fungimania [broj 1, januar 2010.]

8/3/2019 Fungimania [broj 1, januar 2010.]

http://slidepdf.com/reader/full/fungimania-broj-1-januar-2010 1/15

PREDSTAVLJAMO

CORTINARIUS PRAESTANS

MIkROSkOPIJA

kORISNI SAVJETI

REPORTAŽA

WALDVIERTEL

GLJIVARSkI EL DORADO

Broj 1 Godina IJanuar, 2010. godinawww.morchella.com.baMorchella Fungi Site

FungimaniaBesti E-mgzi Mrche Fgi Site-

(NE)POZNATE OTROVNE GLJIVE

AMANITA PhALLOIDES &CUDONIA CIRCINANS

Š k o l a g

l j i v a r e

n j a - V

e l i k o p

o l j e , I g m a

n

H a j d E

M o

u p l a

n I n E

!

G l j i v e

i o t o

g r a f j a

T I p S

& T r I c k

S

+ o t o

g o d i n

e

M F S - a

MFS U POTRAZI ZA BLAGOMThrn rhhrHdrh trntCtt bckn

FOTOGRAFIJA VRIJEDI 1000 RIJEČI

kALENDAR ZA 2010-u

LJEkOVITE GLJIVEČUDOTVORNAGANODERMA



2 FunGIManIa - Morchella Fungi Site

Sadržaj broj I

Str. nsv ois atr3 KratKi intro

uredništvaPrvi broj je pred nama - kakvi su planovi za narednugljivarsku godinu?

MFS Team

4 Predstavljamo Cor tinarius praestans - Debelonoga koprenka Žarko

Jorgovanović,Austrija

5 Hajdemo u Planine Mini škola g ljivarenja, Veliko Polje, Igman - Hostel “Feri” iMorchella Fungi Site - Septembar 2009. godine

Nedim Jukić,Sarajevo, BiH

6 KutaK za FototrenutaK

Kako riješiti dva osnovna gljivarsko-otograskaproblema: Svjetlost i oštrinu otografja?

Nihad Omerović,Olovo, BiH

7 ljeKovite gljive Čudotvorna Reiši - Ganoderma lucidumHrastova sjajnica

ŽarkoJorgovanović,Austrija

7 otrovne gljive (Ne) Poznate otrovnice: Amanita phalloides i Cudoniacircinans

ŽarkoJorgovanović iNedim Jukić

8 lijePo, a rijetKo!intro

Morchella Fungi Site u potrazi za skrivenim blagomnaših šuma


9 taPHrinarHizoPHora

Prvi dokumentovani nalaz ove vrste na području Austrije ŽarkoJorgovanović,Austrija

10 HydroPusatramentosus

Stanovnica djevičanskih šuma, nalazi sa prostora Nišićkevisoravni - Čevljanovića


11 CystolePiotabuCKnallii+ miKro KutaK

Elegancija i jednostavnost gospođice sa suknjicomUvod u mikroskopiranje

ŽarkoJorgovanović iNihad Omerović

12 Čarobne šumeWaldviertel-

Uvjerite se zašto je Waldviertel sa sjevero-zapadaAustrije uistinu iskonski raj za gljive

ŽarkoJorgovanović

14 Kalendar za 2010.godinu

Gljivarski kalendar za predstojeću 2010. godinu N. OmerovićŽ. JorgovanovićN. Jukić

Hostel Feri, Veliko Polje - Igman

tel: +387 33 77 55 55

fax: +387 33 77 55 56

www.feri.ba - [email protected]



Morchella Fungi Site - FunGIManIa 3

Št dn rnc?

Ž pp p

strane, ovaj e-agazn krene uzlazno putanjo, ostvarujuć

značajan napredak katet z brja brj. Žeja na je da z

c c, h č.

Ž č c ukrademo vh cc.

k k pćh k

naprng psng dana. Žeja na je da star pztan

ck đ đ ppc. Ž , ž ,...,

ć ž p č

pk, pk, p k ph.

i eto ga prv broj je pred naa. možda ne naročto oban sadržajan,

al pak je prv probl so led. Kada b sadržaj prvog broja Funga-

pk ž čc č ć

načn: “upzna s se, zar nepregedn sjet Crtnar-

U prirodi čovjeka je da pred sebe post-avlja nove i teže ostvarive izazove, da teži

usavršavanju svojih vještina i sposobnosti,da rizikuje, a sve kako bi dosegao tačkuispunjenja samog sebe, nazovimo je jed-nostavno pram zadvljščine. Sa drugestrane društvo i zajednica koja nas okružuje

je ta koja vrši evaluaciju naših (ne) uspje-ha, pa je razumljivo da je pozitivan eed-back okoline ključan aktor za postizanjeunutrašnjeg zadovoljstva. Pred vama jepionirski broj online gljivarskog časopisa“Fungimania”, časopisa koji je prvenstvenoposvećen vama - ljubiteljima gljiva. Željanam je da nam vi, naši potencijalni redovničitatelji, budete koordinator sa strane, teda uz vašu pomoć krenemo zajedno u ost-varenje ovog poduhvata. Vaša podrška ćenam sigurno biti od velikog značaja, stogavas odmah na početku pozivamo da seuključite, javite nam se na naše mail adresei kontakt teleone, te doprinesete razvojunašeg i Vašeg e-magazina o gljivama.

Pred sebe smo postavili zadatak daFungimania minimalno četiri puta godišnjeugleda svjetlo dana, odnosno zaslone Vašihmonitora, dakle jedan broj kvartalno uzeventualno mogućnost nekog specijal-nog broja, ako prilike i vrijeme to bududopustili. Za početak sasvim dovoljno, jersigurni smo da nije lako zadržati kontinuitetkvaliteta i zanimljivih reportaža, pogotovoako uzmemo u obzir o kak voj se opipljivojmateriji radi.

Kakav smo koncept i sadržaj magazina

zamislili?Prije svega osnova Fungimania-e ćebiti 3-4 redovne teme, koje će hajmo reći,držati cjelokupnu priču na okupu i biti po-lazna tačka za sve kasnije izvedene temei rubrike. Za početak teme koje će ići kaoredovne su: (ne) pzte trve gjive - kao odlična osnova za upoznavanje onogmalo manje zanimljivog ili možda nedo-voljno primjećenog dijela/svijeta otrovnihgljiva, zatim rubrika predstavljamo - un-utar koje ćemo u svakom broju detaljnopredstaviti jednu novu vrstu i sve zanim-ljivosti u vezi sa istom, te lije, rijet

- rubrika koja će iz broja u broj donositi

zanimljive i rijetke nalaze, a ujedno će istepribližiti svim zainteresovanim. Dakle ove

tri rubrike kao kamen temeljac, kao stativza kameru, uz četvrtu koja će kao osnovnutematiku imati gljive i otografju, odnosnokoja će na jednostavan i svima razumljivnačin probati približiti neke od osnovnihpravila i trikova u vezi sa otograsanjemovih predivnih bića.

Navedena tema bi mogla biti punpogodak među gljivarima, jer iako su gljivestatične i ne bježe u kamere, itekakozahtjevaju posebnu pažnju i pripremuprilikom otograsanja, naravno ukolikoželimo izvući maksimum iz naših oto lju-bimaca i našeg talenta za otograsanje.Kao što sve na svijetu okarakterisano kaovrhunski fnalni proizvod zahtjeva i vrhun-sku opremu, tako ivrhunske otografjegljiva neminovnozahtjevaju adekvat-nu opremu. Ovimne želim reći da jesa manje kvalitet-nim digitalcima(poredeći ih sa SLR -klasom) nemogućenapraviti odlične,pa i vrhunske o-tograije, ali ipak proi oprema je jedno, makar mi oistoj možemo samosanjati.

Kako god, tru-dit ćemo se da iznašeg skromnogamaterskog iskust-va izvučemo ononajkorisnije i podjelimo sa svima.

Vjerujem da će nabrojane rubrike biti in-teresantne, a ovim putem pozivamo i Vas,naše, nadam se buduće redovne čitaoce,da nam se pridružite i pomognete u ost-varivanju ciljeva, pišući nam, postavljajućinam pitanja, dajući kritike i sugestije, ali iideje za neke buduće korake i kreacije.

Jer, Fungimania jeste, i bit će magazinkoji je kreiran za sve ljubitelje prirode i svi

to i jesen budu bar isto toliko pogodni za“lvlv ” kao i prethodne godine.

Nadajmo se da će nam predstojeća go-dina donijeti više uspjeha po pitanju brigeo očuvanju okoliša (moramo biti optimisti)i svijeta gljiva, te njihove zaštite i značaja nalokalnom i globalnom planu.

Educirajmo sami sebe i jedni druge,učinimo da se što više ljudi u našemokruženju ophodi prema ovim tajanstvenimbićima sa poštovanjem, ali i znatiželjom.

Ujedno najvaljujemo i radujemo se sko-rom osnivanju amaterske mikološke aso-cijacije/udruženja, koja će biti zasnovanana podlozi i dosadašnjem radu MorchellaFungi Site-a, pripadajućeg oruma, nje-govih članova, ali i ostalih ljubitelja naukeo gljivama, koji do sada nisu bili aktivni nanašoj stranici. Ovakvo udruženje se namećekao neophodno u današnjem vremenukada u Bosni i Hercegovini ne postoji ni

jedna udruga sa sličnim željama i ciljevima(u zemljama u okruženju je ipak nešto pri-hvatljivija situacija), niti volja da neka odorganizacija konačno pokrene i ovo pitanjesa mrtve tačke.

Iz petnih žila ćemo nastojati pridonijetikreiranju popisa i kartografsanju vrsta nasvim područijma na kojima djelujemo, kaošto smo to i do sada radili. Radićemo na edu-kaciji mladih naraštaja i promovisanju ovevrste hobija, bolje reći ne na popularizacijii omasovljivanju gljivarenja (koje se na ovimprostorima poistovjećuje sa (ne) milosrd-nim branjem gljiva u 99% slučajeva), već na

izgradnji zainteresovanosti za amaterskimproučavanjem gljiva i poštovanja premaistim. Ipak o tom potom, za nekih mjesec-dva, a ova tema će dobiti više prostora veću narednom broju Fungimania-e.

Dakle, u bližoj budućnosti site-u i orumuće se pridružiti i udruženje gljivara amatera,a pred Vama je i prvi broj Fungimania-e,koja će također od narednog izdanja izlazitipod okriljem društva.

Dosta priče, sada Vas prepuštamo prvi- jencu i njegovom sadržaju.

Prijatno čitanje!

MFS & Fungimania Team

Kratki intro uredništva

NajTeži su počeCi, zNa se...

sa, krača čarbn šaa igana Waderte-a, str

prč neke d pasnst, kren ptrag za skren bag-

, tgrafsa pnešt, s na kraj je se nadjačaa dječja graja

ž.

ljbtej sjeta gja prrdnh raka, že va gdn

k F!

jeta gljiva, osobe svjesne značaja očuvanjaokoliša, te uloge koju gljive imaju u real-

izaciji istog.Krećemo poprilično skromno, ali zado-

voljni smo. S obzirom na mali broj autorakoji su učestvovali u izradi ovog prvijenca,i svakodnevne obaveze koje nas vezuju,prvi broj bi trebao dobiti zadovoljavajućuocjenu. Uostalom Vi ste tu da procjenitei prosudite, a mi željno iščekujemo Vašeedback. Iskreno vjerujem da će se već odsljedećeg izdanja, broj urednika i naših do-pisnika značajno uvećati. Sa druge stranene želimo ni srljati, bitno je da započnemo,a kasnije i zadržimo prepoznatljiv kvaliteti srž ideje, bez obzira ako to zahtjeva odri-canje jednog dijela kvantitativnog kolača.

Vrlo rado ćemo odgovarati i na s va Vašapitanja i upite, avjerovatno ćemo (uzavisnosti od brojamailova i upita), ot-voriti i rubriku Vipitate - mi odgo-voramo, naravnou skladu sa našimmogućnostima iznanjem.

Prvi broj Funigima-nia-e izlazi u moždane tako popularnomperiodu u pogledugljiva, na vrhuncuzime. Međutim, tonas nikako ne treba

obeshrabriti, akoimate dovoljno vre-mena, prošetajtemalo po obližnjimšumama, prevrnite

par grana, zavirite po posječenim stablimai siguran sam da će se naći ponešto zanim-ljivo, svojstveno za ovo doba.

A onda, za tren, eto nam i proljeća,meni lično najljepšeg i najprimamljivijegdoba po pitanju gljiva. Čarobno doba zaprošetati šumom i skenirati svaki cm2, na-kon što snježni pokrivač nestane, a prirodasvom snagom oživi.

Zatim poželimo svi zajedno da nam lje-

“Jedan od glavnih

ciljeva ovog projekta je

promicanje amaterskog

gljivarstva i svijeta gljiva

uopšte...

...Fungimania će,

simbolično, četiri puta

godišnje stizati na zaslone vaših ljubimaca... ”




da će rezime izgledati otprilike ovako: parsigurno determinisanih vrsta, nekolikonjih za koje pretpostavljamo da bi moglebiti, ali nismo sigurni, te mnoštvo njihza koje sigurno znamo da su pripadniciroda Cortinarius, ali nemamo predstavešta bi tačno moglo biti.Zbog čega je toobično tako?

Prije svega jer rod Cortinarius-a, premanekim pretpostavkama broji dobranopreko 1000 vrsta (ovaj broj se odnosi natrenutno poznat broj vrsta u svijetu, aneki spominju i ciru od 2000 specesa) inajbrojniji je od svih rodova. Pored togamnoge vrste su poprilično slične, a odva-

jaju ih najsitnije morološke ili mirkosko-pske karakteristike. Za sve Cortinarius-e

je karakteristično da su mikorizne vrste,,pa je često i to odlučujući pokazateljprilikom determinacije istih. Ono što jeveoma bitno je činjenica da i početniciza relativno kratko vrijeme mogu naučitiprepoznavati pripadnike ovog roda,

odnosno rod u cjelini, te ga nakon toga iz-baciti s vlastitog gurmanskog popisa, jer nesadrži delikatese, niti bilo šta što je iole vri -

jednije s kulinar-skog stanovišta(pored gore nave-dene Cortinariuspraestans i Corti-narius caperatus).Sa druge strane

u n u ta r r odaCortinarius svrs-tane su neke odnajpodmuklijihotrovnica poput:Cortinarius orel-lanus, Cortinariusrubellus, Cortinar-ius sanguineus,Cortinarius semi-sanguineus, i dru-

ge. Glavni sastojak otrovnosti ovih vrsta jetoksin pod nazivom orelanin, koji je najprijeizolovan iz vrste Cortinarius orellanus (počemu je i dobila ime), a kasnije još i iz 30-

Rd Crtnr Krnk nbrn kn n t! 1000 zšt, 1000 , 1000 gje, 1000 - ii mž i više tg? Krenite jednog jesenjeg dana, nakon par dana kiša, put šume u potragu za Cortinarius-ima, ponesite blokić i olovku, i budite spremni da zabilježite bitne karakteristike svake

vrste ovog roda koju odredite kao drugačiju od prethodne. Kad dođete kući, odmorite se, prelistajte literaturu i saberite rezultate, te pokušajte izvući zaključak. Vjerovatno je

tak vrsta unutar ovog roda. Ono što jezanimljivo, a ujedno i veoma podmuk-lo, je činjenica da se simptomi trovanjaispoljavaju 3-4 dana nakon konzumaci-

je, a nekad i nakon nekoliko sedmica. UPoljskoj je nakon drugog svjetskog ratadošlo da masovnog trovanja vrstom

Cortinarius orellanus, a dosta osoba je ipreminulo, a da se nije ustanovio konk-retan uzrok njihove smrti. Međutim, pargodina kasnije , misteriju je riješio poljskizičar S. Grzymała, izolirajući navedenitoksin iz ove vrste.

Svi Cortinarius-i imaju hrđavo-smeđiotisak spora, te crtinu, koja prekrivalistiće kod mlađih primjeraka, a nalazi seizmeđu stručka i klobuka. Cortina ubrzonestaje sa razvojem gljive, a ispod se uka-zuju listići, obično sa nijansom hrđe zbogboje spora.

Predstavljamo Cortinarius praestans

Mrše “crtice”

Listići su gusti i prirasli uz dršku, u mladih gljiva saljubišastom nijansom, u starijih oker-braon.

Drška je od 5 do 20 cm dugačka i 2 do 3 cm široka, pridnu prilično zadebljana i može biti i do 7cm u prečniku.Puna, belo-ljubičaste boje, kod starijih gljiva možemoprimetiti ostatke ovoja na stručku, koji se arba u braonzbog opadanja spora.

Meso čvrsto, bele boje, bez nekog posebnog mirisa iblagog ukusa. Otisak spora je rđavo braon. Spore su grubo

bradavičaste, veličine 9-18 x 8-9 µm.I pored toga što je ova gljiva jestiva, i u mnogim kraje-

vima cenjena, prije svega zbog njene veličine i lake pre-poznatljivosti, trebali bi smo je poštedeti, jer je u mnogimkrajevima postala izuzetno retka.

Ova gljiva je lako prepoznatljiva zbog svoje veličine iupadljivih boja, i pored toga trebamo biti vrlo oprezni da

je ne zamenimo sa nekom nevaljalom gljivom, najsličnija joj može biti Cortinarius cumatilis, koja je manje veličine(šešir 5-10 cm.) a koja raste u crnogoričnim šumama.

debeeg re

... je jedna izuzetno lepa i velika gljiva kojase ne viđa baš svakog dana. Ja sam je u Austr iji

samo dva puta nalazio, i to u istoj šumi, ispodbukve (Fagus), na krečnjaku. Kao što sam većrekao, voli tople predele i krečnjake, najčešće

je možemo sresti u listopadnoj šumi (bukva,hrast), mada je moguća, ali i dosta ređa po-

java u crnogoričnoj šumi. U Srednjoj Evropi jepoprilično retka, na jugu Evrope dosta češća,u nekim mestima se čak prodaje i na tržnici.Obično dolazi u grupama i na osnovu njenogkrupnog rasta teško ju je prevideti, pod uslo-vom da smo na pravom mestu u pravo vreme.Jesen je doba kad će se ova lepa gljiva pojaviti.Od septembra do mjeseca oktobra je njenovreme rasta, pa je tada i treba tražiti, još boljeprošetati šumom pa će ona nas pronaći.

Šešir je veličine od 5 cm, kod mladegljive, pa do 25 cm kod odraslih primeraka.

Karakteristične čokoladno-braon boje, u mla-dosti polukuglastog oblika, kod odraslih prim-eraka skroz ispružen, površina je kod mlađihprimeraka sluzava i masna. Po ivici ima os tatkebelog ovoja, a rub je u s tarijih gljiva narebran(pogledaj otografju lijevo).

Sistemtizcij: kraljevstvo - Fun , odjeljak - Basd-mycota, razred - Agaricomycetes, red - Agaricales, porodica- Crtinariaceae, rod - Crtinarius, sekcija - Multifrmes,vrsta - Cortinarius praestans Crder (1870).

***Crtinarius praestans

(Debelna prena) je

najveća d svih vrsta iz ve

sece, e upše d svh pr-

padnia rda Crtinarius...

... ljiva je la prepznatlji-

va zb svje veličine i up-

adlvh araersčnh ba,

ali i pred ta treba biti

prezan a e ne bsm za-

menl sa nem d mn-

brojnih otrovnih vrsta iz ovog

rda...*** Autor otografja i teksta: Žarko Jorgovanović

Napisao: Nedim Jukić

Crnarus sanuneus




zhnc ško prk že se

skren zahat nastanc-

a predaača daj s-

nnh ška (mehed-beg

Kapetanć ljbšak meša

sć) k

p p

k p ,

ž čk,

č p k

je ptanj aka d ške

prrd. vek haa s

čc, k č

k p.

...hajdemo u planine!

ŠKole gljivaReNja - igmaN

Igman je najniža od svih sarajevskih-planina sa najvišim vrhom na 1502 mnv.Poznat je po svojim gustim šumama, kojasu pluća grada Sarajeva (i najviše kote suprekrivene šumom), te ekstremno niskimzimskim temperaturama.

Najniža temperatura uopšte zabilježena

u BiH je registrovana upravo na Igmanu, nalokalitetu poznatom pod nazivom Mrazište25. januara 1963. godine, a iznosila je re-kordnih –43,5°C. Igman prirodno graničii nadovezuje se na obronke planineBjelašnice, te zajedno sa njom, Visočicom iTreskavicom tvori možda i najljepši prirod-ni rezervat u BiH. Igman je nadaleko poznatkao prirodna vazdušna banja, a po koncen-traciji ozona je drugi lokalitet u Europi.

Za vrijeme XIV Zimskih Olimpijskihigara ugostio je mnogobrojne vrhunskesvjetske sportaše, a na njemu su održaniskijaški skokovi (Malo Polje), te takmičenjeu biatlonu (Veliko Polje). Nažalost veliki dio

inrastrukture je devastiran u proteklomratu, a veliki dio površine je još uvijek kon-taminiran minama, tako da je kretanje uodređenim predjelima strogo zabranjeno.Planina Igman je oduvijek predstavljala

jedno od najomiljenijih izletišta stanovnikaSarajeva i okolice, međutim neregulisanstatus i način upravljanja doprinjeli sučinjenici da se planina danas nemilosrdnoi nekontrolisano eksploatiše, a smeće o

kojem se gotovo nikako ne vodi računa jepostalo igmanska svakodnevnica.

Svakako treba spomenuti i Igmanskuprašumu koja se prostire na cca. 45 hektara,u potpunosti je oslobođena čovjekovogutjecaja, a uglavnom je sastojina smrče(Picea abies), jele (Abies alba) i bukve (Fa-

gus).Svi navedeni podaci neosporno iduu prilog tezi da planina Igman mora bitineisrpan izvor i vječita inspiracija svihdosadašnjih i budućih prirodnjaka, ali ilokalitet o kome će u bližoj budućnosti idržava skrbiti na primjereniji način, jer vri-

jeme sigurno nije na našoj strani.Poprilično sam siguran da igmanski

obronci, doline, polja i stogodišnje šumekriju mnogobrojna iznenađenja i gledekraljevstva gljiva - samo ih trebamo pažljivopotražiti!

Nezašćen rezerva “snse” prrde

jesTe li zNali...o igmaNu

Uorganizaciji Hostela “Feri” (Veliko Polje - Igman), te uzpomoć Morchella Fungi Site-a u 26. i 27.09.2009. godineodržana je prva mini škola gljivarenja, prvenstveno

usmjerena ka učenicima osnovnih škola.Sam naziv “Škola gljivarenja” vjerovatno nije adekvatan (svi

znamo da su za upoznavanje osnova svijeta gljiva potrebnegodine), međutim na ovaj način smo školarcima željelipribližiti tajanstveno kraljevstvo i odškrinuti im vrata i vidikeza eventualne buduće korake., te ih na direktan i iskren načinsuočiti sa naprocjenjivim prirodnim vrednotama.Moram priznati da sam za vrijeme ovog kratkog izleta bioispunjen neopisivim zadovoljstvom i osjećajem sreće, jerdovoljno je bilo vidjeti radoznale dječake i djevojčice razbacanepo šumi, kako sa bezgraničnom znatiželjom i ushićenjemzapitkuju “Koja je ovo gljiva?”, “A koja je ovo, je li ovo ista?”,donoseći mi različite vrste na uvid. Takvim tempom, i s obziromna brojnost djece, nije trebalo proteći puno vremena da bise naše košare napunile do vrha sa raličitim vrstama gljiva zaplaniranu sutrašnju izložbu.

Još veća satisakcija su mi bili zbunjeni pogledi i začuđenalica takozvanih igmanskih zlena i kvazi ljubitelja prirode, koji

su udobno zavaljeni u svoje piknik stolice u njedrima nadamse budućeg nacionalnog parka, okretali raznorazne mesneprerađevine, ostavljajući iza sebe nezamislive količine smeća,dok su iz njihovih motorizovanih ljubimaca odjekivali zvuci, ilibolje rečeno nazovi zvuci i taktovi ortodoksnog kiča i šunda.Ali dobro, optimista sam, pa mislim da će se stvari okrenuti, paćemo i mi u bližoj budućnosti, jednako zbunjeno gledati njih,a šira društvena zajednica će sankcionisati njihove postupke. Ilimožda ipak neće biti tako, ko zna?

Vratimo se mi ipak glavnoj temi i događaju. Nakon selekcije irazvrstavanja ubranih vrsta, uz večeru su pripremljena i ukusna

jela od vrhunskih gljiva (Boletus edulis i pinophilus, Xerocomusbadius, subtomentosus i chrysenteron, Suillus granulatus,Lactarius deterrimus i salmonicolor, Gomphidius glutinosus,Macrolepiota procera, Coprinus comatus, Cantharellus cibarius,tubaeormis i amethysteus, te Scutiger oregonensis), pa su

učesnici mogli uživati i usvojevrsnim delicijamakoje nam na pladnjunudi majka priroda.Uz kraće uvodnopredavanje (prvi dan),prilagođeno uzrastudjece, te samu terenskunastavu i izlet, prvamini škola gljivarenja

je završena posjetompostavljenoj izložbi,adekvatno dekorisanoj,koja je brojala okostotinu različitih vrstagljiva, prije svegakarakterističnih zacrnogorične šume bora,

jele i smrče.Na samom završetku,

svim učesnicima su

podjeljene zahvalnice,uslijedio je uvijek nimalo drag oproštaj, a izložbu gljive sljedećihdana posjetilo je nekoliko stotina ljudi.

Tokom čitavog programa vrijeme nam je išlo na ruku, pa smouz prohladna i rosna jutra, pogodna gljivama, mogli uživati uprijatnim i toplim jesenjskim danima.

Šta na kraju reći, osim da se ovaj vid maniestacije pokazaoitekako opravdanim i da svakako zaslužuje da se u njega ubudućnosti ulaže što više truda i organizacijskih ulaganja.Posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je BiH zemljau kojoj gotovo na prste možemo izbrojati osobe koje suistinski zaljubljenici u svijet gljiva, osobe koje su zadržaledječačku radoznalost i ljubav prema nepoznatom i nedovoljnootkrivenom. Do nekog sljedećeg edukativnog izleta srdačangljivarski pozdrav!

Autor teksta i otografja:Nedim Jukić




KuTaK za foTo TReNuTaK (gljive i fotografija) svjeTlosT i DuBiNsKa oŠTRiNa

Srećom po nas gljivolovce sa otoaparatom, za razliku o d ljubitelja nekih drugihcarstava, gljive su prilično statična bića – vrlo rijetko se njišu na vjetru, a i kad imse sasvim uneseš u klobuk (ili neko drugo uvrnuto plodonosno tijelo), ne bježe,

ne odlete i ne grizu, tako da se natenane možemo namjestiti, izabrati ugao i kompoziciju,

izoštriti i škljocati do mile volje.Znači, što se tiče vremena, imamo odriješene ruke. Ovaj višak vremena će nam,

međutim, trebati za kompenzaciju nedostatka najvažnijeg aktora otografje – svjetla.Jer tamo gdje gljive najčešće vole da rastu, svjetla uglavnom nema na pretek. Doduše,uvijek je moguće uključiti bljeskalicu, ali osim ako se bljeskalica detaljnije ne podesi ipripremi, pa često i onda, dobijaju se uglavnom loši rezultati – neprirodne boje i prejakikontrasti sa dubokim i oštrim sjenama. Zbog toga ćemo se zasad pouzdati u prirodnurasvjetu (indirektno, raspršeno, ujednačeno svjetlo) i sposobnost senzora digitalnihotoaparata da zabilježe veoma male količine svjetla.

Dakle, kako to zakonitosti otografje određuju, količina svjetla koje uđe kroz objektiv ipadne na senzor (ili flm) i „nacrta“ sliku, reguliše se dužinom osvjetljavanja (ekspozicije)i veličinom otvora kroz koji to svjetlo prolazi. Taj podesivi otvor u objektivu zove seblenda; veličina otvora blende se na otoaparatima označava sa .

Prema tome, reakcija na slabo osvjetljenje će biti ili povećanje dužine ekspozicije ilipostavljanje velikog otvora blende, ili oboje.

Međutim, što se tiče otografsanja gljiva, naročito malih i naročito izbliza, povećanjeotvora blende nije poželjno; naprotiv, da bi se ostvarila neophodna dubinska oštrina -

zona na otografji ispred i iza same tačke izoštrenja koja će izgledati izoštreno, najčešćeće biti potreban prilično mali otvor blende.

Znači, za obezbjeđivanje dovoljne količine svjetla, kako je i nagoviješteno na početku,preostaje nam duga ekspozicija. Jedan uslov za dugu ekspoziciju je već ispunjen –statičnost gljiva; drugi uslov je statičnost otoaparata. Smatra se da je otoaparat u rucidovoljno statičan pri brzini zatvarača od 1/30 sekunde. Ako se doda još malo vremenana posebno mirnu ruku i s tabilizator slike, na raspologanju imamo možda 1/15 sekunde– sve duže od toga će rezultirati trešenjem, odnosno zamućenom slikom.

Pošto će se u otografsanju gljiva u njihovom prirodnom okruženju vrlo rijetko naićina uslove osvjetljenja koji će omogućiti u isto vrijeme i brzinu zatvarača 1/30 sekunde

i mali otvor blende, jasno je da od snimanja iz ruke uglavnom nema ništa.Rješenje je, naravno, stativ. I to onaj, takozvani, mini-stativ, po mogućnosti što čvršći

i stabilniji, da može izdržati i teži otoaparat.

Međutim, nakon izlaska na teren, naoružani veoma dobrim stativom, vrlo brzo ćemoprimijetiti da još uvijek nemamo dovoljnu statičnost, stabilnost otoaparata; podloga sakoje snimamo je mekana šumska stelja, mahovina, trava, blato, sloj suhih isprepletenihgrančica, nageta, sa udubljenjima i ispupčenjima... tako da se otoaparat, iako nasolidnom stativu, naginje, prevrće, trese prilikom izoštravanja kao da stoji na spužvi...Ja sam ovu situaciju riješio tako što sam podlogu učinio uvijek čvrstom i ravnom, tj.,drvenom:

Zahvaljujući ovakvom priručnom pomagalu, mogu se snimiti objekti (gljive)u polumraku šume sa veoma malim otvorom blende i veoma dugim ek-spozicijama, i postići i pravilnu osvjetljenost i dobru dubinsku oštrinu.

I još jedanzavršni tip: da savovaj prethodnitrud ne bi pokvari-li pomjeranjem o-toaparata nakonizoštravanja, onajzavršni potez kodotograisanja –okidanje – trebaobaviti ili pomoćutimera ili daljins-kim okidačem.

Autor teksta i otografja: Nihad Omerović

Prmer razle u dubns šrn zavsn d velčne vra blende; na prv slc vr blende e 5,6, na dru e 16; zb veće dubnse šrne, na dru ra se u s

vreme vd lbu udalena baza sruča.

Primjer dvije vrste mini-stativa: vaj lijev je dvljan za manje i laše tipve diitalnihfotoaparata i vrlo je jeftin, dok ovaj desni može nositi i velike DSLR-ove, a takođe je prilično

prsupačne cene.

Prp mprvzvane plarme za snmane lva na erenu: daščca sa čer duačava uvrnua u ulvma se zabadau u pdlu.

Prmer raa sa dum espzcm malm vrm blende: d berae vr blende e 18; dužna espzce d prve e 10s, d drue 4s.




Iz godine u godinu imamo jedan te istiscenario. Bilo je dosta padavina koje

su pogodovale masovnoj pojavi gljivau šumi, a onda su krenuli berači. Većinanjih u potrazi za Vrganjem i Lisičarkom, alikao što uvek biva, jedan deo tih beračanije mogao da odoli lepoti nekih gljiva, izahvaljujući svojoj lakoumnosti poneli sukući još po koju, njima manje poznatu glji-vu, pretpostavljajući da se radi o Sunčaniciili Šampinjonu, nesvesni činjenice da timeugrožavaju vlastiti život, ali i život svojihnajbližih. Dalji tok događaja nije teškopredvideti, prepune bolnice otrovanih,kao i izveštaja u domaćoj štampi o tome.Po meni poznatim podacima u Srbiji je ovegodine od gljiva preminulo pet osoba, uBosni jedna, u Austriji jedna, za Hrvatskunemam podataka, a na stotine teže i lakšeotrovanih.

A sve bi moglo biti drugačije kada bi seberači pridržavali pravila, i brali samo onegljive za koje su sto posto sigurni da su jes-tive. Za sada ne postoji niti jedna pouzdanametoda na osnovu koje bi mogli da razd-vojimo jestive od otrovnih, jedini siguran ipouzdan način je da se svaka gljiva upoznai nauči posebno, što je bez dobre litera-ture, i jednog dobrog poznavaoca gljiva naterenu neizvodivo. Pogotovu je korisno bitičlan nekog gljivarskog društva, ili udruženja

i na taj način najlakše ući i naučiti tajni svetgljiva.Razvojem medija poput interneta ot-

vorene su nove mogućnosti za lakše up-oznavanje gljiva, posetom raznih stranicai oruma. Me đutim, takva determinacija,koja je u većini slučajeva tačna treba dase uzme sa rezervom i uzdržanošću, jerniko ne može da garantuje da među jes-tivim gljivama u korpi nije ostala i jednaotrovnica koja nije prikazana na slici, a koja

je u najvećem delu odgovorna za smrtneslučajeve među otrovanim osobama. Šta jeto što je čini tako opasnom da svake godinemnogi ljudi izgube svoje živote zbog nje.

Ljekovite gLjive Čudotvorna ganoderma

Kao prvo njen izuzetno privlačan izgled,

zatim prijatan miris koji kod mladih gljivapodseća na med, zatim ukus na lešnike,te činjenica da ima meso bele boje kojene menja kasnije boju. Ponekad zna mas-ovno da se pojavi i sve su to razlozi da naszavede i namami da je uberemo i stavimou korpu.

Mirssi etiič “ascomycetes” , s vem izžeim igičstim srm (30-45 x 2 µ)Cudonia circinans je poprilično rijetka i malo teže uočljiva gljiva (prvenstveno zbog tamnijih i zavučenih staništa, te manjih

dimenzija). Prvi put sam je primjetio z ahvaljujući koloniji Pudsrma aluaceum (koje sam krenuo da otografšem misleći dase radi o kakvim Spathularia-ma), a drugi put, na planini Igman, instiktivno se sagevši da pogledam krije li se šta ispod jednesmrče, kojoj su se grane pružale sve do tla, prekrivenog iglicama išišarkama.

Ono što ovu vrstu čini otrovnom je prvenstveno velika količinamonometilhidrazina ili MMH (CH3 - NH - NH2)., odnosno 150 mg/kg.MMH je veoma otrovan i kancerogenan, pa čak i u manjim količinima.NASA ga često koristi kao raketno gorivo za mnogobrojne svemirskeprograme i istraživanja, zbog čega se i vode određene polemike.Upravo se za ovo jedninjenje i vjeruje da uzrokuje sva trovanja kodkompleksa yrmra,odnosno kod ostalih uzročnika gyromitrinskogsindroma trovanja.

Cudonia circinans raste najčešće u jesen, prvenstveno u crnogoričnimšumama, prepoznatljiva je po svjetlo roza-žutom klobuku koji je veomapodvrnut, žilastim završetkom stručka koji se produžuje sve do donjesterilne strane (Cudonia lutea se razlikuje po dužim sporama).

Vjerovatno je da nikom ne bi ni palo na pamet da konzumira ovakomalu, rijetku i neuglednu gljivicu, ali svakako je dobro upoznati je.

Ci cicis - “ lži li bc!”

Najopasnije kod ove gljive je ipak njena

podmuklost kod ispoljavanja simptomatrovanja, koji nastupaju vrlo kasno i totek od 6 do 12 sati nakon konzumiranja, aponekad i kasnije, kada su otrovi već uve-liko ušli u krvotok. Tada obično nastupapovraćanje i proliv uz jake bolove u sto-maku, koji izazivaju manje opasna grupatoksina takozvani aloidini, to traje nekolikodana posle čega se pacijent oseća bolje, itaman kad čovek misli da je sve prošlo ondanastupaju otrovne materije takozvani ama-toksini, koji prvenstveno napadaju vitalneorgane u telu prvenstveno jetru i bubrege,što je posebno opasno za decu, kao i starijeosobe koji imaju slabiji imuni sistem.

Pored napredovanja u oblasti medicineza sada još uvek ne postoji lek ili protivot-rov za Zelenu pupavku, tako da kod otro-vanih u 60 do 80 % nastupa smrt.

Autori teksta i otografja:Žarko Jorgovanović i Nedim Jukić

ksifcij:kraljevstvo - Fun , odjeljak - Basdmyc-ta, razred - Agaricomycetes, red - Agaricales,porodica - Amanitaceae, rod - Amanita,vrsta - Amanita phalloides Secr .

OTROVNE GLJIVE

(Ne)pozNaTe oTRovNiCe

Hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum) je jedna među najpoznatijim lekovitimgljivama. Njena slava dolazi sa DalekogIstoka gde je već vekovima poznata iprimenjivana u lečenju raznih bolesti. UKini je zovu Lingći, a u Japanu Reiši. Ovaizuzetno lekovita gljiva raste i u našimšumama, ali nije baš tako česta, najčešćećemo je naći u hrastovoj (Quercus) ilibukovoj (Fagus), a vrlo retko i u nekoj odsastavina crnogorice.

Gljiva je prilično karakteristična i lakoprepoznatljiva. To je jednogodišnja gljivakoja se može naći tokom cele godine.

Šešir je veličine od 5 do 15 cm, površina je prekrivena nekom masnom materijomtako da imamo utisak da je lakirana. Bojašešira je crvenkasto-braon boje, dok

joj je ivica žućkasto-bele boje. Raste nadršci koja je većinom sa strane priraslau odnosu na šešir. Gljiva sa svoje donjestrane poseduje vrlo fne i sitne pore, kojesu na početku bele, a kasnije žućkasteboje. Meso je drvenasto, a za ishranu jeneupotrebljivo.

Reiši sadrži vrlo veliki broj različitihelemenata i materija, poput polisaharida,alkaloida, steroida, triterpena, nukleotida,

vitamina, minerala, aminokiselinai oligoelementa. Sve te materijeimaju vrlo širok spektar dejstvakoji nije do kraja razjašnjen iobjašnjen. Najvažnija osobina joj

je da jača imuni sistem ljudskogorganizma. Druga lekovitasvojstva ove gljive su: smanjujekrvni pritisak, nivo šećera u krvi,sprečava zgrušavanje krvi, kaoi da ima jako antibakterijsko iantivirusno dejstvo.

Farmaceutska industrija danasuveliko pravi razne preparateod ove gjive, tako da na tržištuimamo razne sirupe, praškove itablete. A sve ovo se može naći

skoro u svakoj malo jače snabdevenojapoteci. Osušenu i na sitne komadeiseckanu gljivu, možemo koristiti zaspravljanje čajeva (5gr. Na 5 do 6 dl vode),također je moguće i dodavanje ove gljiveu vina, rakije i ostale alkoholne napitkečime dobijamo jedan izuzetno lekovittonik.

Autor: Žarko Jorgovanović

Ft zvic...




mfs 2009. rrtt

* tph ph

* P c

* gpx c

* lc cc

* l f

* g

* C cc

* b

* dcc chp

* Hp

* Hp

* Cc c

* Chph

* Phcc

* P c

* Phc p

* P

* sp c

* ich

* lcpx

* Cp ck

* Xph cc

* b p

* tp p

* l ch

* l h

* a

* a cc

* bcx

* gp c

* e

* Ph p

* Php p

* o cc

* X p

* Xc pc

* Cc c

* acp p

ov su sam neih d zanimljivih

nalaza zabilježenih prethdne -

dine. kli je nešt zaista rijet,

na dređenm prsru, relavan e

pjam, sta vu listu nism željeli

dale pršrva dpunava.

Šta je suština i bit gljivarenja ili je možda još bolje da se vođeni poznatom Focht-ovom podijelom zapitamo: šta je suština

gljivarenja, šta gljivarstva, a šta gljivozn-anstva?

Sva tri odgovora na postavljenja pitanjakao polaznu tačku sadrže nešto zajedničkoi iskonsko, nešto bez čega je život čovjekanemoguće i zamisliti - prirodu i uživanjeu njenim čarima. Razlike između ova tripojma jesu zapravo način na koji nekodoživljava ličnu satisakciju upoznavajući sesa svijetom gljiva. gap koji razdvaja osobekoje poznaju nekolicinu(dvadesetak) osnovnihvrsta gljiva i one kojimaiznad glave uvijek visipitanje: a šta bi ovo mo-glo biti?, je minimalan ilako premostiv. Sve što

je potrebno je da se učovjeku probudi i ras-plamsa urođena i uvijek prisutna iskra znatiželjei želje za otkrivanjemnečeg novog.

Ponekad se iskrenopitam jesmo li doraslitraganju i pokušaju us-postavljanja kontakta saizvanzemaljskim civili-zacijama, kada nam to-liko toga neistraženog inedovoljno otkrivenogleži pred očima. Ko znakoliko ovdašnjih (zemaljskih) izvanzem-aljaca, u ormi biljnih i životinjskih vrsta,

čekaju negdje u nekom kutku zemlje dauspostavimo prvi kontakt sa njima.

Ako na ovaj način posmatramo iočaravajući svijet gljiva, onda je sasvimsigurno da je vjerovano upravo on taj kojipruža najviše potencijala.

Morchella Fungi Site, vođen ovomčinjenicom, kao jednu od ideja vodiljaupravo ima amatersko istraživanje i kar-tografsanje rijetkih i nedovoljno istraženihvrsta, gajeći duboko u sebi nadu da ćemoi mi jednog dana doprinijeti stvaranju jas-nije slike o kraljevstvu gljiva, tako š to ćemosup u kontakt sa nekom novom, do tadanepoznatom vrstom. Kao što jednom reče

jedan od članova našeg oruma, veliki znal-ac i entuzijasta: “samo je bitno prepoznatinovu vrstu!”. Naravno da je ovo “samo”,

ustvari ogroman, ili bolje je reći najveći inajkompleksniji korak koji može napravitimikolog amater.

Protekle godine su se kraj juna i početak jula, zbog izuzetno velike količine pada-vine, te temperatura koje su pogodovalerastu mnogobrojnih vrsta gljiva, pokazali jednim od najplodonosnijih u posljedn- jih nekoliko godina. Jednostavno vre-mena je bilo premalo da bi se analizirao izabilježio barem dio vrsta. U nastavku (načetiri stranice) vam donosimo kompletanizvještaj o ovogodišnjim raritetnim i naj-

zanimljivijim nalazima članova MorchellaFungi Site Foruma, zaključno sa septem-

brom, te odgovarajuće analize, opservacijei zanimljive otografje u vezi sa istim.

LIJEPO, A RIJETKO

mfs u poTRazi za Blagom

mikrolokaliteta na kojem raste. Vrstekoje ćemo redovno predstavljati u ovojrubrici, će zapravo biti vrste koje se nal-

aze ili na Crvenom popisugljiva u većini europskihzemalja ili vrste koje supoprilično nezastupljeneu literaturi i bazama poda-taka podneblja na kojemsu i pronađene.

Zašto je svijet gljiva zamnoge atalno privlačan ineodoljiv?

Vje r ov a tn o z b ogčinjenice da nam svakiodlazak na terene, u bilokoja doba dana i godineuvijek može donijeti nekonovo iskustvo, upoznavan-

je sa do tada za nas nep-oznatom vrstom. Razumlji-vo, odatle valjda i oni trncikoji nas prožimaju svakiput pri dolasku na teren ili

izoštravanje čula vida dok prevrćemo iokrećemo pokrov od lišća ili iglica, dok

razgrćemo vlati trave i pretumbavamooko ostataka debla.

Svaki takav susret sa novom vrstompredstavlja neponovljivo iskustvo, iskust-vo koje se ne zaboravlja, a ujedno nasdodatno motviše za naredne pohode itraganja po šumskim bespućima.

Ovim prvim brojem Fungimania-e, ot-varamo i ovu rubriku koja se odnosi nararitete koje pronađemo. Pa poželimomi, svi zajedno i jedni drugima, što više ri-

jetkih nalaza, ushićenja i trenutaka srećei neka nam ova rubrika u narednom pe-riodu bude što sadržajnija, raznovrsnijai zanimljivija.

Karta sa skrivenim blagom nam ne tre-ba, svi dobro znamo gdje se “n” krije.NEKA POTRAGA ZAPOČNE!

Istrživje eztg

“ ...izuzetn išvita dru-

a plvina mjeseca juna

dprinjela je pjavljivanjuveli brja ppriličn ri-

eh vrsa ...”

a št je zrv rijet...

S obzirom da nijedan od kontributoraovog prvog e-izdanja nije stručnjak i pro-esionalac iz oblasti mikologije, već svidoživljamo gljive kao svojevrsnu vrstu ho-bija, određivanje i ormulacija rijetkog je sa

jedne strane otežana, a sa druge strane, naodređen način i nezahvalna.

Radi te činjenice, nekom se možda možei činiti da određeni nalaz i ne zaslužujeepitet veoma rijetkog, odnosno da su istipoprilično karakteristični i ustaljeni u nje-govom području, mada je u krajnem slučajusve samo stvar habitusa vrste, odnosno

Panellus vlaceulvus na rančcama crnrce, prelepe lepeze nežnh ba (sla znad).grupn prre zvanzemalsh ezčaa - Pudsrma aluaceum (sla re).





TapHRiNa RHizopHoRa

Da se retke gljive najčešće pronađu,slučajno pokazuje sledeći slučaj. Na jednoj

eskurziji sa Mikološkim društvom Austrije,19. aprila 2009. godine, slučajno sam prime-tio nesto žuto na jednoj otpaloj grančiciod Topole (Populus), preciznije rečeno na

cvetu (resi) od topole. Pošto sam bio dos-ta udaljen od vođe ekskurzije, uzeo samgrančicu i poneo je sa sobom. Po završetkuekskurzije raspravljali smo o pronađenimstvarima, i na red je došla moja grančicaod topole. Vođa ekskurzije gospodin Koller

je pretpostavio da se najverovatnije radi oTaphrini, ali je rekao će za svaki slučaj uzetigrančicu i poneti je svojoj kući na prov-eru.

U međuvremenu sam se malo raspitao

na jednom Nemačkom orumu, na kome je jedan član samo nekoliko dana ranijepostavio otograje od Taphrina johan-sonii (Sadebeck 1890). Tako da sam i ja zamoju pretpostavljao da je Taphrina johan-sonii, međutim, jedan specijalista za ovemale parazitske gljive gospodin Detle mi je rekao da je moja gljiva najverovatnijeTaphrina rhizophora (Johanson 1886), jerna osnovu otograje pretpostavlja da jegrančica od Bele Topole (Populus alba). Janaravno nisam obratio toliko pažnje o kojojse Topoli radi, uz to mi stiže mail od Kolera,koji mi piše da ništa nije uspeo da uradi popitanju determinacije, pošto granu uopštenije poneo već samo cvet (resu), kao i damu mikroskopiranje nije uspelo. Osećaosam se pomalo ljut što granu nisam poneosa sobom, tako da sam odmah sledećegdana posle posla otišao pravo u istu šumugde smo bili na ekskurziju, a koja je nekih6 km udaljena od mene. Nije bilo lakopronaći mesto gde sam pronašao infciranugrančicu, ali posle pola sata hoda levo, des-no uspeo sam otprilike naći mesto, ali nije

bilo ni jedne jedine grančice sa infciranimcvetovima. Topole su bile vrlo stare i visoke

zbog čega nisam mogao nista primetiti unjihovim krošnjama.

Uz to, ispod njih je bila visok trava tako dase ništa nije videlo. Ja sam ipak bio odlučan

i rešio sam da malo detaljnijepretražim taj deo terena. Pre-traga je išla vrlo sporo cen-timetar po centimetar, i kadsam već mislio da od pronal-aska niša neće biti, sreća mise osmehnula, uspeo sam dapronađem još dva inciranacveta. Mojoj sreći nigde nijebilo kraja.

Odmah po povratku kućikrenuo sam sa mikroskopiran-

jem gljive, a otograje sam

postavio na navedeni orum,gde sam dobio odgovor odgospodina Detlea da je mojagljiva bez ikakve sumnje Taph-rina rhizophora, i zamolio me

je ukoliko bi mu mogao poslatineki infcirani cvet za njegov privatan Her-barijum, što sam sa velikim zadovoljstvomučinio.

Posle dva dana šetajući sa decom nanekih 200 metara od moje kuće, pronašaosam jedno stablo Bele Topole (Populusalba) i primetio da je prepuno inciranihcvetova.

To je ujedno i prvi dokumentovani nal-az Taphrine rhizophora u Austriji. Baš meinteresuje da li ću i iduće godine imati te

sreće da je ponovo sretnem.

Prv dumenvan nalaz taphrna rhzphra na pdruču Ausre...

Bele tple (Ppulus alba) - na ma e prnađena taphrna rhzphra

izled lsa Bele tple (Ppulus alba)

Autor teksta i otografja:Žarko Jorgovanović

Cvev (rese) Ppulus alba ncran vrsm taphrna rhzphra

Rod Taphrina je poprilično brojan, pa je prema nekim podacima unutar njegasvrstano preko 70-ak vrsta. Neke od najpoznatijih i najrasprostranjenijih su:

Taphrina deormans (parazitira na breskvama i nektarinama), zatim Taphrina alni(napada Johu - Alnus g lutinosus), te Taphrina populina, betulina, pruni, i navedena johansonii. ksifcij: kraljevstvo - Fun , odjeljak - Ascmyca, razred -taphrnmycees , red - taphrnales, porodica - taphrnaceae , rod - taphrna, vrstaTaphrina rhizophora jhansn (1885).




Autor: Nedim Jukić

HyDRopus aTRameNTosusM

oj prvi susret sa ovom vrstom nijezavršio sa uspjehom, ali ipak na svusreću nije završilo na tome.

2008. godine, za vrijeme jednog od vikendizleta, na izmaku toplog i kišovitog mjesecaaugusta, pretraživao sam uobičajene lokacije

na užem prostoru Nišićke visoravni.Pri samom povratku, na mjestu gdje uvijek

imam običaj poviriti (radi se o jednoj uvali, nakosini pored šumskog puta, gdje se javljajukapitalni primjerci Boletus pinophilus), počeosam pregledavati i skenirati omanja debla igrane - posljedice prošlogodišnje sječe.

Na samom dnu najvećeg debla, na granicigolog i stabla presvučen korom, spazio sammanju skupinu gljiva (u prečniku ne većih od2-2,5 cm, cca. 6-7 primjeraka). Izgledale su starei neprivlačne, skoro u potpunosti crne (i kožicaklobuka i lamele).

Pošto su se nalazile na veoma mračnommjestu, zavučene, sa donje strane debla (kao isvi primjerci koje sam poslije pronašao), ubraosam nekoliko primjeraka i otograsao ih na

osvjetljenijoj strani, i ne znajući zapravo o čemu se radi(po glavi mi se vrtilo da sam pronašao neku od Mycena,što su izgleda i mnogi prije pomislili).

Međutim, stigavši kući, počeo sam pretraživati litera-turu i ubrzo shvatio kakav sam nalaz zapravo registrovao,ali sad je bilo kasno, jer sa sobom nisam ponio niti jedanprimjerak za potvrdu.

Na internetu sam pronašao studiju proesora sa ČeškogMikološkog instituta, Jana Holeca, u kojoj između ostalognavodi da je ova vrsta veoma važan bioindikator zdr avljai očuvanja jednog ekosistema i mikroklime, te da su njeninalazi do 2008. godine zabilježeni u 13 zemalja europ-skog kontinenta. Hydropus atramentosus se do prije dvijegodine u šest zemalja nalazio na pripadajućim državnimCrvenim popisima gljiva. Unatoč zakonu koji se odnosi

na Crvene liste u BiH, a koji je donešen još 2003. godine,ni dan danas nemamo ama baš nikakvu nazovimo listuugroženih i rijetkih gljiva u Bosni i Hercegovini, a ovaj maliHydropus svakako bi našao mjesto na istoj.

Da sve ne bi bilo tako crno, nedugo nakon prvog nalaza,imao sam sreću i zabilježio drugi nalaz (2-3 km udaljenostiod prve lokacije), sada još brojniji (15-20 primjeraka naposječenom stablu smrče). Sada sam bio siguran o čemuse radi, a potvrđene su i mikro karakteristike.

Inače, rod Hydropus je poprilično malen, i broji samo12 vrsta na prostoru Eu-rope. Mnogo češće, aline i učestale vrste kodnas su Hydropus mar-ginellus (sa kojom Hy-dropus atramentosus

često dijeli i stanište) iHydropus subalpinus.

Hydropus atramento-sus je inače collybiidnog izgleda, a veličinom,staništem i izgledompodsjeća još na pri-padnike roda Mycena.Klobuk je najrpije kon-veksan, ili čak i zvonolik,sa primjetnim oštrijimispupčenjem na sredini,sivosmeđ, smeđkasto-crnkast, sivkast ili u pot-potpunosti crn. Gladak je, često i viskozan, anekad se po ivicamadaju primjetiti i maliznakovi narebranosti.Stručak je slične bojekao i klobuk, gladak, ponekad malo zakrivljen. Listićisu najprije kontrastno bijeli, pomiješani sa kraćim lame-lulama, te se spuštaju malo niz stručak. Veoma važnakarakteristika ove vrste je da crni na dodir osobito stručak i kožica klobuka, pa je tako u Hrvatskoj nazivaju Crnećavodonoška, a crnilo se javlja i kod starijih gljiva, vjero-vatno kada spore dosežu zrelost.

Ono što je karakteristično za ovu vrstu je da često dijeliisto deblo sa također veoma rijetkom vrstom - Clitocybula

lacerata, a pored nje na istomdeblu sam nalazio i još jedanraritet - Ischnoderma benzoi-num.

Gore pomenuti Jan Holecnavodi da se Hydropus atra-mentosus u Čekoj javlja prven-stveno u prirodnim šumamakoje su pod slabim ili nikak-vim uticajem čovjeka (povre-mena sječa). Isti je slučaj i sapronađenim primjercima uBiH. Svi nalazi su zabilježeni udobro očuvanim šumama, uzčinjenicu da su svi zabilježenina stablima posječenim ljud-skom rukom.

Bitno je također istaknutida se primjerci, sa prvog

zabilježenog lokaliteta (na kojem se u narednoj godiniintezivirala razina sječe), nije javila iduće sezone, a naostalim u međuvrmenu nedirnutim mjestima jeste.

Dakle ovoj vrsti ne odgovraju u potpunosti djevičanskešume, ali ni šume koje su pod prevelikim uticajem čovjeka,mada je zabilježen i nalaz ove vrste u šumama st vorenihod strane čovjeka.

Koje su još razlike između čeških i nalaza sa prostoraBiH? Prije svega to je stanište, jer dok je skoro 70% (od 15-20 lokaliteta) svih nalaza saprotrofralo na bukvi (Fagus),

u BiH je to svaki put bio slučaj sa smrčom (Picea abies).Međutim, generalno, tipovi šuma su gotovo istovjetni nasvim staništima ove gljive. To su isključivo starije šume isastojine smrče, jele i bukve.

Uz izuzetak da nije moguće sa 100% sigurnošću reći dali se radi o pr vom nalazu na teritoriji BiH, možemo se ogra-diti i reći da je ovo prvi zvanično zabilježeni i potvrđeninalaz sa ovih prostora, nalaz, kao i mnogi drugi koje sučlanovi MFS-oruma pronašli, a koji doprinose kreiranju

jasnije i cjelovitije slike o ugroženim vrstama ili ti vrstamasa Crvene europske liste.

Nekad je zaista čudno i neshvatljivo kako ovako malagljivica, ne može ostaviti čovjeka ravnodušnim, i kako ga

može ispuniti osjećajima zadovoljstva i sreće, ali sa drugestrane vjerujem da svima treba biti jasno i shvatljivo damoramo paziti na naše šume, te okolinu uopšte, jer usuprotnom blaga, za čije smo pronalaske još uvijek privi-legovani, će polako, ali sigurno nestajati.

Ja znam da ja jedva čekam kraj ljeta i trenutak kada ćuzakoračiti u prekrasnu i gustu šumu smrče i jele, te nakonnekoliko minuta hoda kroz duboku hladovinu početipažljivo pretraživati i promatrati obližnje ogromno, polu-trulo, posječeno stablo smrče, a sve u nadi da ću je naći.

A valjda će tu biti i ove, pa i naredne godine, ili moždaipak ne - ko zna?

Više inormacija o zabilježenim nalazima na:www.morchella.com.ba





gRaCiozNa CysTolepioTa BuCKNalliiPo povratku sa jednog od gljivaren-

ja, na samom izlasku iz šume, nanekih pola metra od puta stajala je

jedna mala ljubičasta gljivica, polusakrive-na i stidljiva i čekala da bude otkrivena.Posle kraćeg pretraživanja po mojoj k njižici

“Vodič za Gljive” Hans E. Laux, odgovor je bio već nađen - Cystolepiota bucknallii(Ber. & Brme) Sner & Clémençn.

Šuma u kojoj je rasla ova mala gljivica

nalazila se na nekih 280 metara nad-morske visine. Klima koja vlada u ovom

jugoistočnom delu Austrije je panonska,tako da je u tom delu Austrije moguće sres-ti puno vrsta gljiva koje su tipične za južnijedelove Evrope. Zemljište je bilo možemoslobodno reći čisti humus.

Šešir gljive je bio nekih 3,5 cm širok,ljubičaste boje sa zrnasto-brašnastomstrukturom, koja se na dodir ruke skidala.Takva brašnasta struktura je bila i na dršci,koja je bila nekih 5 cm u dužini, i šuplja napreseku.

Ono što mi je posebno ostalo u sećanjukod ove gljive jeste njen jak i prodoran mir-is na plin, nesto vrlo slično kao kod vrsteTricholoma sulphureum.

Interesantno je na kraju napomenuti dasam našao samo jedan jedini primerak ove

gljive. U nekoliko navrata kasnije zagledaosam na tom istom mestu, ne bi li sreo nekunjenu sestru ili rođaka, ali bez uspeha. Ovelepe male gljive više nije bilo.


miKRosKopija - uvoD rt i

Sistemtizcij vrste: kraljevstvo -Fun, odjeljak - Basdmyca, razred - Aarcmycees, red - Aarcmyce-dae, porodica - Aarcales, rod - Aa-rcaceae, vrsta Cystolepiota bucknallii

(Ber. & Brme) Sner & Clémençn.

Osnovna želja svakog malo ozbiljnijeg gljivara

je da upozna što veći broj gljiva. Da bi došao dopravog naziva gljive, gljivar mora da uzme u obzirsve makroskopske karakteristike, kao što su boja,veličina, miris, otisak spora, te vreme i mesto rastagljive. Međutim, ponekad svi ti parametri nisudovoljni da bi odredili o kojoj se tačno gljivi radi, pa

je put mikroskopiranja neizbežan.

Za takvu svrhu su nam potrebni mikroskopičije uvećanje prelazi 500X, uvećanje od 1000Xbi bilo idealno, jer sva uvećanja koja prelaze tugranicu možemo realizovati samo sa vrhunskim

mikroskopima, kojisu sve drugo osim

jetini, tako da je vrlomali broj gljivara u

mogućnosti da takonešto i poseduje.Mnogo važnije kod

jednog mikroskopa,od samog uvećanja, jekvalitet optike. Mnogiprodavci mikroskopa,danas na veliku žalostkoriste te brojke da bineupućene naveli na

kupovinu, obećavajući im brda i doline, koristećisve trikove dobre reklame. Tako imamo mikroskopod nekih 200 eura, za koji tvrde da ima uvećanjedo 2000x, međutim svako ko se barem malo bolje

razume u mikroskopiju shvatiće da je to utopija,

i da mikroskopi, čak i vrhunskih proizvođača, sauvećanjem od 1600x, već počinju da padaju nakolena.

Nažalost, čovek to tek shvati kad iskusi na svojojkoži, tako je bio i slučaj samnom (za uporedbuReichert-Jung Neovar 2 i Bresser Biolux - prvaotografja levo).

Pojedine gljive je moguće samo uz pomoć sporaprepoznati (oblik i dimenzije), kao što je za menebio slučaj sa Inocybe asterospora (otografja dolelevo), koja ima tako lepe zvezdaste spore (otografjaispod).

Sam oblik spora nije uvek dovoljan za pravilnu determinaciju,ponekad je potrebno i ostale stvariuzeti u obzir, kao što su na primer,oblik i veličina bazidija, askusi,parafze i mnogi drugi aktori

(vidi ilustraciju sa vrstom Aleuriaaurantia - desno).

Nažalost, i pored najboljemikroskopije mnogo putanećemo uspeti da rešimo identitetpronađene gljive, što namsamo dokazuje koliko je veliko inepregledno carstvo gljiva. Ipak,ljubav prema njima, daje namsnage da istrajemo u daljemradu i doživimo još puno lepihiznenađenja.

Aleura aurana - Narandžasa zdelčara

Aleura aurana - paraze asus

Aleura aurana - zled spra





walDvieRTel - Raj za gljiveWaldviertel je severno-zapadni deo

Austrije koji se proteže na nekih4.600 km² . To je jedan brdsko pla-

ninski predeo, do 1000 metara nadmorskevisine, većim delom je obrastao šumom,uglavnom sastojinom jele, smreke i bora,

a jedan deo je i pod bukvom. Ono što ovajdeo Austrije čini tako dobrim za rast gljiva

je velika količina padavina u toku godine,kao i nedostatak industrije. Meni lično inije tako blizu, ali svaki odlazak u taj kraj jeposeban doživljaj koji se ne zaboravlja. Većposle prvih koraka u šumi, shvatićemo da

je ista puna vlage i života, i da nas na sva-kom koraku može očekivati neko prijatnoiznenađenje, nešto tajanstveno. Borovi i jel esu uglavnom vitki i visoki, a tlo prekrivenomahovinom tako da je hodanje ovakvomšumom pravo uživanje.

U ovakvoj šumi se može naći za svakogpo nešto, najviše se mogu sresti takozvanigljivlvci , kako ja zovem berače vrganja,

jer ovde vrganji i lisičice rastu u velikimkoličinama. A dobar glas se na daleko čuje,tako da možemo pored šume zapaziti i reg-istracije automobila, koji potiču iz gradovakoji su i preko 200 km udaljeni.

I pored ogromnog broja berača, nekimčudom pojedini vrganji ipak uspevaju dadočekaju i svoju punu starost. Kao što jeslučaj sa ovim Dem Bleusm.

Naravno, ovde raste i bezbroj drugih gljiva,za koje se retko ko interesuje, ali ih na srećui ne šutiraju. Tako sam u jednom danu us-peo da pronađem preko 20 različitih vrstaCortinariusa, a ovi Cortinarius traganus-i sume podsetili na grupu razigranih mališana,koji pokušavaju da naprave jednu kolonu(otografja 1 - desno gore).

Neke je bilo lako prepoznati na osnovukarakterističnog mirisa, kao što je bio slučajsa ove dve lepotice - Cortinarius fexipes(sledeći red).

Lepa i privlačna je bila i Cortinarius san-

guineus koja se inače pre, a moguće i da-nas koristi u tekstilnoj industriji za arbanjetkanina (otografja desno, br. 2).

Iako je ova gljiva, Lactarius lignyotus jes-

tiva, nikad je nisam skupljao za ishranu, neka-ko mi je bila isuviše lepa, pa sam je ostavljaoprirodi na dar (otografja ispod).

Po prvi put sam našao i ovu izuzetno lepui otogeničnu gljivu - Entoloma nitidum (o-tografje ispod).

Ova Mycena aurantiomarginata je vrlo lakoprepoznatljiva jer je jedina od Mycena kojaima žuto bojene lamele, to što je prvi put nal-azim verovatno se krije u činjenici da ranije

nisam skretao toliko pažnje ka ovako sitnimgljivama (otografja ispod).

Puno muke mi je zadao i ovaj Crvenoka-pi dečko, jer nigde u blizini nije bilo breze(betula), niti bilo kakvog drugog listopadnogdrveta. Kasnije listanje literature donelo jesvetlo - Leccinum vulpinum.

I na kraju otograja jedne gljive koja jeveć i maloj deci poznata - Amanita musca-

ria. A koja ipak tako, nekom lepotom zrači,da i pored stotine njenih otografja, uvek jeuslikam ponovo.

Ovo je bio samo jedan mali deo gljivakoje sam pronašao prilikom moje posled-nje posete ovim divnim šumama u Wald-viertelu.

Pretpostavljam da većinu gljiva koje tamorastu nisam još ni susreo, jer je jedan dan isuviše krat-ak vremen-ski period zatako nešto,a na žalost

ova šuma jeudaljena odmog mestastanovanjanekih 150km, takoda su česteposete ovojšumi skoronemoguće.

Crnarus fexpes

Fraa br. 1Frmrana lna razranh

malšana - Crnarus raanus

Fraa br. 2Faaln prvlačna lrna

Crnarus sanuneus

Fraa br. 3Braća - jedn d mnbrnh

vrana z Waldverel-a

Fraa br. 4k b rea da se za ve lepce

re edna rvnca.Hyrcybe cnca




Dacrymyces chrysspermus - palmaus gepyxs carbnara

Hydrpus marnellus Calcera urcaa

Paxllus lamensus - hmen

Paxllus lamensus - rna srana pldša

Aur raa: Nhad omervć (olv - BH)Ph equpmen used: Cann 1000D + 18-55mm2009 - All rhs reserved

FungimaniaLennellus fabellrms




morCHeLLa FungI SIte gLJIvarSKI KaLendar Za 2010. godInu

25.01.2010. - daum zlasa prv bra Funmana-e.

01.02.2010. - 2 dne rada Mrchella Fun Se-a.

03.02.2010. - 2 dne rada MFS ruma.

06.-08.05.2010. - ii MFS Susre.

Aur raa redm (p mesecma):

Žar jrvanvć - d 01. d 03.

Nedm juć - 04.

Nhad omervć - d 05. d 12.

Mrchella Fun Se...zb čarbn svea lva!




Sretna i gljivarski uspješna Nova 2010Puno zdravlja, sreće, ljubavi, blagostanjai poslovnih uspjeha želi Vam...

Morchella Fungi Site!...zbog čarobnog svijeta gljiva...

fungimania [broj 1, januar 2010.]

Documents