Proučava stilistiku pisma...

• (grč. bibliographia- pisanje knjiga) je u najop[tijem smislu učenje i opisivanje knjiga. Može biti uređena prema autoru, temi itd. Katalog neke nacionalne knjižare često je nacionalna bibliografija jer sadrži sva djela koja su izašla u toj zemlji. Bibliografija se dijeli na nabrajačku ili sistematsku i na kritičku ili analitičku. Bibliografska djela se najčešće koriste kao tercijarni izvori.

• Bibliografska djelatnost obuhvata istraživanje, sabiranje, odabiranje, opisivanje, vrednovanje, klasifikovanje i objelodanjivanje knjiške a u novije vrijeme i neknjiške literature (zvučni zapisi, filmovi, mikrofilmovi, videokasete, magn. i optički diskovi itd), sa svrhom da omogući korisnicima brzo pronalaženje bibliografskih podataka koji su im potrebni za naučni ili stručni rad ili neku drugu svrhu.

• Nabrajačka bibliografija je indikativni ili iscrpni popis djela i ne može sadržavati više od jednog izvora za pojedinu bibliografiju: autora, naslov, godinu izdanja i listu referenci.

• Analitička bibliografija je kritičko proučavanje iste podijeljeno na opisnu, Istorijsku i tekstualnu.

• Opisna bibliografija je temeljito proučavanje knjiga kao fizičkog predmeta.

• Istorijska bibliografija proučava izdavaštvo. Tekstualna bibliografija se naziva i tekstualnom kritikom.

• Tekstualna kritika je grana filologije ili bibliografije koja se bavi pronalaskom i ispravljanjem grešaka u tekstovima ili manuskriptima.

• Anotirana bibliografija je vrsta iste koja daje sažetak napravljenog istraživanja. Uz bibliografske podatke, anotirana bibliografija daje i kratak sažetak anotacija. Mora sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka: objašnjenje autorstva i/ili sposobnosti autora, cilj ili glavnu svrhu rada, bilo koja uočljiva odstupanja, ciljanu publiku i komentar sažetka. Svrha anotacije je da čitateljima pruži detaljniji opis izvora, uključujući i sažetak. Anotacije mogu biti indikativne, informacijske, procjenjivačke i kombinirane. Stil pisanja anotacije može biti telegrafski, pisan cijelim rečenicama i pisan u paragrafima. Bez obzira koji stil pisanja koristimo, podatci bi trebali biti sažeti i samo najvažnije dijelove bi trebale biti spomenute. Anotirana bibliografija nam može pomoći da saznamo više o određenoj temi, za formulisanje teza i pomoć drugim istraživačima.

Bibliografije su jako korisne čitaocima u snalaženju među brojnom literaturom. Mogu biti od pomoći i osobama koje su novajlije u naučnom radu jer će lakše pronaći temu koja još nije istražena.

Karikatura je odrednica koja se sreće i u teoriji književnosti. Ovim homonimom se obično u romanu, darami ili nekom drugom žanru, označava lik čije su glavne crte iskrivljene, preuveličane da bi se postigao komičan efekat. Takav žanr može imati ilistraciju i ne mora. Bitno je da se njime, preuveličavanjem pojedinih karakterističnih svojstava, humorističnim ili ironičnim pričanjem postižu komika ili satira. Prikazujući objekte, događaje ilkove ili pojave namjerno iskrivljenim- literarni tekst ima funkciju kritike koja nemilosrdno šiba po etičkim, socijalnim, političkim i drugim problemima društva.

Groteska – preuveličavanje ili umanjivanje nekih svojstava mešanjem realnog i fantastičnog

Burleska – kada se nešto u suštini ozbiljno predstavlja nenormalno smješnim

Parodija (travestija) – kada se ironičnim oponašanjem forme, posebno stilističkih postupaka, mijenja sadržina koja toj formi ne odgovara, tj. Kada ozbiljan sadržaj biva predstavljen nakaradno – smješno.

Karikatura je ilustrovani novinski materijal i svi autori, a takvih je malo, uglavnom se zanimaju za likovne i tehničke elemente, ali ne i za stil i jezik. Po mišljenju nekih autora karikatura se zasniva na crtežu ili na slici kao na osnovnom ekspresivnom sredstvu, a tekst je sekundarnog značaja. Predmet karikature je tematski raznovrstan i obuhvata gotovo sve sfere čovekovog življenja i stvaranja. U karikaturi, kao što smo već rekli, se isticanjem, preuveličavanjem svojstava neke osobe, pojave ili događaja na duhovit način, satirički ili humoristički daje kritička ocjena. Takođe se nešto ismijava, odobrava. Karikatura je za neke autore čisto grafički žanr, za druge i bitan grafostilistički elemenat svakog lista.

Uloga i funkcija novinske karikature, u kojoj zaduženo djeluju slika i riječ, mogu se se razumjeti u savremenom novinarstvu na osnovu efekata koje proizvode. U karikaturi se obično kritikuju društvene negativnosti: pojave, događaji i ličnosti. Pohvala je vrlo rijetko predmet jedne karikature. Kritikovanje se postiže posebnim preuveličavanjem karakterističnih svojstava, tako da se stvori raskorak između stvarnog i mogućeg. Nasklad između pretenzija i mogućnosti oduvijek je izazivao smijeh. Smijeh, ironija i satira, međutim, nisu jedini cilj karikature. Karikatura nedvismisleno obavještava o negativnostima, kroz smijeh i podsmjeh, sudi i time pozitivno utiče da se negativnosti otklone.

Ekspresivna sredstva u karikaturi su crtež i riječ. Primarnost jednog na račun drugog izražajnog sredstva je neputno isticati.

Kontrast je česta mogućnost građenja karikature.

Dijaloška forma teksta u karikaturi se često koristi. Akcenat se daje na tzv. Crni humor.

Simbol je snažno ekspresivno sredstvo novinarske karikature. Simbole više nalazimo u slici, a manje u tekstu. To je i prirodno, jer su simboli najčešće materijalne oznake za apstraktne pojmove. Npr: skelet i kosa simbol smrti , itd.

Metaforom se obogaćuje poetski izraz karikature, čini maksimalno sažetim i efektnim. Metafora se nalazi u srži slike i čini “most” za razumijevanje autorove ideje.

Alegorija je razvijena metafora i to se određenje vidi i u novinskoj karikaturi.

Gradacija je jedno od najsnažnijih stilskih sredstava u karikaturi. Ponekad je toliko jaka da može sam da djeluje.

Komparacija neiostavni element karikature. Ona samo ponekad prelazi u metaforu , ali ponekad egzistira i samostalno.

Leksika u novinskoj karikaturi, što se može utvrditi čak i letimičnim pregledom, teži ka jednostavnosti i jasnosti. Njeno osnovno obiležje je da je izvučena iz svakodnevnog govora, da su značenja riječi lako prepoznatljiva, čak i kada izražavaju ironiju, tj kada imaju suprotan smisao. Time se smisao crteža uprošćava i postaje pristupačniji najširoj publici.

Rečenica je u novinskoj karikaturi pretežno kratka i ritmična. Ako komentar ima formu dijaloga, rečenice su kratke i obično je prvo upitna, a druga izrična.

Upravni govor u novinskoj karikaturi pogodna je forma da se postigne neposrednost u izražavanju i time još više, skraćivanjem interpersonalne relacije, čitalac pokrene na razmišljanje.

Dakle, možemo zaključiti da je novinska karikatura dvostruki umetnički proizvod u stilističkom i likovnom smislu. Njena umetnička vrijednost zavisi od teme i ideje, ali i od harmoničnog djelovanja slike i riječi. Njen značaj je što brzo i neposredno dubinom misli i bogatstvom asocijacija izaziva kod čitalaca želju za intervencijom. Karikatura djeluje umjetničkom snagom kao i dobra priča, dobar roman, dobra slika, dobra politička literatura.