GLASOVI S MURE

LIST UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE PODTUREN

IZ SADRŽAJA:

INTERVJUI

ZABAVA

VIJESTI

STVARAONICA

PROJEKTI

LIPANJ, 2014.

RIJEČ UREDNIŠTVA

Glasovi s Mure, školski list učenika Osnovne škole Podturen NAKLADNIK: OŠ Podturen Čakovečka 5 40317 Podturen ZA NAKLADNIKA: Marijana Cerovec, ravnateljica UREDNIŠTVO: Natalija Kerovec 8.c, Maja Nedeljko 8.a, Petra Salaj 8.a Martina Jalšovec, prof. Marta Trstenjak, prof. GLAVNA UREDNICA: Tajana Gašparić, učiteljica hrvatskog jezika LEKTOR I WEB DIZAJNER: Maja Hajdarović, mag.philol.croat.NASLOVNICA: Monika Juršić, 7. a

UREDNIŠTVO

„ Škola je gotova. I ja sam gotov. I mama je gotova. I učiteljica je gotova. Mama je odahnula. Učiteljica je odahnula…“ Ovako piše Sanja Pilić u priči „Škola je gotova“, a mi dodajemo: „Zar već?“ Još je jedna školska godina prohujala, zvono odzvonilo, a naš ovogodišnji broj časopisa ugledao svjetlo dana za vas, dragi naši veliki i mali čitatelji! Izabrali smo za vas pregled događanja, veselih dogodovština, mnogo viceva, bisera s nastave da vas u danima odmora od škole nasmiju, razvedre, sjete na lijepe trenutke provedene u školi, vašem drugom domu. Vjerujemo da će vas zanimati tema broja „Naši učitelji- bivši učenici“ . Zahvaljujemo im na suradnji. Oni su ne tako davno bili u našim klupama , a danas novim generacijama donose zavežljaj sna, srca, duha i sposobnosti. „ Sad nemam nikakvih obaveza. Kako je to lijepo. Ili možda baš i nije!? Zar mi škola nedostaje? Zar već? Umrijet ću od užasa. Gotov sam. Zavolio sam školu! Nemojte nikome reći… Vidimo se na jesen.“

Uredništvo Glasova s Mure

SADRŽAJ

UVODNIK............................................................................................................................... 2-3RIJEČ RAVNATELJICE............................................................................................................. 4“SAMO ĆU SRETNE DANE PAMTITI”.................................................................................. 5INTERVJU S KNJIŽEVNICOM............................................................................................. 6-7O KNJIGAMA I RIJEČIMA...................................................................................................8-11NAŠI UČITELJI- BIVŠI UČENICI.................................................................................... 12-15NAŠI OSMAŠI- GENERACIJA “SEMAFORI”................................................................ 16-18ŠKOLSKI PROJEKTI I NATJECANJA............................................................................. 19-27INTERVJU S UČITELJICOM............................................................................................ 28-29ŠALJIVE STRANICE........................................................................................................ 30-32STRIP....................................................................................................................................... 33FOTO ALBUM....................................................................................................................... 34

Mojaživotnapriča

Pohađam osmi razred. Moja životna staza nije duga, ali je jako vijugava, ima puno uspona i padova. Svi kažu da je djetinjstvo najljepše doba života. Sigurna sam da je tako. Uvijek kad se sjetim neke zgode iz djetinjstva, koliko god tužna bila, vrati mi osmijeh na lice. Gdje da počnem? Aha, onog dana kada sam se rodila. Bilo je to jedne zime, odmah nakon Nove godine. Mama mi je pričala kako sam bila pravi mali borbeni jarac. Pobijedila sam opasnu bakteriju, prošla tešku operaciju, a ostala i dalje slatka nasmijana beba. Najraniji dani kojih se sjećam bili su oni u vrtiću, kad smo išli svatko sa svojim medom u bolnicu da ga doktor pregleda, igranja na igralištu i puno cr-tanja. Obožavam crtati i slikati, što se i danas vidi jer pohađam likovnu školu već šestu godinu, a nadam se da ću i u srednju školu tim smje-rom. Tamo sam stekla puno prijatelja s kojima dijelim istu ljubav prema slikarstvu. A osnovna škola? To je sama po sebi jedna zanimljiva priča. Puno dogodovština i nepodopština. Puno igre i zezancije, a bilo je i znojenja pred ispi-tivanja. Jednom smo glave prislonili o radijator s namjerom da prevarimo učiteljicu s visokom temperaturom. Baš nam se nije dalo odgovarati tablicu množenja. Kako smo bili naivni, misleći da će nam učiteljica povjerovati. Bilo je i puno nezaboravnih izleta: Zagreb, Trakošćan, matu-

ralac u Vodicama s obilaskom prekrasnih slapo-va Krke. Bez obzira što sam u svom djetinjstvu imala puno patnje i teških trenutaka, lijepa sjećanja izbrisat će sva ružna. Sada sam još mlada i neiskusna, pomalo i površna u nekim situacijama. Preda mnom je dug put, zanimljive pustolovine i prepreke koje će me staviti na izazov. Hrabro ću stupiti na raskršće moga života na kojem ima puno smje-rova. Nadam se pravom odabiru gdje će se moja životna priča nastaviti s puno dobrih ljudi i sretnih trenutaka.

DonatelaNovinić,8.a

Učiteljsreće

Opisujem učitelja sreće. Dobar je i pošten. Zna puno trikova. Uvijek dobijem peticu kada učitelj sreće ispravlja ispite. Učitelj sreće pomaže svakom. Ima dobro i pošteno srce. Uvi-jek se smije i dobre je volje zato jer je sreća za svakoga!

Moja je poruka da svatko može imati srce kao moj učitelj sreće.

SabinaBalent,4.r.PŠNovakovec

3

RIJEČ RAVNATELJICE

Dragi učenici i roditelji, dragi naši čitatelji, želja mi je predstaviti nas kao školu koja se ističe in-tenzivnim javnim nastupom i raznovrsnom kul-turnom djelatnošću ne treba mnogo predstavl-jati niti u našoj sredini ,a niti na nivou županije. Vrijedimo kao poželjna školska sredina u kojoj je učenik u fokusu promišljanja i djelovanja i kao škola koja je doživjela mnoge transformaci-je. Promjene su se prethodnih godina ogledale u gradnji, adaptaciji i opremanju školskih pros-tora, a nakon toga na red je došla organizaci-jska i radno- metodička prilagodba. Naša su nastojanja da školu učinimo modernom tamo gdje je moguće, a istovremeno da čuvamo tradiciju i nasljeđe jer je to naša obaveza. Zahvalni smo svima koji pridonose ispunjenju ciljeva i zadataka pedagoškog rada unutar re-dovite, izborne nastave ili izvannastavnih ak-tivnosti. Obilježavanjem važnih datuma skrenuli smo pozornost na neke specifične aspekte ljud-skog društva i družili se s vanjskim suradnicima ; u školskoj knjižnici s mnogim književnicima, u sklopu školskog preventivnog programa s liječenim ovisnicima, akterima Crvenog križa, judašima, štićenicima Staračkog doma Sveta Ana, članovima Udruge slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba , ekolozima i gljivarima, Javnom ustanovom za očuvanje prirode, dje-com Hrvata u iseljeništvu Hrvatske katoličke

misije u Munchenu , policijom i članovima Auto kluba itd. Dio materijala vezanih uz kraće i dulje jednogodišnje projekte možete razgle-dati u predvorju dvorane što će vam dati uvid u jedan djelić odgojno-obrazovnog rada. U maloj dvorani na katu možete razgledati raz-redni muzej, rad povijesne grupe koji glasovima iz prošlosti opisuju vrijeme Prvog svjetskog rata s obzirom da se ove godine obilježava 100 godine od njegovog početka. Osim kreativnosti, učenici su iskazali visok stupanj odgovornosti, humanos-ti i spremnosti za pomoć. Naime, izložbeno-prodajni štand sa učeničkim radovima na temu glagoljica uredili su učenici 6.a razreda uz pomoć likovne grupe i svojih učiteljica Maje i Blaženke. Na početku školske godine zbog odlas-ka u zasluženu mirovinu oprostili smo se od dugogodišnje učiteljice razredne nastave gospođe Biserke Bubek koja je svoje zvan-je i poziv živjela pune 42 godine. Želimo joj još mnogo veselih i aktivnih godina!Škola je ove godine postala korisnik nepovratnih sredstava iz IPA IV fonda te na taj način sprove-la i još uvijek sprovodi raznovrsne planirane ak-tivnosti s romskim učenicima, romskim roditelji-ma te s učiteljima kojima se iskazuje podrška i jačaju kompetencije potrebne za rad. Rad naše škole po pitanju cjeloživotnog učenja pri-padnika nacionalnih manjina prezentiran je na međunarodnoj konferenciji u Opatiji od strane pedagoginje Škole Martine Jalšovec i mene.Kao potvrdu marljivog rada ove smo godine im-ali uspjehe kroz školska natjecanja u 17 pred-meta i područja. Učenici su predstavljajući Školu u najvećem broju do sada sudjelovali na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima te se vraćali s pozitivnim utiscima i priznanjima. Pohvaljujem svaki pojedinačni angažman, svaku i najmanju kap koja čini slap, a osobito moram istaknuti one koji su boje naše škole branili na državnom natjecanju u Poreču iz nogometa i šaha, te u Šibeniku iz matematike.

MarijanaCerovec

4

“Samo ću sretne dane pamtiti”

Nakon 42 godine odanog i predanog rada Osnovnu školu Podturen napustila je učiteljica razredne nastave Biserka Bubek i krenula u zasluženu mirovinu. Mnoge generacije učenika u Područnoj školi Sivica u svijet slova i broj-ki uvela je upravo ova izuzetno pedantna i požrtvovna učiteljica.

Rad učiteljice Bubek ostao je zapažen na mnogobrojnim prigodnim priredbama u školi i mjestu koje je obogaćivala svojim ig-rokazima i izdašnim scenografskim i kostimo-grafskim izvedbama i detaljima, a recitatori i matematičari pohodili su i državne razine Lidrana i natjecanja u znanju pod njenim men-torstvom. Osim kao vrsna učiteljica, iskusna mentorica, učiteljica koja je ostavila neizbri-siv trag u odgoju i obrazovanju u Općini Pod-turen učiteljicu Biserku Bubek pamtit ćemo također kao susretljivu i dobronamjernu radnu kolegicu koja je svojim savjetima i primje-rom radne etike i truda pomogla u formiranju mnogih mlađih kolegica i kolega. Dugogodišnja učiteljica oprostila se od svog radnog mjesta i radnih kolega na prigodnom svečanom domjen-ku koji je priredila za sve djelatnike Osnovne škole Podturen 29. kolovoza 2013. godine. U ime kolektiva OŠ Podturen zahvalu za ostvareni doprinos u dugogodišnjem radu upu-tila je ravnateljica Škole Marijana Cerovec. Učiteljici Biserki želimo da zasluženi odmor

ispuni mnoštvom željenih aktivnosti, koje će s obzirom na vedrinu i mladost duha s lakoćom ostvarivati! I sama je rekla kako se veseli mirovini, vremenu koje će provoditi s obitelji uživajući u svojim hobijima i da će samo sretne dane pamtiti.

Učiteljica Biserka sa svojom posljednjom generacijom učenika 4. razreda

5

INTERVJU S KNJEŽEVNICOM JASMINKOM TIHI - STEPANIĆ

Fejsimačarobnumoćdačovjekapridobije

Nedavno je u posjet našoj školi došla književnica i profesorica hrvatskoj jezika Jasminka Tihi – Stepanić. Susretu su prisustvovali učenici sedmih i osmih razreda. Neki su već pročitali njezin roman „Imaš fejs“. Proveli smo ugodno vrijeme uz puno smijeha i zabavnih priča koje nam je ispričala. Njezin posjet školi iskoristili smo za kratki intervju.

ŠTO VAS JE POTAKNULO DA NAPIŠETE RO-MAN „IMAŠ FEJS“?

“Pisala sam o toj temi zbog toga što je taj fejs sada počeo biti nešto veliko, svjetsko. Svi su najed-nom na tome fejsu. Sad je odjedanput postao važniji od života kojeg živimo. Provela sam neka istraživanja o tome fejsu. Vele mi učenici da su oni frendovi na fejsu, a uživo si ni „bok“ ne kažu.”

KAKO BIRATE IMENA ZA LIKOVE?

“Svi moji đaci su uključeni u neke moje priče. Nekad uzmem imena mojih učenika, nekoga ko mi je drag. U ovom trećem romanu sam uzela ime pri-jateljice Romane i jedne cure iz sedmog razreda koja se zove Ela. Svi hoće sada biti junaci u mojim kn-jigama. Neki od tih likova zaista postoje, kao ova Ma-rina. Točno vam je bilo kod mene u školi kao i u ro-manu. Ona je pisala šalabahtere i prodavala ih u našem A razredu za 10 kuna, a u B i C za 20 kuna. I lijepo je na tome zarađivala. Ostale je već savjest pekla pa su mi rekli za to. Mene je to pogodilo, nisam mogla vjerovati da bi dijete došlo na tu ideju. Pozovem njenu mamu u školu i baš kao u romanu ona veli: ‘ Što?! Tko je kriv tim budalama što si ne mogu napisati šalabahter?! Moja Marina se ponaša tržišno i ona zna unovčiti svoje znanje!’ Ja sam od tog njezinog odgo-vora ostala ukipljena stajati.”

IMATE LI VI SVOJ FEJS PROFIL?

“Vidiš sad, ja nisam imala fejs, a hoću pisati o toj temi! I ja sam lijepo sebi napravila profil, bila na fejsu da vidim kakva je to komunikacija, kakav jezik se upotrebljava. Da barem nešto o tome znam. Međutim, kako je ta knjiga odmicala i kako sam se bližila kraju, ja sam ga lijepo obrisala. Previše mi je to vremena oduzimalo. Moram priznati da sam se i ja „zalijepila“. Taj fejs doista ima čarobnu moć da čovjeka pridobije.

MISLITE LI DA JE DOBRO ŠTO DJECA MLAĐA OD 18 GODINA IMAJU FEJS?

“Gle, sad, što je pametno, to je jedno veliko pi-tanje. Mislim da nije potrebno,a opet s druge strane što se tu može. Ako mala djeca imaju fejs, mislim da bi ih roditelji trebali kontrolirati. Ma sve stvari vi možete koristiti, ali morate u tome biti pametni. Dopisujte se vi, ali sa svojim vršnjacima jer ovi stariji su već potencijalno opasniji za vas.”

KAŽU DA JE FEJS ZAMIJENIO ONO IGRANJE NA ULICAMA.

“Da, jako mi je žao zbog toga jer ništa ne može nadoknaditi igru djece. Kroz igru ne samo da se djeca igraju i opuštaju, nego i uče.”

6

KNJIGU STE NAPISALI U OBLIKU DNEVNIKA. JESTE LI I VI VODILI KADA VLASTITI DNEVNIK?

„ Pisala sam svoj dnevnik u osnovnoj školi i kasnije u gimnaziji. To mi je danas vrlo zabavno čitati.“

JESTE LI SE IKADA POSVAĐALI SA SVO-JOM NAJBOLJOM PRIJATELJICOM ZBOG DEČKA? KAKO STE PROVODILI VRIJEME?

“Pa baš sad tako često se nisam svađala, ali je bilo napetosti između nas cura zbog dečki. Voljela sam čitati knjige, Ivan Kušan bio je omiljeni pisac. U osnovnoj školi pisala sam i pjesme. Bile su osrednje, ali to me veselilo.

NE POTIČE LI DOGAĐAJ KATINOG PIJ-ANSTVA MALOLJETNIKE DA ISPROBAJU ALKOHOL?

“Poznata je činjenica da puno djece konzumi-ra alkohol. Što se tiče ove scene iz knjige, mislim da je pijanstvo zapravo prikazano s jedne negativne strane – vidimo sa se djevojka loše osjećala, da je to loše djelovalo na obitelj jer je izazvalo jednu

neopravdanu senzaciju u koju je ona također bila uključena i koja je nju kao dijete izložila jednoj općoj poruzi.”

IMATE LI I VI KUĆNOG LJUBIMCA?

“Da, imam. On se zove Balbo i ima crnu dlaku, tako da ljudi kad je on u dvorištu, onda ga zovu: ‘Crni! Crni!’ Isto je tako umiljat i našla sam ga preko interneta. On ima veze s mojim romanom. Kada sam pisala o tom psu, onda sam njega imala pred očima.”

JESTE LI U SVOJOJ OSNOVNOJ ŠKOLI PRI-PADALI UČENICIMA KOJI SU POPULARNIJI OD DRUGIH?

“Bila sam odlična učenica i isticala sam se preko literarnih radova, recitirala sam, uvijek vodila priredbe pa je bilo uopće nezamislivo nešto bez mene napraviti. Ta podjela na „popularne“ i „manje popularne“ je jako ružna. Uvijek je toga bilo i uvijek će biti.“

Spisateljica nam je otkrila da već ima u pripremi svoj treći roman u kom će opet biti glavni likovi djevojčice. Poželjeli smo našoj gošći da knjiga brzo dođe na police naših knjižnica i ima velik uspjeh kod mladih čitatelj(ica).

Antonia Mutvar, 8.c

7

Knjiganamotkrivasvijet

Mnogi kažu da je čitanje knjiga trošenje vremena i da to ničemu ne služi. Za mene su knjige najljepše blago, a pisci moji najbolji prijatelji. Kad čitam, putujem u zemlju mašte, bar na trenutak. U knjigama pisci izraze što osjećaju ili svoju najdublju fantaziju, u čemu ja uživam. Prije sam vjerovala u vampire i vu-kodlake, iako sam i sama znala da ta stvorenja ne postoje. Čitajući Sumrak sagu Stephenie Meyer, imala sam osjećaj da se i ja nalazim u svemu tome. Osjećala sam da sam i ja dio te čarolije te da se borba između vampira i vu-kodlaka događa upravo u šumi, malo dalje od moje kuće.

Knjiga mi pomaže zaboraviti brige, bile one male ili velike. Uživam čitajući Dnevnik Adriana Molea i Dnevnik Anne Frank. Pričaju život mojih vršnjaka i oni su likovi koji mi vraćaju vjeru da će sve loše proći i opet zasja-ti sunce. Doduše, Anna Frank umire, ali je njoj to bio spas od onog užasnog svijeta i povreda, i ona je otputovala na bolje… Knjiga me ra-zumije. Kad sam tužna, ona osjeća moju tugu i tužna je sa mnom. Uz knjigu plačeš i smiješ se. Najljepša knjiga koju sam ja pročitala je apsolutno Greška u našim zvijezdama Johna Greena. Priča govori o djevojci oboljelog od raka koja upoznaje jednog prelijepog dečka. Za ovu ljubav se vrijedi boriti. Ta djevojka, Hazel, nije zabrinuta za svoj život jer zna da će umrijeti, ali kad upozna Augustusa, život joj se proljepša, ali opet postane prazan nakon što on umre. Što želim reći? Ta me je knjiga naučila kako postoje trenuci u životu gdje čovjek jed-nostavno želi odustati od svega i umrijeti jer nema ni za što živjeti. Ali ne bi bilo duge bez kiše. Čovjek prije ili poslije nađe svoju sreću. Ta knjiga me razumjela kako nitko drugi ne bi mogao. Knjige su poučne i uče nas o usponima i padovima u životu. Knjiga će uvijek biti tu za nas, osim ako je mi ne zaboravimo…

Ema Čemerika, 7.b

Zovem se Vinka i učenica sam sedmog raz-reda Osnovne škole Podturen. Kada se u školi spomene moje ime, svi odmah znaju tko sam. Ne mogu reći da sam dobra kao anđeo,ali imam sasvim uzorno vladanje. Puno ljudi u mojoj školi misle da dane provodim pred knjigom,ali ju zapravo rijetko kad otvorim. Mnogi bi me opisali kao zabavnu i vedru osobu. U godinama u kojim sam sad, teško je znati što želim postati, gdje se vidim u budućnosti. Ne samo koje ću zani-manje odabrati, nego i kakva ću osoba postati. Budućnost. Riječ od devet slova, naizgled jed-nostavna, a opet tako komplicirana. Ranije se nisam toliko interesirala za svoju budućnost, ali se s vremenom kako odrastam, sve više brinem i sve manje znam što mogu očekivati od nje. Ponekad legnem na krevet i razmišljam o budućnosti i raznim izazovima koje nam život sprema. Mama kaže: „Uči,drago dijete, da se jednog dana osamostališ i da budeš pošten čovjek! ” Uzimam novine u ruke i pročitam veliki naslov “ NEMA PLAĆE!“. Što duže čitam, to manje očekujem nešto od budućnosti. Danas su teška vremena, puno je mržnje, a ljubavi ima jako malo. Svaki čovjek svoju budućnost zamišlja kao jako svijetlu. Pre-ma ponašanju ljudi, ne vidim svijetlu budućnost na Zemlji. Željela bih promijeniti svijet, da nes-tane sve te mržnje, prestanu svi ratovi,nestane sva oholost. Nadam se da će se svijet promijeniti za mene.

Vinka Holjevac, 7. b

Tkosamdanasikakvusebezamišljamsutra

8

Govorimhrvatski Ljižeskvorbiddrvec

Moj materinski jezik je romski. Dan po dan znala sam romski, ali sam naučila i hrvatski jezik. Prva hrvatska riječ bila mi je Dobro jutro, to mi je bio prvi hrvatski izgovor u vrtiću. Kada sam došla u prvi razred, bila sam jako sretna. Zapravo, razmišljala sam kako ću naučiti hrvatski jezik. Znala sam ga od prije jer su me roditelji učili. Često sam im čitala recepte, novine, a i stare knjige. Kad sam došla u peti razred, dobili smo novi predmet povijest. Učitelj nam je pričao da ne bi današnji jezik bio hrvatski, nego mađarski jezik. Na-kon toga nam je pričao da je počeo rat i na kraju su pobijedili Hrvati s hrvatskim jezikom. Da nije bilo tako, danas bih ovaj svoj sastavak pisala na mađarskom jeziku. Danas bi mađarski jezik bio službeni jezik u Hrvatskoj. Kada se ukinuo mađarski i postao hrvatski jezik službeni, onda je Ljudevit Gaj napisao pravopis hrvatskog jezika. I tako sam ja savladala hrvatski jezik i doma, i u vrtiću, a i u školi. Lijepi moj hrvatski jezik!

Amjov materinski jezik hj romski. Z dm z ščijem ju romski, ali mam hnvcat š vorbi d drvec. Elši vorb mu fost Bun điminjac aje mu fost elši vorb d drvat hm vrtić. Knd am vinjit hm prvi razred, arem tari flos, mngnđem kum muj hnvca vorbi

d drvat. Ščijem ju š dm elši vorbi d drvat k mama š tata hm điđe š receptur, š luvinj, a š knjigur btrnji. Knd am vinjit hm peti razred atunše nji hnvcanj povijest. Učitelju anostru nji spunje k asts narvi fost vorbi d drvat nego vorbi d mađar. Dp aje njuspus k ufost un rat š ur pobidilit drveci ku vorbi d drvat. Ju sastavak-kusta še lam skris nu laž vi skris ku vorbi d drvat nego ku vorbi d mađar. Knd su ukinulitus vorbi d mađar š or pus vorbi d drvat s fij službeni, atunše unu om Ljudevit Gaj uskris pravopis d vorbi d drvat. Š aša mam hnv-cat vorbi d drvat š aka š hm vrtić aš hm i škul. Mndru amijof vorbi d drvat! Božica Balog, 7.b

Anita Oršuš i Verica Kalanjoš na radionici uz Dan Roma demonstrirale trbušni ples.

SREĆA U LJUBAVI

Ja sam bila uistinu sretna zato što se najpri-je desilo prijateljstvo, a svoje osjećaje iskazivala sam posebnom dobrotom. Tada sam se ponašala prijateljski, a i drugi su to primijetili. Naše me pri-jateljstvo činilo jako sretnom. Zatim su me obuzeli osjećaji ljubavi. To se vi-djelo na mom licu zato što sam svake minute bila sve crvenija. Odmah sam uzviknula: „ Ljubav!“ Svoju sam sreću podijelila sa svojom sretnom ljubavi…

Svima bih poručila da svoju sreću i ljubav prikažu licem ako ne mogu riječima. Uvijek pokaži svoje osjećaje drugima!

Annastasia Srnec, 4.r. PŠ Novakovec9

Uz lijepe dojmove i pozitivna iskustva učenika i roditelja te podršku učiteljica Ljubice Horvat, Snježane Horvat, Jelene Bister i Sanje Vaser te školske knjižničarke Marte Trstenjak naša škola i ove školske godine uključila se u projekt Čitamo mi, u obitelji svi 2013./2014.U ovom projektu sudjeluju učenici trećih razre-da i to 3. razred Podturen, 3. razred PŠ Nova-kovec, PŠ Sivica i PŠ Miklavec, njihovi roditelji i ostali članovi obitelji, učiteljice te školska knjižničarka.Projekt se provodi po načelu “putovanja”

knjižnične naprtnjače od jednog do drugog učenika 3. razreda. Svaki učenik dobio je priliku ponijeti kući naprtnjaču napunjenu s 8 zanim-ljivih knjiga iz različitih područja za slobodno čitanje, koje nisu uvrštene u školsku lektiru i provesti pet dana (od petka do srijede) čitajući knjige u svojoj obitelji. Projekt Čitamo mi, u obitelji svi promiče razvoj obiteljskog čitanja koje sjedinjava čitanje iz užitka i informacijsko čitanje.

Nagrađeni dojam učenice Lane Polanec, 3. razred i učenika Ivana Mezge, 3. razred PŠ Sivica: Jako sam dugo čekala taj petak 21. veljače da i ja ponesem ruksak svojoj kući. Stigla sam kući i nestrplji-vo otvorila ruksak da vidim knjige. Odmah sam odabrala Tinku Fakinku jer mi je izgledom prve stranice izgledala najzanimljivija. Čitam ja Tinku Fakinku i čujem glas mame i brata koji su stigli s posla i vrtića. Moj brat je odmah uzeo knjigu Igrajmo se kviza jer mu je bilo jako zanimljivo pritiskati olovkom. Svih ovih dana stalno je nosio knjigu i već smo se zabrinuli da će potrošiti bateriju. Sjela sam s bratom i mama je počela čitati knjigu Ja ću te izliječiti reče medo. Na polovici knjige mama je rekla da ja nas-tavim dalje čitati dok ona pripremi ručak. Mami se još jako svidjela knjiga Koraljna ogrlica koja je jako zanimljiva i govori o susretu prijateljica iz djetinjstva. Tati su se svidjele knjige Svijet izuma i Azteci. Svaka knjiga je bila na svoj način zanimljiva. Bilo je jako zanimljivo čitati zajedno, inače puno čitamo jer moj brat puno puta donese knjigu i kaže Lana, mama ili tata čitajte mi! (LanaPolanec,3. razred)

Bila je srijeda. Ah, što sam ja sad to dobio? Pun ruksak knjiga! Tko će sad to pročitati? Nisam baš oduševljen sa čitanjem, ali se jako veselim onoj knjizi o kojoj većina mojih prijatelja priča. Knjiga u kojoj se izrađuje nešto zanimljivo. Prvi dan čitanja je prošao vrlo interesantno. Svakome sam podijelio po jednu knjigu. Bez obzira na naslov knjige, svaki član obitelji se jako razveselio. Dok sam vidio njihove izraze lica počeo sam se smijati i vrlo zabavljati. Malo mama čita, malo sestre, malo ja. Svakome je zanimljivo, svatko želi da kaže nešto o knjizi. Dobio sam ideju što ću izraditi sa svojim tatom u ponedjeljak.Vrlo sam se veselio izradi. Odabrali smo izraditi rimski „Slavoluk“ iz knjige Rimljani. Cijeli tijek izrade bio je veoma zahtjevan, ali vrlo lijepo je ispalo. Počeo mi se jako sviđati cijeli taj projekt. Volio bih da ponovno dobijem ruksak jer se uz čitanje knjiga moja obitelj okupila za jedan stol. (IvanMezga,3.razredPŠSivica)

Čitamomi,uobiteljisvi

10

Knjigajekaovoda.Samasiutireput.

ROMAN MILENE MANDIĆ „POKAJNIK“ NAJČITANIJE JE DJELO S POPISA LEKTIRE ZA 8.RAZRED. POSUDILO GA JE 70% UČENIKA, PROČITALO, SUZE ISPLAKALO. TEMA BULLINGA SVE JE UČESTALIJA U NAŠIM ŠKOLAMA.

Zaštosunekadjecanasilnaizaštozlostavljajudrugudjecu?Razloga ima raznih:- možda je netko u obitelji nasilan prema njima- možda ih nešto muči, pa se iskaljuju na drugima- možda ih nitko nije naučio da poštuju pravila ponašanja- možda se boje da će netko biti zločest prema njima, pa počinju prvi- neki vjeruju da će ih takvo ponašanje učiniti popularnima- neki misle da su jednostavno u pravu- neki vjeruju da će tako dobiti ono što žele- neki privlače pažnju- ljubomora je čest razlog- neki baš vole da ih se druga djeca boje - neki ne znaju da onim što čine mogu nekoga povrijediti- neke tuđi osjećaji uopće ne zanimajuOnoga tko je nasilan možda možeš razumjeti, ali nema opravdanja za takvo ponašanje!BEZ OBZIRA NA RAZLOG NASILJE TREBA ZAUSTAVITI! Unicef

Kakoprepoznatidjecukojatrpenasilje?- nespretna su- tjelesno slabija- mirna, povučena, sramežljiva- imaju loše ocjene- odlikaši su- siromašna su- po nečemu su jednostavno drugačija djeca- najčešće nema nikakvog posebnog razloga - zlostavljan može biti bilo tko Unicef

11

NAŠI UČITELJI- BIVŠI UČENICI

Ime našeg učitelja Luke Murka poznato je svakom učeniku naše škole jer ove školske godine doveo je školsku malonogometnu ekipu do same završnice državnog natjecanja u Poreču. On je već godinama volonterski trener nogometne škole za dječake iz Podturna, Miklav-ca i Novakovca. Tako su na renom-iranim turnirima u Međimurju ulazili u sama finala i osvajali srebra i zlata. Učitelj Luka ove školske godine stažira u našoj školi jer osim što je nogometni trener, završio je Kineziološki fakultet u Zagrebu. Kao diplomirani kineziolog, pro-fesor TZK, priprema se za stručni ispit. Nogometom se bavio od najmlađih dana, ali o njemu kao učeniku 7. razre-da pisale su novine da je mlada sports-ka nada atletike – „kraljice sportova“.Imajući izvanredne tjelesne predispozici-je, redovito je osvajao medalje na školskim i županijskim krosevima za školu Podturen. Oduševljeno je pristao na razgovor s nama novinarima za školski časopis.

1. Učitelju, Vi ste završili os-novnu školu u Podturnu. Možeteli se prisjetiti kako je to bilo? Tako je, osnovnu školu završio sam u Podturnu, 1998. godine. Razrednik nam je bio profesor tjelesne i zdravstvene kulture Ranko Kuzmanović koji trenut-no radi u Gospodarskoj školi Čakovec.

2. Jeste li imali kakve slobodne ak-tivnosti, omiljene predmete? Trenirao sam nogomet u NK Varteks Varaždin koji mi je oduzimao sve slo-

bodno vrijeme, te nije bilo prostora za druge aktivnosti. A najomiljeniji predmet, naravno, bio mi je tjelesni.

3. Kakav ste uspjeh postizali i jesuli nastavnici bili stroži nego danas? Prvih sedam razreda bio sam odličan, dok sam osmi razred završio s vrlo do-brim uspjehom. Ne mogu procijeniti jesu li su danas učitelji stroži, ali mogu reći da su učenici tada imali puno više poštovanja prema svojim nastavnicima, što je možda proizlazilo iz discipline koju su oni nama nametali. Nije bilo nekih posebno teških kazni, znali smo koju „za uho“ dobiti, ali najveća kazna bila je ako si morao na razgovor kod ravnatelja, što danas učenicima nije nešto strašno, jer uopće nemaju straha pred autoritetima.

Medaljeuatletici,srceunogometu

12

4.Štoposebnopamtiteizđačkihdana? Posebno pamtim svoje prijatelje i prijateljice s kojima sam i danas u do-brim odnosima. Nema vam većeg blaga na svijetu kada se i nakon 15 godina nakon završetka škole sretneš s nekim iz tih dana i možeš lijepo porazgovarati znajući da si bio uvijek korektan i pri-jateljski usmjeren. To bih i svima vama savjetovao, da budete sa svima dobri i u prijateljskom odnosu.

5.Kakosteodlučilipostatiprosvjetnidjelatnik? Sad kad bolje razmislim, rekao bih da je to bio logičan slijed događaja u mom životu. Završetkom srednje škole sple-tom niza okolnosti nisam se uspio namet-nuti u NK Varteksu kao igrač, pa sam sreću odlučio potražiti na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu u vidu daljnjeg obrazovanja. Moram priznati da sam se u svemu tome jednostavno pronašao,

isprobavši bezbroj sportova. Na drugoj sam godini počeo raditi kao nogometni trener, te sam uvidio da me rad s dje-com ispunjava, a ujedno da i imam ono „nešto“ za rad s djecom, bez obzira ra-dilo se o školi ili o kakvom klubu.

6.Kakavjeosjećajsretatiuzbornicisvojebivšeučitelje,danaskolege? Trenutno u školi sa mnom rade dvi-je kolegice koje su sa mnom završile 8. razred. To su Mirjana Brzuhalski, učiteljica razredne nastave u Sivici i naša knjižničarka Marta Trstenjak. Ostale nastavnike ja i danas gledam kao svoje učitelje, kojima još uvijek govo-rim VI s poštovanjem, jer ipak oni su bili moji dobri i dragi nastavnici. Svakodnev-no ih viđam, te im se uvijek nasmiješim iz zahvalnosti što su mi omogućili da postanem takav čovjek kakav jesam. Ne prođe niti jedan naš susret na hod-niku ili u zbornici a da ne kažem koju lijepu riječ, punu poštovanja. U nižim razredima to je bila učiteljica Ljubica Mikac, a u višim razredima Ružica Murk, Terna Radovan, Svetlana Jezernik, Du-bravka Ovčar, Vera Pongrac. Moram reći da je malo čudan taj osjećaj, ali ja sam tu ionako na stručnom osposoblja-vanju koje mi završava sredinom svibnja, pa na sve njih i dalje gledam više kao svoje učitelje (sada možda doživotne), a manje kao kolege, jer će oni uvijek za mene u prvom redu ostati gospođe i gos-poda učitelji, a tek onda sadašnji, bivši i budući kolege.

Novinarskagrupa

Učenici OŠ Podturen na državnom natjecanju

13

MartaTrstenjak(rođena Horvat)- knjižničarka u našoj školi U prvi razred PŠ Novakovec krenula

je sa sedam godina. Pamti kako su mogli petkom u školu donositi barbi lutkice te je to bila velika radost. Rado se sjeća svog prvog i na-jboljeg učitelja Josipa Globara. Više razrede pohađala je u matičnoj školi u Podturnu. U višim razredima najorigi-nalniji je bio učitelj

iz geografije koji je slabijim učenicima uvijek govorio: „Imat ćeš dvojku tek kad u Zanzibaru ošišaju majmune!“ Omiljeni su joj predmeti bili kemija, likovna kultura i hrvatski jezik, a iz-van nastave uključila se u novinarsku i likovnu grupu te je igrala rukomet. Ideja o studiranju hrvatskog jezika i književnosti rodila se u trećem razredu srednje škole, a korijene vuče iz os-novne škole. Sviđa joj se što može s više gledišta- kao učenica i sada kao djelat-nica, stručna suradnica pridonositi bol-joj komunikaciji i suradnji u našoj školi.

Mirjana Brzuhalski ( rođena Grbavec) - učiteljica razredne nastave u PŠ Sivici Naša mlada učiteljica rodom je iz Podturna. U prvi razred krenula je već sa šest godina kod učiteljice Ljubice

Mikac. Bila je mirna, tiha i sramežljiva. Tek u višim razredi-ma postala je odlična učenica. Omiljeni učitelji bili su joj Nurija Ahmetović, Jas-

na Posavi, Terna Radovan, Ružica Murk, Dubravka Ovčar… Svi su oni bili realni, susretljivi, uzorni, stroži nego danas. I djeca su se tada više družila, zabavl-jala, bili su manje zavidni jedni drugima. Nakon završene jezične gimnazije shvativši da je prosvjeta njen poziv, završila je Visoku učiteljsku školu u Čakovcu. Danas se kao učiteljica tru-di biti što objektivnija i realnija, a što manje emotivna. O našoj školi kaže da je veoma kvalitetna te pristupačna svakom djetetu i ostvaruje očekivanja roditelja.

PRONAĐITE NA SLICIPETOG RAZREDA NAŠEUČITELJE LUKU,MARTU

IMIRJANU!

14

Maja Hajdarović –učiteljica hrvatskoga jezika, rodom iz Novakovca Na posljednje mjesto našeg članka odlučili smo pisati o učiteljici koja je posljednja završila osnovnu školu u Podturnu, u gen-eraciji 2001. kod razrednice Ružice Murk. Bilo je 27 učenika u razredu, a ona kaže da se ni u jednog dečka nije zaljubila! Obožavala je geografiju i biologiju, a u slo-bodno vrijeme bavila se plesom, trenirala latino-američke i standardne plesove. Iako je bila poprilično zaigrana i živahna, postizala je odličan uspjeh. Svi su njeni prijatelji bili dobri, kažnjavanja nije bilo iako su nastavnici bili stroži nego danas. Još kao djevojčici želja joj je bila da pos-tane profesorica biologije. No, u drugom razredu srednje škole shvatila je kako je književnost i materinji jezik njena najveća ljubav. Radi u našoj školi već tri godine i

u početku joj je bilo neobično u zbornici sretati svoje bivše učitelje. S vremenom se navikla i sjajno joj je u ovom kolektivu.

VlatkaŽganec Osnovnu školu Podturen završila sam 2002. godine kao učenica tadašnjeg 8.a razreda i upisala prirodoslovnu – matematičku gimnaziju. U OŠ razredni-ca mi je bila u nižim razredima uč. Ljubi-ca Mikac, u 5. i 6. razredu Jasna Posavi, a u 7. i 8. razredu Vera Pongrac. Kad sam ja polazila OŠ učili smo samo jedan strani jezik (njemački) i to tek od 4. r, a informatiku su u našu školu uveli u 8. r. Kroz svih 8 razreda bila sam odličan učenika, a kao omiljene predmete izd-vojila bih matematiku i hrvatski jezik. U vrijeme mojeg školovanja učitelji nisu bili stroži (većina njih još i danas preda-je), ali smo mi kao učenici imali drugačiji odnos prema njima. Doživljavali smo ih kao uzore i ono što je učitelj rekao to je „bio zakon“. Kazne nisu baš promijenile svoj oblik, ali si nekad i za lakši prijest-up dobio opomenu.

Učiteljsko zvanje oduvijek mi je bilo privlačno pa sam tako upisala Pedagošku akademiju. Zaposlila sam se nakon diplome najprije u PŠ Miklavec, a sad radim u produženom boravku projekta RO-KO kotač. Radim s većinom mojih bivših učitelja što bih istaknula kao ve-liku prednost jer i dalje imam od koga tražiti pomoć i savjet kako je najbolje raditi.

15

GENERACIJA “SEMAFORI” 2013./14.

8.a

8.c

16

Škola!? Škola je mjesto gdje imaš i uspona i pado-va, suza i smijeha, radosti i sreće, ali i ono najvažnije: imaš prijatelje! Osam dugih godina provedenih u školi… Što bismo mi u školi i životu da nema učitelja? Oni su nas učili mnogim dobrim stvarima, bili su ponekad i strogi, ali uvijek tu, za nas. Dobro pamtim onaj prvi dan nastave, kada je zazvonilo zvono za prvi sat, prvi rat, prvu pobjedu i po-raz. U petom razredu čekale su nas mnoge prepreke, nis-mo se poznavali. Unatoč svemu bili smo tu, jedni za druge. Pred nama su sada važne životne odluke, odluke koje donosimo samo mi, krećemo u novi svijet. Možete vi svi misliti da je škola zatvor, ali tamo te nitko ne cijeni, nikoga nema da ti pruži pomoć. U školi imaš prijatelje koji su uz tebe, razred kojeg voliš više od ičeg makar nije najbolji u školi. Učitelji su nam zamjenski roditelji koji nas uče životu i stvarnoj slici svijeta te kakvi su ljudi. Čekali smo taj zadnji dan, dan kada odlazimo iz osnovne škole, nakon kojeg više ništa neće biti isto. Zazvonit će to zadnje zvono, odjurit ćemo kao da nikada nis-mo bili ovdje. Otići ćemo i nikada nećemo više biti onaj razred kojeg su svi osuđivali. Znate, mi smo bili loš razred, ali bili smo složni! Netko je napravio glupost, bili smo uz njega, zajedno smo bili u tome. Svađali smo se, mirili, glupirali, ali ostali na-jbolji. Ali, što ćemo biti nakon ovog dana? Samo prolaznici koji će se sresti i okrenuti glavu u drugu stranu kao da se ne pozna-jemo? Zar smo na to došli? Morali bismo i dalje u duši, u srcu biti onaj složni 8.c, mi, možda posljednji „cekači“ u ovoj školi.Imat ćemo nove prijatelje, nove simpatije, nove profesore... Meni će nedostajati moji prijatelji, moj 8.c. Kada bih mogla,vratila bih vrijeme i sve ponovila. Pokušala biti bolja, ali sada… Suze poteku kada se sjetim svakog trenutka u ovoj školi, svakog smijeha u tom razredu. Zapamtite našu gener-aciju, prijatelji moji, uživajte u novoj školi, budite na-jbolji, a ove divne godine zauvijek čuvajte u srcu. ElenaMihalic,8.c

8.b

KAJBIITAKMOGLABITI

Pred menom je jena velka stvar,jen dogi pot bez čudaj znaki.Velijo mi: sam si moraš nekaj odab-rati. Štunderam, premišlovlem, sebe pitam:Kaj bi ja mogla biti?Med tem poti mogla bi lefkov krivi smer oditi!Lepo mi je dok drugima morem pomoči.Pem za doktorico? Premišlovlem si i v noči.Pak si mislim: Kaj nek krivo dijag-nozo napišem?!Ništ od toga, bole da ja mirno dišem!Joj..Pa kaj bi itak mogla biti?A da idem za trgofku?Masažerku? Pedikerku?Najbolje bo kaj pem za manekenko. Od visokih me peti i glova boli!Najbolje kaj pem de mi srce veli…Za učiteljico bom se zvučila,rada bi i druge nekaj nafčila!Znom da je dogi pot pred menom,po njem jampot moram iti…Obračati se na njem nesmem,glovo gori, čovek biti.

LucijaAndrašec,8.b

17

„Tojebiomojzvjezdani tre-nutak“ Na kraju sam osmog razreda. Prisjećam se lijepih godina svog djet-injstva sa svojim prijateljima. Na-jzad, sjećam se i meni najvažnijeg događaja već u pr-vom razredu. Moja učiteljica Sanja Vaser

predložila mi je prijavu na natjecanje „Najklinci Hrvatske“. Zahvaljujući mojim roditeljima, na natjecanje sam se i prijavila. A tada su krenule pripreme… Pjevanje, ples, koreografija – sve te stvari trebale su biti zadovoljene za uspjeh. Na dan natjecanja bila sam jaaaako uzbuđena. To je natjecanje bilo tek prvo, samo na razini naše Međimurske županije. I nakon svih nastupa te nakon pitanja na koja smo morali odgovarati, izabrana sam za predstavnicu Međimurja na državnom natjecanju u Vukovaru. Sreću nikako nisam mogla sakriti pa je pala i koja suza rados-nica.. Sjećam se lica članova moje šire obitelji i prijatelja. Svi su bili ponosni na mene pa su me još više motivirali da se borim dalje. Državno se natjecanje održavalo nekoliko mjeseci kasnije. Opet su uslijedile pripreme. Svakog sam dana onako mala vježbala kao za Eu-roviziju. Bila sam oduševljena time što se mogu negdje pokazati, biti važna pred pub-likom. I tako, dan po dan, došao je i taj 21. lipanj 2007. Krenuli smo u Vukovar. Bila sam jako sretna, ali i znatiželjna jer nisam znala što me sve tamo čeka. Kad smo se smjestili, počelo je upozna-

vanje. Djeca iz cijele Hrvatske bila su na okupu. Pričali smo o danas meni bezazlenim temama, jer ipak smo bili samo sedmogodišnja djeca. Tu su bile i, kako smo ih mi nazvali, tete koje su nas pripremale za nastup te spremale koreografije. Organizatori i suci su nas cijelo vrijeme pra-tili kroz likovne radionice, radionice u kojima se gledala naša druželjubivost, naša spremnost pomaganju, naše ponašanje prema drugima… Sve

je to ulazilo u sveukupnu ocjenu, naravno uz glav-ni nastup. Ti su mi dani brzo prolazili… Sjećam se i ponekih ljubavi koje su se dogodile tih dana u Gradu heroju, sjećam se da sam svoje nove prijatelje naučila i poneku kajkavsku riječ… Bilo je to predivno vrijeme. Na dan finala, bili smo svi pomalo tužni što se bliži rastanak. No, znali smo da moramo ipak još jedan dan dati sve od sebe. Tako je i bilo. Neki su pjevali, neki plesali, neki glumili… Svatko je u svom nastupu pokazao u čemu je najbolji. . I na kraju sam pobijedila ja! Definitivno je neopisiva ta sreća i radost koju sam doživjela! Nisam mogla vjerovati da se to dogodilo. Kao na-grada, osim nekih materijalnih stvari, upriličen je i susret s tadašnjim predsjednikom Republike Hrvatske Stjepanom Mesićem. Na samom sus-retu s njim bilo je veoma ugodno. Razgovarali smo o natjecanju, o školi i sličnim stvarima te mislim da sam mu se svidjela. Danas, kad se sjećam svih tih događaja, veoma sam sretna što sam imala priliku doživjeti i osjetiti kako je to biti u nečem najbolji, i to na državnoj razini. Moja me upornost , osobnost i komunikativnost dovela do uspjeha. Bio je to moj zvjezdani trenutak. MajaNedeljko,8.a

Najklinceza2007.završavaosnovnuškolu

18

Državno natjecanje iz matematike uŠibeniku

Još u četvrtom razredu počela sam s pripremanjem za natjecanje iz matematike, ali nikada nisam ni pomislila da će me baš to dovesti čak u Šibenik. Na prekrasno mjesto gdje sam posjetila slapove Krke i katedralu sv.Jakova. Možda to sada zvuči lijepo i jednostavno,ali nije. Potkraj petog i početkom šestog razreda htjela sam odustati, ali srećom roditelji mi nisu to dopustili. Nisam imala volje niti želje za vježbanjem, ali sad mi je drago što nisam odu-stala. U sedmom razredu zaista sa se potru-dila. Htjela sam da ove godine uspijem. Na moju veliku radost uspjela sam! Moj trud se isplatio. Naučila sam da nikad ne treba odus-tati od onoga što voliš. Trud se uvijek isplati. Nekad manje, nekad više. Meni se ovoga puta puno isplatio. To je bila moja želja koja je sada ispunjena.Ove godine bila sam dvanaesta u Hrvatskoj. Zadovoljna sam svojim uspjehom,ali uvijek možeš bolje. U osmom razredu opet ću imati najbolju učiteljicu i dopunjavati svoje

znanje. Neću odustati od matematike jer tko zna, možda ću se baš njome baviti u budućnosti.

KarlaMesarek7.b

Igram,lajkam,pišem

Maja se okušala u pisanju novinskih članaka, dobila je zadatak da prati natjecanje u malom nogometu te da svojim tekstom sudjeluje u natječaju za putovanje na državno natje-canje pod nazivom „Igram, lajkam, pišem“. Sakupila je velik broj lajkova te putuje u Vinkovce na nove zadatke.Donosimo ulomak njenog članka da osjetite atmosferu na tribinama nše dvorane :

“...Završna, ujedno i finalna utakmica odi-grala se između OŠ Podturen i OŠ Vladimira Nazora iz Virovitice. Domaćini su odigrali vrlo kvalitetnu utakmicu, te su bili uvjerljivo bolji. Uz gromoglasnu podršku navijača, rezultatom 5:3 ostvarili su kao predstavnici skupine „Sjev-er“ plasman na Državno natjecanje u malom nogometu koje se ove godine održava u Poreču.

Prvoplasirana ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Dino Horvat, Matija Antolović, Toni Var-ga, Luka Barković, Nikola Ovčar, Martin Dodlek, Lovro Hranilović, Pavao Sklepić, Dominik Vrtarić i Luka Posavec s voditeljem Lukom Murkom.”Po završetku finala, pljesak je zaorio cijelom dvoranom te je bilo vidljivo zadovoljstvo igrača i njihovog mentora. Dečki su se hrabro bori-li te su opravdali riječ „ponos“ u imenu svog Školskog športskog društva. Ravnateljici Os-novne škole Podturen Marijani Cerovec pripala je čast uručiti pehare i medalje zlatne, srebrne i brončane boje članovima triju najboljih ekipa..

19

Terenskanastava-Stazomglagoljice

Posljednje dane mjeseca ožujka, toplo i prol-jetno vrijeme učenici 6. razreda iskoristili su za terensku nastavu vezanu uz temu “Stazom glagoljice”. Prvog je dana organiziran posjet Os-novnoj školi u Fužinama koja nosi ime Ivanke Trohar. Učenici su nam pripremili program dobrodošlice u svojem školskom ambijentu gdje smo se osjećali vrlo ugodno. Tamo je svoje rad-no mjesto našla učiteljica hrvatskog jezika An-tonija Baričević, rođena Podturenčanka. Ona nas je i povezala s ovom malom školom od samo 85 đaka. Ravnateljica je iznijela problem stal-nog smanjenja broja djece i učitelja koji rade na više škola te puno putuju. Razmijenili smo darove te ih pozvali da nam uzvrate posjet. Ove zime općinu Fužine pogodila je prirodna nepogo-da ledene kiše koja je uništila veliki dio šumskog fonda. Primijetili smo posljedice toga vozeći se do spilje “Vrelo”, te do Rijeke. Veoma je zanimljivo bilo slušati kusto-sicu muzeja u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka o počecima naše glagoljaške pismenosti, o pr-vim kamenim spomenicima, tiskanim knjigama, freskama i životu ljudi srednjega vijeka. Aleja glagoljaša ima ukupno 11 spomenika koji se protežu od Roča do Huma, najmanjega gradića na svijetu. Duga je 7 kilometara i post-avljeno je 10 kamenih spomenika glagoljici, a bakrena vrata Huma završna su postaja na kojoj piše: “Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu”. Ni za nas noći nije bilo jer nakon dobre večere i kviza znanja, razgovori su potrajali dugo u noć. Drugi dan započeli smo posjetom Pomorskoj školi u Bakru i razgledom grada. Vozeći se Krčkim

mostom stigli smo na naš najsjeverniji otok Krk koji nas je također kao centar glagoljaštva zanimao zbog dragog kamena naše pismenosti Bašćanske ploče, te zbog Franjevačkog samo-stana na otočiću Košljunu. U samostanu nas je dočekao srdačan franjevac, jedan od petorice koji tamo žive, te nam pokazao razne zbirke glagoljaških, antičkih spomenika. Ploveći brodom prema otoku, zamijetili smo velike košljunske zelene parkove koje smo poslije razgleda isko-ristili za šetnju na svježem zraku. Tako opušteni zaputili smo se do crkvice svete Lucije u Jurandvoru gdje je oko 1100.

godine nastala Bašćanska ploča. Pisana je pri-jelaznim tipom glagoljice, iz oble u uglatu na starohrvatskom jeziku. Ima veliku povijesnu i kulturnu važnost jer je prvi cjeloviti spomenik hrvatske pismenosti. U crkvi sv. Lucije služila je kao lijevi dio oltarne pregrade koja je odjeljiv-ala svećenike od vjernika. Danas je u crkvici kopija jer se original pomno čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Posebnost crkve su kosi prozori koji na blagdan sv. Lucije propuštaju sunčeve zrake točno na Bašćansku ploču. To pokazuje da su benediktinci bili iznimno obrazovani sa znanjem matematike, astronomije i fizike. Ispunjeni dojmovima i novim saznanjima krenuli smo kući, a na putu smo se počastili večerom u Mc’Donalds-u što nas je još više raz-veselilo. Ovakav način učenja nam se svidio pa smo sigurni da će se ovakva terenska nastava provoditi i s budućim generacijama.

PetraSalaj,8.a

Projekti - Noć šišmiša

20

Projekti - Noć šišmiša

Učenici 6. b razreda naše škole tijekom cijelog drugog obrazovnog razdoblja marljivo su radili na pro-jektu „Šišmiš - moj prijatelj“ osmišljenom za nagradni natječaj ‘’Mali ekolozi – velike nagrade”. Voditeljica projekta bila je učenica Anita Kerovec, a mentorica učiteljica biologije Sara Janković. Učenike su posebno zainteresirali upravo šišmiši stoga što su u jesen i sami imali priliku vidjeti šišmiša sivog dugoušana u potkrov-lju župne crkve sv. Martina u Podturnu. S obzirom da su šišmiši često nazivani štetočinama koje piju ljudsku krv i zalijeću se u kosu djevojčica, cilj projekta bio je razbiti strah i predrasude o ovim korisnim i zaštićenim sisavcima. U sklopu projekta učenici su proveli niz aktivnosti: proučavali su život šišmiša, vrste koje obi-tavaju u Hrvatskoj i svijetu, izradili poučne plakate, istraživali potkrovlje župne crkve u Podturnu, proveli anketu među stanovnicima Općine Podturen i anketirali 200 kućanstava, educirali ostale učenike škole putem kreativnih radionica i igara te izrađivali kućice za šišmiše. Pomoću video snimaka na terenu, učenik Sven Cerovec režirao je zanimljivi film s prikazom svih pro-vedenih aktivnosti. Stotinjak mladih i starijih mještana Općine Podturen osobito je oduševila „Noć šišmiša u Osnovnoj školi Podturen“ koja je organizirana kao završnica projekta. Te su večeri, 30. travnja, predstav-ljeni rezultati projekta, a svi sudionici imali su priliku sudjelovati u brojnim poučno-zabavnim sadržajima, kao što su promatranje prepariranog šišmiša, traženje šišmiša u špilji, sklapanje 10 kućica za šišmiše, teto-viranje simbola šišmiša, Ja-šišmiš fotografiranje te iz-rada modela šišmiša u različitim tehnikama. Događanje je završilo izvlačenjem pobjednika nagradne igre te postavljanjem prve kućice za šišmiše u dvorištu škole.

PROJEKTI-“Glasoviizprošlosti”

Povodom 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata učenici 7.a raz-reda sa svojm mentorom Branimirom Bunjcem, učiteljem povijesti, pripremili su izložbu- razredni muzej pod nazivom “Općina Podturen u Prvom svjetskom ratu”. U maloj dvorani škole 28. svibnja prezentirali su svim zainteresiranim mještanima i učenicima rezultate svog projekta. Bila je to večer sjećanja na mnoge mladiće i muževe koji su iz Međimurja, iz naše općine odlazili u rat, pisali pisma, pjesme, a mnogi se nikad nisu vratili. Te su njihove zapise čitali učenici sudionici projekta.

„Granati, šrapneli po zrako vučijo, Ali dečki toga ništ se ne bojiju.

Za svu domovinu makar i vumreti, Za svetloga kralja pak krv prelejati.

S ovimi rečima zaprem govorenje Medjimurskim sinom daj Bog vek poštenje.“

Josip Šimunić, Podturen, 30. srpnja 1916.

21

Jedemvoće-mislimzdravoShema školskog voća, koju je odobrila vlada RH 2013., a podržala EU, važna je inicijativa koja djeci od 1. do 4. razreda osigurava obrok svježeg voća i povrća. Statistika pokazuje da Europljani, kao ni Hrvati, ne jedu dovolj-no voća i povrća što je zabrinjavajuće stanje imamo li u vidu rastući trend prekomjerne težine i debljine. Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO) preporučuje unos najmanje 400 grama voća i povrća dnevno, kako bi se smanjio rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema. U posljednjih deset godina u Republici Hrvatskoj registriran je zabrinjavajući porast broja debele djece i djece s povećanom tjelesnom težinom. Uzrok te nepovoljne slike stanja uhranjenosti djece u os-novnim školama u Republici Hrvatskoj rezultat je kombinacije loših prehrambenih navika te nedovoljne i neredovite tjelesne aktivnosti. Ulaskom u Europsku uniju od školske godine 2013./2014. Republika Hrvatska primjenjuje Shemu Školskog voća koja bi pokušala oblikovati prehrambene navike od 1. do 4. razreda osnovne škole i pridonijeti povećanju potrošnje voća i povrća u svakodnevnoj prehrani.

UČENICITREĆEGRAZREDAREKLISUOVOĆU:

LeonaHorvat:Volim jesti sve vrste voća. Preporučujem svima koji ne vole voće da je ono puno zdravije od čipsa, smokija i slatkiša. Ja uvijek pjevam pjesmicu:‘’Kruška, jabuka, šljivatebe voli Iva.To je voće slatkojeo bi ga svatko!’’JosipBogdan: Najviše volim jabuke i kruške. Veselim se kad dobijemo voće u školi. Neki daju drugom učeniku da pojede. MartinaNovak: Volim sočne i crvene jagode. Voće je zdravo. Ne volim limun koji je kiseo. On se stavlja u čaj. U školi srijedom dobivamo voće pa se veselimo.MatejTelebuh:Volim banane, manda-rine, ananas, ma sve! Moja pričica: Jedan Ivo je dobio kolač,

a na njemu je Iva. On ne voli Ivu pa je kolač bacio u kantu. To je jako tužno. GlorijaHatlek:Jedi voće jer ono ima najviše vitamina!

KatjaSršan: Šteta što ne dobijemo grožđe u školi. Voće mi je draže od slatkiša.

22

NAŠHOBIVRLOJEOPASANSPORT Nas smo dvije najbolje prijateljice. Već idemo u šesti razred. Bavimo se istim sportom – CHEERLEADINGOM. Proputovale smo cijelu Europu i dobro se zabavile. Najtrofejnije do sad bile smo u Zadru na proljetnom državnom prvenstvu gdje smo osvojile tri prva i jedno drugo kadetsko i juniorsko mjesto. Naša trenerica Diana Lesar vrlo je stroga, ali samo tako možemo postići vrhunske rezultate. Jako puno nastupamo na rukometnim, košarkaškim i nogometnimutakmicama. Na poluvremenu često znamo upoznati poznateosobe. Jako nam je drago što „već“ 6 godina treniramo cheerleading, jer smo se u tom vre-menu dobro zabavile. U lipnju planiramo ići u Zadar na državno, ali i u Španjolsku na europsko natjecanje. Nadamo se dobrom plasmanu bez ozljeda.

Cheerleading je jedan od najopasnijih i najtežih sportova. to je kombinaCija plesa i gimnastičkih elemenata s raznim skokovima, dizanjima i piramidama. U nekim elementima djevojke lete i do 10m U zrak. najvažnija je fizička snaga i povjerenje članova tima.

Štojetozamenesloboda?

Sloboda... zasigurno najbolje vrijeme za zabavu, igranje igrica i druženje s prijateljima. Treba je dobro isko-ristiti jer ju je teško zaraditi. Škola je najveći protivnik slobodi; domaće zadaće, ispiti, ispitivanja pa čak i lektire. Bez domaće zadaće dobiva se minus, nakon tri minusa slijedi jedinica, nju treba isprav-iti… opet manje slobode. Za ispite treba učiti, ako ne učiš dobiješ jedinicu, a dalje slijedi isto kao i sa zadaćom. Ispi-tivanje je slično ispitu, najgore je što treba učiti pa opet imaš manje vremena za zabavu. A tek lektire, njih treba čitati tjednima, pa napi-sati bilješke. Već kad vidiš koliko je zadataka, padne ti mrak pred oči! Najgore je kad ne znaš odgovor pa moraš opet prelistati knjigu da ga pronađeš. Za vrijeme praznika naravno nema škole, ali to ne znači da je to vrijeme odma-ranja. Kad roditelji odu na posao, a ti sam ostaneš kod kuće s mlađim bratom, punim dvorištem snijega i životinjama koje su gladne. Tek onda počinje pravo mučenje!Treba iskoristiti i mlađeg brata, on ti može pomoći da nahrani životinje, a ti se, naravno, mučiš sa snijegom. Navečer kad su životinje nahranjene, dvorište čisto i prazno, dolaze roditelji kući, a ti mrtav umoran! Zatim slijedi najbolji dio kad ti kažu da možeš ići s prijateljima kamo želiš i do kada želiš, a tebi se ništa ne da. Odlaziš u krpe s bolovima u mišićima. Sloboda je vrijedna, ali je treba zaraditi i pametno iskoristiti.

MarioHajdarović,8.b

Sara Babić i Dora Berdin, 6.b Plesni centar Livi

23

NEŽELIMŽIVOTUSJENIHEROINA

Godinama naša škola u prosincu obilježava Mjesec borbe protiv ovisnos-ti. Ovisnosti su štetne za nas! Najčešće su to pušenje, alkohol, droga, kladionica, ali to može biti i internet, facebook i slično. O pušenju i alkoholu pričali smo već u nižim razredima, ali ove godine nas osmaše posebno upoznaju s temom “Narkomanija”. Pušenje je jako štetno. Postoje aktivni i pasivni pušači. U svijetu je 1,3 milijarde ak-tivnih pušača što je šokantna činjenica. Oni umiru deset godina ranije nego nepušači. Alkoholizam je isto tako teška ovisnost od koje ne stradavaju samo alkoholičari, nego i njihovi bližnji, obitelj i prijatelji. Droge su, ipak, najteže jer se jako teško “skinuti” s njih, a ostavljaju i doživotne tragove. Neki ni ne pokušavaju riješiti se ovisnosti. Pojed-inci pokušaju, ali odustanu, a rijetki zaista uspiju. Oni danas žive u zajednicama. Na roditeljskom sastanku u prosincu, kojem su bili prisutni i naši roditelji, posjetilo nas je troje mladih izliječenih ovisnika iz zajednice Cenaccolo kraj Varaždina.

Pričali su nam svoje životne priče, a sve tri su bile vrlo slične. Došle su dvije djevojke narko-manke i mladić koji je bio strastveni kockar. Svi su oni imali sretno djetinjstvo, ali nisu ga cije-nili, uzimali su sve zdravo za gotovo. Roditelji su ih voljeli, sve su imali, a ništa nisu morali ra-diti i nikome pomagati. Bili su previše razmaženi. Odjednom, u osmom razredu, počeli su popuštati u školi, sastajati se s mnogim lošim ljudima, počeli se drogirati. Novac su krali od roditelja, braće i sestara, prijatelja. Radili su većinom u kafićima, hotelima, uglavnom tamo gdje su mogli lako ukrasti novac. Nije ih bilo briga ni za što, samo da imaju drogu i novac kako bi nabavili još. Pozvani su u našu školu da bi nam priznali svoje pogreške te da bismo mi znali otprilike što nas čeka u budućnosti, kada krenemo u sred-nju školu. Kako ne doći u susret s drogom? Mis-lim da ako ne budemo podcjenjivati sami sebe, ako nas ljudi prihvaćaju takve kakvi jesmo, možda loše stvari “eliminiramo” iz svojih života. Nadam se da mene neće privući jer mi je zaista dobro u životu, imam sve što mi treba i cijenim to.

NatalijaKerovec8.c

24

TOLERANCIJAIJEZICI

U božićnom duhu učenici OŠ Pod-turen i njihovi učitelji posvetili su zadnji dan nastave u prvom obra-zovnom razdoblju temi tolerancije i višejezičnosti. Školu polazi 17,3 % učenika romske nacionalnosti, a velik je broj roditelja drugih nacionalnosti. U cilju poticanja uvažavanja različitosti i tolerancije učenici su upoznali neke nove jezike i načine komuniciranja. Učenici nižih razreda igrali su živi Čovječe ne ljuti se, sudjelovali u radionicama na temu Božića i igrali društvene igre.Učenici predmetne nastave učili su strane jezike, Brailleovo pismo, znakovni jezik, učili o pravima i toleranciji kroz radionice i igrom živog Čovječe ne ljuti se. Sudjelovali su u sljedećim radioni-cama:- BRAILLEOVO PISMO - 5.ab, 6.ab (uz pomoć Udruge slijepih Međimurske županije)- ZNAKOVNI JEZIK - 7.ab, 8.abc (uz pomoć Udruge gluhih i nagluhih)- JEZIČNA 1 - tolerancija i romski jezik - 5.ab, 6.ab

- JEZIČNA 2 - ruski, francuski i make-donski jezik - 7.ab, 8.abc- PRAVA DJECE- 7.ab, 8.abc- ČOVJEČE NE LJUTI SE - 5.ab, 6.ab Integrirani dan osmislila je pedagog-inja Martina Jalšovec, a proveden je uz pomoć učitelja te volontera iz Udruge slijepih Međimurske županije i Udruge gluhih i nagluhih osoba. Volonterke su održanim radionicama i životnim pričama dale uvid u načine komuniciranja i prepreke u komunikaciji s kojima se sva-kodnevno suočavaju osobe s oštećenjima osjetila vida i sluha u našoj županiji. Radionicu prava djece i kviz provodile su pedagoginja i knjižničarka, a jezične radionice pripremile su učiteljice Svet-lana Vitaljevna Jezernik, Snežana Ne-delkovska, Ružica Murk, Terna Radovan, Tajana Gašparić te romski pomagač Krešo Balog. Aktivnosti za učenike razredne nastave provodile su učiteljice Paulina Mikolaj Blagus, Vesna Zadravec, Ljubica Mikac i Ljubica Horvat- dok su ‘’živi’’ Čovječe ne ljuti se pratili učitelji Luka Murk, Željka Podgorelec Sirc i Tihana Zak.

Najbolje i najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti niti dodirnuti, one se osjećaju srcem. HellenKeller

25

Osnovna škola Podturen u školskoj godini 2013./14. provodit će projekt ‘’RO-KO Kotač koji povezuje ljude’’ unutar natječaja Inte-gracija marginaliziranih skupina u redovni obra-zovni sustav, LOT 2 : Podrška Romima i drugim nacionalnim manjinama u području obrazovanja i gradnja kapaciteta obrazovnih institucija u ok-viru pretpristupnog fonda IPA 4: Razvoj ljud-skih potencijala. Projekt je vrijedan ukupno 147 094, 27 EUR, od čega Europska unija donira 92,68 % vrijednosti projekta. Ukupno vrijeme trajanja projekta je 15 mjeseci. Projekt je idejno vlasništvo Osnovne škole Podturen, a na čelu projektnog tima nalaze se voditeljica pro-jekta ravnateljica Marijana Cerovec i koordina-torica edukacije pedagoginja Martina Jalšovec.Posebni naglasak je stavljen na poboljšanje znan-ja hrvatskog jezika među romskim učenicima, smanjivanje obrazovne nejednakosti u razred-ima i postizanje poboljšanja obrazovnih rezul-tata i razine znanja među romskim učenicima. Obrazovanje i educiranje romskih učenika

u području odgovornog roditeljstva, prava i odgovornosti, socijalnih i životnih vještina kao stimulacija suradnje između učenika, roditel-ja većinskog stanovništva i učitelja težišta su samog projekta. Spomenuti ciljevi ostvaruju se u okviru aktivnosti za učenike, roditelje i učitelje; uz pomoć eminentnih stručnjaka iz područja psihologije i defektologije, terapeutaRoditelji romske nacionalnosti uključeni su u nekoliko aktivnosti u 20 satnom trajanju: tečaj odgovornog roditeljstva, osnovni poljoprivredni tečaj, tečaj kuhanja i slastičarstva, očuvanje ekološke i etnološke baštine. Ciljna skupina učitelja uključena je u studijsko putovanje u Budimpeštu i edukaciju u središtu Roma education fonda u Budimpešti, četiri aktivnosti jačanja ka-paciteta za rad s učenicima, 20- satni Brain Gym training (pod vodstvom licenciranog Brain Gym trenera) i 10-satnu edukacija Rad s inojezičnim učenicima provedenu od strane stručnjaka s odjela za hrvatski jezik Sveučilišta u Zagrebu.

26

Nije bilo ni sedam sati kad je mama dotrčala vičući:,,Luka, probudi se! Zakasnit ćeš u školu!“ I tako je počeo još jedan od onih dosad-nih radnih dana. Probudih se teško, ali ipak smognuh snage da se obučem i krenem u školu. Često se pitam jesam li zaista slobodan? Ono što me svako jutro obraduje jest zimski pejzaž. Sve je bijelo i kristalno jasno kao da je pao snijeg. Ili se to mraz nama smije u oči? Blistave kapljice lagano padaju s neba. Prekrasno je. Ali mora se krenuti! Jednostavno ne znam jesam li slobodan i jesu li druga djeca slobodna. Zar ne bi bilo ljepše biti kod kuće i igrati playstation s prijateljima ili raditi druge st-vari koje rade mladi? Ako mene pitate, sigurno da bi. Sa završetkom nastave brzo sam dotrčao kući i spremio se za igru. Sunce na nebu imalo je smiješak od uha do uha. To mi se sviđa. Kad bi bar svaki dan bio takav. S prijateljima sam igrao nogomet. Susjedu smo razbili prozor na autu, no srećom on nije bio kod kuće. Na kraju dana sam bio jako veseo i sretan jer sam radio stvari koje volim. Moglo bi se reći da je to život za mene! LUKABARKOVIĆ,8.B

ŠTOJEZAMENESLOBODA

27

Svake školske godine nekoliko učenika naše škole na likovnim natjecanjima osvaja vrijedne na-grade. Nedavno je učenica Ana Bogdan iz 5. razreda osvojila prvo mjesto na natječaju „Sigurnost i mobil-nost za sve“. Njena je mentorica Blaženka Križan, učiteljica likovne kulture. Ovaj uspjeh, zadnji u nizu, bio je povod za intervju s našom učiteljicom.1. Učiteljice, mi se osmaši odlučujemo za buduće zanimanje. Kako ste Vi odabrali svoj životni poziv? Od malena, kao mala djevojčica, uvijek sam nešto crtala, bojala,“šarala“, a sve je mahom bilo povezano s odijevanjem, modom, modnim dizajnom kao i igran-jem –učiteljice. Tako sam se od svoje 12 godine pa nadalje sve više posvećivala kreiranju mode, objav-ljivanju iste u ženskoj reviji Svijet i Varaždinskim novostima, a i moji radovi u Osnovnoj školi Mala Subotica su bivali sve zapaženiji i nagrađivani ( jedan kolaž je završio u V. Britaniji). Sve me to dodatno inspiriralo i jako motiviralo. Moja velika ljubav prema umjetnosti i podučavanju usmjerila me prema Pedagoškoj Aka-demiji u Zagrebu i time se ostvario dio moga sna. Drugi dio sna bila je ljubav prema jezicima i to posebno prema engleskom jeziku, njegovom učenju u Londonu kao i moja nepresušna potreba za putovan-jem. To me dodatno odredilo u mom daljnjem radu, odnosno načinu življenja. 2. Jeste li u životu radili samo u prosvjeti? Ne, nisam radila samo u prosvjeti. U Grčkoj sam dugi niz godina radila kod advokata na prijevodima, a kasnije vodila Malu školu za nekolicinu djece diplo-mata koja su imala potrebu stjecanja znanja grčkog jezika. S djecom sam komunicirala na engleskom i njemačkom jeziku kroz radioničke igre crtanja, sli-kanja, modeliranja, šetnje, igre u parku i sl. U svemu tome je mnogo profitirao moj sin Antonios-Ivan koji je odmah na moju veliku radost, sinkrono učio tri jezika kojima se danas aktivno i pasivo služi. 3. Imate li lijepe uspomene s tih putovanja? Živjela sam 2 i pol godine u srcu Londona, u Ken-sigtonu (1978.-1981.), u veoma bogatoj obitelji kao Au-pair (dadilja). Tamo sam pohađala tada veoma poznatu Chelsea school of English, a svakodevnom 5 minutnom šetnjom s malim Nicholasom stizala do Kensingtonske palače, sada pokojne Lady D., gdje bi se on igrao. Od 1983.-1993. sam živjela u Thessaloniki, Grčka.

Na moju veliku radost imam prekrasne uspomene, puno divnih poznanstava, prijatelja koji mi jako puno znače te sam s njima i danas u kontaktu, a s nekima se i posjećujem. Gotovo sam proputovala cijelu Europu i dijelom Malu Aziju, bila sam i u Washingtonu, a u planu imam posjet Skandinaviji.Jako volim putovati i sve podređujem tome jer sma-tram da je to najkvalitetniji i najbrži način stjecanje znanja. 4.Poznata nam je i vaša ljubav prema pisanoj riječi. Jesu li Vam radovi i objavljeni? Bizarne stvari su me navele da pišem; da opišem svoje emocije, slaganja i neslaganja, razmišljanja i doživljaje. Tako je nastao niz kratkih priča, meni najdraža – „Preko La Manchea i natrag“, a dijelovi moje intimno putopisne ispovijedi „Tragom Arijad-ninih svilenih niti ili priča o prepričavanju“ objav-ljeni su u časopisu AKO i Varaždinskom Regionalu. Putopis „Mirisi i strasti Zeusovog Olimpa“ objav-ljen je u Hrvatskom zemljopisu. Moju haiku poezju možete naći u časopisu AKO i Vrabac, u Ludbreškom i Kloštarskom zborniku kao i u Školskim novinama. Sa šest haiku stihova ušla sam u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva za razdoblje od 1996.-2007. Na to sam veoma ponosna. Skupila sam oko 1800 malosubotičkih riječi te os-mislila „Sobočki rečnik“, a koji gotovo svakodnevno dopunjujem. 5. Čime se još volite baviti u svoje slobodno vrijeme? Bavim se fotografijom jer me jako intrigira igra svjetlost i sjene u interijeru. Fotografiranje portreta me zadivljuje; zločeste i opake ljudske duše u kontrastu s vedrim i produhovljenim ljudskim dušama. Komentar je nepotreban jer izraz lica kroz brazde, bore, poglede i osmjehe uvijek priča svoju priču o osobama, ali istinitu! Momentalno dovršavam izradu svečane torbice od krzna i tafta te odabirem i prevodim svoje nove haiku stihove za natječaj u Japanu. Jako volim životinje i u slobodno vrijeme se tru-dim pomoći koliko najviše mogu i to psićima u našem Azilu te mačkama u njihovom skloništu. Trenutno trebamo pomagati svima potrebitima u poplavljenim područjima Balkana.

Marija Ovčar, 8.a

“ODREDILAMELJUBAVPREMAMODIIPUTOVANJIMA”

28

Filip Drvoderić, 6.a

Brigit Munđar, 8.b

Anamarija Bujan, 5.aMonika Kovač, 8.b

29

ŠALJIVA STRANICA- BISERI SA SVIH STRANA

NAGRADNIZADATAK

Na terenskoj nastavi “Stazom glagoljice” fotografskim objektivima zabilježene su mnoge zaustavljene slike trenutka našeg lijepog putovanja.

Autor ove fotografije nek se javi u uredništvo jer je osvojio nagradu za najuspješniju autorsku fotku.

VJERONAUČNI BISERI 2013./2014.

Blagoslovljene hostije svećenik drži u frižideru. Josip TotMogu li se ponovno udati nakon što umrem? Elena MihalicGrčki bogovi žive na planini Veneri. Paula StanićKoju neizlječivu bolest poznajete? – Mozak. Mark BistrovićZa vrijeme mise na oltaru se kruh pretvara u vino. Alen CrnčecNijemci nose kilteve i sviraju gajde. Sandro BogdanU krstionici se kolju janci. Patrik ŠpoljarićKriž je simbol muslimana. Ana Marija BujanPrvo žalosno otajstvo krunice: Koji se za nas porezao. Antonijo HajdarovićAko želiš nekoga ubiti, najprije se moraš pomiriti s njime. Tomi HatlekJakov? To je onaj koji je rodio Josipa Egipatskog? Valentino BukalIvan je krstio Isusa na rijeci Korani. David ŠpoljarićMađarska je hrvatska županija. Antonio KovačUčitelju, a kada ćete nam održati katolički vjeronauk? Antonio Kukovec

OSTALI NAŠI BISERI

Razlomci mogu biti reciklažni. (recipročni) Alen CrnčecTadijanović ima u zbirci par pjesama s poljoprivrednim motivima. Filip MutvarNovica se boji hajdukovaca. (hajduka) Nikola OvčarPo temi pjesma može biti pejzažna i socijalistička. (socijalna) Dario MesarekUkrasni pridjevi zovu se epitateti. Robert TelebuhPosvojni pridjev od imenice Mirko je Mirkec. 5. bTeci Dravo, Savo teci,niti Dunav silu neće. 5.b

NAGRADNI NATJEČAJ

30

…….In der Deutschstunde……

Lehrerin: Što vam može pomoći kod određivanja padeža imenicama? (padežna pitanja)Antonio K.(8.r): Šalabahter.Lehrerin: Ich, du, er, sie, es su….. kakve zamjenice? (osobne zamjenice)Matija(5.r): Glagolske zamjenice.Lehrerin: Wie heißt die europäische Hymne? (Ode an die Freude)Silvio(8.r): Lijepa naša domovino.Lehrerin: Što je denn u nezavisno složenoj rečenici? (veznik/Konjuktion)Lovro(8.r): Konjuktivitis.Lehrerin: Wer war Albert Einstein? (Physiker)Silvio(8.r): Pisac.Antonio K.(8.): Psihiker…. Ein Chemister….?????Lehrerin: „Was sind deine Verpflichtungen?“ - Kakvo je to pitanje? (W-Frage)Jelena(8.r): Normalno.Lehrerin: Dino, gdje si bio kad je grmjelo? (Ne pazi na satu!)Lovro(8.r): U koprivama.Lehrerin: Koji glagoli tvore perfekt s pomoćnim glagolom sein? (kretanja, promjene mjesta, stanja, sein, werden bleiben)Valentino(5.r): S glagolom SEIN perfekt tvore glagoli kretanja, promjene stanja i raspoloženja.Lehrerin: Dirk Nowitzki ist hoch. (Ja./Jes.)Luka(8.r): Jas!!!!

……….Wir denken tief nach……….

Antonio K.(8.r): Govorim na glas v sebi v tišini.Toni (8.r): Marija, imaš fotokopično pamćenje. Toni (8.r)(čita): „Deine Großeltern essen nur Weißbrot.“ – Učiteljice, nije li to malo rasistično ???!!!

……..So lernen wir die Wörter……...

Tomislav(5.r): die Banknachbarin – klupni susjed (susjeda u klupi)Simona (5.r): rüber kommen – prava koma (doći prijeko)Paola (5.r): auf den Wecker gehen – ići na tehnički ( ići na živce)Patrik (8.r): der Dom – kuća (katedrala) der Nachwuchs – noćna želja ( potomak) die Trennung – trening ( rastanak)Silvio (8.r): bzw. – bez veze (odnosno)Lovro (8.r): der Jägermeister – majstor koji radi jegere (alkoholno piće)Mario (8.r): lange Rede kurzer Sinn – duga riječ, kratko značenje (kratko rečeno)Lovro (8.r): lange Rede kurzer Sinn – veliki jezik, kratka pamet Petra (5.r): gesunde Ernährung – zdrava prehlada (zdrava prehrana)Patricija (5.r): der Klassenlehrer – Dino Lesjak (razrednik) Nikolina (8.r): stundenlang – studirati pravo (satima)Anja (8.r): abnehmen wollen – željeti neočekivano (htjeti smršaviti)

Matea Novaković, 4.razred

31

‘’Mala pjesmica o voću’’Voće!Ja jako volim voće, nek se o meni brine tko hoće,ja jako volim jesti razno voće.

Svo voće je slatko,jeo bi ga svatko!Brinem se o svojim voćkamadok kradem jaja kvočkama. KarloBeličanec,3.r.

JesenDošla nam jesen,a s njom i divlji kesten.Jedan na glavu,jedan na pod,pada divlji kestenTIK, TOK, TOK.Fino voće jesen nam dala,zato jeseni veliko hvala! MartaMesarek4.r,PŠNovakovec

RobertoBlažon,5.a

ZimaPahuljice padajuprekrile mi nos,prekrile nam cestei napravile štos.Svud vijugaju,zemlju začaraju,u istinsku bjelinusvijet pretvaraju.Kao gostiprekrasnom bjelinomdrveće prekrivajui čarobnim pogledomljude dozivaju. KarloBobičanec 4.r.PŠNovakovec

MALI PJESNICI I KREATIVCI

Večernji snijeg U jednoj zimskoj večeri kad je sunce zalazilo iza šume, umjesto tame na nebu je zasjao mjesec. Odjednom je počeo padati snijeg. Bijele pahuljice lepršale su i ple-sale kao balerine. One su nas razveselile. Iz daljine polako je kao rijeka doplovila noć. Ona se tiho čudila kako je zemlja meka i bijela. Zemlja je bila prekrivena sni-jegom i jako je sjala. DarkoLevačić4.r.PŠNovakovec

JosipBočkaj,8.b

32