCE EN ÉTÉ (J.Bernard-P.Saka) Tomas Pilar/Tereza Kesovija39.I'M GONNA TO YOU SOMEHOW (S.Fern-S.Fern) Barry Noble/Lado Leskovar40.UNE ROSE LA MER (Romuald-P.Cour) Romuald/Zvonko Špišić

********************************************************************************************************************************

Zapisi i sjećanja: Arsen Dedić ( 14/09/2000. u emisiji Radio Splita «Glazbeni portret», autor Gorana Pelaića Strelkova

PJESME OPSTALE POD TERETOM VREMENA,

NOVIH UKUSA I NOVOG ESTRADNOG GLAZBENOG TERORA Nisam se vratio na Festival, ali sam u Splitu mnogo radio. Za mene mnogo! Jer nigdje ne radim previše, nemam previše koncerata jer inače ne bi bilo mog autorskog rada. Netko mora sjediti kući i pisati, ponekad čak i po 18 sati. Ali baš ovih posljednjih godina, čak i ovih nevoljnih mučnih deset godina kad je bilo najdelikatnije raditi imao sam svoje najljepše trenutke u Splitu, krasne koncerte u splitskome teatru, pa večer šansona u teatru, pa onda tri puta zajedno s Gabi u Dioklecijanovim podrumima, na prostoru Gripa…Zapravo kad sve to zbrojim, to bi ispalo jako mnogo… I mogu reći baš u tom vremenu delikatnih komunikacija koje su me također stavljale u delikatan položaj, ja sam zapravo svoja najljepša iskustva vukao iz Splita

vijek kad pokušavamo ocrtati umjetnički i životni put umjetnika takvoga formata kao što je Arsen Dedić, teško je novinaru naći polazište, pa i onaj presudan trenutak koji je odredio jednu osobnost da postane ono što jeste. U Vašem slučaju to nije jednostavno jer ni Vi niste

jednostavan čovjek. Ne mislim u onom ružnom smislu. Naime, vaša autorska optika i poseban pjevački iskaz traži suptilnije analize. No, pokušajmo krenuti s jednostavnijim pitanjem:

U - Kako vidite Arsena Dedića u prošlom, ovom i vremenu koje će tek doći? -Pa vidite, sad već govore podaci. Ne moram ja više govoriti o sebi. Kad bismo sjeli, jedan dan bi

vjerojatno bio potreban da nabrojimo što sam ja sve ove godine, ova četiri desetljeća radio. Kao prvo, došao sam u Zagreb i bavio sam se svim i svačim. Mislim u smislu glazbenih poslova. Bio sam prepisivač nota, flautista, vodio vlastiti kvartet Arsena Dedića. I onda korak po korak, znali su da se bavim pjesništvom.

Prvu vidljivu nagradu u životu dobio sam u Splitu kao pjesnik na anonimnom natječaju časopisa Vidik za ciklus pjesama. I onda neke nagrade u prvoj generaciji poletovaca. Tada sam počeo pjevati u kvartetu, pa počeo studirati pravo koje nisam dovršio. Malo mi je falilo zato što sam istodobno studirao i na Muzičkoj akademiji. Neko sam vrijeme radio na TV, a tamo sam imao stanovitih problema zbog svojih stihova pa sam ostavio sve to zajedno, diplomirao, otišao od kuće, završio vojsku, vratio se i počeo novi život kao podstanar. Ali čitav život sam zapravo samo radio.

-Naveli ste Split kao polazište pjesničkoga opusa. A kad smo već kod Splita onda se moramo prisjetiti festivalskih pjesama koje su vas obilježile, koje su dale jedan pečat za ono što će tek slijediti, za jednog Arsena kojega ćemo upoznati u punom svjetlu…

-Pa vidite, pitanje pada baš u pravo vrijeme. Jer danas, baš danas dok razgovaramo, snima se nova ploča, novi CD Kemala Montena, mog vječnog prijatelja, adlátusa, na kojem će on imati više dueta s Gabi, Terezom, Oliverom i zajedno ćemo pjevati baš moju splitsku pjesmu Vraćam se , koja je izazvala toliko uzbune, da ne kažem panike, refleksija… -U to vrijeme ste malo drugačije pisali, bio je to neki drugi, onaj PRAVI ARSEN? -Pa čujete istina je. Ja sam tada pisao

drugačije. Bio sam što bi se reklo malo više komunikativan kod tih pjesama kao što su Kuća pored mora , Vraćam se, Kao prijatelji, Ljeto sa Irenom, Stara cura…Pa dosta sam ja toga napravio, pa i za Josipu Krenule su lađe i druge. Međutim, stvari se razvijaju, idu naprijed. Možda će se nekome to činiti nazad. Baš je slavni Balašević negdje napisao, da je on sve više širio svoj krug a ja ga sužavao. Jedanput mi je rekao Jakša Fiamengo: Dok svi nastoje proširiti svoj prostor ti ga namjerno sužavaš. Međutim, ne! Meni je dovoljno toliko ljudi koji me slušaju. Sasvim dovoljno. Ja i kada sam mogao puniti sportske sale, a bilo je i takvih vremena, nisam htio. Sjećam se, jednom davne godine u Novom Sadu, rekli su mi…Pa doli vam je Sajmište, možemo ga prodati. Rekao sam ne! Dajte mi kazalište. Dakle, svaka forma mora imati adekvatnu formu izvođenja. Jer neće Zagrebački gudaći kvartet sada ići svirati na Poljud. Neka idu u kazalište, neka idu u Teatrin. Međutim, stvari su se razvijale i moram reći da moj rad u primijenjenoj glazbi, kako ja nazivam rad za kazalište, film, televiziju, a napisao sam se svakakve glazbe, bilo je i doticaja s avangardom, dosta instrumentalne glazbe, to je isto tako pravilo i povratni utjecaj na mene, pa znači i na moje pjesme. Ja više nisam mogao biti onakav kao što sam bio. Mada i onda nisam bio prejednostavan. Ako sad uzmeš Kuću pored mora, Bože pa to je napisano negdje 64. godine… Pa čini mi se da je to razvijenije nego mnoge stvari koje se danas trže.

Dakle mijenjao se jesam, mijenjat ću se još i mislim da na to imam pravo. Jer ovog časa dok s vama razgovaram, ja upravo dovršavam nešto za jedan avangardni austrijski teatar iz Salzburga, Arbos. Za njih radim nešto što kažu da opet ima doticaja s folklorom, etnom, avangardom i to će se izvoditi po cijelom svijetu. Naravno da je to moralo vršiti utjecaj i na moje pjesme.

Nisam više mogao ostati što bi se reklo bubamara, božji volek…Mijenjao sam se...- Pjesma Vraćam se bila je definitivni raskid sa Splitskim festivalom. Radilo se zapravo o nesporazumu. Onda ste 1969. rekli: Nikada više! Jeste li uistinu toliko ranjivi ili pak samo dišpetožast? - Pazite, ja se nisam vratio na Festival, ali sam u Splitu mnogo radio. Za mene mnogo! Jer ja nigdje ne radim previše, nemam previše koncerata jer inače ne bi bilo mog autorskog rada. Netko mora sjediti kući i pisati, ponekad čak i po 18 sati. Ali, recimo, baš ovih posljednjih godina, čak i ovih nevoljnih mučnih deset godina kad je bilo najdelikatnije raditi imao sam svoje najljepše trenutke u Splitu, krasne koncerte u splitskome

teatru, pa večer šansona u teatru, pa onda tri puta zajedno s Gabi u Dioklecijanovim podrumima, na prostoru Gripa…Zapravo kad sve to zbrojim, to bi ispalo jako mnogo. I mogu reći baš u tom vremenu delikatnih komunikacija, koje su me također stavljale u delikatan položaj, ja sam zapravo svoja najljepša iskustva vukao iz Splita. I doći ću ponovno u Split s Gabicom sredinom rujna i vrlo se radujemo. Napravit ćemo koncert u kazalištu.

A čujte dišpetož? Ja uvijek kažem: ja sam osjećajan, nisam osjetljiv. Mene na kraju krajeva baš briga, ali da me stvari rane - rane me! Jer pazi, ako ti tamo u Splitu pjevaš pjesmu koju sam pisao negdje u Rusiji, u snijegu: Ovo mi more više znači, ti će mi ljudi više dati, a oni maltene pripremaju za Gina Paolija i za mene jedan onako amaterski linč, pa je li čovjek onda mora biti zadovoljan? A onda ja samo mogu reći, gospodo zabavljajte se, upravo odlazim! Dakle to nije bio prekid sa Splitom i splitskim duhom ali bio je s festivalskim duhom koji je, osobito u tom, vremenu bio insistirajući i dosta površan. A ja nisam s tom pobjedom nikoga ugrozio. Pjesma je u nacionalnom dijelu natjecanja od žirija bila nagrađena, a u konačnom, međunarodnom, samo je bio nagrađen Nikica Kalogjera s Terezom i pjesmom, Nono, moj dobri nono. Prema tome, nisam nikoga ugrozio. Valjda je dio publike mislio da ja na taj način oduzimam nekome mogućnost da on bude prvi. Ne, nije!- Kuća pored mora, koliko Vam ta pjesma znači? Znači li Vam ono što i nama, jedno vrhunsko djelo, jedan ogledni primjer vrhunskog djela s predznakom zabavna glazba?

-Da…Vidite, opet ovako razgovaramo o nekakvoj srodnoj stvari. Naime, šibenska klapa Bonaca, vrlo često želi pjevati moje stare pjesme pa su zaželjeli pjevati sad i Kuću pored mora. Ja sam im to napravio. To nije jednostavno, to nije klapaška pjesma, ali sam im napravio jednu modernu fakturu pratnje…Oni će si dati truda i za idući CD pa će se Kuća pored mora naći i u toj verziji. Slovenska kasetna produkcija je objavila cijeli CD instrumentalnih verzija mojih najpoznatijih pjesama, isto s naslovom Kuća pored mora. Dakle, ne mogu se od nje otresti. Na sreću, napisao sam toliko drugih stvari. Jer ima ljudi koji su naprave jednu stvar i ciao ragazzi! Međutim ja sam samo za Split izbrojio 15, s tekstovima između dvadeset i trideset numera. Ne zaboravite da sam pisao za Split tekstove kao što su Maškare, Veslaj, Vinčanje, Kako živi moja kala…A Moj brat, to smo zaboravili…Prema tome, ostavio sam jedan prilični, zamjetan opusić u Splitu, a za svoj CD koji upravo pripremam i koji će nositi naziv Ljubavni film strave i užasa, snimit ću pjesmu Kao prijatelji.

SALON ODBIJENIH-Zašto baš tu pjesmu?-Zato jer se ona ne nalazi ni na jednom mom CD-u i želim ju imati. Želim je sačuvati. Isto kao i

moju prvu pjesmu Onaj dan s kojom sam se kao kantautor pojavio, a to je opet bio Split 63., i s kojom nisam ušao u finale. Ni ona se isto ne nalazi ni na jednom nosaču zvuka, pa i nju bih isto tako želio obnoviti, jer vidim da su prošle tolike godine, tolike pjesme, a da i ove još izdržavaju pod teretom vremena novih ukusa i novog estradnog glazbenog terora.

- Bez obzira na sve vaše glazbene uspjehe koji se s ove vremenske distance čine normalnim i velikim, ni Vama nije baš u početku sve išlo glatko. Recimo, Moderato cantabile, sjajna pjesma bez koje se Vaš autorski opus ne može ni zamisliti bila je odbijena, pa i neke druge danas poznate, antologijske pjesme? -Pa da i to je također pjesma rame uz rame s Kućom pored mora. Ta pjesma je bila odbijena na svim festivalima u tadašnjoj državi; u Zagrebu, Opatiji, Beogradskom proljeću…Ne,

u Split je nisam slao. Bila je izvedena prvi put u siječnju 1964. godine kad smo napravili Salon odbijenih, sve ono što su nam odbacili: Kalogjeri, Nikici koji je pisao sjajne stvari, ja sam pjevao tada njegov Cirkus, onda moje pjesme: Moj prijatelj, Moderato cantabile, Hegedušić, onda Milan Lentić, Špišić Gigi, onda pokojni Zvonko Golob, moj mili prijatelj, naš veliki pjesnik… Mi smo napravili taj Salon odbijenih uz podršku Vjesnika i tada smo te svoje stvari izveli i tako je priča krenula. Ma, odbijene su moje pjesme, recimo: Laku noć muzičari…Kad sam napisao Pijem da mi prođe vrijeme onda su je oglasili političkom pa je jedan naš ugledni kritičar koji mi je stalno pisao panegirike rekao, da ako to uđe da će on napustiti žiri, jer je to njemu imalo vonj političkoga. Onda Balada o prolaznosti koja je kasnije bila u filmu Tomislava Radića Živa istina, a do koje pjesme mi je bilo vrlo stalo, ona je isto bila odbijena, a moja prva pjesma koju sam napisao s nazivom Kod dvije lipe, to je prva koju sam napisao u Zagrebu, bila je naravno odbijena svugdje. I sad se nalazi na mom CD-u Čovjek kao ja, koji dobio opet Porina kao povijesni album.

Prema tome, dobro tvrdite da nije baš sve išlo lako. Onda, jedan jedini put sam slao pjesmu za Euroviziju. Jedini put! To je bila ona Ni ti ni ja. Jedna od najdražih pjesama koju danas pjevam s priličnim zadovoljstvom slušatelja nije bila primljena ovdje ni u najlokalnijem natječaju. Jer tad se išlo s natječajima po radio centrima. Ni u Zagrebu nije bila primljena, a kamoli dalje. Onda sam je poslao na Opatiju i dobila je prvu nagradu žirija kojemu je predsjedavao jedan velikan Jože Privšek. Dakle nije bilo jednostavno. Ali nije me ni briga! Ja nisam ono za truc. Ponavljam, osjećajan jesam ali osjetljiv nisam!

ŠALTURSKE KREACIJE -Vjerujem da ovim pitanjem ne ulazim u Vašu intimu kao autora i čovjeka. Biste li ipak mogli ovako javno izreći koje su Vaše pjesme biografske? -Pa vidite, to se Gabi i ja šalimo, kad god ja napišem neku vruću ljubavnu pjesmu , ona stalno pita: Otkud to, na koga se to odnosi? Baš sad imam jednu Dva ljubljanska dana, sad pita koja su to dva dana, kad je to bilo… Ona kao dijete na to reagira. Onda ja pola u šali i kao pola istinu kažem da krećem od svojih ideja i tuđih iskustva !

Pa sve je zapravo autobiografsko. Čovjek piše o sebi čitav život. Nego o kom će pisati? Ja nisam romanopisac koji može pisati o drugima i potpuno ulaziti u druge sudbine. Kad se maknem s terena

najosobnijeg, onda sam kao Antej. Njega kad odvojiš od zemlje, a njegova majka je bila Geja, onda on više ne funkcionira. Tako i ja više ne funkcioniram ako se maknem iz domene osobnoga onda to više… Jedino mogu kad radim film, televiziju i teatar…Pa napravio sam oko stotinu kazališnih predstava, Napravio sam 25, 27 filmova, pa naše najveće televizijske serije, kvantitativno govorim: U registraturi, Prosjaci i sinovi, Glembajevi, Donator, Jedrima oko svijeta, Pustolovina u Hrvatskoj…Dobro, tu se unosim u druge prirode i druge okolnosti. Recimo kao kad pišem pjesmu Gabi ili nekom drugom, pa ja moram kao šaltur uzeti njene mjere: životne, emocionalne i fizičke, ako hoćete i trenutne, da bih mogao složiti nekome pjesmu po njegovoj mjeri i istog tog časa se odvajati od svoje osobne intime. Kažem za drugoga mogu nešto složiti, konačno pisao sam i za Bebeka, za Srebrna krila, Kseniju Erker, Terezu, Radojku Šverko…Više ne znam za koga nisam pisao. Al’ to je druga stvar. Tu onda radim kao krojač, uzmem centimetar, onda ga mirim i kad sve fino izmirim onda napravim što treba. Ali, to onda više nisam ja, to je samo moj rukopis ili moj zanat ali više nije moja priroda.

-Gabi se pojavljivala na filmu i to više puta. Vi niste baš to rado prihvaćali. Koliko je meni poznato bilo je to u filmu Ponedjeljak ili utorak Vatroslava Mimice i u još nekima? -Ja sam bio u par filmova, ali to su bile epizodice. Meni je to uvijek bilo smiješno da ja to radim. Mada sam ponosan što sam bio kod Mimice jer je to jedan izvanredan film Ponedjeljak ili utorak. Onda sam bio u jednom filmu Kad golubovi polete. Tamo sam isto nešto glumio i pjevao, onda sam se pojavio s Nedom Arnerić, mojom dragom prijateljicom u filmu Višnja na Tašmajdanu. A Gabi je najprije pjevala u filmu H-8, Nikole Tanhofera, to je 1958. godina. Pjevala je pjesmu Sretan, sretan put, a fizički se pojavila u filmu Ljubav il’ moda, to je mislim 1959. godina. I prekrasno je izgledala! Njoj su na filmu dosta nudili, pa čak i glavnu ulogu. Ali nismo mi za to! Mi se moramo samo držati svoje ograde, držat se svog gelendera i ići tim putem…

Eto…što ćemo dalje Gorane?-Pa valjalo bi prozboriti nekoliko riječi o Šibeniku, ako ni zbog čega drugog a onda zbog činjenice

da ste tamo rođeni ali i nešto radite, Večer dalmatinske šansone, primjerice? -Ma dobro, ja sam uvijek u Šibeniku radio što je trebalo. Dječji festival godinama, pa koliko sam radio za klape, za klape Šibenik, Bonacu, Šubićevac, za Zbor Krešimir…Gotovo najviše za djecu. I tako, imamo taj projekt koji se zove Dalmatinska šansona koji su pokrenuli gospoda Šarac i Viljac, i onda im moram biti pri ruci. Nisam tamo ni član žirija, niti želim imati ikakav utjecaj, osim kolegijalan i prijateljski i da im baš ono nešto ne procuri u nepažnji, nešto što bi bilo ispod dostojanstva tog festivala. Zapravo to nije festival, to su večeri šansone, i to se može i mora sačuvati. Svi se tamo dobro osjećaju. Uvijek me pitaju kolege kad ćemo u Šibenik. Nema tamo ni novaca, to je samo goli entuzijazam. To je prostor u kojem se može raditi nešto što te oslobađa, u kojem nećeš biti u megvama tradicionalne galopirajuće estrade.

PRODAVAČI MAGLE- Rekli ste da Večeri šansone nisu festival. Imamo dosta festivala, neki su dobri, neki loši, neki su

bili dobri pa sad posustaju, padaju, ruše se…Kakav je Vaš sud o tome, ima li ih previše ili premalo, jesu li oni nekada bili bolji ili su ovi današnji baš ono što nam treba i što je vrijedno? -Svako vrijeme ima svoj tip zabavljanja. Onda su bili onakvi festivali. Glazbeno gledano, vrlo ozbiljni. Vrlo ozbiljni, znate! Zato što još novac nije bio u igri. Mi smo samo kao djeca išli po tome. Ali tu su bili

ljudi koji su radili, recimo samo slovenska ekipa, kad ti uzmeš jednog Privšeka, Rijavec, pa Sepe, Atti Sos, Jura Robežnik…Samo s te strane. Pa, ako uzmeš recimo naše ljude, uvijek moramo reći Nikica i Stipica, i nikada da se to minorizira, unatoč njihovim različitostima u poslu. Onda konačno sa zagrebačke strane Milutin Vandekar, Mahalup, braća Koerbler pa nešto i mi svi zajedno. I Split je imao također svojih autora vrlo visoke kvalitete. Sad se stvar izmijenila. Ima dosta ovih vještaka, kao što ima masu prodavača magle koji je vješto prodaju. Maglu se uvijek da prodati dobro i tu sve skupa ide ususret novcu… Ma ima naravno uvijek darovitih ljudi koji bljesnu tu i tamo. Ali, ako ti jedan narod isključivo hraniš kupusom, on za par godina neće uopće znati da postoji meso. To mislim o tome. -I za konac našeg razgovora recite mi nekoliko riječi o Vašim knjigama, bilo ih je dosta, počeci su bili splitski, a čini se da će se Split i u ovoj Vašoj dobi pojaviti kao mjesto jednog novog književnog početka? -Počeo sam u Splitu u Vidiku pa onda i u Poletu. Tu mi je prve korake pomagao učiniti, protežirao me Zlatko Tomičić, naš izvanredni pjesnik i veliki stradalnik u okolnostima svoje vlastite države ili zemlje, što znači da se odnosi na prošlu i sadašnju, i onda Zvonimir Golob koji je vidio da ja pišem, vidio je moju pjesmu Ne daj se Ines. To je ostavilo dosta dobar dojam. I onda su me počeli nagovarati, u prvom redu Zvonko, daj piši, napravi knjigu… Jednom mi je Oskar Davičo rekao: Arsene, ako te primi ruka, u jednom danu je napiši. I onda sam išao malo po malo slagati, onda sam došao do Broda u boci. Skupilo se tu nekih knjiga, jedna u Šibeniku koja nosi naslov Slatka smrt, jedna koja nosi naziv Kiša, onda Narodne pjesme, Hotel Balkan… Sve u šali…