PODRUŽNICA FOJNICA

Broj 11srpanj/kolovoz 2011.

cijena 2 KMHRVATSKO KULTURNO DRU[TVO

9

ISSN 1986-5929

771986 592001

tel. 030 831 530

PEKARA

FOJNICA

MAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite

kruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite

BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

I u ovom broju smo se potrudili biti na terenu, među Vama...

Donosimo priče naših sugrađana koji svojim idejno bogatim, a

materijalno skromnim potencijalima, pokušavaju promijeniti ponudu

kulturno-zabavnog i sportskog života u Fojnici. Jesu li oni rijetki

primjer entuzijasta i ima li među nama još zaljubljenika u svoj zavičaj

koji bi mogli dati doprinos doživljajnoj raznovrsnosti putniku

namjerniku, ali i domaćem puku? Ostavljamo da to procijenite sami

kroz priloge i razgovore koje smo vodili sa par mladih, poduzetnih

ljudi...

Nažalost, ćudljive vremenske neprilike pokvarile su ili odgodile

neke zabavne projekte, a mnogim ljubiteljima prirodnih ljepota,

šetnje, kupanja u termalnoj vodi, uskraćena su ova zadovoljstva. Pa

ipak, Fojnica je bila živahnija.

Ljeto je prilika da se raseljene fojničke obitelji ponovno nađu na

okupu, da se sretnemo sa prijateljima iz djetinjstva, da steknemo

nove. Zbog toga se iz naših bašta cijelo ljeto odiže miris roštilja, pita

ispod sača, raznih specijaliteta iz kotlića... Ali da naše bašte nisu

mirisale samo po slasnim jelima pokazuje i dodjela novčanih nagrada

za najljepše bašte i terase, čime su naši sugrađani pridonijeli uređenju

okoliša i ljepšoj slici Fojnice.

Međutim, ovog ljeta nas iznenađuje i plaši brojnost pasa lutalica

koji su posve zavladali našim ulicama. Nerijetko se pseći klanovi

upuste u krvave okršaje koji predstavljaju dramatičan prizor ne samo

za djecu, već i za odrasle prolaznike. Ovom prilikom pozivam zakonom

ovlaštene strukture da pronađu rješenje ovoga problema, a da

urednica Fojničke škrinje ne bi ostala upamćena po neprestanim

kritikama upućenim općinskim vlastima i komunalnim direktorima

zbog nebrige za turistički image 'pitoresknog gradića', želim pohvaliti

nastojanja i rezultate u obnavljanju zelenih i cvjetnih površina.

Svima želimo radost života i da nam ljeto potraje što duže, da

podignemo bogat urod sa naše zemlje, a sugrađanima islamske

vjeroispovjesti koji nakon mjeseca ramazana dočekuju veliki praznik

Bajram, želimo da proslava dođe u zdravlju i veselju, da lijepe trenutke

podijele sa svojim najdražim...

Urednica

K R Š T E N I

V J E N Č A N I

U M R L I

Marjan Drmač i Leonora Lovrić

Danijel Vrebac i Marija Jukić

Anto Puljić i Klaudija Prskalo

Kata Čuturić, r. Stanić, 1935.

Marko Cvjetković, 1942.

Drago Lovrić, 1927.

Anka Jukić, r. Oroz, 1943.

Marko Vrebac, 1922.

Fojnička škrinja, broj 11, srpanj/kolovoz 2011 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica ■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■tel.: 063 284 877 ■e-mail: napredak.fojnica@gmail.com ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: "ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica

Dominik Puljić (Borisa i Milijane, rođ. Čuturić)

David Miličević(Maria i Marine, rođ. Gašić)

Marko Rajić(Danijela i Katice, rođ. Petrović)

Nikša Oroz(Slobodana i Ivone, rođ. Knežević)

FOJNIČKAŠKRINJA

lipanj/srpanj 2011.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA

U ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA'

U BOJI

- 1/1 stranica 150,00 KM

- 1/2 " 80,00 KM

- 1/4 " 40,00 KM

CRNO- BIJELA

- 1/1 stranica 100,00 KM

- 1/2 " 60,00 KM

- 1/4 " 30,00 KM

- 1/8 " 20,00 KM

Više od 2000 artikala

Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!

• bijela tehnika,

• elekto i vodo materijali,• oprema za kupaonice,• keramičarske pločice• sitni kućanski aparati...

ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.

Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i pla-ćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca.

ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306

tel. 030 831 530

PEKARA

FOJNICA

MAKMAKkruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite

kruh - pecivo - krafne

pogače s kajmakom - pite

BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011. 3

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Dragi prijatelji Fojničke škrinje,

I u ovom broju smo se potrudili biti na terenu, među Vama...

Donosimo priče naših sugrađana koji svojim idejno bogatim, a

materijalno skromnim potencijalima, pokušavaju promijeniti ponudu

kulturno-zabavnog i sportskog života u Fojnici. Jesu li oni rijetki

primjer entuzijasta i ima li među nama još zaljubljenika u svoj zavičaj

koji bi mogli dati doprinos doživljajnoj raznovrsnosti putniku

namjerniku, ali i domaćem puku? Ostavljamo da to procijenite sami

kroz priloge i razgovore koje smo vodili sa par mladih, poduzetnih

ljudi...

Nažalost, ćudljive vremenske neprilike pokvarile su ili odgodile

neke zabavne projekte, a mnogim ljubiteljima prirodnih ljepota,

šetnje, kupanja u termalnoj vodi, uskraćena su ova zadovoljstva. Pa

ipak, Fojnica je bila živahnija.

Ljeto je prilika da se raseljene fojničke obitelji ponovno nađu na

okupu, da se sretnemo sa prijateljima iz djetinjstva, da steknemo

nove. Zbog toga se iz naših bašta cijelo ljeto odiže miris roštilja, pita

ispod sača, raznih specijaliteta iz kotlića... Ali da naše bašte nisu

mirisale samo po slasnim jelima pokazuje i dodjela novčanih nagrada

za najljepše bašte i terase, čime su naši sugrađani pridonijeli uređenju

okoliša i ljepšoj slici Fojnice.

Međutim, ovog ljeta nas iznenađuje i plaši brojnost pasa lutalica

koji su posve zavladali našim ulicama. Nerijetko se pseći klanovi

upuste u krvave okršaje koji predstavljaju dramatičan prizor ne samo

za djecu, već i za odrasle prolaznike. Ovom prilikom pozivam zakonom

ovlaštene strukture da pronađu rješenje ovoga problema, a da

urednica Fojničke škrinje ne bi ostala upamćena po neprestanim

kritikama upućenim općinskim vlastima i komunalnim direktorima

zbog nebrige za turistički image 'pitoresknog gradića', želim pohvaliti

nastojanja i rezultate u obnavljanju zelenih i cvjetnih površina.

Svima želimo radost života i da nam ljeto potraje što duže, da

podignemo bogat urod sa naše zemlje, a sugrađanima islamske

vjeroispovjesti koji nakon mjeseca ramazana dočekuju veliki praznik

Bajram, želimo da proslava dođe u zdravlju i veselju, da lijepe trenutke

podijele sa svojim najdražim...

Urednica

K R Š T E N I

V J E N Č A N I

U M R L I

Marjan Drmač i Leonora Lovrić

Danijel Vrebac i Marija Jukić

Anto Puljić i Klaudija Prskalo

Kata Čuturić, r. Stanić, 1935.

Marko Cvjetković, 1942.

Drago Lovrić, 1927.

Anka Jukić, r. Oroz, 1943.

Marko Vrebac, 1922.

Fojnička škrinja, broj 11, srpanj/kolovoz 2011 .

osnivač i izdavač: HKD ̋ Napredak˝, Podružnica Fojnica ■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■tel.: 063 284 877 ■e-mail: napredak.fojnica@gmail.com ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: "ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica

Dominik Puljić (Borisa i Milijane, rođ. Čuturić)

David Miličević(Maria i Marine, rođ. Gašić)

Marko Rajić(Danijela i Katice, rođ. Petrović)

Nikša Oroz(Slobodana i Ivone, rođ. Knežević)

FOJNIČKAŠKRINJA

lipanj/srpanj 2011.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA

U ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA'

U BOJI

- 1/1 stranica 150,00 KM

- 1/2 " 80,00 KM

- 1/4 " 40,00 KM

CRNO- BIJELA

- 1/1 stranica 100,00 KM

- 1/2 " 60,00 KM

- 1/4 " 30,00 KM

- 1/8 " 20,00 KM

Više od 2000 artikala

Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!

• bijela tehnika,

• elekto i vodo materijali,• oprema za kupaonice,• keramičarske pločice• sitni kućanski aparati...

ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.

Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i pla-ćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca.

ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306

5

U kolu mira i pjesme

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

Fojnička škrinja

4

Obilježen Dan ustanka BiH

Fojnička škrinja

Pod pokroviteljstvom Američke organizacije “Sisters of Lo-retto“ koja radi na zbližavanju ljudi u ratom zahvaćenim pod-ručjima, 21. srpnja održan je zajednički nastup dvaju KUD-a iz Fojnice. Pod simboličnim nazivom “U kolu mira i pjesme“ pro-gram su pripremili KUD Matija Gubec i KUD 1001 noć, koji su spletom igara i izvorne pjesme zabavili mnogobrojnu publiku na platou Aquareumala. Osim Amerikanke, gospođe Powers na ovom je projektu radila i naša sugrađanka, Marica Prozo, koja već godinama živi i radi u Americi. Namjere su ove ne-vladine organizacije da se slični projekti nastave u Fojnici i u budućnosti, čime bi se dala podrška očuvanju i izgradnji mira i međusobne tolerancije.

U organizaciji Udruženja antifašista i boraca Narodnooslo-bodilačkog rata općine Fojnica, a povodom 27. srpnja, Dana ustanka BiH,obilježena je 70 godišnjica ustanka naroda BiH u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Na partizanskom groblju u Fojnici položeno je cvijeće i minutom šutnje odana pošta palim borcima i civilnim žrtvama rata.

Održan je i povijesni sat na kojem je Andrija Lekić, član UABNOR-a Fojnica, između ostalog rekao: "Cilj obilježavanja ovog značajnog historijskog datuma za državu BiH nije samo okupljanje antifašista i poštovaoca NOR-a već nastavak borbe za očuvanje države BiH. Ovim obilježavanjem želimo ukazati na obnavljanje i reafirmiranje moralnih i političkih vrijednosti NOR-a kao što su zajedništvo, jednakost i ravnopravnost, do-stojanstvo svakog naroda i građanina u zajedničkoj nam i cjelo-vitoj državi BiH. U ovom ratu smo se uvjerili kako iz eks-

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

Da nam grad bude ljepši

Fojnička škrinja

U organizaciji Turističke Zajednice SBK-a, Općine Fojni-ca i hotela "Reumal" Fojnica, a u okviru manifestacije "Foj-ničko ljeto 2011." u našoj je općini pokrenuta akcija "Da nam grad bude ljepši". Mjesec se dana u okviru ove akcije, koja bi trebala postati tradicionalna, pratilo uređivanje bašti i terasa u cilju podsticanja građana na doprinos ljep-šem, uređenijem okolišu.

Nagrade za najljepše bašte su dobili: prvo mjesto Katarina Berbić, drugo mjesto Alma Bulić i treće mjesto Pero Pecirep. Novčane nagrade je uručila Vahida Biščević, uposlenica Turističke zajednice SBK u jedinici Kiseljak. Naj-ljepšom terasom proglašena je ona u vlasništvu Dževahire Kreso, drugo mjesto je zaslužila terasa Ante Čuturića, a treće mjesto osvojila je Latinka Salihagić. Semin Sudžuka, zamjenik generalnog direktora hotela "Reumal" uručio je novčane nagrade ovim našim vrijednim sugrađanima. Čes-titamo dobitnicima nagrada!

AKTUALNOSTI

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

tremnog nacionalizma izrasta fašizam u najgoroj varijanti. To je još jedna potvrda da bez antifašizma nema ni BiH. Antifašizam je nastao da bi se branila ljudska prava, slobode, jednakost i suverenitet BiH i svih njenih naroda".

Streetball turnir

Piše Samir Kučuk

KK "Star" Fojnica tradicionalno povodom manifestacije "Fojničko ljeto" organizira Streetball turnir 3+2 igrača koji se održavao od 20. do 23.7.2011. u dvorištu O.Š. „Muhsin Rizvić“ gdje je napravljeno košarkaško igralište koje je finansirala Općina Fojnica na čelu sa načelnikom Salkanom Merdžanićem.

Na turniru su se takmičile sljedeće selekcije:

• dječaci i djevojčice godište 1996. i više (osnovna škola). Takmičilo se osam ekipa iz Fojnice, Kiseljaka, Busovače i Visokog. Pobjednička ekipa je Đulistan iz Fojnice.

• dječaci 1993. – 1995. godište (srednja škola). Pobjednička ekipa je bila Gizela iz Fojnice.

• također se odigrala revijalna utakmica između zavoda Drin i zavoda Bakovići gdje je pobijedila ekipa zavoda Drin.

• seniori - pobjednička ekipa je ekipa Fojnice koja je u finalu pobjedila ekipu Viteza rezultatom 16:15. Za pobjedničku ekipu Fojnice igrali su: Franjo Cvitan, Adis Biščević, Hrvoje Oroz i Faris Varešlija.

Za sve pobjedničke ekipe osigurane su novčane nagrade, pehari i medalje.

Odigrana je i revijalna utakmica: veterani KK Fojnica - veterani KK Kiseljak gdje su stari košarkaški poznanici ponovo odmjerili snage i gdje je bila uspješnija ekipa KK Fojnice.

Sve u svemu košarka se vraća u Fojnicu polako, ali sigurno!

5

U kolu mira i pjesme

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

Fojnička škrinja

4

Obilježen Dan ustanka BiH

Fojnička škrinja

Pod pokroviteljstvom Američke organizacije “Sisters of Lo-retto“ koja radi na zbližavanju ljudi u ratom zahvaćenim pod-ručjima, 21. srpnja održan je zajednički nastup dvaju KUD-a iz Fojnice. Pod simboličnim nazivom “U kolu mira i pjesme“ pro-gram su pripremili KUD Matija Gubec i KUD 1001 noć, koji su spletom igara i izvorne pjesme zabavili mnogobrojnu publiku na platou Aquareumala. Osim Amerikanke, gospođe Powers na ovom je projektu radila i naša sugrađanka, Marica Prozo, koja već godinama živi i radi u Americi. Namjere su ove ne-vladine organizacije da se slični projekti nastave u Fojnici i u budućnosti, čime bi se dala podrška očuvanju i izgradnji mira i međusobne tolerancije.

U organizaciji Udruženja antifašista i boraca Narodnooslo-bodilačkog rata općine Fojnica, a povodom 27. srpnja, Dana ustanka BiH,obilježena je 70 godišnjica ustanka naroda BiH u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Na partizanskom groblju u Fojnici položeno je cvijeće i minutom šutnje odana pošta palim borcima i civilnim žrtvama rata.

Održan je i povijesni sat na kojem je Andrija Lekić, član UABNOR-a Fojnica, između ostalog rekao: "Cilj obilježavanja ovog značajnog historijskog datuma za državu BiH nije samo okupljanje antifašista i poštovaoca NOR-a već nastavak borbe za očuvanje države BiH. Ovim obilježavanjem želimo ukazati na obnavljanje i reafirmiranje moralnih i političkih vrijednosti NOR-a kao što su zajedništvo, jednakost i ravnopravnost, do-stojanstvo svakog naroda i građanina u zajedničkoj nam i cjelo-vitoj državi BiH. U ovom ratu smo se uvjerili kako iz eks-

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

Da nam grad bude ljepši

Fojnička škrinja

U organizaciji Turističke Zajednice SBK-a, Općine Fojni-ca i hotela "Reumal" Fojnica, a u okviru manifestacije "Foj-ničko ljeto 2011." u našoj je općini pokrenuta akcija "Da nam grad bude ljepši". Mjesec se dana u okviru ove akcije, koja bi trebala postati tradicionalna, pratilo uređivanje bašti i terasa u cilju podsticanja građana na doprinos ljep-šem, uređenijem okolišu.

Nagrade za najljepše bašte su dobili: prvo mjesto Katarina Berbić, drugo mjesto Alma Bulić i treće mjesto Pero Pecirep. Novčane nagrade je uručila Vahida Biščević, uposlenica Turističke zajednice SBK u jedinici Kiseljak. Naj-ljepšom terasom proglašena je ona u vlasništvu Dževahire Kreso, drugo mjesto je zaslužila terasa Ante Čuturića, a treće mjesto osvojila je Latinka Salihagić. Semin Sudžuka, zamjenik generalnog direktora hotela "Reumal" uručio je novčane nagrade ovim našim vrijednim sugrađanima. Čes-titamo dobitnicima nagrada!

AKTUALNOSTI

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

tremnog nacionalizma izrasta fašizam u najgoroj varijanti. To je još jedna potvrda da bez antifašizma nema ni BiH. Antifašizam je nastao da bi se branila ljudska prava, slobode, jednakost i suverenitet BiH i svih njenih naroda".

Streetball turnir

Piše Samir Kučuk

KK "Star" Fojnica tradicionalno povodom manifestacije "Fojničko ljeto" organizira Streetball turnir 3+2 igrača koji se održavao od 20. do 23.7.2011. u dvorištu O.Š. „Muhsin Rizvić“ gdje je napravljeno košarkaško igralište koje je finansirala Općina Fojnica na čelu sa načelnikom Salkanom Merdžanićem.

Na turniru su se takmičile sljedeće selekcije:

• dječaci i djevojčice godište 1996. i više (osnovna škola). Takmičilo se osam ekipa iz Fojnice, Kiseljaka, Busovače i Visokog. Pobjednička ekipa je Đulistan iz Fojnice.

• dječaci 1993. – 1995. godište (srednja škola). Pobjednička ekipa je bila Gizela iz Fojnice.

• također se odigrala revijalna utakmica između zavoda Drin i zavoda Bakovići gdje je pobijedila ekipa zavoda Drin.

• seniori - pobjednička ekipa je ekipa Fojnice koja je u finalu pobjedila ekipu Viteza rezultatom 16:15. Za pobjedničku ekipu Fojnice igrali su: Franjo Cvitan, Adis Biščević, Hrvoje Oroz i Faris Varešlija.

Za sve pobjedničke ekipe osigurane su novčane nagrade, pehari i medalje.

Odigrana je i revijalna utakmica: veterani KK Fojnica - veterani KK Kiseljak gdje su stari košarkaški poznanici ponovo odmjerili snage i gdje je bila uspješnija ekipa KK Fojnice.

Sve u svemu košarka se vraća u Fojnicu polako, ali sigurno!

6 7

FOJNIČKE PERSPEKTIVEFOJNIČKE PERSPEKTIVEFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

uristički biser u središnjoj Bosni, planina Vranica s vrhovima visokim i do dvije tisuće metara, posljednjih Tje godina doživjela turistički pro-

cvat. Samo na lokalitetima Poljana i Fra-tarske staje u posljednjih je nekoliko go-dina izgrađeno je ili se gradi nekoliko stotina objekata. Godišnje ovaj dio plani-ne Vranice posjeti oko 50 tisuća turista, a uz zimski dosta je uloženo i u razvoj ljet-nog turizma tako da Vranica turistima nudi sadržaje tijekom cijele godine. No, turizam zahtijeva nastavak ulaganja, a milijuni osigurani za razvoj turističkih potencijala stoje blokirani zbog neriješe-nih vlasničkih odnosa.

Konkretno, zemljište na kojima su iz-građeni turistički objekti u državnom je vlasništvu. Prema regulacijskom planu kojeg je usvojilo Općinsko vijeće Fojnice, područje Poljane i Fratarskih staja podi-jeljeno je na 720 parcela. Prije godinu da-na općinske su vlasti podnijele zahtjev da se uradi prijenos vlasništva nad zem-ljištem, s države na lokalnu vlast. Pro-blem je nastao kada je od općine zatra-ženo izdvajanje pola milijuna maraka za završetak ovog procesa. Kako općina Foj-nica nije u stanju osigurati tražena sred-stva, doveden je u pitanje daljnji razvoj turizma jer preduvjet za nova ulaganja su riješeni vlasnički odnosi.

"U ovako neuređenoj državi teško je opstati. Mi u Rekreacijskom centru 'Bru-snica' na prekretnici smo, ugasiti podu-zeće ili od vlasti dobiti potporu za rješa-

vanje problema. Neriješeni vlasnički od-nosi koče sve daljnje projekte, a posebno razvoj infrastrukture. Samo u agenciji Odraz blokirano je 40 milijuna maraka za razvoj turizma, a nama konkretno bloki-ran je milijun maraka odobren za in-vesticije na ovom lokalitetu", kaže Juro Iviš, vlasnik RC Brusnica koji prednjači u razvoju turizma na Vranici. S radom su počeli prije četiri godine, a trenutačno raspolažu s 12 apartmana, restoranom, dva ski-lifta i drugim pratećim sadrža-jima.

Osim Fojničana u turističke potenci-jale Vranice spremni su ulagati i mnogi drugi. Među njima i poznati glumac Enes Bešlagić.

Na Vranici je kaže našao mir, a plani-nu osobito rado posjećuje ljeti. Spreman je dovesti i brojne svoje kolege glumce i druge osobe iz javnog života kako bi Vra-

nica bila i na ovaj način promovirana kao turističko odredište.

Da je Vranica potencijal kojeg svaka-ko treba iskoristiti složili su se i pred-stavnici Turističke zajednice Srednjobo-sanske županije, predstavnici općinskih, županijskih i federalnih tijela vlasti te razvojnih agencija koji su ovih dana o otklanjanju prepreka za razvoj turizma na ovom području razgovarali na Vranici. Dogovoreno je da teren financiranja pri-jenosa vlasništva zemljišta ipak podnesu investitori. Izdvajanjem pet KM po metru četvornom za fizičke te deset maraka za pravne osobe procjenjuje se da bi se mo-glo prikupiti i do 400 tisuća maraka.

Uspije li se provesti zacrtani plan, glavna kočnica razvoju turizma na Vra-nici bit će otklonjena. Za investitore i turističke djelatnike iduća dva do tri mjeseca su ključna…

Turizam na Vranici

Piše Ana Popović

Piše Suzana Lovrić

Godišnje ski-centar na Vranici posjeti oko 50 tisuća turista, a uz zimski dosta je uloženo i u razvoj ljetnog turizma tako da Vranica turistima nudi sadržaje tijekom cijele godine. No, turizam zahtijeva nastavak ulaganja, a milijuni osigurani za razvoj turističkih potencijala stoje blokirani zbog ne-riješenih vlasničkih odnosa.

Danas je luksuz piti prvu jutarnju kavu u mirnom skrovitom mjestu, tamo gdje vam cvrkut ptica i žuborenje vode neće prekidati šuštanjem dnevnih novina ili agresivnom muzikom iz zvučnika. Da takvih mjesta ima i u Fojni-ci uvjerili smo se pri susretu sa Nihadom Turčinovićem povodom nekoliko velikih koncertnih projekata kojima drma učmalu ljetnju shemu Fojnice.

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

da ne kažem mahalanju. Moj jedini motiv da krenem u realizaciju par koncerata na otvorenom bio je počastiti svoje stalne goste nečim posebnim. Sve je počelo sa izložbom Davora Gobca i sjajnom svir-kom o kojoj je vaš časopis već pisao. Tada se rodila ideja da Gobac sa svojim ban-dom dođe ovo ljeto i održi koncert na ot-vorenom. Zbog obaveza koje imaju ove godine neće doći do ralizacije tog projek-ta, ali razmišljajući šta se može ponuditi od kvalitetne svirke zaredali su koncerti Regine, Ace Pejovića, Željka Samardžića i sl. Pretpostavljam da se u čaršijskim pri-čama nagađa o ciframa koje ću zaraditi ovim koncertima, međutim, tko god se bavi ovim poslom zna jasno da tu nema zarade, da se tu gleda samo kako ne biti u minusu, pogotovo kada se dovode jaka imena poput Samardžića i Joksimovića, koji su skupi i eto, skoro nedokučivi. Me-đutim, ja sam davno oguglao na sve priče čaršije koja o meni zna više nego ja sam, haha...FŠ: Naravno, do takvih imena koja već imaju široku regionalnu popularnost, nije lako doći? Kada nastupaju u BiH obično su to velike koncertne dvorane i ogromna tehnička podrška od neko-liko stručnih timova. Kako je to Vama uspjelo? NT: Sa Joksimovićevim timom se dogo-varam od 25. februara, počelo je privat-nim vezama, preko mojih prijatelja, i ka-

Fojnička škrinja: Gospodine Turčino-vić, prije nešto više od godinu dana uzeli ste prostore restorana 'Ribnjak' pod najam. Danas je to skoro nepre-poznatljiv ambijent i interijera i eks-terijera u poređenju sa ondašnjim? Nihad Turčinovićjanuara prošle godine počelo se sa uređi-vanjem objekta, parkinga, popratnih sa-držaja, a 1. maja je bilo otvorenje. Od po-četka mi je namjera bila da to bude isklju-čivo restoran sa raznovrsnom i kvalitet-nom ponudom domaćih delicija, prije svega riječne ribe koju, nažalost, često niste niti mogli dobiti prije, što je za me-ne bilo neshvatljivo... Za ulazak u ovaj posao sam se dao nagovoriti i od strane svojih prijatelja, konkretno, Hazim Salči-nović, Emir Tutnjević, Anes Buljina... kojima je također nedostajao objekat ovog tipa, gdje možete sa porodicom doći na par sati, gdje djeci pružate sadržaje za igru i zabavu, objekat koji je sklonjen od gradske vreve, a ima prihvatljive cijene kuhinje. FŠ: U posljednje vrijeme, osim po me-ditativnim jutarnjim kavama i po uku-sno pripremljenim i profesionalno posluženim ručkovima i večerama, za restoran 'Ribnjak' se priča i kao o mje-stu koje garantira nezaboravan noćni provod? NT: Pa ja ne znam kako ljudi na to gleda-ju. Male su sredine sklone fantaziranju,

: Tačnije, od početka

da se konačno utanačio datum nastupa za 16. juli, Bog to nije dozvolio, strašan pljusak se spustio na Fojnicu. On je plani-rano prekinuo svoj godišnji odmor u Budvi zbog fojničkog koncerta i već je bio u Jablanici kada smo mu javili da nije mo-guće održati koncert zbog nevremena. Ključne su bile riječi mog konobara koji je nebrojeno puta izašao sa mnom u ba-štu i razgledao nebo - Kiša je probila maglu na Matorcu, neće prestati do jutra! FŠ: Sreća je da ste uspjeli novi termin dogovoriti za 30. kolovoza. NT: E da, bez obzira na vremensku pro-gnozu, mi ćemo se potruditi da se taj kon-cert održi. Vjerovat ćemo u idealne uslo-ve, ali spremit ćemo se za one najgore. Pripremamo platno koje može pokriti ci-jeli uži kompleks bašte i tako omogućiti dobar provod i našim gostima, ali i zvi-jezdi čiji su koncerti poznati po interak-ciji sa publikom. Moja je želja da to bude jedan događaj za pamćenje u Fojnici, a prije svega da u njemu uživaju moji pri-jatelji, moji gosti... Meni se čini da je Foj-nica od svih zaboravljena. Ali što je još gore, čini mi se da to mnogima u Fojnici i odgovara tako. Sada je, sa ugovaranjem ovih nekoliko koncerata, bar stotinu lju-di saznalo za Fojnicu. Oni nisu znali da Fojnica postoji na mapi. Sada znaju da Fojnica ima lječilište, Prokoško jezero, Brusnicu... FŠ: Posve se slažem sa Vašim zaključ-kom kako u Fojnici, nažalost, prevla-dava interes da ostanemo primitivna sredina iz koje bi par pojedinaca mo-glo izmusti i zadnju marku. Možemo li reći kako je čaršija u dubokoj letargi-ji, možda čak i u nekoj dramatičnoj fa-zi kolektivne depresije, i jesu li re-cepti, kojima se služe tek rijetki poje-dinci, jedini način da se Fojnica ozdra-vi? NT: Nemoguće je kao pojedinac promije-niti nešto što bi se moglo nazvati temelji-tim osiromašivanjem naroda. Fizičku glad možemo pretvoriti u post. Međutim, ako nema duhovne hrane, osjećaja da se društvo o vama brine, ako je vaša inicija-tiva za boljim unaprijed osuđena na pro-past zbog raznih stigmi, onda se borite protiv vjetrenjača. Prijatelji su blago, sa prijateljima ćete ostvariti svoj san. Ne znam šta bi mogao biti recept za Fojnicu. Čini mi se da bi mogao biti i onaj što ko-ristim za sebe - što više prijatelja, niti je-dan neprijatelj. Ja sam samo fojnički zet, možda mi to ne daje prava da sudim, a opet, možda vidim bolje od domaćih. Ne znam. FŠ: Zahvaljujem se na vremenu koje ste odvojili za Fojničku škrinju. Želim Vam lijepo vrijeme i dobar provod na spektakularnoj završnici ljeta u Foj-nici.

Fojnica još nije spremnaza velike zabavne spektakle?

Fojnica još nije spremnaza velike zabavne spektakle?

6 7

FOJNIČKE PERSPEKTIVEFOJNIČKE PERSPEKTIVEFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

uristički biser u središnjoj Bosni, planina Vranica s vrhovima visokim i do dvije tisuće metara, posljednjih Tje godina doživjela turistički pro-

cvat. Samo na lokalitetima Poljana i Fra-tarske staje u posljednjih je nekoliko go-dina izgrađeno je ili se gradi nekoliko stotina objekata. Godišnje ovaj dio plani-ne Vranice posjeti oko 50 tisuća turista, a uz zimski dosta je uloženo i u razvoj ljet-nog turizma tako da Vranica turistima nudi sadržaje tijekom cijele godine. No, turizam zahtijeva nastavak ulaganja, a milijuni osigurani za razvoj turističkih potencijala stoje blokirani zbog neriješe-nih vlasničkih odnosa.

Konkretno, zemljište na kojima su iz-građeni turistički objekti u državnom je vlasništvu. Prema regulacijskom planu kojeg je usvojilo Općinsko vijeće Fojnice, područje Poljane i Fratarskih staja podi-jeljeno je na 720 parcela. Prije godinu da-na općinske su vlasti podnijele zahtjev da se uradi prijenos vlasništva nad zem-ljištem, s države na lokalnu vlast. Pro-blem je nastao kada je od općine zatra-ženo izdvajanje pola milijuna maraka za završetak ovog procesa. Kako općina Foj-nica nije u stanju osigurati tražena sred-stva, doveden je u pitanje daljnji razvoj turizma jer preduvjet za nova ulaganja su riješeni vlasnički odnosi.

"U ovako neuređenoj državi teško je opstati. Mi u Rekreacijskom centru 'Bru-snica' na prekretnici smo, ugasiti podu-zeće ili od vlasti dobiti potporu za rješa-

vanje problema. Neriješeni vlasnički od-nosi koče sve daljnje projekte, a posebno razvoj infrastrukture. Samo u agenciji Odraz blokirano je 40 milijuna maraka za razvoj turizma, a nama konkretno bloki-ran je milijun maraka odobren za in-vesticije na ovom lokalitetu", kaže Juro Iviš, vlasnik RC Brusnica koji prednjači u razvoju turizma na Vranici. S radom su počeli prije četiri godine, a trenutačno raspolažu s 12 apartmana, restoranom, dva ski-lifta i drugim pratećim sadrža-jima.

Osim Fojničana u turističke potenci-jale Vranice spremni su ulagati i mnogi drugi. Među njima i poznati glumac Enes Bešlagić.

Na Vranici je kaže našao mir, a plani-nu osobito rado posjećuje ljeti. Spreman je dovesti i brojne svoje kolege glumce i druge osobe iz javnog života kako bi Vra-

nica bila i na ovaj način promovirana kao turističko odredište.

Da je Vranica potencijal kojeg svaka-ko treba iskoristiti složili su se i pred-stavnici Turističke zajednice Srednjobo-sanske županije, predstavnici općinskih, županijskih i federalnih tijela vlasti te razvojnih agencija koji su ovih dana o otklanjanju prepreka za razvoj turizma na ovom području razgovarali na Vranici. Dogovoreno je da teren financiranja pri-jenosa vlasništva zemljišta ipak podnesu investitori. Izdvajanjem pet KM po metru četvornom za fizičke te deset maraka za pravne osobe procjenjuje se da bi se mo-glo prikupiti i do 400 tisuća maraka.

Uspije li se provesti zacrtani plan, glavna kočnica razvoju turizma na Vra-nici bit će otklonjena. Za investitore i turističke djelatnike iduća dva do tri mjeseca su ključna…

Turizam na Vranici

Piše Ana Popović

Piše Suzana Lovrić

Godišnje ski-centar na Vranici posjeti oko 50 tisuća turista, a uz zimski dosta je uloženo i u razvoj ljetnog turizma tako da Vranica turistima nudi sadržaje tijekom cijele godine. No, turizam zahtijeva nastavak ulaganja, a milijuni osigurani za razvoj turističkih potencijala stoje blokirani zbog ne-riješenih vlasničkih odnosa.

Danas je luksuz piti prvu jutarnju kavu u mirnom skrovitom mjestu, tamo gdje vam cvrkut ptica i žuborenje vode neće prekidati šuštanjem dnevnih novina ili agresivnom muzikom iz zvučnika. Da takvih mjesta ima i u Fojni-ci uvjerili smo se pri susretu sa Nihadom Turčinovićem povodom nekoliko velikih koncertnih projekata kojima drma učmalu ljetnju shemu Fojnice.

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

da ne kažem mahalanju. Moj jedini motiv da krenem u realizaciju par koncerata na otvorenom bio je počastiti svoje stalne goste nečim posebnim. Sve je počelo sa izložbom Davora Gobca i sjajnom svir-kom o kojoj je vaš časopis već pisao. Tada se rodila ideja da Gobac sa svojim ban-dom dođe ovo ljeto i održi koncert na ot-vorenom. Zbog obaveza koje imaju ove godine neće doći do ralizacije tog projek-ta, ali razmišljajući šta se može ponuditi od kvalitetne svirke zaredali su koncerti Regine, Ace Pejovića, Željka Samardžića i sl. Pretpostavljam da se u čaršijskim pri-čama nagađa o ciframa koje ću zaraditi ovim koncertima, međutim, tko god se bavi ovim poslom zna jasno da tu nema zarade, da se tu gleda samo kako ne biti u minusu, pogotovo kada se dovode jaka imena poput Samardžića i Joksimovića, koji su skupi i eto, skoro nedokučivi. Me-đutim, ja sam davno oguglao na sve priče čaršije koja o meni zna više nego ja sam, haha...FŠ: Naravno, do takvih imena koja već imaju široku regionalnu popularnost, nije lako doći? Kada nastupaju u BiH obično su to velike koncertne dvorane i ogromna tehnička podrška od neko-liko stručnih timova. Kako je to Vama uspjelo? NT: Sa Joksimovićevim timom se dogo-varam od 25. februara, počelo je privat-nim vezama, preko mojih prijatelja, i ka-

Fojnička škrinja: Gospodine Turčino-vić, prije nešto više od godinu dana uzeli ste prostore restorana 'Ribnjak' pod najam. Danas je to skoro nepre-poznatljiv ambijent i interijera i eks-terijera u poređenju sa ondašnjim? Nihad Turčinovićjanuara prošle godine počelo se sa uređi-vanjem objekta, parkinga, popratnih sa-držaja, a 1. maja je bilo otvorenje. Od po-četka mi je namjera bila da to bude isklju-čivo restoran sa raznovrsnom i kvalitet-nom ponudom domaćih delicija, prije svega riječne ribe koju, nažalost, često niste niti mogli dobiti prije, što je za me-ne bilo neshvatljivo... Za ulazak u ovaj posao sam se dao nagovoriti i od strane svojih prijatelja, konkretno, Hazim Salči-nović, Emir Tutnjević, Anes Buljina... kojima je također nedostajao objekat ovog tipa, gdje možete sa porodicom doći na par sati, gdje djeci pružate sadržaje za igru i zabavu, objekat koji je sklonjen od gradske vreve, a ima prihvatljive cijene kuhinje. FŠ: U posljednje vrijeme, osim po me-ditativnim jutarnjim kavama i po uku-sno pripremljenim i profesionalno posluženim ručkovima i večerama, za restoran 'Ribnjak' se priča i kao o mje-stu koje garantira nezaboravan noćni provod? NT: Pa ja ne znam kako ljudi na to gleda-ju. Male su sredine sklone fantaziranju,

: Tačnije, od početka

da se konačno utanačio datum nastupa za 16. juli, Bog to nije dozvolio, strašan pljusak se spustio na Fojnicu. On je plani-rano prekinuo svoj godišnji odmor u Budvi zbog fojničkog koncerta i već je bio u Jablanici kada smo mu javili da nije mo-guće održati koncert zbog nevremena. Ključne su bile riječi mog konobara koji je nebrojeno puta izašao sa mnom u ba-štu i razgledao nebo - Kiša je probila maglu na Matorcu, neće prestati do jutra! FŠ: Sreća je da ste uspjeli novi termin dogovoriti za 30. kolovoza. NT: E da, bez obzira na vremensku pro-gnozu, mi ćemo se potruditi da se taj kon-cert održi. Vjerovat ćemo u idealne uslo-ve, ali spremit ćemo se za one najgore. Pripremamo platno koje može pokriti ci-jeli uži kompleks bašte i tako omogućiti dobar provod i našim gostima, ali i zvi-jezdi čiji su koncerti poznati po interak-ciji sa publikom. Moja je želja da to bude jedan događaj za pamćenje u Fojnici, a prije svega da u njemu uživaju moji pri-jatelji, moji gosti... Meni se čini da je Foj-nica od svih zaboravljena. Ali što je još gore, čini mi se da to mnogima u Fojnici i odgovara tako. Sada je, sa ugovaranjem ovih nekoliko koncerata, bar stotinu lju-di saznalo za Fojnicu. Oni nisu znali da Fojnica postoji na mapi. Sada znaju da Fojnica ima lječilište, Prokoško jezero, Brusnicu... FŠ: Posve se slažem sa Vašim zaključ-kom kako u Fojnici, nažalost, prevla-dava interes da ostanemo primitivna sredina iz koje bi par pojedinaca mo-glo izmusti i zadnju marku. Možemo li reći kako je čaršija u dubokoj letargi-ji, možda čak i u nekoj dramatičnoj fa-zi kolektivne depresije, i jesu li re-cepti, kojima se služe tek rijetki poje-dinci, jedini način da se Fojnica ozdra-vi? NT: Nemoguće je kao pojedinac promije-niti nešto što bi se moglo nazvati temelji-tim osiromašivanjem naroda. Fizičku glad možemo pretvoriti u post. Međutim, ako nema duhovne hrane, osjećaja da se društvo o vama brine, ako je vaša inicija-tiva za boljim unaprijed osuđena na pro-past zbog raznih stigmi, onda se borite protiv vjetrenjača. Prijatelji su blago, sa prijateljima ćete ostvariti svoj san. Ne znam šta bi mogao biti recept za Fojnicu. Čini mi se da bi mogao biti i onaj što ko-ristim za sebe - što više prijatelja, niti je-dan neprijatelj. Ja sam samo fojnički zet, možda mi to ne daje prava da sudim, a opet, možda vidim bolje od domaćih. Ne znam. FŠ: Zahvaljujem se na vremenu koje ste odvojili za Fojničku škrinju. Želim Vam lijepo vrijeme i dobar provod na spektakularnoj završnici ljeta u Foj-nici.

Fojnica još nije spremnaza velike zabavne spektakle?

Fojnica još nije spremnaza velike zabavne spektakle?

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PREDSTAVLJAMO

očekao nas je ljubazni domaćin Ivo Tuka (39) i uputio u svoj topli dom, a u kući dražesna mu supruga Slav-Dka već je čekala sa kolačima i troje

dječice koja se umiljato igraju, svatko svojom igračkicom.

S nama se našalio i mnogima poznat šaljivdžija Marko - Gijo, koji, kad se izuz-me šala, zna dosta istinitosti o životu i ljudima.

No nismo tu radi šale, niti ukusnih salnjaka (kolača domaćice), nego dove-deni znatiželjom za izume ovoga pošte-nog i radišnog čovjeka. Naime, Ivo Tuka se bavi jednim jako starim zanatom, ug-rađivanjem drvca sa crtežima i natpisi-ma u boce rakije. Da, ako ste ikada prola-zili kroz to selo, tik uz autobusku stanicu stoji i stolić sa desetinama boca rakije u kojima se nalaze različiti šaljivi natpisi, ali i reklame na komadima drveta i drve-nim ljestvicama.

Nas su zanimale tajne ovoga zanata i izrade ovih suvenira, koje je Ivo, samo za "našu Škrinju" i otkrio. Zanimljivo, priča je počela još davno, kad Ivo, još kao

mladić, kupuje kilogramom duhana trik od starješine iz sela i od tada pokušava naći najbolji način izrade. Probao je kroz godine razne načine, ali samo jedna je metoda, kojom se koristi i danas, pot-puno uspješna. Drvca se ubacuju u praz-

nu bocu, te ugrađuju jedno u drugo, po-moću posebnih pinceta za ovu namjenu, što znači da se ne koriste nikakva štetna ljepila, ali i da je ovo višesatni posao koji može biti i višednevni, što ovisi od printa koji želite imati u boci.

U ponudi su razni motivi: vjerski (križevi, slike svetaca, kalendari i bib-lijski citati), ljudski likovi, logo firmi, ša-ljive poruke, ljubavne poruke i još mnogo toga, jer kraja umijeću Ivinih ruku, uisti-nu,nema. Crteže iscrtava lemilicom, kako bi piće (rakija) u boci, moglo biti pitko, a crtati je naučio na obuci kod darovitih korisnika Bakovićkog zavoda za men-talno-invalidne osobe, što mu je posebno drago.

Šalje on svoje radove i u daleke zem-lje, gdje, nažalost, imaju puno veću vri-jednost, nego na našim prostorima.

E, tu priča postaje tužna.Uz sav uloženi materijal i trud, Ivo

svoje suvenire, prodaje jako rijetko, jer kako kaže "narodu su draže kineske pe-peljare, nego domaće napravljeno piće u boci tradicionalne izrade, rukotvorine našeg čovjeka", što je, ruku na srce, živa istina.

Boce koštaju simboličnih pedeset maraka, što jeste veliko u našim očima, u državi gdje se preživljava, ali ono što dobivamo njihovom kupnjom, daleko je vrjednije od sitnica, koje mi usputno kupimo, za tu svotu.

Rekao nam je i da je svaka boca uni-kat, te da se izrađuju i po narudžbi.

I još spuštena pogleda dodaje, da mu je to, jedini način zarade, u današnja te-ška vremena. Taj dan proveden u takvoj radničkojobitelji i držanje boca u ruci, koje su ustvari, neprocjenjive vrijednosti i velikoga pečata mjesta gdje živimo i volimo, bio je čudestan i po tome što se kasnije još dugo sjećate svake riječi iz-govorene i svakog natpisa u bocama lju-toga pića.

U vruće dane stalnih zabava i svadbi, želimo samo da se sjetite, kada u kuverte stavljate novac i kupujete kućanska po-magala i sprave, za koje ionako niste si-gurni imaju li ih vaši prijatelji već napre-tek, sjetite se bi ih itekako razveselila boca pića, u kojoj plivaju njihova imena i datum dana kada se zaklinju na vječnu ljubav, te koliko će biti zahvalni za tako originalan poklon, a onda zamislite i smi-ješak dvoje Ivine djece, kad dobiju svoju čokoladu.

Na taj način spremit ćete čudestan osjećaj u škrinju svojih uspomena, baš kao i mi toga prohladnoga dana.

U selu Lužine (Fojnica), gdje žive mili ljudi i gdje je zemlja posebno plodna i darovita, našli smo jednu veselu obitelj. Kuću im ne mogasmo promašiti, jer još biva na mjestu, gdje ju stari preci Tuke i sagradiše. Tu, ponosno i sad stoji, a oko nje malih bicikala, i svakojakih igračaka, pa neupućen odmah zna da mladih potomaka tu svakako ima.

Mladi fojnički poduzetnik, Hrvoje Barbarić, imao je nekoliko sjajnih ideja za animaciju gostiju hotela i restorana Stari grad, te gostiju Old City Pub-a. Uvijek dobro raspoložen i spreman za razgovor, otkrio nam je kako u nadmudrivanju sa kišom trenutno gubi utakmicu, ali zajedničkom man-trom filmofila-gostiju nada se taj rezultat preokrenuti u svoju korist.

Poruke iz bocePoruke iz boceLjetno kino - Kiša 4:6

Piše Ivana CvjetkovićPiše Suzana Lovrić

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

FŠ: Vi ste filmskim projekcijama po-krili dva poprilično tjeskobna dana. Utorak i četvrtak su nekako ispali idealni?

HB: Ponedjeljkom ljudi odmaraju od vikenda, utorak su već željni neke male akcije koja ih neće pretjerano iscrpiti za sutrašnji radni dan, naravno, ako imaju sreću da su zaposleni... Srijeda je u Foj-nici već tradicionalno dan za izlazak na određena mjesta i tu nisam htio zalaziti u teritorij starih običaja. Četvrtak je opet dan kada se iščekuje petak i ono nešto posebno... I restoran i pub imaju svoje te-matske muzičke večeri vikendom, prila-gođene ukusima gostiju. Tako su utorak i četvrtak postali idealni. Početak projek-cije je u 21h, dovoljno je mraka za kvali-tetnu sliku, a završetak prije 23h, još se dovoljno naspavate...

FŠ: Nažalost, vremenske prilike nisu bile naklonjene ovom, hvale vrijed-nom projektu.

HB: Te su nam vremenske neprilike bile jedina konkurencija, hahahaha... Pa do-

Fojnička škrinja: Kako je i kada bljes-nula sijalica za ljetno kino?

Hrvoje Barbarić: Ne znam ni ja točno, hahahaha... Većina ideja koje ugrađujem u ponudu naših objekata, zapravo i nisu moje. Stalno razgovaram sa prijateljima, sa gostima, u krugu familije, što bi se mo-glo ponuditi da gosti budu zadovoljniji. Nije teško zaključiti da Fojnici treba sve-ga, ali ono što je mene posebno čudilo godinama je činjenica što imamo kino dvoranu, i to obnovljenu, a u njoj nema filmskih projekcija. Srećom, pripadam generaciji koja je usvojila kulturu filma, od ranog djetinjstva visim u kinu, i dan- danas mi dobar film trenutno popravlja raspoloženje. Meni je žao što mlade ge-neracije ne znaju užitak velikog filmskog platna. To je sigurno bio djelićem motiva, to da mladim ljudima približim filmsku umjetnost, osim toga, imamo još odavno pripremljenu tehničku podršku za pro-jekcije bilo koje vrste. Na ovome se plat-nu uglavnom gledaju velike utakmice, i onda smo shvatili da bez ikakvih ulaga-nja možemo ponuditi i više i bolje...

bro, šta ćeš, kada čovjek planira, Bog se smije, kaže stara narodna... Meni je žao što sa rajom nisam odgledao još par do-brih filmova, ali nadam se da će rujan biti topao pa bismo mogli produžiti sezonu. Bilo je ovdje poprilično tvrdoglavih ljubi-telja filma koji su tražili dekicu, nije im smetalo dobovanje kiše po suncobrani-ma. Maradona od Kusturice je bio najza-paženiji, još par zanimljivih nekomerci-jalnih dokumentarnih filmova naišlo je na svoju publiku... Dobili smo samo pozi-tivne komentare. Nije da se hvalim, hehehe...

FŠ: Postoji li već kakav plan rada na projektima koje biste mogli realizi-rati sljedeće godine?

HB: Mi smo puni planova i ideja. U smislu prostora, parkinga, tehničkih uređaja, ne trebaju nam velika ulaganja, ali i šira za-jednica treba prepoznati svoj interes ovdje. Podržavamo svaki kulturni i za-bavni događaj u Fojnici, želimo realizirati i neke vlastite, međutim, trebalo bi raditi u početku i bez zarade, možda čak biti spreman na gubitak u početku, a to je lju-dima teško objasniti. Ima jedan odličan slogan koji kaže: Reklama nije trošak, reklama je investicija. U suštini, mnogi projekti koje bi trebalo ponuditi gostima u Fojnici nisu trošak, nisu zarada, samo su investicija u budućnost.

FŠ: Hrvoje, hvala ti na razgovoru, hva-la na podršci koju Fojnička škrinja ima od strane koncerna firmi Prokoško je-zero. Želim vam pozitivan score sa ki-šom kao i sa ostalim poslovnim pre-prekama.

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PREDSTAVLJAMO

očekao nas je ljubazni domaćin Ivo Tuka (39) i uputio u svoj topli dom, a u kući dražesna mu supruga Slav-Dka već je čekala sa kolačima i troje

dječice koja se umiljato igraju, svatko svojom igračkicom.

S nama se našalio i mnogima poznat šaljivdžija Marko - Gijo, koji, kad se izuz-me šala, zna dosta istinitosti o životu i ljudima.

No nismo tu radi šale, niti ukusnih salnjaka (kolača domaćice), nego dove-deni znatiželjom za izume ovoga pošte-nog i radišnog čovjeka. Naime, Ivo Tuka se bavi jednim jako starim zanatom, ug-rađivanjem drvca sa crtežima i natpisi-ma u boce rakije. Da, ako ste ikada prola-zili kroz to selo, tik uz autobusku stanicu stoji i stolić sa desetinama boca rakije u kojima se nalaze različiti šaljivi natpisi, ali i reklame na komadima drveta i drve-nim ljestvicama.

Nas su zanimale tajne ovoga zanata i izrade ovih suvenira, koje je Ivo, samo za "našu Škrinju" i otkrio. Zanimljivo, priča je počela još davno, kad Ivo, još kao

mladić, kupuje kilogramom duhana trik od starješine iz sela i od tada pokušava naći najbolji način izrade. Probao je kroz godine razne načine, ali samo jedna je metoda, kojom se koristi i danas, pot-puno uspješna. Drvca se ubacuju u praz-

nu bocu, te ugrađuju jedno u drugo, po-moću posebnih pinceta za ovu namjenu, što znači da se ne koriste nikakva štetna ljepila, ali i da je ovo višesatni posao koji može biti i višednevni, što ovisi od printa koji želite imati u boci.

U ponudi su razni motivi: vjerski (križevi, slike svetaca, kalendari i bib-lijski citati), ljudski likovi, logo firmi, ša-ljive poruke, ljubavne poruke i još mnogo toga, jer kraja umijeću Ivinih ruku, uisti-nu,nema. Crteže iscrtava lemilicom, kako bi piće (rakija) u boci, moglo biti pitko, a crtati je naučio na obuci kod darovitih korisnika Bakovićkog zavoda za men-talno-invalidne osobe, što mu je posebno drago.

Šalje on svoje radove i u daleke zem-lje, gdje, nažalost, imaju puno veću vri-jednost, nego na našim prostorima.

E, tu priča postaje tužna.Uz sav uloženi materijal i trud, Ivo

svoje suvenire, prodaje jako rijetko, jer kako kaže "narodu su draže kineske pe-peljare, nego domaće napravljeno piće u boci tradicionalne izrade, rukotvorine našeg čovjeka", što je, ruku na srce, živa istina.

Boce koštaju simboličnih pedeset maraka, što jeste veliko u našim očima, u državi gdje se preživljava, ali ono što dobivamo njihovom kupnjom, daleko je vrjednije od sitnica, koje mi usputno kupimo, za tu svotu.

Rekao nam je i da je svaka boca uni-kat, te da se izrađuju i po narudžbi.

I još spuštena pogleda dodaje, da mu je to, jedini način zarade, u današnja te-ška vremena. Taj dan proveden u takvoj radničkojobitelji i držanje boca u ruci, koje su ustvari, neprocjenjive vrijednosti i velikoga pečata mjesta gdje živimo i volimo, bio je čudestan i po tome što se kasnije još dugo sjećate svake riječi iz-govorene i svakog natpisa u bocama lju-toga pića.

U vruće dane stalnih zabava i svadbi, želimo samo da se sjetite, kada u kuverte stavljate novac i kupujete kućanska po-magala i sprave, za koje ionako niste si-gurni imaju li ih vaši prijatelji već napre-tek, sjetite se bi ih itekako razveselila boca pića, u kojoj plivaju njihova imena i datum dana kada se zaklinju na vječnu ljubav, te koliko će biti zahvalni za tako originalan poklon, a onda zamislite i smi-ješak dvoje Ivine djece, kad dobiju svoju čokoladu.

Na taj način spremit ćete čudestan osjećaj u škrinju svojih uspomena, baš kao i mi toga prohladnoga dana.

U selu Lužine (Fojnica), gdje žive mili ljudi i gdje je zemlja posebno plodna i darovita, našli smo jednu veselu obitelj. Kuću im ne mogasmo promašiti, jer još biva na mjestu, gdje ju stari preci Tuke i sagradiše. Tu, ponosno i sad stoji, a oko nje malih bicikala, i svakojakih igračaka, pa neupućen odmah zna da mladih potomaka tu svakako ima.

Mladi fojnički poduzetnik, Hrvoje Barbarić, imao je nekoliko sjajnih ideja za animaciju gostiju hotela i restorana Stari grad, te gostiju Old City Pub-a. Uvijek dobro raspoložen i spreman za razgovor, otkrio nam je kako u nadmudrivanju sa kišom trenutno gubi utakmicu, ali zajedničkom man-trom filmofila-gostiju nada se taj rezultat preokrenuti u svoju korist.

Poruke iz bocePoruke iz boceLjetno kino - Kiša 4:6

Piše Ivana CvjetkovićPiše Suzana Lovrić

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

FOJNIČKE PERSPEKTIVE

FŠ: Vi ste filmskim projekcijama po-krili dva poprilično tjeskobna dana. Utorak i četvrtak su nekako ispali idealni?

HB: Ponedjeljkom ljudi odmaraju od vikenda, utorak su već željni neke male akcije koja ih neće pretjerano iscrpiti za sutrašnji radni dan, naravno, ako imaju sreću da su zaposleni... Srijeda je u Foj-nici već tradicionalno dan za izlazak na određena mjesta i tu nisam htio zalaziti u teritorij starih običaja. Četvrtak je opet dan kada se iščekuje petak i ono nešto posebno... I restoran i pub imaju svoje te-matske muzičke večeri vikendom, prila-gođene ukusima gostiju. Tako su utorak i četvrtak postali idealni. Početak projek-cije je u 21h, dovoljno je mraka za kvali-tetnu sliku, a završetak prije 23h, još se dovoljno naspavate...

FŠ: Nažalost, vremenske prilike nisu bile naklonjene ovom, hvale vrijed-nom projektu.

HB: Te su nam vremenske neprilike bile jedina konkurencija, hahahaha... Pa do-

Fojnička škrinja: Kako je i kada bljes-nula sijalica za ljetno kino?

Hrvoje Barbarić: Ne znam ni ja točno, hahahaha... Većina ideja koje ugrađujem u ponudu naših objekata, zapravo i nisu moje. Stalno razgovaram sa prijateljima, sa gostima, u krugu familije, što bi se mo-glo ponuditi da gosti budu zadovoljniji. Nije teško zaključiti da Fojnici treba sve-ga, ali ono što je mene posebno čudilo godinama je činjenica što imamo kino dvoranu, i to obnovljenu, a u njoj nema filmskih projekcija. Srećom, pripadam generaciji koja je usvojila kulturu filma, od ranog djetinjstva visim u kinu, i dan- danas mi dobar film trenutno popravlja raspoloženje. Meni je žao što mlade ge-neracije ne znaju užitak velikog filmskog platna. To je sigurno bio djelićem motiva, to da mladim ljudima približim filmsku umjetnost, osim toga, imamo još odavno pripremljenu tehničku podršku za pro-jekcije bilo koje vrste. Na ovome se plat-nu uglavnom gledaju velike utakmice, i onda smo shvatili da bez ikakvih ulaga-nja možemo ponuditi i više i bolje...

bro, šta ćeš, kada čovjek planira, Bog se smije, kaže stara narodna... Meni je žao što sa rajom nisam odgledao još par do-brih filmova, ali nadam se da će rujan biti topao pa bismo mogli produžiti sezonu. Bilo je ovdje poprilično tvrdoglavih ljubi-telja filma koji su tražili dekicu, nije im smetalo dobovanje kiše po suncobrani-ma. Maradona od Kusturice je bio najza-paženiji, još par zanimljivih nekomerci-jalnih dokumentarnih filmova naišlo je na svoju publiku... Dobili smo samo pozi-tivne komentare. Nije da se hvalim, hehehe...

FŠ: Postoji li već kakav plan rada na projektima koje biste mogli realizi-rati sljedeće godine?

HB: Mi smo puni planova i ideja. U smislu prostora, parkinga, tehničkih uređaja, ne trebaju nam velika ulaganja, ali i šira za-jednica treba prepoznati svoj interes ovdje. Podržavamo svaki kulturni i za-bavni događaj u Fojnici, želimo realizirati i neke vlastite, međutim, trebalo bi raditi u početku i bez zarade, možda čak biti spreman na gubitak u početku, a to je lju-dima teško objasniti. Ima jedan odličan slogan koji kaže: Reklama nije trošak, reklama je investicija. U suštini, mnogi projekti koje bi trebalo ponuditi gostima u Fojnici nisu trošak, nisu zarada, samo su investicija u budućnost.

FŠ: Hrvoje, hvala ti na razgovoru, hva-la na podršci koju Fojnička škrinja ima od strane koncerna firmi Prokoško je-zero. Želim vam pozitivan score sa ki-šom kao i sa ostalim poslovnim pre-prekama.

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

FOTO

: HA

ZIM

ČU

KLE

10 11

DRUŠTVO I IZAZOVIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

đanskog, patriotskog i žrtvovanog, pro-vodio etničko čišćenje i klasični ideološki medijski fašizam nad drugima u svojoj državi, a da nikad pred UN-om, Vijećem Europe, ovim ili onim NVO-om nije bio optužen za to što čini.

Blaž se borio za cijelu BiH koja bi kasnije ušla u konfederaciju s Hrvat-skom. S vremenom se i stopila s njom. Njegova ideja bila je kudikamo agre-sivnija po državnost BiH od Tuđmanove, ali je imala utopističke prohtjeve te u startu bila osuđena na propast. Kao takva nije bila prijetnja Sarajevu, štoviše i bila je posve komplementarna s idejom bošnjačke nacije/države. Tuđmanova mantranja o BiH bila su Sarajevu ku-dikamo realnija i opasnija. Stoga Tuđ-man nikako nije mogao biti partner. Ali Blaž je. Kao i svaka druga hrvatska po-litička luda.

Nikakva logika, nikakvi etički kodeksi ne mogu zaustaviti bošnjačku nacional-nu praksu slavljenja Blaža. Pa ni podatak da je osnovao logor Dretelj. Taj logor ne postoji za Bošnjake kad je u pitanju vri-jeme u kojem su u njemu HOS-ove po-strojbe sastavljene od Bošnjaka i Hrvata ubijale Srbe.

Dretelj je zločinački logor tek od tre-nutka kad počinje hrvatsko-bošnjački sukob. Preklani srpski vratovi u njemu, koje su činile jedinice HOS-a, nisu nešto o

čem bi bošnjački mediji radili priloge.Blaž je bosanski domoljub daklem.

Oprošteno mu je ustaštvo. Kao i bošnjač-kom narodu uostalom. Ta tko se uopće danas sjeća da su Bošnjaci nekada ma-hom bili ustaše? I da od 300 prvih boraca NOB-a u Jugoslaviji jedva možete naći 10 muslimanskih imena?

Ustaša i fašist Blaž je dakle pozitiva. Sve mu je oprošteno. Pa čak i ubojstva BH građana koji nisu bili Bošnjaci, apsolutno sve. Namijenjena mu je uloga žrtve. I mjesto stalnog promatrača člana pred-sjedništva Komšića. Brata po ideologiji služenja bošnjačkoj nacionalnoj ideji.U vrijeme Blažovog zapovjedništva nad HOS-om minirana je i do temelja raz-rušena Saborna pravoslavna crkva u Mo-staru i miniran manastir Žitomislić. To dakako nije zločin. Jer je to činio Blaž. I jer je ta Crkva uostalom srpska. Da je koja granata slučajno odletila iz Blažovog minobacača i pogodila Stari most i to bi mu bilo oprošteno. Da je danas kojim ču-dom živ, Blaž Kraljević bi komotno mo-gao skakati sa Starog mosta. Ostalim Hr-vatima to je zabranjeno. U tom gradu multikulture i u ovoj zemlji tolerancije Kraljević, koji je sve zapovjedi potpisivao sa ustaškim pozdravom "Za dom sprem-ni!", prihvatio je vrhovno zapovjedniš-tvo Armije BiH. Dakle vojnici Armije BiH zapovjedi su potpisivali sa "Za dom spre-

mni". Može li se onda reći da je Armija BiH bila ustaška armija?

Potpisuje li antifašist Komšić, danas kada se obraća HVO-u svoje zapovijedi onako kako ih je potpisivao Blaž? Ako ga već poštuje?

U vrijeme njegovog zapovjedanja, HOS je izvršio masakr srpskih civila u selu Bradina u blizini Konjica. Selo Bra-dina je kako znamo rodno mjesto po-bjegnika Ante. Blaž je bio posebno inspi-riran u Bradini. Gore je išao meditirati. Skupljati energiju. Samo što su njegovu meditaciju neki platili glavom. Ti srpski civili su također bili građani BiH. Smatra li Komšić da su to bili i njegovi građani? Kraljević je ubijen zbog drugačije veli-kohrvatske koncepcije nego što ju je imao Mate Boban, odnosno Franjo Tuđ-man, koji su ipak preferirali tzv. "bano-vinske" granice za buduću hrvatsku dr-žavu. Ispada da je manji grijeh, za boš-njačku nacionalnu ideju svojatanje cijele BIH, po ustaškom načelu, sve do Drine nego svojatanje banovinskih granica. Kraljević je trebao sudjelovati u Bugo-janskoj grupi, odnosno ustaškom tero-rističkom odredu koji je 1972. ušao na tlo Jugoslavije. Kraljevića je, međutim, zaus-tavila australska tajna policija ASIO koja je informacije dojavila tadašnjoj Komši-ćevoj UDBI.

Komšićevi ideološki suradnici tog vremena pobili su većinu Blažovih su-boraca. No ni taj podatak ne smeta u ovoj naseobini antilogike ni Komšiću, a ni pra-vašima da skupa stupaju u posljednjoj nacionalsocijalističkoj Vladi Europe, vla-di koja je od Hrvata u BiH napravila pos-ljednju naciju Europe kojoj je oduzeto pravo predstavničke demokracije. Jedno od osnovnih ljudskih prava zagaran-tirano UN poveljom o ljudskim pravima.

Konstanta koja povezuje Komšićeve kvazisocdemokrate i Pravaše kvazihr-vate je dakle ista: U ime više ideologije, u ime služenja višem nacionalizmu, dopu-šteno je sve, pa čak i oduzimanje prava vlastitom narodu. Od ahdnamaša Zvi-zdovića preko tisuća bosanskih janjičara do janjičara Pavelića, preko Bradine, preko Blaža sve do janjičara Komšića.

Nikola Zirdum, poskok.info

Ljudi poput Blaža i Komšića, u nacija-ma koje su odgovorne i koje jesu politički organizirane nacije obično u povijesti bi-vaju zameteni, a njihovo ime izbrisano. S obzirom na inertnost kojom gledaju pre-uzimanje gotovo svih resursa od strane Platformaške Vlade, Hrvatima u BiH, kao politički rastresenom plemenu bez želje da postane nacija, moguće je čak da se dogodi da sutra njihova djeca o ovom dvojcu uče kao o velikanima preuzme li Sarajevo nakon telekoma, elektre i finan-cijskih fondova i obrazovanje...

Blaž Kraljević je bio član ustaške imi-grantske organizacije Hrvatsko revoluci-onarno bratstvo - dakle može se zaklju-čiti da je Blaž Kraljević bio i ideološki i praktični ustaša budući da je kasnije postao general HOS-a.

Željko Komšić je bio član Saveza ko-munista BiH, kasnije član socijaldemo-kratske partije BiH koja je komunistima u BiH, koji nisu prešli u SDP, otela sve ne-kretnine po BiH budući da se proglasila sljednicom te partije. Iako to nije budući da i danas u BiH postoji komunistička partija.

Željko Komšić je i danas diverzant. Upada sa sarajevskih šuma i gora u tuđe urede. Okupira tuđe fotelje i krilaticom "u ime naroda" krši prava vlastitog na-roda. Blaž Kraljević je danas mrtav i kao takav stavljen u funkciju komšićanja BH Hrvata. Jedan je od rijetkih Hrvata koji vlastitom narodu nije štetio samo dok je bio živ, nego konstantno šteti i mrtav. Obilje njegove apsurdne ideologije mno-gi danas izrabljuju kako stigmu. I to protiv nacionalne ideje onog naroda za kojeg se navodno i blagopokojni Blaž borio.

Željko Komšić je kako sam reče "do-kazani antifašist". Antifašizmu bi nacio-nalizam trebao biti stran. No antifašist Željko tako očito provodi volju najsupe-riornijeg nacionalizma na Balkanu. Onog velikobošnjačkog. Željko Komšić - antifa-šist, slavi dakle lik i djelo fašiste Kra-ljevića. Njihova dodirna točka koja ih intimno spaja jeste služenje bošnjačkom nacionalizmu.

I Komšićev antifašizam i Blažov fa-šizam inferiorni su u odnosu na superi-orni bošnjački nacionalizam koji ih je tako jednostavno upio i stavio u svoju funkciju.

Tu je njihova dodirna točka koja pojašnjava zašto Komšić slavi Blaža.Jednako je i s pravašima. Pravaštvo u BIH, iako crno, ocrnjeno, tužno i ne-obrazovano, iako zadojeno ustaškom ideologijom i megalomanskim prohtje-vima inferiorno je bošnjačkom naciona-lizmu.

Taj nacionalizam, iako se svijetu predstavlja kao tolerantan i građanski toliko je superioran nad svim ostalim nacionalizmima u regiji da si otvoreno dopušta usvajanje pravaških crnokošu-ljaša sve dok su oni u funkciji ideje unitarne BiH.

Nacionalizam je to koji ima sve atribute da se o njemu jednog dana uči kao o daleko najbolje organiziranom na-cionalizmu na tlu Europe. Naprosto je fascinantno kako mali narod od 1.5 mi-lijuna pripadnika tako savršeno kombi-nira tehnike emocionalnog ucjenjivanja Europe, preko bliskoistočnog dirigiranja američkom politikom do dociranja su-sjedima, iz pozicije žrtve, šta i kako smiju reći o BiH. Povijest ne pamti da je ikada jedan tako malen narod, kao što je boš-njački tako harmonično iz pozicije gra-

Duhovi prošlosti Priredio: Alen Cvjetković, prof.

Sjećanje me je neki dan vratilo

unatrag 16 godina na dan povijesnog

događaja u kojem sam i sam sudjelo-

vao i tako bio svjedok jednog povijesno

važnog, ako ne i najvažnijeg, događaja

u novijoj hrvatskoj i bosanskohercego-

vačkoj historiji - u stvaranju i obrazo-

vanju državotvornosti i suverenosti

njenih naroda i građana.

5. kolovoza se obilježava kao Dan

pobjede i Domovinske zahvalnosti i to

je Dan hrvatskih branitelja, dan kada je

pobijedila sloboda. Danas nakon 16

godina pitam se i tragom jednog član-

ka koji sam slučajno našao na stra-

nicama udruge "Zavjet" (Udruga

hrvatskih branitelja iz Hrvatske, BiH i

dijaspore), nalazim djelomičan odgo-

vor na pitanje "što je to trulo u državi

Danskoj". Pitam se zbog čega se "volja

jednog naroda" poništava u jednom

demokratski obrazovanom društve-

nom sustavu, da nakon svega, netko

"konstutivnost naroda" (ustavom de-

finirana) dovodi u pitanje, oduzimajući

mu slobodu izbora (određenja), za ko-

ju je, u daljoj i bližoj povijesti, platio

visoku cijenu, te nakon svih ovih godi-

na podnošenja žrtve, patnje, boli, bor-

be i na kraju pobjede, biva izložen

izdaji te odbačen na marginu položaja

manjine. Sve ovo se događa u jednoj

državi utemeljenoj i zasnovanoj na

demokratskim principima (za koju se

isti ovaj narod od početka zalagao i

borio) za koju se i dalje zalaže, pred-

stavlja i smatra državu BiH, kao državu

svih svojih naroda i narodnosti, u uku-

pnosti svojih, unutrašnje različitih, slo-

bodno obrazujućih identiteta. Tko se

to danas bori i zalaže za BiH? Po čijim i

kakvim mjerilima?

Evo dragi čitatelji Škrinje da od-

škrinemo skupa poklopac i pregleda-

mo izblijedjele slike prošlosti koje smo

lako i brzo zaboravili, a čiji probuđeni

duhovi na neki način, danas i jesu baza

za nadogradnju (kako bi to rekli stari

ideolozi marksizma) izgubljenog smi-

sla i nametnutog besmisla ili antilogike

u obrazovanju kvalitete naših ljudskih

života, u dijalektici (i)skrivljenih od-

nosa, a sve poradi refleksije na volju

prebivanja u sadašnjosti, kao tem-

poralne vrijednosti postojanja.

i aveti sadašnjosti2011.08.09.- Prenesena kolumna

Što povezuje Blaža Kraljevića i Željka Komšića

10 11

DRUŠTVO I IZAZOVIFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

đanskog, patriotskog i žrtvovanog, pro-vodio etničko čišćenje i klasični ideološki medijski fašizam nad drugima u svojoj državi, a da nikad pred UN-om, Vijećem Europe, ovim ili onim NVO-om nije bio optužen za to što čini.

Blaž se borio za cijelu BiH koja bi kasnije ušla u konfederaciju s Hrvat-skom. S vremenom se i stopila s njom. Njegova ideja bila je kudikamo agre-sivnija po državnost BiH od Tuđmanove, ali je imala utopističke prohtjeve te u startu bila osuđena na propast. Kao takva nije bila prijetnja Sarajevu, štoviše i bila je posve komplementarna s idejom bošnjačke nacije/države. Tuđmanova mantranja o BiH bila su Sarajevu ku-dikamo realnija i opasnija. Stoga Tuđ-man nikako nije mogao biti partner. Ali Blaž je. Kao i svaka druga hrvatska po-litička luda.

Nikakva logika, nikakvi etički kodeksi ne mogu zaustaviti bošnjačku nacional-nu praksu slavljenja Blaža. Pa ni podatak da je osnovao logor Dretelj. Taj logor ne postoji za Bošnjake kad je u pitanju vri-jeme u kojem su u njemu HOS-ove po-strojbe sastavljene od Bošnjaka i Hrvata ubijale Srbe.

Dretelj je zločinački logor tek od tre-nutka kad počinje hrvatsko-bošnjački sukob. Preklani srpski vratovi u njemu, koje su činile jedinice HOS-a, nisu nešto o

čem bi bošnjački mediji radili priloge.Blaž je bosanski domoljub daklem.

Oprošteno mu je ustaštvo. Kao i bošnjač-kom narodu uostalom. Ta tko se uopće danas sjeća da su Bošnjaci nekada ma-hom bili ustaše? I da od 300 prvih boraca NOB-a u Jugoslaviji jedva možete naći 10 muslimanskih imena?

Ustaša i fašist Blaž je dakle pozitiva. Sve mu je oprošteno. Pa čak i ubojstva BH građana koji nisu bili Bošnjaci, apsolutno sve. Namijenjena mu je uloga žrtve. I mjesto stalnog promatrača člana pred-sjedništva Komšića. Brata po ideologiji služenja bošnjačkoj nacionalnoj ideji.U vrijeme Blažovog zapovjedništva nad HOS-om minirana je i do temelja raz-rušena Saborna pravoslavna crkva u Mo-staru i miniran manastir Žitomislić. To dakako nije zločin. Jer je to činio Blaž. I jer je ta Crkva uostalom srpska. Da je koja granata slučajno odletila iz Blažovog minobacača i pogodila Stari most i to bi mu bilo oprošteno. Da je danas kojim ču-dom živ, Blaž Kraljević bi komotno mo-gao skakati sa Starog mosta. Ostalim Hr-vatima to je zabranjeno. U tom gradu multikulture i u ovoj zemlji tolerancije Kraljević, koji je sve zapovjedi potpisivao sa ustaškim pozdravom "Za dom sprem-ni!", prihvatio je vrhovno zapovjedniš-tvo Armije BiH. Dakle vojnici Armije BiH zapovjedi su potpisivali sa "Za dom spre-

mni". Može li se onda reći da je Armija BiH bila ustaška armija?

Potpisuje li antifašist Komšić, danas kada se obraća HVO-u svoje zapovijedi onako kako ih je potpisivao Blaž? Ako ga već poštuje?

U vrijeme njegovog zapovjedanja, HOS je izvršio masakr srpskih civila u selu Bradina u blizini Konjica. Selo Bra-dina je kako znamo rodno mjesto po-bjegnika Ante. Blaž je bio posebno inspi-riran u Bradini. Gore je išao meditirati. Skupljati energiju. Samo što su njegovu meditaciju neki platili glavom. Ti srpski civili su također bili građani BiH. Smatra li Komšić da su to bili i njegovi građani? Kraljević je ubijen zbog drugačije veli-kohrvatske koncepcije nego što ju je imao Mate Boban, odnosno Franjo Tuđ-man, koji su ipak preferirali tzv. "bano-vinske" granice za buduću hrvatsku dr-žavu. Ispada da je manji grijeh, za boš-njačku nacionalnu ideju svojatanje cijele BIH, po ustaškom načelu, sve do Drine nego svojatanje banovinskih granica. Kraljević je trebao sudjelovati u Bugo-janskoj grupi, odnosno ustaškom tero-rističkom odredu koji je 1972. ušao na tlo Jugoslavije. Kraljevića je, međutim, zaus-tavila australska tajna policija ASIO koja je informacije dojavila tadašnjoj Komši-ćevoj UDBI.

Komšićevi ideološki suradnici tog vremena pobili su većinu Blažovih su-boraca. No ni taj podatak ne smeta u ovoj naseobini antilogike ni Komšiću, a ni pra-vašima da skupa stupaju u posljednjoj nacionalsocijalističkoj Vladi Europe, vla-di koja je od Hrvata u BiH napravila pos-ljednju naciju Europe kojoj je oduzeto pravo predstavničke demokracije. Jedno od osnovnih ljudskih prava zagaran-tirano UN poveljom o ljudskim pravima.

Konstanta koja povezuje Komšićeve kvazisocdemokrate i Pravaše kvazihr-vate je dakle ista: U ime više ideologije, u ime služenja višem nacionalizmu, dopu-šteno je sve, pa čak i oduzimanje prava vlastitom narodu. Od ahdnamaša Zvi-zdovića preko tisuća bosanskih janjičara do janjičara Pavelića, preko Bradine, preko Blaža sve do janjičara Komšića.

Nikola Zirdum, poskok.info

Ljudi poput Blaža i Komšića, u nacija-ma koje su odgovorne i koje jesu politički organizirane nacije obično u povijesti bi-vaju zameteni, a njihovo ime izbrisano. S obzirom na inertnost kojom gledaju pre-uzimanje gotovo svih resursa od strane Platformaške Vlade, Hrvatima u BiH, kao politički rastresenom plemenu bez želje da postane nacija, moguće je čak da se dogodi da sutra njihova djeca o ovom dvojcu uče kao o velikanima preuzme li Sarajevo nakon telekoma, elektre i finan-cijskih fondova i obrazovanje...

Blaž Kraljević je bio član ustaške imi-grantske organizacije Hrvatsko revoluci-onarno bratstvo - dakle može se zaklju-čiti da je Blaž Kraljević bio i ideološki i praktični ustaša budući da je kasnije postao general HOS-a.

Željko Komšić je bio član Saveza ko-munista BiH, kasnije član socijaldemo-kratske partije BiH koja je komunistima u BiH, koji nisu prešli u SDP, otela sve ne-kretnine po BiH budući da se proglasila sljednicom te partije. Iako to nije budući da i danas u BiH postoji komunistička partija.

Željko Komšić je i danas diverzant. Upada sa sarajevskih šuma i gora u tuđe urede. Okupira tuđe fotelje i krilaticom "u ime naroda" krši prava vlastitog na-roda. Blaž Kraljević je danas mrtav i kao takav stavljen u funkciju komšićanja BH Hrvata. Jedan je od rijetkih Hrvata koji vlastitom narodu nije štetio samo dok je bio živ, nego konstantno šteti i mrtav. Obilje njegove apsurdne ideologije mno-gi danas izrabljuju kako stigmu. I to protiv nacionalne ideje onog naroda za kojeg se navodno i blagopokojni Blaž borio.

Željko Komšić je kako sam reče "do-kazani antifašist". Antifašizmu bi nacio-nalizam trebao biti stran. No antifašist Željko tako očito provodi volju najsupe-riornijeg nacionalizma na Balkanu. Onog velikobošnjačkog. Željko Komšić - antifa-šist, slavi dakle lik i djelo fašiste Kra-ljevića. Njihova dodirna točka koja ih intimno spaja jeste služenje bošnjačkom nacionalizmu.

I Komšićev antifašizam i Blažov fa-šizam inferiorni su u odnosu na superi-orni bošnjački nacionalizam koji ih je tako jednostavno upio i stavio u svoju funkciju.

Tu je njihova dodirna točka koja pojašnjava zašto Komšić slavi Blaža.Jednako je i s pravašima. Pravaštvo u BIH, iako crno, ocrnjeno, tužno i ne-obrazovano, iako zadojeno ustaškom ideologijom i megalomanskim prohtje-vima inferiorno je bošnjačkom naciona-lizmu.

Taj nacionalizam, iako se svijetu predstavlja kao tolerantan i građanski toliko je superioran nad svim ostalim nacionalizmima u regiji da si otvoreno dopušta usvajanje pravaških crnokošu-ljaša sve dok su oni u funkciji ideje unitarne BiH.

Nacionalizam je to koji ima sve atribute da se o njemu jednog dana uči kao o daleko najbolje organiziranom na-cionalizmu na tlu Europe. Naprosto je fascinantno kako mali narod od 1.5 mi-lijuna pripadnika tako savršeno kombi-nira tehnike emocionalnog ucjenjivanja Europe, preko bliskoistočnog dirigiranja američkom politikom do dociranja su-sjedima, iz pozicije žrtve, šta i kako smiju reći o BiH. Povijest ne pamti da je ikada jedan tako malen narod, kao što je boš-njački tako harmonično iz pozicije gra-

Duhovi prošlosti Priredio: Alen Cvjetković, prof.

Sjećanje me je neki dan vratilo

unatrag 16 godina na dan povijesnog

događaja u kojem sam i sam sudjelo-

vao i tako bio svjedok jednog povijesno

važnog, ako ne i najvažnijeg, događaja

u novijoj hrvatskoj i bosanskohercego-

vačkoj historiji - u stvaranju i obrazo-

vanju državotvornosti i suverenosti

njenih naroda i građana.

5. kolovoza se obilježava kao Dan

pobjede i Domovinske zahvalnosti i to

je Dan hrvatskih branitelja, dan kada je

pobijedila sloboda. Danas nakon 16

godina pitam se i tragom jednog član-

ka koji sam slučajno našao na stra-

nicama udruge "Zavjet" (Udruga

hrvatskih branitelja iz Hrvatske, BiH i

dijaspore), nalazim djelomičan odgo-

vor na pitanje "što je to trulo u državi

Danskoj". Pitam se zbog čega se "volja

jednog naroda" poništava u jednom

demokratski obrazovanom društve-

nom sustavu, da nakon svega, netko

"konstutivnost naroda" (ustavom de-

finirana) dovodi u pitanje, oduzimajući

mu slobodu izbora (određenja), za ko-

ju je, u daljoj i bližoj povijesti, platio

visoku cijenu, te nakon svih ovih godi-

na podnošenja žrtve, patnje, boli, bor-

be i na kraju pobjede, biva izložen

izdaji te odbačen na marginu položaja

manjine. Sve ovo se događa u jednoj

državi utemeljenoj i zasnovanoj na

demokratskim principima (za koju se

isti ovaj narod od početka zalagao i

borio) za koju se i dalje zalaže, pred-

stavlja i smatra državu BiH, kao državu

svih svojih naroda i narodnosti, u uku-

pnosti svojih, unutrašnje različitih, slo-

bodno obrazujućih identiteta. Tko se

to danas bori i zalaže za BiH? Po čijim i

kakvim mjerilima?

Evo dragi čitatelji Škrinje da od-

škrinemo skupa poklopac i pregleda-

mo izblijedjele slike prošlosti koje smo

lako i brzo zaboravili, a čiji probuđeni

duhovi na neki način, danas i jesu baza

za nadogradnju (kako bi to rekli stari

ideolozi marksizma) izgubljenog smi-

sla i nametnutog besmisla ili antilogike

u obrazovanju kvalitete naših ljudskih

života, u dijalektici (i)skrivljenih od-

nosa, a sve poradi refleksije na volju

prebivanja u sadašnjosti, kao tem-

poralne vrijednosti postojanja.

i aveti sadašnjosti2011.08.09.- Prenesena kolumna

Što povezuje Blaža Kraljevića i Željka Komšića

FRAMA

12 13

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

nije pozvala na doručak. Nakon doručka, trebalo je krenuti dalje. Kreševo-Visoko je najduža relacija koju su framaši trebali prijeći. Uši, smežurane ispod kabanica, osluškivale su hoće li ijedan od fratara viknuti: "Stigli smo!", ali u bujici riječi, samo te dvije su nedostajale. Zatim je svako brdo počelo ličiti na piramide, ali Visokog nije bilo.

Taman kad su framaši bili na izmaku snaga, umorne oči ugledaše sjemenište i konvikt franjevačke klasične gimnazije. Nakon što su već stekli naviku upozna-vati u kojoj dvorani je parket tvrđi, fra-maši su, u nevjerici, primili vijest da će svatko od njih spavati na krevetu. E, tada se vidjelo što je prava radost! Tako, spa-vajući na krevetu, prebrzo svanu novo jutro, još jedan izazov, još jedan put koji vodi do sjedišta srednjovjekovnih bosan-skih kraljeva - Kraljeve Sutjeske.

Krunica u ruci, pjesma "S nama je Isus, Franjo i Klara, po nama putuje i ci-jela FRAMA" i 100 km je iza, a sutješki samostan ispred framaša. U Kraljevoj Sutjesci, framaši su trebali ostati dva da-na kako bi predahnuli i krenuli za Asiz. U nedjelju, 31. srpnja, primili su sakrament pomirenja, a u večernjim satima svaka skupina je izvela kratki igrokaz s temom iz života sv. Franje.

Prije nego je rosa umila travu, u pone-djeljak, 1. kolovoza, framaši su bili na pu-tu za Italiju, a već 2. kolovoza kročili uli-cama Asiza, ulicama kojima je nekoć ho-dao njihov serafski otac Franjo.

Nevjerojatno! Da, nakon toliko iščeki-vanja, teško je vjerovati da ogromna ba-zilika sv. Franje nije samo dio neke stare razglednice. Franjevački duh je osobito

Na Brestovskom, u jedinom samosta-nu klarisa u BiH, framaši su primili bla-goslov sv. Klare, čvrsto uzeli hodočasnič-ke štapove i napravili prvi korak prvog franjevačkog hoda u Bosni.

Nakon prvog koraka, uslijedio je dru-gi, pa treći i tako redom, preskačući ka-menčiće, zaobilazeći blato, uspinjući se i spuštajući, pjevajući i moleći, najednom se ukaza veličanstvo fojničkog samosta-

ranjevački hod ili marš je hodočašće franjevačke mladeži (FRAMA-e) čiji je cilj svjedočenje Kristove riječi na Fnačin kako je to činio sv. Franjo iz

Asiza u 13. stoljeću – hodom, pjesmom i molitvom. Pod krilaticom "Le vie del cuo-re" ili "Putevima srca", u Italiji, kolijevci franjevaštva, ove godine je ostvaren 18. franjevački marš. No, 2011. godinu kro-nike franjevačke provincije Bosne Sre-brene pamtit će po tomu što je prvi put organiziran franjevački marš kroz Bos-nu. Naime, oko 120 framaša iz različitih župa Bosne Srebrene, pod vodstvom fra Mate Topića, duhovnog asistenta FRAMA-e na provincijskoj razini, krenu-lo je putevima srca, putevima kojima su kročili naši fratri-ujaci kroz drevna, te-ška vremena ne bi li donijeli utjehu ra-dosne vijesti do svakog kutka, često tla-čene nam domovine, Bosne i Hercego-vine.

Hodošašće je trajalo 10 dana i sasto-jalo se od 2 dijela. Prvi dio (26. - 31. srp-nja) podrazumijevao je obilazak stupova franjevaštva u Bosni (samostan klarisa Brestovsko-Fojnica-Kreševo-Visoko-Kraljeva Sutjeska), a drugi dio (1.-5. kolo-voza) putovanje u Italiju te obilazak zna-čajnih mjesta za život sv. Franje (Asiz, Greccio, La Verna).

26. srpnja konačno je ideja o Prvom franjevačkom hodu kroz Bosnu počela primati duh života. Naime, u Kiseljak, kao određeno mjesto okupljanja, u po-podnevnim satima, počeli su pristizati framaši iz različitih dijelova Bosne kako bi sljedećih 10 dana ugodnost doma mi-jenjali za sestru neimaštinu koju je sv. Franjo jako ljubio. Marš je službeno po-čeo večernjom sv. misom, izvorom snage za ovaj ne baš lagani pothvat. Po završet-ku mise, slijedilo je upoznavanje progra-ma: svakodnevno pješačenje, spavanje u školskim dvoranama, vrlo rano ustaja-nje, čitanje časoslova ujutro i navečer te rad po skupinama koji je podrazumije-vao upoznavanje života sv. Franje, shva-ćanje FRAMA-e kao poziva te osvrt na srce, ne samo kao biološki važan organ, nego kao središte duhovnosti čovjeka.

Hm, program se ne čini baš jedno-stavnim. Čak pomalo nagovara na povra-tak kući. No, framaši odvažno odgovara-ju: "Pođimo zajedno s pjesmom na us-nama, raširenih ruku, srca radosna. Kao franjevačka mladež svijetom idemo, kao djeca sv. Franje Boga slavimo!"

Tek što su upoznali tvrdoću parketa dvorane u OŠ Kiseljak, trebalo je predu-hitriti izlazak sunca i poći autobusima za Brestovko.

povezao framaše dok su slavili sv. misu na grobu sv. Franje u toj velikoj bazilici. Osim što svaki dio progovara o životu tog neznatnog Franje, velikog u Kristu, važ-nost bazilike je i u freskama koje su um-jetničko djelo velikog gotičkog slikara Giottoa di Bandonea.

U poslijepodnevnim satima, uslijedio je središnji događaj, kulminacija hodo-čašća: zajedno s framašima iz cijele Eu-rope, bosanski framaši su krenuli u Por-cijunkulu kako bi dobili milost potpunog oprosta. Naime, Porcijunkula je crkvica koja se nalazi unutar velike bazilike sv. Marije od Anđela. Ta crkvica je bila pre-bivalište prve Franjine braće i Franjo ju je osobito volio. Baš tu je 1216. na oltaru ugledao Krista i tražio od Njega da svi ljudi, koji se pokaju i ispovijede, na ovom mjestu dobiju milost potpunog oprosta. Budući da ga je silno ljubio, Bog je uslišao njegovu molitvu, ali uz uvjet da zatraži dopuštenje od pape. Nakon što je saslu-šao Franjino viđenje, papa Honorije III. dao mu je svoj pristanak. Čuvši ovu priču, framaši su drhtavog srca ušli u Porcijun-kulu gdje su izmolili Očenaš na nakanu sv. Oca i Vjerovanje te ostvarili vrhunac svoga hoda. Dobili su potpuni oprost!

Sa suzama koje su se slijevale niz obraze, puninom srca i neizmjernom srećom, čestitali su jedni drugima na tom velikom daru. "Naš Bog, On je silan Bog i kralj. Nad nebom i zemljom vječna je ljubav njegova!", gorljivo je pjevalo fra-maško srce. U nastavku je slijedio pro-gram kojeg su animirali asiški franjevci i franjevke.

Sljedeći dan, posjetili su baziliku sv. Klare, njen grob, rodnu kuću sv. Franje te

na, koji kao da viknu s Križa framašima: "Ostvarili ste prvi cilj!"

Nakon što su se okrijepili i postali svjedoci ljepote ovog samostana čiji sva-ki kamen progovara o važnosti franjeva-štva u Bosni, framaši su nastavili hodati do Gojevića. Pošto su se uvjerili u gosto-primstvo i toplinu srdaca gojevićkog pu-ka, slavili su misu u filijalnoj crkvi sv. Franje.

Već sljedećeg jutra, Kreševo je poziva-lo da mlada stopala taknu i njegove staze. "Korak po korak mi idemo skupa, malo po malo pobjeđujemo", pjevušili su fra-maši te prihvatili zagrljaj još jednog drevnog samostana. Sad je već bilo lakše! Ritam dobro poznat, dnevni program brzo odrađen, zabava u nastavku. Naime, framaši su odlučili plod zajedništva (pje-smu i ples) podijeliti sa građanima Kre-ševa te su na trgu fra Grge Martića orga-nizirali druženje. Latice ruža na njihovim glavama i suze u očima kreševskih baka govorile su da FRAMA ostvaruje svoj cilj. Sljedećeg dana, trebalo je osvojiti kra-ljevski grad Visoko.

No, jutro je šapnulo da će to biti malo teže jer je kiša odlučila biti dio marša. "Pa, dobro! Kad je već tako, dobro došla, sestrico kišo!", čuo se glas framaškog sr-ca. Tako je sestra kiša kupala svoje fra-maše sve dok bjelina kiseljačke crkve

baziliku sv. Rufina, na čijem trgu su se prvi put susreli sv. Franjo i sv. Klara. U poslijepodnevnim satima, krenuli su u Greccio, srednjovjekovno mjestašce, gdje je Franjo tri godine prije smrti na-pravio prve žive jaslice, prizor Kristova rođenja. Tu su proslavili, zajedno s fra-mašima iz Hrvatske, Božić pjevajući bo-žićne pjesme i čestitajući Kristovo ro-đenje. Naime, u Grecciu se ne slavi samo White Christmas, tu je Božić svaki dan.

Posljednji dan u Asizu, framaši su za-počeli slavljem sv. mise u bazilici sv. Ma-rije od Anđela, a zatim se uputili k crkvici sv. Damjana, mjesto koje ponajviše odiše Franjinim duhom, siromaštvom i sveto-sti. Naime, u toj crkvi, 1205. godine, dok se molio ispred velikog bizantskog križa, Franjo je čuo riječi Raspetoga: "Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je." U toj crkvi je također ispje-vao svoju Pjesmu stvorova ili Pjesmu brata Sunca u koju je izlio svu svoju lju-bav, predanost i zahvalnost Gospodinu.

Posljednje odredište bilo je brdo La Verna. Na ovoj svetoj gori, Franjo je 1224. godine primio Isusove rane i tako postao alter Christus (drugi Krist). Zaista po-sebno mjesto, mjesto svetog mira! Slav-ljem sv. mise na La Verni, framaši su iska-zali zahvalnost Kristu za ovo hodočašaće, iskustvo urezano u najdublje dijelove srca.

"I sad neka slab kliče 'ja sam jak', a siromah 'ja sam bogat zbog onog što mi Bog učini'...zahvali", potiskujući suze, pjevali su framaši te krenuli kući, u Bosnu, odbrojavajući dane do ponovnog Franjevačkog hoda.

Putevima srca... P(26. srpnja - 5. kolovoza)

rvi hod Frame Bosne Srebrene kroz Bosnu

Piše Marija Puljić

Le vie del cuore...

FRAMA

12 13

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

nije pozvala na doručak. Nakon doručka, trebalo je krenuti dalje. Kreševo-Visoko je najduža relacija koju su framaši trebali prijeći. Uši, smežurane ispod kabanica, osluškivale su hoće li ijedan od fratara viknuti: "Stigli smo!", ali u bujici riječi, samo te dvije su nedostajale. Zatim je svako brdo počelo ličiti na piramide, ali Visokog nije bilo.

Taman kad su framaši bili na izmaku snaga, umorne oči ugledaše sjemenište i konvikt franjevačke klasične gimnazije. Nakon što su već stekli naviku upozna-vati u kojoj dvorani je parket tvrđi, fra-maši su, u nevjerici, primili vijest da će svatko od njih spavati na krevetu. E, tada se vidjelo što je prava radost! Tako, spa-vajući na krevetu, prebrzo svanu novo jutro, još jedan izazov, još jedan put koji vodi do sjedišta srednjovjekovnih bosan-skih kraljeva - Kraljeve Sutjeske.

Krunica u ruci, pjesma "S nama je Isus, Franjo i Klara, po nama putuje i ci-jela FRAMA" i 100 km je iza, a sutješki samostan ispred framaša. U Kraljevoj Sutjesci, framaši su trebali ostati dva da-na kako bi predahnuli i krenuli za Asiz. U nedjelju, 31. srpnja, primili su sakrament pomirenja, a u večernjim satima svaka skupina je izvela kratki igrokaz s temom iz života sv. Franje.

Prije nego je rosa umila travu, u pone-djeljak, 1. kolovoza, framaši su bili na pu-tu za Italiju, a već 2. kolovoza kročili uli-cama Asiza, ulicama kojima je nekoć ho-dao njihov serafski otac Franjo.

Nevjerojatno! Da, nakon toliko iščeki-vanja, teško je vjerovati da ogromna ba-zilika sv. Franje nije samo dio neke stare razglednice. Franjevački duh je osobito

Na Brestovskom, u jedinom samosta-nu klarisa u BiH, framaši su primili bla-goslov sv. Klare, čvrsto uzeli hodočasnič-ke štapove i napravili prvi korak prvog franjevačkog hoda u Bosni.

Nakon prvog koraka, uslijedio je dru-gi, pa treći i tako redom, preskačući ka-menčiće, zaobilazeći blato, uspinjući se i spuštajući, pjevajući i moleći, najednom se ukaza veličanstvo fojničkog samosta-

ranjevački hod ili marš je hodočašće franjevačke mladeži (FRAMA-e) čiji je cilj svjedočenje Kristove riječi na Fnačin kako je to činio sv. Franjo iz

Asiza u 13. stoljeću – hodom, pjesmom i molitvom. Pod krilaticom "Le vie del cuo-re" ili "Putevima srca", u Italiji, kolijevci franjevaštva, ove godine je ostvaren 18. franjevački marš. No, 2011. godinu kro-nike franjevačke provincije Bosne Sre-brene pamtit će po tomu što je prvi put organiziran franjevački marš kroz Bos-nu. Naime, oko 120 framaša iz različitih župa Bosne Srebrene, pod vodstvom fra Mate Topića, duhovnog asistenta FRAMA-e na provincijskoj razini, krenu-lo je putevima srca, putevima kojima su kročili naši fratri-ujaci kroz drevna, te-ška vremena ne bi li donijeli utjehu ra-dosne vijesti do svakog kutka, često tla-čene nam domovine, Bosne i Hercego-vine.

Hodošašće je trajalo 10 dana i sasto-jalo se od 2 dijela. Prvi dio (26. - 31. srp-nja) podrazumijevao je obilazak stupova franjevaštva u Bosni (samostan klarisa Brestovsko-Fojnica-Kreševo-Visoko-Kraljeva Sutjeska), a drugi dio (1.-5. kolo-voza) putovanje u Italiju te obilazak zna-čajnih mjesta za život sv. Franje (Asiz, Greccio, La Verna).

26. srpnja konačno je ideja o Prvom franjevačkom hodu kroz Bosnu počela primati duh života. Naime, u Kiseljak, kao određeno mjesto okupljanja, u po-podnevnim satima, počeli su pristizati framaši iz različitih dijelova Bosne kako bi sljedećih 10 dana ugodnost doma mi-jenjali za sestru neimaštinu koju je sv. Franjo jako ljubio. Marš je službeno po-čeo večernjom sv. misom, izvorom snage za ovaj ne baš lagani pothvat. Po završet-ku mise, slijedilo je upoznavanje progra-ma: svakodnevno pješačenje, spavanje u školskim dvoranama, vrlo rano ustaja-nje, čitanje časoslova ujutro i navečer te rad po skupinama koji je podrazumije-vao upoznavanje života sv. Franje, shva-ćanje FRAMA-e kao poziva te osvrt na srce, ne samo kao biološki važan organ, nego kao središte duhovnosti čovjeka.

Hm, program se ne čini baš jedno-stavnim. Čak pomalo nagovara na povra-tak kući. No, framaši odvažno odgovara-ju: "Pođimo zajedno s pjesmom na us-nama, raširenih ruku, srca radosna. Kao franjevačka mladež svijetom idemo, kao djeca sv. Franje Boga slavimo!"

Tek što su upoznali tvrdoću parketa dvorane u OŠ Kiseljak, trebalo je predu-hitriti izlazak sunca i poći autobusima za Brestovko.

povezao framaše dok su slavili sv. misu na grobu sv. Franje u toj velikoj bazilici. Osim što svaki dio progovara o životu tog neznatnog Franje, velikog u Kristu, važ-nost bazilike je i u freskama koje su um-jetničko djelo velikog gotičkog slikara Giottoa di Bandonea.

U poslijepodnevnim satima, uslijedio je središnji događaj, kulminacija hodo-čašća: zajedno s framašima iz cijele Eu-rope, bosanski framaši su krenuli u Por-cijunkulu kako bi dobili milost potpunog oprosta. Naime, Porcijunkula je crkvica koja se nalazi unutar velike bazilike sv. Marije od Anđela. Ta crkvica je bila pre-bivalište prve Franjine braće i Franjo ju je osobito volio. Baš tu je 1216. na oltaru ugledao Krista i tražio od Njega da svi ljudi, koji se pokaju i ispovijede, na ovom mjestu dobiju milost potpunog oprosta. Budući da ga je silno ljubio, Bog je uslišao njegovu molitvu, ali uz uvjet da zatraži dopuštenje od pape. Nakon što je saslu-šao Franjino viđenje, papa Honorije III. dao mu je svoj pristanak. Čuvši ovu priču, framaši su drhtavog srca ušli u Porcijun-kulu gdje su izmolili Očenaš na nakanu sv. Oca i Vjerovanje te ostvarili vrhunac svoga hoda. Dobili su potpuni oprost!

Sa suzama koje su se slijevale niz obraze, puninom srca i neizmjernom srećom, čestitali su jedni drugima na tom velikom daru. "Naš Bog, On je silan Bog i kralj. Nad nebom i zemljom vječna je ljubav njegova!", gorljivo je pjevalo fra-maško srce. U nastavku je slijedio pro-gram kojeg su animirali asiški franjevci i franjevke.

Sljedeći dan, posjetili su baziliku sv. Klare, njen grob, rodnu kuću sv. Franje te

na, koji kao da viknu s Križa framašima: "Ostvarili ste prvi cilj!"

Nakon što su se okrijepili i postali svjedoci ljepote ovog samostana čiji sva-ki kamen progovara o važnosti franjeva-štva u Bosni, framaši su nastavili hodati do Gojevića. Pošto su se uvjerili u gosto-primstvo i toplinu srdaca gojevićkog pu-ka, slavili su misu u filijalnoj crkvi sv. Franje.

Već sljedećeg jutra, Kreševo je poziva-lo da mlada stopala taknu i njegove staze. "Korak po korak mi idemo skupa, malo po malo pobjeđujemo", pjevušili su fra-maši te prihvatili zagrljaj još jednog drevnog samostana. Sad je već bilo lakše! Ritam dobro poznat, dnevni program brzo odrađen, zabava u nastavku. Naime, framaši su odlučili plod zajedništva (pje-smu i ples) podijeliti sa građanima Kre-ševa te su na trgu fra Grge Martića orga-nizirali druženje. Latice ruža na njihovim glavama i suze u očima kreševskih baka govorile su da FRAMA ostvaruje svoj cilj. Sljedećeg dana, trebalo je osvojiti kra-ljevski grad Visoko.

No, jutro je šapnulo da će to biti malo teže jer je kiša odlučila biti dio marša. "Pa, dobro! Kad je već tako, dobro došla, sestrico kišo!", čuo se glas framaškog sr-ca. Tako je sestra kiša kupala svoje fra-maše sve dok bjelina kiseljačke crkve

baziliku sv. Rufina, na čijem trgu su se prvi put susreli sv. Franjo i sv. Klara. U poslijepodnevnim satima, krenuli su u Greccio, srednjovjekovno mjestašce, gdje je Franjo tri godine prije smrti na-pravio prve žive jaslice, prizor Kristova rođenja. Tu su proslavili, zajedno s fra-mašima iz Hrvatske, Božić pjevajući bo-žićne pjesme i čestitajući Kristovo ro-đenje. Naime, u Grecciu se ne slavi samo White Christmas, tu je Božić svaki dan.

Posljednji dan u Asizu, framaši su za-počeli slavljem sv. mise u bazilici sv. Ma-rije od Anđela, a zatim se uputili k crkvici sv. Damjana, mjesto koje ponajviše odiše Franjinim duhom, siromaštvom i sveto-sti. Naime, u toj crkvi, 1205. godine, dok se molio ispred velikog bizantskog križa, Franjo je čuo riječi Raspetoga: "Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je." U toj crkvi je također ispje-vao svoju Pjesmu stvorova ili Pjesmu brata Sunca u koju je izlio svu svoju lju-bav, predanost i zahvalnost Gospodinu.

Posljednje odredište bilo je brdo La Verna. Na ovoj svetoj gori, Franjo je 1224. godine primio Isusove rane i tako postao alter Christus (drugi Krist). Zaista po-sebno mjesto, mjesto svetog mira! Slav-ljem sv. mise na La Verni, framaši su iska-zali zahvalnost Kristu za ovo hodočašaće, iskustvo urezano u najdublje dijelove srca.

"I sad neka slab kliče 'ja sam jak', a siromah 'ja sam bogat zbog onog što mi Bog učini'...zahvali", potiskujući suze, pjevali su framaši te krenuli kući, u Bosnu, odbrojavajući dane do ponovnog Franjevačkog hoda.

Putevima srca... P(26. srpnja - 5. kolovoza)

rvi hod Frame Bosne Srebrene kroz Bosnu

Piše Marija Puljić

Le vie del cuore...

14 15

PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtransFOJNIČKAŠKRINJA

Piše Suzana Lovrić

jeto je, pa je ona uobičajena popo-dnevna pustoš provincije zamjenje-na grajom sa bazena, živahnim raz-Lgovorima što dopiru sa brojnih tera-

sa, šetačima koji se znatiželjno propinju na prste ne bi li vidjeli nešto od ljepote fojničkih bašta. Ali bašte leže u svježini sjena koje su zrelošću ljeta pretvorene u tamne, skoro crne oblake pod voćkama. Moje su društvo brat i Dragan. S njima bježim u temperaturu na kojoj se hlade najfinija pića. Na Ragalskoj Ćupriji nas čeka Kole, nekima možda poznatiji kao Nihad Orman. Pokazuje nam odmah u pravcu stabala koja kriju ulaz u našu avanturu. Čini mi se kako rukom mogu dohvatiti želju već sa parkinga seoske prodavnice koja nosi, naizgled, proma-šen marketinški naziv 'VAL'. Ali ovdje sve ima svoj smisao, tih, nenametljiv. Četiri dječaka se nadmudruju loptom. Jedan od njih je Džeko i ima jedanaest godina koje već nosi na leđima. Trogodišnjak sjedi uz rub improviziranog igrališta i pomno prati igru svojih starijih drugara, vrteći buketić listova maslačka među nespret-nim prstićima. Prebrojavamo svoje led lampe i fotoaparate te krećemo između kuća u vrtoglav uspon. Žena koja zalijeva svoje balkonsko cvijeće daje nam pro-pusnicu za prolazak preko travnjaka i mi se već hvatamo bršljana i lijana, ukopa-vamo svoje planinarske cipele u rahlu zemlju, gubimo povjerenje pod rukom koja se hvata paprati. Naporni uspon ne traži više vremena od lagane vožnje ko-jom smo se našli ovdje, dakle, dva puta po pet minuta. Nepovjerljivo gledam ulaz u špilju. Djelomično zbog te nepodnošljive

blizine civilizaciji, a djelomično zbog ob-rušenog kamena koji ne obećava ništa drugo do pećine...

Od našeg ubrzanog, vrućeg daha, koji se hvata maglicom po fotoobjektivu, ulaz u jamu poprima bajkovit izgled i kod me-ne budi neko strahopoštovanje prema naumima i planovima Prirode. Moj brat smatra kako će silazak biti opasan pa oštrim kamenom presijeca mladicu sta-bla kojom ćemo se držati umjesto ko-nopa. Tanušna je, ali puna sokova kojima se opire novoj svrsi. Ulazimo bez riječi. Oči se privikavaju brzo i uz pomoć lampi u čudu kruže po zidovima hodnika koji nas vodi neočekivanoj raskoši. Pa ovo je špilja!

Nakon što siđemo u prijemnu dvora-nu koja je stiješnjena odronom kamena sa ulaza i gomilom razlupanih siga, os-tavljamo se našeg slijepačkog štapa i po-lako krećemo pipati talog star milijune godina. Pod mojim rukama je prvo vlaž-na griva mladog vranca koji se danima i noćima, bez predaha, probijao kroz mla-de listove neprebrojivih proljeća što se upleše svojim zelenim nitima. Već slje-deći korak i dodir nose mi zlatne slapove okrnjene nečijim neznanjem ili bahato-šću. Zašto se ljepota ne može samo gleda-ti i nježno dotaći vrhovima jagodica? Zar se mora otkinuti, razbiti i odnijeti u ne-primjereno boravište koje ionako neće takvim načinom razotkriti ljepotu iz-nutra, ljepotu odvajkada, strpljivu ljepo-tu?

Prepoznajem svoju lutku iz djetinj-stva, vidim kako se topi afrički kontinent, ogromna glava sovuljage se sudara sa mojom, Betlehemske jaslice vidim i sva tri kralja kako ponizno čekaju znak do-

FOJNIČKAŠKRINJA

Tama jednog dana, svjetlo mrkle noći...

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

minantnih likova Marije i Josipa! Moj veliki kreševski prijatelj Vedran sada bi pričao o sastavu minerala i klimatskim uvjetima nastanka, sve bi ispričao o sta-lagmitima koji rastu sa poda i stalak-titima što vise kao renesansni lusteri. Sigurna sam da bi im nešto i odsvirao, ili bar otpjevao. Ali zato je moj brat ovdje. Njegov, nimalo muzikalan glas sada zvo-ni kao fino uštimani klavir Mateja Meš-trovića i njegov Smiraj. Zatvaram oči i puštam da neki unutarnji vid klizi po glatkoći tipki što vise nad nama. Spo-znaja poput jeze prožima umorno tijelo. Smirenost je krhka i pomalo plaši tiši-nom, ali na vrijeme je razbijaju ushićenja koja stižu od mojih drugara. Pokazuju mi cijelu koloniju paukova zarobljenu u krečnjak. U prvi mah se čine kao bijele stilizirane zvijezde na nebu dječjeg crteža. Nemamo vremena zamisliti kako se to dogodilo. Već nas zovu blijeda tijela skakavaca bez onih poljskih prozirnih krila, nevjerojatno dugih ticala i, skoro u pravilu, invalidnih u pokoju nogu. Pro-našli smo jednog koji ima sva tri para nogu! A komaraca po stropu, bezbroj. Piju krv sa šapa prahistorijskih divova što su zaglibili ovdje pri posljednjem eg-zistencijalnom skoku. Te su šape ostale prazne plijena i sada vise pomireno nad našim glavama. Ne bojimo se. Ondje gdje treba uvrnuti kičmu pretvaramo se u tupo svrdlo, gdje treba čučnuti padamo na laktove i puzimo. Strahujemo jedino kako bismo mogli tjemenom ponijeti krhki ukras, neupotrebljivu dijademu. Na mjestima presječenog toka vremena i poruke rastu novi obli pupoljci. Na nji-hovim se, već definiranim laticama pre-lamaju mliječno-bijela boja nastanka, oživljavanja, siva korozivna suša, bakre-no crveno preživljavanje do modro-sive smirenosti, pomirenosti. I onda opet os-luškujem Meštrovića. Kada se iz skrom-nog hodnika, krojenog po mojem tijelu, nađem u novoj, skromnoj dvorani, skoro trenutno tetoviram iste one bijele zvije-zde sa dječjeg crteža na svoje čelo. Ovo je

sigurno ulaz u najljepšu minijaturnu kra-ljevsku dvoranu za ples. Plavetnilo koje me nosa nakon toga, duboko je i stvarno kao i drhtavica koju osjećam u zubima. Obraze spuštam u male, blatnjave barice da ugasim uzbuđenje. Jer srela sam ne-uhranjenu slonicu, pa pretile seljake na terasi sa pogledom na jalovi posjed, jed-nu smjelu ljubavnicu koja je samo noge ostavila zidovima ove neistražene meta-fore o trajanju.

Kada se nađemo na potpunoj slje-poći, u zgrčenom položaju ništavnosti nas samih, pipamo upaljače i palimo ci-garete sa željom da počne onaj veliki va-tromet završetka. Ipak, ništa od drama-tičnog raspleta. U tišini odbijamo dimove i svoje male reflektore sa čela usmjera-vamo naokolo, kao četiri svjetionika na-gurana tsunamijem u neki mali zaljev.

Opuške spremamo u džepove i kre-ćemo istim putem, jer drugi više ne po-stoji. Zatrpan je. Boje, figure, nanosi emocija, sve je drukčije iz novog smjera. Bavimo se i slobodnom procjenom duži-ne špilje i temperature koja u njoj vlada. Malo je toplije nego u hladnjaku, oko toga smo se odmah složili kroz smijeh. Moglo bi biti 8°C. Ali dužina špilje ostaje eni-gma. Od 100 m do 180 m! Smiju se mojim 180 m objašnjavajući mi kako sam ih na-brala vraćajući se često u rikverc po novu fotku, novi dodir, novo zavirivanje...

Kada smo izašli iz špiljske tame vanj-ski svijet se učinio neprirodno svijetao, kao varikinom izbijeljen. Kole predloži da se do ceste spustimo drugim, daljim i pitomijim putem. Tu smo već razložili ideju o obilježavanju staze do špilje, čiš-ćenju terena na ulazu kao i dotjerivanju njenih hodnika i dvorana. Zarasli pute-ljak koji prati potok Kolimanovac miri-sao je po metvici. Rukavi se kače malinja-ka, a pod nogom migolji šarulja. Sve se čini kako nam Prislon ne da ići od sebe. I zastajemo i okrećemo se. Ali približava se vrijeme iftara i mi se pozdravljamo sa Koletom, Ragalskom ćuprijom i njenom špiljom. Vratiti ćemo se uskoro!

14 15

PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtransFOJNIČKAŠKRINJA

Piše Suzana Lovrić

jeto je, pa je ona uobičajena popo-dnevna pustoš provincije zamjenje-na grajom sa bazena, živahnim raz-Lgovorima što dopiru sa brojnih tera-

sa, šetačima koji se znatiželjno propinju na prste ne bi li vidjeli nešto od ljepote fojničkih bašta. Ali bašte leže u svježini sjena koje su zrelošću ljeta pretvorene u tamne, skoro crne oblake pod voćkama. Moje su društvo brat i Dragan. S njima bježim u temperaturu na kojoj se hlade najfinija pića. Na Ragalskoj Ćupriji nas čeka Kole, nekima možda poznatiji kao Nihad Orman. Pokazuje nam odmah u pravcu stabala koja kriju ulaz u našu avanturu. Čini mi se kako rukom mogu dohvatiti želju već sa parkinga seoske prodavnice koja nosi, naizgled, proma-šen marketinški naziv 'VAL'. Ali ovdje sve ima svoj smisao, tih, nenametljiv. Četiri dječaka se nadmudruju loptom. Jedan od njih je Džeko i ima jedanaest godina koje već nosi na leđima. Trogodišnjak sjedi uz rub improviziranog igrališta i pomno prati igru svojih starijih drugara, vrteći buketić listova maslačka među nespret-nim prstićima. Prebrojavamo svoje led lampe i fotoaparate te krećemo između kuća u vrtoglav uspon. Žena koja zalijeva svoje balkonsko cvijeće daje nam pro-pusnicu za prolazak preko travnjaka i mi se već hvatamo bršljana i lijana, ukopa-vamo svoje planinarske cipele u rahlu zemlju, gubimo povjerenje pod rukom koja se hvata paprati. Naporni uspon ne traži više vremena od lagane vožnje ko-jom smo se našli ovdje, dakle, dva puta po pet minuta. Nepovjerljivo gledam ulaz u špilju. Djelomično zbog te nepodnošljive

blizine civilizaciji, a djelomično zbog ob-rušenog kamena koji ne obećava ništa drugo do pećine...

Od našeg ubrzanog, vrućeg daha, koji se hvata maglicom po fotoobjektivu, ulaz u jamu poprima bajkovit izgled i kod me-ne budi neko strahopoštovanje prema naumima i planovima Prirode. Moj brat smatra kako će silazak biti opasan pa oštrim kamenom presijeca mladicu sta-bla kojom ćemo se držati umjesto ko-nopa. Tanušna je, ali puna sokova kojima se opire novoj svrsi. Ulazimo bez riječi. Oči se privikavaju brzo i uz pomoć lampi u čudu kruže po zidovima hodnika koji nas vodi neočekivanoj raskoši. Pa ovo je špilja!

Nakon što siđemo u prijemnu dvora-nu koja je stiješnjena odronom kamena sa ulaza i gomilom razlupanih siga, os-tavljamo se našeg slijepačkog štapa i po-lako krećemo pipati talog star milijune godina. Pod mojim rukama je prvo vlaž-na griva mladog vranca koji se danima i noćima, bez predaha, probijao kroz mla-de listove neprebrojivih proljeća što se upleše svojim zelenim nitima. Već slje-deći korak i dodir nose mi zlatne slapove okrnjene nečijim neznanjem ili bahato-šću. Zašto se ljepota ne može samo gleda-ti i nježno dotaći vrhovima jagodica? Zar se mora otkinuti, razbiti i odnijeti u ne-primjereno boravište koje ionako neće takvim načinom razotkriti ljepotu iz-nutra, ljepotu odvajkada, strpljivu ljepo-tu?

Prepoznajem svoju lutku iz djetinj-stva, vidim kako se topi afrički kontinent, ogromna glava sovuljage se sudara sa mojom, Betlehemske jaslice vidim i sva tri kralja kako ponizno čekaju znak do-

FOJNIČKAŠKRINJA

Tama jednog dana, svjetlo mrkle noći...

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

minantnih likova Marije i Josipa! Moj veliki kreševski prijatelj Vedran sada bi pričao o sastavu minerala i klimatskim uvjetima nastanka, sve bi ispričao o sta-lagmitima koji rastu sa poda i stalak-titima što vise kao renesansni lusteri. Sigurna sam da bi im nešto i odsvirao, ili bar otpjevao. Ali zato je moj brat ovdje. Njegov, nimalo muzikalan glas sada zvo-ni kao fino uštimani klavir Mateja Meš-trovića i njegov Smiraj. Zatvaram oči i puštam da neki unutarnji vid klizi po glatkoći tipki što vise nad nama. Spo-znaja poput jeze prožima umorno tijelo. Smirenost je krhka i pomalo plaši tiši-nom, ali na vrijeme je razbijaju ushićenja koja stižu od mojih drugara. Pokazuju mi cijelu koloniju paukova zarobljenu u krečnjak. U prvi mah se čine kao bijele stilizirane zvijezde na nebu dječjeg crteža. Nemamo vremena zamisliti kako se to dogodilo. Već nas zovu blijeda tijela skakavaca bez onih poljskih prozirnih krila, nevjerojatno dugih ticala i, skoro u pravilu, invalidnih u pokoju nogu. Pro-našli smo jednog koji ima sva tri para nogu! A komaraca po stropu, bezbroj. Piju krv sa šapa prahistorijskih divova što su zaglibili ovdje pri posljednjem eg-zistencijalnom skoku. Te su šape ostale prazne plijena i sada vise pomireno nad našim glavama. Ne bojimo se. Ondje gdje treba uvrnuti kičmu pretvaramo se u tupo svrdlo, gdje treba čučnuti padamo na laktove i puzimo. Strahujemo jedino kako bismo mogli tjemenom ponijeti krhki ukras, neupotrebljivu dijademu. Na mjestima presječenog toka vremena i poruke rastu novi obli pupoljci. Na nji-hovim se, već definiranim laticama pre-lamaju mliječno-bijela boja nastanka, oživljavanja, siva korozivna suša, bakre-no crveno preživljavanje do modro-sive smirenosti, pomirenosti. I onda opet os-luškujem Meštrovića. Kada se iz skrom-nog hodnika, krojenog po mojem tijelu, nađem u novoj, skromnoj dvorani, skoro trenutno tetoviram iste one bijele zvije-zde sa dječjeg crteža na svoje čelo. Ovo je

sigurno ulaz u najljepšu minijaturnu kra-ljevsku dvoranu za ples. Plavetnilo koje me nosa nakon toga, duboko je i stvarno kao i drhtavica koju osjećam u zubima. Obraze spuštam u male, blatnjave barice da ugasim uzbuđenje. Jer srela sam ne-uhranjenu slonicu, pa pretile seljake na terasi sa pogledom na jalovi posjed, jed-nu smjelu ljubavnicu koja je samo noge ostavila zidovima ove neistražene meta-fore o trajanju.

Kada se nađemo na potpunoj slje-poći, u zgrčenom položaju ništavnosti nas samih, pipamo upaljače i palimo ci-garete sa željom da počne onaj veliki va-tromet završetka. Ipak, ništa od drama-tičnog raspleta. U tišini odbijamo dimove i svoje male reflektore sa čela usmjera-vamo naokolo, kao četiri svjetionika na-gurana tsunamijem u neki mali zaljev.

Opuške spremamo u džepove i kre-ćemo istim putem, jer drugi više ne po-stoji. Zatrpan je. Boje, figure, nanosi emocija, sve je drukčije iz novog smjera. Bavimo se i slobodnom procjenom duži-ne špilje i temperature koja u njoj vlada. Malo je toplije nego u hladnjaku, oko toga smo se odmah složili kroz smijeh. Moglo bi biti 8°C. Ali dužina špilje ostaje eni-gma. Od 100 m do 180 m! Smiju se mojim 180 m objašnjavajući mi kako sam ih na-brala vraćajući se često u rikverc po novu fotku, novi dodir, novo zavirivanje...

Kada smo izašli iz špiljske tame vanj-ski svijet se učinio neprirodno svijetao, kao varikinom izbijeljen. Kole predloži da se do ceste spustimo drugim, daljim i pitomijim putem. Tu smo već razložili ideju o obilježavanju staze do špilje, čiš-ćenju terena na ulazu kao i dotjerivanju njenih hodnika i dvorana. Zarasli pute-ljak koji prati potok Kolimanovac miri-sao je po metvici. Rukavi se kače malinja-ka, a pod nogom migolji šarulja. Sve se čini kako nam Prislon ne da ići od sebe. I zastajemo i okrećemo se. Ali približava se vrijeme iftara i mi se pozdravljamo sa Koletom, Ragalskom ćuprijom i njenom špiljom. Vratiti ćemo se uskoro!

16 17

DRUŠTVA I UDRUGE PSIHOLOGIJA

Piše Predrag Trogrančić

Organizirano djelovanje planinara na prostoru općine Fojnica počinje 1936. godine kada je društvo planinara u BiH izgradilo Dom na Prokoškom jezeru. Iste godine je osnovano i Planinarsko društvo "Vranica" iz Fojnice. Zahvaljujući entuzijazmu članova društva koji su radili na obilježavanju planinarskih staza, planine (Vranica, Zec, Matorac i druge) su postale dostupne većem broju ljubitelja prirode.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Društvo organizira veoma atraktivne ture i uspone na najviše vrhove BiH i one susjednih nam zemalja. Dva člana našeg društva, Eduard Jukić i Dragan Grbić, osvojili su i najviši vrh Europe – Mont Blanc.

Od obnoviteljske skupštine kroz ma-tičnu evidenciju društvo trenutno broji 185 evidentiranih članova.

Početkom godine, upravni odbor koji broji 7 članova, priprema plan rada za te-kuću godinu, a skupština društva donosi odluku o planu rada društva.

Za 2011. godinu, pored aktivnosti na obnovi Doma na Prokoškom jezeru i obi-lježavanju planinarskih staza, organizi-rano je i više planinarskih tura.

Sve što je planirano, do sada je, sa malim izmjenama, i izvršeno. U nared-nom periodu, pored planinarskih tura predstoji i rad na uređenju lokacija koje su važan dio kulturne baštine ovog kraja (Kozovgrad, Lagumi, Kaštele itd).

Svaka moralna i materijalna pomoć na obnovi planinarske kuće na lokalitetu Sarajevskih vrata (ispod Dernečišta), kao i na obnovi Doma na Prokoškom jezeru, je dobro došla.

nogobrojni planinari i istinski zaljubljenici prirode sada mogu obići planinu Vranicu i vidjeti Mendemske primjerke flore i fau-

ne, kao što su alpska ruža, i nadaleko poznati stanovnik Prokoškog jezera – triton (čovječja ribica).

Iznad Prokoškog jezera (1636 m n/v), nalaze se i vrhovi – Nadkrstac (2112 m n/v), koji je najviši vrh u Bosni, i Ločika (2107 m n/v). Ovi vrhovi također privlače planinare visokogorce iz cijele BiH i susjednih država.

Planinarsko društvo "Vranica" Fojni-ca je od svog osnivanja 1936. godine, pre-kidalo svoj rad samo u vrijeme ratova, ali je uvijek iznova nastavljalo sa radom. Tako i poslije ovog rata, godine 2006., održana je obnoviteljska skupština i dru-štvo je sa skromnim sredstvima, ali sa puno entuzijazma počelo sa radom, da bi danas bilo jedno od najaktivnijih plani-narskih društava u BiH.

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

PD "Vranica" Fojnicaoš u dalekoj prošlosti ljudi su se trudili praviti, oblikovati, jednom riječju "stvarati" predmete različitih Joblika. Tijekom povijesti se razvijao

čovjekov razum te je težio za nečim no-vim, a samim tim pojavljuju se i prvi zna-kovi kreativnog "stvaranja". Tako se po-javljuju i prva umjetnička djela (različite slikarske umjetnine, vaze, spomenici i još mnogo toga...).

No i nakon toga čovjek se i dalje raz-vija, te teži ka nečem još boljem, neobič-nijem, dosad neviđenom, te se upušta u razna istraživanja. Tako je došlo do raz-nih otkrića, među kojima su pronalasci struje, lijekova protiv raznih bolesti, mnogih vrijednih uređaja i sl. No, kre-nimo od početka.

Što se tiče električne energije, ona je jedan od najvažnijih faktora u našim ži-votima. Bez nje bi nam svijet bio pun tame. Do izuma mnogih uređaja uopće ne bi ni došlo da nema električne energije. Ona je faktor bez kojeg je da-našnji svijet teško zamisliv.

Što se tiče lijekova i oni su jako po-trebni. Farmacija je danas jako uznapre-dovala, te zahvaljujući tome uspješno se liječe mnoge bolesti. No, ona ima svojih loših strana, jer miješanjem sastojaka koji ne smiju doći u doticaj, stvaraju se otrovni sastojci, koje ljudi mogu iskoris-titi protiv drugih ljudi ili pak sami sebi nauditi, ugroziti život.

Što se tiče tehnologije, ona je danas na najvišem stupnju razvoja, a i dalje se razvija. Zahvaljujući modernim uređaji-ma, kao što su televizori, kompjuteri, mobiteli i sl., ljudima se pružaju veće prilike za poslove, učenja, za informira-nje o događajima iz cijelog svijeta, za održavanje veza s članovima obitelji koji su miljama daleko i još mnogo toga...

Sve je to (i mnogo više) stvoreno zahvaljujući razvijenom, izvanrendnom ljudskom razumu i sve je to danas po-trebno, ali u određenim granicama ko-rištenja, jer sve ima svoje prednosti, po-zitivne strane, ali i nedostatke, negativne strane (koje ljudi često zanemaruju). Najčešće vide samo pozitivne strane mo-dernih uređaja i podupiru razvoj tehno-logije.

Tehnologija je danas najrazvijenija oblast, koja nam dosta pridonosi, ali ža-losno je to što stvara ovisnost. To su naj-češće internetske stranice, koje odraslim ljudima (a danas sve više i djeci) postaju zabavne, a kasnije se ne mogu odvojiti od njih, jer se stvara ovisnost o istima. To zvuči jako tužno, ali nažalost je istinito. Danas je gotovo nezamislivo biti bez interneta u svome domu, ili neposjedo-vati svoj vlastiti facebook profil. Tom svojom ovisnošću ljudi postaju pohlepni, bezosjećajni, okrutni, drski i nervozni, jer je sve manje druženja na ulicama, u parkovima, općenito u prirodi. Sve je to zamijenjeno jednim ekranom, tipkovni-com i kompjuterskim mišom.

Tužno je i to da za današnju djecu možemo reći da nemaju djetinjstvo, jer više nema igranja različitim igračkama, pravljenja kolača od blata, igranja uloga mame i tate, doktorice, igranja lutkama, autićima i sl. Sve to utječe na njihov psi-hički razvoj, ali igranje više nije "IN", pa djeca više vremena provode upravo pred kompjuterom, televizijom (gledajući na-silne crtiće). No dosta roditelja to ne pri-mjećuje ili se pak hvale time kako njihovo dijete ne zna dobro ni čitati, a već sve zna na kompjuteru. To za moj pojam nije za pohvalu. Ljudi su postali oruđe svog oru-đa, a da to niti ne primjećuju. To su sami sebi stvorili. Sve je to potrebno danas i to je razumljivo, ali u određenim granica-ma.

Roditelji, vaša djeca trebaju djetinj-stvo! Vratite im ga...

Ljudi su postali oruđe svog oruđa

Piše Katarina Tolo

Pred društvom je zadatak da istraži i osigura nekoliko špilja na našem pro-storu. Trenutno su prepuštene na milost i nemilost nesavjesnih pojedinaca koji prave veliku štetu ovim neprocjenjivim darovima prirode.

Važno je reči da društvo kontinuirano radi na zaštiti prirode. Organiziraju se akcije čišćenja kao i edukacija naših mla-dih članova, kojih je svakim danom sve više.

Ovom prilikom pozivamo sve ljubite-lje prirode da nam se pridruže i postanu članovi našeg društva.

Organizirani izleti i ture:

• 15.1. - pohod na Inač• 12.3. - tradicionalni zimski uspon na Matorac• 19./20.3. - uspon na Kozjak (Hrv)• 23./24. 4. - uspon na Konjuh• 7./8.5. - Biokovo (Hrvatska)• 21./22.5. - Dinara• 4./5.6. - Zelengora• 18./19.6. - sjeverni Velebit• 3.7. - Šator• 5./8.7. - Prenj

Izleti i ture koji predstoje:

• 27./28.8. - Čvrsnica• 10./11.9. - Maglić• 24./25.9. Crvanj• 8./9.10. - Orijen (Crna Gora)• 15./16.11. - Budoželj• 17./18.12. - tradicionalni zimski uspon na Prokoško jezero

U prvim ljudskim zajednicama stvarale su se grupe ljudi koje su se odvajale jedne od drugih. Svaka grupa se borila za sebe, za svoju zajed-nicu, za njenu sigurnost. Da bi to postigli morali su se osigurati, što su i učinili "stvaranjem" različitih predmeta, od oruđa za cijelu zajednicu, do oružja potrebnog za lov.

16 17

DRUŠTVA I UDRUGE PSIHOLOGIJA

Piše Predrag Trogrančić

Organizirano djelovanje planinara na prostoru općine Fojnica počinje 1936. godine kada je društvo planinara u BiH izgradilo Dom na Prokoškom jezeru. Iste godine je osnovano i Planinarsko društvo "Vranica" iz Fojnice. Zahvaljujući entuzijazmu članova društva koji su radili na obilježavanju planinarskih staza, planine (Vranica, Zec, Matorac i druge) su postale dostupne većem broju ljubitelja prirode.

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

Društvo organizira veoma atraktivne ture i uspone na najviše vrhove BiH i one susjednih nam zemalja. Dva člana našeg društva, Eduard Jukić i Dragan Grbić, osvojili su i najviši vrh Europe – Mont Blanc.

Od obnoviteljske skupštine kroz ma-tičnu evidenciju društvo trenutno broji 185 evidentiranih članova.

Početkom godine, upravni odbor koji broji 7 članova, priprema plan rada za te-kuću godinu, a skupština društva donosi odluku o planu rada društva.

Za 2011. godinu, pored aktivnosti na obnovi Doma na Prokoškom jezeru i obi-lježavanju planinarskih staza, organizi-rano je i više planinarskih tura.

Sve što je planirano, do sada je, sa malim izmjenama, i izvršeno. U nared-nom periodu, pored planinarskih tura predstoji i rad na uređenju lokacija koje su važan dio kulturne baštine ovog kraja (Kozovgrad, Lagumi, Kaštele itd).

Svaka moralna i materijalna pomoć na obnovi planinarske kuće na lokalitetu Sarajevskih vrata (ispod Dernečišta), kao i na obnovi Doma na Prokoškom jezeru, je dobro došla.

nogobrojni planinari i istinski zaljubljenici prirode sada mogu obići planinu Vranicu i vidjeti Mendemske primjerke flore i fau-

ne, kao što su alpska ruža, i nadaleko poznati stanovnik Prokoškog jezera – triton (čovječja ribica).

Iznad Prokoškog jezera (1636 m n/v), nalaze se i vrhovi – Nadkrstac (2112 m n/v), koji je najviši vrh u Bosni, i Ločika (2107 m n/v). Ovi vrhovi također privlače planinare visokogorce iz cijele BiH i susjednih država.

Planinarsko društvo "Vranica" Fojni-ca je od svog osnivanja 1936. godine, pre-kidalo svoj rad samo u vrijeme ratova, ali je uvijek iznova nastavljalo sa radom. Tako i poslije ovog rata, godine 2006., održana je obnoviteljska skupština i dru-štvo je sa skromnim sredstvima, ali sa puno entuzijazma počelo sa radom, da bi danas bilo jedno od najaktivnijih plani-narskih društava u BiH.

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

PD "Vranica" Fojnicaoš u dalekoj prošlosti ljudi su se trudili praviti, oblikovati, jednom riječju "stvarati" predmete različitih Joblika. Tijekom povijesti se razvijao

čovjekov razum te je težio za nečim no-vim, a samim tim pojavljuju se i prvi zna-kovi kreativnog "stvaranja". Tako se po-javljuju i prva umjetnička djela (različite slikarske umjetnine, vaze, spomenici i još mnogo toga...).

No i nakon toga čovjek se i dalje raz-vija, te teži ka nečem još boljem, neobič-nijem, dosad neviđenom, te se upušta u razna istraživanja. Tako je došlo do raz-nih otkrića, među kojima su pronalasci struje, lijekova protiv raznih bolesti, mnogih vrijednih uređaja i sl. No, kre-nimo od početka.

Što se tiče električne energije, ona je jedan od najvažnijih faktora u našim ži-votima. Bez nje bi nam svijet bio pun tame. Do izuma mnogih uređaja uopće ne bi ni došlo da nema električne energije. Ona je faktor bez kojeg je da-našnji svijet teško zamisliv.

Što se tiče lijekova i oni su jako po-trebni. Farmacija je danas jako uznapre-dovala, te zahvaljujući tome uspješno se liječe mnoge bolesti. No, ona ima svojih loših strana, jer miješanjem sastojaka koji ne smiju doći u doticaj, stvaraju se otrovni sastojci, koje ljudi mogu iskoris-titi protiv drugih ljudi ili pak sami sebi nauditi, ugroziti život.

Što se tiče tehnologije, ona je danas na najvišem stupnju razvoja, a i dalje se razvija. Zahvaljujući modernim uređaji-ma, kao što su televizori, kompjuteri, mobiteli i sl., ljudima se pružaju veće prilike za poslove, učenja, za informira-nje o događajima iz cijelog svijeta, za održavanje veza s članovima obitelji koji su miljama daleko i još mnogo toga...

Sve je to (i mnogo više) stvoreno zahvaljujući razvijenom, izvanrendnom ljudskom razumu i sve je to danas po-trebno, ali u određenim granicama ko-rištenja, jer sve ima svoje prednosti, po-zitivne strane, ali i nedostatke, negativne strane (koje ljudi često zanemaruju). Najčešće vide samo pozitivne strane mo-dernih uređaja i podupiru razvoj tehno-logije.

Tehnologija je danas najrazvijenija oblast, koja nam dosta pridonosi, ali ža-losno je to što stvara ovisnost. To su naj-češće internetske stranice, koje odraslim ljudima (a danas sve više i djeci) postaju zabavne, a kasnije se ne mogu odvojiti od njih, jer se stvara ovisnost o istima. To zvuči jako tužno, ali nažalost je istinito. Danas je gotovo nezamislivo biti bez interneta u svome domu, ili neposjedo-vati svoj vlastiti facebook profil. Tom svojom ovisnošću ljudi postaju pohlepni, bezosjećajni, okrutni, drski i nervozni, jer je sve manje druženja na ulicama, u parkovima, općenito u prirodi. Sve je to zamijenjeno jednim ekranom, tipkovni-com i kompjuterskim mišom.

Tužno je i to da za današnju djecu možemo reći da nemaju djetinjstvo, jer više nema igranja različitim igračkama, pravljenja kolača od blata, igranja uloga mame i tate, doktorice, igranja lutkama, autićima i sl. Sve to utječe na njihov psi-hički razvoj, ali igranje više nije "IN", pa djeca više vremena provode upravo pred kompjuterom, televizijom (gledajući na-silne crtiće). No dosta roditelja to ne pri-mjećuje ili se pak hvale time kako njihovo dijete ne zna dobro ni čitati, a već sve zna na kompjuteru. To za moj pojam nije za pohvalu. Ljudi su postali oruđe svog oru-đa, a da to niti ne primjećuju. To su sami sebi stvorili. Sve je to potrebno danas i to je razumljivo, ali u određenim granica-ma.

Roditelji, vaša djeca trebaju djetinj-stvo! Vratite im ga...

Ljudi su postali oruđe svog oruđa

Piše Katarina Tolo

Pred društvom je zadatak da istraži i osigura nekoliko špilja na našem pro-storu. Trenutno su prepuštene na milost i nemilost nesavjesnih pojedinaca koji prave veliku štetu ovim neprocjenjivim darovima prirode.

Važno je reči da društvo kontinuirano radi na zaštiti prirode. Organiziraju se akcije čišćenja kao i edukacija naših mla-dih članova, kojih je svakim danom sve više.

Ovom prilikom pozivamo sve ljubite-lje prirode da nam se pridruže i postanu članovi našeg društva.

Organizirani izleti i ture:

• 15.1. - pohod na Inač• 12.3. - tradicionalni zimski uspon na Matorac• 19./20.3. - uspon na Kozjak (Hrv)• 23./24. 4. - uspon na Konjuh• 7./8.5. - Biokovo (Hrvatska)• 21./22.5. - Dinara• 4./5.6. - Zelengora• 18./19.6. - sjeverni Velebit• 3.7. - Šator• 5./8.7. - Prenj

Izleti i ture koji predstoje:

• 27./28.8. - Čvrsnica• 10./11.9. - Maglić• 24./25.9. Crvanj• 8./9.10. - Orijen (Crna Gora)• 15./16.11. - Budoželj• 17./18.12. - tradicionalni zimski uspon na Prokoško jezero

U prvim ljudskim zajednicama stvarale su se grupe ljudi koje su se odvajale jedne od drugih. Svaka grupa se borila za sebe, za svoju zajed-nicu, za njenu sigurnost. Da bi to postigli morali su se osigurati, što su i učinili "stvaranjem" različitih predmeta, od oruđa za cijelu zajednicu, do oružja potrebnog za lov.

18 19

NAJAVAFOJNIČKAŠKRINJA

PROSLAVA 100-TE OBLJETNICE ROĐENJA FRA NENADA DUJIĆAFOJNICA, 22. 10. 2011. GODINE

Piše Franjo Miletić

Svoje skladbe, harmonizacije, kao uostalom i sve partiture kojim se služio, pok. fra Nenad je, s malim izuzetcima, imao u jednom primjerku. U želji da se sačuvaju fra Nenadove barem vlastite skladbe, još za njegova života, pok. fra Bono Šapina dao je prepisati neke njegove skladbe u jednu dobro ukoričenu kajdanku formata 25 x 34 cm. Na prvoj stranici te kajdanke stoji: ''Kompozicije fra Nenada Dujića sabrao i dao prepisati fra Bono Šapina uz pomoć fra Borivoja Piplice, fra Bernardina Matića i nekih bogoslova, Sarajevo 1960.''

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

samo na ovom dokumentu).Za svećenika je zaređen, 20. lipnja

1937. godine. Iste godine imenovan je kapelanom u Bugojnu, gdje ostaje do 1938. godine. U jesen 1938. godine upi-sao je studij glazbe na Hrvatskom držav-nom konzervatoriju u Zagrebu. Nakon četiri godine redovitog studija, u lipnju 1942. godine diplomirao je iz kompo-zicije – nastavnički smjer. Već u jesen iste godine imenovan profesorom na Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Tu uspješno djeluje do 1945. godine, kada je premješten na Franjevačku teologiju na Kovačićima u Sarajevu. Iste godine bio je uhićen. Sudilo mu se kad i vlč. Ivanu Čon-driću i fra Franji Šlafhauzeru (obadvojica osuđena na smrt i strijeljena), te bogo-slovima fra Anti Kozini i fra Valeriju Volo-deru. Fra Nenad je u tom procesu oslobo-đen optužbe. Uz profesorsku i službu zborovođe na Teologiji, vrši u samostanu službu vikara, a u isto vrijeme je i ma-gistar bogoslova. Kada su komunističke vlasti 1947. godine oduzele zgradu Teo-logije, skupa s profesorima i studentima u svibnju 1947. godine prešao je u samo-stan sv. Ante na Bistriku. Tu fra Nenad ostaje do studenog 1948. godine kada je premješten za duhovnog pomoćnika u Tolisu. U ožujku 1949. godine fra Nenad je imenovan za vikara i diskreta toliškog samostana. Na proljeće 1949. godine imenovan je gvardijanom i župnikom u Fojnici. Fra Nenad je ponovno uhićen, 9.9.1949. godine, a pušten, 9.2.1950. godine. U Visokom je 1951. godine po-novo profesor na gimnaziji, gdje ostaje do 1953., kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. U ljeto 1955. godine dolazi u Fojnicu i tu ostaje do konca života. Umro je u bolnici na Sokocu, 22. ožujka 1966. od upale pluća u 56. godini života.

Svoje skladbe, harmonizacije, kao uo-stalom i sve partiture kojim se služio, pok. fra Nenad je, s malim izuzetcima, imao u jednom primjerku. U želji da se sačuvaju fra Nenadove barem vlastite skladbe, još za njegova života, pok. fra Bono Šapina dao je prepisati neke nje-gove skladbe u jednu dobro ukoričenu kajdanku formata 25 x 34 cm. Na prvoj stranici te kajdanke stoji: ''Kompozicije fra Nenada Dujića sabrao i dao prepisati fra Bono Šapina uz pomoć fra Borivoja Piplice, fra Bernardina Matića i nekih bogoslova, Sarajevo 1960.'' U toj kajdanci vrlo je malo prepisanih fra Nenadovih skladbi. Poslije fra Nenadove smrti u ožujku 1966. godine, njegova ostavština našla je mjesto, kako je to inače uobi-čajeno, u samostanskom arhivu. Pohra-njena je u jednom fasciklu na kojem je oznaka F 28/547, inv. broj 17363. Tu ni

blizu nije bila smještena sva njegova glazbena ostavština. Neke su partiture bile posuđene, a najveći broj njegovih partitura, posebno onih kojim se tako-reći svakodnevno služio, nastavile su služiti svojoj svrsi, ali u rukama drugih ljudi – osoba, koje su vodile crkveno pje-vanje nakon fra Nenadove smrti. Neke od njih (božićne pjesme) stigle su do Aus-tralije i tamo fotokopirane i ponovno ovdje vraćene. Iz tih fotokopija u Can-berri (1980. g.) vidi se da su već tada u dobro derutnom stanju.

Iz Uvodnika knjige o fra Nenadovoj glazbenoj ostavštini, tiskane prigodom obljetnice:

Neovisno o nastojanjima drugih da sačuvaju fra Nenadova djela, došao sam na ideju da, prije svega fra Nenadove vlastite skladbe, snimim i tako napravim njihove faksimile, koji će nam, istina u novom ruhu, sačuvati fra Nenadovu ostavštinu. Ti faksimili bili bi uvezani u jednu 'knjigu', te tako dostupni zaintere-siranim, a originali bi bili propisno po-hranjeni u samostanskom arhivu i tako zaštićeni od daljnjeg propadanja. Prvo-tna ideja se odnosila samo na autorska djela, a onda je ona proširena na sve par-titure koje su pisane fra Nenadovim autografom. Na tom se nije stalo. Došlo se do toga, kako bi bilo dobro sve to prepisati u računalskoj tehnici, te sve to uvezati zajedno i tako prezentirati jav-nosti. Kako neki tiraž u ovom slučaju nije potreban, nije se išlo za ostvarenjem ove

zamisli sa nekom tiskarom, pa se izvedba cijele zamisli svela na 'kućnu izradu'. 'Knjiga' koja je pred vama, napravljena je u 'kućnoj izvedbi'. Kroz cijelo vrijeme toga rada pronalazile su pojedine parti-ture i još se nalaze. Pouzdano znam da u ovoj fra Nenadovoj ostavštini nedostaje još dosta toga. Gotovo nikako nema ko-rizmenih pjesma, a bile su; nema uskrs-nih pjesma u njegovoj obradi, a sigurno su bile: nema obrade Händelova Alleluja iz oratorija Messias, od čega su ostale dionice za sopran i alt, pisane šapirogra-fom na mjestima već izblijedilo i teško čitljivo. Bio sam svjedokom kada je to ovdje fojnički zbor s fra Nenadom iz-vodio.

'Knjiga' je podijeljena na dva dijela. Prvi dio – fra Nenadove vlastite skladbe: duhovne skladbe, instrumentalne sklad-be i svjetovne skladbe. Drugi dio zauzi-maju razne crkvene popijevke, koje su se u to vrijeme pjevale pod svetim misama i u svečanim blagoslovima s Presvetim. To je vrijeme prije liturgijske reforme – prije II. vatikanskog koncila. One su uglavnom poredane prema liturgijskom vremenu (advenske, božićne, korizmene i uskrsne pjesme), te prema sadržaju (misne, euharistijske, gospine, svetačke i prigodne pjesme). Veliki broj tih pjesma fra Nenad je sam harmonizirao. Svoje harmonizacije i obrade nije potpisivao, kao što nije redovito potpisivao ni har-monizacije drugih autora. Autorske pje-sme kako svoje tako i druge redovito je označavao. I u jednom i u drugom dijelu, najprije dolaze prepisane pjesme iz ori-ginala, a iza tih prepisanih pjesama istim redom dolaze faksimili originala, tako da je lako usporediti prijepis s faksimilom originala. Uz sadržaj ovi će faksimili zor-no pokazati u kakvom se stanju danas nalazi originalna građa. Ovom će biti dodan i dio pod naslovom Dodatak. U tom su dijelu faksimili fra Nenadovih dokumenata. Izvan ove knjige ostat će partiture iz njegove ostavštine, koje nisu pisane njegovim autografom, nego su ih uglavnom pisali njegovi đaci. Ove parti-ture su važne jer su njihovi prepisivači ili netko drugi na njima označavali da ih je harmonizirao fra Nenad. U knjizi neće naći mjesto ni fra Nenadove studenske bilješke ni vježbanice iz harmonije, kao i neki njegovi glazbeni pokušaji. Nešto partitura je pronađeno kada je ova 'knjiga' već bila složena, zaokružena. Njih je relativno malo, a spadaju u pje-sme koje je fra Nenad uglavnom pisao kad je bio studentom teologije. One će uz ostalu ostavštinu biti pohranjene u sa-mostanskom arhivu.

ra Nenad Dujić rođen je u selu Rasno (Rastno) župa Busovača, 11. siječnja 1911. godine od oca Luke i Ruže, rođ. FVujica. Već sutradan, 12.1., kršten je u

župi Busovača. Na krštenju je dobio ime Pavo. Krstio ga je fra Marijan Miličević, jubilarac, dekan redodržave, a kum mu je bio Niko Krišto. Matica krštenih (MK) žu-pe Busovača, godina 1911., svezak IV., stranica 11., broj 7. U MK stoji da mu se otac Luka preziva Duić. Svi fra Nenadovi dokumenti u prezimenu imaju ''j'', prezi-me – Dujić. U Matici je upisano ime Pavo, a u svim kasnijim dokumentima stoji ime Pavao. Ime sela u MK je Rastno, a u osta-lim fra Nenadovim dokumentima ime sela je Rasno, kako se i danas zove. Fra Nenad je uvijek govorio da je on sa Ćo-sina Greba, a to je jedan zaseok – lokalitet udaljen kilometar i tristo metara od iz-laska iz Busovače u pravcu Kaonika. Op-ravdano je pretpostaviti da su mu se ro-ditelji, dok je on bio još malo dijete, pre-selili s Rasna na Ćosin Greb. Danas se taj lokalitet češće naziva ''Kod Gudelja''.

Pučku školu pohađao je i završio u Busovači od 1919. do 1923. godine. Fra-njevačku klasičnu gimnaziju, kao pito-mac Franjevačkog sjemeništa u Visokom, pohađao je od 1923. do (17. lipnja) 1932. godine, kada je položio ispit zrelosti (ma-turirao). U to vrijeme treba ubrojiti i go-dinu novicijata koju je proveo u Fojnici (1929-1930). Ulaskom u novicijat, kako je u to vrijeme bio običaj, uzeo je i novo – redovničko ime fra Rastko-Nenad (Ovje-reni prijepis svjedodžbe o ispitu zrelosti: ime fra Rastko-Nenad, nalazi se samo na ovom dokumentu; pretpostaviti je da je ovo ime fra Rastko nestalo polaganjem svečanih zavjeta, 30.6.1933. godine). I nakon preuzimanja novog – redovničkog imena, kolege i prijatelji su ga do konca života vrlo često zvali Pavan. Redoviti filozofsko – teološki studij započeo je i završio u Sarajevu na Franjevačkoj bo-gosloviji u vremenu od 1932. do 1937. godine. U tom razdoblju, 30.6.1933., po-ložio je svečane zavjete. Od 12.10.1936. do 2.1.1937. godine u Skoplju u Bolničar-skoj četi, služi redovni vojni rok (Vojnič-ka isprava (prijepis): na ovom dokumen-tu u rubrici prezime, (očevo ime) i ime (nadimak)… Bošnjak-Dujić (Luke) Pa-vao. Ovo prezime Bošnjak, pojavljuje se

Život i djelo fra Nenada Dujića

18 19

NAJAVAFOJNIČKAŠKRINJA

PROSLAVA 100-TE OBLJETNICE ROĐENJA FRA NENADA DUJIĆAFOJNICA, 22. 10. 2011. GODINE

Piše Franjo Miletić

Svoje skladbe, harmonizacije, kao uostalom i sve partiture kojim se služio, pok. fra Nenad je, s malim izuzetcima, imao u jednom primjerku. U želji da se sačuvaju fra Nenadove barem vlastite skladbe, još za njegova života, pok. fra Bono Šapina dao je prepisati neke njegove skladbe u jednu dobro ukoričenu kajdanku formata 25 x 34 cm. Na prvoj stranici te kajdanke stoji: ''Kompozicije fra Nenada Dujića sabrao i dao prepisati fra Bono Šapina uz pomoć fra Borivoja Piplice, fra Bernardina Matića i nekih bogoslova, Sarajevo 1960.''

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

samo na ovom dokumentu).Za svećenika je zaređen, 20. lipnja

1937. godine. Iste godine imenovan je kapelanom u Bugojnu, gdje ostaje do 1938. godine. U jesen 1938. godine upi-sao je studij glazbe na Hrvatskom držav-nom konzervatoriju u Zagrebu. Nakon četiri godine redovitog studija, u lipnju 1942. godine diplomirao je iz kompo-zicije – nastavnički smjer. Već u jesen iste godine imenovan profesorom na Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Tu uspješno djeluje do 1945. godine, kada je premješten na Franjevačku teologiju na Kovačićima u Sarajevu. Iste godine bio je uhićen. Sudilo mu se kad i vlč. Ivanu Čon-driću i fra Franji Šlafhauzeru (obadvojica osuđena na smrt i strijeljena), te bogo-slovima fra Anti Kozini i fra Valeriju Volo-deru. Fra Nenad je u tom procesu oslobo-đen optužbe. Uz profesorsku i službu zborovođe na Teologiji, vrši u samostanu službu vikara, a u isto vrijeme je i ma-gistar bogoslova. Kada su komunističke vlasti 1947. godine oduzele zgradu Teo-logije, skupa s profesorima i studentima u svibnju 1947. godine prešao je u samo-stan sv. Ante na Bistriku. Tu fra Nenad ostaje do studenog 1948. godine kada je premješten za duhovnog pomoćnika u Tolisu. U ožujku 1949. godine fra Nenad je imenovan za vikara i diskreta toliškog samostana. Na proljeće 1949. godine imenovan je gvardijanom i župnikom u Fojnici. Fra Nenad je ponovno uhićen, 9.9.1949. godine, a pušten, 9.2.1950. godine. U Visokom je 1951. godine po-novo profesor na gimnaziji, gdje ostaje do 1953., kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. U ljeto 1955. godine dolazi u Fojnicu i tu ostaje do konca života. Umro je u bolnici na Sokocu, 22. ožujka 1966. od upale pluća u 56. godini života.

Svoje skladbe, harmonizacije, kao uo-stalom i sve partiture kojim se služio, pok. fra Nenad je, s malim izuzetcima, imao u jednom primjerku. U želji da se sačuvaju fra Nenadove barem vlastite skladbe, još za njegova života, pok. fra Bono Šapina dao je prepisati neke nje-gove skladbe u jednu dobro ukoričenu kajdanku formata 25 x 34 cm. Na prvoj stranici te kajdanke stoji: ''Kompozicije fra Nenada Dujića sabrao i dao prepisati fra Bono Šapina uz pomoć fra Borivoja Piplice, fra Bernardina Matića i nekih bogoslova, Sarajevo 1960.'' U toj kajdanci vrlo je malo prepisanih fra Nenadovih skladbi. Poslije fra Nenadove smrti u ožujku 1966. godine, njegova ostavština našla je mjesto, kako je to inače uobi-čajeno, u samostanskom arhivu. Pohra-njena je u jednom fasciklu na kojem je oznaka F 28/547, inv. broj 17363. Tu ni

blizu nije bila smještena sva njegova glazbena ostavština. Neke su partiture bile posuđene, a najveći broj njegovih partitura, posebno onih kojim se tako-reći svakodnevno služio, nastavile su služiti svojoj svrsi, ali u rukama drugih ljudi – osoba, koje su vodile crkveno pje-vanje nakon fra Nenadove smrti. Neke od njih (božićne pjesme) stigle su do Aus-tralije i tamo fotokopirane i ponovno ovdje vraćene. Iz tih fotokopija u Can-berri (1980. g.) vidi se da su već tada u dobro derutnom stanju.

Iz Uvodnika knjige o fra Nenadovoj glazbenoj ostavštini, tiskane prigodom obljetnice:

Neovisno o nastojanjima drugih da sačuvaju fra Nenadova djela, došao sam na ideju da, prije svega fra Nenadove vlastite skladbe, snimim i tako napravim njihove faksimile, koji će nam, istina u novom ruhu, sačuvati fra Nenadovu ostavštinu. Ti faksimili bili bi uvezani u jednu 'knjigu', te tako dostupni zaintere-siranim, a originali bi bili propisno po-hranjeni u samostanskom arhivu i tako zaštićeni od daljnjeg propadanja. Prvo-tna ideja se odnosila samo na autorska djela, a onda je ona proširena na sve par-titure koje su pisane fra Nenadovim autografom. Na tom se nije stalo. Došlo se do toga, kako bi bilo dobro sve to prepisati u računalskoj tehnici, te sve to uvezati zajedno i tako prezentirati jav-nosti. Kako neki tiraž u ovom slučaju nije potreban, nije se išlo za ostvarenjem ove

zamisli sa nekom tiskarom, pa se izvedba cijele zamisli svela na 'kućnu izradu'. 'Knjiga' koja je pred vama, napravljena je u 'kućnoj izvedbi'. Kroz cijelo vrijeme toga rada pronalazile su pojedine parti-ture i još se nalaze. Pouzdano znam da u ovoj fra Nenadovoj ostavštini nedostaje još dosta toga. Gotovo nikako nema ko-rizmenih pjesma, a bile su; nema uskrs-nih pjesma u njegovoj obradi, a sigurno su bile: nema obrade Händelova Alleluja iz oratorija Messias, od čega su ostale dionice za sopran i alt, pisane šapirogra-fom na mjestima već izblijedilo i teško čitljivo. Bio sam svjedokom kada je to ovdje fojnički zbor s fra Nenadom iz-vodio.

'Knjiga' je podijeljena na dva dijela. Prvi dio – fra Nenadove vlastite skladbe: duhovne skladbe, instrumentalne sklad-be i svjetovne skladbe. Drugi dio zauzi-maju razne crkvene popijevke, koje su se u to vrijeme pjevale pod svetim misama i u svečanim blagoslovima s Presvetim. To je vrijeme prije liturgijske reforme – prije II. vatikanskog koncila. One su uglavnom poredane prema liturgijskom vremenu (advenske, božićne, korizmene i uskrsne pjesme), te prema sadržaju (misne, euharistijske, gospine, svetačke i prigodne pjesme). Veliki broj tih pjesma fra Nenad je sam harmonizirao. Svoje harmonizacije i obrade nije potpisivao, kao što nije redovito potpisivao ni har-monizacije drugih autora. Autorske pje-sme kako svoje tako i druge redovito je označavao. I u jednom i u drugom dijelu, najprije dolaze prepisane pjesme iz ori-ginala, a iza tih prepisanih pjesama istim redom dolaze faksimili originala, tako da je lako usporediti prijepis s faksimilom originala. Uz sadržaj ovi će faksimili zor-no pokazati u kakvom se stanju danas nalazi originalna građa. Ovom će biti dodan i dio pod naslovom Dodatak. U tom su dijelu faksimili fra Nenadovih dokumenata. Izvan ove knjige ostat će partiture iz njegove ostavštine, koje nisu pisane njegovim autografom, nego su ih uglavnom pisali njegovi đaci. Ove parti-ture su važne jer su njihovi prepisivači ili netko drugi na njima označavali da ih je harmonizirao fra Nenad. U knjizi neće naći mjesto ni fra Nenadove studenske bilješke ni vježbanice iz harmonije, kao i neki njegovi glazbeni pokušaji. Nešto partitura je pronađeno kada je ova 'knjiga' već bila složena, zaokružena. Njih je relativno malo, a spadaju u pje-sme koje je fra Nenad uglavnom pisao kad je bio studentom teologije. One će uz ostalu ostavštinu biti pohranjene u sa-mostanskom arhivu.

ra Nenad Dujić rođen je u selu Rasno (Rastno) župa Busovača, 11. siječnja 1911. godine od oca Luke i Ruže, rođ. FVujica. Već sutradan, 12.1., kršten je u

župi Busovača. Na krštenju je dobio ime Pavo. Krstio ga je fra Marijan Miličević, jubilarac, dekan redodržave, a kum mu je bio Niko Krišto. Matica krštenih (MK) žu-pe Busovača, godina 1911., svezak IV., stranica 11., broj 7. U MK stoji da mu se otac Luka preziva Duić. Svi fra Nenadovi dokumenti u prezimenu imaju ''j'', prezi-me – Dujić. U Matici je upisano ime Pavo, a u svim kasnijim dokumentima stoji ime Pavao. Ime sela u MK je Rastno, a u osta-lim fra Nenadovim dokumentima ime sela je Rasno, kako se i danas zove. Fra Nenad je uvijek govorio da je on sa Ćo-sina Greba, a to je jedan zaseok – lokalitet udaljen kilometar i tristo metara od iz-laska iz Busovače u pravcu Kaonika. Op-ravdano je pretpostaviti da su mu se ro-ditelji, dok je on bio još malo dijete, pre-selili s Rasna na Ćosin Greb. Danas se taj lokalitet češće naziva ''Kod Gudelja''.

Pučku školu pohađao je i završio u Busovači od 1919. do 1923. godine. Fra-njevačku klasičnu gimnaziju, kao pito-mac Franjevačkog sjemeništa u Visokom, pohađao je od 1923. do (17. lipnja) 1932. godine, kada je položio ispit zrelosti (ma-turirao). U to vrijeme treba ubrojiti i go-dinu novicijata koju je proveo u Fojnici (1929-1930). Ulaskom u novicijat, kako je u to vrijeme bio običaj, uzeo je i novo – redovničko ime fra Rastko-Nenad (Ovje-reni prijepis svjedodžbe o ispitu zrelosti: ime fra Rastko-Nenad, nalazi se samo na ovom dokumentu; pretpostaviti je da je ovo ime fra Rastko nestalo polaganjem svečanih zavjeta, 30.6.1933. godine). I nakon preuzimanja novog – redovničkog imena, kolege i prijatelji su ga do konca života vrlo često zvali Pavan. Redoviti filozofsko – teološki studij započeo je i završio u Sarajevu na Franjevačkoj bo-gosloviji u vremenu od 1932. do 1937. godine. U tom razdoblju, 30.6.1933., po-ložio je svečane zavjete. Od 12.10.1936. do 2.1.1937. godine u Skoplju u Bolničar-skoj četi, služi redovni vojni rok (Vojnič-ka isprava (prijepis): na ovom dokumen-tu u rubrici prezime, (očevo ime) i ime (nadimak)… Bošnjak-Dujić (Luke) Pa-vao. Ovo prezime Bošnjak, pojavljuje se

Život i djelo fra Nenada Dujića

20 21

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

fra Anđele, što ćeš ti ovdje, vidiš vlast je izdala svoj narod, bili su nesložni, imali su samo neke svoje sebične ciljeve, neki su izginuli a većina pobjegla u kršćanske krajeve, idi i ti odavde, narod je pobjegao ja u šumu, ja u slobodne krajeve, stigla je tuđinska vlast i to druga vjera, a i ova Bosna – tako škrta i tako posna, brdovita, a preko Save tolike ravnice, ima tamo i biskup, tamo su i katolici... idi i ti... Poslije ovih i inih drugih kušnji u fra Anđela se počeli javljati neki drugi glasovi: da sve je to tako, ali ono tamo nije moja zemlja, ovo je moja zemlja i ovu zemlju Bog mi je po-vjerio da je obrađujem, i ovo ovdje je moj narod, makar sada bio po zbjegovima, šumama i pećinama, ovdje i ovaj narod su mi povjereni, a kad se nekada oslobodimo tuđina doći će i biskup, neka ga sada u Đa-kovu, barem tamo ćemo moći privremeno skloniti neke eventualne vrijednosti! Up-ravo tih dana osvojeno je i Jajce, kralj je ubijen, osmanlije su uspostavile svoju vlast i vraćajući se prema Sarajevu uta-borile se ispod fra Anđelovih kaštela na polju Milodraž, u današnjoj župi Brestov-sko. Fra Anđeo donese sudbonosnu od-luku: političara više nema, vojska je raz-bijena, ali postoji još jedno moćno oružje – dijalog. Treba ga upotrijebiti, barem pokušati!

I 28. svibnja 1463. godine fra Anđeo se na Milodražu susretne s Mehmedom el Fatihom – Osvajačem. Plod dijaloga jest sporazum da franjevci mogu ostati u svojoj zemlji (velika milost!), da mogu propovijedati svoju vjeru, a oni koji su izbjegli mogu se vratiti, mogu dolaziti svećenici i iz drugih zemalja ako bude potrebno i fratri mogu djelovati diljem otomanskog carstva. Zanimljivo je da se u ovom dokumentu, poznatom kao Ahd-nama, koji se u originalu čuva u samo-stanu u Fojnici, nigdje ne spominju kato-lici, ali dalo bi se zaključiti da se to odnosi i na katolike, i na kraju dokumenta stoji da to važi sve dok franjevci budu pokor-ni, a tko će tu lojalnost prosuđivati opi-sano je u mnogim franjevačkim kroni-kama Za uspješan dogovor sultan je fra Anđela ogrnuo plaštem, original turska svila iz 15. stoljeća, koji se također i da-nas čuva u Fojnici.

I u ovom zadnjem ratu slušali smo teške i nepravedne napade na fra Anđela, pa su pobjegli političari žalili kako je fra Anđeo imao priliku riješiti hrvatsko pita-nje u BiH, ali, eto, nije bio toliko mudar i toliko hrabar! To je zaista istina! Da je fra Anđeo tada pobjegao, katolika (Hrvata) danas u BiH ne bi bilo i tako bi to pitanje bilo riješeno. Zanimljivo je to: tko nas sve

gdje su se ljudi okupljali i sviđali svoje poslove, a mjesto se zvalo Pazarnica ili Trgovišće. Tu su izgradili malu crkvu i posvetili je b.d. Mariji, također i prikladni samostan. A na planini Zahoru, na veoma nepristupačnom mjestu, na jednoj stije-ni, izgradili su oveći "samostan" gdje su se mogli na poseban način posvećivati Bogu u sabranoj molitvi, tu su mogli od-gajati svoju braću, a također se i sklanjati od neprijatelja, što se pokazalo jako ko-risnim prilikom pada Bosne pod osman-lijsku vlast. Zidovi ovog zdanja sačuvani su do današnjih dana, točno se može vid-jeti kako je zgrada izgledala, zanimljivo je da još uvijek postoji jedna drvena greda koja viri iz zida, izložena kiši i suncu! Iznad kompleksa stijena nalazi se bogat izvor vode koja se i danas u narodu zove "voda fra Anđela Zvizdovića", a samo mjesto gdje se sve ovo nalazi nosi naziv

ranjevački samostan Fojnica nalazi se u središnjoj Bosni, između Sara-jeva i Bugojna (zračnom linijom). FGospod je Fojnicu i okolicu obdario

prirodnim bogatstvima i ljepotama: plodne njive, bogate šume, obilje vode (kako pitke i ljekovite, tako čak i zlato-nosne), srebro, zlato, željezna ruda, ba-kar, kvarc, živa, jezera i plodne ispaše za stoku. Kao takva, Fojnica je veoma rano bila poželjna za stanovanje, što potvr-đuju okolne iskopine i nalazišta. Već u desetom stoljeću u Fojnici nalazimo rad-nike iz raznih europskih zemalja koji su se bavili iskopavanjem ruda, u samoj Foj-nici počeli s grubom preradom ruda i tako prečišćenu odvozili u svoje krajeve gdje su je finalno obrađivali. Ovi radnici dolazili su iz katoličkih zemalja i oni su tražili od crkvenih vlasti da u Fojnicu po-šalju katoličke svećenike. Tako su, naj-prije iz Dubrovnika, došli svjetovni sve-ćenici i kratko se zadržali, zatim su došli dominikanci koji također kratko ostaju, da bi početkom 14. stoljeća došli franjev-ci i trajno ostali. Vjerojatno su u Fojnicu došli iz Srebrenice, a u Srebrenicu su ta-kođer došli na poziv radnika rudara ka-tolika (nedavno smo, naime, u našem ar-hivu pronašli knjigu računa iz samostana u Srebrenici, što će kazati da su Srebre-nica i Fojnica bili povezani i franjevačkim vezom).

Kad su franjevci stigli u Fojnicu, na-stanili su se u samom naselju, na mjestu

nije tjerao, izdavao, zvao, podmićivao, proganjao i, evo, još nas ima. Hvala fra Anđelu! Sjećam se, bila je 1998. godina, 500-ta obljetnica od smrti fra Anđela Zvizdovića, došao u Fojnicu i general Fra-njevačkog reda, došli i provincijali iz dru-gih provincija, bilo je i podosta vjernika iz srednje Bosne, i na kraju bogoslužja, dok idemo prema crkvi, jedan se hrvatski provincijal naglas čudi: pa zar još uvijek ovdje ima toliko Hrvata!? Mislim u sebi: eto vidiš.

Fra Anđeo se s Ahdnamom vratio u Fojnicu. U ono vrijeme uz samostan je trebalo izgraditi i posebnu sobu za putni-ke namjernike i one druge. Onih drugih bilo je više i bili su češći gosti, a samostan je bio uz prolazni put, i kad fratri tu više nisu mogli opstati, premjestiše se na uz-višicu iznad Fojnice, na brdo Križ, u gus-toj šumi zakopaše temelje novoga samo-stana, gdje on i danas postoji. Zbilo se to 1502. godine. Kad se danas turisti dive fratrima kako su znali izabrati atraktivnu lokaciju, onda ih fra Tomislav-Šitum pod-sjeti da izbor lokacije smjeste u ono vrije-me i prostor i onda će dobiti drugu sliku.

Godine 1524., za velikog progona, u Fojnici su porušeni i samostan i crkva. Franjevci grade nove, na istoj lokaciji i istih dimenzija. Godine 1664. u velikom požaru sve je izgorjelo, franjevci odselja-vaju u Lučinu kod Jajca, tu prikupljaju novce za kazne i dozvole i tako 1668. godine useljavaju u novi samostan, a 1669. u novu crkvu. U 18. stoljeću zgrade su još obnavljane, 1801. godine nabav-ljene su prve orgulje u Bosni. 1830. godi-ne crkva i samostan se obnavljaju. Godi-ne 1863. franjevci grade novi samostan, a 1940. samostan se znatno proširuje, tijekom rata biva završen, a poslije rata u taj novi dio samostana useljava JNA i tu ostaje do 1959. Godine 1884. fratri su za-počeli i gradnju nove crkve, i kad su goto-vo došli do kraja crkva se srušila, a onda je 1888. po projektu arhitekta Josipa Vancaša sagrađena današnja crkva. In-terijer je oslikao Josip Oisner, nabavljeni su oltari iz Austrije, postaje križnoga pu-ta iz Beča, crkvena zvona, i 1896. nabav-ljene su orgulje tvrtke "Rieger" iz Šleske. Kroz dugi period – preko 650 godina po-stojanja ove institucije u ovom kraju – u ovom samostanu prikupljeni su i saču-vani mnogi predmeti od povijesnog, kul-turnog i vjerskog značaja.

Fojnički fratri pastorizirali su prostor uz lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, pa preko Banje Luke do Bihaća, Livna, Duvna, Rame i svu današnju središnju Bosnu, i što god bi vrijednoga pronašli na

Kaštele. Danas se oko Kaštela nalaze mu-slimanska sela i kod muslimana postoji legenda da se u Kaštele ne smije dirati, jer bi inače na selo stigla velika kazna.

Upravo 1463. godine, poslije pada Bosne, u ovu utvrdu sklonio se fra Anđeo Zvizdović sa svojom braćom franjevcima, vjerojatno su im se pridružili i fratri iz Kreševa i Kraljeve Sutjeske, a kako smo vidjeli i u ovom zadnjem ratu, kako su gradovi padali, oni koji nisu mogli pobjeći sklanjali su se u samostane i župne urede. Fra Anđeo je bio tadašnji upravitelj (kustod) Bosne kustodije i kao takav imao veliku odgovornost i za franjevačku zajednicu i za katolički puk u svojoj državi. I to smo vidjeli u zadnjem ratu: kad bi se političari sklonili na sigur-na mjesta, onda je sva briga padala oko puka padala na svećenstvo! Fra Anđela su ovdje morile razne kušnje i sumnje:

tim lokacijama, pohranjivali bi u Fojnici. Fojnica je bila škola za mladiće koji se spremali za svećenike, tu su bili i pro-fesori i trebalo je nabavljati ili pak pisati knjige. U Fojnici su stanovali biskupi koji su nabavljali i ostavljali ovom samostanu knjige, crkveno posuđe i misno ruho. U Fojnici su također stanovali provincijali Bosne Srebrene pa su i njihove ostav-štine završavale ovdje. Mnogi ugledni franjevci iz Fojnice po svijetu su završa-vali visoke škole, te vraćali se ovdje i donosili svoje blago u knjigama, rukopi-sima, bilješkama.

Franjevci su, nadasve, završavali svo-je živote i ovdje u Fojnici pa svoju baštinu ostavljali ovom samostanu. Svoje crkve, kapelice i privatne sobe opremali su um-jetninama. Tako iz 18. i 19. stoljeća ima-mo zbirku sakralne umjetnosti od tali-janskih i dalmatinskih majstora: Sv. Ana i Marija, Madona s Kristom, Raspeće, Sv. Juraj, Sv. Andrija, Bezgrešno začeće, Sv. Bono, Sv. Anto Pustinjak ... U samostanu u Fojnici čuva se najstarija slika u povijesti umjetnosti u BiH. Slika je iz godine 1328., tempera na dasci, vaza sa cvijećem, tali-janski slikar. Zanimljivo je kad su fratri iz Italije pošli fratrima u Fojnicu da su im ponijeli umjetničku sliku, a ne, recimo, misno vino! Uvaženi povjesničar Smail Tihić pišući o ovoj slici kaže da se upravo u 14. stoljeću slikalo ovom tehnikom i s ovim motivima. Slika je sačuvana jer su je fratri cijenili i jer je manjeg formata pa se mogla nositi, sakriti i čuvati. Također je zanimljiva drvena "Pieta", Gospa drži mrtvo tijelo svoga sina, veoma vrijedno umjetničko djelo, a kad se restaurira doći će do punog sjaja.

Već u 12. stoljeću u Fojnicu dolaze zlatari iz Dubrovnika, ovdje otvaraju svo-je radionice i poučavaju domaće ljude tim vještinama. Danas se u samostanu čuva bogata zbirka tih rukotvorina: crk-veno posuđe, križevi, svijećnjaci koji svjedoče veliko zanatsko umijeće, a na-ma su posebno vrijedni jer su rađeni od fojničkog srebra i zlata, rađeni u Fojnici i uradili ih fojnički majstori. U drugu sku-pinu spadaju ukrasi za žene i muškarce: naušnice, prstenje, ovratnici, ukrasne to-ke, ježderi (ukrasi oko struka), ukos-nice... Posebno mjesto zauzima Zdjelica, fojnička zlatarska radionica iz 15. sto-ljeća. Zbirka crkvenog ruha posebno je zastupljena u ovom samostanu, također rađena ovdje, ali dobavljana iz drugih zemalja, kao i darovi visokih crvenih i po-litičkih dužnosnika. Etnografska zbirka, vezana uz ove krajeve i vrijeme u kom je nastajala, također je veoma vrijedna.

Blago Franjevačkog samostana FojnicaKad su franjevci stigli u Fojnicu, nastanili su se u samom naselju, na

mjestu gdje su se ljudi okupljali i sviđali svoje poslove, a mjesto se zvalo

Pazarnica ili Trgovišće. Tu su izgradili malu crkvu i posvetili je b.d. Mariji,

također i prikladni samostan. A na planini Zahoru, na veoma nepristu-

pačnom mjestu, na jednoj stijeni, izgradili su oveći "samostan" gdje su se

mogli na poseban način posvećivati Bogu u sabranoj molitvi, tu su mogli

odgajati svoju braću, a također se i sklanjati od neprijatelja, što se

pokazalo jako korisnim prilikom pada Bosne pod osmanlijsku vlast.

Piše fra Janko Ljubos

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

20 21

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

fra Anđele, što ćeš ti ovdje, vidiš vlast je izdala svoj narod, bili su nesložni, imali su samo neke svoje sebične ciljeve, neki su izginuli a većina pobjegla u kršćanske krajeve, idi i ti odavde, narod je pobjegao ja u šumu, ja u slobodne krajeve, stigla je tuđinska vlast i to druga vjera, a i ova Bosna – tako škrta i tako posna, brdovita, a preko Save tolike ravnice, ima tamo i biskup, tamo su i katolici... idi i ti... Poslije ovih i inih drugih kušnji u fra Anđela se počeli javljati neki drugi glasovi: da sve je to tako, ali ono tamo nije moja zemlja, ovo je moja zemlja i ovu zemlju Bog mi je po-vjerio da je obrađujem, i ovo ovdje je moj narod, makar sada bio po zbjegovima, šumama i pećinama, ovdje i ovaj narod su mi povjereni, a kad se nekada oslobodimo tuđina doći će i biskup, neka ga sada u Đa-kovu, barem tamo ćemo moći privremeno skloniti neke eventualne vrijednosti! Up-ravo tih dana osvojeno je i Jajce, kralj je ubijen, osmanlije su uspostavile svoju vlast i vraćajući se prema Sarajevu uta-borile se ispod fra Anđelovih kaštela na polju Milodraž, u današnjoj župi Brestov-sko. Fra Anđeo donese sudbonosnu od-luku: političara više nema, vojska je raz-bijena, ali postoji još jedno moćno oružje – dijalog. Treba ga upotrijebiti, barem pokušati!

I 28. svibnja 1463. godine fra Anđeo se na Milodražu susretne s Mehmedom el Fatihom – Osvajačem. Plod dijaloga jest sporazum da franjevci mogu ostati u svojoj zemlji (velika milost!), da mogu propovijedati svoju vjeru, a oni koji su izbjegli mogu se vratiti, mogu dolaziti svećenici i iz drugih zemalja ako bude potrebno i fratri mogu djelovati diljem otomanskog carstva. Zanimljivo je da se u ovom dokumentu, poznatom kao Ahd-nama, koji se u originalu čuva u samo-stanu u Fojnici, nigdje ne spominju kato-lici, ali dalo bi se zaključiti da se to odnosi i na katolike, i na kraju dokumenta stoji da to važi sve dok franjevci budu pokor-ni, a tko će tu lojalnost prosuđivati opi-sano je u mnogim franjevačkim kroni-kama Za uspješan dogovor sultan je fra Anđela ogrnuo plaštem, original turska svila iz 15. stoljeća, koji se također i da-nas čuva u Fojnici.

I u ovom zadnjem ratu slušali smo teške i nepravedne napade na fra Anđela, pa su pobjegli političari žalili kako je fra Anđeo imao priliku riješiti hrvatsko pita-nje u BiH, ali, eto, nije bio toliko mudar i toliko hrabar! To je zaista istina! Da je fra Anđeo tada pobjegao, katolika (Hrvata) danas u BiH ne bi bilo i tako bi to pitanje bilo riješeno. Zanimljivo je to: tko nas sve

gdje su se ljudi okupljali i sviđali svoje poslove, a mjesto se zvalo Pazarnica ili Trgovišće. Tu su izgradili malu crkvu i posvetili je b.d. Mariji, također i prikladni samostan. A na planini Zahoru, na veoma nepristupačnom mjestu, na jednoj stije-ni, izgradili su oveći "samostan" gdje su se mogli na poseban način posvećivati Bogu u sabranoj molitvi, tu su mogli od-gajati svoju braću, a također se i sklanjati od neprijatelja, što se pokazalo jako ko-risnim prilikom pada Bosne pod osman-lijsku vlast. Zidovi ovog zdanja sačuvani su do današnjih dana, točno se može vid-jeti kako je zgrada izgledala, zanimljivo je da još uvijek postoji jedna drvena greda koja viri iz zida, izložena kiši i suncu! Iznad kompleksa stijena nalazi se bogat izvor vode koja se i danas u narodu zove "voda fra Anđela Zvizdovića", a samo mjesto gdje se sve ovo nalazi nosi naziv

ranjevački samostan Fojnica nalazi se u središnjoj Bosni, između Sara-jeva i Bugojna (zračnom linijom). FGospod je Fojnicu i okolicu obdario

prirodnim bogatstvima i ljepotama: plodne njive, bogate šume, obilje vode (kako pitke i ljekovite, tako čak i zlato-nosne), srebro, zlato, željezna ruda, ba-kar, kvarc, živa, jezera i plodne ispaše za stoku. Kao takva, Fojnica je veoma rano bila poželjna za stanovanje, što potvr-đuju okolne iskopine i nalazišta. Već u desetom stoljeću u Fojnici nalazimo rad-nike iz raznih europskih zemalja koji su se bavili iskopavanjem ruda, u samoj Foj-nici počeli s grubom preradom ruda i tako prečišćenu odvozili u svoje krajeve gdje su je finalno obrađivali. Ovi radnici dolazili su iz katoličkih zemalja i oni su tražili od crkvenih vlasti da u Fojnicu po-šalju katoličke svećenike. Tako su, naj-prije iz Dubrovnika, došli svjetovni sve-ćenici i kratko se zadržali, zatim su došli dominikanci koji također kratko ostaju, da bi početkom 14. stoljeća došli franjev-ci i trajno ostali. Vjerojatno su u Fojnicu došli iz Srebrenice, a u Srebrenicu su ta-kođer došli na poziv radnika rudara ka-tolika (nedavno smo, naime, u našem ar-hivu pronašli knjigu računa iz samostana u Srebrenici, što će kazati da su Srebre-nica i Fojnica bili povezani i franjevačkim vezom).

Kad su franjevci stigli u Fojnicu, na-stanili su se u samom naselju, na mjestu

nije tjerao, izdavao, zvao, podmićivao, proganjao i, evo, još nas ima. Hvala fra Anđelu! Sjećam se, bila je 1998. godina, 500-ta obljetnica od smrti fra Anđela Zvizdovića, došao u Fojnicu i general Fra-njevačkog reda, došli i provincijali iz dru-gih provincija, bilo je i podosta vjernika iz srednje Bosne, i na kraju bogoslužja, dok idemo prema crkvi, jedan se hrvatski provincijal naglas čudi: pa zar još uvijek ovdje ima toliko Hrvata!? Mislim u sebi: eto vidiš.

Fra Anđeo se s Ahdnamom vratio u Fojnicu. U ono vrijeme uz samostan je trebalo izgraditi i posebnu sobu za putni-ke namjernike i one druge. Onih drugih bilo je više i bili su češći gosti, a samostan je bio uz prolazni put, i kad fratri tu više nisu mogli opstati, premjestiše se na uz-višicu iznad Fojnice, na brdo Križ, u gus-toj šumi zakopaše temelje novoga samo-stana, gdje on i danas postoji. Zbilo se to 1502. godine. Kad se danas turisti dive fratrima kako su znali izabrati atraktivnu lokaciju, onda ih fra Tomislav-Šitum pod-sjeti da izbor lokacije smjeste u ono vrije-me i prostor i onda će dobiti drugu sliku.

Godine 1524., za velikog progona, u Fojnici su porušeni i samostan i crkva. Franjevci grade nove, na istoj lokaciji i istih dimenzija. Godine 1664. u velikom požaru sve je izgorjelo, franjevci odselja-vaju u Lučinu kod Jajca, tu prikupljaju novce za kazne i dozvole i tako 1668. godine useljavaju u novi samostan, a 1669. u novu crkvu. U 18. stoljeću zgrade su još obnavljane, 1801. godine nabav-ljene su prve orgulje u Bosni. 1830. godi-ne crkva i samostan se obnavljaju. Godi-ne 1863. franjevci grade novi samostan, a 1940. samostan se znatno proširuje, tijekom rata biva završen, a poslije rata u taj novi dio samostana useljava JNA i tu ostaje do 1959. Godine 1884. fratri su za-počeli i gradnju nove crkve, i kad su goto-vo došli do kraja crkva se srušila, a onda je 1888. po projektu arhitekta Josipa Vancaša sagrađena današnja crkva. In-terijer je oslikao Josip Oisner, nabavljeni su oltari iz Austrije, postaje križnoga pu-ta iz Beča, crkvena zvona, i 1896. nabav-ljene su orgulje tvrtke "Rieger" iz Šleske. Kroz dugi period – preko 650 godina po-stojanja ove institucije u ovom kraju – u ovom samostanu prikupljeni su i saču-vani mnogi predmeti od povijesnog, kul-turnog i vjerskog značaja.

Fojnički fratri pastorizirali su prostor uz lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, pa preko Banje Luke do Bihaća, Livna, Duvna, Rame i svu današnju središnju Bosnu, i što god bi vrijednoga pronašli na

Kaštele. Danas se oko Kaštela nalaze mu-slimanska sela i kod muslimana postoji legenda da se u Kaštele ne smije dirati, jer bi inače na selo stigla velika kazna.

Upravo 1463. godine, poslije pada Bosne, u ovu utvrdu sklonio se fra Anđeo Zvizdović sa svojom braćom franjevcima, vjerojatno su im se pridružili i fratri iz Kreševa i Kraljeve Sutjeske, a kako smo vidjeli i u ovom zadnjem ratu, kako su gradovi padali, oni koji nisu mogli pobjeći sklanjali su se u samostane i župne urede. Fra Anđeo je bio tadašnji upravitelj (kustod) Bosne kustodije i kao takav imao veliku odgovornost i za franjevačku zajednicu i za katolički puk u svojoj državi. I to smo vidjeli u zadnjem ratu: kad bi se političari sklonili na sigur-na mjesta, onda je sva briga padala oko puka padala na svećenstvo! Fra Anđela su ovdje morile razne kušnje i sumnje:

tim lokacijama, pohranjivali bi u Fojnici. Fojnica je bila škola za mladiće koji se spremali za svećenike, tu su bili i pro-fesori i trebalo je nabavljati ili pak pisati knjige. U Fojnici su stanovali biskupi koji su nabavljali i ostavljali ovom samostanu knjige, crkveno posuđe i misno ruho. U Fojnici su također stanovali provincijali Bosne Srebrene pa su i njihove ostav-štine završavale ovdje. Mnogi ugledni franjevci iz Fojnice po svijetu su završa-vali visoke škole, te vraćali se ovdje i donosili svoje blago u knjigama, rukopi-sima, bilješkama.

Franjevci su, nadasve, završavali svo-je živote i ovdje u Fojnici pa svoju baštinu ostavljali ovom samostanu. Svoje crkve, kapelice i privatne sobe opremali su um-jetninama. Tako iz 18. i 19. stoljeća ima-mo zbirku sakralne umjetnosti od tali-janskih i dalmatinskih majstora: Sv. Ana i Marija, Madona s Kristom, Raspeće, Sv. Juraj, Sv. Andrija, Bezgrešno začeće, Sv. Bono, Sv. Anto Pustinjak ... U samostanu u Fojnici čuva se najstarija slika u povijesti umjetnosti u BiH. Slika je iz godine 1328., tempera na dasci, vaza sa cvijećem, tali-janski slikar. Zanimljivo je kad su fratri iz Italije pošli fratrima u Fojnicu da su im ponijeli umjetničku sliku, a ne, recimo, misno vino! Uvaženi povjesničar Smail Tihić pišući o ovoj slici kaže da se upravo u 14. stoljeću slikalo ovom tehnikom i s ovim motivima. Slika je sačuvana jer su je fratri cijenili i jer je manjeg formata pa se mogla nositi, sakriti i čuvati. Također je zanimljiva drvena "Pieta", Gospa drži mrtvo tijelo svoga sina, veoma vrijedno umjetničko djelo, a kad se restaurira doći će do punog sjaja.

Već u 12. stoljeću u Fojnicu dolaze zlatari iz Dubrovnika, ovdje otvaraju svo-je radionice i poučavaju domaće ljude tim vještinama. Danas se u samostanu čuva bogata zbirka tih rukotvorina: crk-veno posuđe, križevi, svijećnjaci koji svjedoče veliko zanatsko umijeće, a na-ma su posebno vrijedni jer su rađeni od fojničkog srebra i zlata, rađeni u Fojnici i uradili ih fojnički majstori. U drugu sku-pinu spadaju ukrasi za žene i muškarce: naušnice, prstenje, ovratnici, ukrasne to-ke, ježderi (ukrasi oko struka), ukos-nice... Posebno mjesto zauzima Zdjelica, fojnička zlatarska radionica iz 15. sto-ljeća. Zbirka crkvenog ruha posebno je zastupljena u ovom samostanu, također rađena ovdje, ali dobavljana iz drugih zemalja, kao i darovi visokih crvenih i po-litičkih dužnosnika. Etnografska zbirka, vezana uz ove krajeve i vrijeme u kom je nastajala, također je veoma vrijedna.

Blago Franjevačkog samostana FojnicaKad su franjevci stigli u Fojnicu, nastanili su se u samom naselju, na

mjestu gdje su se ljudi okupljali i sviđali svoje poslove, a mjesto se zvalo

Pazarnica ili Trgovišće. Tu su izgradili malu crkvu i posvetili je b.d. Mariji,

također i prikladni samostan. A na planini Zahoru, na veoma nepristu-

pačnom mjestu, na jednoj stijeni, izgradili su oveći "samostan" gdje su se

mogli na poseban način posvećivati Bogu u sabranoj molitvi, tu su mogli

odgajati svoju braću, a također se i sklanjati od neprijatelja, što se

pokazalo jako korisnim prilikom pada Bosne pod osmanlijsku vlast.

Piše fra Janko Ljubos

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

22 23

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PRIJATELJI FOJNICE

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

да постане зарез и узвичник

које шапћу усамљени и гледају -

иза сваког зареза, упитника -

лица тужна, збуњена, у сузама

очи од очију што се отварају -

уплашене очи, драге, дубоке,

погледи очајни, скрушени,

занемљени, отровни, изгубљени -

лица која се листају,

и ко прошли животи

са календара векова

занемљен сам их са себе цепао,

а уздах мој ко длан

смрзао је када дубоко

у неизговору његовом зашао,

а ипак, само је један неизговор

одакле

ехо мог даха

од тебе само ми се кроз слово

враћа Боже -

од чије средине

никада смрт без љубави

неће нас неповратно одузети,

и у очима, бео босиљак

процваст ће због пелина у сузама,

да оно што видимо испред себе,

не би било сувише

за пустош и за нас...

Borče Panov

suvremeni makedonski pjesnik i esejist

Rođen je u Radovišu, Republika Makedonija. Diplomirao je na Filo-zofskom fakultetu makedonski jezik i književnost južnoslovenskih naroda u Skoplju 1986. Član je Društva pisaca Makedonije od 1998. godine, kao i član predsjedništva Društva.

Autor šest pjesničkih knjiga: Šta je Čarli Č video iz naopačke (1991), Ciklonsko oko (1995), Stop Čarli (2002), Takt (2006), Gatanka od stakla (2008) i Bazilika rukopisa (2009). Autor je i osam alternativnih pjesama, kao i više eseja. Njegova prva knjiga tiskanu u izdanju naklade „Alfa“ izabrana je za najbolju debitantsku pjesničku knjigu na Struškim večerima poezije, a po natječaju raspisanom od strane Književne omladine Makedonije 1991. godine. Njegova poetska knjiga Takt koja je tiskana u izdavačkoj kući „Dijalog“ u Skoplju 2006. godine našla se u najužem izboru za prestižnu nagradu Aco Šopov za 2006. godinu. Njegova sljedeća poetska knjiga Bazilika rukopisa u izdanju izdavačke kuće „Dijalog“ iz Skoplja, objavljena 2010. godine, također se našla u najužem izboru za prestižnu nagradu Aco Šopov. Njegova poezija je zastupljena u nekoliko antologija suvremene makedonske poezije, kao i u elektronskim medijima i sajtovima kao što su: Blesok, Lirik si, Kuća od stakla, Poem hanter, poezija SCG i dr. Njegova poezija je prevođena na nekoliko svjetskih jezika i to na engleski, njemački, talijanski, ukrajinski, bugarski, slovenački, srpski, francuski i danski jezik.

Kao dramski pisac, Borče Panov ima napisano:-Peto kalendarsko vreme 2000.-Grad dvojnik 2001.-Na sred sokaka slepa ulica 2002.-Homo sapiens 2004.-Uhvatite mesečara 2005.-Podeljen od svoga nosa 2006.-Letnji bioskop 2007.Borče Panov radi kao savjetnik za obrazovanje i kulturu u općini

Radoviš, ujedno je predsjednik pjesničke manifestacije Karamanovi poet-ski susreti koje se održavaju u čast i uspomenu na pjesnika i borca Acu Karamanova koji se održava svake godine u Radovišu. U ovoj, 2011. godini, objavit će izbor iz svoje poezije u SAD-u na engleskom, i u Bugarskoj na bugarskom jeziku. Trenutačno živi i radi u Radovišu.

Šta je Čarli Č video iz naopačke

Писмо испуњења

једне ноћи из уздаха дугог

уђе Ништа y мој дах

и без речи затражи да га насликам -

без форме, без рефлексије, без звука,

без времена што је преостало

да одбројава до краја -

са очима од црнки без ириса

у црној рупи спојеним,

магнет црни што гута,

и проток крви ми преокреће,

да бих потонуо и беспомоћно

у њему нестао...

И осетих тад да са уздахом само

могу да га сликам

и поглед ка мојим празнинама

сам његов вабио -

за све што ми је одузето било

са незаситним гутањем

да одузме похлепно -

све од гутања похлепног

да се одузме ...

И у мрачном ме је торнаду подигао,

а ковитлац гласова из празнине

ко' вретено недогледно, свеобухватно

замисли ме, ко' зажилице потеже

и од мене самог поче да ме чупа,

али тад преко заборава

до почетка свега

усред чупања међу жилицама и мрака

сву светлост живота мога

из средине торнада сам видео

и погледах Ништа смерно

и за сваки сам му глас - реч давао

да свако није нико и ништа,

већ неко што ко' иконица

тихо светли у мраку...

И дисао сам свом светлошћу

љубави у пупчаној вези

са којом сам рођен, мој Боже,

и све више

ирис сам црнкама додавао

и у писмо сам Ништа уводио -

да се мења кроз облике изговора,

да не буде само рупа неомеђена -

Црквица на крају света

... када реч ко земља ти тежи -

оса дана и ноћи,

моменат ће постати

око кога време никада више

неће бити само приближавање Сунцу,

или удаљивање од звезда,

а писмо што од мене ће ти доћи

неће бити само сан,

већ и зрак твога постојања засијано у мени -

стисни смрт зеницом,

пробуди се још једном из вечности

и изговори

Анђео дисања

Понекад корачамо рубом наших животако мјесечари кроз неке друге животе

и опет, држимо се као заруке

са дахом и уздахом, анђеле мој,

као што се два света држе кроз дисање

и као бели летњи облаци један се у другог

претварамо -

један увек невиђен од другог...

И тако ко' што сунце расте на месечини

кроз једну плиму пуној наде шапутања

и једну тужну осеку неизговора,

говориш ми колико су се данашњи људи

заборавили

па дане, ко' непрочитана писма

у поштанским сандучићима ноћи

остављају,

говориш ми, да је након дугих лутања

само загрљај једини калуп утехе...

Говориш, а очи жедне својих суза

вежу ми душу усред пустиње папира

и речи што се као дине премештају

кроз форме једног ветра пуног наде

наговештавају да се приближава тренутак

када ћу на јутарњем прагу очекивања

наћи фосил дана који ће бити

твоје и моје испунење анђеле мој

као два света који се држе кроз дисање,

а све звезде над нама неће бити ништа

према томе како један другом светлимо,

док на рамену мом чувам твој дах

као да је сва светлост мог живота

превод Радмила Станкович

ослобађање анђела

као једног од два гласа

са којима живиш у једном грлу -

анђела што се са тобом родио

једне ноћи иза три тачке пророчанства

иза које не стајаше ни једна звезда,

само моја машта за светлошћу,

једног јутра

када сам твоја црвена и бела крвна зрнца

нанизао као ноте у тишини

у једној малој црквици на крају света...

22 23

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

PRIJATELJI FOJNICE

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

да постане зарез и узвичник

које шапћу усамљени и гледају -

иза сваког зареза, упитника -

лица тужна, збуњена, у сузама

очи од очију што се отварају -

уплашене очи, драге, дубоке,

погледи очајни, скрушени,

занемљени, отровни, изгубљени -

лица која се листају,

и ко прошли животи

са календара векова

занемљен сам их са себе цепао,

а уздах мој ко длан

смрзао је када дубоко

у неизговору његовом зашао,

а ипак, само је један неизговор

одакле

ехо мог даха

од тебе само ми се кроз слово

враћа Боже -

од чије средине

никада смрт без љубави

неће нас неповратно одузети,

и у очима, бео босиљак

процваст ће због пелина у сузама,

да оно што видимо испред себе,

не би било сувише

за пустош и за нас...

Borče Panov

suvremeni makedonski pjesnik i esejist

Rođen je u Radovišu, Republika Makedonija. Diplomirao je na Filo-zofskom fakultetu makedonski jezik i književnost južnoslovenskih naroda u Skoplju 1986. Član je Društva pisaca Makedonije od 1998. godine, kao i član predsjedništva Društva.

Autor šest pjesničkih knjiga: Šta je Čarli Č video iz naopačke (1991), Ciklonsko oko (1995), Stop Čarli (2002), Takt (2006), Gatanka od stakla (2008) i Bazilika rukopisa (2009). Autor je i osam alternativnih pjesama, kao i više eseja. Njegova prva knjiga tiskanu u izdanju naklade „Alfa“ izabrana je za najbolju debitantsku pjesničku knjigu na Struškim večerima poezije, a po natječaju raspisanom od strane Književne omladine Makedonije 1991. godine. Njegova poetska knjiga Takt koja je tiskana u izdavačkoj kući „Dijalog“ u Skoplju 2006. godine našla se u najužem izboru za prestižnu nagradu Aco Šopov za 2006. godinu. Njegova sljedeća poetska knjiga Bazilika rukopisa u izdanju izdavačke kuće „Dijalog“ iz Skoplja, objavljena 2010. godine, također se našla u najužem izboru za prestižnu nagradu Aco Šopov. Njegova poezija je zastupljena u nekoliko antologija suvremene makedonske poezije, kao i u elektronskim medijima i sajtovima kao što su: Blesok, Lirik si, Kuća od stakla, Poem hanter, poezija SCG i dr. Njegova poezija je prevođena na nekoliko svjetskih jezika i to na engleski, njemački, talijanski, ukrajinski, bugarski, slovenački, srpski, francuski i danski jezik.

Kao dramski pisac, Borče Panov ima napisano:-Peto kalendarsko vreme 2000.-Grad dvojnik 2001.-Na sred sokaka slepa ulica 2002.-Homo sapiens 2004.-Uhvatite mesečara 2005.-Podeljen od svoga nosa 2006.-Letnji bioskop 2007.Borče Panov radi kao savjetnik za obrazovanje i kulturu u općini

Radoviš, ujedno je predsjednik pjesničke manifestacije Karamanovi poet-ski susreti koje se održavaju u čast i uspomenu na pjesnika i borca Acu Karamanova koji se održava svake godine u Radovišu. U ovoj, 2011. godini, objavit će izbor iz svoje poezije u SAD-u na engleskom, i u Bugarskoj na bugarskom jeziku. Trenutačno živi i radi u Radovišu.

Šta je Čarli Č video iz naopačke

Писмо испуњења

једне ноћи из уздаха дугог

уђе Ништа y мој дах

и без речи затражи да га насликам -

без форме, без рефлексије, без звука,

без времена што је преостало

да одбројава до краја -

са очима од црнки без ириса

у црној рупи спојеним,

магнет црни што гута,

и проток крви ми преокреће,

да бих потонуо и беспомоћно

у њему нестао...

И осетих тад да са уздахом само

могу да га сликам

и поглед ка мојим празнинама

сам његов вабио -

за све што ми је одузето било

са незаситним гутањем

да одузме похлепно -

све од гутања похлепног

да се одузме ...

И у мрачном ме је торнаду подигао,

а ковитлац гласова из празнине

ко' вретено недогледно, свеобухватно

замисли ме, ко' зажилице потеже

и од мене самог поче да ме чупа,

али тад преко заборава

до почетка свега

усред чупања међу жилицама и мрака

сву светлост живота мога

из средине торнада сам видео

и погледах Ништа смерно

и за сваки сам му глас - реч давао

да свако није нико и ништа,

већ неко што ко' иконица

тихо светли у мраку...

И дисао сам свом светлошћу

љубави у пупчаној вези

са којом сам рођен, мој Боже,

и све више

ирис сам црнкама додавао

и у писмо сам Ништа уводио -

да се мења кроз облике изговора,

да не буде само рупа неомеђена -

Црквица на крају света

... када реч ко земља ти тежи -

оса дана и ноћи,

моменат ће постати

око кога време никада више

неће бити само приближавање Сунцу,

или удаљивање од звезда,

а писмо што од мене ће ти доћи

неће бити само сан,

већ и зрак твога постојања засијано у мени -

стисни смрт зеницом,

пробуди се још једном из вечности

и изговори

Анђео дисања

Понекад корачамо рубом наших животако мјесечари кроз неке друге животе

и опет, држимо се као заруке

са дахом и уздахом, анђеле мој,

као што се два света држе кроз дисање

и као бели летњи облаци један се у другог

претварамо -

један увек невиђен од другог...

И тако ко' што сунце расте на месечини

кроз једну плиму пуној наде шапутања

и једну тужну осеку неизговора,

говориш ми колико су се данашњи људи

заборавили

па дане, ко' непрочитана писма

у поштанским сандучићима ноћи

остављају,

говориш ми, да је након дугих лутања

само загрљај једини калуп утехе...

Говориш, а очи жедне својих суза

вежу ми душу усред пустиње папира

и речи што се као дине премештају

кроз форме једног ветра пуног наде

наговештавају да се приближава тренутак

када ћу на јутарњем прагу очекивања

наћи фосил дана који ће бити

твоје и моје испунење анђеле мој

као два света који се држе кроз дисање,

а све звезде над нама неће бити ништа

према томе како један другом светлимо,

док на рамену мом чувам твој дах

као да је сва светлост мог живота

превод Радмила Станкович

ослобађање анђела

као једног од два гласа

са којима живиш у једном грлу -

анђела што се са тобом родио

једне ноћи иза три тачке пророчанства

иза које не стајаше ни једна звезда,

само моја машта за светлошћу,

једног јутра

када сам твоја црвена и бела крвна зрнца

нанизао као ноте у тишини

у једној малој црквици на крају света...

KUHINJA

24

U ovo godišnje doba kada ima raznih zelenih listova (blitva, špinat, žara i dr.) često čujem kako se netko počastio kukuruznim uzljevakom. Jelo tako jednostavno, a ukusno. Kada pitam za recept odgovore mi „ma tu nema recepta, svega staviš koliko hoćeš“. Prilikom pravljenja ovog jela vodila sam računa koliko čega stavljam pa sam dobila ovaj recept. U djetinjstvu mojih roditelja, kada bi se na stolu našlo ovakvo jelo, bila bi to prava poslastica. Nadam se da će biti i vama.

Priredila Božana Tuka

Priredio Nikica Vujica

Uzljevak sa kukuruznim brašnom i špinatomUzljevak sa kukuruznim brašnom i špinatom

25

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

oš uvijek traje vrijeme odmora i brojnih hodočašća. Oko blagdana Velike (Male) Gospe, mnoštva će hr-Jliti prema svetištima. Moglo bi se re-

ći: uvijek je tako bilo. Zaista, taj vjernički hod, to čašćenje hodom nosi u sebi odre-đenu očaranost vjere. Doduše, ta očara-nost, nerijetko je površinska, odveć zna-kovna (izvanjska), a manje značenjska (nutarnja, duhovna). Ali, valja u tom ho-du vjere prepoznati – pa i kod površin-skih hodočasnika – barem vjerničku že-lju.

Hodočasnici – hodajući u vjeri – "vježbaju" želju za Bogom. Sveti Augus-tin, razmišljajući o potrebi molitve, veli da molitelj upravo moleći vježba želju. Hodočasnik je molitelj. Često, raspjevani molitelj. Poneseni molitelj. Nije li takvo stanje duše (i tijela) vježbanje za Bogom? U određenom smislu, to je i "čuvanje" že-lje za Bogom, da želja ne oslabi, da u vjer-nika ne umre želja. Dogodi li se potonje, čovjek vjernik je izgubio najvažniju du-hovnu polugu. Dogodilo mu se nešto odi-sta teško. Možda "brodolom" vjere.

Hodočastiti je dobro. Može li se čak kazati: hodočastiti se mora! Jer, stalno treba njegovati želju za Bogom. Hodo-čašća su dobra slika takve želje, te ih valja podržavati. Ali, pri tome je nužno pro-dubljivati duhovni cilj hodočašća. Nije li Kristova Majka najsjajniji model takvoga putovanja u vjeri? Crkva je s pravom na-ziva pravom vjernicom Novoga Zavjeta. To nadasve vrijedi za njezin "put" vjere, povjerenja i predanosti. Ali, ona je i fizič-

ki hodočastila, o čemu svjedoče evanđe-listi. Sveti Luka donosi: "Njegovi su rodi-telji išli u Jeruzalem svake godine o blag-danu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastiše s njim prema obi-čaju Blagdana.". (Lk 2, 41–42). Marijino stanje duše u tim hodočašćima ostaje primjer za sve hodočasnike.

Hodočašće u sebi sadrži duhovnost i poticaj za daljnji rast. O hodočašću svje-doče mnogi mladi i stari, iz svih krajeva naše Bosne, koji su se odvažili poći na put traženja sebe i Boga uz pomoć Blažene Djevice Marije, naše Majke. Hodočašće je iskustvo koje se ne zaboravlja. Jednom je prilikom jedan fratar ispričao priču o "osjećaju divljenja", koji se u njemu često ponavlja, i to zahvaljujući hodočašću i svemu ostalom vezanom za hodočašće. To iskustvo je poziv i svima nama da bu-demo ljudi otvoreni za "osjećaj divlje-nja", da budemo ljudi koji se znaju začu-diti i oduševiti, te zaljubiti u ono što se događa. To će biti najjasniji znak osjećaja da smo živi u životu kojega svakako treba otkriti i proživjeti.

Zaista, hodočašće je iskustvo koje ne treba uljepšavati, ali valja reći da je to prigoda za vjeru, susret, Boga, kao što to mogu biti tisuće drugih trenutaka ako im se pristupi čistim, slobodnim i raspolo-živim srcem. Hodočašće je iskustvo ho-

danja koje nas udaljava od nečega i uvodi u nov oblik postojanja. Što je neka osoba više obuzeta evanđeoskim poimanjem, to više osjeća hodočašće kao prirodnu dimenziju čovjeka. Ovo veliko osobno iskustvo stavlja u međuodnos mnoge vri-jednosti nametnute sigurnim i nepokret-nim životom (privatnim vlasništvom, udobnim foteljama, zidovima kuće...).

Hodočašće je iskustvo izlaska. Sama riječ "izlazak" daje osjećaj ostavljanja, ali ujedno i osjećaj težnje prema nečemu, daje osjećaj da cilj postoji. Naš je život stalni izlazak iz jedne stvarnosti radi ula-ska u novu; napuštamo jedan trenutak da bismo ušli u drugi, napustit ćemo ži-vot da bismo ušli u svjetlo Kristovo.

Hodočašćem govorimo da ovdje, na svijetu, nema stalnog boravka, da smo na putu, da tek moramo prispjeti, tražiti cilj, da smo putnici između dvaju svjetova, ljudi na prijelazu, pokrenuti i u kretanju, da smo kormilari na zadanom putu, veli K. Rahner. Hodočašće je određujući element s velikim simboličkim znače-njem za cijeli život. Iskustvo pravoga napora oživljava nas, pokreće fizički i psihički te omogućava pronalaženje smisla žrtve. To je iskustvo postojanja bratom i sestrom u punini divljenja. Na početku je to teško, ali s vremenom postaje užitak: dijeli se vrijeme, hrana, napor, pjesma, riječ, srce. To je iskustvo naroda Izraelova, koji je postao zajedni-com hodajući pustinjom; iskustvo poje-dinca koji otkriva da je od životnoga značenja biti dijelom zajednice. Čovjek koji se upustio u sva ova iskustva ostaje ono malo stvorenje koje radi, moli, veseli se, tuguje, služi, oprašta, sluša i govori. U isto vrijeme doživljava da kraljevstvo Božje nije negdje, već ovdje.

Hodočastitise mora?

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

PRIPREMA

4 jaja

300 g špinata

300 g kukuruznog brašna (palente)

5 žlica bijelog brašna

1 prašak za pecivo

½ l jogurta

2 dl mlijeka

soli po želji

mast

Špinat očistiti, sitno narezati, zatim nasoliti da

omekša. Umutiti jaja, dodati jogurt te mlijeko i

sve zajedno miješati. Dodati špinat, obje vrste

brašna i prašak za pecivo. Soli dodati po želji.

Sve dobro izmiješati kako bi se dobila smjesa

kao za palačinke. Smjesa ne bi trebala biti

tvrda. Staviti smjesu u veću tepsiju u kojoj smo

prethodno zagrijali mast. Peći na 250°C oko 30

min. Kada je uzljevak gotov preliti ga mlijekom.

HOTEL "STARI GRAD"

OLD CITY PUB

RESTORAN "STARI GRAD"

10 komfornih soba, četiri apartmana,restoran, pivnica, čuvani parking...

house party, acoustic nights, koncerti,promocije pića, užarena atmosfera,

ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas

starigrad@prokoskojezero.comwww.prokoskojezero.com

ugodan ambijent,bogata gastronomska ponuda,

muzika - idealno mjesto za poslovne Iobiteljske ručkove, romantične

večere, rođendane, promocije...Informacije i rezervacije

tel. 063 993 093

vrhunska usluga,živa

CATERING USLUGE: 063 478 464

KUHINJA

24

U ovo godišnje doba kada ima raznih zelenih listova (blitva, špinat, žara i dr.) često čujem kako se netko počastio kukuruznim uzljevakom. Jelo tako jednostavno, a ukusno. Kada pitam za recept odgovore mi „ma tu nema recepta, svega staviš koliko hoćeš“. Prilikom pravljenja ovog jela vodila sam računa koliko čega stavljam pa sam dobila ovaj recept. U djetinjstvu mojih roditelja, kada bi se na stolu našlo ovakvo jelo, bila bi to prava poslastica. Nadam se da će biti i vama.

Priredila Božana Tuka

Priredio Nikica Vujica

Uzljevak sa kukuruznim brašnom i špinatomUzljevak sa kukuruznim brašnom i špinatom

25

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

oš uvijek traje vrijeme odmora i brojnih hodočašća. Oko blagdana Velike (Male) Gospe, mnoštva će hr-Jliti prema svetištima. Moglo bi se re-

ći: uvijek je tako bilo. Zaista, taj vjernički hod, to čašćenje hodom nosi u sebi odre-đenu očaranost vjere. Doduše, ta očara-nost, nerijetko je površinska, odveć zna-kovna (izvanjska), a manje značenjska (nutarnja, duhovna). Ali, valja u tom ho-du vjere prepoznati – pa i kod površin-skih hodočasnika – barem vjerničku že-lju.

Hodočasnici – hodajući u vjeri – "vježbaju" želju za Bogom. Sveti Augus-tin, razmišljajući o potrebi molitve, veli da molitelj upravo moleći vježba želju. Hodočasnik je molitelj. Često, raspjevani molitelj. Poneseni molitelj. Nije li takvo stanje duše (i tijela) vježbanje za Bogom? U određenom smislu, to je i "čuvanje" že-lje za Bogom, da želja ne oslabi, da u vjer-nika ne umre želja. Dogodi li se potonje, čovjek vjernik je izgubio najvažniju du-hovnu polugu. Dogodilo mu se nešto odi-sta teško. Možda "brodolom" vjere.

Hodočastiti je dobro. Može li se čak kazati: hodočastiti se mora! Jer, stalno treba njegovati želju za Bogom. Hodo-čašća su dobra slika takve želje, te ih valja podržavati. Ali, pri tome je nužno pro-dubljivati duhovni cilj hodočašća. Nije li Kristova Majka najsjajniji model takvoga putovanja u vjeri? Crkva je s pravom na-ziva pravom vjernicom Novoga Zavjeta. To nadasve vrijedi za njezin "put" vjere, povjerenja i predanosti. Ali, ona je i fizič-

ki hodočastila, o čemu svjedoče evanđe-listi. Sveti Luka donosi: "Njegovi su rodi-telji išli u Jeruzalem svake godine o blag-danu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastiše s njim prema obi-čaju Blagdana.". (Lk 2, 41–42). Marijino stanje duše u tim hodočašćima ostaje primjer za sve hodočasnike.

Hodočašće u sebi sadrži duhovnost i poticaj za daljnji rast. O hodočašću svje-doče mnogi mladi i stari, iz svih krajeva naše Bosne, koji su se odvažili poći na put traženja sebe i Boga uz pomoć Blažene Djevice Marije, naše Majke. Hodočašće je iskustvo koje se ne zaboravlja. Jednom je prilikom jedan fratar ispričao priču o "osjećaju divljenja", koji se u njemu često ponavlja, i to zahvaljujući hodočašću i svemu ostalom vezanom za hodočašće. To iskustvo je poziv i svima nama da bu-demo ljudi otvoreni za "osjećaj divlje-nja", da budemo ljudi koji se znaju začu-diti i oduševiti, te zaljubiti u ono što se događa. To će biti najjasniji znak osjećaja da smo živi u životu kojega svakako treba otkriti i proživjeti.

Zaista, hodočašće je iskustvo koje ne treba uljepšavati, ali valja reći da je to prigoda za vjeru, susret, Boga, kao što to mogu biti tisuće drugih trenutaka ako im se pristupi čistim, slobodnim i raspolo-živim srcem. Hodočašće je iskustvo ho-

danja koje nas udaljava od nečega i uvodi u nov oblik postojanja. Što je neka osoba više obuzeta evanđeoskim poimanjem, to više osjeća hodočašće kao prirodnu dimenziju čovjeka. Ovo veliko osobno iskustvo stavlja u međuodnos mnoge vri-jednosti nametnute sigurnim i nepokret-nim životom (privatnim vlasništvom, udobnim foteljama, zidovima kuće...).

Hodočašće je iskustvo izlaska. Sama riječ "izlazak" daje osjećaj ostavljanja, ali ujedno i osjećaj težnje prema nečemu, daje osjećaj da cilj postoji. Naš je život stalni izlazak iz jedne stvarnosti radi ula-ska u novu; napuštamo jedan trenutak da bismo ušli u drugi, napustit ćemo ži-vot da bismo ušli u svjetlo Kristovo.

Hodočašćem govorimo da ovdje, na svijetu, nema stalnog boravka, da smo na putu, da tek moramo prispjeti, tražiti cilj, da smo putnici između dvaju svjetova, ljudi na prijelazu, pokrenuti i u kretanju, da smo kormilari na zadanom putu, veli K. Rahner. Hodočašće je određujući element s velikim simboličkim znače-njem za cijeli život. Iskustvo pravoga napora oživljava nas, pokreće fizički i psihički te omogućava pronalaženje smisla žrtve. To je iskustvo postojanja bratom i sestrom u punini divljenja. Na početku je to teško, ali s vremenom postaje užitak: dijeli se vrijeme, hrana, napor, pjesma, riječ, srce. To je iskustvo naroda Izraelova, koji je postao zajedni-com hodajući pustinjom; iskustvo poje-dinca koji otkriva da je od životnoga značenja biti dijelom zajednice. Čovjek koji se upustio u sva ova iskustva ostaje ono malo stvorenje koje radi, moli, veseli se, tuguje, služi, oprašta, sluša i govori. U isto vrijeme doživljava da kraljevstvo Božje nije negdje, već ovdje.

Hodočastitise mora?

BROJ 11 SRPANJ/KOLOVOZ 2011. BROJ 11SRPANJ/KOLOVOZ 2011.

PRIPREMA

4 jaja

300 g špinata

300 g kukuruznog brašna (palente)

5 žlica bijelog brašna

1 prašak za pecivo

½ l jogurta

2 dl mlijeka

soli po želji

mast

Špinat očistiti, sitno narezati, zatim nasoliti da

omekša. Umutiti jaja, dodati jogurt te mlijeko i

sve zajedno miješati. Dodati špinat, obje vrste

brašna i prašak za pecivo. Soli dodati po želji.

Sve dobro izmiješati kako bi se dobila smjesa

kao za palačinke. Smjesa ne bi trebala biti

tvrda. Staviti smjesu u veću tepsiju u kojoj smo

prethodno zagrijali mast. Peći na 250°C oko 30

min. Kada je uzljevak gotov preliti ga mlijekom.

HOTEL "STARI GRAD"

OLD CITY PUB

RESTORAN "STARI GRAD"

10 komfornih soba, četiri apartmana,restoran, pivnica, čuvani parking...

house party, acoustic nights, koncerti,promocije pića, užarena atmosfera,

ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas

starigrad@prokoskojezero.comwww.prokoskojezero.com

ugodan ambijent,bogata gastronomska ponuda,

muzika - idealno mjesto za poslovne Iobiteljske ručkove, romantične

večere, rođendane, promocije...Informacije i rezervacije

tel. 063 993 093

vrhunska usluga,živa

CATERING USLUGE: 063 478 464

OldTimer ClubF O J N I C A

OLD TIMER KLUB FOJNICAFojnica, Rike Vrička 5/7

tel./faks: 030/830 001; tel.: 063/369 126e-mail: otkfojnica@yahoo.com

OldTimer ClubF O J N I C A

OLD TIMER KLUB FOJNICAFojnica, Rike Vrička 5/7

tel./faks: 030/830 001; tel.: 063/369 126e-mail: otkfojnica@yahoo.com

IZ SAMOSTANSKE RIZNICE

Fojnički grbovnik

GRB SRBIJE

Ovakav grb Srbije (crveno polje s bijelim križem u sredini oko kojega su poredane četiri sjekire od halebarde - viteško oružje) javlja se u 14. stoljeću. U vrijeme kada kralj Dragutin (1276.-1282.) preuzme sjeverni dio Srbije, prisvaja on sebi i ovaj grb, a kralju Milutinu, koji je vladao u južnom dijelu Srbije, ostao je grb Raške. Budući da se od tog doba Srbija širila prema sjeveru, ovaj grb će preuzimati sve veću važnost i tako će postati jedinim grbom Srbije.