granice rasta grada sarajeva i regije

GRANICE RASTA GRADA SARAJEVA I REGIJE DO 2025. GODINE – EKOLOŠKI ASPEKTI

DOI 10.5644/PI2013-155

Posebna izdanja, knj.CLIVOdjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, knjiga 24

Akademik Taib Šarić, Vladimir Beus, dopisni član ANUBiH, Željko Majstorović, dipl. fizičar, Martin Tais, dipl. fizičar

Granice rasta grada Sarajeva i regije do 2025. godine– ekološki aspekti

IzdavačAkademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Za izdavačaAkademik Božidar Matić

UredniciAkademik Taib ŠarićVladimir Beus, dopisni član ANUBiH

Recenzenti:Akademik Boris Tihi, ANUBiH, SarajevoProf. dr. Mira Knežević, Poljoprivredni fakultet OsijekDr. Slobodan Fazlagić, Modena

Lektor-korektor: Zenaida Karavdić

Štampa: Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo

Tiraž 150

ISBN 978-9958-501-94-4

Sarajevo, 2013.

Izradu i štampanje ove studije finansijski je pomogao Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH, Sarajevo

v

SADRŽAJ

Uvod ..................................................................................................................................... 1Cilj i predmet projekta ...................................................................................................... 2Ciljevi prostornog plana Kantona Sarajevo ...................................................................... 2

DEGRADACIJA I ZAŠTITA ZEMLJIŠTA TOKOM RAZVOJA SARAJEVA I REGIJE . 5Erozija tla i njene katastrofalne posljedice ....................................................................... 6Načini sprečavanja degradacije i gubitka zemljišta .......................................................... 8Pravilno iskorištavanje tla na nagibima i sanacija oštećenih zemljišta ............................ 10Zatravljivanje voćnjaka i vinograda na nagibima............................................................. 11Koristi i štete od vodotokova ............................................................................................ 14Zagađivanje atmosfere, tla i biljaka iz industrije i saobraćaja .......................................... 15Gradsko smeće, kanalizacioni mulj i otpadne vode kao polutanti ................................... 18Smanjivanje zagađivanja okoline organskim đubrivima .................................................. 19Korištenje prostora: Bjelašnica kao primjer ..................................................................... 21Voda kao ograničavajući faktor razvoja ........................................................................... 22

ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA ......................................................................................... 24Ekološka uloga šuma ........................................................................................................ 24Struktura šuma i šumskih zemljišta .................................................................................. 28Uticaj razvoja Sarajeva i regije na šume .......................................................................... 36Šume i granice rasta grada Sarajeva i regije ..................................................................... 40

ZAKLJUČCI ........................................................................................................................ 45

KLIMATSKE PROMJENE U SARAJEVSKOJ REGIJI I NJIHOV UTICAJ ................... 47Klimatske promjene .......................................................................................................... 52Posljedice promjene klime na poljoprivredu regije .......................................................... 61Širi plodored i dvije žetve godišnje .................................................................................. 62Kraće i blaže zime omogućiće dvije žetve godišnje ......................................................... 63Posljedice za poljoprivredu u Bosni i Hercegovini i u Sarajevskoj regiji ........................ 64Uticaj poljoprivrede na promjenu klime ........................................................................... 66Zaključci i preporuke ........................................................................................................ 67

ZRAK KAO OGRANIČAVAJUĆI FAKTOR RAZVOJA .................................................. 70Upravljanje kvalitetom zraka ........................................................................................... 70Faktori koji utiču na kvalitet zraka ................................................................................... 70Historijski podaci .............................................................................................................. 71

vi

Stanje kvaliteta zraka ........................................................................................................ 72Emisije u zrak ................................................................................................................... 74Registar emisija u zrak za područje Kantona Sarajevo za 2010. godinu ................................................................................................................ 76Razlozi uvođenja gasa kao energenta u Kantonu Sarajevo .............................................. 80Postojeće stanje ................................................................................................................ 81Prijedlog dugoročnih mjera za poboljšanje kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo ............. 84Strateški cilj – Ograničenje emisije .................................................................................. 84Strateški cilj – Upravljanje kvalitetom zraka ................................................................... 84Strateški cilj – Unapređenje korištenja energije ............................................................... 84Ograničenje emisije iz malih ložišta ................................................................................. 84Smanjenje zagađivanja zraka iz industrije – tehnološka postrojenja ............................... 84Unapređenje korištenja energije – Povećanje energijske efikasnosti ............................... 85Postojeće mjere u Kantonu Sarajevo ................................................................................ 85

STRATEŠKA OPREDJELJENJA UZ DONOŠENJE DUGOROČNIH PLANOVA .......... 88Povećanje energetske efikasnosti ...................................................................................... 88Stimulisanje uvođenja obnovljivih izvora energije .......................................................... 88Kratkoročni zadaci ............................................................................................................ 88Zaključci o poboljšanju kvaliteta zraka ............................................................................ 89

LITERATURA ..................................................................................................................... 91

THE LIMITS OF DEVELOPMENT OF THE CITY AND REGION OF SARAJEVO TILL 2025 – ENVIRONMENTAL ASPECTS .................................................................... 95

1

Uvod

Krupna ekološka pitanja savremenog svijeta sve više zaokupljaju pažnju čo-vječanstva. Među takva pitanja spadaju: zagađivanje vode i zraka, deforesta-cija i dezertifikacija, globalna promjena klime, smanjenje ozonskog omotača u stratosferi, gubitak biodiverziteta u prirodi, velika potrošnja i smanjenje raspoloživih količina pitke vode, degradacija i gubitak zemljišta.

Mnogi svjetski skupovi, kada razmatraju ekonomski i društveni razvoj, sve više podvlače potrebu održivog razvoja kako ne bi nemilosrdna eksploa-tacija prirodnih resursa i zagađivanje okoline ugrozili ne samo buduće gene-racije, nego i ovu današnju. Sve manje se, u planiranju razvoja i investicija, vodi računa o kratkoročnim koristima korištenja sirovina i energije i njihov cost : benefit ratio, a sve više projektuju dugoročne implikacije čovjekovih zahvata u prirodu i predviđaju posljedice tih intervencija na ekosistem i odr-živi razvoj.

Industrijalcima je cilj da dobiju sirovine i energiju što jeftinije kako bi ostvarili što veći profit, makar i na račun iscrpljivanja prirodnih resursa, pa i onih neobnovljivih. Isto tako, u istoriji poljoprivrede je poznat period tzv. ra-ubovanja zemljišta ili pljačkaškog ratarenja, kada se zemljište višegodišnjim žetvama, bez đubrenja, iscrpljivalo i zatim, kada mu je uništena plodnost, napuštalo i za proizvodnju od prirode osvajalo novo, s visokom prirodnom plodnošću. Iako i danas ima takvih sporadičnih slučajeva raubovanja tla, ta-kva praksa kao sistem proizvodnje je već davno napuštena, ali je ostavila teške posljedice na ekosisteme.

Planeta Zemlja je jedini poznati sistem u univerzumu za koji se zna da sadrži i podržava život. Dugo je vladalo mišljenje da ljudske djelatnosti, osim eventualno ratova, ne mogu da ugroze taj fenomen. Smatralo se da je biosfera dovoljno velika i moćna da može razgraditi ili neutralisati sve nepoželjne produkte ljudskih djelatnosti i da oni ne mogu dovesti u pitanje ravnotežu u ekosistemima ili opstanak čovjeka i drugih pripadnika biosfere. Izgledalo je da biosfera ima neograničenu moć eliminacije zagađujućih produkata tehno-loškog razvoja, tako da ne prijeti opasnost ugrožavanja životnih zajednica niti civilizacijskih tekovina ljudskog roda, bar ne u globalnim razmjerama.

Smatralo se da pedosfera, hidrosfera i atmosfera mogu apsorbovati sav naš otpad bez nekih posljedica, imajući u vidu englesku izreku „dilution is the solution to pollution“ (razrjeđenje je rješenje za zagađenje).

2

Pokazalo se, međutim, da su takva shvatanja bila zabluda. Ispostavilo se da neke ljudske djelatnosti bitno smanjuju sposobnost naše planete da po-država život, jer opasno narušavaju ekološke ravnoteže i remete odnose u mnogim životnim zajednicama. Za svega nekoliko decenija ozbiljno su ero-dirani krhki ekološki temelji živog svijeta, s prijetnjom da se uskoro postigne stupanj degradacije iza kojeg oporavak više nije moguć. Ako bi se nastavio današnji trend, već sredinom ovog stoljeća jedna trećina plodnog zemljišta bila bi svedena na neplodnu prašinu i kamenjar, ili bi nestala pod betonom i asfaltom, broj iščezlih biljnih i životinjskih vrsta premašio bi milion, a klima na zemlji bi skoro sigurno pretrpjela velike izmjene, sa za sada još nesagle-divim posljedicama. Ako bi se ove slutnje ostvarile, bio bi to najdrastičniji pomak unazad u razvoju civilizacije od postanka ljudskog roda.

Cilj i predmet projektaCilj projekta je bio da prouči koje bi posljedice izazvalo na okolinu i stanov-ništvo dalje širenje grada Sarajeva dosadašnjim tempom i načinom, efekte na zemljišni fond, šume, vode, vazduh, klimu i ostale elemente ekosistema. Cilj studije jeste da se s naučnog stanovišta dadu vizije optimalnog, harmonizira-nog razvoja grada i regije, uz što veću zaštitu prirodnih resursa i ekosistema i udobniji život stanovništva i preporuke kako da se eventualni negativni efekti razvoja svedu na najmanju moguću mjeru.

Projekat obuhvata proučavanje dosadašnjih parcijalnih ispitivanja relevan-tnih dijelova ovih pitanja, njihovo proučavanje i efekte djelovanja na grad, regiju i ekosistem. Na osnovu naše studije daju se prijedlozi da se dosadašnja pogrešna iskustva saniraju i da se u budućnosti razvoj planira na naučnim osnovama in-terakcije prirodnih resursa, okoline, stanovništva, privrede i ostalih djelatnosti.

Ova publikacija je namijenjena svim relevantnim institucijama vlasti zainte-resovanim za ovu tematiku, kao i naučnim i stručnim organizacijama, udruženji-ma i stručnjacima kojima je ova materija bliska. Posebno je namijenjena struč-nim službama za razvoj grada i regije, kao i ekološkim službama i društvima.

Ciljevi prostornog plana Kantona SarajevoPrema Prostornom planu Kantona Sarajevo 2003–2023, ciljevi prostornog plana jesu:– Optimalna i racionalna organizacija, korištenje i zaštita prostora;– Bilansiranje podobnih prostornih kapaciteta za urbani i ruralni razvoj;– Policentrični sistem razvoja Kantona;– Racionalizacija i poboljšanje kvaliteta stambene izgradnje i druge fizičke

strukture;

3

– Prilagođavanje prirodnim uslovima i specifičnostima pejsažnog i auten-tičnog arhitektonskog oblikovanja i izraza u sistemu hortikulturnog okru-ženja uz fizičke strukture u Kantonu;

– Rekonstrukcija, unapređenje i razvoj transportne, energetske, vodopri-vredne i telekomunikacione infrastrukture:

– Očuvanje bogatstva i raznolikosti pejsaža u okviru Kantona;– Ekonomski efikasnije korištenje zemljišta;– Razvoj energetskih resursa u skladu sa zaštitom okoline;– Racionalno korištenje i eksploatacija voda, zaštita izvorišta, podzemnih i

otvorenih vodenih tokova;– Smanjenje štetnih utjecaja na prirodnu sredinu, na urbanim i vanurbanim

područjima;– Sprečavanje disponiranja industrijskog otpada bez njegovog prethodnog

zaštitnog tretmana;– Zaštita atmosfere i prirodnih resursa; – Zaštita ljudi od elementarnih nepogoda.

Ovi ciljevi su dobro formulisani. Naš zadatak jeste da proučimo kako će njihova realizacija djelovati na okoliš i kako se eventualne negativne poslje-dice tog razvoja mogu minimizirati.

Kao što se iz sljedeće tabele vidi, u Kantonu dominiraju poljoprivredna zemljišta nižih bonitetskih klasa, što znači manje plodnosti i ograničene upo-trebe u poljoprivredi. Najplodnija tla su u dolinama rijeka, gdje je moguća izgradnja i korištenje irigacionih sistema. Uz intenzivno korištenje, na ovim zemljištima mogu da se dobijaju visoki prinosi kultiviranih biljaka, a preko njih, u prigradskim naseljima, i kvalitetno stočarstvo.

Zemljišta na brdima i planinama su uglavom plitka, kamenita, isprana i siromašna biljnim hranivima. Uz to su često i erodirana. Zato je njihova po-tencijalna plodnost relativno niska.

Tab. 1. Površine zemljišta u Kantonu Sarajevo, po bonitetnim klasamaBonitetna kategorija Površina ha

I 87,98

II 276,45

III 1.203,42

IV 7.934.62

V 13.436,90

VI 9.752,31

VII 3.723,06

Ukupno 36.414,96

4

Nažalost, dio zemljišta još je nepristupačan zbog miniranosti terena, a velik dio je izložen jakoj vodenoj eroziji, naročito nakon sječe šuma tokom i poslije rata. Veći dio zemljišta nalazi se na većim nadmorskim visinama i na nagnutim terenima, što pojačava njihovu eroziju i ograničava korištenje za poljoprivrednu proizvodnju.

Veliko naseljavanje stanovništa na području Sarajeva, naročito tokom i poslije rata, dovelo je do enormne stambene izgradnje, posebno bespravno podignutih kuća na nagibima, što još više povećava pojavu erozije i klizišta, a veliki gubitak zemljišta je evidentan.

5

DEGRADACIJA I ZAŠTITA ZEMLJIŠTA TOKOM RAZVOJA SARAJEVA I REGIJE

Zemljište ili tlo je osnovni resurs i prirodno blago jedne države. Na zemljištu je omogućen život, kretanje i razne aktivnosti ljudi, rast kulturnih i samoni-klih biljaka, proizvodnja hrane i vode. Zemljište je neophodno za proizvodnju biljaka, odnosno hrane u velikim količinama za ljude, pa je tako neophodan činilac njihove biološke egzistencije.

Dok se mnogi drugi prirodni resursi, kao što su nafta, razne rude, pa i voda za piće, mogu uvesti, zemljište se ne može uvesti i ono mora da postoji, da se zaštiti i sačuva kao uslov egzistencije sadašnje i budućih generacija ljudi.

Zemljište u Sarajevskoj regiji, kao i širom svijeta, već je duže vremena izloženo raznim oblicima oštećenja, uništavanja i gubitaka u velikim razmje-rama. Te razmjere su poprimile katastrofalne dimenzije. Samo za tri decenije u svijetu je betonom pokriveno oko 200 hiljada km2 zemljišta ili površina dva puta veća od Mađarske, odnosno četiri puta veća od Bosne i Hercegovine.

Gubitak tla zbog izgradnje raznih objekata je neminovan proces, ali se najčešće pri tom uništavaju najplodnija duboka tla u nizini, umjesto da se koriste manje plodna, plitka, šljunkovita i kamenita tla manje pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. Za gradnju se može koristiti i go kamenjar. To jeste skuplje, gledajući kratkoročno, ali su dugoročne posljedice nemilosrd-nog uništavanja zemljišta nesagledive. Treba i da se poveća rekultivacija i melioracija tala oštećenih prirodnim silama ili djelatnošću čovjeka.

Glavni potrošači poljoprivrednog tla su, osim stambenih naselja, fabrike, ceste, vodene akumulacije, turistički i sportski objekti, vjerski i vojni objekti, groblja itd. Uz mnoge stambene zgrade, tvornice, škole i druge objekte nalaze se i dvorišta i parkinzi, pokriveni asfaltom ili betonom, koji takođe zauzimaju velike površine nekadašnjeg zemljišta. Za izgradnju svih tih objekata, poljo-privredno zemljište je izgubljeno zauvijek.

Izgradnjom različitih industrijskih, stambenih i drugih objekata troši se mnogo zemljišta, i to uglavnom najplodnijeg, da bi se smanjili troškovi iz-gradnje (lakše je i jeftinije graditi na ravnom, plodnom, dubokom tlu nego na neravnom, neplodnom, kamenitom). Međutim, fabrička proizvodnja se može uspješno odvijati i na neplodnom tlu, dok se najbolji uspjeh u poljoprivrednoj proizvodnji postiže na najplodnijim zemljištima.

6

Brojni su primjeri oštećivanja zemljišta ne samo u prošlosti, nego, naža-lost, i danas. Ove pojave naročito su potencirane korištenjem tla obešumlje-nih površina nepodesnih za obradu i ratarsku proizvodnju, što je bila praksa tokom ratnog, a i poratnog vremena. Na padinama terena rubnih dijelova gra-da Sarajeva došlo je do formiranja velikog broja klizišta, kojima je onemogu-ćena ne samo poljoprivredna proizvodnja već su nanesene znatne materijalne štete rušenjem i ugrožavanjem stambenih objekata i komunikacija.

Poseban način gubitka zemljišta jeste izgradnja kuća i naselja za izbjegli-ce, dok njihove kuće na drugom mjestu stoje prazne ili porušene.

Erozija tla i njene katastrofalne posljediceSva vegetacija, a naročito guste šume i bujni travnjaci (livade i pašnjaci) ubla-žavaju razornu snagu kišnih kapi i njihov uticaj na zemljište. Biljke predstav-ljaju prepreku toku vode niz nagib, pa se više vode upija u tlo, a dio vode uzmu biljke za svoje potrebe. Tako manje vode otiče niz nagib, a ona uglav-nom ne uzrokuje eroziju, pa dolazi bistra do potoka i rijeka.

Jaruge na parceli, izazvane erozijom, otežavaju ili onemogućavaju prohod mašina i primjenu agrotehničkih mjera. Vodnu eroziju na nagibima često prati i pojava klizišta.

Erozija nanosi višestruke štete: gubitak zemljišta; odnošenje biljnih hra-niva, đubriva, pesticida i sjemena; promjena teksture; pogoršanje strukture zemljišta; smanjenje njegove produktivnosti; razaranje parcela bujicama, vododerinama, jarugama itd.; zagađuje vodu i čini je nepodesnom za piće i kupanje, a može ugroziti i živi svijet u njoj; puni vodotoke i jezera sedimen-tima od erozije, smanjuje njihovu dubinu i povećava opasnost od poplava; zatrpava sedimentima puteve, pruge, naselja i druge objekte. Štete od vodne erozije su ogromne. Velike količine zemlje rijeke odnose u more. To su samo sitne čestice tla koje voda nosi daleko. Mnogo je više grubih krupnih čestica koje voda nosi s poljoprivrednih i šumskih površina i taloži ih na nagibima, u podnožju brda, u jezerima, kanalima; ovi sedimenti zatrpavaju naselja, pute-ve, željezničke pruge i druge objekte.

Erozija, pored ostalog, uzrokuje zamućivanje i zagađivanje podzemnih, izvorskih i površinskih voda. Takođe i zagađene vode uzrokuju zagađivanje tla jer su tlo i voda povezani u nerazdvojnu cjelinu.

Veliko narastanje broja stanovništva prisililo je ljude da obrađuju i margi-nalna, manje povoljna i eroziji više izložena tla. To je izazvalo veliku eroziju.

Sarajevo i neki drugi gradovi bili su tokom rata skoro četiri godine opsjed-nuti, bez hrane, vode, električne energije, gasa itd. Strana humanitarna pomoć u hrani bila je nedovoljna za elementarne potrebe gradskog stanovništva. Zato

7

su ljudi morali pronalaziti načine za proizvodnju vlastite hrane da bi preživje-li. Skoro svi gradski parkovi, travnjaci i zapušteno zemljište bili su izdijeljeni u male parcele i podijeljeni građanima da uzgajaju usjeve i proizvode hranu. Ljudi su obrađivali i zemljišta koja nikad ranije nisu obrađivana, uključujući i tlo poslije krčenja šuma, koje su sječene radi dobijanja ogrjevnog drveta.

Obrađivanje tla na ranijim travnjacima i šumama na nagibu, ponekad vrlo strmom, uzrokovalo je veliku vodenu eroziju, koja je oštećivala i degradirala, a nekada i nosila zemlju niz brdo. To je uzrokovalo i brojna klizišta zbog ko-jih su porušene i neke kuće, putevi i drugi objekti.

Sada agronomi i šumarski stručnjaci nastoje da smanje posljedice pogreš-nog iskorištavanja zemljišta u ratu i poslije njega. Oni, zajedno s ostalima,

Sl. 1. Razni oblici erozije tla u okolici Sarajeva

8

sade novo šumsko drveće i voćke i zasijavaju travu na nagibima da bi spasili zemljište od daljeg degradiranja i erozije.

Načini sprečavanja degradacije i gubitka zemljištaMnogo se može učiniti na sprečavanju degradacije i gubitka tla i na popravci plodnosti erodiranih i osiromašenih zemljišta. Neophodno je pravilno iskori-štavanje i zaštita svih zemljišta.

Na put gubitku zemljišta erozijom može se stati samo kombinacijom više mjera: poboljšanom praksom u poljoprivredi i šumarstvu, ispravnom vodo-privrednom politikom, ekološkim obrazovanjem stanovništva, naročito ze-mljoradnika, primjenom dostignuća nauke i tehnike u očuvanju tla pod noga-ma bez kojeg i bukvalno možemo ostati.

Tom cilju će svakako doprinijeti i obuzdavanje demografske eksplozije jer narastajuće stanovništvo pravi veliki pritisak na zemljište kako u pogledu potre-be za proizvodnjom više hrane, tako i za izgradnju naselja, puteva, industrije itd.

Sve mjere protiv erozije smanjuju i opasnost od poplava. Zato se kaže da borba protiv poplava u nizinama počinje na brdima i planinama. Tome, pored ostalih antierozivnih mjera i konzervacije tla, naročito pomaže regulisanje bujica, pravljenje nasipa, brana, kaskada i retencionih rezervoara za viškove vode. I umjesto da viškovi vode poslije većih oborina prave eroziju i poplave, oni će, uhvaćeni u rezervoaru, služiti za navodnjavanje i za druge potrebe u vrijeme sušnih perioda (za industriju, opskrbu gradova i sela vodom, uzgoj

Sl. 2. Zatravljivanje obale potoka sprečava eroziju

9

ribe itd.). Vodom iz takvih rezervoara mogu se snabdijevati potoci i rijeke kada im opadne nivo ili presuše za vrijeme sušnih perioda. Tako se vrlo ko-risno upotrijebi voda koja bi, da nije ukroćena antierozivnim mjerama i sku-pljena u rezervoar, napravila velike štete i erozijom i poplavama.

Poplava u BiH bilo je uvijek, ali posljednjih godina više ih je nego ranije. Tome je glavni razlog nestanak šuma na mnogim brdima. Pošumljavanje i uređenje riječnih korita i brdskih bujica su glavni načini sprečavanja poplava.

Spašavanje zemljišta usko je vezano i sa spašavanjem šuma koje su ugro-žene prevelikom sječom, šumskim požarima i sušenjem zbog kiselih kiša, zagađenog zraka ili drugih razloga. Spašavanjem šuma i zemljišta spašavamo i treći vrlo važan resurs – vodu, koje je (čiste i pitke) sve manje.

Mjere protiv erozije mogu biti: biološke, agrotehničke, mehaničke i građevinske.

U biološke spada pošumljavanje i zatravljivanje zemljišta izloženih jakoj eroziji, popravak postojećih travnjaka i šuma, primjena travnih pojaseva.

U agrotehničke mjere spadaju: izbor usjeva na tlima izloženim eroziji, pravilna obrada tla i sjetva (način, vrijeme i pravac obrade i sjetve), malčova-nje, popravak strukture tla itd.

Sl. 3. Ukroćivanje bujica kaskadama smanjuje eroziju tla i poplave

10

U mehaničke mjere spadaju manji ili veći tehnički, odnosno građevinski zahvati kao što su: konturni rovovi, terase, kanali po izohipsama za skuplja-nje, zadržavanje i odvođenje vode, pravljenje pletera, žičane mreže i zastori na kosinama.

Građevinski radovi: regulacija vodotokova, pravljenje kaskada i rezervo-ara za vodu.

Pravilno iskorištavanje tla na nagibima i sanacija oštećenih zemljišta

Najjednostavniji način borbe protiv erozije jeste pravilno iskorištavanje ze-mljišta na nagibima kojim se sprečava ili značajno smanjuju naglo oticanje vode niz nagib, a time i spiranje, odnosno odnošenje zemlje.

Pravilno iskorištavanje i pravilna obrada tla su najvažnije preventiv-ne mjere protiv erozije. Na jačim nagibima ne smiju se sijati jednogodišnji usjevi, koji zahtijevaju obradu tla svake godine i između kojih je zemljište dugo vremena golo. Ovo se naročito odnosi na širokoredne kulture (kukuruz, krompir itd.). Jače nagibe treba zatravniti, jer trava svojim razvijenim žiliča-stim korijenom dobro prožima i veže tlo, a gustom nadzemnom masom štiti ga od jakih udara kišnih kapi i usporava oticanje vode, a time i njenu snagu. Osim toga, travnjaci su višegodišnji, pa ne zahtijevaju čestu obradu.

Na blažim nagibima mogu se uzgajati i jednogodišnji usjevi, ali i ovdje treba dati prednost onima gustog sklopa, kao što su strna žita, grahorica, in-karnatka itd. I ovdje travnjaci najbolje štite tlo od erozije. Travnjaci, osim

Sl. 4. Terasiranje nagiba u Kini radi uzgoja riže i sprečavanja erozije (Foto: A. Labib, http://www.panoramio.com/photo/14839554, 11. 12. 2013)

11

toga, povoljno djeluju i na strukturu tla i sadržaj humusa, stoci daju dobru krmu, a dobar su predusjev ostalim kulturama.

Najvažniji principi iskorištavanja tla na nagibima jesu: da je biljni pokri-vač što gušći i što dužeg trajanja, da je zemljište što kraće vrijeme bez biljnog pokrivača, naročito da je što kraće vrijeme obrađeno, a bez usjeva, da se tlo obrađuje, sadi i sije po izohipsama (vodoravno) i da se, po potrebi, primjenju-ju i druge mjere borbe protiv erozije.

Zemljište na nagibima mora se obrađivati po izohipsama, jer će tako sva-ka brazda biti prepreka toku vode; time se spiranje zemlje smanjuje 35-95% u odnosu na oranje duž nagiba, a ujedno se tako povećava količina u tlu upijene vode od kiše i snijega. Oranjem po izohipsama smanjuje se i spiranje i gubi-tak đubriva, što povoljno utiče na prinos.

Po izohipsama se ore brže i ekonomičnije, mašine se manje troše i kvare. Za ovo oranje su najbolji plugovi obrtači, kao i diskosni, jer se oranjem plu-govima ravnjacima troši više vremena i goriva zbog praznih hodova. Treba orati tako da se plastica okreće na gornju stranu, uz nagib, kako bi zaustavila tok vode niz nagib i voda se upila u zemlju.

Zatravljivanje voćnjaka i vinograda na nagibimaVoćnjaci i vinogradi se često podižu upravo na nagibima. Voćke i vinova loza svojim korijenom vežu zemljište i tako smanjuju eroziju, ali zbog njihovog velikog razmaka sadnje ipak velik dio zemljišta je nezaštićen i podložan ma-njoj ili većoj eroziji, naročito vodenoj.

U zasadima na jačim nagibima treba, iz spomenutih razloga, izbjegavati obradu zemljišta, ma koliko se ona stručno provodi. Najbolji način zaštite tla u takvim zasadima i na kosim stranama terasa je zatravljivanje višegodišnjim travama i leguminozama. Ove biljke svojim gustim sklopom, velikom nadze-mnom masom i korijenovim sistemom štite zemljište od razornog udara kiš-nih kapi, vežu ga, usporavaju tok vode, povećavaju upijanje vode u zemljište i tako smanjuju eroziju.

Ostale koristi od uzgoja trava i leguminoza su sljedeće: Kosidbom daju dobru i obilnu stočnu hranu. Svojim gustim sklopom povoljno djeluju na mikroklimu površinskog sloja tla i njegovu vlažnost smanjujući insolaciju, evaporaciju i uticaj vremenskih ekscesa (naročito mraza) na korijen voćaka i vinove loze. Usporavaju topljenje snijega tako da se velik dio sniježnice upija u tlo umjesto da otekne niz nagib; time se povećava zaliha vode u zemljištu. Povećavaju sadržaj humusa u tlu. Djetelinsko-travne smjese ostavljaju od 2 do 7 tona/ha suhe tvari korijena, a to je količina suhe materije koju ima 10-50 tona stajnjaka. Razlaganjem izumrlog korijena stvara se znatna količina

12

humusa. Leguminoze posebno obogaćuju zemljište azotom zahvaljujući sim-biotskim bakterijama na korijenu. Svojim gustim sklopom potiskuju i suzbi-jaju korove. Trave i leguminoze olakšavaju kretanje mašina u zasadima po-slije kiše. Ove biljke služe kao živi malč, a njihova pokošena masa može da bude odličan mrtvi malč.

U nasadima na nagibu može se zatravniti cijela površina, a može dio u pantljikama (ovaj posljednji način je češći). Kada se to radi u pantljike, onda se to čini tako da se zatravljuju trake između redova voćaka ili loze, a prostor u redu se održava čistim pomoću herbicida ili se malčuje.

Sjetvom po izohipsama (vodoravno) smanjuje se spiranje zemlje za 3-4 puta. Sve mjere koje stimuliraju upijanje vode u tlo smanjuju eroziju.

Poboljšanje strukture zemljišta i smanjenje stvaranja pokorice na njemu smanjuje eroziju. Eroziju možemo smanjiti i đubrenjem, koje stimulira rast biljaka, a one štite zemljište i od razaranja i od odnošenja.

Malčovanje. Osim živih biljaka, i biljni ostaci u vidu strnjike, malča od isjeckane slame ili kukuruzovine i drugi materijal štite tlo od erozije.

Jedan nov interesantan način uzgoja kukuruza i nekih drugih usjeva, koji mnogo doprinosi smanjenju destrukcije tla i erozije, jeste sjetva pod malč-fo-liju (na slici 5). Time se može izbjeći ili smanjiti potreba za navodnjavanjem i primjenom herbicida i uveliko smanjiti eroziju. Konstruisane su posebne

Sl. 5. Sjetva pod malč-foliju (Courtesy J. B. Jones. Reprinted from Jones, J. B., Jones, J. P., Stall, R. E., and Zitter, T. A. 1991. Compendium of Tomato Diseases. American

Phytopathological Society, St. Paul, MN, http://www.apsnet.org/edcenter/intropp/HungryPlanet/Chapter7/Pages/ImageGallery.aspx, 11. 12. 2013)

13

mašine (u tom se najviše ističu Francuzi) koje odjednom polažu foliju i siju usjev. Folija sprečava evaporaciju, odnosno gubitak vode iz tla, pa uveliko smanjuje potrebu za navodnjavanjem. Folija sprečava nicanje korova, pa smanjuje i potrebu za herbicidima. Folija je fotorazgradljiva (razlaže se na svjetlu nakon određenog perioda), pa nema opasnosti od zagađivanja tla. Na sličan način se koristi i malč od malč-papira (ekološki malč). Malč-papir se pravi od slame i treseta. Ovaj papir se vremenom raspadne, kasnije se zaore i obogaćuje tlo organskom materijom.

Sanacija oštećenih zemljišta je značajan oblik očuvanja i povećanja ze-mljišnog fonda. Rekultivacijom različito oštećenih, čak i potpuno uništenih zemljišta, i njihovim privođenjem biljnoj proizvodnji, pored biljne produk-cije, obezbijedile bi se i opštekorisne funkcije koje pruža vegetacija, naro-čito šumska. Sanacija i rekultivacija uništenih i različito oštećenih zemljišta moguća je korištenjem poljoprivrednih kultura, šumskih kultura. Danas se proizvode travni tepisi, kojima se pokriva oštećeno zemljište ili se štiti tlo od erozije (na slici 6) ili oboje.

Ako ovim tepisima treba pokriti kamenjar (u napuštenim kamenolomima i sl.), deponije šljake, pepela i drugog otpada, tada treba najprije nanijeti sloj zemlje od 20-30 cm, pa onda staviti travni tepih. Ako je suho vrijeme, treba taj novi travnjak navodnjavati dok se trava ukorijeni i učvrsti.

Sl. 6. Travni tepisi za zaštitu tla i estetski ugođaj (J. Smith, http://pages.rediff.com/photoalbum/preview/backflow-prevention-toronto/rooter-gro

up/4823489/55385764/1800393/4/backyard-erosion-control, 11. 12. 2013)

14

Postoje i tepisi od vještačke (plastične) trave, koji takođe mogu dobro da zaštite tlo od erozije i uništenja.

Neke od travnjaka, kao i oranica, na jačim nagibima, koji su skloni eroziji, trebalo bi pošumiti i tako spasiti od dalje degradacije i gubitka.

Rekultivacija je sanacija oštećenih tala. Ona može biti: – eurekultivacija ili prava, potpuna rekultivacija, u koju spada: tehnička

faza (zatrpavanje kratera i ravnanje površine), kao i nanošenje sloja ze-mlje po toksičnim materijalima; agrotehnička faza (oranje, đubrenje, po potrebi kalcizacija ili gipsanje); biološka faza (sjetva usjeva i sadnja vo-ćaka, vinove loze i šumskog drveća);

– semirekultivacija obuhvata samo sadnju šumskog drveća po narušenom terenu;

– spontana rekultivacija ne uključuje posebne mjere, nego se prepusti pri-rodi da se vegetacija na narušenom terenu obnovi spontano samoniklim biljkama.Posebno pogodan način ozelenjavanja deponija komunalnog i industrij-

skog otpada, koje su prekrivene slojem zemlje, jeste hidroozelenjavanje. To se radi vozilom poput vatrogasnog, koje ima „vodeni top“ kojim se iz cisterne na daljinu (po deponiji) izbacuje sjeme trava s vodom, đubrivom i ljepilom, koje lijepi sjeme i za strme strane deponije, pa ono brzo ozeleni travom.

Koristi i štete od vodotokovaOd brojnih naših rijeka i potoka mi, nažalost, u poljoprivredi imamo više štete nego koristi. Štete se ogledaju u čestim poplavama, koje uništavaju usjeve i zemljište i prave mnoge druge neprilike. Vrlo malo se te rijeke i podzemna voda koriste za navodnjavanje usjeva. U nekim zemljama, koje imaju manje vode, navodnjava se mnogo više poljoprivrednih kultura nego u nas.

Potapanje tla vodenim akumulacijama je kontroverzno pitanje: dok ga elektroprivrednici zagovaraju, poljoprivrednici i ekolozi ga osporavaju. I jed-ni i drugi imaju svoje argumente. Argumenti elektroprivrednika su sljedeći: Naša zemlja treba sve veće količine električne struje, po čijoj potrošnji mno-go zaostajemo za razvijenim zemljama. Ona nam je i najvažniji izvozni artikl. Naročito će nam porasti potrošnja električne energije kada se obnovi ratom uništena ili paralisana industrija, koja je velik potrošač energije, a i kada se vrate izbjeglice, obnove svoje domove i popune ih raznim kućanskim elek-tričnim aparatima.

Električna energija u budućnosti bi mogla biti dobar i rentabilan izvo-zni artikal, posebno u situaciji kada nemamo mnogo druge robe da ponu-dimo svjetskom tržištu, pa bismo tim izvozom popravili vrlo nepovoljan

15

spoljnotrgovinski bilans. Za izvezenu struju mogli bismo uvesti ostale robe koje su nam potrebne.

Istina, električnu struju dobijamo i iz termoelektrana, ali ugalj za njih je neobnovljivi resurs (a vlastite nafte nemamo), dok je voda za hidroelektrane obnovljiva. Hidroelektrane proizvode čistu struju, dok termoelektrane zaga-đuju zrak, vodu, zemljište, biljke i ljudska naselja. Njihovo aerozagađenje uzrokuje i vrlo štetne kisele kiše, a eksploatacija uglja, naročito površinskim kopovima, degradira i uništava velike površine zemljišta i deformiše pejzaž.

Velike vodene akumulacije povoljno djeluju na klimu i ublažavaju klimat-ske ekscese u svojoj okolini. U vještačkim jezerima može da se razvija kave-zni način uzgoja ribe, a i druge vrste ribarstva. Voda iz tih jezera može da se koristi za industriju, poljoprivredu (navodnjavanje) i ostale svrhe. Vještačka jezera su pogodna mjesta za razvoj turizma i ugostiteljstva.

Vodene akumulacije sprečavaju poplave rijeka, a time i katastrofalne štete koje te poplave mogu izazvati.

Protivnici vještačkih jezera su u pravu zbog potapanja i trajnog gubitka zemljišta koje ostaje pod jezerom, a nekad se potope i kuće, pa se stanovniš-tvo mora seliti na nove lokacije. Da bi se smanjila šteta od gubitka zemljišta, u nekim slučajevima može se površinski humusni sloj tla, koje će se potopiti, od 15 do 30 cm mašinama skinuti i iskoristiti za pokrivanje deponija smeća, šljake i drugih industrijskih otpadaka, kako bi se na njima stvorilo novo ze-mljište. Može se zemlja nanijeti i na kamenjar, na kojem nema plodnog tla, i tako stvoriti parcele za ratarske, povrtlarske, voćarske ili vinogradarske kul-ture, zatim za plastenike, staklenike, za okućnice, vrtove i parkove oko kuća, štala, fabrika itd. Nekada su zemljoradnici u Hercegovini i Dalmaciji prenosi-li zemlju iz nizine na magarcima i mazgama (u sepetima) na brda i tamo for-mirali male parcele za uzgoj biljaka i za izgradnju dvorišta uz kuću. Sada se to može prevoziti kamionima i traktorskim prikolicama, pa i zaprežnim kolima.

Zagađivanje atmosfere, tla i biljaka iz industrije i saobraćajaIndustrija, motorna vozila, kućna i druga ložišta proizvode velike količine raznih otpadnih gasova, dima i prašine koji zagađuju vazduh, mijenjaju nje-gov sastav i utiču na klimatske promjene. Neki od tih gasova i aerosoli (dim, pepeo, prašina, para i radioaktivne čestice) ne samo da mogu uticati na mi-kroklimu, nego mogu i direktno štetno djelovati na biljke, zatim na tlo, vodu, ljude i životinje.

Zagađivači zemljišta, nadzemnih i podzemnih voda mogu biti sljedeći:1. Stočarske farme, naročito svinjarske, s kojih velika količina organ-

ske materije može da se brzo mineralizira i dade veoma veliku količinu

16

mineralnog azota, naročito nitratnog. Taj tečni stajnjak sadrži i deterdžente, dezinfekciona sredstva, antibiotike iz hrane, kadmijum, bakar, cink, želje-zo... Zbog velike količine otpadne vode na tim farmama, transport ogromnih količina tečnog stajnjaka do parcela je veliki tehnički i energetski problem i veliki trošak. Kod primjene tako velikih količina tečnog stajnjaka podzemne i nadzemne vode se zagađuju nitratima i amonijakom.

2. Deponije industrijskog otpada su veliki potencijalni zagađivači ze-mljišta i vode, naročito industrijske otpadne vode i muljevi koji sadrže teške metale olovo, cink, kadmij, nikl, zatim otrovne soli, organske i mineralne kiseline itd.

3. Deponije gradskog smeća takođe zagađuju zemljište, podzemne i nad-zemne vode. Neki dijelovi tog smeća, kao što su hemijski preparati, posebno mogu da zagade zemljište i vodu (deterdženti, kremovi, sapuni, zatim uginule životinje itd.).

4. Deponije otpadnih industrijskih voda i muljeva, kako u krugu fabrika hemijske industrije, tako i u njihovoj okolini, mogu da sadrže teške metale i druge štetne materije kojima zagađuju zemljište i vode.

5. Otpaci – čvrsti i tečni, prehrambene industrije (šećera, ulja, špirita itd.) mogu sadržavati otrovne fenole, bjelančevine u fazi raspadanja itd., koji za-gađuju okolinu.

6. Odlagališta otpada i jalovine površinskih i podzemnih kopova rudnika, cementara, termoelektrana, kamenoloma, industrije cigle, pozajmišta zemlje i odlagališta materijala pri izgradnji puteva, mostova i slično, mogu zagađivati vodu i vazduh.

7. Kao mogući uzrok zagađenja zemljišta može biti i nekontrolisana upo-treba nepotrebno i neopravdano visokih doza organskih i mineralnih đubriva.

Zagađivanje ili kontaminacija tla opasna je iz dva razloga: što neki polu-tanti mogu da kvare osobine zemljišta i tako pogoršavaju njegovu plodnost i što preko biljaka i vode mogu ugroziti zdravlje ljudi i životinja. Neke polu-tante iz zemljišta biljka uzima u svoj organizam, dok se drugi s površine tla vjetrom, kišom i nekim agrotehničkim operacijama prenose na biljke, koje kasnije čovjek i domaće životinje konzumiraju.

Kontaminacija tla može biti hemijska i fizička. Sastav biljke u izvjesnoj mjeri zavisi od sastava tla na kojem raste, pa i polutanti ulaze u lanac ishra-ne. Neki polutanti mogu biti neposredno toksični i biljkama. S druge strane, mnogi zagađivači preko zemljišta dospijevaju u podzemne i površinske vode pa i na taj način mogu ugroziti živi svijet.

Otpadne vode. Velika je količina raznih otpadnih prljavih voda, s kojima ne znamo šta učiniti jer se ne smiju puštati u vodotoke. Zato je često uvriježe-no mišljenje da se takve vode koriste za navodnjavanje u poljoprivredi.

17

Otpadne vode sadrže korisne, ali i štetne sastojke. Zato prije njihovog korištenja u poljoprivredi treba štetne sastojke (teške metale, deterdžente itd.) odstraniti, a patogene klice uništiti. Ne treba dopustiti da štetni sastojci u vodi

Sl. 7. Primjeri divljih deponija otpada na obradivom tlu u okolici Sarajeva

18

zagade tlo i biljke, odnosno ljudsku i stočnu hranu. Postupak prečišćavanja vode je skup, ali se to može nadoknaditi koristima od prečišćene vode za na-vodnjavanje i korisnih sastojaka u njoj.

Zemljište se zagađuje i putem zagađene vode kada se ona koristi za na-vodnjavanje, kada za vrijeme visokog nivoa vode u rijekama i potocima plavi tlo ili u njega prodire podzemnim putem i lateralnim tokom. Najveće količine zagađene vode ispuštaju industrija, rudnici, gradska kanalizacija, odlagališta jalovine i šljačišta, stočne farme itd.

Gradsko smeće, kanalizacioni mulj i otpadne vode kao polutanti

Gradsko smeće može se preraditi za đubrivo. Međutim, njegovu upotrebu ograničava visok sadržaj teških metala koji mogu zagaditi zemljište, biljke i vodu. Ovo smeće može da sadrži i patogene mikrobe. Zato su i ocjedne vode sa smetljišta potencijalni zagađivači okoline.

Gradska i industrijska kanalizacija nose ogromne količine mulja. Njegovim ispuštanjem u vode (rijeke, jezera, mora) te se vode zagađuju, pa se nastoje korisni sastojci tog mulja iskoristiti za popravak zemljišta. Prečistač vode iz rijeke Miljacke na Bojniku kod Sarajeva imao je prije rata vrlo važnu ulogu u prečišćavanju Miljacke, prije svega iz fekalnog kolektora, prije njenog uti-canja u rijeku Bosnu.

Osim korisnih sastojaka, kanalizacioni mulj često sadrži i štetne, kao što su teški metali, a nekada i patogene klice. Zato se prije upotrebe u poljopri-vredi taj mulj mora preraditi. Među teškim metalima u kanalizacionom mulju najznačajniji su Cd, Zn, Cu, Pb, Ni. Od njih za ljudsko zdravlje je najštetniji kadmij, čiji se sadržaj može kontrolisati u industrijskoj kanalizaciji, ali teško i u gradskoj. Veća i duža upotreba mulja u poljoprivredi može dovesti do aku-mulacije teških metala u zemljištu. U kišnim glistama iz zemljišta tretiranog muljem nađeno je dva puta više bakra i cinka i 12 puta više kadmija nego u glistama iz netretiranog tla (Vučić, 1992). Slično je i s poljskim miševima.

Obrađen i osušen kanalizacioni mulj je siromašan biljnim hranivima, pa se ne može smatrati đubrivom, ali može biti koristan za popravak fizičkih osobina tla. Kanalizacioni mulj sadrži organsku materiju, pa povoljno djeluje na popra-vak strukture teških tala i na povećanje infiltracije i držanja vode. Povećava se poroznost i smanjuje specifična masa zemljišta. Za te korisne efekte potrebna je doza od preko 40 tona suhe materije mulja po hektaru (Vučić, 1992).

Kanalizacioni mulj se pokazao korisnim u rekultivaciji rudarskih jalo-višta. Na kiselim tlima pokazala se korisnom kombinacija kanalizacionog

19

mulja i pepela iz lignita. U tom slučaju smanjuje se usvajanje kadmija od strane biljaka.

Pri obradi mulja mogu se iz njega odstraniti teški metali, ili bar smanjiti njihova količina.

Tekuće i stajaće vode zagađuju se raznim čvrstim i tečnim zagađivačima. To zagađivanje voda u rijekama, potocima, kanalima, jezerima i bazenima može dovesti do tzv. eutrofikacije ili bujnog rasta akvatične vegetacije, odno-sno viših biljaka i alga. Nitrati u vodi više stimulišu rast viših biljaka, a fosfor rast alga, među kojima može da bude i otrovnih, koje mogu svojim izlučevi-nama ugroziti život ribe.

Događalo se da talijanska rijeka Po donese u Jadran veliku količinu zaga-đivača, naročito deterdženata i fekalne kanalizacije, što je u više navrata uzro-kovalo tzv. cvjetanje mora. Tako se događalo da se zbog toga na sjevernom Jadranu, čak i u Istri, zbog tih alga turisti nisu mogli kupati. Zato je sprečava-nje ove vrste zagađenja voda vrlo važno za životnu sredinu.

Smanjivanje zagađivanja okoline organskim đubrivimaNeka organska đubriva, naročito židak stajnjak, osoka i fekalije, mogu biti veliki zagađivači čovjekove okoline, mnogo veći od mineralnih đubriva. Ocjedne tečnosti iz njih mogu zagaditi podzemne, površinske, bunarske i izvorske vode mnogo više nego isprana hraniva iz mineralnih đubriva. Uz to, za razliku od mineralnih đubriva, mogu da šire smrad na daljinu i da budu prenosioci opasnih patogenih klica. Protivnici mineralnih đubriva i zagovor-nici organskih o ovome uopšte ne vode računa.

Sl. 8. Eutrofikacija zagađene vode i njen uticaj na ribe (sl. lijevo: http://www.alaska-in-pictures.com/algae-growth-2478-pictures.htm; sl. desno: T. Archer, http://www.

underwatertimes.com/news.php?article_id=85376102401; 11. 12. 2013)

20

Postoji više načina da se značajno smanji zagađivanje okoline navedenim organskim đubrivima, a ujedno smanje gubici biljnih hraniva iz njih. Ti načini su sljedeći:1. Pravilno spremanje stajskog đubriva – i čvrstog i žitkog. Na našem selu

prave se velike greške jer se tome posvećuje mala pažnja. Uz štale treba da budu uređena đubrišta za čvrst stajnjak i jame, bazeni ili lagune za tečan.

Sl. 9. Vrlo zagađene ocjedne tečnosti iz hrpe stajnjaka prodiru u šaht s pitkom vodom

Sl. 10. Cisterna za direktno unošenje tečnog stajnjaka u tlo

21

2. Pravilan utovar i prevoz stajskog đubreta. Čvrst stajnjak uzima se s đubri-šta mašinskim (traktorskim ili kranskim) utovarivačem ili vilama okomito s najzrelijeg kraja hrpe đubreta. Nakon prevoženja u polje treba odmah da se rasturi po parceli i odmah zaore. Kašnjenje unošenja u tlo plugom uzrokuje veliki gubitak biljnih hraniva iz stajnjaka pod uticajem vjetra, sunca i kiše i zagađivanje okoline.Ono što je rečeno za primjenu čvrstog stajnjaka važi i za razne vrste kom-

posta i lumbrihumus (vermikompost, glisnjak ili đubrivo od kišnih glista).Još je važnije pravilno uzimanje, prevoz i primjena žitkog stajnjaka i oso-

ke. Pošto oni šire smrad, a mogu biti i prenosioci zaraznih klica, treba ih uzimati crpkom u cisterne bez prosipanja naokolo. Cisterna mora biti spolja u transportu dobro zatvorena da putem ne prosipa tečnost i širi smrad.

Raniji način površinskog rasturanja tečnog stajnjaka i osoke iz cisterne prskanjem po parceli uzrokovao je velike gubitke amonijaka i širenje smrada, pogotovo ako je između rasturanja i zaoravanja prošlo mnogo vremena. Novi način primjene tečnih organskih đubriva jeste pomoću cisterne s ulagačima kojima se putem cijevi tečan stajnjak i osoka direktno unose u tlo i odmah zatrpavaju tako da su gubici minimalni (na slici 10). Drugi dobar način njiho-ve primjene jeste montiranjem freze na cisternu tako da tečno đubrivo dolazi cijevima direktno pod motičice freze koje ga odmah unose u tlo. Moguće je i agregatiranje dva traktora: jednog koji vuče cisternu sa savitljivom cijevi koja vodi đubrivo pod radne organe oruđa (pluga, freze ili tanjirače) drugog traktora, koji vozi paralelno s prvim.

Korištenje prostora: Bjelašnica kao primjerPosljednjih decenija stanovništvo Sarajeva i regije je jako poraslo. Izgrađeno je veoma mnogo stambenog prostora. Pored velikih naselja u Sarajevskom polju, kao što su Alipašino polje, Mojmilo, Dobrinja itd., brda oko grada su načičkana novim kućama. Te kuće su najčešće građene bez urbanističkog pla-na i građevinske dozvole. Beton i asfalt su pokrili dojučeranje zemljište sa šumama ili livadama. To je drastično smanjilo upijanje oborinske vode u tlo, pa su se vode od kiše i otopljenog snijega slijevale niz brda praveći bujice i odrone i izazivajući poplave.

Sa okolnih brda prešlo se na okolne planine. Najdrastičniji primjer za to je Bjelašnica, na kojoj je posljednjih godina napravljeno naselje višespratnica s apartmanima za prodaju. Mnoge Sarajlije su kupile te apartmane u kojima uglavnom rijetko borave. A olimpijska planina Bjelašnica je tim postupkom ranjena i izgubila je svoje nekadašnje čari lijepe planine, koja pruža odmor i za oči i za dušu.

22

Ako se tako nastavi, i na drugim planinama će se izgraditi neke nove čar-šije čime će one izgubiti svoju atraktivnost.

Slučaj Bjelašnice nije samo za estetsku raspravu. Neispravna kanalizacija iz tog novog naselja na Bjelašnici zagadila je izvorsku vodu na Vrelu Bosne, divnu vodu koja se uvijek mogla piti, a sada ne smije zbog fekalnih zagađe-nja s te planine. Time je i Vrelo Bosne kao biser prirode značajno izgubilo na ljepoti. Nadajmo se da kanalizacija s bjelašničke čaršije, koja se gravitaci-jom spušta kroz porozni krečnjak planina Bjelašnice i Igmana, neće zagaditi i Bačevo, glavno crpilište pitke vode za Sarajevo.

Još jednu pojavu zapazili smo dok smo radili ovaj projekat u planinskom, odnosno priplaninskom ambijentu. Posjetili smo selo Šabiće, s druge strane Bjelašnice. Nemalo smo se iznenadili kada smo u selu vidjeli tek sagrađenu, a još nedovršenu, 6-katnu zgradu, koja se nikako ne uklapa u rustikalni am-bijent bjelašničkih sela. I dok se u drugim prostorima Bosne i Hercegovine grade etnosela radi razvoja seoskog turizma, mi skrnavimo lijepe ruralne pej-zaže naših planina i priplaninskih prostora. Dobro je da se neko ne sjeti još da gradi i nebodere na planinama.

Voda kao ograničavajući faktor razvojaSarajevo je nedovoljno snabdjeveno pitkom vodom, pa već duže vrijeme gra-đani trpe noćna isključenja vode. Prema izjavama stručnjaka iz Vodovoda i kanalizacije, oko 70% vode iz vodovodnih cijevi u gradu gubi se, otiče u ze-mlju, zbog njihove dotrajalosti, kvarova na spojevima, starosti... Radi pobolj-šanja sadašnjeg stanja snabdijevanja grada vodom treba uraditi što je moguće više na popravci vodovodnih instalacija, kako bi se gubici vode smanjili na minimum. A za budući razvoj grada treba pronaći nove obimne izvore pitke vode. Odavno se kao rješenja spominje kaptiranje Crne rijeke i Bijele rije-ke iz pravca Trnova. Međutim, na tome se za sada ništa ne radi, vjerovatno zbog nedostatka novca. Međutim, za planiranje bilo kakvog budućeg razvoja

Sl. 11. Dio naselja višekatnica na Bjelašnici (Babin do)

23

grada mora se raditi na ovom projektu jer je nezamislivo da i u budućnosti ovaj grad mora uvoditi redukcije vode i tako remetiti normalan život građana. Nedostatak vode, pored ostalog, negativno utiče na higijenu i zdravlje ljudi i mnoge njihove aktivnosti

Navedene loše pojave mogu se i trebaju zaustaviti u daljem razvoju grada i regije.

Očekuje se da će se u narednom periodu grad i regija Sarajevo razvijati u raznim smjerovima. Prije svega, doći će do daljeg porasta broja stanovnika zbog izražene deagrarizacije sela. Zbog lošeg položaja poljoprivrede (visoki troškovi proizvodnje, a mali prihodi i težak plasman), dio okolnog ruralnog stanovništva će prelaziti u gradska područja, sa svim posljedicama koje to nosi. Razvijaće se privreda, prije svega industrija koja je u ratu uništena, a u poslijeratnoj privatizaciji velikim dijelom opustošena. Svakako će se razvijati i nove industrijske oblasti, kao i saobraćaj, turizam itd. Sve će to vršiti pri-tisak na poljoprivredno i šumsko zemljište, koje će se postepeno smanjivati. Pitka voda bi mogla postati ograničavajući činilac ne samo razvoja, nego i opstanka postojećeg stanovništva.

Iz ranijeg teksta vidjeli smo da postoje načini da se negativne posljedice razvoja Sarajeva i privrednih i neprivrednih aktivnosti u njemu i regiji smanje i svedu na minimum.

24

ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA

Ekološka uloga šumaŠume i šumska zemljišta Bosne i Hercegovine predstavljaju izuzetno znača-jan prirodni resurs, koji ima brojne polivalentne funkcije (ekološku, ekonom-sku, socijalnu). Ekološka uloga šuma je višestruka i izvanredno značajna. Ona se ogleda u protuerozionoj zaštiti, reguliranju vodnog režima zemljišta, vodoizvorišta i vodotokova, ublažavanju klimatskih ekstrema, apsorpciji CO2 u procesu fotosinteze i oslobađanju kisika, pročišćavanju zraka, smanjivanju buke, zaštiti poljoprivredne proizvodnje i dr.

Uticaj šume kao faktora zaštite zemljišta od erozije ogleda se u sprečava-nju erozionih procesa, očuvanju i poboljšanju plodnosti i regulaciji vodnog režima zemljišta. Stepen izraženosti erozionih procesa u obrnutoj je sraz-mjeri sa stepenom očuvanosti šumskih ekosistema. Šume svojim sklopom štite zemljište od razornog dejstva kišnih kapi, smanjuju energiju padanja kišnih kapi. Krošnjama utiču na postepeno dospijevanje kiše na tlo, a listin-cem akumuliraju dospjele količine vode postupno je otpuštajući u podzemlje i umanjuju njeno površinsko oticanje. Svojim korjenovim sistemom, naročito šumsko drveće, strukturira zemljište povećavajući njegovu poroznost i ka-pacitet za upijanje vode. Rizosfera je svojevrsna „armatura“ zemljišta i pod očuvanim šumama nema erozionih procesa. Najbolji stabilizator zemljišta i najefikasniji način za zaštitu zemljišta od erozije je šumska vegetacija, čak i kod ekscesivnih erozionih procesa kakva su klizišta i odroni zemljišta. I u sprečavanju eolske erozije uloga šuma je velika. Eolska erozija je naročito izražena na obešumljenim visoko planinskim područjima i u ravničarskim predjelima u kojima je razvijena poljoprivredna proizvodnja.

Šume su i svojevrsni fertilizator zemljišta, utiču na očuvanje i poboljšanje plodnosti zemljišta, akumulacijom različitih minerala iz matičnog supstrata u zemljišnom profilu i razlaganjem organskih materija, naročito listinca, utiču na formiranje humusa, najdinamičnije komponente zemljišta. Na ovaj način šume utiču na očuvanje i održavanje na određenom nivou plodnost šumskog zemljišta, što nije slučaj s poljoprivrednim zemljištima, naročito oranicama.

Uticaj šuma na vodu ogleda se u njenoj većoj akumulaciji, stvaranju re-zervi vode i sporijem oticanju te u njenom prečišćavanju. U šumi sva količina

25

oborina ne padne na zemljište, jedan dio se zadrži na krošnjama stabala i na pri-zemnoj vegetaciji (intercepcija), odakle ispari. Intercepcija je različita od 10% do 40% od ukupne godišnje količine oborina i ovisi od vrste drveća, starosti i sklopa sastojina, njihove građe, količine oborina i drugo (Pintarić, 2004).

Šuma sa svojim listincem, koji ima visok kapacitet za vodu, predstavlja svojevrstan rezervoar vode. Količina vode koju može zadržati listinac znatno je veća od njegove težine. Ponašajući se kao sunđer, šumska prostirka znatno umanjuje površinsko oticanje vode. Tako npr. 1 m3 bukovog listinca upije 176 l, iglice smrče 248 l, a iglice bijelog bora 160 l vode (Pintarić, 2004). Ovi uticaji razlog su čestom pojavljivanju izvora poslije pošumljavanja površina šumskih goleti na kojima su nestankom šuma bili presušili. Veća poroznost zemljišta pod šumama utiče na to da šumska zemljišta mogu primiti veću količinu vode i da je njeno upijanje mnogo brže nego na poljoprivrednim po-vršinama, čak i odnosu na oranice. S ovim u vezi je i znatno manje površinsko oticanje vode sa šumskih zemljišta nego s otvorenih terena. Šuma umanjuje insolaciju, temperature su niže, topljenje snijega je sporije u šumi nego na otvorenom prostoru. Voda od otopljenog snijega sporije otiče pa se veća koli-čina vode upije u zemljište što smanjuje nagli porast vodostaja.

Šuma, odnosno šumsko zemljište predstavlja biofilter za vodu. Korištenje izvora i vodotoka iz šumskih kompleksa, daleko od naselja, industrijskih objekata, poljoprivrednih površina, saobraćajnica i drugih zagađivača, garan-tira zadovoljavajući kvalitet vode. U kojoj mjeri šuma može uticati na čistoću vode kazuje primjer grada Frankfurta na Majni u Njemačkoj (Pintarić, 2004). Zbog nedostatka čiste vode pristupilo se prečišćavanju već upotrebljene in-dustrijske otpadne vode (ne i fekalnih voda), pri čemu kod prečišćavanja ove vode šuma igra značajnu ulogu. Postupak se sastoji u prethodnoj sterilizaciji utrošene industrijske vode, koja se mrežama cijevi dovodi u šumu gdje ponire u zemljište i miješa se s podzemnom vodom. Ponirući kroz šumsko zemljište, voda se filtrira i miješanjem s podzemnih vodama dobija istu temperaturu i čistoću kao i podzemna voda. Na ovaj način pročisti se nedostajućih oko 20% ukupnih godišnjih potreba čiste vode grada Frankfurta na Majni.

Uticaj šuma na klimu je ogroman, one je modifikuju i ublažavaju kli-matske ekstreme mnogostruko više od bilo kojeg drugog vegetacijskog tipa. Poznato je da se dva susjedna staništa, jedno pod šumom, a drugo na otvore-nom prostoru, u pogledu klimatskih parametara bitno razlikuju. Pod šumom su manja temperaturna kolebanja, manje ekstremne temperaturne vrijednosti, manja insolacija, manji intenzitet svjetlosti, povećana vlažnost zraka, slabije strujanje zraka, odnosno djejstvo vjetra itd. Između šuma i golih površina postoji stalno strujanje zraka, naročito tokom ljeta, pri čemu hladniji zrak iz šuma struji u toplije otvorene prostore i rashlađuje ih. Zato šume koje se

26

nalaze u blizini naselja, kao i urbano zelenilo, na toplinu djeluju ublažavaju-će. Zbog ovih uticaja pod šumskim sastojinama se formira tzv. fitoklima ili sastojinska klima koja se može mnogo razlikovati u odnosu na makroklimu ili mikroklimu nekog područja. Ona je različita za pojedine šumske zajednice, a na nju utiču promjene izazvane djejstvom biotskih i abiotskih faktora na šume. Ovako izmijenjeni klimatski parametri djeluju povoljnije na zemljište i šumske ekosisteme kao cjeline.

Utičući na raspored oborina šume doprinose povećanju i ujednačenosti vodoizvorišta, uravnoteženom oticanju voda i smanjenju poplava, sprečava-nju erozije zemljišta. Šume povoljno utiču na povećanje vodene pare u zraku i količinu oborina, a smanjuju jačinu vjetra u prizemnim slojevima atmosfere.

O uticaju šuma na klimu dovoljno govore podaci o nepovoljnim promje-nama klime na Zemlji, koje se dovode u vezu i sa sve većim smanjivanjem šumskih površina. Kroz ljudsku istoriju nestanak šuma u nekim područjima Zemlje prouzrokovao je širenje pustinja i nestanak zemljišta, što je prouzro-kovalo i nestanak nekih civilizacija (Šarić et al., 1999).

Pošumljavanje obešumljenih šumskih zemljišta ima višestruko značenje: protuerozionu zaštitu, regulaciju vodnog režima u zemljištu, vodoizvorištima i vodotocima, pozitivne uticaje na klimu, apsorpciju CO2 i oslobađanje kisika i dr.

Šume su svojevrstan filter za pročišćavanje zraka pri čemu posebno zna-čajnu ulogu ima drveće. Šuma prihvata lebdeće čestice, koje se odlažu na lišće, grane i debla, a spiranjem kišom ili odbacivanjem lišća i drugih dijelo-va šumskog drveća dospijevaju na zemljište. Filtrirajuće djelovanje šuma je različito ovisno o vrsti drveća, odnosno veličini njihove lisne površine. Šuma smrče može zadržati 36 t, šuma bijelog bora 35 t i šuma bukve 68 t po hektaru godišnje (Šarić et al., 1999). Jedno stablo divljeg kestena, staro 30 godina, može da zadrži godišnje do 200 kg prašine i aerosola. Zbog ovih uticaja, šume predstavljaju i rezervoare čistog zraka. Sličnu ulogu imaju, mada manju, i zelene površine u urbanim sredinama.

Pored prečišćavanja zraka, šume djeluju i baktericidno, zbog čega pred-stavljaju nezamjenljivu sredinu za odmor i rekreaciju, kao i za rehabilitaciju, naročito poslije liječenja bolesti disajnih puteva. Zbog toga se šume simbolič-no zovu plućima planete Zemlje.

Šume igraju značajnu ulogu u smanjivanju buke. One upijaju i odbijaju zvučne talase. Prema istraživanjima koje navodi Pintarić (2004), krošnje dr-veća upijaju ¼ zvučne energije, a ¾ odbijaju. I urbano zelenilo u značajnoj mjeri umanjuje buku koja u urbanim aglomeracijama potiče iz različitih izvo-ra i veoma negativno utiče na zdravlje ljudi.

Šume indirektno utiču na zaštitu i povećanje poljoprivredne proizvodnje djelujući povoljno na sve medije životne sredine: zemljište, vodu, klimu, zrak.

27

Šume sprečavaju erozione procese, regulišu vodni režim zemljišta, vodoizvo-rišta i vodotokova i time otklanjaju i umanjuju štete od poplava, uništavanja poljoprivrednih kultura, zatrpavanje nanosom i/ili odnošenje poljoprivrednih

Sl. 12. U sastojini prašume Ravna vala (Foto: Sead Vojniković)

28

zemljišta. Obalne pojaseve vodotoka šume učvršćuju i sprečavaju njihovo podrivanje i odnošenje poljoprivrednih zemljišta, a često imaju i vjetrobra-nu funkciju. Šume utiču na klimu, ublažavajući klimatske ekstreme, naročito temperaturne vrijedosti, djejstvo vjetra i umanjuju evapotranspiraciju, a često i eolsku eroziju, koja u ravničarskim poljoprivrednim rejonima može biti ve-oma izražena, čime utiču na zaštitu i povećanje poljoprivredne proizvodnje.

Šume su i staništa mnogih ptica koje imaju značajnu ulogu u zaštiti poljo-privrednih kultura od štetočina, a mnoge vrste insekata u oprašivanju poljo-privrednih biljaka.

Šume kao dio ekosistema predstavljaju staništa za biljne, životinjske vrste, gljive i mikroorganizme. One su riznice biodiverziteta i genofonda. Šumsku vegetaciju Bosne i Hercegovine odlikuje izražena heterogenost bilj-nih zajednica i bogatstvo florističkog sastava (Beus i Vojniković, 2002, 2012), kao rezultanta djelovanja historijskog faktora razvoja vegetacije u prošlosti, specifičnih ekoloških faktora i antropogenih uticaja. Svaki od ovih faktora je ostavio pečat na sadašnju sliku šumske vegetacije Bosne i Hercegovine. Šume u planinskim područjima Bosne i Hercegovine i općenito u područ-ju planinskog sistema Dinarida se odlikuju relativnom očuvanošću šumskih ekosistema (Beus i Vojniković, 2007), tj. njihovom prirodnošću u odnosu na šume srednje i zapadne Evrope, što predstavlja izvanrednu komparativnu prednost Bosne i Hercegovine.

Posebnu vrijednost čine očuvani prašumski rezervati u dinarskom područ-ju Bosne i Hercegovine, koji imaju izvanredan značaj naučnog, obrazovnog i kulturnog karaktera. Izdvojeni su i zaštićeni kao I kategorija zaštite prema IUCN kategorizaciji, među kojima je najveći i najraznovrstniji prašumski re-zervat u Perućici. U nizu prašumskih rezervata nalazi se i prašumski rezer-vat u Ravnoj vali na sjeveroistočnim padinama planine Bjelašnice, površine 45,04 ha (G. j. „Igman“, odjel 106).

Struktura šuma i šumskih zemljištaŠumama i šumskim zemljištem na području Kantona Sarajevo gospodari Kantonalno javno preduzeće „Sarajevo šume“ koje, s obzirom na prostornu organizaciju, zahvata dijelom ili u cijelosti sljedeća šumsko-gospodarska po-dručja (ŠGP): „Igmansko“, „Trnovsko“, „Bistričko“, „Vareško“, „Olovsko“ i „Fojničko“ (vidi preglednu kartu područja). U okviru ovih šumsko-gospodar-skih područja prikazana je struktura šuma i šumskih zemljišta prema šumsko-gospodarskim osnovama (ŠGO) po gospodarskim jedinicama (G. j.).

30

Površina šuma u Kantonu Sarajevo prema CLC (Čustović et al., 2011)

31

ŠGP „Igmansko“G. j. „Igman“

zaštićene šume 100,3 ha

- prašumski rezervat 45,0 ha

- šume odjela 14533,3 ha

- trajne ogledne plohe 20,8 ha

- sjemenske sastojine 1,2 ha

visoke šume (minus zaštićene šume) 6360,9 ha

šumski nasadi (kulture) 117,8 ha

izdanačke šume 852,5 ha

goleti i šibljaci ispod gornje granice privrednih šuma 34,5 ha

neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, ski staze, stalne šumske čistine, kamenolomi, komunikacije)

753,3 ha

UKUPNO 8219,3 ha

G. j. „Zujevina“zaštićene šume 2,3 ha






neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, kamenolomi, komunikacije)

3340,6 ha

UKUPNO 9891,7 ha

G. j. „Mehina luka“zaštićene šume 2,3 ha






neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, kamenolomi, komunikacije)

1512,4 ha

UKUPNO 7858,4 ha

32

ŠGP „Trnovsko“G. j. „Crna rijeka – Željeznica“

visoke šume 4101,1 ha



goleti ispod gornje granice privrednih šuma 1739,7 ha

neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, kamenolomi)

1983,5 ha

UKUPNO 9839,4 ha

G. j. „Hojta – Presjenica“visoke šume 2796,7 ha




neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, komunikacije)

394,9 ha

UKUPNO 7099,4 ha

G. j. „Gornja Rakitnica“visoke šume 2333,4 ha



neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, kamenolomi)

3009,7 ha

UKUPNO 5842,3 ha

ŠGP „Bistričko“G. j. „Vogošća – Bulozi“

zaštićene šume 381,0 ha

- Spomenik prirode vodopad Skakavac 381,0 ha





neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje) 37,0 ha

UKUPNO 3666,6 ha

33

G. j. „Vučija luka“zaštićene šume 735,1 ha

- Spomenik prirode vodopad Skakavac 735,1 ha



neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, stalne šumske čistine) 43,3 ha

UKUPNO 1683,4 ha

G. j. „Trebević“zaštićene šume 409,0 ha

- zaštićeni pejsaž Trebević, dio 409,0 ha

UKUPNO 409,0 ha

ŠGP „Vareško“G. j. „Kaljina – Bioštica“




neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodne prosjeke, stalne šumske čistine, komunikacije)

40,2 ha

UKUPNO 2246,9 ha

G. j. „Gornja Ljubina“zaštićene šume 437,7 ha

- zaštićeni pejsaž Bijambare 370,0 ha






neproduktivne površine (goleti nepodesne za pošumljavanje, dalekovodi, stalne šumske čistine, komunikacije)

40,4 ha

šume i šumska zemljišta nepodesna za gospodarenje (u ekstremnim orografskim i/ili edafskim prilikama)

67,3 ha

UKUPNO 6488,2 ha

34

G. j. „Donja Ljubina“visoke šume 1137,4 ha




šume i šumska zemljišta nepodesna za gospodarenje (u ekstremnim orografskim i/ili edafskim uslovima)

12,0 ha

UKUPNO 1714,2 ha

G. j. „Donja Misoča“visoke šume 1186,0 ha





31,7 ha

UKUPNO 1785,8 ha

G. j. „Gornja Misoča“visoke šume 1242,2 ha




20,6 ha

UKUPNO 1288,4 ha

G. j. „Donja Stavnja“šumski nasadi (kulture) 112,9 ha




4,6 ha

UKUPNO 243,6 ha

35

ŠGP „Olovsko“G. j. „Krivaja“



šume i šumska zemljišta nepodesna za gospodarenje (u ekstremnim orografskim i/ili edafskim uslovima

1,1 ha

UKUPNO 349,0 ha

G. j. „Donja Stupčanica“zaštićene šume 29,8 ha






5,0 ha

UKUPNO 543,1 ha

ŠGP „Fojničko“G. j. „Donja Lepenica“




šume i šumska zemljšta nepodesna za gospodarenje (u ekstremnim orografskim i/ili edafskim uslovima)

5,9 ha

UKUPNO 767,9 ha

Podaci o površinama šuma i šumskog zemljišta dati u prethodnom pre-gledu razlikuju se u odnosu na površine šuma i šumskih zemljišta iskazanih u Prostornom planu Kantona Sarajevo za period 2003. do 2023. godine, kao i prema Corine Land Coveru.

36

Tab. 2. Površine šuma i šumskih zemljišta

Prema šumsko-gospodarskim osnovama KJP „Sarajevo šume“

Prema Prostornom planu Kantona Sarajevo

Corine Land Cover

69.935,6 ha 55,13% 59.309,4 ha 46,76% 79.361,84 ha 62,6%

Ove razlike su posljedica prikazivanja istih površina kao šumskih goleti, odnosno kao poljoprivrednih površina. Na ovaj problem ukazivano je i ranije (Beus i Mekić, 2007). Detaljna analiza ovih površina i njihovo diferenciranje s obzirom na pogodnost za biljnu proizvodnju, šumarsku odnosno poljopri-vrednu, uslov je racionalnog korištenja prostora. U ovom smislu u Prostornom planu Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine se navodi: „Treba težiti da se stjenovite pašnjačke površine slabe produktivne vrijednosti (po-ljoprivredna zemljišta VII bonitetne kategorije) ‘prevedu’ u šumska zemljišta, tako da i njihova ‘iskorištenost’ bude puno bolja i efikasnija“

Na potrebu diferenciranja površina zemljišta, s obzirom na biljnu pro-izvodnju, šumsku ili poljoprivrednu, upućuju i podaci o površini šuma u Kantonu Sarajevo prema četvrtom nivou CLC (Corine Land Cover) BiH no-menklature (Vojniković et al., 2013). Prema ovom izvoru šume zauzimaju 79.361,84 ha ili 62,6% površine teritorija Kantona Sarajevo.

Uticaj razvoja Sarajeva i regije na šumePoznata je činjenica da se kroz prošlost osnivanje naselja i poljoprivrednih površina ostvarivalo krčenjem šuma. I razvoj grada Sarajeva i naselja u nje-govoj regiji, kao i inače u Bosni i Hercegovini, odvijali su se, u daljoj ili bližoj prošlosti, uglavnom na račun šumskih površina. Pri tome su okolne šume tokom vremena često degradirane, pretvorene u izdanačke šume, šikare i po-vršine šibljaka i goleti. Ove promjene su, u pravilu, u direktnoj zavisnosti od prisustva naselja i/ili poljoprivrednih zemljišta, uglavnom pašnjačkih površi-na. Zastupljenost ovih degradacionih stadija šumske vegetacije je dobar indi-kator blizine naselja i/ili poljoprivrednih površina u šumskim kompleksima.

Paralelno s rastom i razvojem grada Sarajeva i regije, promjene u šum-skoj vegetaciji i smanjenje njenih površina uzrokovani su potrebom izgradnje cestovnih komunikacija, skijaških staza i prateće infrastrukture, dalekovoda, kamenoloma... Treba istaći da se kod izbora lokacija kamenoloma ne pokla-nja potrebna pažnja, zbog čega se neopravdano gube šumske površine i grubo narušava prirodni ambijent.

Primjeri olakog uništavanja šuma su česti i kod izgradnje hotela i dru-gih ugostiteljskih objekata, apartmana na planinama zimskih sportova, npr.

37

naselja na Babinom dolu. Izgradnjom vikendica i ograda oko njih u šumskim kompleksima ili uz njih najčešće se, osim neadekvatnih arhitektonskih rješe-nja, npr. na visoravni Nišići, čine različite štete na šumskim ekosistemima i narušavanje prirodnog ambijenta. Sječe i oštećenja stabala, provizorne sep-tičke jame, deponovanje iskopnog materijala i građevinskog šuta prilikom gradnji i drugih najrazličitijih otpadaka su česta slika vikend naselja. Ovakve radnje su latentne i dalekosežne opasnosti od zagađivanja vodoizvorišta i vo-dotokova. Slučaj zagađenja vode izvorišta Vrelo Bosne zbog havarije kanali-zacionog kolektora s Babinog dola je teška opomena.

Poseban vid narušavanja šumskih ekosistema je introdukcija alohtonih vr-sta dendroflore, što u budućnosti prijeti umanjenju stabilnosti šumskih sasto-jina, gubitak prirodnog biodiverziteta i genofonda naših šuma. Mnoge među ovim vrstama imaju karakter invazivnih vrsta, koje u nekim područjima po-tiskuju autohtonu floru. Usprkos činjenici da prirodnost šumske vegetacije predstavlja komparativnu prednost Bosne i Hercegovine i općenito dinarskog planinskog sistema u odnosu na Srednju i Zapadnu Evropu, manija ovakvih „hortikulturnih rješenja“ je široko zastupljena ne samo u Sarajevskoj regiji nego i širom planinskih područja Bosne i Hercegovine. Ovih radnji nisu pošte-đene ni planine Igman i Bjelašnica, neprirodno izgledaju „hortikulturna uljep-šavanja“ alohtonom dendroflorom građevinskih objekata na Babinom dolu.

Sl. 13. Kamenolom usred šume (uz put Babin do – Rakitnica)

38

Sl. 14. Park djece Srebrenice kod naselja Babin do, rješenje s alohtonom dendroflorom

Sl. 15. Tuja je glavna alohtona vrsta za ukrašavanje planinskih objekata

39

Ove su aktivnosti u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti prirode. U članu 77 Zakona navodi se: „Zabranjena je introdukcija (unošenje) stranih vrsta/podvrsta u prirodu na području Federacije BiH“. U istom članu, stav 3, navodi se: „Izuzetno, introdukcija iz stava 1. ovoga člana je dopuštena ako je naučno i stručno osnovana i prihvatljiva s gledišta zaštite prirode, stručnog mišljenja naučnog tijela i održivog upravljanja.“ Stanje sa šumskim fitoce-nozama u Bosni i Hercegovini, oko terena za zimske sportove i na njima te u vikend naseljima, daleko je od ovih zakonskih odredbi. Akutno stanje za-htijeva rad nadležnih inspekcijskih službi i po ovom pitanju zaštite prirode i očuvanja samoregulacije prirodnih šumskih ekosistema. U protivnom, Zakon će biti mrtvo slovo na papiru.

Sl. 16. Morenski nanosi kod Donje Grkarice

Osim ovih, ovdje su zastupljeni glacijalni geomorfološki oblici – cirkovi i morene te specifična kraška geomorfologija.

Odlaganje različitog otpada u šumama duž šumskih putova, oko ugosti-teljskih i smještajnih objekata u šumskim kompleksima, zaostali otpaci po-slije vikend izleta i druga zagađenja su ne samo ružna slika nego i svekolike opasnosti po živi svijet, vodu, zemljište, zrak. Česta je ružna slika, poslije vikenda, prostora Velikog polja na Igmanu „zatrpanog“ otpacima.

Poseban vid negativnog uticaja na šume su učestali požari, koji srećom u Kantonu Sarajevo nisu imali šire razmjere pa nisu prouzrokovali veće štete.

40

Šume i granice rasta grada Sarajeva i regijeZbog mnogobrojnih ekoloških koristi, očuvanje šuma i povećanje šumskih površina ima izvanredan značaj. Šume i šumska zemljišta su svojevrsni ko-rektiv zagađenja i/ili oštećenja ostalih medija životne sredine: zemljišta, kli-me, zraka, vode. Šume ublažavaju negativne uticaje razvoja urbanih sredina i u određenoj mjeri su u funkciji njihovog rasta i razvoja.

Velike površine šumskih goleti u Kantonu Sarajevo (poglavlje: Stanje šuma i šumskih zemljišta) su, s obzirom na orografsko-edafske i klimatske karakte-ristike njihovih staništa, značajan potencijal za povećanje šumskih površina. Posebno su široko zastupljene na stjenovitim, krečnjačkim jugozapadnim pa-dinama planine Bjelašnice. Isti je slučaj i s jugozapadnim padinama Trebevića, čiji tereni nisu u sastavu Kantona Sarajevo, ali predstavljaju s njim po položaju i prirodnim karakteristikama cjelinu, i s ekološkog aspekta, tj. izvanredne za-štitne uloge šuma, trebaju biti isto tretirani. Pošumljavanjem ovih površina i koristi koje bi se dobile višestruko bi se reflektirale i na stanje životne sredine.

S obzirom na višestruk značaj šuma, posebno njihove ekološke uloge, i specifičnosti položaja područja grada Sarajeva i s tim u vezi mikroklime i aerozagađenosti atmosfere u gradu, pošumljavanju površina šumskih goleti u uzgojnom šumarstvu treba dati prioritet. I s aspekta racionalnog korištenja prostora ove aktivnosti su od izuzetnog značaja. U planskim dokumentima

Sl. 17. Sadnice za pošumljavanje (P. Luke, http://brinkmanforest.ca/articles/reforesting-one-tree-at-a-time.php, 11. 12. 2013)

41

šumsko-gospodarskih osnova za ove površine nužno je, između ostalog, pla-nirati i obezbijediti odgovarajući asortiman i količine sjemenskog i sadnog materijala. Pri tome, u skladu sa stanišnim prilikama, treba koristiti autohto-ne vrste drveća, u određenim stanišnim uslovima, i vrste grmlja. Imitacijom

Sl. 18. Šumske goleti na Bjelašnici

Sl. 19. Pošumljena golet (Downtowngal, http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Reforestation,_Lake_Tahoe_area.jpg#filelinks, 11. 12. 2013)

42

prirodne obnove šumske vegetacije osigurala bi se zaštita autohtonog fitodi-verziteta i genofonda i ubrzao sindinamski razvoj šumske vegetacije. Osim navedenog, korištenje ovih vrsta dendroflore doprinijelo bi stabilnosti stani-šta, u najvećem broju slučajeva novoformiranih pionirskih šumskih zajednica i njihovom povoljnom uticaju na zemljište, prvenstveno zaštitu od erozije i stanje humusa i pedofaune. Nove šumske sastojine formirane od odgovara-jućih vrsta dendroflore bi pružale i maksimalne pejsažne efekte u različitim fenofazama razvoja šumske vegetacije.

Na primjer: za površine šumskih goleti na stjenovitim terenima izgrađe-nim od jedrih krečnjaka, kserotermiziranim staništima, izborom i korištenjem više termofilnih vrsta dendroflore, uz uobičajene crni bor (Pinus nigra) i bijeli bor (Pinus silvestris), crni jasen (Fraxinus ornus), crni grab (Ostrya carpini-folia), brekinja (Sorbus torminalis), mukinja (S. aria), austrijska mukinja (S. austriaca), drijen (Cornus mas)... obezbijedile bi se multifunkcionalne uloge budućih šumskih sastojina na orografsko-edafski ekstremnim staništima. Za ovakva staništa, zbog njihove kserotermnosti i izloženosti ekstremnim kli-matskim uticajima, pored sadnje sadnica i sjetva sjemena je način njihove rekultivacije, ustvari, najčešća je kombinovana sjetva i sadnja.

Na relativno mezofilnijim staništima šumskih goleti u njihovoj rekulti-vaciji treba koristiti sadnice heliofilnih lišćarskih vrsta drveća: gorski javor (Acer pseudoplatanus), mliječ (A. platanoides), bijeli jasen (Fraxinus excel-sior), sitnolisnu lipu (Tilia cordata), krupnolisnu lipu (T. platyphyllos), divlju trešnju (Prunus avium), uz smrču (Picea excelsa) i bijeli bor (Pinus silvestris).

U svim slučajevima, postojeću dendrofloru na šumskim goletima, uglav-nom vrste grmlja, treba sačuvati pri pošumljavanju, jer imaju višestruku za-štitnu ulogu u ublažavanju ekstremnih klimatskih uticaja: insolacije, djejstva vjetra, evaporacije i zaštite mladih sadnica, očuvanju fitodiverziteta, očuva-nju zaklona i hrane za faunu, posebno ptice, i ambijentalne vrijednosti.

U periodu do 2025. godine, uz adekvatno planiranje i organizaciju cjelo-kupnih aktivnosti na pošumljavanju površina šumskih goleti i volonterskim akcijama poput „Let’s do it – milion sadnica za 1 dan“, realizacija pošumlja-vanja površina šumskih goleti je objektivno izvodiva. Pod navedenim motom izvedena je 24. oktobra 2013. godine akcija pošumljavanja površina šumskih goleti u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Bila bi to višeznačna aktivnost i osnova za ublažavanje negativnih trendo-va postojećeg stanja, odnosno i svojevrsno proširenje granica rasta i razvoja grada Sarajeva i regije, tj. zaštita životne sredine ovih prostora.

Povećanjem šumskih površina zaštitila bi se ne samo zemljišta na šum-skim goletima od erozije nego, kada je u pitanju erozija vodom, i površine zemljišta u nižim položajima umanjenjem erozionog nanosa i zatrpavanja,

43

u mnogim slučajevima, poljoprivrednih zemljišta, a nerijetko i komunikaci-ja. Mnogobrojni su primjeri koji ukazuju u kojoj mjeri šuma štiti zemljište od erozije. Za ilustraciju, prema istraživanjima u SAD (država Misisipi), na istom tipu zemljišta s oranice je odnešeno u toku jedne godine hiljadu puta više zemljišta, nego s površina pod kulturom bora (Pintarić, 2004). Istovremeno, pošumljavanjem šumskih goleti i efekti regulacije vodnog režima zemljišta, vodoizvorišta i vodotokova bili bi neprocjenljivi.

Pošumljavanjem šumskih goleti u užoj okolini Sarajeva, čemu bi trebalo dati prioritet, između ostalog, šumske kulture bi djelovale ublažavajuće na klimatske parametre, posebno na ekstremne vrijednosti temperatura i pobolj-šanje strujanja zraka. Kakvi su ovi uticaji, Pintarić (2004) navodi kao primjer Sarajevo.

Prije rata 1992–1995. godine Sarajevo je imalo ljeti niže noćne tempera-ture, svježije noći, zahvaljujući hladnijem zraku koji se kao teži iz okolnih šuma spuštao u Sarajevo. Tokom rata u opkoljenom Sarajevu šume su posje-čene i nestao je efekt rashlađivanja u vrijeme ljetnih noći.

Poboljšanim strujanjem zraka ublažila bi se i jaka aerozagađenost u Sarajevu, koja predstavlja opasnost po zdravlje ljudi i u krajnjem i limitira-jući faktor njegovog rasta. Osim ovih uticaja, povećanje šumskih površina bilo bi blagotvorno i u pogledu apsorpcije CO2 koji biljke koriste u procesu fotosinteze i pri tome oslobađaju kisik. Slične efekte ima i urbano zelenilo, naročito drveće.

Sa ovog aspekta treba se kritički osvrnuti na šumarsku praksu golih sje-ča, koje su zabranjene Zakonom o šumama, i direktne konverzije izdanačkih šuma i šikara. Ovo je, svakako, najdrastičniji i dosta raširen vid degradacije šumskih staništa s krajnje negativnim posljedicama po okoliš. Postupak se sa-stoji u uklanjanju u potpunosti postojeće šumske vegetacije i sadnje sadnica, pretežno četinarskih vrsta. Obešumljeni tereni izloženi su erozionim proce-sima, negativnim promjenama zemljišnih svojstava, naročito stanja humusa, ekstremnim klimatskim uticajima, posebno djejstva insolacije i vjetra, pore-mećen je vodni režim zemljišta, vodotoka i vodoizvorišta, jako je umanjena apsorpcija CO2 i oslobađanje kisika u procesu fotosinteze, grubo je narušen biodiverzitet, divljač je ostala bez skloništa i hrane, potpuno je izmijenjena slika pejsaža...

S obzirom na višestruku ekološku ulogu šuma i činjenicu da šumske sa-stojine ublažuju nepovoljne uslove gradskih sredina, navedenu praksu tre-ba striktno onemogućiti. S ciljem očuvanja značaja šuma, rekultivaciju iz-danačkih šuma i šikara treba obavljati indirektnom konverzijom, uzgojnim mjerama čišćenja, prorjeda i, u određenim stanišnim uslovima, sindinamskim

44

momentima i sastojinskim prilikama, podsijavanjem sjemena i/ili sadnjom sadnica.

Povećanje šumskih površina pošumljavanjem šumskih goleti i rekulti-vacija izdanačkih šuma i šikara indirektnom konverzijom znači i proširenje ekoloških potencijala šuma, tj. njihove korektivne uloge u ublažavanju nega-tivnih posljedica rasta i razvoja grada Sarajeva i regije.

Sl. 20. „Rekultivacija“ golom sječom termofilne izdanačke šume, kod Zovika

45

Zaključci

Razvoj grada Sarajeva, s predgrađima i cijelom regijom do 2025. godine imat će i svoje negativne posljedice po okoliš. Stručnim planiranjem i upravlja-njem razvoja grada i regije mogu se negativne ekološke posljedice izbjeći ili svesti na minimum. Ovdje se daju prijedlozi kako da se to postigne.

Širenjem grada i predgrađa, izgradnjom stambenih, industrijskih, saobra-ćajnih i svih drugih objekata troši se poljoprivredno i šumsko zemljište, koje nestaje pod betonom, asfaltom, deponijama otpada itd. Pored toga, povećava se erozija tla, javljaju odroni, smanjuje se upijanje vode u zemljište i poveća-va gubitak vode oticanjem niz nagib te većim izazivanjem poplava. Štete od ovih pojava mogu biti ogromne, posebno gubitak zemljišta kao neobnovlji-vog prirodnog resursa i neprocjenjivog blaga jedne zemlje.

Gubitak zemljišta zbog izgradnje raznih objekata je neminovan proces, ali se mora nastojati da se on racionalizira potrošnjom zemljišta nižih boni-tetnih klasa, manje plodnosti, pa i kamenjara. Lakše je i jeftinije graditi na dubokom, ravnom i plodnom tlu nego na strmom, plitkom i kamenitom, ali je gubitak plodnog tla šteta koja se ne može nadoknaditi.

Zemljišta na nagibima, a takvih je većina u ovoj regiji, treba zaštiti od erozije i klizišta metodama pravilnog iskorištavanja, koje su opisane u pret-hodnom tekstu.

Čuvanjem zemljišta omogućavamo veće nakupljanje u njemu oborinske vode, koja će služiti ljudima za vodovod, navodnjavanje i druge svrhe.

Sadašnji vodovod u Sarajevu ne zadovoljava potrebe grada, zbog čega su uvedene noćne redukcije. U narodnim godinama potrošnja vode će se još više povećati zbog povećanog stanovništva, industrije, saobraćaja (broja vozila) itd. Zato se mora popraviti vodovodna mreža iz koje se gubi velik dio vode, a zatim ili istovremeno raditi na dovođenju u grad pitke vode s novih lokacija (Bijela i Crna rijeka) radi dugoročnog rješavanja ovog vrlo važnog pitanja.

Naše planine, posebno olimpijske, treba zaštititi od neodgovarajuće iz-gradnje, narušavanja prirodnosti šuma, najrazličitijih zagađenja da bi se saču-vao njihov polivalentni značaj te veoma lijep ambijent i omogućio veći razvoj turizma i rekreacije.

Ekološka uloga šuma je višestruka i izvanredno značajna. Šume i šum-ska zemljišta su svojevrsni korektiv zagađenja i/ili oštećenja ostalih medija

46

životne sredine: zemljišta, vode, klime, zraka. Šume ublažavaju negativne posljedice razvoja urbanih sredina i u određenoj mjeri su u funkciji njihovog rasta i razvoja.

Zbog ove uloge šuma, očuvanju prirodnosti šuma, odnosno njihove stabilnosti, i pošumljavanju šumskih goleti, koje su značajno zastupljene u Kantonu Sarajevo, treba posvetiti veću pažnju.

S obzirom na polivalentni značaj šuma, posebno s ekološkog (zaštitnog) aspekta, radi ublažavanja negativnih trendova razvoja grada Sarajeva i regi-je predlaže se, kao nužnost, planiranje i realizacija pošumljavanja površina šumskih goleti, akcijama poput „Let’s do it – milion sadnica za 1 dan“.

47

KLIMATSKE PROMJENE U SARAJEVSKOJ REGIJI I NJIHOV UTICAJ

Sarajevska kotlina se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Najniža tačka Sarajevskog polja je na nadmorskoj visini oko 500 m. Oko Sarajevske kotline nalaze se visoke srednjobosanske planine: Trebević (1629 m), Jahorina (1916 m), Treskavica (2088 m), Bjelašnica (2067 m), Ozren (1500 m), Romanija (1629 m). Za proučavanje klime Sarajevskog polja koristili smo podatke s tri profesionalne meteorološke stanice: Bjelašnica, Sarajevo – Bjelave i Butmir – Aerodrom (Tab. 6.)

Klima Sarajevskog polja je umjereno kontinentalna u nižim, a u višim dijelovima i padinama okolnih planina umjereno kontinentalna pretplaninskog tipa. Idući uz padine okolnih planina postepeno prelazi u umjereno kontinen-talnu planinskog tipa, dok u najvišim predjelima Treskavice i Bjelašnice go-vorimo i o planinskoj klimi alpskog tipa. Po Kepenovoj sistematizaciji, ovim bi se atributima trebalo dodati i vlažni, a u uslovima planinske klime i borealni tip. Uticaj umjereno kontinentalne klime iz Panonske nizije dolinom Bosne, kombinovan s povremenim fenskim efektom i mediteranskim uticajem preko grebena Bjelašnice i Ivana, čini da je klima Sarajevske kotline znatno blaža nego što bi se to očekivalo na osnovu nadmorske visine. To Sarajevsku kotlinu svrstava u tzv. „župne oblasti“ u Bosni i Hercegovini. Na osnovu niza 1961–1990, srednja godišnja temperatura je iznosila oko 9,1°C (Butmir) do 9,5°C (Bjelave), dok je u dekadi 2001–2011 znatno viša (Tab. 2. i 3.).

Što se tiče prostorne raspodjele temperature, navedimo podatak da pro-sječni temperaturni gradijent na svakih 100 m iznosi približno –0,6°C, tj. temperatura zakonito opada s nadmorskom visinom (na Butmiru srednja go-dišnja temperatura iznosi 9,1°C, a na vrhu Bjelašnice 1,2°C). Međutim, iz tabela za Bjelave i Butmir se vidi da na Bjelavama imamo višu temperaturu,

Tab. 2. Meteorološke stanice

Stanica G. širina G. dužina Nadmor. visina m

Bjelašnica 43° 43’ 18° 16’ 2067

Sarajevo – Bjelave 43° 52’ 18° 26’ 630

Butmir – Aerodrom 43° 50’ 18° 21’ 518

48

iako su na većoj nadmorskoj visini, što je posljedica temperaturne inverzije, koja je jedna od glavnih karakteristika klime Sarajevske kotline. Tokom sta-bilnih perioda na dnu kotline se formira „ledeno jezero“ u kojem dolazi do formiranja magle. Na Slici 21. je snimljena jedna takva epizoda s vidikov-ca na Sedreniku. Lijevo su obronci Trebevića, dok se u daljini desno nalaze masivi Igmana i Bjelašnice. Sam grad u kotlini se jedva nazire od magle. Naravno, u slučajevima dužih epizoda ovakvog vremena magleni sloj se brzo puni štetnim plinovima, dimom i čađu i nastaje smog.

Sl. 21. Fotografija Sarajevske kotline 27. 1. 1987. – grad pod maglom i smogom (lijevo su obronci Trebevića, desno u daljini su masivi Igmana i

Bjelašnice).

Tab. 3. Srednje mjesečne temperature (1961–1990)Stanice I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

Bjelave -0,9 1,5 5,1 9,4 14,1 16,9 18,9 18,5 15,1 10,4 5,3 0,3 9,6

Butmir -2 0,6 4,8 9,1 13,9 17 18,6 18,1 14,6 9,8 4,8 0 9,1

Tabela 4. Srednje mjesečne temperature (2001–2011) Stanice I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

Bjelave 0,4 1,7 5,9 10,3 15,2 18,3 20,4 20,1 14,6 10,9 6,2 1,1 10,4

Butmir -0,6 1 5,5 10,2 15,1 18,1 20,3 19,8 14,6 10,3 5 0,6 10

49

Na sljedećoj slici su bijelim stubićima obilježene meteorološke stanice i date odgovarajuće nadmorske visine, vodoravnim linijama je označeno „le-deno jezero“ koje nastaje uslijed temperaturne inverzije.

Sl. 22. Poprečni presjek Sarajevske kotline u smjeru jugozapad – sjeveroistok i položaj meteoroloških stanica

Odlike umjereno kontinentalne klime su relativno topla ljeta. Prosječna temperatura vazduha najtoplijeg mjeseca (jula) je između 20°C i 22°C, dok su zime većinom umjereno hladne. Prosječna temperatura najhladnijeg mje-seca (januara) kreće se od –1°C do –2°C. Prosječna godišnja temperatura je viša od 10°C. Jesenje i proljetne temperature su ujednačene. Ljetne apsolutne temperature mogu porasti do 40°C, a zimske apsolutne minimalne mogu pa-sti i do –30°C. Prosječne godišnje količine padavina se kreću od 700 mm na istoku do 1.500 mm na zapadu. Vjetrovi su rijetki i slabi, a kada se pojave, pretežno dolaze iz sjevernog i sjeverozapadnog pravca.

Planinski tip klime se odlikuje svježim i kratkim ljetima, hladnim i snijež-nim zimama. Prosječne januarske temperature se kreću od –3,5°C do –6,8°C, a julske od 14,8°C do 16,9°C. Apsolutne minimalne temperature su od –22°C do –30°C, a apsolutne maksimalne od 35°C do 40°C. Izuzetak su kotline u kojima se javljaju temperaturne inverzije. Takva mjesta su poznata kao mra-zišta; jedno od njih nalazi se i na planini Igmanu, gdje je 25. januara 1963. izmjerena minimalna temperatura od –42,5°C. Termička kolebanja kreću se od 20°C do 21°C. Jesen je nešto toplija od proljeća. Padavine su ravnomjerno

50

raspoređene i kreću se oko 1.200 mm. Magla je česta i ima je u svim mjese-cima. Pokrivenost neba oblacima je veća od 50%.

Graf. 1. Godišnji hod srednjih mjesečnih temperatura 1961–1990.

Graf. 2. Godišnji hod apsolutnih maksimalnih temperatura 1961–1990.

51

Graf. 3. Godišnji hod apsolutnih minimalnih temperatura 1961–1990.

Graf. 4. Godišnji hod srednjih mjesečnih vrijednosti relativne vlažnosti zraka

52

Graf. 5. Srednje mjesečne sume padavina

Klimatske promjeneTrend globalnog zagrijavanja traje i njegov uticaj se osjeća i na području BiH. Istraživanja provedena od strane FHMZBIH u posljednjih deset godina pokazuju porast prosječne godišnje temperature za 100 godina od oko 0,8°C u prosjeku za područje BIH, dok je za područje Sarajeva čak i 0,9°C (Graf. 1), s tendencijom ubrzanja. (Još prije deset godina taj trend je iznosio 0,6°C za sto godina). Posljednje desetljeće 2000–2010. u BiH je bilo najtoplije u po-sljednjih 120 godina. (INC Z. Majstorović: Poglavlje 3.2). Posljedica pove-ćanja srednje temperature je povećana količina toplotne energije u atmosferi te kao posljedicu imamo sve veću promjenljivost vremena koja se očituje u učestalim stogodišnjim rekordima raznih meteoroloških parametara. (Najviše u pogledu apsolutne maksimalne temperature, broja tropskih noći, ali i ostalih meteoroloških parametara). S tim u vezi spomenimo 2012. godinu kada je u februaru u nekoliko mjesta u BiH zabilježen stogodišnji rekord u visini snjež-nog pokrivača (u Sarajevu 108 cm), a u ljeto iste godine jedan od najdužih sušnih perioda (Tab. 5).

Analiza ovih trendova po sezonama pokazuje da je najmanji porast tem-perature u proljetnoj i jesenskoj, a najveći u ljetnoj i zimskoj sezoni. U te svrhe dati su sezonski trendovi srednje temperature za meteorološke stanice Bjelave i Butmir (Graf. 7-10). Poređenje trendova za ove dvije stanice dovodi do još jednog interesantnog zaključka – trendovi povišenja temperature za

53

ove dvije stanice se približavaju (naročito u proljetnoj i jesenskoj sezoni), tj. razlika u srednjoj temperaturi između ova dva lokaliteta se smanjuje, tj. poja-va temperaturne inverzije slabi na intenzitetu. To je posljedica globalnog za-grijavanja i to: s jedne strane imamo povećanu promjenljivost vremena i sve kraće stabilne periode (koji pogoduju nastanku ove pojave), a s druge strane sve češće južne prodore koji pojačavaju uticaj mediteranske klime.

Ovo se odražava i na smanjenje broja dana s maglom, koja je povezana s pojavom inverzije. To je veoma važno sa stanovišta zagađenja zraka, jer su te dvije pojave također direktno povezane, pošto zagađenje raste s bro-jem stabilnih dana, budući da se inverzioni sloj puni zagađujućim materijama (Majstorović, Tais i ostali, 2002, 2005, 2011).

Graf. 7. Srednja proljetna temperatura

Graf. 6. Srednje godišnje temperature za 125 godina

54

Graf. 8. Srednja ljetna temperatura

Graf. 9. Srednja temperatura jeseni

Godišnje sume padavina za posljednjih 120 godina pokazuju blagi porast (Graf. 11). Međutim, režim padavina se mijenja (kao posljedica gore nave-dene promjenljivosti vremena), tako da učinci takvih oborina pokazuju loše bilance. S jedne strane imamo povećanje intenziteta oborina, odnosno veće količine oborina u kratkom vremenskom intervalu, a s druge strane duža suš-na razdoblja između navedenih sušnih razdoblja. Analiza po sezonama (Graf. 12-15) pokazuje porast u svim godišnjim dobima, izuzev u proljeće, gdje po-kazuje opadanje, što daje dodatnu težinu gore navedenom režimu padavina.

55

Toj slici treba dodati i smanjenje broja dana sa sniježnim pokrivačem (Graf. 16), što je posljedica dva faktora: s jedne strane povišenja srednje tem-perature, a s druge strane učestalijih južnih prodora, koji izazivaju česte epi-zode otapanja sniježnog pokrivača. To utiče na stabilnost sniježnog pokrivača što ima velike posljedice na zimski turizam, a i ozbiljno utiče na vodne bi-lanse jer smanjuje ulogu snijega kao akumulatora vode na našim planinama.

Sve što je rečeno o režimu padavina dosada ukazuje na pogoršanje bilan-sa vode kako u gornjim slojevima zemljišta (u uslovima brdsko-planinskog reljefa kod većih intenziteta padavina, veći dio vode otiče po površini), ali i u podzemlju, pogotovo kad imamo veće brzine otapanja snijega.

Graf. 11. Godišnje sume padavina 1888–2012.

Graf. 10. Srednja zimska temperatura

56

Graf. 12. Proljetne sume padavina

Graf. 13. Ljetne sume padavina

Graf. 14. Jesenje sume padavina

57

Graf. 15. Zimske sume padavina

Graf. 16. Broj dana sa sniježnim pokrivačem

Kako se vidi iz grafikona 11-16, postoje sezonske oscilacije, ali i one s neujednačenim periodom. Da bi bolje prikazali pojavu suše, upotrijebili smo index suše P/PET, tj. količnik padavina i potencijalne evapotranspiracije (is-paravanja), za vegetacionu sezonu (april-septembar). Potreba za vodom je definirana kao količina vode koja je potrebna da nadoknadi gubitke vode koje su posljedica isparavanja.

Sušna zona 0,05 < P/PET < 0,20 (u tabeli označene crvenom bojom)Polusušno područje 0,20 < P/PET < 0,50 (u tabeli označene smeđom

bojom)Subvlažno područje 0,50 < P/PET < 0,65 (u tabeli označene žutom bojom)

58

Tab. 6. Meteorološka stanica Sarajevo – sušni periodiSARAJEVO IV V VI VII VIII IX

2001. 2,54 0,77 1,15 0,49 0,56 3,65

2002. 2,36 0,89 0,41 0,58 0,81 3

2003. 0,7 0,46 0,72 0,47 0,05 1,09

2004. 2,05 1,29 0,71 1,06 0,34 0,89

2005. 1,4 1,22 0,73 0,85 1,34 1,36

2006. 1,37 0,66 0,73 0,91 1,63 0,53

2007. 0,31 1,1 0,45 0,46 0,19 2,24

2008. 1,12 0,59 0,68 0,76 0,33 1,23

2009. 0,95 0,63 1,36 0,64 0,43 0,24

2010. 1,09 1,05 1,57 0,21 0,34 1,7

2011. 0,57 1,21 0,63 1 0,04 0,4

2012. 2,18 1,73 0,08 0,24 0,2 0,98

Iz gornje tabele se jasno vidi povećanje broja sušnih mjeseci, ali se uočava i opadanje koeficijenta suše i u mjesecima koji nisu obojeni.

Graf. 17. Broj dana s maglom

59

Graf. 18. Insolacija

Ipak, klimatske promjene donose i neke pozitivne efekte. Prije svega, zahvaljujući povećanoj promjenljivosti vremena i promjenama regionalne atmosferske cirkulacije, imamo smanjenje broja dana s pojavom magle (s in-verzijom) (Graf. 17) s jedne strane, a s druge, povećanje broja sati sa sijanjem sunca – insolacijom. To utiče i na smanjenje intenziteta zagađenja karakteri-stičnog za periode s inverzijom.

Da bi se razmotrili pravci provjetravanja Sarajevske kotline, date su ruže vjetra za Bjelave i za Butmir. Uočljiva je zavisnost oblika ruže od reljefa (Tab. 7. i 8, Graf. 19. i 20). Ruža vjetra za Bjelave pokazuje dominaciju istočnih i zapadnih pravaca, dok su za Butmir karakteristični jugoistočni i sjeveroza-padni pravci, što je direktna posljedica oblika reljefa (u prvom slučaju pravac doline Miljacke, a u drugom pravac prostiranja masiva Igman – Bjelašnica, odnosno doline Željeznice i u produžetku rijeke Bosne). To navodi na za-ključak da su glavni pravci provjetravanja upravo dolina Miljacke, Koševska dolina te dolina Bosne, Željeznice i Zujevine na zapadnoj strani kotline. To su „ventili” o kojima bi trebalo voditi računa i o kojima će biti riječi u zaključku. Treba, naime, dodati da, pored ovih (povremenih) vjetrova koji su određeni regionalnom atmosferskom cirkulacijom i reljefom, imamo i dnevne vjetro-ve, npr. noćnik – gorski, i danik – dolinski, što podvlači važnost riječnih do-lina kao „ventila“ grada.

Tab 7. Čestine i brzine vjetra po pravcima za MS Sarajevo – BjelavePravac C N NE E SE S SW W NW SUMA

Čestine (%) 23,9 3,0 3,0 17,8 13,1 7,0 7,4 14,6 10,2 100,0

Brzina (m/s) 2,2 3,0 2,9 2,8 4,3 2,5 2,4 2,3

60

Graf. 19. Čestine vjetra po pravcima MS Sarajevo – Bjelave

Tab. 8. Čestine i brzine vjetra po pravcima za MS Butmir – AerodromPravac C N NE E SE S SW W NW SUMA

Čestine (%) 40,7 6,8 2,3 4,4 9,1 8,4 3,5 11,1 13,7 100,0

Brzina (m/s) 2,2 2,2 2,0 2,4 2,5 1,9 2,1 2,3

–––– PERCENTAGE OF WIND DIRECTION – UNIT %

Graf. 20. Čestine i brzine vjetra po pravcima za MS Butmir – Aerodrom

61

Posljedice promjene klime na poljoprivredu regijePoljoprivredna proizvodnja, uz vodoprivredu i šumarstvo, najviše zavisi od karakteristika klime u nekom području. Zato se i promjena klime može zna-čajno odraziti na poljoprivredu, kao što i poljoprivredna proizvodnja može na izvjestan način da utiče na klimu.

Pošto se očekuje nastavak trenda globalnog i lokalnog otopljavanja atmos-fere, ovdje ćemo predvidjeti uticaj tog trenda na biljnu, prije svega poljopri-vrednu proizvodnju.

Povećana koncentracija ugljendioksida, drugih stakleničkih gasova i osta-lih primjesa u atmosteri dovodi do postepenog zagrijavanja atmosfere zbog zadržavanja toplote u prizemnim slojevima zraka. Neposredna posljedica otopljavanja na Zemlji bila bi topljenje leda i vječnog snijega na Zemljinim polovima i visokim planinama. Tako stvorena ogromna količina vode podigla bi nivo okeana i mora, pa bi primorski gradovi, sela i zemljišta bili poplavlje-ni. To bi izazvalo nesagledive posljedice i toga se mnogi futuristi najviše boje.

Ukoliko se nastavi sadašnja emisija stakleničkih gasova, temperatura na Zemlji će porasti za 2-5 stepeni, a nivo svjetskih mora će do 2100. godine porasti za 15-95 cm, zavisno od vrste scenarija. Kao posljedica otopljavanja, došlo bi do širenja pustinja, nestanka mnogih šuma, a niski otoci, naročito na Pacifiku, nestali bi u vodi. Ima mišljenja da bi promjene klime mogle škoditi i ljudskom zdravlju. Zato je Protokolom iz Kjota dogovoreno da se ispuštanje ugljendioksida za 20 godina smanji za 20%.

Sadašnja koncentracija CO2 u atmosferi od 0,03% nije optimalna za bilj-ke. Njima bi najviše odgovarala koncentracija veća od sadašnje za 6-12 puta ili od 0,18 do 0,35% CO2. Viša koncentracija od te dovodi do otežavanja foto-sinteze, pa može postati i kontraproduktivna. Zato se u zatvorenom prostoru (staklenici i plastenici) ponegdje primjenjuje i „đubrenje“ ugljendioksidom. Povećanjem njegove koncentracije u zraku prinos se može povećati za 20 i više procenata. Naravno, za iskorištavanje povećane koncentracije CO2 od strane biljaka neophodna je i dovoljna količina svjetlosti, kao i vode i hraniva. Povećanu koncentraciju CO2 naročito dobro iskorištavaju krompir, mrkva i kupus.

Predviđa se da će kulturne biljke u 21. vijeku proizvoditi oko 30% više hrane i vlakana samo zahvaljujući udvostručenom sadržaju CO2 u atmosferi i povećanoj fotosintezi. Svi usjevi će dobro iskoristiti povećan sadržaj CO2 u zraku jer će bolje iskorištavati raspoloživu svjetlost, vodu i hraniva.

Otopljavanje na Zemlji će povoljno djelovati na veću fotosintezu, od-nosno biljnu proizvodnju. U umjerenom, a pogotovo u hladnom pojasu na Zemlji nema dovoljno toplote za maksimalnu biljnu proizvodnju. Povećanje

62

toplote već za 1-2 stepena može da doprinese značajnom povećanju biljne proizvodnje. Osim povećanja proizvodnje na postojećim obradivim površina-ma, zahvaljujući otopljavanju, areal proizvodnje mnogih ratarskih, voćarskih i dugih kultura, kao i šuma, proširiće se dalje na sjever i na veće nadmorske visine.

Naravno, globalno otopljavanje imalo bi za poljoprivredu i negativne po-sljedice, prije svega plavljenje niskih primorskih područja, veću pojavu suše u nekim krajevima, posebno u Africi, mada će porast temperature općeni-to povećati i količinu oborina. Porast temperature povećao bi preživljavanje biljnih štetočina i korova i veći broj njihovih generacija u godini.

Širi plodored i dvije žetve godišnjeOtopljavanje znači i još jednu veliku prednost za biljnu proizvodnju – pro-duženje vegetacione sezone. Zima će biti kraća i blaža, početak vegetacije u proljeće raniji, a njen kraj u jesen kasniji. Time će se omogućiti uzgoj i dozrijevanje usjeva duge vegetacije tamo gdje je nedostajalo 10-20 dana za uspješan završetak vegetacije. Tome će doprinijeti ne samo duža vegetaciona sezona nego i ukupan zbir toplotnih stepeni tokom vegetacije. Oba ova činio-ca, kao posljedica otopljavanja, i duža vegetacija i veći zbir toplotnih stepeni

Sl. 23. Više toplote, veća fotosinteza, viši prinosi usjeva

63

tokom sezone, omogućiće realizaciju sistema dvije žetve godišnje i tamo gdje to do sada nije bilo moguće, a gdje ostale okolnosti to dozvoljavaju. Tada bi se mogao ostvariti davnašnji san poljoprivrednika u našim uslovima – da u jednoj godini dobiju dvije žetve zrna, recimo ozime pšenice i postrnog kuku-ruza, što se do sada nije moglo ostvariti, osim u izuzecima.

Za veću biljnu proizvodnju, odnosno fotosintezu, osim povećane koncen-tracije CO2 i povišene temperature, trebalo bi obezbijediti i više vode, a nju će u zemljištu, zbog otopljavanja i veće evaporacije i transpiracije, biti manje. Međutim, neki futurolozi smatraju da će se s povišenjem temperature zraka i veće koncentracije ugljendioksida u atmosferi, povećati i količina padavina na Zemlji. Time bi se kompenzirao povećan gubitak vode iz tla. Osim toga, navodnjavanje obradivih površina je vrlo potrebna mjera u svakoj intenziv-noj proizvodnji i danas, ako se žele dobiti visoki i stabilni prinosi. Zato se može očekivati da će ta agrotehnička mjera u budućnosti biti mnogo više zastupljena.

Kraće i blaže zime omogućiće dvije žetve godišnjeOtopljavanje bi moglo da ima negativne posljedice u toplom pojasu Zemlje, tamo gdje toplote već ima dovoljno ili previše. Ono bi moglo da ima loše

64

efekte na sadržaj vode u tlu, kako za potrebe biljaka, tako i za potrebe ljudi. Zato bi se povećala opasnost od dezertifikacije, naročito na rubnim dijelo-vima velikih pustinja kao što je Sahara. Zato bi u takvim područjima bile potrebne posebne mjere sprečavanja takvih pojava, u prvom redu pošumlja-vanjem i zatravljivanjem ugroženih oblasti, uz osiguranje novih izvora vode iz podzemnih zaliha, desalinizacijom morske vode ili dobijanjem slatke vode iz ledenih gromada s Antarktika.

Posljednjih decenija poljoprivredna proizvodnja u Njemačkoj stalno je rasla. Prinos jarih žita, uključujući kukuruz za zrno, porastao je za 40-60%. Ovaj porast pripisivan je boljim sortama i boljoj agrotehnici, dok se uticaj „đubrenja“ povećanim sadržajem ugljendioksida u zraku nije uzimao u obzir. Zato su istraživači proučili ove uticaje u eksperimentima u klima-komori. Dobili su sljedeće rezultate:

Povećana koncentracija CO2 od 372 ppm na 539 ppm nije djelovala na prinos graha. Međutim, prinosi jare (proljetne) pšenice, naročito jarog ječma, bili su značajno povećani. Na osnovu tih istraživanja autori zaključuju da se povećanje prinosa jarih žita u Njemačkoj između 1970. i 1990. godine za 1/4 do l/2 može pripisati uticaju povećanog sadržaja ugljendioksida u atmosferi.

Posljedice za poljoprivredu u Bosni i Hercegovini i u Sarajevskoj regiji

Klimatske promjene uzrokovane čovjekovim aktivnostima, prije svega porast sadržaja ugljendioksida i drugih stakleničkih gasova u atmosferi i porast tem-perature, u sljedećih stotinu godina mogle bi imati dalekosežne posljedice i za biljnu proizvodnju u Bosni i Hercegovini i u Sarajevskoj regiji. Te posljedice su sljedeće:

1. Povećana koncentracija CO2 u atmosferi omogućiće intenzivniju foto-sintezu svih biljaka – ratarskih, voćarskih, vinogradarskih, travnjaka (livada i pašnjaka) i šuma te bolje iskorištavanje ostalih (vegetacionih) ekoloških či-nilaca – svjetlosti, vode i hraniva od strane biljke. Rezultat toga bit će veće stvaranje organske materije u biljkama i viši prinosi. Biljna proizvodnja u narednih stotinu godina, samo zahvaljujući ovom faktoru, mogla bi se pove-ćati za 50%.

2. Povišenje temperature imat će višestruke efekte:- Produženje vegetacione sezone zbog kraće zime i duži period vegetaci-

je i fotosinteze, odnosno stvaranja organske materije, što direktno doprinosi višem prinosu. Porast temperature od 1°C produžava vegetacioni period za oko 10 dana.

65

Toplota bitno djeluje na najveći broj životnih procesa u biljci, počev od klijanja sjemena pa do zrenja ploda. Za mnoge važne usjeve u Bosni i Hercegovini ne postoje optimalne sume toplotnih stepeni. Tako su, na pri-mjer, srednje mjesečne temperature zraka za kukuruz tokom vegetacije za 2-3°C niže od optimalnih. To je razlog što kod nas najčešće ne mogu da do-nesu zrelo zrno hibridi kukuruza duge vegetacije, koji su i najprinosniji. I za pšenicu zbir temperatura u proljeće i u jesen, a pogotovo tokom zime, niži je od optimalnog. Mirovanje ozimih usjeva tokom hladnih mjeseci moglo bi se skratiti, a vegetacija produžiti kada bi se u dijelu tog perioda temperatura zra-ka i zemljišta podigla iznad 5°C, tj. iznad praga aktivne vegetacije kriofilnih (zimootpornih) usjeva. To isto važi i za porast temperatura u proljeće iznad 10°C, tj. praga aktivne vegetacije termofilnih (toploljubivih) usjeva, kakvi su uglavnom svi kasni proljetni usjevi, prije svega naša najraširenija kultura kukuruz, ali i krompir, soja, duhan, kasno povrće itd. Topliji jesenji mjeseci omogućili bi dužu vegetaciju i zrenje svih usjeva, naročito kasnih jarih (kuku-ruz, soja, suncokret, krompir itd.), bez bojazni od mraza i snijega;

- Veći zbir temperatura tokom vegetacione sezone takođe će povoljno uti-cati na fotosintezu i prinos;

Sl. 24. Soja – biljka budućnosti

66

- Toplija zima omogućiće duže vegetiranje ozimih usjeva i njihovo manje izmrzavanje i ranije zrenje i žetvu u proljeće ili ljeto;

- Biće mnogo veća mogućnost praktikovanja sistema dvije žetve godišnje zbog kraće zime, duže vegetacione sezone i zbog većeg zbira toplotnih stepe-ni tokom vegetacije.

- Usjevi će se moći uzgajati i na većim visinama (planinama) nego do sada.

Uticaj poljoprivrede na promjenu klimeUticaj poljoprivredne proizvodnje na klimu može biti negativan i pozitivan.

Poljoprivreda je značajan izvor stakleničkih gasova (CO2, metan, azotni oksidi i vodena para), koji dovode do zagrijavanja atmosfere sa svim poslje-dicama koje iz toga proističu. Ona je i glavni izvor amonijaka kao zagađi-vača zraka. Čak 40% zagađivanja zraka amonijakom i polovina zagađivanja metanom potiče od domaćih životinja, odnosno od stočnog izmeta. Predviđa se da će se u narednih 30 godina emisija metana i amonijaka iz stočarstva povećati za oko 60%. Prema jednoj pretpostavci u studiji FAO, amonijak čak više zakiseljuje tlo nego sumpor-dioksid i azotni oksidi. On je jedan od glav-nih uzročnika kiselih kiša koje oštećuju drveće i druge biljke, zakiseljavaju zemljište i vodu u rijekama i jezerima. Pošto se emisija sumpor-dioksida po-stepeno dovodi pod kontrolu i smanjuje, amonijak može da postane glavni uzrok acidifikacije. Oko 16% azotnih oksida kao stakleničkih gasova dolazi u atmosferu iz mineralnih đubriva, a 18 posto od spaljivanja biljnih ostataka i drveta. Spaljivanje biljne mase zagađuje vazduh i dimom i pepelom.

Postoje načini da se značajno smanji emisija štetnog amonijaka u atmos-feru, naročito iz stajskog đubreta.

Metan koji nastaje fermentacijom u crijevima domaćih životinja i razla-ganjem njihovog izmeta, iako u atmosferi kratko ostaje, on je zagrijava čak 20 puta više nego ugljendioksid. Porastom broja domaćih životinja porast će i emisija metana.

Stoka proizvodi i polovinu antropogene emisije azotnih oksida, koji su takođe staklenički gasovi i dovode do zagrijavanja atmosfere.

Povećanje koncentracije ugljendioksida može da bude za poljoprivredu korisna pojava. Očekuje se da će se koncentracija CO2 u atmosferi u sljedećih 30 godina, sa sadašnjih 350 ppm, povećati na 400 ppm.

To će povećati fotosintezu i stvaranje organske materije, uzrokovaće sma-njivanje stoma na biljkama, pa time i gubitak vode iz njih transpiracijom, čime će se povećati efikasnost korištenja vode od strane biljaka. Globalnim zagri-javanjem povećaće se areal širenja i uzgoja kulturnih biljaka kako u horizon-talnoj ravni, tako i na većim nadmorskim visinama. Produžiće se vegetaciona

67

sezona (zima će biti kraća i blaža), što će omogućiti sistem dvije žetve godiš-nje, biljke će rasti brže i donositi veći prinos, a šume veći prirast drveta.

Promjene u agrotehnici i selekcija pogodnijih sorti i hibrida bilja pomogli bi da se umanje ili eliminišu negativne posljedice promjene klime, a da se iskoriste pozitivne posljedice.

Na milijardu i po hektara obradivog zemljišta na svijetu uzgajaju se poljo-privredne kulture. One svake godine proizvedu više milijardi tona organske materije u raznim proizvodima (hrana, vlakna, nusproizvodi itd.). Tom pri-likom, u procesu fotosinteze, iz biljaka se oslobađa ogromna količina kisika (biljke ga jedine i proizvode, a svi drugi ga troše) i usvaja iz atmosfere takođe velika količina ugljendioksida. Što je veća masa biljaka, to je veća proizvod-nja kisika i veća potrošnja CO2, tako da biljke dvostruko prečišćavaju vazduh. Potrošnjom ugljendioksida od strane biljaka smanjuje se opasnost od global-nog zagrijavanja.

Svim agrotehničkim i drugim mjerama, kojima stimuliramo veći rast bi-ljaka, povećavamo i ove njihove korisne uticaje na klimu. Takođe, sistemom dvije žetve godišnje, a gdje je moguće i tri, povećava se proizvodnja biljne mase, pa tako i povoljan uticaj poljoprivrednih biljaka na klimu.

Zaključci i preporuke- Poređenjem podataka za klimatska razdoblja (2000–2012) i standardno kli-matsko razdoblje (1961–1990) primijetili smo povišenje temperature i po-tencijalne evapotranspiracije (PET), a istovremeno nepovoljnu raspodjelu količina padavina, što ukazuje na povećanje efekta suše. To pored negativnih uticaja na poljoprivrednu proizvodnju povećava rizik od nastajanja šumskih i drugih požara.

Sl. 25. Navodnjavanje polja biće još potrebnije

68

- Ovakav režim padavina ukazuje na potrebu racionalnije potrošnje vode, ali s obzirom na rastuće potrebe za vodom, na gradnju novih višenamjenskih akumulacija na svim vodotocima u okolini grada (Crna rijeka, Bijela rijeka, Zujevina, Lepenica, Misoča i dr.). Posebno naglašavamo višenamjenske si-steme, da bi se voda mogla koristiti istovremeno u razne svrhe, zavisno od potrebe.

- Velike oscilacije temperature uzrokuju češće pojavljivanja ekstremnih vremenskih događaja (veliki intenziteti padavina, suša, tuča, mraz, ekstremni vjetar itd.). Ublažavanje navedenih negativnih posljedica treba povesti s od-govarajućim mjerama adaptacije (rano upozoravanje, poboljšana učinkovi-tost mjera za navodnjavanje i dr.).

- Nekim ranijim planovima bilo je predviđeno da se izvrši disperzija po-rasta stanovništva grada do 2015. godine uglavnom na urbanom području van uže zone Sarajeva, tako da bi porast ispod prosjeka imale četiri centralne gradske opštine, nešto iznad prosjeka Vogošća, Ilijaš i Ilidža, a izrazito iznad prosjeka opštine Hadžići, Trnovo i Pale (Fazlagić, 1988.)

- Bespravna gradnja poslije rata je uveliko narušila ove planove, ali se moraju aktuelizirati kako bi se zadovoljili opšti ciljevi zaustavljanja utica-ja na mikroklimu tamo gdje je ona do sada već najviše modificirana, mada će urbanizacija izazvati različite efekte u intenzivno urbanizovanim novim područjima.

- Treba računati s porastom toplotnog otoka, prije svega u Hadžićima, a potom i Palama i Trnovu. To su, istovremeno, i termički inverziona područja, ali različitog intenziteta. Najjače inverzije su na Palama, gdje bi apsolutno trebalo spriječiti bilo kakvu emisiju štetnih materijala u vazduhu u centralnoj zoni, do visine od nekoliko stotina metara iznad baze doline (tačnu visinu slo-ja bi trebalo mjeriti), a u Hadžićima i Trnovu strogo kontrolisati dosadašnju i spriječiti novu emisiju u inverzionom sloju, koji bi, takođe, trebalo mjeriti.

- Uz pretpostavku buduće čiste tehnologije, urbanizacija bi povećala fak-tor ugodnosti okoline porastom temperature i smanjenjem vlage, ali se kod planiranja rasporeda objekata na terenu mora strogo poštovati ono što do sada nije bio slučaj u svim situacijama, da se objektima ne sprječava prirodna ven-tilacija, horizontalno kretanje vazduha osom doline te dnevni i noćni vjetar uz i niz padine na rubovima doline.

- Ubuduće bi, u gradu uopšte, trebalo izbjegavati gradnju visokih obje-kata, posebno u užim zonama riječnih dolina, jer oni u uslovima toplotnog otoka utiču na pojačanje vertikalnog strujanja (efekat dimnjaka), izazivaju turbulenciju i snažno lokalno strujanje, koje je veoma neugodno, a doprinosi i porastu koncentracije štetnih materija u okolini i uz sam objekat, a ujedno sprečavaju strujanja koja dovode do provjetravanja.

69

- U područjima Ilidže, Vogošće i Ilijaša, uz poštivanje opštih ciljeva, ne treba očekivati neke značajnije efekte, nego polagani rast temperature i sma-njenje vlažnosti. Rekonstrukcijom objekata ili pojedinih urbanih cjelina u sta-rom dijelu grada, gdje će se zadržati samo prirodni prirast stanovništva, treba ispraviti greške u dispoziciji objekata koji su do sada uticali na smanjenje prirodne ventilacije i time lagano popravljati klimatski aspekt okoline.

- Unutar dubokog inverzionog sloja (Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Hadžići) treba ići na apsolutno eliminisanje emisije, jer se time stiču uslovi za smanjenje magle, porast vidljivosti i prozračnosti atmosfere, povećan efekat osunčavanja i sunčevog zračenja itd.

- Iako nije obilata, trend porasta insolacije ukazuje na to da bi se sunčeva energija morala maksimalno koristiti, a treba računati i sa sigurnim porastom efikasnosti sunčevih kolektora i napretka tehnologije u toj oblasti, jer količine sunčevog zračenja nisu zanemarljive i u ovom podneblju.

- S druge strane, količina energije vjetra sigurno nije zanemariva na odre-đenim kotama u gradskom području (pretpostavljamo na kotama 800 m nv i više) i ona bi se trebala istražiti i ekonomski valorizovati, dok njenu ekološku vrijednost ne treba posebno naglašavati.

- Ostvariti povećanje energetske efikasnosti u svim oblastima, posebno u oblasti stanogradnje

- Sumarno posmatrajući stanje klime u centralnom dijelu grada i na Palama, može se konstatovati da je dosadašnja urbanizacija, prvenstveno zbog zagađanja, prouzrokovala negativan efekat na kvalitet življenja u gra-du. Ukoliko se bude poštovala Alternativa I, kako u tehnološkom, tako i u prostornom smislu, na području svih opština bi trebalo doći do pozitivnog klimatskog efekta, jer se eliminišu izvori negativnosti usljed zagađenja te zaustavlja mehanički priliv stanovništva u centralni dio opština Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad.

- Ukupno uzevši, ove mjere, uz svu strogost i poštivanje propisa i planskih dokumenata, treba da doprinesu da se zaustavi trend jakog uticaja čovjeka na klimu, da isključi dosadašnje negativne uticaje, da odabranim rješenjima stimuliše lagane pomake ka poboljšanju mikroklime i faktora ugodnosti, prije svega u porastu standarda stanovanja, saobraćaja i izvorima čiste energije.

70

ZRAK KAO OGRANIČAVAJUĆI FAKTOR RAZVOJA

Upravljanje kvalitetom zrakaZaštita okoliša, u prvom redu, ostvaruje se smislenim upravljanjem prostorom, za što je nužno dobro poznavanje tog prostora, njegovih obilježja, vrednota, osjetljivosti i ugroženosti. Tek tada je moguće objektivizirati probleme, utvr-diti uzroke te pronaći najdjelotvornija rješenja unapređivanja stanja okoliša.

Kvalitetom zraka treba upravljati. Da bi se nekom pojavom upravljalo, potrebno je elemente te pojave pratiti, tj. imati jedinice praćenja i metode pra-ćenja. Sistem jedinica praćenja i metoda praćenja, uključujući organizaciju dobivanja i korištenja datih podataka koji se odnose na zrak, naziva se sistem praćenja kvaliteta zraka (monitoring kvaliteta zraka). Monitoring kvaliteta zraka je osnovni alat za osiguranje potrebnog kvaliteta zraka. Historijski gle-dano, postoje u praksi tri pristupa monitoringu.

Prvi, najstariji je praćenje zagađenosti kako bi se znali parametri zraka i mo-gle ocijeniti štetne posljedice te donijeti odluka da je potrebno nešto poduzeti.

Drugi, savremeniji način je praćenje ne samo zagađenosti, nego i zaga-đivanja kako bi se znali pokazatelji kvaliteta zraka i mogle ocijeniti štetne posljedice te donijeti odluku šta treba poduzeti.

Treći, savremeni je planiranje i prognoziranje kvaliteta zraka, kako bi se osigurali parametri zraka koji ne bi dovodili do štetnih posljedica, kako ne bi bilo potrebno da se išta naknadno poduzima. Razlika je očita.

Prvi pristup daje saznanje i pokazuje građanima da se o njima vodi briga, ali tu brigu ne slijede akcije.

Drugi pristup omogućava da se briga zaista vodi i sprovode (nekada i skupe) sanacione mjere.

Treći pristup traži više odgovornosti i znanja, a rezultat je da se briga i ne pojavljuje. Ukoliko se sve moguće štetne posljedice adekvatno vrednuju, onda je on i troškovno efikasniji i daje najbolje rezultate.

Faktori koji utiču na kvalitet zrakaKvalitet zraka nekog područja, tj. vremenska, kvantitativna i kvalitativna pro-mjenjivost sastava zraka u nekom prostoru, ovisan je o mnogim faktorima, no ipak neke treba izdvojiti:

71

1. Prirodne karakteristike– orografske karakteristike posebno u smjerovima sjever-jug i istok-zapad,– klimatske karakteristike,– prostorne i vremenske manifestacije bazičnih sistema,– lokalna cirkulacija i vremenske promjene.

2. Lokalna emisija– neujednačena prostorna raspodjela plošnih, linijskih i tačkastih izvora,– relativno mala heterogenost tih izvora vezano za vrste emisije,– neujednačena kontinuiranost emisije pojedinih izvora,– postojanje (ili saniranje) starih ili novih „crnih tačaka“.

3. Daljinski transport– transport prirodnom emisijom onečišćene mase zraka,– transport antropogenom emisijom onečišćene mase zraka,– složenost cirkulacijskih sistema u kotlinama,– superpozicija s lokalnim emisijama,– problem definiranja objektivnih pokazatelja,– promjena koncentracija po visini,– prostorno-vremenske razlike učinaka,– specifični lokalni transport,– mogući sinergistički učinci.

Ako prihvatimo tumačenja prema definiciji Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO), „... zrak je onečišćen ako sadrži tvari koje potječu od ljudske aktivnosti ili prirodnih procesa, u koncentraciji, trajanju i/ili uvjeti-ma da može narušiti kvalitet življenja, zdravlje i dobrobit ljudi i okoliša“, uvaživši ove definicije, jasno je da su navedeni faktori od gotovo isključivog značaja, općenito, ali i posebno u slučaju Kantona Sarajevo.

Historijski podaciPrva praćenja kvaliteta zraka u Sarajevu su počela 1967. godine. Vršena su na sljedećim lokacijama: Katedrala, Bjelave, Vijećnica, Skenderija, Higijenski zavod, Grbavica, Dolac Malta. Od 1980. godine uključena su još područja: Butmir, Otoka, Ilijaš, Hadžići, Vogošća i Pale.

Ova mjerenja su prekinuta 1991. godine.Stanica Bjelave, na kojoj mjerenja i dalje vrši Meteorološki zavod, nasta-

vila je s radom, uz prekid od dvije ratne godine. Mjerenja se vrše i danas na istoj lokaciji.

72

Od 2001. godine stanica Bjelave je proširila program mjerenja sofistici-ranom automatskom stanicom koja kontinuirano mjeri SO2, NOx, NO2, NO i CO.

Već više godina Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo na pet mjer-nih mjesta određuje koncentracije sumpornog dioksida i čađi – crnog dima.

Mjerenja se vrše standardnim i referentnim metodama, koje nisu automa-tizirane i informatički podržane. Uzorci se skupljaju 24 sata i zatim dostavlja-ju u laboratoriju na analizu. Rezultati nisu trenutni i prosječni su za 24 sata.

Postojeći sistem, kao i ostali historijski podaci, daju, između ostalog, veću ili manju reprezentativnost pojedinih stanica – mjernih mjesta, posebno s obzirom na promjenu strukture emisije i nosioca glavnog tereta zagađe-nja. S ciljem iznalaženja pouzdanijih i realnijih podataka provedena je serija mjerenja u periodu od 9. 2. do 14. 4. 2004. godine na ukupno šest lokacija. Posebna mjerenja kvalitete zraka obavljena su Mobilnom automatskom stani-com Dvokut d. o. o., i to za pojedine grupe polutanata, kao i za meteorološke parametre. Uz ranije opisane metode, ovakav pristup neophodan je da bi se utvrdile pouzdane i neupitne referentne lokacije automatskih stanica. U slu-čaju primjene samo analitičkih metoda, modeliranja i vizualno kartografskih definiranja može doći do ozbiljnih propusta u odabiru trajne lokacije auto-matske stanice za praćenje kvaliteta zraka.

Uzimajući u obzir potrebu za historijskom sljedivošću starih lokacija, kao i trenutne lokacije uređaja za uzorkovanje, izabrano je šire područje koje je obuhvatilo gotovo sve sarajevske općine i Ilidžu. Ukupno šest lokacija na kojima su obavljena mjerenja Mobilnom automatskom stanicom izabrana su selekcijom iz većeg broja potencijalnih lokacija.

Stanje kvaliteta zrakaŠezdesetih i sedamdesetih godina veliki problem kvaliteta zraka u Sarajevu vrlo visoke koncentracije sumpordioksida (SO2) i crnog dima (čađi).

Izabrana je ova stanica, jer ima najduži niz praćenja. Sa slike se jasno vidi da je prije ovoga rata navedeni problem sa SO2 i čađi bio aktuelan, a da poslije rata SO2 nije više toliki problem, ali se uočava također da koncentracije crnog dima sve više rastu iz godine u godinu i da već prelaze i vrijednosti prije rata. Međutim, također je alarmantna činjenica da je 2004. godine prosječna mak-simalna koncentracija crnog dima, u toku 24 časa, izmjerena na ovoj stanici (749 μg/m3), bila četvrta vrijednost u poslijednjih 30 godina.

Iako je najveća vrijednost ovog parametra zabilježena na stanici Bjelave, prema podacima u posljednjih pet godina, najduže epizode visokih koncentra-cija crnog dima bilježe se na stanici Otoka, slijedi stanica Higijenski zavod i dr.

73

Analize pokazuju da je ovaj problem sezonski, odnosno da se visoke kon-centracije ovih parametara kvaliteta zraka bilježe u hladnijem dijelu godine, posebno u zimskim mjesecima, što je svakako posljedica specifičnih klimat-skih karakteristika područja kotline Kantona Sarajevo.

Navedene analize se ne odnose na područja koja su na nadmorskim visi-nama iznad 800 metara, odnosno područja Kantona koja nisu pod uticajem intenzivnih temperaturnih inverzija u Sarajevskoj kotlini.

Sigurno da i ta navedena područja imaju svoje probleme s kvalitetom zra-ka, koji se moraju također istražiti i rješavati u narednom periodu.

Sumpordioksid u zraku Kantona također bilježi određeni porast posljed-njih godina. Posebno se to odnosi na 98-mi percentil koncentracija ovog pa-rametra. Iako je poznato da je uvođenjem plina smanjena emisija sumpordi-oksida u atmosferi grada, u ljetnom periodu se bilježe povećane satne vrijed-nosti ovog parametra.

Očigledno je da su povećane vrijednosti pod uticajem daljinskog tran-sporta, ne rezultat emisije lokalnih izvora. Analizom vremenskih karakteristi-ka i dominirajućih pravaca vjetra može se izvesti zaključak da je zagađivanje došlo iz visokog dimnjaka Termoelektrane Kakanj-Ćatići.

O ostalim parametrima kvaliteta zraka ne postoje duži nizovi podataka, kao ni teritorijalna zastupljenost mjerenja. Jedino na stanici Bjelave posto-je četverogodišnja kontinuirana mjerenja azotnih oksida, azotnog dioksida, azotnog monoksida i ugljen monoksida. Iako je to samo jedna lokacija, po-daci pokazuju da postoje povećane koncentracije ovih parametara kvaliteta zraka u određenim vremenskim uslovima.

Graf. 21. Prikaz rezultata mjerenja na stanici Bjelave Sarajevo

74

Sporadična mjerenja sadržaja teških metala na saobraćajnicama grada ta-kođer ukazuju na njihovo povećano prisustvo, posebno olova.

Emisije u zrakPrvi katastar emisije u zrak je u Sarajevu napravljen još osamdesetih godina. Bio je to dobar katastar emisije, ali nažalost kasnije nije pravljeno njegove inoviranje.

Posljednjih godina Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo radi na prikupljanju podataka o emisijama iz postrojenja na području Kantona i formira odgovarajuću elektronsku bazu podataka. Ti podaci će biti važan osnov za procjenu ukupnog stanja i preduzimanja mjera. O obimu podataka i njihovom kvalitetu nećemo raspravljati u ovom stadiju.

Izgleda ipak da je najveći problem emisije u zrak emisija iz saobraćaja, o čemu će se detaljno stanje sagledati kasnije. Ovdje samo navodimo pretpo-stavku da je ta emisija ključni problem lošeg kvaliteta zraka u Kantonu i da će se tu morati preduzimati svrsishodne mjere za rješavanje ovoga problema.

Potrošnja goriva podsektora vlastita i komercijalna vozila prema vrsti energenata:

Graf. 22. Udio potrošnje goriva podsektora vlastita i komercijalna vozila na području Grada – Kantona Sarajeva

Od ukupne potrošnje goriva podsektora vlastita i komercijalna vozila, 79,92% čine vlastita vozila, 19,37% teretna i radna vozila, dok preostali udio ot-pada na motocikle i mopede te autobuse u vlasništvu privatnih i pravnih lica (po-trošnja autobusa javnog prijevoza iskazana zasebno u kategoriji javni prijevoz).

75

Provedena analiza potrošnje goriva sektora saobraćaj Grada – Kantona Sarajevo u 2008. godini pokazuje da daleko najveći udio potrošnje otpada na podsektor vlastitih i komercijalnih vozila.

U skladu s time, predložene mjere za smanjenje emisija u zrak, kao ogra-ničavajući faktor, iz sektora saobraćaja temelje se znatnim dijelom na cilju promjene prikazanog udjela u korist javnog prijevoza, ali i na obrazovanju i promociji o ekološki prihvatljivijim gorivima: električna energija, gas, biodizel.

Struktura potrošnje goriva sektora promet po podsektorima:

Graf. 23. Struktura potrošnje goriva po podsektorima sektora saobraćaj Grada – Kantona Sarajeva

Za ilustraciju ovdje navodimo rezultate kontrole saobraćaja u gradu Sarajevu, koje je vršio Tehnounion Sarajevo na zahtjev Kantonalnog mini-starstva prostornog uređenja i zaštite okoliša.

Analiza rezultata mjerenja ukazuje na to da veliki broj vozila ne zadovo-ljava ionako zastarjele propise. Ukoliko bi se provela analiza rezultata mjere-nja prema važećim evropskim pravilnicima, broj vozila koji ne bi zadovoljio bio bi znatno veći. Isto tako, da se primijene normativi koje proizvođači daju za svoja vozila, rezultati bi bili poražavajući.

Posmatrajući ispitana vozila kao neku vrstu uzorka i odraz stanja u sao-braćaju Kantona Sarajevo, s pravom se može ustvrditi da su motorna vozila zagađivač broj jedan te da se u tom pravcu moraju preduzeti hitne mjere za promjenu stanja, pogotovo zato što se u narednom periodu očekuje povećanje broja vozila u gradu i regionu.

U skladu s federalnim Zakonom o zaštiti zraka, Kanton će morati svake godine izrađivati inventar emisije u zrak, što će biti olakšano pošto se već

76

preduzimaju mjere na registru zagađivača i kontrolama emisije postrojenja u Kantonu.

Sl. 26. Kontrola emisije putničkih vozila s benzinskim motorom

Registar emisija u zrak za područje Kantona Sarajevo za 2010. godinu

U Registar emisija se upisuju podaci o izvorima emisija u zrak, njihovim pravnim licima i zagađujućim materijama, koje izvori ispuštaju u zrak.

Registar emisije za Kanton Sarajevo treba da posluži:– u procesu izvještavanja nadležnom federalnom ministarstvu,– u planiranju, provedbi i kontroli politike i programa zaštite okoliša,– u prostornom planiranju,– u izgradnji informacijskog sistema,– u prenosu znanja i informacija zainteresiranim stranama i javnosti.

Tačkasti izvori emisije su izvori kod kojih je veličina emisija veća od određenog procenta emisije cijelog posmatranog područja.

Linijski izvori su motorna vozila na frekventnim saobraćajnicama.Površinski izvori emisije predstavljaju zbir malih izvora emisije (staci-

onarnih i mobilnih) na određenom području, a nisu uvršteni u tačkaste ili linijske izvore.

Cilj bilansa i registra emisija zagađujućih materija u atmosferu treba da bude mogućnost praćenja promjene emisije u toku vremena po dijelovima Kantona i da se korištenjem matematskog modela difuzije zagađujućih mate-rija može ocijeniti stanje promjena kvaliteta zraka na području Kantona koje

77

bi uslijedile u slučaju unošenja novih izvora zagađivanja zraka, promjene vr-ste goriva i tehnologije, kao i određivanja visine dimnjaka za nove izvore zagađivanja, što bi doprinijelo kvalitetnijem prostornom planiranju.

Registar emisija treba da omogući:1. Planiranje razvoja naselja ili područja uz obezbjeđenje potrebnog kvalite-

ta zraka;2. Pored postojećeg izvora, simuliranje unosa budućih (planiranih) objekata

i njihovih emisija u atmosferu, a zatim – na bazi meteoroloških parameta-ra – predviđanje kvaliteta zraka.

3. Proračun prizemnih koncentracija, te davanje brzih informacija o kva-litetu zraka, što ujedno treba da bude podloga za program određivanja kvaliteta zraka mjerenjem (zagađujuće materije koje treba pratiti, lokacije stanica).

4. Izbor lokacije zagađivača ili naselja te određivanje potrebnog rastojanja koje proizlazi iz raznošenja emisije.

5. Sanaciju postojećeg stanja, stimuliranje mjera i njihova tehno-ekonomska optimizacija, kako bi se utvrdilo koje mjere daju optimalni efekt.

Tab. 9. Emisije u Kantonu Sarajevo prema vrsti izvora (tona godišnje, 2010)

78

Sl. 27. Ukupna emisija sumpordioksida u Kantonu Sarajevo 2010.

79

Sl. 28. Emisija sumpordioksida iz stacionarnih izvora za uže područje grada za 1970, 1980. i 2010. godinu

Emisija sumpordioksida u 2010. godini je značajno smanjena u odnosu na 1980. godinu i to 16 puta, a u odnosu na 1970. godinu skoro 10 puta. Iako su toplotne potrebe rasle iz godine u godinu, emisija sumpordioksida je značajno smanjena, ponajviše zahvaljujući uvođenju gasa u kotlovnice i individualna ložišta krajem prošlog stoljeća. Posebno je vidljiva i promjena gustine emisije u centralnim dijelovima grada.

80

Emisija PM10 je opala 1970. u odnosu na 1980. godinu, ali je u 2010. godini taj iznos povećan skoro tri puta.

Razlozi uvođenja gasa kao energenta u Kantonu SarajevoSarajevo je šezdesetih i sedamdesetih godina bilo enormno zagađeno sum-pordioksidom (SO2) i čađi, kao posljedica sagorijevanja ugljeva, što se vidi iz

Sl. 29. Emisija čvrstih čestica manjih od 10 μm iz stacionarnih izvora za uže područje grada za 1970, 1980. i 2010. godinu

81

priloženih slika-tabela. Treba voditi računa da su naredni pokazatelji dobive-ni na osnovu prosječnih dnevnih vrijednosti, jer tada nismo imali automatske stanice za kontinuirano praćenje kvaliteta zraka.

Danas, kada analiziramo postojeće stanje, pretežno upoređujemo časovne ili polučasovne vrijednosti kvaliteta zraka, a tada su to bile prosječne dnevne vrijednosti.

Tab. 10. Analiza dnevnih i godišnjih koncentracija SO2 u Sarajevu od 1967. do 1969. godine – pokazatelji srednjih i maksimalnih koncentracija SO2 (μg/m3) Zima 1967/68. Zima 1968/69.

StanicaProsječna

koncentracijaDnevni

maximumProsječna

koncentracijaDnevni

maximum

Katedrala 335 3148 218 1770

Bjelave 180 1796 72 852

Vijećnica 218 2609 122 840

Skenderija 233 2143 130 1027

Higijenski zavod 244 2155 143 1648

Grbavica 198 1955 122 1247

Dolac Malta 121 1694 68 556

Danas sigurno nemamo ovako visoke vrijednosti SO2 (npr. stanica kod Katedrale je zabilježila 3148 mikrograma po metru kubnom kao prosječnu dnevnu vrijednost). Sigurno ne možemo ni zamisliti koliko je tada bila naj-veća satna maksimalna vrijednost (sigurno nekoliko puta veća). Procjene go-vore da su danas prosječne dnevne vrijednosti sumpordioksida 25 do 30 puta manje.

I tada smo u zimskom periodu imali vrlo visoke vrijednosti SO2.Iz prethodnih tabela vidi se da su vrijednosti kvaliteta zraka s obzirom na

SO2 poboljšane. Svakako da je osnovni razlog za to uvođenje gasa umjesto uglja kao energenta za zagrijavanje.

Međutim, kada se uporedimo s nekim drugim gradovima iz okruženja i Evrope, sitacija je i dalje vrlo loša.

Slične se analize mogu izvesti za koncentracije čađi – crnog dima.

Postojeće stanjeMreža monitoringa kvaliteta zraka na području Kantona Sarajevo se trenutno sastoji od pet automatskih i tri manuelne stanice, a uspostavljena je u skladu s Pravilnikom o monitoringu kvaliteta zraka FBiH.

82

Automatske mjerne stanice postavljene na lokacijama Skenderija – Alipašina, Otoka i Ilidža (mobilna stanica) dio su mreže Kantona Sarajevo, a na lokacijama i dio mreže kojom upravlja Federalni hidrometeorološki zavod.

Praćenje kvaliteta zraka u Kantonu organizuje Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša na osnovu Odluke o mjerama za očuvanje kvaliteta zraka na području Kantona Sarajevo.

Poslove monitoringa kvaliteta zraka za potrebe Kantona Sarajevo vrši ovlaštena institucija – Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, putem tri automatske mjerne stanice te tri manuelne stanice instalirane na lokalitetima Higijenski zavod, Otoka i Ilidža.

Analize pokazuju da je problem visokih koncentracija zagađujućih mate-rija u zraku pretežno sezonski, odnosno da se visoka zagađenost zraka bilježi u hladnijem dijelu godine.

Sumpordioksid u zraku Kantona također bilježi određeni porast posljed-njih godina, što je zabilježeno na svim stanicama, a posljedica je sve većeg korištenja ugljeva za grijanje.

Ovdje se mora imati u vidu da je Sarajevo prije ovoga rata, zbog problema sa visokim koncentracijama SO2 i dima, uvelo plin kao energent.

Međutim, zbog razlike u cijeni plina u odnosu na ugalj, sve veći broj do-maćinstava, a i kotlovnica, koristi ugalj.

Analiza rezultata mjerenja ukazuje na to da veliki broj vozila ne zadovolja-va ni postojeće ionako zastarjele propise, imajući u vidu evropske normative.

Graf. 24. PM10 (sitne čestice manje od 10 mikrona) Alipašina ulica i Bjelave februar 2012. godine – satni prosjeci

83

Graf. 25. Uticaj emisije SO2 iz Termoelektrane Kakanj

Analize pokazuju da je visok sadržaj SO2 u toplijem dijelu godine direk-tran transport, nošen sjeverozapadnim vjetrovima iz TE Kakanj.

Tab. 11. Uporedne satne vrijednosti SO2 i PM10 za više gradova u 2011. godini

Vidljive su razlike i za SO2 i za PM10 Sarajeva i ostalih gradova u okru-ženju i EU.

84

Prijedlog dugoročnih mjera za poboljšanje kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo

Moguće mjere za poboljšanje kvaliteta zraka u Sarajevu, a na osnovu federal-ne Strategije zaštite okoliša, mogu se dati kroz određene strateške i operativ-ne ciljeve, usvojene u tom dokumentu:

Strateški cilj – Ograničenje emisije– Operativni cilj: Ograničenje emisije iz malih ložišta– Operativni cilj: Smanjenje zagađivanja zraka iz industrije – tehnološka

postrojenja– Operativni cilj: Smanjenje zagađivanja zraka od saobraćaja u gradovima

Strateški cilj – Upravljanje kvalitetom zraka– Operativni cilj: Planiranje kvaliteta zraka

Strateški cilj – Unapređenje korištenja energije– Operativni cilj: Smanjivanje energijske intenzivnosti– Operativni cilj: Podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije

U daljem tekstu su navedene mjere koje se mogu poduzeti u Kantonu Sarajevo u svrhu ispunjenja prethodno nabrojanih ciljeva.

Ograničenje emisije iz malih ložištaMjera 1. Usmjeravanje korištenja uglja (prema vrsti korisnika i kvalitetu uglja)Mjera 2. Definiranje kvaliteta sobnih peći i kotlova male snageMjera 3. Donošenje propisa o uređenju komunalne energetike (centralno grijanje)

Smanjenje zagađivanja zraka iz industrije – tehnološka postrojenjaMjera 4. Promocija čistije proizvodnje – Primjena Direktive 96/61/EC o inte-gralnoj prevenciji i reguliranju zagađivanja (IPPC direktiva)Mjera 5. Uspostava sistema okolišnog upravljanja u određenim industrijskim granama Mjera 6. Stimulacija prelaska vozila koji koriste dizel gorivo na plin (posebno javni gradski saobraćaj).Mjera 7. Kontrola emisije CO i čađi na tehničkim pregledima motornih vozila te na saobraćajnicamaMjera 8. Stimuliranje javnog prijevoza u funkciji zaštite okolišaMjera 9. Tehničko-organizacione mjere u saobraćaju

85

Mjera 10. Rasterećenje gužvi u saobraćaju – izgradnja brze ceste – longitudi-nale (Baščaršija – Ilidža)

Unapređenje korištenja energije – Povećanje energijske efikasnostiMjera 11. Program djelovanja u privredi i među građanima s ciljem smanji-vanja energijske intenzivnostiMjera 12. Osnivanje savjetovališta za energijuMjera 13. Uspostava sistema za statističko praćenje parametara kojima se definira energijska intenzivnost i proizvodnja po privrednim granamaMjera 14. Sprovođenje propisa za energijsku efikasnost u zgradarstvu i certi-ficiranje objekataMjera 15. Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service Company)Mjera 16. Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi, kao i stimuliranje zamjene uvoznih fosilnih goriva domaćim gorivima iz obnovljivih izvora Mjera 17. Uvođenje instituta energijskog menadžera za budžetske ustanoveMjera 18. Uvođenje sistema energijskog audita u privredi (dobrovoljni mehanizam)Mjera 19. Uključivanje u međunarodne programe za podsticanje snižavanja energijske intenzivnostiMjera 20. Donošenje propisa za energijsku efikasnost u zgradarstvu te uvođe-nje sistema označavanja energijske efikasnosti zgrada. Od kvaliteta gradnje zgrade zavisi potrošnja energije za grijanje u budućih 50 ili 100 godina. Stoga je potrebno donijeti propis u skladu s EU Direktivom o energetskim karakte-ristikama zgrada 2002/91/EC koji će sadržavati najrelevantnije zahtjeve di-rektive: (I) uspostava općeg okvira za metodologiju proračuna energetskih karakteristika zgrada; (II) primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasno-sti za nove zgrade; (III) primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti za postojeće zgrade prilikom većih rekonstrukcija; (IV) energetska certifika-cija zgrada – za sve novoizgrađene zgrade na tržištu, s valjanošću certifikata od 10 godina.

Postojeće mjere u Kantonu Sarajevo– Kanton je poslije rata među prvima donio Zakon o zaštiti zraka, koji je

usaglašen s federalnim Zakonom o zaštiti zraka.– Usvojio je Odluku i formirao štab u slučaju pojave epizoda s visokim

koncentracijama polutanata u zraku.– Vodi katastar emisije na osnovu rezultata mjerenja emisije iz postrojenja.

86

Sl. 30. Sarajevo u magli (Foto: chamac, http://mojaslikasarajeva.net/en/photos/view/4588, 11. 12. 2013)

Sl. 31. Pogled na grad u zimskom periodu (Foto: I. Isanović, http://fotografija.ba/members/photoigy/album/picture/28122/, 11. 12. 2013)

87

– Uveo je inspekcijsku službu zaštite okoliša.– Planira proširenje mreže automatskih stanica.– Zakonska legislativa je usaglašena s federalnim zakonima i EU

legislativom.– Uradio je Kantonalni plan zaštite okoliša, koji se svake godine revidira.– Uveo je automatsku mrežu stanica za mjerenje kvaliteta zraka.– Redovno izvještava o kvalitetu zraka putem web stranice www.air-moni-

toring.ba.– Redovno godišnje izvještava o kvalitetu zraka u mreži EIONET – Evrop-

ske Agencije za zaštitu okoliša.

88

Strateška opredjeljenja uz donošenje dugoročnih planova

Povećanje energetske efikasnostiBosna i Hercegovina troši skoro pet puta više energije po jedinici društvenog proizvoda nego države Evropske Unije, a dva i po puta više od svjetskog pro-sjeka. Istovremeno, ukupna potrošnja energije po stanovniku u našoj zemlji je manja od svjetskog i evropskog prosjeka. Ovo znači da smo s jedne strane vrlo siromašni, s niskim standardom i slabo razvijenom privredom, a s druge strane vrlo rastrošni kada je u pitanju korištenje energije.

Važno je istaći da se energetska efikasnost ne smije posmatrati kao štednja energije. Riječ „štednja“ podrazumijeva određena odricanja, dok energetska efikasnost nikako ne znači narušavanje uslova rada i življenja.

Stimulisanje uvođenja obnovljivih izvora energijeZemlje Evropske unije su se složile da do 2020. godine smanje emisiju sta-kleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990. godinu, da učešće energije iz ob-novljivih izvora dostigne nivo od 20% te da se poboljša efikasnost korištenja energije za 20%.

Potrebno je aktivirati i strateški se opredijeliti za izgradnju davno planira-ne longitudinale Baščaršija – tunel ispod Bjelava.

Kratkoročni zadaci– Kontrola korištenja i nabavke uglja u Sarajevu.– Stimulacija uvođenja plina kao goriva u automobilima.– Stimulacija korištenja obnovljivih vidova energije.– Istraživanje uticaja lošeg kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo (uključiti

zdravstvo, tehničke fakultete i druge specijalnosti).– Kontrola ispuštanja na saobraćajnicama crnog dima iz automobila (posto-

ji Odluka KS).– Podrška Ministarstva prometa i komunikacija i Direkcije za ceste na iz-

gradnji i proširenju gradskih transverzala, longitudinale, parkirališta i podzemnih garaža. Bolja regulacija saobraćaja (uspostava Centra za

89

regulaciju saobraćaja na nivou Kantona) radi ubzanja saobraćaja u Kanto-nu i povećanja brzine na izlaznim saobraćajnicama, a sve u cilju smanje-nja emisija u zrak iz saobraćaja, koje također u velikom procentu doprino-se lošem kvalitetu zraka u Sarajevu.

Zaključci o poboljšanju kvaliteta zrakaZrak je bitan ograničavajući faktor razvoja Grada Sarajeva zbog prirodnih i orografskih uslova.

Posebno se to odnosi na hladniji period godine, kada zbog pojave tempe-raturnih inverzija i slabe cirkulacije zraka dolazi do kumuliranja zagađujućih materija u ograničenom sloju atmosfere iznad grada. Naime, istraživanja su pokazala da granica inverznog sloja, koja se u najvećem broju slučajeva po-diže do visine od 300 metara iznad baze kotline, predstavlja barijeru i granicu iznad koje se ne transportuju zagađujuće materije. Kada stabilne vremenske situacije potraju više dana, dolazi do kumuliranja zagađujućih materija u atmosferi grada i pojave epizoda visokih koncentracija. U ovakvim vremen-skim situacijama nema skoro nikakvih vazdušnih strujanja u prizemnom sloju atmosfere – ispod inverzne granice.

Naravno, postoje lokalni vjetrovi koji premještaju zagađeni zrak od istoka prema zapadu u noćnim satima i od zapada prema istoku u dnevnim, ali sve to ostaje u Sarajevskoj kotlini ispod granice temperaturne inverzije.

Sva rješenja poboljšanja ustvari se svode na smanjenje emisije zagađu-jućih materija u zrak.

Kako to uraditi jeste pitanje koje se mora rješavati dugoročnim i kratko-ročnim mjerama, koje su već nabrojane u ciljevima i mjerama.

Sarajevo je prije rata uvelo plin kao energent za zagrijavanje. Posljednjih godina se uočava trend povećanja SO2 i crnog dima u atmosferi grada, što je posljedica sve veće potrošnje ugljeva u domaćinstvima i nekim kotlovnicama. Ugalj koji se koristi je sumnjivog kvaliteta, sa povećanim sadržajem sumpora.

Postoje odluke u zakonskim propisima KS o vrsti ugljeva koji se mogu koristiti na području Kantona. Nema kontrole koje se vrste ugljeva koriste u Kantonu, niti u kojim količinama.

Potrebno je naći rješenja za destimulaciju korištenja ugljeva, kao i stimulaciju korištenja plina ili alternativnih goriva – biomase energije sunca, vjetra i slično.

Također je potrebno donijeti mjere za kontrolu nabavke i ulaska ugljeva za Kanton Sarajevo.

Treba donositi dugoročna rješenja za smanjenje emisija u zrak, jer je ka-pacitet Sarajevske kotline u hladnijem dijelu godine ograničen visinom sloja temperaturne inverzije.

91

LITERATURABeus, V., Mekić, F., 2007: Kritički osvrt: Šume i šumska zemljišta u Prostornom planu

Kantona Sarajevo. Naše šume, God. VI, br. 8-9:39, Sarajevo.Beus, V., Vojniković, S., 2002: Floristical characteristics of the virgin forest of beech and

fir in Ravna vala on mountain Bjelašnica. Razprave IV. Razreda SAZU, XLIII-3, 63-78, Ljubljana.

Beus, V., Vojniković, S., 2007: Zaštićena i specifična područja šuma i šumskih zemljišta u Bosni i Hercegovini – teritorij Federacije Bosne i Hercegovine. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, No. 1 (knj. XXXVII), 11-28, Sarajevo.

Beus, V., Vojniković, S., 2012: Specifičnosti šumske vegetacije Bosne i Hercegovine. ANUBiH, Posebna izdanja, Knj. CXIV, Odjelj. prir. i matem. nauka, Knj. 19, Zbornik radova, Sarajevo.

Brussard, L., Ferrera-Cerrato, R. (Ed.), 1997: Soil Ecology in Sustainable Agricultural Systems. Lewis Publ., Boca Raton – New York.

Busuladžić, Hasija, 2008: Izvorište Sarajevsko polje, „Svjetlost“, Sarajevo.Čavar, B., 1998: Stanje erozije u Bosni i Hercegovini. Simp. Korištenje zemljišta/tla i vode u

funkciji održivog razvoja, Sarajevo.Čustović, H., Vojniković, S., Ljuša, M., Balić, B., Žurovec, O., Đozo, M., 2011: Inventarizacija

stanja i izrada baze podataka pokrivenosti i načina korištenja zemljišta Kantona Sarajevo u GIS tehnologiji. Studija, Zavod za vodoprivredu d.d., Sarajevo.

Fazlagić, S., 1988: Zooning klimatske valorizacije urbanih zona u Sarajevu – Aneks I i II, Republički hidrometeorološki zavod BiH, Sarajevo.

Fazlagić, S., Grubić, N., Meandžija, M., Majstorović, Ž., Tasić, S., 1988: Zooning klimatske valorizacije urbanih zona u Sarajevu sa stanovišta kvaliteta života, Republički hidrometeorološki zavod BiH, Sarajevo.

Fazlagić, S., Grubić, N., Majstorović, Ž., 1987: Studija klimatoloških projektnih parametara za potrebe projektovanja i izgradnje u gradu Sarajevu, Republički hidrometeorološki zavod BiH, Sarajevo.

Fazlagić, S., Tais, M. i ostali, 1978: Studija klimatoloških parametara šireg područja Sarajeva za potrebe izrade projekta „Olimpijsko Sarajevo“, Republički hidrometeorološki zavod BiH, Sarajevo.

Federalni hidrometeorološki zavod, 2011: Izvještaj o kvalitetu zraka za 2011. godinu [dostupno na: http://www.fhmzbih.gov.ba/tekstovi/Zrak/ Kvalitet,20zraka202011.pdf]

Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2008: Strategija zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 2008–2018, Sarajevo.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2010: Stanje okoliša za Federaciju Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

First National Communications, INC Banja Luka, 2009. Grupa nacionalnih eksperata, 2009: Prvi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu s

okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC), Banja Luka. (First National Communications, INC Banja Luka 2009)

Hodžic, Sabina, Majstorović, Ž., Bijedić, A., 2013: Global climate changes on the teritory of Bosnia and Hezegovina and their impact on agriculture, Sarajevo, Septembar 2013.

92

KEAP Sarajevo, 2008: Kantonalni Plan zaštite okoliša Kantona Sarajevo. U: Energetski institut Hrvoje Požar, Ekonomski institut iz Banje Luke, Rudarski institut iz Tuzle i Soluciona Španija, 2008: Studija energetskog sektora u BiH – Modul 13 (Okoliš), mart/ožujak 2008.

Kupusović, T., Selma Čengić, 1998: Integralno upravljanje vodnim i zemljišnim resursima. Simp. Korištenje zemljišta/tla i vode u funkciji održivog razvoja. Sarajevo.

Majstorović, Ž., 2001: Climatological changes in light of Sarajevo’s 100-years record, Round table: (UN FCCC) i Kjoto protokol, Banja Luka, februar 2001.

Majstorović, Ž., Gabela, L., 2005: Changes in precipitation regime for Sarajevo 1894–2003, 28. International conferences on alpine meteorology – ICAM, Zadar, maj 2005.

Majstorović, Ž., 2006: Weather vriabilty in BiH, Water, No. 50.Majstorović, Ž., 2001: Climatological changes in light of Sarajevo’s 100-years record, Round

table: (UN FCCC) i Kjoto protokol, Banja Luka, februar 2001. Majstorović, Ž., Hodžić, S., Voljevica, N., 2008: Agrometeorological and biometeorological

conditions in Bosnia and Herzegovina in last ten years, Workshop: Novi Sad.Majstorović, Ž., Zulum, Dž., 2008: Extreme events and weather variability in Bosnia and

Herzegovina within last ten years with special overview on 2007, Sofia.Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V., Ćirić, M., 1971: Stanje šuma u SR Bosni i Hercegovini

prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964-1968. godini. Posebna izdanja: broš 7, Šumarski fakultet i Institut za šumarstvo u Sarajevu.

Pimentel, D. (Ed.), 1993: World Soil Erosion and Conservation. Cambridge Univ. Press, Cambridge.

Pintarić, K., 1998: Šuma kao proizvodni, zaštitni i rekreativni resurs. Zbornik radova, Beta bilten 2/1998, Međunarodna konferencija Održivi razvoj prirodnih i humanih resursa u Bosni i Hercegovini, primjer Vranica, Fojnica.

Pintarić, K., 2004: Značaj šuma za čovjeka i životnu sredinu. Udruženje šumarskih inženjera i tehničara Federacije Bosne i Hercegovine, str. 99, Sarajevo.

Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023, godine. Sarajevo, 2006.RANSMO, 2004: Tehnički izvještaj. Razvoj nacionalnog sistema za monitoring okoliša.

Opis i procjena sadašnje situacije u pogledu monitoring okoliša. Work Package.Resulović, H., 1998: Soil damages in Bosnia and Herzegovina – some experiences in their

recultivation. Proc. Internat. Workshop on Protection of Natural Resources in Agriculture, Kralupy and Prague.

Resulović, H.,1998: Zemljišni resursi u Bosni i Hercegovini – njihovo korištenje u funkciji održivog razvoja. Simp. korištenje zemljišta/tla i vode u funkciji održivog razvoja, Sarajevo.

Stefanović, V., Beus, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Vukorep, I., 1983: Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine. Posebna izdanja, broj 17, Šumarski fakultet u Sarajevu, Sarajevo.

Šarić, T., 1991: Opšte ratarstvo, IV izdanje, Zadrugar, Sarajevo. Šarić, T., Beus, V., Drena Gadžo, Mirha Đikić: Uništavanje i zaštita zemljišta. Garmond,

Sarajevo, 2003.Šarić, T., Drena Gadžo, 1998: Uticaj poljoprivrednih hemikalija na okolinu. EKOBiH i

Garmond, Sarajevo.Šarić, T., Muminović, Š., Drena Gadžo, 1998: Oštećenja zemljišta izazvana ratom. Simp.

Korištenje zemljišta/tla i vode u funkciji održivog razvoja, Sarajevo.

93

Šarić, T., Mirha Đikić, 1997: Promjene klime pod uticajem čovjekovih aktivnosti i uticaj tih promjena na biljnu proizvodnju. Radovi Poljopr. fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Vol. XLII, br. 46: 95-108.

Tais, M., Danica Spasova, 2004: REC: Istraživanje o kapacitetima za izradu inventara gasova sa efektom staklene bašte – Bosna i Hercegovina. Izvještaj pripremljen za Regionalni centar za zaštitu životne okoline za Centralnu i Istočnu Evropu. Bosna i Hercegovina.

Tais, M., Danica Spasova: Na putu za Montreal, 2005: Međuvladin sastanak pod UNFCCC (COP 11) i Kyoto Protokol (COP/MOP 1) – Izvještaj o procjeni države Bosne i Hercegovine.

UNECE, 2004: Pregled stanja okoliša – Bosna i Hercegovina.Vojniković, S., Taletović, J., Balić, B., Ljuša, M., Žurovec, O., Čustović, H., 2013: Procjena

površina šuma u Kantonu Sarajevo prema 4. nivou nomenklature CORINE zemljišnog pokrivača. UŠITFBiH i HŠD, Naše šume, br. 30-31, Sarajevo.

Vučić, N., 1992: Higijena zemljišta. Vojvođanska akademija nauka i umjetnosti, knj. 12, Novi Sad.

Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine. Službene novine Federacije BiH, Broj 66, Sarajevo.

Zulum, Dž., Majstorović, Ž., 2008: Impact of climate changes in precipitation regime in B&H, Sofia. (Printed, Springer)

*** Prvi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine za Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), oktobar 2009.

*** Registar emisija u zrak za područje Kantona Sarajevo za 2010. godinu. Vlada Kantona Sarajevo, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša.

*** Nacionalni akcioni plan zaštite životne sredine (NEAP), Bosna i Hercegovina.*** Nacionalni akcioni plan za energijsku efikasnost (NEEAP), Bosna i Hercegovina, nacrt

2012.

95

THE LIMITS OF DEVELOPMENT OF THE CITY AND REGION OF SARAJEVO TILL 2025 –

ENVIRONMENTAL ASPECTS

SummaryThe development of the city and region of Sarajevo till 2025 may have

some undesirable side impacts on the environment. By skilful planning and management in city growth, harmful consequences on the environment can be avoided or reduced. Here are the proposals as to how it can be obtained.

Expanding the city and its suburbs by building appartments, dwelling-houses, industrial, traffic, and all other objects, a part of the cropland and forest land will be lost under concrete, asphalt, waste piles etc. Apart from that, soil erosion will increase, landslides occur, water absorption into the soil is reduced while the loss of water by run-off down the slope is enlarged, and the flood occurance is much more frequent. The losses induced by these oc-currences can be huge, particularly the lost of land as nonrenewable natural resource and enormous wealth of a country.

The loss of land for building various objects is unavoidable process, but it is necessary to rationalize loosing the land of lower quality (fertility) classes, including the use of stony terrain. It is easier and cheaper to build on flat, deep and fertile soil than on steep, shallow and stony land, but the loss of fertile land is a harm which can not be compensated.

Most of the lands in this region is slope and should be protected from ero-sion and land-slides by appropriate soil management measures, which were described in the previous text.

By saving the soil we enable bigger accumulation of water (from rain and snow), which will be available to humans for drinking, field irrigation, and other needs.

Forests and forest soils in Bosnia and Herzegovina represent an incredibly important natural resource, which offers a number of polyvalent functions (ecological, economic and social). The ecological significance of forests is multifaceted and extremely essential. It is mirrored in its anti-erosion protec-tion, regulation of soil moisture regimes, water sources and rivers, as well

96

as easing the effects of climatic extremes, absorption of CO2 during photo-synthesis and oxygen release, air purification, noise reduction, protection of agricultural production, etc.

Due to its many ecological advantages, forest protection and expansion of forest areas are essential. Forests and forest soils serve as an ultimate pol-lution and/or environmental damage corrective, protecting soils, climate, air and water. Forests ease the negative effects of urban development and, to a certain degree, contribute to their growth and advancement.

Large areas of forest bares in Sarajevo Canton represent, considering the orographic, soil, and climate characteristics of their habitats, an important potential for the expansion of forest areas. Afforestation of forest bares in the outskirts of Sarajevo would contribute to forest cultures having a remedial effect on extreme climatic changes, notably extreme temperature values, im-provement of air flow and its purification. This would certainly ease air pol-lution in Sarajevo, which are a current human health hazard and a restrictive factor in city development. New forest areas would contribute to the reduc-tion of CO2 through its absorption in the process of photosynthesis. Moreover, the newly formed forest cultures would prevent erosion processes, regulate water flow and serve as a recreational area.

The expansion of forest areas through afforestation of forest bares also signifies an expansion of the ecological potential of forests, or better their role in reducing the negative effects of urban growth and development of the city of Sarajevo and its surrounding regions.

The present city water-works in Sarajevo does not cover the needs of the present population and night water reductions has to be practiced. Therefore it is urgent to repair the city water-works network which loose a great part of tap water, and, at the same time, the city authorities must work to bring new quantities of clean water from new sites (Bijela and Crna rijeka) for long-term solving this very important issue for the growing city and suburbs.

Our mountains, first of all the Olympic ones, should be protected from unappropriate buildings with the aim to keeping their beautiful outlook and to develop tourism and recreation.

Ecological role of forests is multifarious and very significant. Forests and forest land are protectors from environmental pollution and harmful effects on the other elements of the environment: soil, water, air, climate. Forests mitigate harmful effects of the development of urban areas and they are to some extent in the function of their growth and development.

Because of theese very favourable roles of forests, their preserving and afforestation of bareland in the region of Sarajevo should be an imporant task of all stakeholders.

97

It is expected that the global and local climate changes will continue in the near future. The impacts of the climate changes on plant production could be numerous. They are as follows:1. The emission of CO2 and its content in the atmosphere will probably in-

crease. All crops, grasslands, and forests will benefit from extra carbon dioxide, a gas plants need for photosynthesis.

2. Plant yield will increase still more if both CO2 and temperature levels will elevate. With higher CO2 level and temperature, plants will make more efficient use of water and produce more organic matter (food, feed, and fibers).

3. The area of crop production will be enlarged on the colder higher altitudes.4. Plant growing will start earlier in the spring and end later in the autumn.

The growing season will be longer (the rise of temperature for 1°C pro-longs the growing season by 10 days).

5. Winter will be warmer and criophyle (cold standing) plants will grow for longer time in that season.

6. Winter killing of the plants will be reduced.7. Growing of late maturing crop varieties and hybrids, which are higher

yielding, will be more feasible.8. Double cropping will be more possible than it is today.9. It is thought that the rise of greenhouse gases concentration in the at-

mosphere and the rise of temperature will result in higher precipitation. Higher rainfall will compensate for higher evapo-transpiration caused by general warming and so gain water necessary for increased yield. The warming will induce greater needs for artificial irrigation of plants.Although the climate changes on earth regarding general warming might

cause big troubles to mankind because of the melting of ice caps on the poles and glaciers and its consequences, they can bring various benefits to plant production.

Comparing data for the climate periods (2000-2012) and standard climat-ic period (1961, 1990), we noticed an increase of temperature and potential evapo-transpiration (PET), with an unfavorable distribution of rainfall. It in-dicates an increase of occurrence of drought. Apart from negative impacts on agricultural production, it increases the risk of forest fires and other fires.

The precipitation regime points to the need for rational use of water, but due to the growing demand for water, the construction of new multipurpose reservoirs on all rivers in the vicinity of the town such as Crna rijeka, Bijela rijeka, Zujevina, Lepenica, Misoča, etc.) We emphasize multifunctional sys-tems of water use, so that water could be used simultaneously for different purposes, depending on the need.

98

Large temperature fluctuations cause frequent occurrence of extreme weather events (high intensity rainfall, drought, hail, frost, extreme wind, etc.). Reducing these adverse effects should be conducted with appropriate adaptation measures (early warning, improved efficiency measures for irriga-tion, etc.)

Some previous plans proposed reduced population growth till 2015 main-ly in the urban area outside the immediate zone of Sarajevo. An increase would be below the average population growth in four central city municipal-ity, and slightly above the average in suburbs of Vogošća, Ilijaš and Ilidža and highly above the average in Hadžići. Illegal house building after the war has greatly undermined the plans, but must meet the changes of the microclimate. It is by now most modified, although urbanization will cause different effects in intensively urbanized new areas.

Assuming the future of clean technology, urbanization would increase the comfort factor of the environment, increasing temperature and decreasing moisture, but the planning the layout of objects on the ground must strictly observe, what until now was not the case in all situations, that the object does not prevent natural ventilation, horizontal movement of air axis of the valley, and the day and night the wind movement up and down the slope on the edge of the valley. In the future, in general, should be avoided the construction of tall buildings, especially in narrow zones along river valley.

The deep air inversion layer (in Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža. Hadžići) requires elimination of air pollutant emissions, because it provides the conditions for reducing fog, increase the visibility and transparency of the atmosphere, increasing the effect of solar radiation, etc. We should increase the use of alternative energy, primarily solar and wind energy.

Increasing energy efficiency in all areas, especially in the area of house building, should be realized.

These measures, along with all compliance with regulations and planning documents, should contribute to stop the trend of big human influences on the climate. They would eliminate the current negative impacts of some human activities and would improve the microclimate and comfort factors, primarily in the standards of living, traffic etc.

99

Izvod iz recenzije prof. dr. Mire Knežević„Granice rasta grada Sarajeva i regije do 2025. godine – ekološki aspekti” je originalni i sveobuhvatni projekt koji daje prijedloge za dugoročno stručno upravljanje razvojem grada Sarajeva i regije uzimajući u obzir gospodarske i ekološke razvojne aspekte prihvatljive za očuvanje okoliša. Knjiga je plod sustavnog dugogodišnjeg znanstvenog rada eminentnih sarajevskih znanstve-nika posebne obrazovne širine i erudicije. Ovom studijom autori su zacrtali brojne ciljeve kojima su željeli ukazati na aktualnost problematike zaštite, očuvanja i dopustivog korištenja svih dijelova ekosustava (tlo, voda, zrak, živi biljni i životinjski svijet), kao i na opravdanu zabrinutost zbog sadašnjeg stanja u Kantonu Sarajevo i mogućim ekološkim posljedicama za stanovniš-tvo glavnog grada i regije.

Autori su ovim djelom pokazali visok stupanj originalnosti u pristupu i obradi predočene građe. Ekološki sadržaji prikazani su cjelovito s gledišta agronomske i šumarske struke, a čitatelje će obogatiti znanjima i zanimljivim podacima o zaštiti poljoprivrednih i šumskih resursa za koje je odgovoran čo-vjek. Autori odlučno izražavaju potrebu da se u gradu Sarajevu i regiji urav-noteži ekološki i gospodarski razvoj s ciljem trajnog očuvanja nacionalne ba-štine za sadašnje i buduće generacije i provedbu prava stanovništva na zdrav život u očuvanom okolišu. Zato je ova knjiga izvanredni prilog i ujedno apel bosanskih i europskih znanstvenika u nastojanju da se gospodarski programi uravnoteže s osnovnim ciljevima očuvanja prirodnosti, bioraznolikosti, pro-izvodnosti, trajnosti i na kraju samoobnovljivosti poljoprivrednih i šumskih staništa na području Kantona Sarajevo. Predložene mjere u ovoj knjizi su-kladne su s koncepcijom održivog razvoja u poljoprivredi i šumarstvu zasno-vanom na ekološki prihvatljivim tehnologijama.

Zbog sveobuhvatnog pristupa uvjerena sam da ova knjiga, kao jedinstveni ekološki vodič, opravdano zaslužuje opću pozornost svekolike stručne javno-sti, kao i svih onih koji budućnost Sarajeva i njegove okoline promišljaju na temelju razumnog korištenja prirodnih dobara i žele se uključiti u rješavanje problema prava svih ljudi na zdrav okoliš.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 502/504(497.6 Sarajevo) GRANICE rasta grada Sarajeva i regije do 2025.godine : ekološki aspekti / Taib Šarić ... [etal.]. - Sarajevo : Akademija nauka i umjetnostiBosne i Hercegovine, 2013. - 99 str. : ilustr. ;24 cm. - (Posebna izdanja / Akademija nauka iumjetnosti BiH ; knj. 156. Odjeljenje prirodnihi matematičkih nauka ; knj. 4) Na spor. nasl. str.: The limits of the developmentof the city and region Sarajevo till 2025. -Bibliografija: str. 91-93. - Summary ISBN 978-9958-501-94-41. Šarić, TaibCOBISS.BH-ID 20850182

granice rasta grada sarajeva i regije

Documents