mil ENDOdbor

teritorij, od Poljske do Portugala, od nuklearnogoruzja, zracnih i podmornickih baza, i od svih in-stitucija ukljucenih u istraiivanja i proizvodnjenuklearnog naoruZanja. Zahtijevamo od dvije su-persile da povuku svo nuklearno naoruzanje s teri-torija Europe. Tocnije, zahtijevamo od SovjetskogSaveza za zaustavi proizvodnju raketa srednjegdornera SS 20 i zahtijevamo od Sjedinjenih DrZavada ne implementiraju odluku 0 razvijanju krsta-recih raketa i raketa Pershing II za rasporedivanjena tlu zapadne Europe. Takoder ielimo ubrzati ra-tifikaciju SALTII ugovora, kao neophodne stepeni-ce prema obnovi ucinkovitih pregovora 0 opcern ipotpunom razoruzanju.

Istovremeno, moramo braniti i povecati pravasvih gradana, na Istoku kao i na Zapadu, da bi seukljucili u ovaj zajednicki pokret i u bilo kakav ob-lik razmjene. Pozivamo svoje prijatelje iz Europe,svih vjera i uvjerenja, da hitno razrnotre nacine nakoje bismo mogli zajednicki ustrajati na ovim za-jednickirn ciljevima. Mi zarnisljarno kampanjusirorn Europe, u kojoj se dogadaju svi oblici raz-mjene; gdje se predstavnici razlicitih naroda i raz-IiCitih stavova rnedusobno savjetuju i koordinirajusvoje aktivnosti; u kojima manje formalne razrnje-ne, izmedu sveucilisra. crkvi, organizacija zena,sindikata, organizacija mladih, skupina profesio-nalaca i individualaca, postaju dio cilja prornovira-juci zajednicki cilj: oslobodenje cijele Europe odnuklearnog oruija.

Moramo poceti djelovati kao da ujedinjena,neutralna i miroljubiva Europa vec postoji. Moramonauciti biti lojalni, ne "lstoku" ili "Zapadu", nego jed-ni drugima, i moramo zanemariti zabrane i ogra-nicenja koja su nam nametnule nacionalne driave.

Odgovornost Ijudi svakog naroda bit ce zala-ganje za progon nuklearnog oruzja i baza s eu-ropskog tla i iz teritorijalnih voda, i odlucivanje 0

vlastitim sredstima i strategijama koji se ticu nji-hova teritorija. To ce se razlikovati od zemlje dozemlje, i mi ne tvrdimo da bi ijedna strategija rno-rala biti nametnuta. Ali, to mora biti dio transkon-tinentalnog pokreta u kojem se dogadaju sve vr-ste razmjene.

Moramo se oduprijeti svakom pokusaju drzav-nika Istoka ili Zapada u manipulaciji ovim pokre-tom radi vlastite koristi. Mi ne nudimo nikakvuprednost ni NATO-u ni Varsavskorn savezu. Nasi ci-Ijevi moraju biti oslobodenje Europe od konfronta-cija, nametanje detanta izrnedu SAD-a i SSSR-a, i,naposljetku, ukidanje oba velika rnocna saveza.

Obracajuci se prijateljima Europljanima, mi neokrecerno svoja leda ostatku svijeta. Zalazuci se zamir u Europi, zalazerno se i za mir u svijetu. Dvaputa u ovom stoljecu Europa je osrarnotila svoju ci-vilizacijsku pripadnost izazivajuCi svjetski rat. Ovajput moramo vratiti svoj dug svijetu izazivanjemmira.

Ovaj apel nece postici nista ukoliko ga ne po-drfi odlucna i inventivna akcija, koja ce ukljuCitisto vise Ijudi. Moramo stvoriti neodoljiv pritisak zaEuropu slobodnu od nuklearnog naoruzanja.

Mi ne zetirno nametati nikakvu uniformiranostovom pokretu, niti nametati svoje pregovore iliodluke mnogim organizacijama koje ve: koristesvoj utjecaj u svrhu razoruzanja i mira. Ali, situaci-jaje ozbiljna. Opasnosti se sire. Trebamo Vasu po-drsku u ovome zajednickorn cilju, i pozdravit cernosvaku pornoc ili savjet.

Kraj povijesti?

Francis Fukuyama

Iz The National Interest (1989)

PromatrajuCi razvoj dogadaja u nekoliko proteklihdesetljeca, tesko je izbjeCi osjecaj kako se dogadanesto vrlo vaino u svjetskoj povijesti. U proteklojgodini pojavio se velik broj (,Ianaka posvecenihkraju Hladnog rata i einjenici da se ne eini kako"rnir" dolazi u mnoge krajeve svijeta. VeCini ovihanaliza nedostaje veci konceptualni okvir za razli-kovanje onog sro je bitno i onog sto je neizvjesnoili slucajno u svjetskoj povijesti, i onog sto je rno-guce predvidjeti. Kada bi Corbacov bio izbacen izKremlja ili kad bi novi ajatolah proglasio novo sto-ljece iz opustosenog sredista Bliskog isroka: isti tikomentatori pohitali bi proglasiti ponovno rada-nje nove ere sukoba.

A opet, svi ti Ijudi nasluCivali su da se dogadanesto veliko, proces koji daje suvislost i jasnocusvakodnevnim naslovima. 20. stoljece svjedocilo jekako svijet pada pod napadajem ideoloskog nasi-Ija, kako se liberalizam prvo bori 5 ostacima apso-lutizma, a zatirn i boljsevizrna i fasizma, te napes-Ijetku s obnovljenim marksizmom koji je prijetioda ce dovesti do opce apokalipse nuklearnog rata.AIi, sroljece, koje je zapocelo sarnouvjerenoscu ukonacnu pobjedu zapadne liberalne demokracije,izgleda da se na svom kraju vraca u punom kruguna svoj pocetak: ne na "kraj ideologije' ili premapribliiavanju kapitalizma i socijalizma kao sto jepredskazano, nego do smione pobjede ekonorn-skog i politickog liberalizma.

Trijumf Zapada, zapadne ideje, vidljiv je prijesvega u potpunom iscrpljivanju odriivih sustavnihalternativa zapadnom liberalizmu. U proteklom

1m

desetljecu nepogresivo je da su se dogodile prom-jene u intelektualnorn okruzenju u dvjema svjet-skim najvecirn kornunistickirn zemljama, i da supoceli znacajni reformatorski pokreti u objema.Ali, taj se fenomen prosirio i izvan visoke politike irnofe se zamijetiti u neizbjeinom sirenju konzu-rneristicke zapadne kulture u takvim razlicitirnkontekstima kao sto su zernljoradnicke trgovine ilisada sveprisutni televizijski uredaj u boji diljem Ki-ne, zadruzni restorani i prodavaonice odjece di-Ijem Moskve, kao i proslogodisnje sirenje Beetho-vena u japanskim ducanirna siroke potrosnje iuiivanje u rock glazbi u jednakoj mjeri u Pragu,Rangoonu i Teheranu.

Ono cemu smo moida svjedoci, nije samo krajHladnog rata, ili proticanje odredenog razdoblja II

poslijeratnoj povijesti, nego kraju povijesti kaotakve: odnosno, krajnjoj tocki ideoloske evolucijecovjecanstva i univerzalizaciji zapadne liberalnedemokracije kao krajnjeg oblika Ijudske vladavine.Time ne tvrdim da vise nece biti dogadaja koji cepuniti stranice godisnjih saietaka medunarodnihodnosa u Foreign Affairs,jer se pobjeda liberalizmazbila prvenstveno na podruqu ideja ili spoznaja inije jos dovrsena u stvarnom ili materijalnom svije-tu. Ipak, postoje snaini razlozi za vjerovanje kakoce dugorocno gledano ta ideja zavladati rnaterijal-nim svijetom. Kako bismo shvatili zasto je to tako,moramo prvo razmotriti neka teorijska pitanja ko-ja se ticu prirode povijesne promjene.

Teorija 0 kraju povijesti nije originalna. Njezinnajpoznatiji zagovaratelj bio je Karl Marx, koji je

•• FRANCIS FUKUYAMA

vjerovao kako smjer povijesnog razvoja ima svojusvrhu i okarakteriziran je uzajamnim utjecajemmaterijalnih sila, te ce doci do svog vrhunca jedinopostizanjem komunisticke utopije koja bi napo-kon razrijesila sve prijasnje konrradikcije, Ali, kon-cept povijesti kao dijalektickog procesa koji imasvoj pocetak, sredinu i kra], Marx je posudio odsvoga velikoga njernackog prethodnika GeorgaWilhelma Friedricha Hegela.

U dobrom ili losern obliku, vecina Hegelova his-toricizma postala je dijelom nasega suvremenogaintelektualnog nasljeda, Teza da je eovjecanstvonapredovalo preko niza primitivnih faza spoznajana svom putu do danasnjice. i da te faze odgovara-ju konkretnim oblicima drusrvenog organiziranja.poput plemenskih. robovlasnickih, teokratskih inaposljetku demokratsko-egalitarnih drustava,postala je neodvojiva od modernog shvacanja co-vjeka. Hegel je bio prvi filozofkoji je govorio jezi-kom mod erne drustvene znanosti i zbog toga je zanjega covjek bio produkt svojega konkretnoga po-vijesnog i drusrvenog okruzenja. a ne, kao sto suto ranije tvrdili teoreticari prirodnog prava, skupmanje ili vise odredenih "prirodnih' karakteristika.Svladavanje i preoblikovanje eovjekova prirodnogokolisa primjenom znanosti i tehnologije bio jeoriginalno Hegelov. a ne Marxov koncept. Za razli-ku od kasnijih povjesnicara, ciji je povijesni relati-vizam prerasrao u relativizam tout court. kako bilo,Hegel je vjerovao da povijest kulminira u apsolut-nom trenutku - trenutku u kojem racionalni oblikdrusrva i drzave postaje pobjednicki.

Hegelova je nesreca sto je poznat iskljucivokao preteca Marxa, a nasa je nesreca sto je samonekolicina nas upoznata s Hegelovim radom iz nje-gova izvornog proucavan]a, a ne tek nakon sto jeisfiltriran kroz iskrivljeno povecalo marksizma. UFrancuskoj je ipak postojao napor da se Hegelsacuva od njegovih rnarksistickih inrerpretatora ida ga se ofivi kao filozofa koji je dosad najtocnijegovorio. Medu rim modernim francuskim interpre-tatorima Hegela najveCi je zasigurno bio AlexanderKojeva. briljantni ruski emigrant koji je u Parizu naEcole Practique des Houtes Etudes poucavao visokoutjecajnu seriju seminara 1930-ih godina. lako nijebio siroko poznat u SAD-u. Kojevaje imao veliki ut-jecaj na intelektualni zivot na kontinentu [u Euro-pi]. Medu njegovim studentima isticali su se bu-duci prosvjetitelji poputjeana-Paula Sartrea na lje-

vici i Raymonda Arona na desnici; poslijeratni eg-zistencijalizam posudio je mnoge od svojih temelj-nih kategorija upravo od Hegela preko Kojeve.

Kojeva je pokusavao ofiviti Hegelovufenomeno-logiju uma. Hegela koji je proglasio da ce povijestdoci do svog kraja 1806. godine cim je u porazuPruske monarhije od strane Napoleona u bici kodjene prepoznao pobjedu ideala Francuske revolu-cije i neizbjeznu univerzalizaciju driave koja uk-Ijueuje principe slobode i jednakosti. Kojeva. dale-ko od odbacivanja Hegela u perspektivi turbulen-tnih dogadaja u sljedecih stoljece i pol. inzistiraoje na tome kako je ovaj drugi bio temeljno u pravu.Bitka kod jene oznacila je kraj povijesti, jer je utom trenutku votta covjecanstva (pojam prilicnopoznat marksistima) aktualizirao principe Francus-ke revolucije. lako je preostalo jos vrlo mnogoposla za uCiniti nakon 1806. - ukinuti ropstvo i tr-govinu robljern, prosiriti povlastice radnicima.zenama i cmcirna, te drugim rasnim manjinama -osnovna nacela liberalno - demokratske drzave ni-su mogla biti poboljsana na temelju toga. Dvasvjetska rata i njima pretece revolucije i ustancijednostavno su imali uCinak prostornog sirenjaonih nacela na taj nacin da su razlicita podruqaIjudske civilizacije bila unaprijedena na razinuonih najnaprednijih medu njima i prisiljavala tadrusrva u Europi i Sjevernoj Americi na predvo-denje civilizacije kako bi se jos potpunije usposta-via liberalizam.

Driava koja se javlja na kraju povijesti je libe-ralna utoliko sto prepoznaje i stiti sustavom pravacovjekovo univerzalno pravo na slobodu; i demok-raticna utoliko sto postoji samo pristankom onihkojima se vlada. Za Kojevu ta tzv. 'univerzalna ho-mogena drfava" pronasla je stvarno utemeljenje uzemljama poslijeratne zapadne Europe - posebiceonim slabim prosperitetnim, samozadovoljnim. in-trovertiranim. slabovoljnim driavama ciji najveCiprojekt nije bio nista vise herojski od stvaranja za-jednickog triista. Ali, to se i ocekivalo. Povijestcovjecanstva i sukobi koji su je karakterizirali, bilisu utemeljeni na postojanju "suprotnosti": primi-tivna covjekova potreba za medusobno priznava-nje, transformacija i vladanje nad prirodorn, borbaza univerzalno priznavanje prava i dihotomija iz-medu proletera i kapitalista. Ali, u univerzalnoj ho-mogenoj drfavi sve protekle suprotnosti su na-didene i sve Ijudske potrebe su zadovoljene. Nema

borbe i sukoba oko 'velikih' pitanja i kao posljedi-ca toga nema potrebe za postojanjem generala idriavnika; one sro ostaje primarno jest ekonom-ska aktivnost. I srvarno, zivot Kojeve bio je u skla-du s njegovim ucenjern. Vjerujuci kako takodervise nema posla ni za filozofe, s obzirom daje He-gel (ispravno prihvacen) vec dosegao apsolutnoznanje. Kojeva je napustio poducavanje nakon ratai proveo ostatak svog zivota radeci kao birokrat uEuropskoj ekonomskoj zajednici do svoje smrti1968. godine.

Za njegove suvremenike sa sredine stoljeca,Kojevljine tvrdnje 0 kraju povijesti morale su seCiniti kao tipican ekscentricni solipsizam francus-kog intelektualca koje dolaze, kao sto i jesu, kra-jem Drugoga svjetskog rata i za vrijeme zahuktava-nja Hladnog rata. Ne bi Ii se shvatilo kako je Kojevamogao biti tako smion i tvrditi da je povijest za-vrsila, prvo moramo shvatiti znacenje hegelijan-skog idealizma.

Za Hegela. kontradikcije koje vode povijestpostoje prvo u podrucju covjekovih spoznaja. npr.na nivou ideja - ne u trivijalnim prijedlozima arne-rickih politicara u izbornoj godini, nego ideja usmislu velikih ujedinjavajuCih pogleda na svijet ko-ji se mogu najbolje razumjeti pod pojmom ideolo-gije. Ideologija u tom smislu nije ogranicena na se-kularne i eksplicitne poliricke doktrine kojenajcesce povezujemo 5 tim pojmorn, nego rnozeukljucivati religiju. kulturu i sustav moralnih vri-jednosti koji takoder cini svako drustvo. Hegelovorazumijevanje odnosa medu idejnim i stvarnim.odnosno, materijalnim svjetovima bio je iznimnoslozen pocevsi od einjenice da je za njega jedinorazlikovanje medu njima bilo jasno. Nije vjerovaoda se stvarni svijet moze prilagoditi ili uciniti prila-godljivim prema ideoloskirn pretpostavkama pro-fesora filozofije na bilo koji pojednostavljen nadn,ili da 'materijalni' ne bi mogao djelovati na idejni.Stovise. Hegel je kao profesor privremeno ostaobez posla kao rezultat jednog vrlo materijalnogdogadaja. bitke kod jene. Ali, dok je Hegelovo pi-sanje i razmisljanje moglo biti zaustavljeno met-kom iz stvarnog svijeta, ruka na obaracu bilaje timslijedom motivirana idejama slobode i jednakostikoje su vodile Francusku revoluciju.

Za Hegela, cjelokupno ponasanje covjeeanstvau materijalnom svijetu, a time i cijela Ijudska povi-jest. ukorijenjeni su u prijasnjern stanju spoznaje-

KRAJ POVIJESTI? 11IIideja je slicna onoj koju je izrazio john MaynardKeynes kada je rekao da su Ijudski pogledi na od-nose najcesce vodeni od pokojnih ekonomista isveucilisnih piskarala proteklih generacija. Ovaspoznaja ne mora biti eksplicitna i svjesna samasebe, poput modernih politickih doktrina, a urn-jesto toga mote preuzeti oblik religije ili jednos-tranih kulturnih ili moralnih obicaja. A oper, ovopodruqe spoznaje dugorocno gledano numo se ma-nifestira u materijalnom svijetu, stovise stvara ma-terijalni svijet na svoju sliku i priliku. Spoznaja jeuzrok, a ne posljedica, i rnoze se samostalno razvi-ti iz materijalnog svijeta; zbog toga stvarni podte-kst temeljne ofite zbrke trenutacnih zbivanja jepovijest ideologije.

Neuspjeh u shvacanju korijena ekonomskogponasanja lezi u prostoru spoznaje i kulture te vo-di do ceste pogreske pridavanja materijalnim uz-rocima fenomena koji su u svojoj prirodi idejni.Naprimjer. uobicajeno je na Zapadu interpretiratireforrnatorske pokrete, prvo u Kini. a nedavno iSSSR-u. kao pobjedu materijalnog nad idejnim - toje priznanje da ideoloski stimulansi ne mogu zami-jeniti materijalne u stimulaciji visoko produktivnemoderne ekonomije. i da, ako se zeli napredovati,mora se pozivati na nize oblike osobnog interesa.Ali, ozbiljni nedostaci socijalisticke ekonomije bilisu vidljivi prije 30-40 godina svima koji su zeljeligledati. Zasto su te zemlje odustale od centralnogplaniranja rek u 80-ima? Odgovor se mora nalazitiu spoznaji elita i voda koji su njima vladali koji suodlucili izabrati 'protestantski' zivot blagostanja irizika nasuprot "karolickog" puta sirornastva i si-gurnosti. Ta promjena nije ni u kojem slucaju bilaneminovna kao oblik rnaterijalnih uvjeta u kojimase zemlja nasla, nego je nastala kao rezultat pobje-de jedne ideje nad drugom.

Za Kojevu, kao za sve dobre hegelovce, razumi-jevanje procesa unutar povijesti zahtijeva razumi-jevanje razvoja u podrucju spoznaje ili ideja. s ob-zirom da ce spoznaja naposljetku stvoriti materi-jalni svijet prema svojoj slici i prilici. Reci da je po-vijest zavrsila 1806 .. znad red da je Ijudska i ideo-loska evolucija covjecanstva zavrsila s idejamaFrancuske ili Americke revolucije. lako odredenirefirni u stvarnom svijetu mozda ne provode teideje u potpunosti, njihova teoretska istinitost jepotpuna i ne rnoze biti vise unaprijedena. Tako zaKojevu nije bilo vazno sto spoznaja poslijeratne

IImII FRANCIS FUKUYAMA

generacije Europljana nije bila univerzalizirana ucijelom svijeru ako je ideoloski razvoj u srvarnosrizavrsio, homogene drzave ce naposljerku postatipobjednicke kroz marerijalni svijet.

Ovdje nemam prostora, a iskreno, ni rno-gucnosti za obranu dubine Hegelove radikalneidealisticke perspekrive. Pitanje nije sadrzano utome je Ii Hegelov sustav bio tocan, vec rnoze Iinjegova perspektiva razotkriti problernaticnu pri-rodu mnogih rnaterijalistickih objasnjenja kojecesto uzimamo zdravo za gotovo. Time ne zelirnumanjiti ulogu materijalnih faktora kao takvih. Zapravog idealista, Ijudsko drusrvo moze biti iz-gradeno oko bilo koje arbitrarne sku pine principabez obzira na njihove poveznice s materijalnim svi-jetom. A u stvarnosri su Ijudi dokazali da mogu iz-drzati i najekstremnije materijalne teskoce u imeideja koje postoje samo u prostoru duhovnog, bilou bozansrvenosti krava ili prirodi Svetog Trojstva.

lako je eovjekova percepcija materijalnog svije-ta oblikovana povijesnom spoznajom materijalnogsvijeta, rnoze zasigurno posljedicno una trag utje-cati na odrzivosr odredenog stanja svijesti. Tocni-je, spektakularno obilje naprednih liberalnih eko-nomija i bezbroj razliCitih potrosackih kultura sa-me po sebi istovremeno skrbe i euvaju liberalizamu politickoj sferi. Zelim izbjeCi materijalisticki de-terminizam koji kaze kako liberalna ekonomijaneizbjefno srvara liberalne politike, jer vjerujemda i ekonomija i politika pretpostavljaju jednoprethodno autonomno stanje spoznaje koje ihornogucava. To stanje spoznaje koje ornogucavarast liberalizma eini se da se stabilizira na nacin ko-ji bi se ocekivao na kraju povijesti ako je potpo-mognut obiljem mod erne slobodne trzisne ekono-mije. Mozerno zakljuciti da je sadrza] univerzalnehomogene drzave u obliku liberalne demokracijeu politickoj sferi kombinirane s lakim pristupomVCR-u [videorekorderu) i stereo tehnici u ekono-mici.

jesmo Ii mi u stvarnosti dostigli kraj povijesti?Postoje Ii, drugim rijecirna, bilo kakve temeljne"kontradikcije" u Ijudskom zivotu koje ne mogu bi-ti rijesene u kontekstu modernog liberalizma, akoje bi se mogle rijesiti u sklopu neke druge pol i-ticko-ekonomske strukture? Ako prihvatimo upra-vo izlozene idealisticke teze, moramo trafiti od-govor na ovo pitanje u podruqu ideologije i spoz-naje. Nas zadatak nije odgovoriti opsirno izazovi-

ma liberalizma koje promovira svaki srnuseni me-sija u svijetu, nego odgovoriti na one izazove kojisu utemeljeni u vaznirn drusrvenirn i politickirn si-lama i pokretima, i koji su zbog toga dio svjetskepovijesti. Za nase potrebe malo nam je vamo kak-ve su se eudne ideje pojavile u Albaniji ili BurkiniFaso, nas interesira ono sto bi se na neki naCinmoglo nazvati zajednickim ideoloskirn nasljedemcovjecanstva.

U pros 10m stoljecu pojavila su se dva velika iza-zova za liberalizam, fasizarn i komunizam. Pr-vospomenuti je iskoristio politi eke slabosti, mare-rijalizam, anomiju i nedostarak zajednisrva Zapadakao temeljne kontradikcije u liberalnim drusrvimakoji mogu biri rijeseni od mane Cvrste drzave kojakuje nove "Ijude" na temelju nacionalne ekskluziv-nosri. Fasizam je unisren kao zivuca ideologija uDrugome svjerskom raru. To je bio poraz, naravno,na materijalnoj razini, ali je doveo i do poraza narazini ideje. Ono sto je unistilo fasizarn kao idejunije bilo univerzalno moral no gnusanje koje jeizazvao proriv sebe,jer je mnogo Ijudi bilo sprern-no podrzati ru ideju dokle god se cinilo da ima bu-ducnost: nego njegov neuspjeh. Nakon rara, vecinise Ijudi cinilo kako je njernarki fasizarn. zajedno snjegovim azijskim varijantama, osuden na sarnou-nisrenje, Nisu postojali marerijalni razlozi zastonovi fasisticki pokreti ne bi mogli nastati ponovnonakon rata na drugim mjesrima, ali zbog cinjeniceda ekspanzionisticki ultranacionalizam, sa svojomperspekrivom trajnog sukoba, vodi do katastrofal-noga vojnog poraza, ucinio je da u porpunosri iz-gube svoj urjecaj. Rusevine Reicha, kao i atomskeborn be bacene na Hirosimu i Nagasaki, ubile suovu ideologiju na razini spoznaje, rakoder i mate-rijalno, i svi profasisticki pokreri proizasli iz nje-rnackog ijapanskog primjera, popur peronisrickogpokreta u Argentini ili indijska nacionalna vojskaSubhasa Chandre Bosea, nestali su nakon rata.

ldeoloski izazov, koji je proizasao iz druge veli-ke alternative liberalizmu - komunizma, bio jemnogo ozbiljniji. Marx je, govoreCi Hegelovim je-zikom, tvrdio kako u liberalnom drusrvu postojitemeljna kontradikcija koja ne moze biti rijesena urom konteksru, kontradikcija izmedu kapirala i ra-da, te da ona formira glavnu optuzbu ikad nasraluproriv liberalizrna. Ali zasigurno, klasno piranje jeu stvarnosti na Zapadu bilo uspjesno rijeseno. Kaosto je Kojeva (izmedu ostalih) zapisao, egalitari-

zam moderne Amerike predsravlja kljucno dostig-nuce klasnog drusrva zarnisljenog od strane Ma-rxa. Ovdje se ne tvrdi kako nema bogarih i siro-rnasnih Ijudi u SAD-u, ili da razlika medu njima nijeu porasru proreklih godina. AIi, korijeni, kojiprouzrocuju ekonomsku nejednakost, ne morajuimati nisra s pravnom i drustvenom strukturom ko-ja lezi u nasern drustvu, koja osraje temeljno egali-tarna i umjereno redisrriburivna,jednako kao i kul-turne i drusrvene karakteristike koje ih cine, kojesu slijedom povijesnog nasljeda predmoderni uv-jeri. Tako crnacko sirornasrvo u SAD·u nije rezulrarliberalizma nego 'nasljede ropsrva i rasizrna", kojeje posrojalo i dugo nakon ukidanja samog ropstva.

Kao rezulrar uzmicanja od klasnog pitanja, pot-pora komunizmu iz razvijenoga zapadnog svijeta,ako mozerno reci, nifa je danas nego ikad nakonPrvoga svjerskog rara. To mote biri izmjereno naniz razlicitih nacina: u smanjivanju Clansrva i brojaglasova na izbornim ankerama glavnih europskihkornunistickih stranaka, njihovim odrirn revizio-nistickim programima, u skladu s rim izbornim us-pjesima konzervarivnih stranaka od Velike Britani-je, preko Njernarke, do SAD-a i japana, koje susmiono protrzisne i dinarnicne: i u intelekrualnojklimi u kojoj njihovi "napredniji" danov; vise nevjeruju da je burzujsko drusrvo nesto sto se u sva-kom slucaju mora nadvladari. Time se ne tvrdi dasravovi progresivnih inrelekrualaca u zapadnimzemljama nisu duboko patoloski na razlicitenacine. Ali, oni koji vjeruju da je buducnost neiz-bjezno socijalisticka, vrlo su sraromodni ili rnargi-nalni u stvarnome politickorn diskursu svojihdrustava.

Moze se tvrdiri kako socijalisticka alternativanikada nije bila vrlo primjenjiva na sjevernoame-ricki svijer i da je bila zadrzana nekoliko proreklihdesetljeca prvenstveno zbog svojih uspjeha izvante regije. Ali, upravo su u neeuropskom svijetu naj-vise pogoden pojavom velikih ideoloskih transfer-macija. Zasigurno su se najznacajnije promjenedogodile u Aziji. Zahvaljujuci jacini i rnogucnostiprilagodavanja domorodackih kultura, Azija jeposrala bojisnicorn razlidtih uvezenih zapadnihideologija pocetkorn ovog stoljeca. Liberalizam jeu Aziji bio vrlo slaba trska u razdoblju nakon Prvo-ga svjerskog rata: danas se lako zaboravlja kolikose sjajnom azijska politicka buducnosr cinila cakdonedavno, prije 3~-50 godina. Takoder se lako

KRAJ POVIJESTI? ••

zaboravlja sto je znacio ishod azijskih ideoloskihborbi za svjetski politicki razvoj u cjelini.

Prva azijska alrernativa liberalizmu, koja je bilaodlucno pobjedena, bio je fasizam, sto ga je zasru-pao imperijalnijapan.japanski fasizam (po pur nje-gove njernacke varijanre) bio je pobjeden silornarnerickog orutja u Pacifickorn ratu i liberalna de-mokracija nametnura je japanu od srrane pobjed-nickog SAD-a. Kapitalizam zapadnog tipa i pol i-ticki liberalizam, koji su bili usadeni japanu, prila-godeni su i rransformirani od strane japana nanacin da su posrali jedva prepoznatljivi. Mnogi suAmerikanci danas svjesni kako je japanska indus-trijska organizacija itekako razlicita od one kojaprevladava u SAD-u ili Europi i upirno je na kojinacin frakcionasko manevriranje, koje se dogada, svladajucorn Liberalno - demokrarskom srrankom,pridonosi demokraciji. Bez obzira na to, samacinjenica da su osnovni elementi ekonomskog ipolitickog liberalizrna tako uspjesno usadeni uunikatne japanske tradicionalne instirucije jamCinjihov dugorocni opstanak. jos je vazniji doprinoskoji je japan ucinio za svjersku povijesr slijedecistope SAD-a u srvaranju isrinski univerzalne pot-rosacke kulrure koja je posrala simbolom i nepo-bitnorn cinjenicom koja podupire univerzalnu ho-mogenu drzavu. V. S. Naipaul, koji je purovao poHomeinijevu Iranu krarko nakon izbijanja revoluci-je, zamijerio je sveprisutne znakove reklamiranjaproizvoda tvrtki Sony, Hirachi, JVC, Cija je pojavaosrala virtualno otporna i dokazala pretenzijererima u obnavljanju drzave bazirane na serijat-skom zakonu. Zelja za prisrupanjem potrosackojkulruri stvorena u vecoj mjeri ujapanu, odigralajekljucnu ulogu u poricanju i sirenju ekonomskog Ii-beralizma diljern Azije i zbog toga i promoviranjupolitickog liberalizma.

Ekonomski uspjeh ostalih novo industrijalizira-nih zemalja (NIC) u Aziji, koje su slijedile primjerjapana, danas je poznara prica. Ono sto je bitno izHegelova kura gledanjaje politicki liberalizam kojije slijedio ekonomski liberalizam, mnogo sporijenego stc se vecina nadala, ali se cinilo neizbje-znim. Tu opet vidimo pobjedu ideje univerzalnehomogene drzave. juzna Koreja se razvila u rno-derno urbanizirano drusrvo sa sve veCim i dobroobrazovanim srednjim slojem koji nikako nije rno-gao ostati izoliran od veCih demokrarskih trendo-va koji su ih okrufivali. Pod rim se okolnosrima

IIII!I FRANCIS FUKUYAMA

cinilo netolerantnim za veliku veCinu tog stanov-nisrva da njime vlada zastarjeli vojni reiim, dokja-pan, tek otprilike desetljece ispred njih u ekonom-skom pogledu, ima parlamentarne institucije pre-ko 40 godina. Cak je i bivs: socijalisticki rezirn uBurmi [danasnji Mianmar], koji je mnoga deset-ljeca egzistirao u kobnoj izolaciji od svih vecihtrendova koji su bili dominantni u ostatku Azije,prosle godine bio pogoden pritiscima za liberali-zacijom ekonomskog i politickog sustava. Prica seda je nezadovoljstvo s samovoljom Ne Wina za-pocelo kadaje visi burmanski zapovjednik otisao uSingapur na zdravstveni pregled i slomio se odplaca kada je vidio koliko je socijalisticka Burmazaostala za svojim susjedima iz ASEAN-a.

AIi, snaga liberalne ideje cinila bi se mnogomanje impresivnom da nije zarazila najvecu i naj-stariju kulturu u Aziji, Kinu. Sarno postojanje ko-rnunisticke Kine stvorilo je alternativni pol ideo-loske privlacnosti. i kao takav predstavljao prijet-nju liberalizmu. Ipak, proteklih petnaestak godi-na svjedocirno gotovo potpunom diskreditiranjurnarksisticko-lenjinistickog sustava kao ekonom-skog sustava. Zapocevsi znamenitim trecirn zasje-danjem desetoga centralnog komiteta 1978., ki-neska Kornunisticka partija zasjedalaje oko deko-lektivizacije poljoprivrede za 800 milijuna Kinezakoji su jos uvijek iivjeli na selu. Uloga driave upoljoprivredi bila je smanjena na onu sakupljacaporeza, dok je proizvodnja potrosnih dobara nag-10 porasla ne bi Ii se seljacima pribliiio osjecajuniverzalne homogene drzave, a samim time i po-vecao poticaj za rad. Reforma je udvostrucila ki-neski izlazni proizvod iitarica u sarno pet godina,i tokom toga stvorila za Deng Xiao-pinga solidnupoliticku bazu za sirenje reforme u ostale dijelo-ve ekonomskog sustava. Ekonomske statistike nepocinju s opisivanjem dinamizma, inicijative i ot-vorenosti ocirih u Kini od pocetka provodenja re-formi. Kina sada ne moie ni na koji nacin biti opi-sana kao liberalna demokracija. Trenutacno, viseod 20 posto njezine ekonomije ucinjeno jetrfisnorn. i najvainije, i dalje njome vlada sa mop-roglasena Kornunisricka partija koja ne daje naz-nake povlacenja s vlasti. Deng nije dao niti jednood obecanja koja je dao Corbacov vezano uz de-mokratizaciju politickog sustava i ne postoji ki-neski ekvivalent Glasnasti. Kinesko je vodstvo us-tvari bilo mnogo opreznije u kritiziranju Maoa i

maoizma, nego Gorbacov u odnosu na Breinjeva iStaljina, te reiim i dalje laska marksizmu-Ienjiniz-mu kao ideoloskorn potpornju. Ali, svatko upoz-nat s izgledom i ponasanjern nove tehnokratskeelite koja sada vlada Kinom zna da su marksizam iostali ideoioski principi postali virtualno nevainikao vodici za politiku i da buriujski konzumeri-zam ima stvaran utjecaj u toj zemlji po prvi putnakon revolucije. Razina usporavanja u tempunapretka reformi kampanje protiv "dusevnogoneciscenja" i napadi na poliricke disidente mno-go su prikladnije shvaceni kao takticke prilagod-be u procesima svladavanja onog sto je ustvari iz-nimno teska politicks tranzicija. ZaobilazeCi pita-nje politicke reforme dok se ekonomiju postavljana nove oslonce, Dengje uspio zaobici i slom au-toriteta koji je slijedio Gorbacovljevu Perestrojku.A opet, trzaj liberalne ideje nastavlja biti vrlo jak,kako se ekonomska snaga razvija i ekonomijapostaje sve vise otvorena vanjskom svijetu. Tre-nuracno preko 20.000 kineskih studenata studirau SAD-u i ostalim zapadnim zemljama, gotovo svisu djeca kineske elite. Teske je za povjerovati dace, kada se vrate kuci, biti zadovoljni Kinom uko-liko ona ostanejedina zemlja u Aziji koju nije zah-vatic sve veci trend demokratizacije. Studentskedemonstracije u Pekingu, koje su prvi put izbile uprosincu 1986., a ponovile se nedavno kada jeumro Hu Yao-Beng, bile su sarno pocetak onogasto ce neizbjezno podici pritisak za promjenom iu polirickorn sustavu.

Ono sto je vazno u pogledu Kine, sa stajalistasvjetske povijesti, nije trenutno stanje reform. ilicak njezina buduca ocekivanja. Kljucno je pitanjecinjenica da se Narodna republika Kina vise nemoie ponasati kao voda neliberalnih sila svijeta,bile one gerilski pokreti u nekim azijskim pra-sumarna ili studenti srednje klase u Parizu. Maoi-zam, umjesto da je poslufio kao uzorak za azijskubuducnost, postao je anakronizam, i sarno je ki-nesko kopno one na koje je, ustvari, presudno ut-jecao napredak i dinamika njezinih prekomorskihsunarodnjaka - ironicno-ulrirnativna pobjeda Taj-vana. Koliko god bile vazne ove promjene u Kini,zapravo je razvoj dogadaja u SSSR-u - originalnoj"domovini svjetskog proletarijata' - zabio posljed-nji cavae u lijes rnarksisticko-lenjinisticke alterna-tive liberalnoj demokraciji.

Ono sto se dogodilo cetiri godine nakon Gor-bacovljeva dolaska na vlast je revolucionaran na-pad na temeljne institucije i principe staljinizma injihova zamjena drugim principima koji se ne iz-jednacavaju s iiberalizmomperse, nego Cijajejedi-na nit poveznica liberalizam. To je najprimjetnije uekonomskoj sferi gdje su reforrnisticki ekonomistioko Gorbacova postali nepokolebljivo radikalniji usvom podupiranju slobodnog triista do te tockeda neki, poput Nikolaja Sneleva, nisu zamjerali akoih se u javnosti usporedivalo s Miltonom Friedma-nom.[...]Sovjetski Savez ne rnoze danas ni na jedan nacinbiti opisan kao liberalna ili demokratska zemlja,niti ja smatram kakako je izgledno da Perestrojkauspije u takvoj mjeri da se rnoze razrnisljati u timkategorijama u blizoj buducnosti. Medutim, krajpovijesti nije nuzno u tome da sva drusrva postanuuspjesna liberalna drusrva, vec je vainije da zavrseideoloske pretenzije predstavljanja drugacijih ivisih oblika Ijudskog drustva. U to ime, vjerujem dase nesto vrlo vazno dogodilo u SSSR-u u posljed-njih nekoliko godina: kritike sovjetskog sustava,kojegje sankcionirao Corbacov, bile su tako teme-ljite i razarajuce da postoji vrlo mala rnogucnost dase na bilo koji nacin vrate staljinizmu ili breznje-vizmu. Gorbacov je napokon dopustio Ijudima dagovore 0 stvarima koje su u sebi shvacali vec mno-go godina, kao npr., da je rnagirno vracanje mar-ksizma - lenjinizma glupost, da sovjetski socijali-zam ni na koji nacin nije bio superioran u odnosuna Zapad, stovise bio je primjer neuspjeha. Kon-zervativna oporba u SSSR-u, koja se sastojala odradnika, koji su se bojali nezaposlenosti i inflacije,i dufnosnika Partije, koji su se oper bojali gubitkaposla i privilegija, napokon je dosla do izrazaja imote biti dovoljno snazna da izazove Corbacovlje-vo protjerivanje u nekoliko sljedeCih godina. lako,one sto obje grupe zele je tradicija, poredak i vla-st: oni ne iskazuju duboku odanost marksizmu -lenjinizmu osim utoliko sto su u njega unijelivecinu svog zivota. Da bi se autoritet vratio u SSSRnakon Corbacovljeva razaranja, on mora biti ute-meljen na osnovi neke nove i oprezne ideologijekoja se jos nije pojavila.

Ukoliko priznamo, na trenutak, da su fasistiddi komunisticki izazovi liberalizmu mrtvi, postavljase pitanje jesu li preostali jos ikoji ideoloski supar-

KRAJ POVIJESTI? IDIInici? Iii, drugim rijecima, postoje Ii kontradikcijeunutar liberalnog drustva, osim onih klasnih, kojesu nerjesive? Dvije se mogucnosti narnecu: religijai nacionalizam.

Uspon religijskog fundamentalizma proteklihgodina unutar krscanske, zidovske i muslimansketradicije, siroko su prirnijeceni. Moze se teziti zak-ljucku kako obnova religije na neki nacin odraZavasiroko nezadovoljstvo neosobnoscu i duhovnomprazninom liberalnih potrosackih drustava. Za tovrijeme praznina u samoj jezgri liberalizma svaka-ko je manjak unutar ideologije - stovise mana zakoju pojedincu ne treba religijska perspektiva dabi je prepoznao - uopce nije jasno moze Ii bitiizlijecena kroz politiku. Moderni je liberalizamsam po sebi bio povijesna posljedica slabostidrustava utemeljenih na religiji koja se nije uspjelaslofiti oko prirode dobrog zivota, nitije mogla osi-gurati cak i minimalne uvjete mira i stabilnosti. Usuvremenom svijetu sarno je Islam ponudio teok-ratsku drzavu kao oblik politicke alternative libe-ralizmu i komunizmu. Ali, ta doktrina je imala ma-Io utjecaja na nemuslimane i tesko je povjerovatida bi taj pokret mogao preuzeti bilo kakav univer-zalni znaca]. Ostali manje organizirani religiozniimpulsi bili su uspjesno zadovoljavani unutar sfereosobnog iivota koja je dozvoljena unutar liberal-nih drustava.

Druga velika "kontradikcija", potencijalno ner-jesiva liberalizmom,jest ona koju narnece naciona-lizam i drugi oblici rasne i etnicke svjesnosti. Sva-kako je istina kako je vrlo veliki posrotak sukobanakon bitke kod jene imao svoje korijene u nacio-nalizmu. Dva kataklizrnicka svjetska rata proizaslasu iz nacionalnih pretenzija razvijenog svijeta urazlicitirn oblicirna i ukoliko su te strasti promije-njene do odredene granice u poslijeratnoj Europi,i dalje su iznimno jake u Trecern svijetu. Nacionali-zam je povijesno predstavljao prijetnju liberaliz-mu u Njernafkoj i nastavlja biti prijetnja u izolira-nim dijelovima "postpovijesne" Europe, po put Sje-verne Irske.

Medutim, nije posve sigurno da nacionalizampredstavlja nepomirljivu kontradikciju u sredistuliberalizma. Kao prvo, nacionalizam nije jednoz-nacni fenomen vec viserazinski, koji se protezeod blage kulturne nostalgije do visokoorganizira-ne i siroko artikulirane doktrine nacionalsocija-lizma. Sarno sustavni nacionalizmi one druge vr-

II!!iII FRANCIS FUKUYAMA

sre mogu biti okvalificirani kao formalna ideolo-gija na razini liberalizma ili komunizma. Velikavecina nacionalistii'kih pokreta u svijetu nemapolitick! program iza negativne zelje za samostal-noscu od nekih drugih grupa Ijudi, i ne nude nisrapoput detaljne agende za drustveno - ekonom-sku organiziranost. Kao takvi, oni su kompatibilnis doktrinama i ideologijama koje nude takvegende. Dok mogu stvarati izvor sukoba za libe -ralna drusrva, taj sukob ne izvire iz liberalizmakao takvog koliko iz i'injenice da je liberalizam 0

kojem govorimo jos uvijek nedovrsen. Svakako,velik broj svjetskih etnii'kih i nacionalistii'kih ten-zija rnoze biti objasnjeno u terminima Ijudi kojisu prisiljeni zivjeti u nereprezentativnim poli-tickirn sustavima koje nisu sami odabrali.

Dok je nernoguce iskljuciti naglu pojavu novihideologija ili prije neprirnijecenih kontradikcijaunutar liberalnih drustava, tada, cini se kako sa-dasnji svijet potvrduje da temeljni principidrusrveno - politicke organizacije nisu izrazitonapredovali od 1806. godine. Mnogi ratovi i revo-lucije vodeni od tad a bili su pokrenuti u ime ideo-logija koje su tvrdile kako su mnogo naprednije odliberalizma, ali cije je pretenzije povijest u ko-nacnici razotkrila. U meduvremenu, pomogli su usirenju univerzalne homogene drzave do stupnja ukojem bi ona mogla imati znacajan utjecaj na sveu-kupni karakter medunarodnih odnosa.

Koje su implikacije kraja povijesti na meduna-rodne odnose? Sasvim jasno, ogroman dio Trecegsvijeta ostaje zagubljen u povijesti i bit ce pod-rui'je sukoba jos mnogo godina. Ali, usredotoi'imose na sadasnjost vecih i razvijenijih drzava svijetakoje, naposljetku, i Cine veci dio svjetske politike.[...]Propast marksizma -Ienjinizma, prvo u Kini, a za-tim i SSSR-u, znai'it ce njegovu smrt kao zivueeideologije svjetskog znacaja. Neko vrijeme rnozepostojati jos nekolicina istinskih sljedbenika upodrucjirna poput Manague, Pyongyanga ili Carn-bridgea, ali je i'injenica da ne postoji jedna velikadrzava u kojoj napredak u tom smjeru u potpunos-

ti rnoze onernoguciti njezine pretenzije za avan-gardom u povijesti i'ovjecanstva. A smrt ove ideo-logije znaci uspon "opce marketizacije" meduna-rodnih odnosa i smanjenje vjerojatnosti sukobavecih razmjera rnedu drZavama.

To ne implicira ni u kojem slui'aju, kraj rnedu-narodnih sukoba per se. Zbog toga jer ce svijet utom stadiju biti podijeljen na dio koji je povijesni idio kojije postpovijesni. Sukob izmedu drzava os-taje u povijesti, i medu tim drzavarna i onima iz di-jela koji je postpovijesni bio bi i dalje rnoguc, I da-Ije bi bila rnoguca, mozda i u porastu, razina et-nii'kog i nacionalistii'kog nasilja s obzirom da su tinagoni potpuno izvan igre, cak i u dijelovima pos-tpovijesnog svijeta. Palestinci i Kurdi, Sikhi i Tarni-Ii, irski katolici i Valonci, Armenci i Azeri, imat ce idalje svoje nerijesene nesuglasice. To narnece zak-ljucak kako ce terorizam i ratovi za nacionalno 05-

lobodenje i dalje imati vaznosr u nacionalnimagendama. Medutim, sukob visokih razmjera rno-rao bi ukljucivati i velike drzave jos uvijek uh-vacene u stisku povijesti, ali i one, (ini se, odlazesa svjetske scene.

Kraj povijesti bit ce jako tuzno vrijeme. Borbaza priznanje, spremnost za riskiranje vlastitogzivota u cisto ideoloskoj borbi koja poziva na od-vaznosr, hrabrost, imaginaciju i idealizam, bit cezamijenjena ekonomskim kalkulacijama, beskraj-nim rjesavanjern tehnickih problema, brigom zaokolis. zadovoljavanjem sofisticiranih potrosackihzahtjeva. U postpovijesnom razdoblju nece biti niumjetnosti ni filozofije, sarno stalna briga 0 rnuze-ju Ijudske povijesti. Osjecarn u sebi i vidim u dru-gim Ijudima oko sebe snaznu nostalgiju za vreme-nom kada je povijest postojala. Takva ce nostalgijaustvari nastaviti poticati natjecanja i sukobe, cak iu postpovijesnom svijetu u nadolazecern vremenu.Jake prepoznajem njezinu neizbjeznost, posjedu-jem vrlo izrnijesane osjecaje prema civilizaciji kojaje bila stvorena u Europi nakon 1945., s njezinimsjevernoatlantskim i azijskim ograncima. Mozdace upravo ta perspektiva stoljeca dosade na krajupovijesti potaknuti ponovno pokretanje povijesti.

Karikatura 4 Radnici svijetalzokrecuci stari kornunisticki slogan, Matt Wuerker predstavlja revolucionarna zbivanja 1989. godine uistoi'noj Europi kao revolt protiv komunistickih ikona u korist zapadnih ikona potrosackog drustva.Radnici svijeta postali su potrosaci svjetskih dobara. Trbuscic na Ronaldu McDonaldu pokazuje kakoutopija masovne potrosnje nije ono sto se cini nego ima lose posljedice, poirnence, nezdrave i po okolisstetne navike potrosnje.Izvor: M. Wuerker