fojničkafojničkaškrinjaškrinjaBroj 19

studeni/prosinac 2012.cijena 2 KM

Broj 19studeni/prosinac 2012.

cijena 2 KM

9 771986 592001

ISSN 1986 - 5929

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

2 BROJ 18 RUJAN/LISTOPAD 2012. 3BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 19, studeni/prosinac 2012. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica • Urednički savjet: Danijel Bošnjak,

Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić • lektura: Leonora Lovrić Drmač • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:

fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

LISTOPAD/STUDENI 2012.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Stipo Šimunić, 1938.

Mijo Jurak, 1930.

Marijan Lepan, 1929.

Jedinko Kožul, 1974.

Nikica Knežević, 1935.

Nedjeljka Piplica, 1937.

Ana Šero, 1937.

Ivan Šušnjara i Dijana Kapetanović

Miroslav Cvjetković i Mirela

Miličević

Mario Babić i Ljiljana Brkić

Leo GolubDamir i Danijela r. Kapetanović

David PetrovićZdenko i Kristina r. Krajinović

Dragi naši, vjerni naši,

u potrazi za idiličnom zimskom razglednicom, koja bi bila i dovoljno

svečana za objavu početka četvrte godine našeg druženja, i dovoljno

uvjerljiva kako je ovo zaista Fojnička škrinja, pripremili smo za vas opet

nekoliko priča koje govore o tome koliko cijeli pripadamo cijeloj Fojnici.

Nesretni smo zbog političkih mešetarenja koja uzimaju dušu čak i

onima koji hodočaste po crkvama i džamijama. Toliko nesretni i zatečeni, da

nemamo slovo za te beskućnike na onome svijetu.

Brinu nas teška vremena u kojima se nađoše i Fojničani. Kako bismo

olakšali višemjesečno sivilo koje nas čeka, predlažemo kreativne hobije

kojima se naši sugrađani bave, a koji mogu donijeti i nešto financijske dobiti.

Možda vas tim pričama podstaknemo na korištenje vještina koje imate, te

njihovo njegovanje kroz ideju koja će postati javna i korisna.

U tom duhu smo vodili razgovor s direktorom Turskog kulturnog

centra Yunus Emre, gospodinom Mustafom Kayihan. Domaćinska

dobrodošlica i srdačan razgovor uvjerili su nas kako je ova kuća kulture

otvorila vrata svim dobronamjernim ljudima koji žele promovirati svoje

talente i radove.

Nastavljamo sa našim provjerenim rubrikama iz povijesti,

psihologije, kuhinje, iz pera vama već poznatih autora, ali i novih, mladih

autora za koje se nadamo kako će ostati suradnici Fojničke škrinje.

Svima želimo da spokojno i u miru zaokruže rezultate postignute u

2012. godini, a koji često i nisu ovisili o nama. Stoga, ne sudite prestrogo

sebi, razmislite što se zaista može promijeniti u Novoj godini. Neka vam je

sretna i u zdravlju! Katolicima želimo čestit Božić i duhovnu obnovu, u

zdravlju!

urednica

Svetom Nikoli se posebno raduju djeca koja na taj dan čiste svoje čizmice kako bi ih on darovao jer su dobra djeca. Mnoga djeca pišu pismo svetom Nikoli u kojima mu izražavaju svoje želje ali i molitve dra-gom Bogu. Izdvajamo nekoliko poruka svetom Nikoli djece s Otigošća i iz Gojevića.

„Dragi sveti Nikola, molim te da mojim prijateljima i meni doneseš sreće, zdravlja i

uspjeha u školi.“ „Ja bih volio da doneseš djeci puno, puno paketića, i da djeca budu dobra i da im zato doneseš puno paketića!“ „Sva djeca s Otigošća željno te iščekuju!“ „Dragi sveti Nikola, nama djeci u Lukama ne moraš ništa donijeti. Samo te molim da doneseš onoj djeci koji nemaju ništa, da i oni budu sretni!“ „Ja bih želio da sveti Nikola donese djeci samo darove, i svoj drugoj djeci koja su siromašna i koja slušaju roditelje!“ „Ja bih želio da sveti Nikola donese djeci u Gojevićima puno autića i

puno barbika!“ „Dragi sveti Nikola, puno te pozdravljam ja i moji prijatelji iz Lužina. Mi bi voljeli da naiđeš kroz naše selo i ostaviš dar u čizmice. Puno te volimo svi iz Lužina!“ „Dragi sveti Nikola, maloj djeci donesi poklončiće, mislim da će se svi radovati. Ti ćeš dobiti još pisama koji će biti slični, ali molim te ispuni ovu moju želju!“ „Dragi sveti Nikola, molim te donesi mi mali dar u čizmice. Moja želja je da imam lampice. Puno te volimo svi mi, a osobito ja, tvoj Anto!“

SVETI NIKOLA

2 BROJ 18 RUJAN/LISTOPAD 2012. 3BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 19, studeni/prosinac 2012. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica • Urednički savjet: Danijel Bošnjak,

Lucija Bošnjak, Ivan Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić • lektura: Leonora Lovrić Drmač • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:

fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

LISTOPAD/STUDENI 2012.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Stipo Šimunić, 1938.

Mijo Jurak, 1930.

Marijan Lepan, 1929.

Jedinko Kožul, 1974.

Nikica Knežević, 1935.

Nedjeljka Piplica, 1937.

Ana Šero, 1937.

Ivan Šušnjara i Dijana Kapetanović

Miroslav Cvjetković i Mirela

Miličević

Mario Babić i Ljiljana Brkić

Leo GolubDamir i Danijela r. Kapetanović

David PetrovićZdenko i Kristina r. Krajinović

Dragi naši, vjerni naši,

u potrazi za idiličnom zimskom razglednicom, koja bi bila i dovoljno

svečana za objavu početka četvrte godine našeg druženja, i dovoljno

uvjerljiva kako je ovo zaista Fojnička škrinja, pripremili smo za vas opet

nekoliko priča koje govore o tome koliko cijeli pripadamo cijeloj Fojnici.

Nesretni smo zbog političkih mešetarenja koja uzimaju dušu čak i

onima koji hodočaste po crkvama i džamijama. Toliko nesretni i zatečeni, da

nemamo slovo za te beskućnike na onome svijetu.

Brinu nas teška vremena u kojima se nađoše i Fojničani. Kako bismo

olakšali višemjesečno sivilo koje nas čeka, predlažemo kreativne hobije

kojima se naši sugrađani bave, a koji mogu donijeti i nešto financijske dobiti.

Možda vas tim pričama podstaknemo na korištenje vještina koje imate, te

njihovo njegovanje kroz ideju koja će postati javna i korisna.

U tom duhu smo vodili razgovor s direktorom Turskog kulturnog

centra Yunus Emre, gospodinom Mustafom Kayihan. Domaćinska

dobrodošlica i srdačan razgovor uvjerili su nas kako je ova kuća kulture

otvorila vrata svim dobronamjernim ljudima koji žele promovirati svoje

talente i radove.

Nastavljamo sa našim provjerenim rubrikama iz povijesti,

psihologije, kuhinje, iz pera vama već poznatih autora, ali i novih, mladih

autora za koje se nadamo kako će ostati suradnici Fojničke škrinje.

Svima želimo da spokojno i u miru zaokruže rezultate postignute u

2012. godini, a koji često i nisu ovisili o nama. Stoga, ne sudite prestrogo

sebi, razmislite što se zaista može promijeniti u Novoj godini. Neka vam je

sretna i u zdravlju! Katolicima želimo čestit Božić i duhovnu obnovu, u

zdravlju!

urednica

Svetom Nikoli se posebno raduju djeca koja na taj dan čiste svoje čizmice kako bi ih on darovao jer su dobra djeca. Mnoga djeca pišu pismo svetom Nikoli u kojima mu izražavaju svoje želje ali i molitve dra-gom Bogu. Izdvajamo nekoliko poruka svetom Nikoli djece s Otigošća i iz Gojevića.

„Dragi sveti Nikola, molim te da mojim prijateljima i meni doneseš sreće, zdravlja i

uspjeha u školi.“ „Ja bih volio da doneseš djeci puno, puno paketića, i da djeca budu dobra i da im zato doneseš puno paketića!“ „Sva djeca s Otigošća željno te iščekuju!“ „Dragi sveti Nikola, nama djeci u Lukama ne moraš ništa donijeti. Samo te molim da doneseš onoj djeci koji nemaju ništa, da i oni budu sretni!“ „Ja bih želio da sveti Nikola donese djeci samo darove, i svoj drugoj djeci koja su siromašna i koja slušaju roditelje!“ „Ja bih želio da sveti Nikola donese djeci u Gojevićima puno autića i

puno barbika!“ „Dragi sveti Nikola, puno te pozdravljam ja i moji prijatelji iz Lužina. Mi bi voljeli da naiđeš kroz naše selo i ostaviš dar u čizmice. Puno te volimo svi iz Lužina!“ „Dragi sveti Nikola, maloj djeci donesi poklončiće, mislim da će se svi radovati. Ti ćeš dobiti još pisama koji će biti slični, ali molim te ispuni ovu moju želju!“ „Dragi sveti Nikola, molim te donesi mi mali dar u čizmice. Moja želja je da imam lampice. Puno te volimo svi mi, a osobito ja, tvoj Anto!“

SVETI NIKOLA

FOTO

: H.Č

UK

LE

4 BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. 5BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

da je predstavljen književni opus Vitomi-ra Lukića, a uvodničari su bili književnik Marko Vešović i Mevlida Đuvić, profesor tuzlanskog Univerziteta. U večernjim sa-tima predstavljen je gost susreta, pjesnik Marko Vešović, a domaćin mu je bio En-ver Kazaz. Svečano zatvaranje Susreta upriličeno je 25. studenog, kada su uru-čene i nagrade za tri najbolje kratke pri-če/pripovijetke pristigle na ovogodišnji natječaj. Žiri, u sastavu Ivan Lovrenović, Tanja Stupar Trifunović i Hadžem Hajda-

vogodišnji program susreta započeo je 23.11.2012. godine kada se u OKlubu 68 u Fojnici održalo književno

predstavljanje Lane Bastašić iz Banja Lu-ke, čije su priče dvije godine zaredom osvojile prvo mjesto na natječaju Susreta za najbolju kratku priču/pripovijetku. Domaćin je bio Enver Kazaz.

U subotu, 24. studenog, u velikoj dvorani hotela Reumal, u popodnevnim satima je održano Novo čitanje klasika bosansko-hercegovačke književnosti ka-

Ni 19 godina od ubojstva fojničkog gvardijana i vika-ra nisu poznati nalogodavci ovog monstruoznog zlo-čina, kakav se ne pamti ni u doba turske vladavine

"Na mladima svijet ostaje" nije samo fraza i poslovica, što i dokazuju susreti poput ovog u Fojnici.

Tko su nalogodavci?

XXVIII. Susreti Zija Dizdarević

Primanja i obećanjaFrame Fojnica

Ana POPOVIĆ

Suzana LOVRIĆ

Patricija ŠIMUNIĆ

djelu sv. Franje riječima je nemoguće opisati, ali doživjeti srcem i dušom itekako je moguće. Svaki tau stavljen oko vrata framaša je kao prsten na ruci mladenaca koji u teškim trenutcima života i samoći daje potrebnu snagu i šalje poruku ohrabrenja. Nakon mise svi fojnički framaši izašli su u istim posvećenim crvenim duksericama koje su još jedan od simbola međusobne povezanosti i bratske ljubavi, ali i povezanosti sa našim ocem Franjom. Nakon primanja i davanja obećanja u samostanskoj konobi busovački framaši preuzeli su stvar u svoje ruke i uprav-ljali ostatkom večeri uz pjesmu, svirku i ples. No ništa ne bi bilo isto da nije bilo glave naše frame, našeg duhovnog asistenta fra Domagoja Šimića kojemu je neizmjerno zahvalna "njegova" FRAMA FOJNICA.

subotu, 24. studenog 2012. godine, je bio dan u kojem su framaši iz Fojnice dali svoja obećanja i imali primanja. Njih U50 (31 obećanik i 19 primljenika) se za ovaj dan pripremalo

na poseban način kroz posljednjih mjesec dana, kako bi što bolje dočekali svoj svečani trenutak. Samom činu primanja i davanja obećanja prisustvovao je fra Danijel Rajić, područni duhovni asistent Bosne Srebrene. Da bi slavlje bilo potpunije pobrinulo se više od 150 mladih koji su došli iz drugih župa.

Svatko od njih imao je svoju zadaću koju je morao izvršiti kako bi primanje bilo što svečanije. Jedni su bili zaduženi za uređenje crkve, drugi za pripravu kolača čiji je rezultat uistinu bio najočitiji - torta u obliku smeđeg franjevačkog habita, dok su treći onako srčano kao pravi domaćini dočekivali svoje mno-gobrojne goste, sljedbenike sv.Franje iz različitih krajeva naše domovine.

Među svim framama najveći trag u posjeti ostavila je novoosnovana frama Bihać čiji su framaši usprkos petosatnom putovanju svirajući i pjevajući, pod vodstvom fra Roberta Sliš-kovića, uveličali naše misno slavlje. Kakvi bismo bili domaćini da smo ih nakon tolikog truda pustili da odu? Loši, no to nismo smjeli dopustiti jer bi narušili dugovječni ugled gostoljubivih Fojničana te su stoga bili pozvani na noćenje tako da se druženje nakon redovitog programa nastavilo i po kućama.

Stari ljudi kažu: "Susjed je susjedu najbitniji", tako da su frame Brestovsko, Kiseljak i Kreševo također bile uz nas ovoga dana. Osim njih svojim prisustvom slavlje su uveličale frame Bugojno, Busovača te Sarajevo. Kakav je osjećaj kada se toliki broj tjelesno različitih, ali duhovno sličnih mladih ljudi nađe na jednom mjestu s jednim jedinim ciljem da budu što bliže životu i

isom zadušnicom koju je, uz sudjelovanje brojnih sveće-nika, predvodio fra Drago Pranješ Čarli, gvardijan Samo-Mstana u Gučoj Gori, opijelom i paljenjem svijeća 13. stude-

nog u Fojnici je obilježena 19. godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara franjevačkog Samostana. Zbog hrvatskih obilježja koja su imali uza se, odno-sno šahovnice na privjesku od ključa, presudio im je Miralem Čengić, pripadnik Armije BiH iz Visokog.

Fra Miroslav Krajinović Carko u kronici je o danu ubojstva gvardijana i vikara zapisao i sljedeće:

„Dogodilo se ovako: U 12.55h čuo sam neku galamu. Po-gledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: 'Stoj tude na stepenicama!', koje vode u samo-stan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Ni-kica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: 'Diži se!' Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: 'Nisam ništa kriv', a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da

će ga ubiti: 'Ubij!' Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostori-jama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: 'Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.' Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: 'Ubili su fra Leona!'”

Opis ubojstva fojničkog gvardijana i vikara ostaje upisan u samostansku kroniku kao monstruozan zločin kakav se na ovim prostorima ne pamti ni u vrijeme pet stoljeća duge turske vladavine.

19 godina poslije, subraća fra Nikičina i fra Leonova još ne znaju tko je zločin naredio. Prije dvije godine u Fojnici je boravio brigadir Hasib Mušinbegović, zapovjednik 302. Motorizirane brigade Armije BiH čiji je pripadnik bio i ubojica fojničkih fratara, koji je tom prigodom rekao:

"Savjest mi je formalno čista. Iako su oni koji su ubili fratre bili pripadnici postrojbe kojom sam ja zapovijedao, oni zločin nisu učinili po mojoj zapovijedi. Naredbom viših pretpostav-ljenih oni su toga dana izuzeti od moje zapovijedi i prebačeni na područje Fojnice".

Tko su bili ti 'viši pretpostavljeni' saznat će se kad tad.

rević, najboljom pričom proglasio je Ki-nematiku slobode autora Slaviše Obra-dovića iz Prijedora. Druga nagrada je pri-pala priči Delicatessen čiji je autor Saša Skenderija iz Njujorka u SAD, a treća na-grada je pripala Fuadu Hrustiću iz Gra-dačca za priču Arzija je bila dobra žena.

Muzej, biblioteka i arhiv ne rade, zbog nemogućnosti grijanja prostorija, od 15. 11. 2012. do 30. 5. 2013. godine.

OBAVIJEST

fra Nikica Miličević106 lampiona za 106 poginulih hrvatskih branitelja

FOTO

: H.Č

UK

LE

4 BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. 5BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

da je predstavljen književni opus Vitomi-ra Lukića, a uvodničari su bili književnik Marko Vešović i Mevlida Đuvić, profesor tuzlanskog Univerziteta. U večernjim sa-tima predstavljen je gost susreta, pjesnik Marko Vešović, a domaćin mu je bio En-ver Kazaz. Svečano zatvaranje Susreta upriličeno je 25. studenog, kada su uru-čene i nagrade za tri najbolje kratke pri-če/pripovijetke pristigle na ovogodišnji natječaj. Žiri, u sastavu Ivan Lovrenović, Tanja Stupar Trifunović i Hadžem Hajda-

vogodišnji program susreta započeo je 23.11.2012. godine kada se u OKlubu 68 u Fojnici održalo književno

predstavljanje Lane Bastašić iz Banja Lu-ke, čije su priče dvije godine zaredom osvojile prvo mjesto na natječaju Susreta za najbolju kratku priču/pripovijetku. Domaćin je bio Enver Kazaz.

U subotu, 24. studenog, u velikoj dvorani hotela Reumal, u popodnevnim satima je održano Novo čitanje klasika bosansko-hercegovačke književnosti ka-

Ni 19 godina od ubojstva fojničkog gvardijana i vika-ra nisu poznati nalogodavci ovog monstruoznog zlo-čina, kakav se ne pamti ni u doba turske vladavine

"Na mladima svijet ostaje" nije samo fraza i poslovica, što i dokazuju susreti poput ovog u Fojnici.

Tko su nalogodavci?

XXVIII. Susreti Zija Dizdarević

Primanja i obećanjaFrame Fojnica

Ana POPOVIĆ

Suzana LOVRIĆ

Patricija ŠIMUNIĆ

djelu sv. Franje riječima je nemoguće opisati, ali doživjeti srcem i dušom itekako je moguće. Svaki tau stavljen oko vrata framaša je kao prsten na ruci mladenaca koji u teškim trenutcima života i samoći daje potrebnu snagu i šalje poruku ohrabrenja. Nakon mise svi fojnički framaši izašli su u istim posvećenim crvenim duksericama koje su još jedan od simbola međusobne povezanosti i bratske ljubavi, ali i povezanosti sa našim ocem Franjom. Nakon primanja i davanja obećanja u samostanskoj konobi busovački framaši preuzeli su stvar u svoje ruke i uprav-ljali ostatkom večeri uz pjesmu, svirku i ples. No ništa ne bi bilo isto da nije bilo glave naše frame, našeg duhovnog asistenta fra Domagoja Šimića kojemu je neizmjerno zahvalna "njegova" FRAMA FOJNICA.

subotu, 24. studenog 2012. godine, je bio dan u kojem su framaši iz Fojnice dali svoja obećanja i imali primanja. Njih U50 (31 obećanik i 19 primljenika) se za ovaj dan pripremalo

na poseban način kroz posljednjih mjesec dana, kako bi što bolje dočekali svoj svečani trenutak. Samom činu primanja i davanja obećanja prisustvovao je fra Danijel Rajić, područni duhovni asistent Bosne Srebrene. Da bi slavlje bilo potpunije pobrinulo se više od 150 mladih koji su došli iz drugih župa.

Svatko od njih imao je svoju zadaću koju je morao izvršiti kako bi primanje bilo što svečanije. Jedni su bili zaduženi za uređenje crkve, drugi za pripravu kolača čiji je rezultat uistinu bio najočitiji - torta u obliku smeđeg franjevačkog habita, dok su treći onako srčano kao pravi domaćini dočekivali svoje mno-gobrojne goste, sljedbenike sv.Franje iz različitih krajeva naše domovine.

Među svim framama najveći trag u posjeti ostavila je novoosnovana frama Bihać čiji su framaši usprkos petosatnom putovanju svirajući i pjevajući, pod vodstvom fra Roberta Sliš-kovića, uveličali naše misno slavlje. Kakvi bismo bili domaćini da smo ih nakon tolikog truda pustili da odu? Loši, no to nismo smjeli dopustiti jer bi narušili dugovječni ugled gostoljubivih Fojničana te su stoga bili pozvani na noćenje tako da se druženje nakon redovitog programa nastavilo i po kućama.

Stari ljudi kažu: "Susjed je susjedu najbitniji", tako da su frame Brestovsko, Kiseljak i Kreševo također bile uz nas ovoga dana. Osim njih svojim prisustvom slavlje su uveličale frame Bugojno, Busovača te Sarajevo. Kakav je osjećaj kada se toliki broj tjelesno različitih, ali duhovno sličnih mladih ljudi nađe na jednom mjestu s jednim jedinim ciljem da budu što bliže životu i

isom zadušnicom koju je, uz sudjelovanje brojnih sveće-nika, predvodio fra Drago Pranješ Čarli, gvardijan Samo-Mstana u Gučoj Gori, opijelom i paljenjem svijeća 13. stude-

nog u Fojnici je obilježena 19. godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara franjevačkog Samostana. Zbog hrvatskih obilježja koja su imali uza se, odno-sno šahovnice na privjesku od ključa, presudio im je Miralem Čengić, pripadnik Armije BiH iz Visokog.

Fra Miroslav Krajinović Carko u kronici je o danu ubojstva gvardijana i vikara zapisao i sljedeće:

„Dogodilo se ovako: U 12.55h čuo sam neku galamu. Po-gledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: 'Stoj tude na stepenicama!', koje vode u samo-stan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Ni-kica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: 'Diži se!' Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: 'Nisam ništa kriv', a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da

će ga ubiti: 'Ubij!' Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostori-jama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: 'Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.' Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: 'Ubili su fra Leona!'”

Opis ubojstva fojničkog gvardijana i vikara ostaje upisan u samostansku kroniku kao monstruozan zločin kakav se na ovim prostorima ne pamti ni u vrijeme pet stoljeća duge turske vladavine.

19 godina poslije, subraća fra Nikičina i fra Leonova još ne znaju tko je zločin naredio. Prije dvije godine u Fojnici je boravio brigadir Hasib Mušinbegović, zapovjednik 302. Motorizirane brigade Armije BiH čiji je pripadnik bio i ubojica fojničkih fratara, koji je tom prigodom rekao:

"Savjest mi je formalno čista. Iako su oni koji su ubili fratre bili pripadnici postrojbe kojom sam ja zapovijedao, oni zločin nisu učinili po mojoj zapovijedi. Naredbom viših pretpostav-ljenih oni su toga dana izuzeti od moje zapovijedi i prebačeni na područje Fojnice".

Tko su bili ti 'viši pretpostavljeni' saznat će se kad tad.

rević, najboljom pričom proglasio je Ki-nematiku slobode autora Slaviše Obra-dovića iz Prijedora. Druga nagrada je pri-pala priči Delicatessen čiji je autor Saša Skenderija iz Njujorka u SAD, a treća na-grada je pripala Fuadu Hrustiću iz Gra-dačca za priču Arzija je bila dobra žena.

Muzej, biblioteka i arhiv ne rade, zbog nemogućnosti grijanja prostorija, od 15. 11. 2012. do 30. 5. 2013. godine.

OBAVIJEST

fra Nikica Miličević106 lampiona za 106 poginulih hrvatskih branitelja

6 7

INTERVIEWFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

n program rada TKC Yunus Emre, da nam malo pobliže ispričate o svojim aktivnostima?

o Mi imamo neke ključne riječi koje su na neki način vodilja u radu. To su prije svega nauka, kultura, umjetnost, književ-nost, i sve ostalo što se može povezati sa ovim pojmovima. Zato su sve aktivnosti koje sprovodimo ili pokušavamo sprove-sti, u okvirima ovih pojmova. U nekim slučajevima radi se o aktivnostima koje pokušavaju oživjeti one segmente naše kulture koji su ovdje zaboravljeni, a nekada pokušavamo oživjeti zajedničke

Možemo li se vratiti na konkretan

fojničke slikarice, Željanom Brkić i Jele-nom Cvjetković, već su bile postavljene izložbe, a i dalje planiramo neke zajed-ničke projekte. Želja nam je jednom veli-kom grupnom izložbom predstaviti sve umjetnike iz Fojnice i okoline, koja neće biti samo formalna, već će imati cilj pri-vući pažnju na te umjetnike, te biti pro-dajnog karaktera. Voljeli bismo sa ove dvije dame, uz pomoć njihovih prijatelja umjetnika iz regije, realizirati izložbu čija bi tema bila motivi mira, a izložbom bismo na simboličan način obilježili godišnjicu Balkanskih ratova.

n nešto o strategiji razvoja kulturnih, bilateralnih veza, o planovima i aktiv-nostima TKC, ali na duži period, dakle za godinu ili pet, zapravo kako vidite ulogu ovog Centra u kulturnom životu Fojnice?

o Prije nego odgovorim na Vaše pitanje, želim reći da se naše aktivnosti ne odno-se isključivo na Fojnicu, koja jeste centar našeg kulturnog djelovanja, ali mi želimo dobru suradnju ostvariti i sa okolnim općinama. Također želim naglasiti kako rad našeg Centra ovisi i o razvoju ukupne infrastrukture i turističke ponude grada, prije svega izgradnji novog hotela koji je potreban za smještaj većeg broja gostiju sa različitih simpozija i seminara koje planiramo organizirati u budućnosti. Prošle godine smo npr., imali priliku ugostiti oko 100 naučnika, učesnika jed-nog kongresa, koje nismo imali gdje smjestiti u Fojnicu, nismo ih imali gdje provesti da vide i kupe fojnički suvenir, tako da Vaše pitanje nije isključivo upu-ćeno meni, potrebno je razgovarati i sa lokalnim vlastima. Ukoliko se Fojnica od-

Na kraju, voljela bih da nam kažete

segmente obiju kultura. Ovisno o tome kolika je zainteresiranost samih građana za te kurseve, mi oživljavamo djelatnost TKC. Kurs slikanja starom tehnikom na svili privukao je veliku pažnju tako da imamo približno 100 polaznika. U planu je također kurs iz umjetnosti ukrašava-nja, također stara tehnika, o kojoj ljudi ne znaju dovoljno pa zasad imamo malu grupu polaznika. Nekada se ta tehnika koristila za ukrašavanje korica knjiga, dakle slikanje na papiru, a kasnije će se to umijeće nadograditi čime će se ova teh-nika koristiti i za ukrašavanje zidova. Motivi koji se koriste su uglavnom razni

luči za brži razvoj, mi ćemo biti u mo-gućnosti da nudimo svakodnevni pro-gram, od kulturnih događanja do organi-zovanja raznih konferencija i simpozija, internacionalnog karaktera. O prirod-nim ljepotama Fojnice sam mnogo slu-šao prije nego sam došao ovdje, sada sam siguran da su to bogati prirodni resursi, ljekovita voda i čist zrak pravi put kojim Fojnica treba krenuti i zajedno sa boga-tim istorijskim nasljeđem kojim raspola-že, može imati lijepu budućnost. Zbog toga će se i svi naši interni sastanci TKC Yunus Emre, koji bi se mogli održavati bilo gdje u svijetu, održavati upravo u ovoj zgradi.

n gućnostima veće angažiranosti fojnič-kih umjetnika kroz aktivnosti TKC Yu-nus Emre? Kako dati podsticaj, prije svega mladim ljudima koji imaju um-jetničke aspiracije, da sudjeluju u proizvodnji kulturnog programa u Centru?

o Mi smo, dakle, institucija koja nije is-ključivo državna institucija, odnosno, bavimo se civilnim poslovima, tako da je i financijska baza za djelovanje ista kao i kod svih drugih civilnih institucija u svi-jetu. Zbog toga je svaka naša aktivnost prethodno promišljena o mogućoj kori-sti ili pomoći koju će naši polaznici imati od nje. Cijena naših kurseva je simbolič-na, tek da se pokriju materijalni troškovi, a smatramo da znanje i vještine koje steknu mogu iskoristiti višestruko. Naše iskustvo iz TKC širom svijeta govori kako se besplatni kursevi podcjenjuju, pa veći-na polaznika ne sačeka njihov završetak i ne ponese znanje koje im možemo dati. Kada je u pitanju sudjelovanje mladih fojničkih umjetnika, polaznika kurseva, mi trenutno pripremamo program kojim ćemo moći predstaviti sve ono što ti mladi ljudi ovdje urade, kako to plasirati ne samo na bh tržište već i u Tursku. Smatram da je za Fojnicu dobro što ima jedan ovakav Centar i da će njeni stanov-nici prepoznati priliku da djeluju kroz naše programe aktivnosti.

n Zahvaljujem Vam se u ime Fojničke škrinje na vremenu koje ste nam po-svetili i nadam se kako će ovaj razgo-vor otvoriti razne mogućnosti surad-nje.

o Hvala Vama na interesu za rad TKC Yunus Emre, iako se za nas već zna, vašu posjetu vidim kao novi oblik zbližavanja sa stanovnicima Fojnice. Nadam se da će se još više građana uključiti u aktivnosti Centra. Dobro došli!

Možete li nam reći svoju viziju o mo-

n U studenom ove godine navršila se prva godina rada Turskog kulturnog centra Yunus Emre. Gospodine Musta-fa, možete li nam reći je li ova kuća kulture i duhovnosti ispunila zadaću koja joj je bila namijenjena?

o Postoji mala vremenska distanca od trenutka kada je Centar otvoren do tre-nutka kada smo mi, kao institucija, pri-mili ovlasti za rad. Također postoji i vre-menska distanca od našeg ulaska u zgra-du do trenutka kada smo ostvarili prve kontakte ovdje i kada smo predstavili što je nama cilj uraditi. Ja sam na ovu funk-ciju došao tek u februaru, kada je bilo veliko nevrijeme, veliki snijeg, što je ma-lo usporilo i odgodilo naše aktivnosti. Uskoro je stigao maj, završetak škole, početak ljeta, kada i nije moguće raditi neki veliki program.

n Ipak, TKC je nešto radio, mi smo čuli za neke projekte poput tečajeva slika-nja na svili starom tehnikom, promo-cije knjiga...

o Mi smo uspjeli da ostvarimo kontakte sa raznim ljudima iz kulturne oblasti, što je bitno, tako da sada možemo krenuti sa velikim projektima koji su nam u planu. Ja sam ovdje na neki način predstavnik tri institucije. U prvom redu radi se o Ins-titutu Yunus Emre, zatim Općina Umra-nija, koja je pobratim grada Fojnice i ima svoj program aktivnosti i djelovanja u Centru koje mi provodimo ovdje, i na kra-ju sama Općina Fojnica, koja ima vlastite kulturne aktivnosti koje mi također po-državamo i provodimo u našem Centru. To bi značilo da mi provodimo u djelo sve one aktivnosti koje se tiču umjetnosti, kulture i nauke.

n Inače, da uputimo naše čitatelje, TKC Yunus Emre prisutan je i u dru-gim dijelovima svijeta, pa i u BiH.

o Da, mi smo prisutni od Japana do Eng-leske, od Gruzije do Egipta, sa ciljem da širokim narodnim masama predstavimo tursku kulturu, jezik, tursku umjetnost, običaje... U nekim državama Centre otva-ramo samo u velikim, tj. glavnim grado-vima. Budući da nas sa BiH vežu odre-đene povijesne i kulturne prilike, tu smo prisutni i u manjim sredinama. Mnogi će reći da zbog toga naše prisustvo i nije potrebno. U BiH su se zadržala neka kul-turna obilježja specifična za Tursku, kao što je npr. kultura kuhinje i njenog poslu-živanja. Bosanska kafa se često zove i turskom, zatim tu je baklava, i još niz drugih jela koja su promijenila naziv, ali su zadržani izvorni recepti.

geometrijski motivi koji se prožimaju sa motivima cvijeća, sunca, mjeseca itd. Ta-kođer trenutno radimo na otvaranju kur-sa kuhanja tradicionalne hrane. Planira-mo upisati svega 10-ak polaznika, kako bismo pružili što bolje uslove za učenje i posvetili se svakom polazniku kursa u potpunosti. Osim što će imati priliku pri-premiti originalne turske recepte, učit će kulturu serviranja tih jela, što je kod nas također značajno. Smatram kako će to biti zanimljivo i iz razloga što su mnoge turske serije već privukle pažnju na tradicionalnu tursku kuhinju.

n vremena da svladaju osnovne tehnike pripremanja tradicionalnih jela?

o Planiramo da kurs traje 2 mjeseca, jed-nom tjedno, i da se u toku jedne sedmice, tj. jednog časa, pripremi jedno predjelo i dva glavna jela, meze i dezert. Standard turske kuhinje su dva glavna jela koja služimo gostu, a cilj nam nije samo ne-koga podučiti kuhanju, već ukazati na kulturu kuhanja i kulturu posluživanja.

n Povremeno se pod krovom TKC od-vijaju i programi koji nisu ideja same kuće, gostuju predstave, poput one Ive Krešića „Otirač“, zatim književne promocije, kao što je predstavljanje Književne fondacije Fra Grgo Martić, potom izložbe...

o U pravu ste, naša vrata su otvorena za svaki dobar kulturni program. Nedavno smo bili domaćini izložbe koju je organi-zirao Franjevački samostan u Fojnici. Iz-ložba je bila posjećana, mi smo jako za-dovoljni i dogovorili smo se kako ćemo našu suradnju sa samostanom nastaviti. Također smo stalno u kontaktu sa dvije

Koliko će vašim polaznicima trebati

Razgovor sa direktorom Turskog kulturnog centra Yunus Emre, gospodinom Mustafom Kayihanom, vodili smo u vrijeme zaklju-čivanja prošlog broja Škrinje, tako da nije posve aktualan, na čemu se ispričavamo i našem sugovorniku i cijenjenom čitatelj-stvu. Međutim, nadamo se kako će predstavljanje programa rada TKC pomoći stanovnicima Fojnice da iskristaliziraju svoje ideje i moguće aktivnosti koje ova kuća može podržati i realizirati.

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

Naša su vrata otvorena svakoj dobroj ideji

Mustafa Kayihan,direktor Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Fojnici

FOTO

: H. Č

ULE

6 7

INTERVIEWFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

n program rada TKC Yunus Emre, da nam malo pobliže ispričate o svojim aktivnostima?

o Mi imamo neke ključne riječi koje su na neki način vodilja u radu. To su prije svega nauka, kultura, umjetnost, književ-nost, i sve ostalo što se može povezati sa ovim pojmovima. Zato su sve aktivnosti koje sprovodimo ili pokušavamo sprove-sti, u okvirima ovih pojmova. U nekim slučajevima radi se o aktivnostima koje pokušavaju oživjeti one segmente naše kulture koji su ovdje zaboravljeni, a nekada pokušavamo oživjeti zajedničke

Možemo li se vratiti na konkretan

fojničke slikarice, Željanom Brkić i Jele-nom Cvjetković, već su bile postavljene izložbe, a i dalje planiramo neke zajed-ničke projekte. Želja nam je jednom veli-kom grupnom izložbom predstaviti sve umjetnike iz Fojnice i okoline, koja neće biti samo formalna, već će imati cilj pri-vući pažnju na te umjetnike, te biti pro-dajnog karaktera. Voljeli bismo sa ove dvije dame, uz pomoć njihovih prijatelja umjetnika iz regije, realizirati izložbu čija bi tema bila motivi mira, a izložbom bismo na simboličan način obilježili godišnjicu Balkanskih ratova.

n nešto o strategiji razvoja kulturnih, bilateralnih veza, o planovima i aktiv-nostima TKC, ali na duži period, dakle za godinu ili pet, zapravo kako vidite ulogu ovog Centra u kulturnom životu Fojnice?

o Prije nego odgovorim na Vaše pitanje, želim reći da se naše aktivnosti ne odno-se isključivo na Fojnicu, koja jeste centar našeg kulturnog djelovanja, ali mi želimo dobru suradnju ostvariti i sa okolnim općinama. Također želim naglasiti kako rad našeg Centra ovisi i o razvoju ukupne infrastrukture i turističke ponude grada, prije svega izgradnji novog hotela koji je potreban za smještaj većeg broja gostiju sa različitih simpozija i seminara koje planiramo organizirati u budućnosti. Prošle godine smo npr., imali priliku ugostiti oko 100 naučnika, učesnika jed-nog kongresa, koje nismo imali gdje smjestiti u Fojnicu, nismo ih imali gdje provesti da vide i kupe fojnički suvenir, tako da Vaše pitanje nije isključivo upu-ćeno meni, potrebno je razgovarati i sa lokalnim vlastima. Ukoliko se Fojnica od-

Na kraju, voljela bih da nam kažete

segmente obiju kultura. Ovisno o tome kolika je zainteresiranost samih građana za te kurseve, mi oživljavamo djelatnost TKC. Kurs slikanja starom tehnikom na svili privukao je veliku pažnju tako da imamo približno 100 polaznika. U planu je također kurs iz umjetnosti ukrašava-nja, također stara tehnika, o kojoj ljudi ne znaju dovoljno pa zasad imamo malu grupu polaznika. Nekada se ta tehnika koristila za ukrašavanje korica knjiga, dakle slikanje na papiru, a kasnije će se to umijeće nadograditi čime će se ova teh-nika koristiti i za ukrašavanje zidova. Motivi koji se koriste su uglavnom razni

luči za brži razvoj, mi ćemo biti u mo-gućnosti da nudimo svakodnevni pro-gram, od kulturnih događanja do organi-zovanja raznih konferencija i simpozija, internacionalnog karaktera. O prirod-nim ljepotama Fojnice sam mnogo slu-šao prije nego sam došao ovdje, sada sam siguran da su to bogati prirodni resursi, ljekovita voda i čist zrak pravi put kojim Fojnica treba krenuti i zajedno sa boga-tim istorijskim nasljeđem kojim raspola-že, može imati lijepu budućnost. Zbog toga će se i svi naši interni sastanci TKC Yunus Emre, koji bi se mogli održavati bilo gdje u svijetu, održavati upravo u ovoj zgradi.

n gućnostima veće angažiranosti fojnič-kih umjetnika kroz aktivnosti TKC Yu-nus Emre? Kako dati podsticaj, prije svega mladim ljudima koji imaju um-jetničke aspiracije, da sudjeluju u proizvodnji kulturnog programa u Centru?

o Mi smo, dakle, institucija koja nije is-ključivo državna institucija, odnosno, bavimo se civilnim poslovima, tako da je i financijska baza za djelovanje ista kao i kod svih drugih civilnih institucija u svi-jetu. Zbog toga je svaka naša aktivnost prethodno promišljena o mogućoj kori-sti ili pomoći koju će naši polaznici imati od nje. Cijena naših kurseva je simbolič-na, tek da se pokriju materijalni troškovi, a smatramo da znanje i vještine koje steknu mogu iskoristiti višestruko. Naše iskustvo iz TKC širom svijeta govori kako se besplatni kursevi podcjenjuju, pa veći-na polaznika ne sačeka njihov završetak i ne ponese znanje koje im možemo dati. Kada je u pitanju sudjelovanje mladih fojničkih umjetnika, polaznika kurseva, mi trenutno pripremamo program kojim ćemo moći predstaviti sve ono što ti mladi ljudi ovdje urade, kako to plasirati ne samo na bh tržište već i u Tursku. Smatram da je za Fojnicu dobro što ima jedan ovakav Centar i da će njeni stanov-nici prepoznati priliku da djeluju kroz naše programe aktivnosti.

n Zahvaljujem Vam se u ime Fojničke škrinje na vremenu koje ste nam po-svetili i nadam se kako će ovaj razgo-vor otvoriti razne mogućnosti surad-nje.

o Hvala Vama na interesu za rad TKC Yunus Emre, iako se za nas već zna, vašu posjetu vidim kao novi oblik zbližavanja sa stanovnicima Fojnice. Nadam se da će se još više građana uključiti u aktivnosti Centra. Dobro došli!

Možete li nam reći svoju viziju o mo-

n U studenom ove godine navršila se prva godina rada Turskog kulturnog centra Yunus Emre. Gospodine Musta-fa, možete li nam reći je li ova kuća kulture i duhovnosti ispunila zadaću koja joj je bila namijenjena?

o Postoji mala vremenska distanca od trenutka kada je Centar otvoren do tre-nutka kada smo mi, kao institucija, pri-mili ovlasti za rad. Također postoji i vre-menska distanca od našeg ulaska u zgra-du do trenutka kada smo ostvarili prve kontakte ovdje i kada smo predstavili što je nama cilj uraditi. Ja sam na ovu funk-ciju došao tek u februaru, kada je bilo veliko nevrijeme, veliki snijeg, što je ma-lo usporilo i odgodilo naše aktivnosti. Uskoro je stigao maj, završetak škole, početak ljeta, kada i nije moguće raditi neki veliki program.

n Ipak, TKC je nešto radio, mi smo čuli za neke projekte poput tečajeva slika-nja na svili starom tehnikom, promo-cije knjiga...

o Mi smo uspjeli da ostvarimo kontakte sa raznim ljudima iz kulturne oblasti, što je bitno, tako da sada možemo krenuti sa velikim projektima koji su nam u planu. Ja sam ovdje na neki način predstavnik tri institucije. U prvom redu radi se o Ins-titutu Yunus Emre, zatim Općina Umra-nija, koja je pobratim grada Fojnice i ima svoj program aktivnosti i djelovanja u Centru koje mi provodimo ovdje, i na kra-ju sama Općina Fojnica, koja ima vlastite kulturne aktivnosti koje mi također po-državamo i provodimo u našem Centru. To bi značilo da mi provodimo u djelo sve one aktivnosti koje se tiču umjetnosti, kulture i nauke.

n Inače, da uputimo naše čitatelje, TKC Yunus Emre prisutan je i u dru-gim dijelovima svijeta, pa i u BiH.

o Da, mi smo prisutni od Japana do Eng-leske, od Gruzije do Egipta, sa ciljem da širokim narodnim masama predstavimo tursku kulturu, jezik, tursku umjetnost, običaje... U nekim državama Centre otva-ramo samo u velikim, tj. glavnim grado-vima. Budući da nas sa BiH vežu odre-đene povijesne i kulturne prilike, tu smo prisutni i u manjim sredinama. Mnogi će reći da zbog toga naše prisustvo i nije potrebno. U BiH su se zadržala neka kul-turna obilježja specifična za Tursku, kao što je npr. kultura kuhinje i njenog poslu-živanja. Bosanska kafa se često zove i turskom, zatim tu je baklava, i još niz drugih jela koja su promijenila naziv, ali su zadržani izvorni recepti.

geometrijski motivi koji se prožimaju sa motivima cvijeća, sunca, mjeseca itd. Ta-kođer trenutno radimo na otvaranju kur-sa kuhanja tradicionalne hrane. Planira-mo upisati svega 10-ak polaznika, kako bismo pružili što bolje uslove za učenje i posvetili se svakom polazniku kursa u potpunosti. Osim što će imati priliku pri-premiti originalne turske recepte, učit će kulturu serviranja tih jela, što je kod nas također značajno. Smatram kako će to biti zanimljivo i iz razloga što su mnoge turske serije već privukle pažnju na tradicionalnu tursku kuhinju.

n vremena da svladaju osnovne tehnike pripremanja tradicionalnih jela?

o Planiramo da kurs traje 2 mjeseca, jed-nom tjedno, i da se u toku jedne sedmice, tj. jednog časa, pripremi jedno predjelo i dva glavna jela, meze i dezert. Standard turske kuhinje su dva glavna jela koja služimo gostu, a cilj nam nije samo ne-koga podučiti kuhanju, već ukazati na kulturu kuhanja i kulturu posluživanja.

n Povremeno se pod krovom TKC od-vijaju i programi koji nisu ideja same kuće, gostuju predstave, poput one Ive Krešića „Otirač“, zatim književne promocije, kao što je predstavljanje Književne fondacije Fra Grgo Martić, potom izložbe...

o U pravu ste, naša vrata su otvorena za svaki dobar kulturni program. Nedavno smo bili domaćini izložbe koju je organi-zirao Franjevački samostan u Fojnici. Iz-ložba je bila posjećana, mi smo jako za-dovoljni i dogovorili smo se kako ćemo našu suradnju sa samostanom nastaviti. Također smo stalno u kontaktu sa dvije

Koliko će vašim polaznicima trebati

Razgovor sa direktorom Turskog kulturnog centra Yunus Emre, gospodinom Mustafom Kayihanom, vodili smo u vrijeme zaklju-čivanja prošlog broja Škrinje, tako da nije posve aktualan, na čemu se ispričavamo i našem sugovorniku i cijenjenom čitatelj-stvu. Međutim, nadamo se kako će predstavljanje programa rada TKC pomoći stanovnicima Fojnice da iskristaliziraju svoje ideje i moguće aktivnosti koje ova kuća može podržati i realizirati.

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

Naša su vrata otvorena svakoj dobroj ideji

Mustafa Kayihan,direktor Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Fojnici

FOTO

: H. Č

ULE

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

TALENTIRANI FOJNIČANI

siromašni seljaci iz sela Gojevići, Bako-vići i Gojevičke Luke.

Poznati hrvatski pjesnik Gustav Krk-lec kaže u svojoj pjesmi:

Ne, život se ne da razbitTaj vječni gordi džin.Poraz je tek stanka kratkaKada se u vječnoj drami njegovojSvršava koji čin.

U prilogu novembarskog broja Foj-nička škrinja stoji plastično preslikana rekonstrukcija Muzeja fojničkog franje-vačkog samostana. Time je definitivno rasvijetljena kulturno-istorijska bosan-ska riznica. Postala je nedostižan izazov drugim sličnim muzejima širom Bosne sa 48 vitrina, sa mnogovrsnim ekspona-tima što ih fojnički fratri sakupiše i po-hraniše kroz više od šest i pol stoljeća svojeg postojanja.

Uporedo se uz velike napore završila i kolaudacija orgulja u crkvi, bez čega se ne mogu zamisliti glazbena i vjerska dru-ženja vjernika. Za izuzetno akustični in-terijer crkve Duha svetoga, djelo kolau-dacije orgulja je dostojno divljenja i sva-ke druge pohvale. Kad dobri duh i ple-menita vještina naših fratara pruže ruku jedna drugoj, nastade djelo neprolazne vrijednosti na radost podanicima na oba svijeta.

U predvečerje najvećeg blagdana u godini Božića, rođenja Isusa Krista, raz-liva se svjetlo kao svjetiljke u tmini. To su zapravo naši fratri, a nismo ih mogli bolje upoznati kao artiste i ljude pro future.

vodne riječi urednice dr. Suzane Lovrić podsjećaju sve osviještene Ugrađane našeg malog grada da se jav-

ljaju sa svojim pričama jer je dvomjeseč-nik Fojnička škrinja otvorio vrata i pro-zore. Osviješteni se nismo rodili, ali smo postali u olujama života. Nismo ih tražili, no sigurni smo da oluje dolaze poslije iz-vjesnih zatišja tako da mirnog grada u Bosni nema bez vjetrova. Mnogim ljudi-ma pri samoj pomisli na Bosnu ima u tome nešto mračno.

Konkretno, predizborna atmosfera je bila pokazatelj da smo bili i ostali podije-ljeni na veliki i mali narod kao jedini re-gulativ događaja u svim sferama druš-tvenog života. Kao što se stoljećima živjelo na dramatski način, u sadašnjim prilikama se jednako vodi dramatska borba opšta ili pojedinačna, kao osnovna oznaka našeg stanja. Većinska politička stranka tokom lokalnih izbora jedino je vjerovala u sreću svog barjaka. Mjeseč-nik, zapravo dvomjesečnik je čudna poja-va u životu našeg grada, u njemu živi naša neblagodarna sudbina, naši napori, naše nade i iluzije.

U prilog tome ide skorašnji nemio do-gađaj bez epiloga, premda traje više od dvije godine.

Zlatna rijeka Željeznica je uzrok jazo-va i protivnosti među ljudima iz dviju op-ćina, Travnika i Fojnice. Općina Travnik nasilno nameće potrebu gradnje MHE-e na rijeci Željeznici bez suglasnosti opći-ne Fojnica. Profit i interes je iznad volje žitelja više zaselaka i sela pored rijeke. Za sve njih je to brodolom, bore se žilavo i uporno za rijeku tako da još nisu isplivali na drugu civiliziranu obalu. Ljudske oči se ne mogu nikako priviknuti na prizor da nekakva MHE "Luke" zajazi i zaustavi rijeku pored koje mukotrpno žive radišni

Svjetiljke u tmini

Moj glas je Božji dar

Osviješteni se nismo rodili, ali smo postali u olujama života. Nismo ih tražili, no sigurni smo da oluje dolaze poslije izvjesnih zatišja tako da mirnog grada u Bosni nema bez vjetrova. Mnogim ljudima pri samoj pomisli na Bosnu ima u tome nešto mračno.

Emina Ferhatović jedan je od najljepših ženskih glasova koji je Fojnica ikada imala. Svi ja pamte po koncertima u fojničkim ljetnim baštama, kafićima i na kulturnim manifestacijama. Ona s lakoćom pjeva pjesme Whitney Houston, Amy Winehouse, Sam Brown, te pjevačica mlađe dobi poput Adele, Alicie Keys. Nisu joj strane ni sevdalinke, te hitovi zvijezda iz BiH i regije.

Nevenka Jukić o danosti i zarade televizijskih kuća i nji-hovih sponzora. Zarađuju ogromne nov-ce na račun nas siromašnih, kojima se život sveo na gledanje sapunica i reality programa. Mislim da to nije uspješno. Mladi ljudi se varaju i idu ka tome jer nemaju novaca. Traže šansu ne bi li se progurali i ostvarili svoj san. Ja sam se prijavljivala na neke od tih natjecanja i ostala sam razočarana. Dobijala sam ne-gativne komentare u smislu da se ne znam ponašati kao zvijezda. Ako dove-dete amatera, ne možete od njega očeki-vati da se ponaša kao zvijezda, odnosno kao profesionalac koji ima iskustva u to-me. Rekla sam sebi da se ne bih više upu-štala u to. Na svu sreću, upoznala sam Irinu Kapetanović. S njom idem na neke svirke. Ona mi je velika podrška. Pomaže mi puno jer je divno stvorenje.

n perspektivu u BiH?

o Slabo! U BiH prolaze samo oni ljudi koji imaju novac. Sve pokreće novac. Ne radi se ništa kvalitetno. Ja, za koju kažu da imam talent, mislim da ga ne mogu dovoljno iskoristiti jer nemam novac. Ne krećem se u tom društvu, i ne družim se s ljudima koji rade takav posao. Ja pjevam

Mislim da se te emisije prave radi gle-

Imaju li mladi koji se bave glazbom

iz hobija, pa ako neko nekad čuje - Bože moj.

n

o Fojnica mi je život. Volim Fojnicu kao grad, ali su ljudi postali otuđeni u zadnje vrijeme. Nemate više ni prijatelja, ni komšije. Fojnica je uvijek u mojim misli-ma. Za taj grad me vežu rano djetinjstvo, školski dani, prvi počeci pjevanja i druže-nja sa prijateljima. Volim stare uličice ko-je je Zija Dizdarević prekrasno opisao u svojim djelima.

n Da li misliš da si dovoljno iskoristila svoj talent ili tvoje vrijeme tek dolazi?

o Mislim da ga nisam iskoristila nimalo. Nikad nisam imala podršku od čelnih lju-di u Fojnici. Sada, ne vjerujem da dolazi moje vrijeme jer je težak standard i ljudi se bore da prežive. Neku noć sam razgo-varala s Irinom Kapetanović o tome kako sam na njenim koncertima plakala jer sam je voljela slušati. Vidi sad sudbine – ona i ja skupa pijemo kafu! Nikad se ne zna. Ne zna se što je Bog kome namijenio za godinu ili pet. Ali opet imam neku na-du da neću ostati totalno neiskorištena u vezi s mojim glasom i onim što imam da pokažem.

n Hvala na razgovoru

Što vas veže za Fojnicu?

za Emine su brojni nastupi u BiH i u inozemstvu. Natjecanja za muzičke ta-Ilente, iako se prijavljivala, ne preferira.

Po zanimanju je medicinska sestra, ali nikada nije radila u struci. U Fojnici je završila osnovno i srednje obrazovanje. Danas se trbuhom za kruhom preselila u Konjic, gdje radi kao ugostitelj u jednom hotelu. Smatra da svoj talent nije dovolj-no iskoristila, te ima nadu da njeno vri-jeme tek dolazi.

n Koliko dugo se baviš glazbom i kako su izgledali tvoji počeci?

o Nisam muzički obrazovana, ne znam svirati niti jedan muzički instrument, ali mislim da sam dobila jedan divan dar od Boga - dar za pjevanje, i otkrila sam ga još u prvom razredu osnovne škole. Počela sam pjevati u raznim školskim horovima, a poslije, kako sam odrastala, pronalazila sam se i kao solista. Poslije su došli i neki bendovi.

n Gdje si do sada nastupala i da li si osvojila neku nagradu?

o Imala sam raznih nastupa. Kad sam počela svirati sa prvim mojim bendom, to je bio čisto hobi. Bili smo svi mladi, ra-dili smo ispred Omladinskog centra 'Stella' u Fojnici. Imali smo svirke po BiH, a zahvaljujući Centru imali smo nastupe i u Holandiji i Njemačkoj.

n Koju glazbu voliš slušati privatno i imaš li neki uzor?

o Uzor mi je uvijek bio Michael Jackson. On mi je jedinstven i neponovljiv. Pri-vatno slušam različite vrste muzike. Ne volim ljude koji su ograničeni samo na jedan muzički pravac. Muzika je divna i treba je svaki dan istraživati i dozvoliti ušima da se sluša i narodna i zabavna i strana muzika. Spomenula bih turbo folk koji je tako zavladao. Mislim da tu ima svašta, ali isto tako mislim da se i u njemu mogu naći neke divne melodije i tekstovi. U rock muzici također postoje neki tek-stovi i melodije koji nemaju smisla. Volim da slušam mnogo toga, od nekih bugar-skih izvođača, afričkih, arapskih, turskih, do nekih turbo folk zvijezda – jer sam za-divljena time šta rade i kako osvajaju mu-zičku scenu. Najviše preferiram stranu muziku, rock 70-ih i 80-ih godina. Pjes-me koje se danas rade, po mom mišlje-nju, nemaju budućnost. Više preferiram starije izvođače i njihove pjesme.

n Što misliš o raznim natjecanjima za glazbene talente koji su preplavili različite televizijske kuće, i da li si se prijavljivala na neke od njih?

Ivan KATAVIĆ

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

METAFORA ZA POUKU

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA FOJNIČKAŠKRINJA

TALENTIRANI FOJNIČANI

siromašni seljaci iz sela Gojevići, Bako-vići i Gojevičke Luke.

Poznati hrvatski pjesnik Gustav Krk-lec kaže u svojoj pjesmi:

Ne, život se ne da razbitTaj vječni gordi džin.Poraz je tek stanka kratkaKada se u vječnoj drami njegovojSvršava koji čin.

U prilogu novembarskog broja Foj-nička škrinja stoji plastično preslikana rekonstrukcija Muzeja fojničkog franje-vačkog samostana. Time je definitivno rasvijetljena kulturno-istorijska bosan-ska riznica. Postala je nedostižan izazov drugim sličnim muzejima širom Bosne sa 48 vitrina, sa mnogovrsnim ekspona-tima što ih fojnički fratri sakupiše i po-hraniše kroz više od šest i pol stoljeća svojeg postojanja.

Uporedo se uz velike napore završila i kolaudacija orgulja u crkvi, bez čega se ne mogu zamisliti glazbena i vjerska dru-ženja vjernika. Za izuzetno akustični in-terijer crkve Duha svetoga, djelo kolau-dacije orgulja je dostojno divljenja i sva-ke druge pohvale. Kad dobri duh i ple-menita vještina naših fratara pruže ruku jedna drugoj, nastade djelo neprolazne vrijednosti na radost podanicima na oba svijeta.

U predvečerje najvećeg blagdana u godini Božića, rođenja Isusa Krista, raz-liva se svjetlo kao svjetiljke u tmini. To su zapravo naši fratri, a nismo ih mogli bolje upoznati kao artiste i ljude pro future.

vodne riječi urednice dr. Suzane Lovrić podsjećaju sve osviještene Ugrađane našeg malog grada da se jav-

ljaju sa svojim pričama jer je dvomjeseč-nik Fojnička škrinja otvorio vrata i pro-zore. Osviješteni se nismo rodili, ali smo postali u olujama života. Nismo ih tražili, no sigurni smo da oluje dolaze poslije iz-vjesnih zatišja tako da mirnog grada u Bosni nema bez vjetrova. Mnogim ljudi-ma pri samoj pomisli na Bosnu ima u tome nešto mračno.

Konkretno, predizborna atmosfera je bila pokazatelj da smo bili i ostali podije-ljeni na veliki i mali narod kao jedini re-gulativ događaja u svim sferama druš-tvenog života. Kao što se stoljećima živjelo na dramatski način, u sadašnjim prilikama se jednako vodi dramatska borba opšta ili pojedinačna, kao osnovna oznaka našeg stanja. Većinska politička stranka tokom lokalnih izbora jedino je vjerovala u sreću svog barjaka. Mjeseč-nik, zapravo dvomjesečnik je čudna poja-va u životu našeg grada, u njemu živi naša neblagodarna sudbina, naši napori, naše nade i iluzije.

U prilog tome ide skorašnji nemio do-gađaj bez epiloga, premda traje više od dvije godine.

Zlatna rijeka Željeznica je uzrok jazo-va i protivnosti među ljudima iz dviju op-ćina, Travnika i Fojnice. Općina Travnik nasilno nameće potrebu gradnje MHE-e na rijeci Željeznici bez suglasnosti opći-ne Fojnica. Profit i interes je iznad volje žitelja više zaselaka i sela pored rijeke. Za sve njih je to brodolom, bore se žilavo i uporno za rijeku tako da još nisu isplivali na drugu civiliziranu obalu. Ljudske oči se ne mogu nikako priviknuti na prizor da nekakva MHE "Luke" zajazi i zaustavi rijeku pored koje mukotrpno žive radišni

Svjetiljke u tmini

Moj glas je Božji dar

Osviješteni se nismo rodili, ali smo postali u olujama života. Nismo ih tražili, no sigurni smo da oluje dolaze poslije izvjesnih zatišja tako da mirnog grada u Bosni nema bez vjetrova. Mnogim ljudima pri samoj pomisli na Bosnu ima u tome nešto mračno.

Emina Ferhatović jedan je od najljepših ženskih glasova koji je Fojnica ikada imala. Svi ja pamte po koncertima u fojničkim ljetnim baštama, kafićima i na kulturnim manifestacijama. Ona s lakoćom pjeva pjesme Whitney Houston, Amy Winehouse, Sam Brown, te pjevačica mlađe dobi poput Adele, Alicie Keys. Nisu joj strane ni sevdalinke, te hitovi zvijezda iz BiH i regije.

Nevenka Jukić o danosti i zarade televizijskih kuća i nji-hovih sponzora. Zarađuju ogromne nov-ce na račun nas siromašnih, kojima se život sveo na gledanje sapunica i reality programa. Mislim da to nije uspješno. Mladi ljudi se varaju i idu ka tome jer nemaju novaca. Traže šansu ne bi li se progurali i ostvarili svoj san. Ja sam se prijavljivala na neke od tih natjecanja i ostala sam razočarana. Dobijala sam ne-gativne komentare u smislu da se ne znam ponašati kao zvijezda. Ako dove-dete amatera, ne možete od njega očeki-vati da se ponaša kao zvijezda, odnosno kao profesionalac koji ima iskustva u to-me. Rekla sam sebi da se ne bih više upu-štala u to. Na svu sreću, upoznala sam Irinu Kapetanović. S njom idem na neke svirke. Ona mi je velika podrška. Pomaže mi puno jer je divno stvorenje.

n perspektivu u BiH?

o Slabo! U BiH prolaze samo oni ljudi koji imaju novac. Sve pokreće novac. Ne radi se ništa kvalitetno. Ja, za koju kažu da imam talent, mislim da ga ne mogu dovoljno iskoristiti jer nemam novac. Ne krećem se u tom društvu, i ne družim se s ljudima koji rade takav posao. Ja pjevam

Mislim da se te emisije prave radi gle-

Imaju li mladi koji se bave glazbom

iz hobija, pa ako neko nekad čuje - Bože moj.

n

o Fojnica mi je život. Volim Fojnicu kao grad, ali su ljudi postali otuđeni u zadnje vrijeme. Nemate više ni prijatelja, ni komšije. Fojnica je uvijek u mojim misli-ma. Za taj grad me vežu rano djetinjstvo, školski dani, prvi počeci pjevanja i druže-nja sa prijateljima. Volim stare uličice ko-je je Zija Dizdarević prekrasno opisao u svojim djelima.

n Da li misliš da si dovoljno iskoristila svoj talent ili tvoje vrijeme tek dolazi?

o Mislim da ga nisam iskoristila nimalo. Nikad nisam imala podršku od čelnih lju-di u Fojnici. Sada, ne vjerujem da dolazi moje vrijeme jer je težak standard i ljudi se bore da prežive. Neku noć sam razgo-varala s Irinom Kapetanović o tome kako sam na njenim koncertima plakala jer sam je voljela slušati. Vidi sad sudbine – ona i ja skupa pijemo kafu! Nikad se ne zna. Ne zna se što je Bog kome namijenio za godinu ili pet. Ali opet imam neku na-du da neću ostati totalno neiskorištena u vezi s mojim glasom i onim što imam da pokažem.

n Hvala na razgovoru

Što vas veže za Fojnicu?

za Emine su brojni nastupi u BiH i u inozemstvu. Natjecanja za muzičke ta-Ilente, iako se prijavljivala, ne preferira.

Po zanimanju je medicinska sestra, ali nikada nije radila u struci. U Fojnici je završila osnovno i srednje obrazovanje. Danas se trbuhom za kruhom preselila u Konjic, gdje radi kao ugostitelj u jednom hotelu. Smatra da svoj talent nije dovolj-no iskoristila, te ima nadu da njeno vri-jeme tek dolazi.

n Koliko dugo se baviš glazbom i kako su izgledali tvoji počeci?

o Nisam muzički obrazovana, ne znam svirati niti jedan muzički instrument, ali mislim da sam dobila jedan divan dar od Boga - dar za pjevanje, i otkrila sam ga još u prvom razredu osnovne škole. Počela sam pjevati u raznim školskim horovima, a poslije, kako sam odrastala, pronalazila sam se i kao solista. Poslije su došli i neki bendovi.

n Gdje si do sada nastupala i da li si osvojila neku nagradu?

o Imala sam raznih nastupa. Kad sam počela svirati sa prvim mojim bendom, to je bio čisto hobi. Bili smo svi mladi, ra-dili smo ispred Omladinskog centra 'Stella' u Fojnici. Imali smo svirke po BiH, a zahvaljujući Centru imali smo nastupe i u Holandiji i Njemačkoj.

n Koju glazbu voliš slušati privatno i imaš li neki uzor?

o Uzor mi je uvijek bio Michael Jackson. On mi je jedinstven i neponovljiv. Pri-vatno slušam različite vrste muzike. Ne volim ljude koji su ograničeni samo na jedan muzički pravac. Muzika je divna i treba je svaki dan istraživati i dozvoliti ušima da se sluša i narodna i zabavna i strana muzika. Spomenula bih turbo folk koji je tako zavladao. Mislim da tu ima svašta, ali isto tako mislim da se i u njemu mogu naći neke divne melodije i tekstovi. U rock muzici također postoje neki tek-stovi i melodije koji nemaju smisla. Volim da slušam mnogo toga, od nekih bugar-skih izvođača, afričkih, arapskih, turskih, do nekih turbo folk zvijezda – jer sam za-divljena time šta rade i kako osvajaju mu-zičku scenu. Najviše preferiram stranu muziku, rock 70-ih i 80-ih godina. Pjes-me koje se danas rade, po mom mišlje-nju, nemaju budućnost. Više preferiram starije izvođače i njihove pjesme.

n Što misliš o raznim natjecanjima za glazbene talente koji su preplavili različite televizijske kuće, i da li si se prijavljivala na neke od njih?

Ivan KATAVIĆ

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

METAFORA ZA POUKU

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

kada bude dovoljno snažan da sam po-digne kamen. Tada će naime, smatrao je otac, biti sposoban napustiti život neod-govornosti i ovisnost o majci i krenuti vlastitim putem prema odgovornosti i odraslosti. To se dogodilo u njegovoj 16. godini. Dokopavši se dara, trebao je poći u Atenu u potragu za ocem i kraljevstvom koje mu po pravu pripada. I odmah je morao načiniti izbor. U Atenu je naime

doduše svladao, ali je jedra zaboravio staviti. Ugledavši izdaleka na njegovoj lađi crna jedra, Egej pomisli da je po-ginuo te se od žalosti baci u more koje po njemu dobije ime Egejsko.

Nakon Egejeve smrti atenskim kra-ljem postane Tezej. Učinio je mnoga dob-ra za svoj grad: ojačao ga je bedemima, izgradio nove građevine, donio zakone i uveo demokraciju, čuvao je mir i nije su-djelovao u osvajačkim ratovima. No ju-nački duh mu nije dao mira pa je učinio još mnoge podvige. Sve u svemu, zbog toga što nije htio prekršiti riječ danu pri-jatelju Piritoju, uvrijedio je boga pod-zemlja Hada i sreća mu je okrenula leđa. Izgubio je kraljevstvo i neslavno skončao kada ga je Skironski kralj Likomed sur-vao u more. Poginuo je, ali je u grčkoj svi-jesti ostao zapamćen kao junak koji je puno učinio za svoj narod.

To je upravo ono što karakterizira svakoga pravog junaka. On junačka djela ne čini samo sebe radi, nego radi općeg dobra, radi uzvišenih ideala. Ti ideali u njemu bude one najskrovitije snage i po-tencijale suosjećanja i ljubavi prema dru-gima koji ga tjeraju da žrtvuje sebe, i to je upravo ono što druge potiče na nasljedo-vanje. Junak uvijek bira teži put jer zna da je teže uvijek i bolje. On ne ide utabanim stazama, nego izabire vlastite putove is-kušavajući svoje snage i izvlačeći iz sebe ono najviše i najbolje te ostvarujući svo-je, a ne tuđe potencijale. On ne laže, ne obmanjuje i ne vara te ne ide nikada is-pod svoje časti. Takvo postupanje ga vodi k samoostvarenju.

Psihološko tumačenje mitova zasniva se na uvjerenju da se sve mitske slike i

mogao stići sigurnim morskim putem za samo pola dana plovidbe ili pak dužim i opasnijim kopnenim putem. Unatoč maj-činu nagovaranju na putovanje morem, Tezej bira opasni kopneni put. Znao je da će na tom putu naići na 6 razbojnika koji nemilosrdno ubijaju svakog prolaznika, ali ipak bira ono što je teže u želji da upo-zna svijet i izvrši poneko junačko djelo kako pred oca ne bi došao bez ikakve sla-

bića nalaze u svima nama. Shodno tome u svima nama čuči i po jedan mitski ju-nak. Tako bi se svaka pustolovina mit-skog junaka mogla protumačiti kao pus-tolovina našega duha na putu ka samo-ostvarenju, ka ispunjenju onoga najbo-ljeg u nama. Put je trnovit, težak i opasan, ali duh ga mora proći da bi oslobodio naše potencijale i naš žar od vlastitog ega simboliziranog krvoločnom zvijeri i raz-bojnicima na putu. Junakovo spašavanje svijeta ne treba shvatiti samo kao oblik mijenjanja političkih, religijskih ili dru-gih pravila. Pravo spašavanje događa se u unutrašnjosti samog junaka, u buđenju njegove ljubavi koja stvara novi, bolji ži-vot. Junakom smijemo smatrati samo čovjeka s takvim osobinama. Pričanje priča o junačkim pustolovinama ima i odgojni karakter. Kod djece one stvaraju posebnu čaroliju: pripremaju ih za kuš-nje života, uče ih da dobro uvijek pobje-đuje zlo i da nijedan poraz nije konačan, bude u njima osjećaj da moraju pomagati i štititi slabije te da dobrobit ljudske zajednice ovisi o svakome od nas jer sva-tko može biti junak priče svoga života. Kakvim junacima će se diviti i koga za uzor imati naši mladi ovisi o tome kakve im vrednote prenosimo. Bolje je da za uzor imaju izmišljenoga mitskog junaka koji posjeduje istinsko junaštvo nego ne-kog popularnog idola iz svijeta šund-glazbe, egocentrične politike, neiskrene bezduhe religije, isključivo na profit us-mjerene ekonomije, šoubiznisa ili holi-vudskih i inih serija, koji, iako bez trunke junaštva, agresivno žele biti junaci i uzori.

rčki um je osobinu ljudskoga bića ko-ju nazivamo junaštvom utjelovio u Gmnoštvu mitskih likova i o njima is-

pleo zamršenu mrežu pričā. Neki od naj-poznatijih su: Heraklo, Ahilej, Eneja, Hektor, Jazon, Edip, Odisej, Perzej, Tezej itd. Svi oni posjeduju neku moć koja ih odvaja od arhetipskoga, običnoga, koja oblikuje njihovo vlastito ja čineći ih uzo-rima koji mame na nasljedovanje.

Jedan od omiljenijih koji spada u sam vrh grčkoga mitskog junaštva je Tezej, legendarni atenski kralj. Samo ime mu se etimološki povezuje s grč. riječju thes-mós (uredba, organizacija) koja se izvodi iz glagola títhēmi (postaviti, urediti). Sin je atenskoga kralja Egeja i žene mu Etre. Prve bračne noći, nakon što je spavala sa svojim mužem, Etra je pobjegla na otok i ondje spavala i s Posejdonom, bogom mora. Na taj način Tezej zapravo ima dva oca ujedinjujući u sebi i smrtničke i bo-žanske karakteristike. Rođen je u Tro-ezenu na sjeverozapadnoj obali pokraji-ne Argolide gdje je proveo mladost. Zbog vladarskih dužnosti otac se morao vratiti u Atenu, ali mu je prije odlaska ostavio mač i sandale navalivši na njih ogroman kamen. Očev dar Tezej je mogao dobiti

ve. Već na samom početku puta nailazi na diva Perifeta koji je putnike ubijao željez-nom palicom. Tezej ga je svladao i ubio. Zatim mu se ispriječio razbojnik Sinid koji je do zemlje svijao vrhove dvaju bo-rova, za njih vezao putnike i onda ih opu-štao te tako trgao privezane nesretnike. Ono što je on činio drugima Tezej je uči-nio njemu. U Kremionu je Tezej na molbu seljaka ubio divovsku svinju koja je uniš-tavala ljetinu, a u Megari je u more bacio razbojnika Skirona koji je to isto činio drugim putnicima. Kod Eleuzine je nai-šao na Kerkiona koji je svakoga prisilja-vao da se s njim bori na život i smrt. To je učinio i Tezej, ali dvoboj s njim Kerkion nije preživio. Potom je ubio i okrutnoga Prokrusta koji je putnike prisiljavao da legnu na njegov krevet te ih je, ako su bili prekratki, rastezao do veličine kreveta ili im je, ako su bili od kreveta duži, odsije-cao noge. Tezej je samoga nasilnika pole-gao na postelju i utvrdio da je ovaj za cije-lu glavu duži od kreveta. Sveo ga je na pravu mjeru.

Stigavši uspješno u Egejevu palaču, otac ga u prvi čas nije prepoznao, ali ga je prepoznala čarobnica Medeja koja je Egeju obećala čarolijama vratiti mladost i stoga uživala njegovu naklonost. Ona nagovori Egeja da otruje pridošlicu. No baš kada je Tezej trebao ispiti vrč otrovana vina, Egej prepozna na njemu svoje sandale i spriječi ga. Radosno je na-rodu Tezeja predstavio kao svoga nas-ljednika, a Medeju je prognao. No slavlje nije dugo trajalo. Pod zidine grada s veli-kom vojskom dođe 50 sinova Egejeva brata Palanta koji su htjeli zavladati gra-dom. Tezej se stavi na čelo atenske obra-ne i u samo jednom napadu uništi nepri-jatelje i Ateni osigura vladavinu zakonita kralja.

O Tezejevu junaštvu već se posvuda pročulo. Stanovnici Atike ga zamole da ih spasi golemog bika koji je ubijao ljude i uništavao ljetinu. Tezej se rado odazove i u teškoj borbi svlada bika u blizini Mara-tonskog polja. No vrativši se u Atenu, na-đe stanovnike pogođene novom nevo-ljom. Došli su naime izaslanici kretskog kralja Minosa po 7 mladića i 7 djevojaka koje je Egej kao danak morao davati sva-ke 9. godine da bi ih Minos bacio nemani Minotauru. Bila je to kazna za Egejevo ubojstvo Minosova sina Androgeja. Tezej se odmah, unatoč očevu protivljenju, pri-javi među mladiće koje je trebalo žrtvo-vati. Obeća da će ubiti Minotaura, a na povratku na svoj brod će staviti bijela jedra kao znak svoje pobjede. Minotaura je uz pomoć Minosove kćeri Arijadne

Još kao djeca slušamo priče o njima, divimo se njihovoj hrabrosti i snalažljivosti maštajući kako ćemo i mi jednoga dana biti poput njih. Ima ih raznih vrsta: nacionalni, lokalni, religijski, ratni, sportski, glavni, sporedni, filmski, mitski, znani i neznani. Svako doba, svaki narod, svaka zajednica ima svoje ljude koje naziva junacima. To su oni koji svojim podvizima pomiču granice poznatoga i primjerom pokazuju ispravan put. Oni, boreći se za dobro, pobjeđuju zlo, štite slabije, oslobađaju ugrožene i uvijek su u službi nečega uzvišenoga.

Piše Ivica STUDENOVIĆ

Junakovo junaštvo

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

SVAKODNEVNO

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

kada bude dovoljno snažan da sam po-digne kamen. Tada će naime, smatrao je otac, biti sposoban napustiti život neod-govornosti i ovisnost o majci i krenuti vlastitim putem prema odgovornosti i odraslosti. To se dogodilo u njegovoj 16. godini. Dokopavši se dara, trebao je poći u Atenu u potragu za ocem i kraljevstvom koje mu po pravu pripada. I odmah je morao načiniti izbor. U Atenu je naime

doduše svladao, ali je jedra zaboravio staviti. Ugledavši izdaleka na njegovoj lađi crna jedra, Egej pomisli da je po-ginuo te se od žalosti baci u more koje po njemu dobije ime Egejsko.

Nakon Egejeve smrti atenskim kra-ljem postane Tezej. Učinio je mnoga dob-ra za svoj grad: ojačao ga je bedemima, izgradio nove građevine, donio zakone i uveo demokraciju, čuvao je mir i nije su-djelovao u osvajačkim ratovima. No ju-nački duh mu nije dao mira pa je učinio još mnoge podvige. Sve u svemu, zbog toga što nije htio prekršiti riječ danu pri-jatelju Piritoju, uvrijedio je boga pod-zemlja Hada i sreća mu je okrenula leđa. Izgubio je kraljevstvo i neslavno skončao kada ga je Skironski kralj Likomed sur-vao u more. Poginuo je, ali je u grčkoj svi-jesti ostao zapamćen kao junak koji je puno učinio za svoj narod.

To je upravo ono što karakterizira svakoga pravog junaka. On junačka djela ne čini samo sebe radi, nego radi općeg dobra, radi uzvišenih ideala. Ti ideali u njemu bude one najskrovitije snage i po-tencijale suosjećanja i ljubavi prema dru-gima koji ga tjeraju da žrtvuje sebe, i to je upravo ono što druge potiče na nasljedo-vanje. Junak uvijek bira teži put jer zna da je teže uvijek i bolje. On ne ide utabanim stazama, nego izabire vlastite putove is-kušavajući svoje snage i izvlačeći iz sebe ono najviše i najbolje te ostvarujući svo-je, a ne tuđe potencijale. On ne laže, ne obmanjuje i ne vara te ne ide nikada is-pod svoje časti. Takvo postupanje ga vodi k samoostvarenju.

Psihološko tumačenje mitova zasniva se na uvjerenju da se sve mitske slike i

mogao stići sigurnim morskim putem za samo pola dana plovidbe ili pak dužim i opasnijim kopnenim putem. Unatoč maj-činu nagovaranju na putovanje morem, Tezej bira opasni kopneni put. Znao je da će na tom putu naići na 6 razbojnika koji nemilosrdno ubijaju svakog prolaznika, ali ipak bira ono što je teže u želji da upo-zna svijet i izvrši poneko junačko djelo kako pred oca ne bi došao bez ikakve sla-

bića nalaze u svima nama. Shodno tome u svima nama čuči i po jedan mitski ju-nak. Tako bi se svaka pustolovina mit-skog junaka mogla protumačiti kao pus-tolovina našega duha na putu ka samo-ostvarenju, ka ispunjenju onoga najbo-ljeg u nama. Put je trnovit, težak i opasan, ali duh ga mora proći da bi oslobodio naše potencijale i naš žar od vlastitog ega simboliziranog krvoločnom zvijeri i raz-bojnicima na putu. Junakovo spašavanje svijeta ne treba shvatiti samo kao oblik mijenjanja političkih, religijskih ili dru-gih pravila. Pravo spašavanje događa se u unutrašnjosti samog junaka, u buđenju njegove ljubavi koja stvara novi, bolji ži-vot. Junakom smijemo smatrati samo čovjeka s takvim osobinama. Pričanje priča o junačkim pustolovinama ima i odgojni karakter. Kod djece one stvaraju posebnu čaroliju: pripremaju ih za kuš-nje života, uče ih da dobro uvijek pobje-đuje zlo i da nijedan poraz nije konačan, bude u njima osjećaj da moraju pomagati i štititi slabije te da dobrobit ljudske zajednice ovisi o svakome od nas jer sva-tko može biti junak priče svoga života. Kakvim junacima će se diviti i koga za uzor imati naši mladi ovisi o tome kakve im vrednote prenosimo. Bolje je da za uzor imaju izmišljenoga mitskog junaka koji posjeduje istinsko junaštvo nego ne-kog popularnog idola iz svijeta šund-glazbe, egocentrične politike, neiskrene bezduhe religije, isključivo na profit us-mjerene ekonomije, šoubiznisa ili holi-vudskih i inih serija, koji, iako bez trunke junaštva, agresivno žele biti junaci i uzori.

rčki um je osobinu ljudskoga bića ko-ju nazivamo junaštvom utjelovio u Gmnoštvu mitskih likova i o njima is-

pleo zamršenu mrežu pričā. Neki od naj-poznatijih su: Heraklo, Ahilej, Eneja, Hektor, Jazon, Edip, Odisej, Perzej, Tezej itd. Svi oni posjeduju neku moć koja ih odvaja od arhetipskoga, običnoga, koja oblikuje njihovo vlastito ja čineći ih uzo-rima koji mame na nasljedovanje.

Jedan od omiljenijih koji spada u sam vrh grčkoga mitskog junaštva je Tezej, legendarni atenski kralj. Samo ime mu se etimološki povezuje s grč. riječju thes-mós (uredba, organizacija) koja se izvodi iz glagola títhēmi (postaviti, urediti). Sin je atenskoga kralja Egeja i žene mu Etre. Prve bračne noći, nakon što je spavala sa svojim mužem, Etra je pobjegla na otok i ondje spavala i s Posejdonom, bogom mora. Na taj način Tezej zapravo ima dva oca ujedinjujući u sebi i smrtničke i bo-žanske karakteristike. Rođen je u Tro-ezenu na sjeverozapadnoj obali pokraji-ne Argolide gdje je proveo mladost. Zbog vladarskih dužnosti otac se morao vratiti u Atenu, ali mu je prije odlaska ostavio mač i sandale navalivši na njih ogroman kamen. Očev dar Tezej je mogao dobiti

ve. Već na samom početku puta nailazi na diva Perifeta koji je putnike ubijao željez-nom palicom. Tezej ga je svladao i ubio. Zatim mu se ispriječio razbojnik Sinid koji je do zemlje svijao vrhove dvaju bo-rova, za njih vezao putnike i onda ih opu-štao te tako trgao privezane nesretnike. Ono što je on činio drugima Tezej je uči-nio njemu. U Kremionu je Tezej na molbu seljaka ubio divovsku svinju koja je uniš-tavala ljetinu, a u Megari je u more bacio razbojnika Skirona koji je to isto činio drugim putnicima. Kod Eleuzine je nai-šao na Kerkiona koji je svakoga prisilja-vao da se s njim bori na život i smrt. To je učinio i Tezej, ali dvoboj s njim Kerkion nije preživio. Potom je ubio i okrutnoga Prokrusta koji je putnike prisiljavao da legnu na njegov krevet te ih je, ako su bili prekratki, rastezao do veličine kreveta ili im je, ako su bili od kreveta duži, odsije-cao noge. Tezej je samoga nasilnika pole-gao na postelju i utvrdio da je ovaj za cije-lu glavu duži od kreveta. Sveo ga je na pravu mjeru.

Stigavši uspješno u Egejevu palaču, otac ga u prvi čas nije prepoznao, ali ga je prepoznala čarobnica Medeja koja je Egeju obećala čarolijama vratiti mladost i stoga uživala njegovu naklonost. Ona nagovori Egeja da otruje pridošlicu. No baš kada je Tezej trebao ispiti vrč otrovana vina, Egej prepozna na njemu svoje sandale i spriječi ga. Radosno je na-rodu Tezeja predstavio kao svoga nas-ljednika, a Medeju je prognao. No slavlje nije dugo trajalo. Pod zidine grada s veli-kom vojskom dođe 50 sinova Egejeva brata Palanta koji su htjeli zavladati gra-dom. Tezej se stavi na čelo atenske obra-ne i u samo jednom napadu uništi nepri-jatelje i Ateni osigura vladavinu zakonita kralja.

O Tezejevu junaštvu već se posvuda pročulo. Stanovnici Atike ga zamole da ih spasi golemog bika koji je ubijao ljude i uništavao ljetinu. Tezej se rado odazove i u teškoj borbi svlada bika u blizini Mara-tonskog polja. No vrativši se u Atenu, na-đe stanovnike pogođene novom nevo-ljom. Došli su naime izaslanici kretskog kralja Minosa po 7 mladića i 7 djevojaka koje je Egej kao danak morao davati sva-ke 9. godine da bi ih Minos bacio nemani Minotauru. Bila je to kazna za Egejevo ubojstvo Minosova sina Androgeja. Tezej se odmah, unatoč očevu protivljenju, pri-javi među mladiće koje je trebalo žrtvo-vati. Obeća da će ubiti Minotaura, a na povratku na svoj brod će staviti bijela jedra kao znak svoje pobjede. Minotaura je uz pomoć Minosove kćeri Arijadne

Još kao djeca slušamo priče o njima, divimo se njihovoj hrabrosti i snalažljivosti maštajući kako ćemo i mi jednoga dana biti poput njih. Ima ih raznih vrsta: nacionalni, lokalni, religijski, ratni, sportski, glavni, sporedni, filmski, mitski, znani i neznani. Svako doba, svaki narod, svaka zajednica ima svoje ljude koje naziva junacima. To su oni koji svojim podvizima pomiču granice poznatoga i primjerom pokazuju ispravan put. Oni, boreći se za dobro, pobjeđuju zlo, štite slabije, oslobađaju ugrožene i uvijek su u službi nečega uzvišenoga.

Piše Ivica STUDENOVIĆ

Junakovo junaštvo

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

SVAKODNEVNO

12 13

NEOBIČNI HOBIJIFOJNIČKAŠKRINJA

“Materijal za izradu je dosta skup, ta-

ko da su cijene prilagođene tome. Čestit-

ke za krštenje je malo teže za napraviti

jer tu treba iskazati umijeće crtanja. Sna-

lazim se na razne načine, tako da na čes-

titke stavljam heklane i izvezene ukrase i

crteže od laka. Naprimjer, na čestitci za

vjenčanje lakše je nacrtati neki prsten ili

srce, dok su likovi mladenaca puno

zahtjevniji”, objašnjava Božana.

ožana Gujić iz Fojnice, nakon deseto-godišnjeg rada u cvjećari, odlučila je Bsamostalno pokrenuti proizvodnju

raznih ukrasnih predmeta, kao što su cvjetni aranžmani, čestitke za krštenja i vjenčanja, božićne jaslice, adventski vi-jenci, te bidermajeri za vjenčanja. Kada je počinjala raditi ovaj posao, koji je bio čisti hobi, nije ni slutila da će on prerasti u svakodnevnu zanimaciju. Materijal od kojeg proizvodi ukrase je kukuruzna ko-muša. Proizvodi su uglavnom rezultat Božaninih ideja i kreativnosti, koje do-punjava uputama s interneta. Komuši pridodaje kanapu, stare predmete poput šalica, vaza, klikera, od čega nastaju je-dinstveni, ručno izrađeni unikatni pred-meti. Cvjetove boji raznim sprejevima. Božana kaže da svakodnevno potroši i do nekoliko sati za izradu ovih predmeta.

“Najčešće, kada poradim po kući, po-podnevne sate koristim za izradu svojih radova. U zimskom razdoblju više radim, jer sam uglavnom kod kuće. Ljeti imam manje vremena. Sama priprema je zah-tjevna, tako da za jedan proizvod potro-šim četiri do pet sati”, kaže Božana.

Prodaja ide dosta dobro u jesenskom razdoblju i pred božićno-novogodišnje blagdane. Prošle godine nije mogla stići napraviti onoliko koliko je imala muš-terija. Ljudi ove proizvode dosta kupuju kao božićni poklon. Cijene se kreću od 7 do 25 KM, koliko koštaju veći aranžmani.

Unikatni predmeti odkukuruzne komuše

Ivan Katavić

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Ljubav prema cvijeću Božani Gujić je pomogla da izmisli novu tehniku izrade ukrasnih predmeta od komuše. Dar prema cvjećarskom zanatu iskoristila je za izradu jedinstvenih ukrasnih predmeta.

Rad u cvjećari joj je mnogo pomogao. Tamo je stekla isku-stvo koje joj je danas, kaže, dobra podloga:

“Često sam išla u Kiseljak kod vlasnika cvjećara gdje sam učila kako se radi. Također sam pohađala seminare u Sara-jevu. Tu sam najviše naučila o tehnici rada. Ideje dolaze same, ponekad proizvod bolje ispadne nego što sam zamislila.”

Rad na ovim predmetima nije lagan. Božana kaže da joj treba i do sedam dana da očisti jednu vreću komuše. Od dvije vreće komuše napravi jednu vrećicu upotrebljivog materijala - listova za izradu cvijeća. Što pripremi ljeti, toliko i ima mate-rijala, zimi je mrtva sezona i toga nema, dodaje Božana.

Sve to Božana radi iz ljubavi. Neke pretjerane financijske koristi baš i nema.

“Da baš neku zaradu imam, ne mogu reći. Da ovo ne radim, ne znam što bih radila sa slobodnim vremenom. Posao je jako zahtjevan, ali ja ga volim i uz njega odmaram živce”, dodaje naša sugovornica.

Za ovaj posao Božana kaže da ima podršku svojih sinova Ivice i Marija, te supruga Branimira:

“Ljetos su Ivica i Brano išli tražiti komušu po Gojevićima, unatoč kiši. Pomažu mi i oko izrade postolja od drveta. Svima se sviđa. Nedavno je suprug bio kod sestara klarisa na Brestovskom i rekao je da se njihovi radovi ne mogu porediti s mojim. Najviše mušterija mi je iz Kiseljaka, a nađe se i poneki kupac iz inozemstva.“

Što se tiče planova za budućnost, Božana ovaj posao vidi isključivo kao hobi. Nema toliko posla da se otvori neka pro-davaonica.

Božana Gujić

Čestit Božić isretnu Novu godinu

želi Vam

Uživajte u ovim blagdanskim

danima. Čestit Božić

i sretna Nova godina!

Uživajte u ovim blagdanskim

danima. Čestit Božić

i sretna Nova godina!

MESNICA

F O J N I C AŠANDOR

063 338 929

12 13

NEOBIČNI HOBIJIFOJNIČKAŠKRINJA

“Materijal za izradu je dosta skup, ta-

ko da su cijene prilagođene tome. Čestit-

ke za krštenje je malo teže za napraviti

jer tu treba iskazati umijeće crtanja. Sna-

lazim se na razne načine, tako da na čes-

titke stavljam heklane i izvezene ukrase i

crteže od laka. Naprimjer, na čestitci za

vjenčanje lakše je nacrtati neki prsten ili

srce, dok su likovi mladenaca puno

zahtjevniji”, objašnjava Božana.

ožana Gujić iz Fojnice, nakon deseto-godišnjeg rada u cvjećari, odlučila je Bsamostalno pokrenuti proizvodnju

raznih ukrasnih predmeta, kao što su cvjetni aranžmani, čestitke za krštenja i vjenčanja, božićne jaslice, adventski vi-jenci, te bidermajeri za vjenčanja. Kada je počinjala raditi ovaj posao, koji je bio čisti hobi, nije ni slutila da će on prerasti u svakodnevnu zanimaciju. Materijal od kojeg proizvodi ukrase je kukuruzna ko-muša. Proizvodi su uglavnom rezultat Božaninih ideja i kreativnosti, koje do-punjava uputama s interneta. Komuši pridodaje kanapu, stare predmete poput šalica, vaza, klikera, od čega nastaju je-dinstveni, ručno izrađeni unikatni pred-meti. Cvjetove boji raznim sprejevima. Božana kaže da svakodnevno potroši i do nekoliko sati za izradu ovih predmeta.

“Najčešće, kada poradim po kući, po-podnevne sate koristim za izradu svojih radova. U zimskom razdoblju više radim, jer sam uglavnom kod kuće. Ljeti imam manje vremena. Sama priprema je zah-tjevna, tako da za jedan proizvod potro-šim četiri do pet sati”, kaže Božana.

Prodaja ide dosta dobro u jesenskom razdoblju i pred božićno-novogodišnje blagdane. Prošle godine nije mogla stići napraviti onoliko koliko je imala muš-terija. Ljudi ove proizvode dosta kupuju kao božićni poklon. Cijene se kreću od 7 do 25 KM, koliko koštaju veći aranžmani.

Unikatni predmeti odkukuruzne komuše

Ivan Katavić

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Ljubav prema cvijeću Božani Gujić je pomogla da izmisli novu tehniku izrade ukrasnih predmeta od komuše. Dar prema cvjećarskom zanatu iskoristila je za izradu jedinstvenih ukrasnih predmeta.

Rad u cvjećari joj je mnogo pomogao. Tamo je stekla isku-stvo koje joj je danas, kaže, dobra podloga:

“Često sam išla u Kiseljak kod vlasnika cvjećara gdje sam učila kako se radi. Također sam pohađala seminare u Sara-jevu. Tu sam najviše naučila o tehnici rada. Ideje dolaze same, ponekad proizvod bolje ispadne nego što sam zamislila.”

Rad na ovim predmetima nije lagan. Božana kaže da joj treba i do sedam dana da očisti jednu vreću komuše. Od dvije vreće komuše napravi jednu vrećicu upotrebljivog materijala - listova za izradu cvijeća. Što pripremi ljeti, toliko i ima mate-rijala, zimi je mrtva sezona i toga nema, dodaje Božana.

Sve to Božana radi iz ljubavi. Neke pretjerane financijske koristi baš i nema.

“Da baš neku zaradu imam, ne mogu reći. Da ovo ne radim, ne znam što bih radila sa slobodnim vremenom. Posao je jako zahtjevan, ali ja ga volim i uz njega odmaram živce”, dodaje naša sugovornica.

Za ovaj posao Božana kaže da ima podršku svojih sinova Ivice i Marija, te supruga Branimira:

“Ljetos su Ivica i Brano išli tražiti komušu po Gojevićima, unatoč kiši. Pomažu mi i oko izrade postolja od drveta. Svima se sviđa. Nedavno je suprug bio kod sestara klarisa na Brestovskom i rekao je da se njihovi radovi ne mogu porediti s mojim. Najviše mušterija mi je iz Kiseljaka, a nađe se i poneki kupac iz inozemstva.“

Što se tiče planova za budućnost, Božana ovaj posao vidi isključivo kao hobi. Nema toliko posla da se otvori neka pro-davaonica.

Božana Gujić

Čestit Božić isretnu Novu godinu

želi Vam

Uživajte u ovim blagdanskim

danima. Čestit Božić

i sretna Nova godina!

Uživajte u ovim blagdanskim

danima. Čestit Božić

i sretna Nova godina!

MESNICA

F O J N I C AŠANDOR

063 338 929

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

Marina Šimunić

Priredila Marijana Bilić

Treba znati,a najprije htjeti

Obiteljski odnosi- komunikacija u obitelji

Malo je onih koji ne znaju Đemilu. Za goste ona je mjesto gdje dobiju svaku vrstu informacije, ali kod koje će naći i potpuno prirodne proizvode od šumskih plodova, voća i povrća.

Baš kao pogled na svijet, tako i pogled na obitelj može biti prožet vjerom, optimizmom ili pak ogorčenjem i mržnjom. Poznato je da svaka obitelj ima svoj zajednički jezik. Dok je kod nekih dominantan grubi, agresivni jezik, jezik odbijanja i prisile, drugi koriste je-zik prihvaćanja, razumijevanja.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKE PERSPEKTIVE PSIHOLOŠKI KUTAK

zbog teške ekonomske situacije sve je veći broj 'berača' kojima je ovo i egzisten-cija. Imam veliki izbor sokova, džemova, pekmeza, sirupa, čajeva, ali i ručnih ra-dova, pretežno od domaće vune“.

n Koji su ti proizvodi najtraženiji?

„Sve je traženo, ali najtraženiji su ipak sirupi i pripravak za imunitet koji radim

od domaćih trava. U ljetnom periodu ipak najviše se proda kuhanih kukuruza, to onako svi vole.“

n Osim ovdje gdje se još može naći Đe-mila sa svojim proizvodima?

„Pa sada sam uglavnom svakodnevno u ovom „Etno-eko parku“, a godinama sam bila na ulici i mnogi su me sažalje-vali. Moja obitelj i ja nismo imali izbora, naviknuti smo raditi, a moramo od neče-ga živjeti. Uvijek smo živjeli od rada svojih ruku, pa nam nije bio problem ni stajati na ulici. Bili smo i na brojnim sajmovima po cijeloj BiH gdje su naši proizvodi već jako prepoznatljivi i vrlo rijetko se desi da se sa sajma vratimo, a da ne prodamo sve što ponesemo.“

n Đemila hvala ti za ovaj razgovor i tvojoj obitelji i tebi Fojnička škrinja želi puno uspjeha u radu.

esenji ugođaj svuda oko nas. Miris zimnice svuda oko nas, a tegle friškog Jajvara, bestilja, kiselih salata zauzi-

maju svoja mjesta u našim špaizima. I dok uživam u prelijepim jesenjim boja-ma koje prekrivaju banjski park ne mogu ne primijetiti i drvene kućice na obali rijeke, u zagrljaju već starih vrba koje tu stoje otkad znam za sebe.

Sjede tu ljudi, čavrljaju u svojoj doko-lici, i domaći i gosti, baš kao nekada, a na policama jedne od drvenih kućica ne mo-gu ne primijetiti one starinski upakirane, a kasnije kada sam probala i po okusu, sokove od ružice, kupine i drugih plodo-va koje nam priroda daje, ali i džemova, slatka od ovoga ili onoga.

Malo je onih koji ne znaju Đemilu. Za goste ona je mjesto gdje dobiju svaku vrstu informacije, ali kod koje će naći i potpuno prirodne proizvode od šumskih plodova, voća i povrća. Domaći je znaju kao upornu osobu koja i po kiši i po snijegu i po vrelim ljetnim danima stoji pored svojih stolova i nudi ono što je radila i njena majka.

n Kada sam je pitala otkuda joj ideja za ovakav 'posao', rekla mi je:

„Nas je u obitelji četvero, nitko nigdje ne radi. Moj muž i ja smo prije rata radili i mogli smo si priuštiti normalan posao. Danas posla ovdje nema ni za nas ni za našeg sina, a i kćerka koja je u trećem razredu srednje škole također ima neiz-vjesnu budućnost. Kako je moja majka berući ono što ima u prirodi školovala sve nas i ja sam odlučila krenuti istim putem, samo što ja ne prodajem ni kupi-ne, ni maline ni drijen ni šipak, nego sve to preradim u džemove, sokove i tako to i onda mi je sve puno isplatnije. S ovim sam počela još prije sedam godina i da-nas već imam svoje stalne kupce kojima i nosim, posebno u Sarajevu, ali i jako pu-no onih koji redovito posjećuju Fojnicu te odlaze sa punim prtljažnicima mojih proizvoda.“

n Što to kupci ponesu od Đemile, koji je tvoj asortiman proizvoda?

„Ja imam oko 50 do 60 vrsta proiz-voda. Plodove berem po padinama Vra-nice, daleko od izvora zagađenja, berem borovnicu, zovu, malinu, kupinu, brusni-cu, drijen, šipak, smreku, kunicu… svu pripremu radim ručno i na stare načine, bez upotrebe bilo kakvih konzervansa. Ova godina je jako siromašna šumskim plodovima jer je prvo kasno pao snijeg, a onda velika suša tako da je ovo najteža godina otkada se bavim ovim poslom, a

Da bi se dijete „otvorilo“ svojem rodi-telju, pričalo o sebi, potrebno je da se osjeća sigurnim i prihvaćenim. Svaki ro-ditelj bi trebao znati, odnosno raditi na razvijanju navika koje mogu doprinjeti boljoj komunikaciji s djecom i općenito u obitelji. Roditelj bi trebao biti svjestan sebe i svog ponašanja, postati zaintere-siran za ono što djeca pričaju, naučiti slu-šati ono što im djeca govore, ne prekidati ih dok pričaju, provjeriti jesu li ih pra-vilno i jasno razumjeli. Baš kao što ro-ditelji trebaju raditi na unapređenju ko-munikacije s djecom, isto to trebaju činiti i djeca. Iako su djeca često ogorčena, ljuta na svoje roditelje misleći da ih ne razu-miju, oni trebaju naučiti da su im roditeji prijatelji, a ne neprijatelji.

I roditelji su obična ljudska bića, sa svojim slobostima, nesigurnostima, po-trebama i osjećajima, pa stoga, poruka djeci je: pokušajte razumjeti svoje rodi-telje. Da bi komunikacija u obitelji napre-dovala, pored navedenog važno je da dje-ca nauče razmijeniti svoje osjećaje s ro-diteljima. Na taj način stupanj međusob-nog razumijevanja će postati veći.

Od velike važnosti, za zdravu obitelj je i da članovi obitelji imaju pozitivnu sli-ku o sebi. Dok god ne vjerujemo sebi, tre-bat će nam netko drugi tko će potvrditi naše stavove i mišljenja.

I za kraj, ne zaboravite sljedeće: obi-teljski odnos se zasniva na „MI“, a ne na „JA“.

eto, i ova godina je pri kraju. Sigurno se mnogi od vas ponovno spremaju na Ineke nove pothvate, na nove odluke

kojima će započeti još jednu godinu u nizu. Mnogi razmišljaju o tome koliko im je tekuća, pa skoro da mogu reći, pret-hodna godina bila uspješna, što su us-pjeli ostvariti, a što nisu, jesu li bili dobri, ili su bili loši. Ma mogla bih sad unedo-gled nabrajati šta se mnogi od vas pitaju. Nije da nagađam, već to znam iz vlastitog iskustva. I ja si postavljam ista ta pitanja. Ali hajdemo stati na sekundu.

Zapitajte se sad koliko često razmiš-ljate o obitelji. Vjerujem da vas pri sa-mom izgovoru riječi „obitelj“ prođu trn-ci, obuzmu osjećaji koje ni sami ne mo-žete definirati. Baš kao pogled na svijet, tako i pogled na obitelj može biti prožet vjerom, optimizmom ili pak ogorčenjem i mržnjom. Poznato je da svaka obitelj ima svoj zajednički jezik. Dok je kod ne-kih dominantan grubi, agresivni jezik, jezik odbijanja i prisile, drugi koriste je-zik prihvaćanja, razumijevanja. Znam da bismo svi mi voljeli da sada kažemo kako dolazimo iz obitelji u kojoj vlada jezik prihvaćanja i razumijevanja, ali, naža-lost, to nije uvijek istina.

Bez obzira na to kojim jezikom govori naša obitelj, svi trebamo raditi na raz-vijanju kvalitete obiteljskog života. Za razvijanje kvalitete važna je otvorenost za povratnu informaciju, bez obzira iz kojeg izvora informacija dolazi. Potreb-no je u svakodnevno ponašanje uključiti povratne informacije koje dobivamo od ostalih članova obitelji, te na taj način is-pravljati staro ponašanje ili kreirati no-vo. Kada govorim o obitelji, sigurna sam da veliki broj vas prvo pomisli na odnose roditelja i djece. Neću reći da niste u pra-vu. Ali tu važnu ulogu igraju i odnosi me-đu bračnim partnerima te odnosi među djecom.

Roditelji moraju naučiti neovisno funkcionirati, što znači osjećati se pot-punim i zadovoljnim bez dječije ovis-nosti o sebi. Roditelji se, prije svega, mo-raju međusobno slagati i podržavati da bi bili dobar primjer svojoj djeci. Da bi se razvila zdrava obitelj i zdravi odnosi unutar obitelji potrebno je da članovi ohrabruju komunikaciju, da su strpljivi jedni s drugima, da su spremni prilago-đavati se jedni drugima, da se znaju sta-viti u poziciju druge osobe, da su sprem-ni na učenje. Poznato je da se mnogi ro-ditelji žale da ih djeca ne slušaju kad im žele nešto reći ili kako je razgovor iz-među njih i djece zamro.

Đemila TutnjevićĐemila Tutnjević

14 15

FOJNIČKAŠKRINJA

Marina Šimunić

Priredila Marijana Bilić

Treba znati,a najprije htjeti

Obiteljski odnosi- komunikacija u obitelji

Malo je onih koji ne znaju Đemilu. Za goste ona je mjesto gdje dobiju svaku vrstu informacije, ali kod koje će naći i potpuno prirodne proizvode od šumskih plodova, voća i povrća.

Baš kao pogled na svijet, tako i pogled na obitelj može biti prožet vjerom, optimizmom ili pak ogorčenjem i mržnjom. Poznato je da svaka obitelj ima svoj zajednički jezik. Dok je kod nekih dominantan grubi, agresivni jezik, jezik odbijanja i prisile, drugi koriste je-zik prihvaćanja, razumijevanja.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

FOJNIČKAŠKRINJA

FOJNIČKE PERSPEKTIVE PSIHOLOŠKI KUTAK

zbog teške ekonomske situacije sve je veći broj 'berača' kojima je ovo i egzisten-cija. Imam veliki izbor sokova, džemova, pekmeza, sirupa, čajeva, ali i ručnih ra-dova, pretežno od domaće vune“.

n Koji su ti proizvodi najtraženiji?

„Sve je traženo, ali najtraženiji su ipak sirupi i pripravak za imunitet koji radim

od domaćih trava. U ljetnom periodu ipak najviše se proda kuhanih kukuruza, to onako svi vole.“

n Osim ovdje gdje se još može naći Đe-mila sa svojim proizvodima?

„Pa sada sam uglavnom svakodnevno u ovom „Etno-eko parku“, a godinama sam bila na ulici i mnogi su me sažalje-vali. Moja obitelj i ja nismo imali izbora, naviknuti smo raditi, a moramo od neče-ga živjeti. Uvijek smo živjeli od rada svojih ruku, pa nam nije bio problem ni stajati na ulici. Bili smo i na brojnim sajmovima po cijeloj BiH gdje su naši proizvodi već jako prepoznatljivi i vrlo rijetko se desi da se sa sajma vratimo, a da ne prodamo sve što ponesemo.“

n Đemila hvala ti za ovaj razgovor i tvojoj obitelji i tebi Fojnička škrinja želi puno uspjeha u radu.

esenji ugođaj svuda oko nas. Miris zimnice svuda oko nas, a tegle friškog Jajvara, bestilja, kiselih salata zauzi-

maju svoja mjesta u našim špaizima. I dok uživam u prelijepim jesenjim boja-ma koje prekrivaju banjski park ne mogu ne primijetiti i drvene kućice na obali rijeke, u zagrljaju već starih vrba koje tu stoje otkad znam za sebe.

Sjede tu ljudi, čavrljaju u svojoj doko-lici, i domaći i gosti, baš kao nekada, a na policama jedne od drvenih kućica ne mo-gu ne primijetiti one starinski upakirane, a kasnije kada sam probala i po okusu, sokove od ružice, kupine i drugih plodo-va koje nam priroda daje, ali i džemova, slatka od ovoga ili onoga.

Malo je onih koji ne znaju Đemilu. Za goste ona je mjesto gdje dobiju svaku vrstu informacije, ali kod koje će naći i potpuno prirodne proizvode od šumskih plodova, voća i povrća. Domaći je znaju kao upornu osobu koja i po kiši i po snijegu i po vrelim ljetnim danima stoji pored svojih stolova i nudi ono što je radila i njena majka.

n Kada sam je pitala otkuda joj ideja za ovakav 'posao', rekla mi je:

„Nas je u obitelji četvero, nitko nigdje ne radi. Moj muž i ja smo prije rata radili i mogli smo si priuštiti normalan posao. Danas posla ovdje nema ni za nas ni za našeg sina, a i kćerka koja je u trećem razredu srednje škole također ima neiz-vjesnu budućnost. Kako je moja majka berući ono što ima u prirodi školovala sve nas i ja sam odlučila krenuti istim putem, samo što ja ne prodajem ni kupi-ne, ni maline ni drijen ni šipak, nego sve to preradim u džemove, sokove i tako to i onda mi je sve puno isplatnije. S ovim sam počela još prije sedam godina i da-nas već imam svoje stalne kupce kojima i nosim, posebno u Sarajevu, ali i jako pu-no onih koji redovito posjećuju Fojnicu te odlaze sa punim prtljažnicima mojih proizvoda.“

n Što to kupci ponesu od Đemile, koji je tvoj asortiman proizvoda?

„Ja imam oko 50 do 60 vrsta proiz-voda. Plodove berem po padinama Vra-nice, daleko od izvora zagađenja, berem borovnicu, zovu, malinu, kupinu, brusni-cu, drijen, šipak, smreku, kunicu… svu pripremu radim ručno i na stare načine, bez upotrebe bilo kakvih konzervansa. Ova godina je jako siromašna šumskim plodovima jer je prvo kasno pao snijeg, a onda velika suša tako da je ovo najteža godina otkada se bavim ovim poslom, a

Da bi se dijete „otvorilo“ svojem rodi-telju, pričalo o sebi, potrebno je da se osjeća sigurnim i prihvaćenim. Svaki ro-ditelj bi trebao znati, odnosno raditi na razvijanju navika koje mogu doprinjeti boljoj komunikaciji s djecom i općenito u obitelji. Roditelj bi trebao biti svjestan sebe i svog ponašanja, postati zaintere-siran za ono što djeca pričaju, naučiti slu-šati ono što im djeca govore, ne prekidati ih dok pričaju, provjeriti jesu li ih pra-vilno i jasno razumjeli. Baš kao što ro-ditelji trebaju raditi na unapređenju ko-munikacije s djecom, isto to trebaju činiti i djeca. Iako su djeca često ogorčena, ljuta na svoje roditelje misleći da ih ne razu-miju, oni trebaju naučiti da su im roditeji prijatelji, a ne neprijatelji.

I roditelji su obična ljudska bića, sa svojim slobostima, nesigurnostima, po-trebama i osjećajima, pa stoga, poruka djeci je: pokušajte razumjeti svoje rodi-telje. Da bi komunikacija u obitelji napre-dovala, pored navedenog važno je da dje-ca nauče razmijeniti svoje osjećaje s ro-diteljima. Na taj način stupanj međusob-nog razumijevanja će postati veći.

Od velike važnosti, za zdravu obitelj je i da članovi obitelji imaju pozitivnu sli-ku o sebi. Dok god ne vjerujemo sebi, tre-bat će nam netko drugi tko će potvrditi naše stavove i mišljenja.

I za kraj, ne zaboravite sljedeće: obi-teljski odnos se zasniva na „MI“, a ne na „JA“.

eto, i ova godina je pri kraju. Sigurno se mnogi od vas ponovno spremaju na Ineke nove pothvate, na nove odluke

kojima će započeti još jednu godinu u nizu. Mnogi razmišljaju o tome koliko im je tekuća, pa skoro da mogu reći, pret-hodna godina bila uspješna, što su us-pjeli ostvariti, a što nisu, jesu li bili dobri, ili su bili loši. Ma mogla bih sad unedo-gled nabrajati šta se mnogi od vas pitaju. Nije da nagađam, već to znam iz vlastitog iskustva. I ja si postavljam ista ta pitanja. Ali hajdemo stati na sekundu.

Zapitajte se sad koliko često razmiš-ljate o obitelji. Vjerujem da vas pri sa-mom izgovoru riječi „obitelj“ prođu trn-ci, obuzmu osjećaji koje ni sami ne mo-žete definirati. Baš kao pogled na svijet, tako i pogled na obitelj može biti prožet vjerom, optimizmom ili pak ogorčenjem i mržnjom. Poznato je da svaka obitelj ima svoj zajednički jezik. Dok je kod ne-kih dominantan grubi, agresivni jezik, jezik odbijanja i prisile, drugi koriste je-zik prihvaćanja, razumijevanja. Znam da bismo svi mi voljeli da sada kažemo kako dolazimo iz obitelji u kojoj vlada jezik prihvaćanja i razumijevanja, ali, naža-lost, to nije uvijek istina.

Bez obzira na to kojim jezikom govori naša obitelj, svi trebamo raditi na raz-vijanju kvalitete obiteljskog života. Za razvijanje kvalitete važna je otvorenost za povratnu informaciju, bez obzira iz kojeg izvora informacija dolazi. Potreb-no je u svakodnevno ponašanje uključiti povratne informacije koje dobivamo od ostalih članova obitelji, te na taj način is-pravljati staro ponašanje ili kreirati no-vo. Kada govorim o obitelji, sigurna sam da veliki broj vas prvo pomisli na odnose roditelja i djece. Neću reći da niste u pra-vu. Ali tu važnu ulogu igraju i odnosi me-đu bračnim partnerima te odnosi među djecom.

Roditelji moraju naučiti neovisno funkcionirati, što znači osjećati se pot-punim i zadovoljnim bez dječije ovis-nosti o sebi. Roditelji se, prije svega, mo-raju međusobno slagati i podržavati da bi bili dobar primjer svojoj djeci. Da bi se razvila zdrava obitelj i zdravi odnosi unutar obitelji potrebno je da članovi ohrabruju komunikaciju, da su strpljivi jedni s drugima, da su spremni prilago-đavati se jedni drugima, da se znaju sta-viti u poziciju druge osobe, da su sprem-ni na učenje. Poznato je da se mnogi ro-ditelji žale da ih djeca ne slušaju kad im žele nešto reći ili kako je razgovor iz-među njih i djece zamro.

Đemila TutnjevićĐemila Tutnjević

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA

Šveđani su pošten narod i nema sumnjičavosti u kontaktu između ljudi, dok kod nas ne znaš šta ti misli ni onaj s kojim svaki dan piješ kafu. Ali ja razumijem tu razliku, Švedjani imaju stabilnu zemlju koja nije ratovala vise od 200 godina dok nas jaše i Kurta i Murta.

Ljude sam uvijek dijeliosamo na dobre i loše Ljude sam uvijek dijeliosamo na dobre i loše

Suzana LOVRIĆ

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

mo, ali sredstva su bila oskudna, a i nije bilo ni političke volje u to vrijeme.

n grupu LOF gdje se putem starih foto-grafija obnavljaju sjećanja na zasluž-ne Fojničane, neobične likove iz spor-tskog, kulturnog i društvenog života Fojnice. Budi li to i kod tebe nostalgiju za rodnim krajem?

o Naravno da mi je drago da je Mile po-krenuo tu grupu na FB-u, čime sam i ja pokušao pomoći starim fotografijama koje posjedujem, ali nostalgija je nešto što je u meni ugašeno 92. godine.

n Koliko dugo si u Švedskoj, u kojem si gradu? Šta te posebno privlači u toj bogatoj, sjevernoj zemlji?

o U Švedskoj živim već 27 godina, a tre-nutno radim u Stockholmu. Ima mnogo stvari koje me privlače ovdje, a prva je regulisanost države i društva. Korupcija i mito su svedeni na minimalu ili ih uopšte i nema, sve je uređeno i zna se kako funk-cioniše, ravnopravnost i jednakost u dru-štvu, odvojenost crkve od države ( što je fantastično poredeći s nama gdje se crk-va ili džamija upliću u sve niti ljudskog života), a posebno švedska demokratija koja je priča za sebe. Kod nas političari

Nedavno je Mile Belojica pokrenuo

govore o demokratiji u našem društvu, a da znaju kako funkcioniše Švedska tek tada bi vidjeli da mi nismo ni u začeću demokratije. Ako bi se išta moglo "prigovoriti" Švedskoj to je samo klima.

n zaposlenja? Čime se baviš? Jesi li se navikao na 'švedski stol' ili nedostaje bosanska kuhinja?

o Kada sam ja dosao u Švedsku bilo je posla koliko hoćeš i bilo je lako naći po-sao, međutim sada je malo teže jer je kri-za u Evropi uticala i na Švedsku, ali u sva-kom slučaju onaj koji hoće da radi može uvijek naći posao. Jezik sam naučio u kontaktu sa Šveđanima te prateći dnev-nu štampu i TV. Šveđani su jako strpljivi i korektni pa ako griješiš u izgovoru ne podsmijavaju se nego ti pokušaju pomo-ći da ispravno izgovoriš to što želiš reći tako da i to pomaže da brzo savladaš je-zik. Normalno da mi nedostaje naša hrana (posebno pite, ćevapi i grah), ali i švedska je jako kvalitetna, a to mogu po-tvrditi garantovano, pošto čitav moj pe-riod boravka u Švedskoj radim u resto-ranskoj branši, a i sam sam bio vlasnik restorana (16 godina), a sad trenutno radim kao kuhar.

Je li bilo teško naučiti jezik, doći do

n Za početak, osvježi malo našim Foj-ničanima pamćenje. Tko je Husnija i po čemu bi te se mogli sjetiti?

o Husnija je rođen prije 54 godine u Ze-nici od roditelja koji su porijeklom Fojni-čani. Jedan period, dok sam bio dijete, ži-vjeli smo u Fojnici, gdje je i rođen moj srednji brat, dok roditelji nisu dobili veći stan u Zenici. Sve ljetnje i zimske raspu-ste provodio sam u Fojnici kod nane (ma-mine mame) i mojih tetaka tako da sam strahovito zavolio Fojnicu i stekao veliki broj prijatelja. Poslije odsluženja vojnog roka, dok sam vanredno studirao ekono-miju u Sarajevu, dobio sam posao u Se-kretarijatu narodne odbrane u Fojnici (1979-1984), radio sam i u Upravi za pri-hode (1984-1985), a koncem 85. odla-zim u Švedsku, a za moj odlazak je za-služan moj "najstariji" prijatelj (jer se družimo od 3. ili 4. godine života) Viktor Lovrić, a koji već od 79. godine živi u Švedskoj. Bio sam aktivan u KK Fojnica, koji je vodio Junuz Bajrić, ali moja najve-ća opsesija bilo je planinarstvo. Bio sam i sekretar PD "Vranica" dok je predsjednik bio moj veliki prijatelj Eduard Jukić Sla-đo. Za vrijeme našeg mandata izgorio je Planinarski dom na Prokoškom jezeru i bili smo jako angažovani da ga obnovi-

n Šveđanima ili ljudima porijeklom s naših prostora?

o Za druženje čovjek ima uvijek vremena, ali se ne mogu pohvaliti da imam vremena za neki hobi sem što sebi priuštim neki sat u sedmici da skoknem do teretane. Posto sam ljude uvijek dijelio samo po jednom osnovu na dobre i loše, tako se družim samo s dobrim ljudima (ili dok ne saznam da su nešto drugo sem dobri), a to su i naši (podrazumijevam s prostora bivše Jugoslavije), Šveđani, Grci, Italijani, Njemci, Čileanci, Arapi, Amerikanci, Turci, Izraelci, Rusi itd...itd.

n Dolaziš li u BiH i koliko često? Kako ti izgleda Fojnica sada, iz perspektive druge kulture i drugog socijalnog sistema? Razmišljaš li o povratku?

o Dolazim često u Fojnicu jer još mnogo mojih prijatelja i rodbine živi u Fojnici, mada zadnje dvije godine nisam stigao doći iz privatnih razloga. Naravno to što se izdešavalo po-četkom devedesetih godina ostavilo je veliku mrlju na "moju" Fojnicu... objekti se mogu obnoviti (što je za divno čudo, u Fojnici je mnogo napravljeno u posljednjih godina), ali duše ljudi su jako uništene i to me boli. Mada o Švedskoj mislim sve najbolje naravno da bih se volio vratiti i provesti ostatak života sa "svojim ljudima", ali teško kako sada izgleda poli-tičko stanje i to nacionalno jednoumlje... što je prepreka za moj povratak.

n Šta bi po tvom mišljenju trebao usvojiti jedan Foj-ničanin od stanovnika Švedske kako bi sebi uljepšao i olakšao život?

o Uh, mnogo ili samo jedno... način razmišljanja... Švedjani su pošten narod i nema sumnjičavosti u kontaktu između ljudi, dok kod nas ne znaš šta ti misli ni onaj s kojim svaki dan piješ kafu. Ali ja razumijem tu razliku, Šveđani imaju stabilnu zemlju koja nije ratovala više od 200 godina dok nas jaše i Kurta i Murta.

n Kakvu Fojnicu bi volio vidjeti kada dođeš sljedeći put?

o Skromno, onakvu kakvu smo imali koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih, gdje je mjerilo bila pamet, a ne "spo-sobnost", barem u raji gdje smo zarađivali, a ne "pravili" pare, gdje nije bili nacionalnih podjela ili nisu toliko bile naglašene. Volio bih da i crkva i džamija smanje glasnost svojih zvučnika i da ne iritiraju svoje građane... mi smo svi iz čaršije išli na Polnoćke i sve praznike zajednički slavili javno u to "mračno" komunističko vrijeme, a neskromno je reći da liči na jedan evropski grad i po standardu i po toleranciji, a posebno da se okrenemo naprijed i da se nikada ne osvrnemo za onim što je prošlo.

n Zahvaljujem na razgovoru, svako dobro, u zdravlju!

Imaš li vremena za druženje i hobije? Družiš li se više sa Husnija Numanagić

F O J N I C Atel. 063 993 093

www.starigradfojnica.com • info@starigradfojnica.com

Čestit Božić,sretnu i uspješnu

2013. godinuželi Vam

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

TRGOTANKF O J N I C A

PODUZEĆE ZA TRGOVINU PROIZVODNJU, USLUGE I ZASTUPSTVA

BC Bakovići 030 803 200BC Kiseljak 030 872 171

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA

Šveđani su pošten narod i nema sumnjičavosti u kontaktu između ljudi, dok kod nas ne znaš šta ti misli ni onaj s kojim svaki dan piješ kafu. Ali ja razumijem tu razliku, Švedjani imaju stabilnu zemlju koja nije ratovala vise od 200 godina dok nas jaše i Kurta i Murta.

Ljude sam uvijek dijeliosamo na dobre i loše Ljude sam uvijek dijeliosamo na dobre i loše

Suzana LOVRIĆ

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

mo, ali sredstva su bila oskudna, a i nije bilo ni političke volje u to vrijeme.

n grupu LOF gdje se putem starih foto-grafija obnavljaju sjećanja na zasluž-ne Fojničane, neobične likove iz spor-tskog, kulturnog i društvenog života Fojnice. Budi li to i kod tebe nostalgiju za rodnim krajem?

o Naravno da mi je drago da je Mile po-krenuo tu grupu na FB-u, čime sam i ja pokušao pomoći starim fotografijama koje posjedujem, ali nostalgija je nešto što je u meni ugašeno 92. godine.

n Koliko dugo si u Švedskoj, u kojem si gradu? Šta te posebno privlači u toj bogatoj, sjevernoj zemlji?

o U Švedskoj živim već 27 godina, a tre-nutno radim u Stockholmu. Ima mnogo stvari koje me privlače ovdje, a prva je regulisanost države i društva. Korupcija i mito su svedeni na minimalu ili ih uopšte i nema, sve je uređeno i zna se kako funk-cioniše, ravnopravnost i jednakost u dru-štvu, odvojenost crkve od države ( što je fantastično poredeći s nama gdje se crk-va ili džamija upliću u sve niti ljudskog života), a posebno švedska demokratija koja je priča za sebe. Kod nas političari

Nedavno je Mile Belojica pokrenuo

govore o demokratiji u našem društvu, a da znaju kako funkcioniše Švedska tek tada bi vidjeli da mi nismo ni u začeću demokratije. Ako bi se išta moglo "prigovoriti" Švedskoj to je samo klima.

n zaposlenja? Čime se baviš? Jesi li se navikao na 'švedski stol' ili nedostaje bosanska kuhinja?

o Kada sam ja dosao u Švedsku bilo je posla koliko hoćeš i bilo je lako naći po-sao, međutim sada je malo teže jer je kri-za u Evropi uticala i na Švedsku, ali u sva-kom slučaju onaj koji hoće da radi može uvijek naći posao. Jezik sam naučio u kontaktu sa Šveđanima te prateći dnev-nu štampu i TV. Šveđani su jako strpljivi i korektni pa ako griješiš u izgovoru ne podsmijavaju se nego ti pokušaju pomo-ći da ispravno izgovoriš to što želiš reći tako da i to pomaže da brzo savladaš je-zik. Normalno da mi nedostaje naša hrana (posebno pite, ćevapi i grah), ali i švedska je jako kvalitetna, a to mogu po-tvrditi garantovano, pošto čitav moj pe-riod boravka u Švedskoj radim u resto-ranskoj branši, a i sam sam bio vlasnik restorana (16 godina), a sad trenutno radim kao kuhar.

Je li bilo teško naučiti jezik, doći do

n Za početak, osvježi malo našim Foj-ničanima pamćenje. Tko je Husnija i po čemu bi te se mogli sjetiti?

o Husnija je rođen prije 54 godine u Ze-nici od roditelja koji su porijeklom Fojni-čani. Jedan period, dok sam bio dijete, ži-vjeli smo u Fojnici, gdje je i rođen moj srednji brat, dok roditelji nisu dobili veći stan u Zenici. Sve ljetnje i zimske raspu-ste provodio sam u Fojnici kod nane (ma-mine mame) i mojih tetaka tako da sam strahovito zavolio Fojnicu i stekao veliki broj prijatelja. Poslije odsluženja vojnog roka, dok sam vanredno studirao ekono-miju u Sarajevu, dobio sam posao u Se-kretarijatu narodne odbrane u Fojnici (1979-1984), radio sam i u Upravi za pri-hode (1984-1985), a koncem 85. odla-zim u Švedsku, a za moj odlazak je za-služan moj "najstariji" prijatelj (jer se družimo od 3. ili 4. godine života) Viktor Lovrić, a koji već od 79. godine živi u Švedskoj. Bio sam aktivan u KK Fojnica, koji je vodio Junuz Bajrić, ali moja najve-ća opsesija bilo je planinarstvo. Bio sam i sekretar PD "Vranica" dok je predsjednik bio moj veliki prijatelj Eduard Jukić Sla-đo. Za vrijeme našeg mandata izgorio je Planinarski dom na Prokoškom jezeru i bili smo jako angažovani da ga obnovi-

n Šveđanima ili ljudima porijeklom s naših prostora?

o Za druženje čovjek ima uvijek vremena, ali se ne mogu pohvaliti da imam vremena za neki hobi sem što sebi priuštim neki sat u sedmici da skoknem do teretane. Posto sam ljude uvijek dijelio samo po jednom osnovu na dobre i loše, tako se družim samo s dobrim ljudima (ili dok ne saznam da su nešto drugo sem dobri), a to su i naši (podrazumijevam s prostora bivše Jugoslavije), Šveđani, Grci, Italijani, Njemci, Čileanci, Arapi, Amerikanci, Turci, Izraelci, Rusi itd...itd.

n Dolaziš li u BiH i koliko često? Kako ti izgleda Fojnica sada, iz perspektive druge kulture i drugog socijalnog sistema? Razmišljaš li o povratku?

o Dolazim često u Fojnicu jer još mnogo mojih prijatelja i rodbine živi u Fojnici, mada zadnje dvije godine nisam stigao doći iz privatnih razloga. Naravno to što se izdešavalo po-četkom devedesetih godina ostavilo je veliku mrlju na "moju" Fojnicu... objekti se mogu obnoviti (što je za divno čudo, u Fojnici je mnogo napravljeno u posljednjih godina), ali duše ljudi su jako uništene i to me boli. Mada o Švedskoj mislim sve najbolje naravno da bih se volio vratiti i provesti ostatak života sa "svojim ljudima", ali teško kako sada izgleda poli-tičko stanje i to nacionalno jednoumlje... što je prepreka za moj povratak.

n Šta bi po tvom mišljenju trebao usvojiti jedan Foj-ničanin od stanovnika Švedske kako bi sebi uljepšao i olakšao život?

o Uh, mnogo ili samo jedno... način razmišljanja... Švedjani su pošten narod i nema sumnjičavosti u kontaktu između ljudi, dok kod nas ne znaš šta ti misli ni onaj s kojim svaki dan piješ kafu. Ali ja razumijem tu razliku, Šveđani imaju stabilnu zemlju koja nije ratovala više od 200 godina dok nas jaše i Kurta i Murta.

n Kakvu Fojnicu bi volio vidjeti kada dođeš sljedeći put?

o Skromno, onakvu kakvu smo imali koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih, gdje je mjerilo bila pamet, a ne "spo-sobnost", barem u raji gdje smo zarađivali, a ne "pravili" pare, gdje nije bili nacionalnih podjela ili nisu toliko bile naglašene. Volio bih da i crkva i džamija smanje glasnost svojih zvučnika i da ne iritiraju svoje građane... mi smo svi iz čaršije išli na Polnoćke i sve praznike zajednički slavili javno u to "mračno" komunističko vrijeme, a neskromno je reći da liči na jedan evropski grad i po standardu i po toleranciji, a posebno da se okrenemo naprijed i da se nikada ne osvrnemo za onim što je prošlo.

n Zahvaljujem na razgovoru, svako dobro, u zdravlju!

Imaš li vremena za druženje i hobije? Družiš li se više sa Husnija Numanagić

F O J N I C Atel. 063 993 093

www.starigradfojnica.com • info@starigradfojnica.com

Čestit Božić,sretnu i uspješnu

2013. godinuželi Vam

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

TRGOTANKF O J N I C A

PODUZEĆE ZA TRGOVINU PROIZVODNJU, USLUGE I ZASTUPSTVA

BC Bakovići 030 803 200BC Kiseljak 030 872 171

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Pisana izvorna građa za izučavanje prošlosti Ostružnice u srednjem vijeku se uglavnom svodi na par dokumenata koji se nalaze u Držav-nom arhivu u Dubrovniku. Ti podaci su manje-više već objavljeni unutar raznih zbirki izvora, sabranih od građe iz Dubrovačkog arhiva. Značajan doprinos u rasvjetljavanju ostružničke prošlosti u srednjem vijeku svojim vrijednim radom pružio je etnograf Vlajko Palavestra. Nezaobilazno je spomenuti i napore povjesničarke Desanke Kovače-vić-Kojić u istraživanju trgovačke, srednjovjekovne prošlosti fojničkog kraja. Osim pisane izvorne građe i literature, među lokalnim stanov-ništvom ostalo je sačuvano i nešto malo usmene predaje vezane za taj kraj. Rijetki su arheološki nalazi na ostružničkom polju, a kulturna baština se uglavnom svodi na nekolicinu srednjovjekovnih nadgrob-nih spomenika. Zahvaljujući ovim skromnim, ali nezaobilaznim povi-jesnim resursima donekle možemo stvoriti određenu predstavu života ljudi u srednjovjekovnoj Ostružnici.

SrednjovjekovnaOstružnicaSrednjovjekovnaOstružnica

Marjan DRMAČ

Ostružničko polje podrazumijeva prostorno nešto širu regiju od samog na-selja. Duž polja oko rijeke vidljive su velike gomile riječnih nanosa, koje su nabacali stari ispirači zlata. U razvijenom srednjem vijeku diljem Europe su se ovim poslovima uglavnom bavili nje-

aludiraju na dijelove opreme za vitezove i konjanike.

Po Konstantinu Jirečeku, Ostružnica se spominje dva puta ranije nego što je u zvaničnoj historiografiji prihvaćeno. Me-đutim, ovi spomeni Ostružnice su iskriv-ljeno zabilježeni, pa zbog toga u povijes-noj nauci vjerovatno nisu bili ni prihva-ćeni. Prvi takav spomen datira od 13. ožujka 1312. g. u kojem se spominje "Streseniza", a drugi od 13. ožujka 1313., u kojem se spominje "Tresniza (Cresni-ca?)". Osim toponomastičkih indicija da se ovdje radi o rudarskom naselju Os-tružnici u ovim podacima veće vrijedno-sti nemamo. Pojedini povjesničari sma-traju da se ponekad Ostružnica u povi-jesnim vrelima navodi kao Tresnica i Stresenica, međutim za takvu tvrdnju nemaju posebnog činjeničnog uporišta. Eminentni srpski povjesničar Mihailo Dinić je mislio da se ova Tresniza nalazila na području rijeke Trešnjice u današnjoj Srbiji, gdje su još vidljivi tragovi starog rudarstva, ali ni njegova teorija nije ne-što posebno uvjerljiva. Ovaj kompleksni dio priče ostavit će se kao otvoreno pitanje.

O počecima rudarstva u srednjovje-kovnoj Bosni imamo svjedočanstvo u povelji bana Stjepana II. Kotromanića iz 7. listopada 1339. g. Povelja je upućena Trogiranima kojima ban daje rudarske trgovačke povlastice i sigurnost. Iz ovog podatka da se zaključiti kako je rudar-stva u tadašnjoj Bosni bilo, mada se njim nesumnjivo bavilo i u ranijem periodu. Obzirom da će se za narednih deset go-dina Ostružnica i zvanično zabilježiti kao najstarije rudarsko mjesto u srednjovje-kovnoj Bosni, imalo bi smisla da su ove indicije o ranijem spomenu Ostružnice

mački rudari Sasi, koji su dospjeli u Bos-nu u XIII. stoljeću i pokrenuli rudarsku proizvodnju. Nije sporno da je saskih ru-dara bilo upravo i u Ostružnici. Naselje je tokom XIV. stoljeća bilo jedan od najzna-čajnijih rudarskih centara onodobne Bo-sne, u kojoj su se vadile razne rude (od

opravdane. Odnosno, možemo u najma-nju ruku sa sigurnošću reći da je rudar-sko mjesto Ostružnica postojalo i ranije već što se prvi put spominje.

Prvi put Ostružnica je zasigurno za-bilježena 2. prosinca 1349. g. Tu se spo-minju rudarske jame, inače vlasništvo jednog Dubrovčanina Pavla (Nikole) Menčetića, koji je u Ostružnici imao svoje kuće. Njegov boravak i kuće u tom mjestu bit će da su u vezi sa rudarskim poslovi-ma. Zbog tih poslova je osnovana u Os-tružnici carina. Bosanski vladari su da-vali ostružničke rudnike pod zakup Dub-rovčanima te im za to naplaćivali carine. Aktivnosti carinikā bosanskog bana spominju se u jednom dokumentu iz 1354. g. Naime, ban bosanski Tvrtko I. potvrđuje da su Dubrovčani, Klime Drlić i Biste Bunić, kod strica njegova, pokojno-ga bana Stjepana, držali trgove u Neretvi i Ostružnici, te da su sve račune s njim u dobrom redu izravnali. Također je za-nimljivo spomenuti da su bosanski ruda-ri dio od svog rada davali crkvi. Fratri su sabirali svoje priloge od rudara tamo gdje se kopala ruda. Dobivenu rudu fratri su potom prodavali, da bi nabavili po-trepštine za sebe i svoju braću. Između ostalog to je bila praksa i ostružničkih rudnika. U ovo doba rudari i dubrovački trgovci čine jezgro jednog novog tipa naselja koje dobija oblik trga. Godine 1364. bosanski ban Tvrtko I. daje ostruž-ničke rudnike pod zakup, a osim toga pod zakup se daje i ostružničko trgovište, dubrovačkim trgovcima. U jednom doku-mentu iz 1368. g, spomenut je "unam scripturam de MIIICLXV". Naime, dana 18. ožujka 1365. g. spominje se Ostružni-ca, koja je pripadala Fojnici "Ostruniça, qui locus de Choyniça". Tu se navodi da je Hans (Petrov) Sasinović u svoje ime, i u ime svoga brata Nikole, prodao Jakovu (Ilije) Kalegiću i Pavlu Kudelinoviću po-lovinu rupa u Fojnici i Ostružnici. Iduća vijest nam govori kako je 31. svibnja 1969. g. Hans Sasinović prodao izvjesnu količinu bakra jednom Mlečaninu. Ubrzo nakon toga imamo vijest iz 17. kolovoza 1369. g. gdje Pavle Kudelinović izjavljuje da je prodao Žori Bokšiću, kamenaru, sav bakar koji s bratom ima u Bosni "in Ostruniça" i to po cijeni od 15 dukata po 1 milijaru. Ovo je izgleda bio i posljednji pouzdan spomen Ostružnice u diploma-tičkoj izvornoj građi. To govorimo iz raz-loga jer imamo još jedan spomen Os-tružnice od 30. lipnja 1418. g, ali se čini da se taj podatak odnosi na Ostružnicu u današnjoj Srbiji.

(nastavlja se)

ijekom XIV. stoljeća Ostružnica, kao i čitava fojnička regija, u administrativ-Tno-upravnom smislu pripadala je žu-

pi Lepenici. Župa Lepenica je u teritori-jalnom smislu podrazumijevala sliv triju rijeka: Lepenice, Fojnice i Kreševke. Pre-ma tome možemo reći je ova srednjovje-kovna župa obuhvatala područja današ-njih općina: Kiseljaka, Fojnice i Kreševa. Međutim, kako je u ono doba fojnički rudarski pojas finansijski jačao tako se počeo i izdvajati od ostatka župe kao za-sebna cjelina. Prema mišljenju arheologa Pavla Anđelića, župa Lepenica se raspala krajem XIV. stoljeća, a fojnički kraj je ostao zaseban distrikt. Shodno s tim lako zaključujemo da je u administrativno-upravnom smislu Ostružnica ostala u sastavu fojničkog kotara (okruga), u ko-jemu je funkcionirala do propasti Bosan-skog Kraljevstva 1463. g. Bez obzira na to kasnosrednjovjekovni fojnički rudarski pojas je manje-više cijelo vrijeme svoje djelatnosti bio pod vlašću bana, kasnije kralja. Bosanski vladari su jako dobro znali iskorištavati prirodna bogatstva fojničkih rudnika, koja su ustupali stra-nim rudarima i trgovcima, a kao naknadu za to uzimali novac. U fojničkim krajevi-ma, kojima je do jučer samo lovac prola-zio, nastao je novi rudarski život. U dota-da čak i puste predjele fojničke regije dolazili su brojni strani trgovci i stvarala su se naselja.

željeza i bakra do srebra i zlata). U Os-tružnici, inače punoj tragova glečera, nalazi se mnogo ostataka takvih rudnika. Vidljive su stotine starih jama na obje strane rijeke duž ostružničkog polja. Tu se ruda eksploatisala, a daljnje topljenje i prerada su se vršile na rijeci Ombli kod Dubrovnika. U ostružničkim rudnicima ruda se nalazila u paralelnim naslagama škriljaste stijene, a takve ima u dužini od više kilometara duž ostružničke doline. Položaj rudnih nalazišta tik uz rijeku ili nedaleko od nje olakšavao je eksploata-ciju. Nađeno je preko sto pedeset jama u stijenama, shodnih tadašnjem načinu ra-da. Važno je spomenuti da je Ostružnica ostala poznata kao najstariji rudnik sre-bra u Bosni. Ipak, prema svjedočanstvu Barona von Foullona, na kojega se poziva povjesničar Konstantin Jireček, u Ostruž-nici nije bilo srebra, nego se vadilo tečno srebro "Quecksilber". Prema Jirečeku treba razumjeti da u dokumentima Du-brovačkog arhiva, na mjestima gdje se spominje srebro "argentum" misli zapra-vo na tečno srebro "argentum vivium", kada je riječ o ostružničkim rudnicima.

Baveći se samom etimologijom riječi Ostružnica teško je pouzdano tvrditi bilo što jer imamo mnoštvo objašnjenja veza-nih za sâm korijen riječi. Mnogo intere-santnije je promišljati kako je nastao sâm toponim naselja Ostružnice, koji se saču-vao sve do danas. Po svemu sudeći ovaj toponim i jeste produkt srednjovjekov-nog rudarstva, odnosno grebanja i stru-ganja unutar samih rudarskih jama ši-rom ostružničkog polja. Takva djelatnost mogla je potaknuti stanovništvo, koje je živjelo i radilo na potezu rudarskih jama, da prozovu taj kraj Ostružnica. U vrijeme srednjovjekovne rudarske djelatnosti fojničkog kraja, Ostružnica je podrazu-mijevala nešto veću regiju nego što je to danas. Ostružničko polje i danas je samo po sebi jedan dobar komad plodonosne ravnice. Na osnovu riječi znamenitog fra-njevca Ivana Franje Jukića, zanimljivo je da je Ostružnica u staro doba velika va-roš, dok je Fojnica bila selo. Krenemo li danas cestom od Fojnice prema Kiselja-ku naići ćemo na naselja: Alaupovku, Os-tružnicu, Nadbare, Zimije, Šćitovo, Ploča-ri itd. Međutim, u ono vrijeme sve se to zvalo Ostružnica. Takav zaključak iznosi-mo upravo zbog spomenutih rudarskih jama, čiji se tragovi nalaze cijelim putem duž pobrojanih današnjih naselja spo-jenih rijekom Fojnicom. U XIV. i XV. sto-ljeću se u ostružničkom kraju naveliko izrađivalo oružje, a toponimi već spome-nutih naselja, imaju u sebi elemente koji Konstantin Jireček

Ostružnica danas

18 19

FOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Pisana izvorna građa za izučavanje prošlosti Ostružnice u srednjem vijeku se uglavnom svodi na par dokumenata koji se nalaze u Držav-nom arhivu u Dubrovniku. Ti podaci su manje-više već objavljeni unutar raznih zbirki izvora, sabranih od građe iz Dubrovačkog arhiva. Značajan doprinos u rasvjetljavanju ostružničke prošlosti u srednjem vijeku svojim vrijednim radom pružio je etnograf Vlajko Palavestra. Nezaobilazno je spomenuti i napore povjesničarke Desanke Kovače-vić-Kojić u istraživanju trgovačke, srednjovjekovne prošlosti fojničkog kraja. Osim pisane izvorne građe i literature, među lokalnim stanov-ništvom ostalo je sačuvano i nešto malo usmene predaje vezane za taj kraj. Rijetki su arheološki nalazi na ostružničkom polju, a kulturna baština se uglavnom svodi na nekolicinu srednjovjekovnih nadgrob-nih spomenika. Zahvaljujući ovim skromnim, ali nezaobilaznim povi-jesnim resursima donekle možemo stvoriti određenu predstavu života ljudi u srednjovjekovnoj Ostružnici.

SrednjovjekovnaOstružnicaSrednjovjekovnaOstružnica

Marjan DRMAČ

Ostružničko polje podrazumijeva prostorno nešto širu regiju od samog na-selja. Duž polja oko rijeke vidljive su velike gomile riječnih nanosa, koje su nabacali stari ispirači zlata. U razvijenom srednjem vijeku diljem Europe su se ovim poslovima uglavnom bavili nje-

aludiraju na dijelove opreme za vitezove i konjanike.

Po Konstantinu Jirečeku, Ostružnica se spominje dva puta ranije nego što je u zvaničnoj historiografiji prihvaćeno. Me-đutim, ovi spomeni Ostružnice su iskriv-ljeno zabilježeni, pa zbog toga u povijes-noj nauci vjerovatno nisu bili ni prihva-ćeni. Prvi takav spomen datira od 13. ožujka 1312. g. u kojem se spominje "Streseniza", a drugi od 13. ožujka 1313., u kojem se spominje "Tresniza (Cresni-ca?)". Osim toponomastičkih indicija da se ovdje radi o rudarskom naselju Os-tružnici u ovim podacima veće vrijedno-sti nemamo. Pojedini povjesničari sma-traju da se ponekad Ostružnica u povi-jesnim vrelima navodi kao Tresnica i Stresenica, međutim za takvu tvrdnju nemaju posebnog činjeničnog uporišta. Eminentni srpski povjesničar Mihailo Dinić je mislio da se ova Tresniza nalazila na području rijeke Trešnjice u današnjoj Srbiji, gdje su još vidljivi tragovi starog rudarstva, ali ni njegova teorija nije ne-što posebno uvjerljiva. Ovaj kompleksni dio priče ostavit će se kao otvoreno pitanje.

O počecima rudarstva u srednjovje-kovnoj Bosni imamo svjedočanstvo u povelji bana Stjepana II. Kotromanića iz 7. listopada 1339. g. Povelja je upućena Trogiranima kojima ban daje rudarske trgovačke povlastice i sigurnost. Iz ovog podatka da se zaključiti kako je rudar-stva u tadašnjoj Bosni bilo, mada se njim nesumnjivo bavilo i u ranijem periodu. Obzirom da će se za narednih deset go-dina Ostružnica i zvanično zabilježiti kao najstarije rudarsko mjesto u srednjovje-kovnoj Bosni, imalo bi smisla da su ove indicije o ranijem spomenu Ostružnice

mački rudari Sasi, koji su dospjeli u Bos-nu u XIII. stoljeću i pokrenuli rudarsku proizvodnju. Nije sporno da je saskih ru-dara bilo upravo i u Ostružnici. Naselje je tokom XIV. stoljeća bilo jedan od najzna-čajnijih rudarskih centara onodobne Bo-sne, u kojoj su se vadile razne rude (od

opravdane. Odnosno, možemo u najma-nju ruku sa sigurnošću reći da je rudar-sko mjesto Ostružnica postojalo i ranije već što se prvi put spominje.

Prvi put Ostružnica je zasigurno za-bilježena 2. prosinca 1349. g. Tu se spo-minju rudarske jame, inače vlasništvo jednog Dubrovčanina Pavla (Nikole) Menčetića, koji je u Ostružnici imao svoje kuće. Njegov boravak i kuće u tom mjestu bit će da su u vezi sa rudarskim poslovi-ma. Zbog tih poslova je osnovana u Os-tružnici carina. Bosanski vladari su da-vali ostružničke rudnike pod zakup Dub-rovčanima te im za to naplaćivali carine. Aktivnosti carinikā bosanskog bana spominju se u jednom dokumentu iz 1354. g. Naime, ban bosanski Tvrtko I. potvrđuje da su Dubrovčani, Klime Drlić i Biste Bunić, kod strica njegova, pokojno-ga bana Stjepana, držali trgove u Neretvi i Ostružnici, te da su sve račune s njim u dobrom redu izravnali. Također je za-nimljivo spomenuti da su bosanski ruda-ri dio od svog rada davali crkvi. Fratri su sabirali svoje priloge od rudara tamo gdje se kopala ruda. Dobivenu rudu fratri su potom prodavali, da bi nabavili po-trepštine za sebe i svoju braću. Između ostalog to je bila praksa i ostružničkih rudnika. U ovo doba rudari i dubrovački trgovci čine jezgro jednog novog tipa naselja koje dobija oblik trga. Godine 1364. bosanski ban Tvrtko I. daje ostruž-ničke rudnike pod zakup, a osim toga pod zakup se daje i ostružničko trgovište, dubrovačkim trgovcima. U jednom doku-mentu iz 1368. g, spomenut je "unam scripturam de MIIICLXV". Naime, dana 18. ožujka 1365. g. spominje se Ostružni-ca, koja je pripadala Fojnici "Ostruniça, qui locus de Choyniça". Tu se navodi da je Hans (Petrov) Sasinović u svoje ime, i u ime svoga brata Nikole, prodao Jakovu (Ilije) Kalegiću i Pavlu Kudelinoviću po-lovinu rupa u Fojnici i Ostružnici. Iduća vijest nam govori kako je 31. svibnja 1969. g. Hans Sasinović prodao izvjesnu količinu bakra jednom Mlečaninu. Ubrzo nakon toga imamo vijest iz 17. kolovoza 1369. g. gdje Pavle Kudelinović izjavljuje da je prodao Žori Bokšiću, kamenaru, sav bakar koji s bratom ima u Bosni "in Ostruniça" i to po cijeni od 15 dukata po 1 milijaru. Ovo je izgleda bio i posljednji pouzdan spomen Ostružnice u diploma-tičkoj izvornoj građi. To govorimo iz raz-loga jer imamo još jedan spomen Os-tružnice od 30. lipnja 1418. g, ali se čini da se taj podatak odnosi na Ostružnicu u današnjoj Srbiji.

(nastavlja se)

ijekom XIV. stoljeća Ostružnica, kao i čitava fojnička regija, u administrativ-Tno-upravnom smislu pripadala je žu-

pi Lepenici. Župa Lepenica je u teritori-jalnom smislu podrazumijevala sliv triju rijeka: Lepenice, Fojnice i Kreševke. Pre-ma tome možemo reći je ova srednjovje-kovna župa obuhvatala područja današ-njih općina: Kiseljaka, Fojnice i Kreševa. Međutim, kako je u ono doba fojnički rudarski pojas finansijski jačao tako se počeo i izdvajati od ostatka župe kao za-sebna cjelina. Prema mišljenju arheologa Pavla Anđelića, župa Lepenica se raspala krajem XIV. stoljeća, a fojnički kraj je ostao zaseban distrikt. Shodno s tim lako zaključujemo da je u administrativno-upravnom smislu Ostružnica ostala u sastavu fojničkog kotara (okruga), u ko-jemu je funkcionirala do propasti Bosan-skog Kraljevstva 1463. g. Bez obzira na to kasnosrednjovjekovni fojnički rudarski pojas je manje-više cijelo vrijeme svoje djelatnosti bio pod vlašću bana, kasnije kralja. Bosanski vladari su jako dobro znali iskorištavati prirodna bogatstva fojničkih rudnika, koja su ustupali stra-nim rudarima i trgovcima, a kao naknadu za to uzimali novac. U fojničkim krajevi-ma, kojima je do jučer samo lovac prola-zio, nastao je novi rudarski život. U dota-da čak i puste predjele fojničke regije dolazili su brojni strani trgovci i stvarala su se naselja.

željeza i bakra do srebra i zlata). U Os-tružnici, inače punoj tragova glečera, nalazi se mnogo ostataka takvih rudnika. Vidljive su stotine starih jama na obje strane rijeke duž ostružničkog polja. Tu se ruda eksploatisala, a daljnje topljenje i prerada su se vršile na rijeci Ombli kod Dubrovnika. U ostružničkim rudnicima ruda se nalazila u paralelnim naslagama škriljaste stijene, a takve ima u dužini od više kilometara duž ostružničke doline. Položaj rudnih nalazišta tik uz rijeku ili nedaleko od nje olakšavao je eksploata-ciju. Nađeno je preko sto pedeset jama u stijenama, shodnih tadašnjem načinu ra-da. Važno je spomenuti da je Ostružnica ostala poznata kao najstariji rudnik sre-bra u Bosni. Ipak, prema svjedočanstvu Barona von Foullona, na kojega se poziva povjesničar Konstantin Jireček, u Ostruž-nici nije bilo srebra, nego se vadilo tečno srebro "Quecksilber". Prema Jirečeku treba razumjeti da u dokumentima Du-brovačkog arhiva, na mjestima gdje se spominje srebro "argentum" misli zapra-vo na tečno srebro "argentum vivium", kada je riječ o ostružničkim rudnicima.

Baveći se samom etimologijom riječi Ostružnica teško je pouzdano tvrditi bilo što jer imamo mnoštvo objašnjenja veza-nih za sâm korijen riječi. Mnogo intere-santnije je promišljati kako je nastao sâm toponim naselja Ostružnice, koji se saču-vao sve do danas. Po svemu sudeći ovaj toponim i jeste produkt srednjovjekov-nog rudarstva, odnosno grebanja i stru-ganja unutar samih rudarskih jama ši-rom ostružničkog polja. Takva djelatnost mogla je potaknuti stanovništvo, koje je živjelo i radilo na potezu rudarskih jama, da prozovu taj kraj Ostružnica. U vrijeme srednjovjekovne rudarske djelatnosti fojničkog kraja, Ostružnica je podrazu-mijevala nešto veću regiju nego što je to danas. Ostružničko polje i danas je samo po sebi jedan dobar komad plodonosne ravnice. Na osnovu riječi znamenitog fra-njevca Ivana Franje Jukića, zanimljivo je da je Ostružnica u staro doba velika va-roš, dok je Fojnica bila selo. Krenemo li danas cestom od Fojnice prema Kiselja-ku naići ćemo na naselja: Alaupovku, Os-tružnicu, Nadbare, Zimije, Šćitovo, Ploča-ri itd. Međutim, u ono vrijeme sve se to zvalo Ostružnica. Takav zaključak iznosi-mo upravo zbog spomenutih rudarskih jama, čiji se tragovi nalaze cijelim putem duž pobrojanih današnjih naselja spo-jenih rijekom Fojnicom. U XIV. i XV. sto-ljeću se u ostružničkom kraju naveliko izrađivalo oružje, a toponimi već spome-nutih naselja, imaju u sebi elemente koji Konstantin Jireček

Ostružnica danas

20 21

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Završavajući ovo poglavlje iz života i rada fra Mije Batinića donosim ovdje i je-dan isječak iz fra Mijine knjige "Franje-vački samostan u Fojnici" u kojem on osobno piše o načinu rada spomenute škole i o uspjehu koji je ona postigla u vri-jeme dok se nalazila u rukama fojničkih fratara.

"S novom školskom zgradom kao da je i školska pouka napredovala; buduć je škola otvorena ne samo za mušku, već i za žensku mladež, ter ju jedna posjećiva-la prije, a druga poslije podne, obaju đa-ke poučavao je franjevac, izabran između onih, koji se je drugdje najnaprednijim iskazao. Ljetnim je ispitima god. 1873. prisustvovao sam presv. g. biskup fra Paškal Vujičić, dne 9. rujna, te je na tolike

Fra Mijin učiteljski rad u pučkoj školi trajao je do 1877. god. kada bude postav-ljen za "učitelja samostanske mladeži, koja se za Red pripravljala, gdje je istim svojim marom ko i u pučkoj školi razvio svoju djelatnost" (str. 35). Ali na toj duž-nosti ostane samo godinu dana. Već slje-deće 1878 god. imenuje ga uprava Pro-vincije za tajnika Provincije. "Ko taki je bio i u odaslanstvu na poklon kralju u Beč" (str. 35). To je jedini komentar ko-jim je Vladić popratio fra Mijino "tajni-štvo" te godine. Međutim, o previranjima koja su se te godine zbivala u Bosni, kao i o ulozi franjevaca iz samostana u Fojnici, pa tako i svojoj, u vrijeme dolaska austro-ugarske monarhije u BiH sam fra Mijo referira znatno opširnije. U svojoj knjizi Franjevački samostan u Fojnici između ostalog piše i sljedeće: "Po tom nadođe godina 1878., najvažnija u Bosni za sve, godina kada dođe čas oslobođenja Bosne i Hercegovine ispod turske vlasti, koja je cio bosanski narod u ropstvu držala. I tu su fojnički franjevci dokazali svoje rodo-ljublje: budno prateći iz prikrajka..., mi-jetići u narodu nadu u skoro oslobođe-nje, tješeći ga u teškim časovima, te mu ulijevajući u srce odvažnost, ako bi prili-ke zahtijevale..."

U nastavku fra Mijo opisuje kontakte koje je samostan u Fojnici s austrijskim i engleskim konzulatom i tako ne samo budno pratio nego i aktivno sudjelovao u događajima.

Kao što je poznato u Bosni se tih dana spremao otpor ulasku austro-ugarskih trupa u Bosnu. Jedan od kolovođa tog ot-pora bio je i Hađi Loja, koji je u odlučnoj bici u Kleketima bio poražen. Opisujući

atmosferu u Fojnici uoči te bitke fra Mijo piše: "Žalosno se je slavila taj dan Velika Gospojina: u crkvu na pučku sv. misu došlo je svega 8 osoba, i to starih. Sva se Fojnica smutila..., pred mrak pako narod je kojekuda glavinjo, a najviše samosta-nu pribjegavao, da tu zajedno izginu, ako otješnja. U 1 sat noći stiže teklić od onih, što su otišli iza podne u Busovaču, da su Austrijanci izbili na Vladića Vrh i razbili ih iza kratka okršaja. Ovu novost oglasi mujezin s munare: "Vlah došo na Vladića Vrh".

"Dne 16. kolovoza izjutra otpočela je u Kleketima bitka, koja se je dobro čula i u Fojnici. Iza podne... otpornici se dadoše u bijeg...". Nakon izvojevane pobjede tre-balo se predstaviti novoj vladi. O tome fra Mijo piše: "Sada se je trebalo predstaviti najbližim zastupnicima nove oblasti, pak zato dne 26. kolovoza pođe biskup, pro-vincijal fra Nikola Krilić i gvardijan fra Bono Milišić sa dva druga franjevca kao pratioca, da predvedu vareško izaslan-stvo kod prvog postajnog zapovjedništva u Kiseljaku; a kad to obaviše, franjevci krenuše u Sarajevo, da se prikažu vrhov-nom zapovjedniku, barunu Josipu Filipo-viću. Junački vojskovođa sutra ih dan lijepo primi i otpusti. Po tom se ovaj sa-mostan prvi predstavio novoj vladi. I kad te jeseni pođe velika delegacija iz Bosne u Beč... dva su člana iz ovog samostana predstavljali bosanske franjevce". U ovoj staleškoj delegaciji bio je i fra Mijo Bati-nić, dok se dokumentarna fotografija o ovom događaju čuva u muzeju Franje-vačkog samostana u Fojnici.

U sljedećem broju: Fra Mijo V. Batinić u Bugojnu

PONOVNO U FOJNICI (2. dio)

Sve u svemu, prema Vladiću, "fra Mijo je svojom okretnošću i požrtvovanošću kroz ove dvije godine fojničku pučku ško-lu tako unaprijedio da je ona bila nešto više, nego li osnovna pučka škola i da je ona daleko nadmašila sve pučke škole u Bosni, što je posvjedočio i sam austro-ugarski konzul Theodorović i fra Grgo Martić koji su službeno posjetili ovu ško-lu dne 25. kolovoza 1874., ter su joj obil-nije pritekli u pomoć i učilima i novcem, ter su njezini gojenci po zaposjednuću Bosne i Hercegovine mogli stupiti u raz-ne urede" (str. 34).

I dok su tako mladići s uspjehom os-posobljavani za svoja zvanja, kako kaže sam fra Mijo, "ženska se škola međutim nije mogla dovinuti svoje svrhe", budući da je nedostajao ručni rad. Da bi dosko-čio ovom problemu fra Mijo se potrudi da u školu dođe i "učiteljica za ručni ženski rad" (str. 35), u čemu i uspije. Godine 1876. dođe u školu Ana Granić, rodom iz Livna, kao učiteljica sa završenom višom djevojačkom školom koju je pohađala u Carigradu kod sestara milosrdnica. Go-voreći o njenom djelovanju fra Mijo piše da je uspjeh "natkrilio" svako očekivanje tako da su neki od radova poslani u Sara-jevo konzulu, na što ovaj obeća potporu u novcu i "živežu".

bio zadovoljan uspjehom, da je sljedećeg dana svu mladež pogostio u polju, gdje se lijepa školska svečanost obavila. U jesen je zavedena po nedjeljama i opetovnica za muškarce svih doba, te je o. Jerko Vla-dić predavao računstvo i crkvenu povi-jest, učitelj o. Mijo Batinić zemljopis i fiziku, a o. Mijo Franković gospodarstvo.

Uz Poklade g. 1874. zavedene su i nabožne predstave po Metastaziju, a kas-nije po 3-4 preko svake godine, osobito o Božiću i Pokladama, te je to nastavljeno sve do g. 1883. vanrednim uspjehom i navalom naroda. Predstave "Adam i Eva", "Judita", "Isak", "Athalia" iz Metastazija, zatim "Pjanci", "Fabola", "sv. Alojzij", osim nekih iz Berguina i pojedinih za-bavnih listova još su u živoj uspomeni. Dne 1. svibnja, godine 1875. takvoj jed-noj predstavi (Fabiela) prisustvovalo je i ukupno franjevačko starješinstvo, uz osobito povlađivanje. Redatelj svih dra-ma bio je o. Franković uz potporu o. Vla-dića učitelja, o. Marijana Topića kao zbo-rovođe. U tu svrhu bilo je posebno pozo-rište i nešto gardarobe, te je to bilo sva-kako prva pozornica u Bosni. Usto se i pjevanje crkvene i narodne gajilo.

Ovim, a još većma službenim posje-tom austro-ugarskog generalnog konzu-la Theodorovića, dne 25. kolovoza, 1874. poskoči na glas ova škola; jer se tom pri-likom uvjeri isti, da je fojnička škola pre-tekla sve druge škole u Bosni i Hercego-vini, zato je stade obilatije potpomagati učilima i novcem. I doista školski dnev-nik svjedoči, da je ona tu potporu posve zaslužila. To nije više bila prosta pučka škola, već neka vrsta male realke; jer tu se je mladež uz čitanje, pisanje i vjero-nauk poučavala u višem računarstvu, fi-zici, gospodarstvu, deklamaciji, domaćoj povijesti, poslovnim sastavcima, talijan-skom jeziku, višem zemljopisu i prirodo-pisu, a mnogi su njezini gojenci kasnije postali kancelisti, lugari ili napredniji trgovci, kojim nitko ne može poreći više naobrazbe. Samo se po sebi razumi, da su tu školu polazili i oni, koji navršiše četiri razreda, pa bilo u njoj čitavih momaka...

Nakon okupacije i zemaljska vlada je punih devet godina potporu dijelila, dok nije i muška i ženska škola bila predana 1888. vladi. Prva učiteljica bila je goje-nica ove iste škole (Marija Kulier, rođena Trogrančić), koja je na preporuku do-maćih franjevaca učiteljsku naobrazbu crpila u Zagrebu, uživajući potporu naše zemaljske vlade. Sama školska zgrada ostala je i dalje svojina samostanska.

U ovu su se samostansku školu ugle-dali i drugi franjevački učitelji po drugim mjestima.

26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Bati-

nića. Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da na-

pišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar

skromno obilježim ovu obljetnicu.

Piše Miroslav VEŠARA

Fojnička pučka škola iz XIX. stoljeća

Fra Grgo Martić je službeno posjetio

pučku školu u Fojnici 25. kolovoza 1874.

Fra Mijo Vjenceslav Batinićfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik/6. dio

20 21

POVIJESTFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Završavajući ovo poglavlje iz života i rada fra Mije Batinića donosim ovdje i je-dan isječak iz fra Mijine knjige "Franje-vački samostan u Fojnici" u kojem on osobno piše o načinu rada spomenute škole i o uspjehu koji je ona postigla u vri-jeme dok se nalazila u rukama fojničkih fratara.

"S novom školskom zgradom kao da je i školska pouka napredovala; buduć je škola otvorena ne samo za mušku, već i za žensku mladež, ter ju jedna posjećiva-la prije, a druga poslije podne, obaju đa-ke poučavao je franjevac, izabran između onih, koji se je drugdje najnaprednijim iskazao. Ljetnim je ispitima god. 1873. prisustvovao sam presv. g. biskup fra Paškal Vujičić, dne 9. rujna, te je na tolike

Fra Mijin učiteljski rad u pučkoj školi trajao je do 1877. god. kada bude postav-ljen za "učitelja samostanske mladeži, koja se za Red pripravljala, gdje je istim svojim marom ko i u pučkoj školi razvio svoju djelatnost" (str. 35). Ali na toj duž-nosti ostane samo godinu dana. Već slje-deće 1878 god. imenuje ga uprava Pro-vincije za tajnika Provincije. "Ko taki je bio i u odaslanstvu na poklon kralju u Beč" (str. 35). To je jedini komentar ko-jim je Vladić popratio fra Mijino "tajni-štvo" te godine. Međutim, o previranjima koja su se te godine zbivala u Bosni, kao i o ulozi franjevaca iz samostana u Fojnici, pa tako i svojoj, u vrijeme dolaska austro-ugarske monarhije u BiH sam fra Mijo referira znatno opširnije. U svojoj knjizi Franjevački samostan u Fojnici između ostalog piše i sljedeće: "Po tom nadođe godina 1878., najvažnija u Bosni za sve, godina kada dođe čas oslobođenja Bosne i Hercegovine ispod turske vlasti, koja je cio bosanski narod u ropstvu držala. I tu su fojnički franjevci dokazali svoje rodo-ljublje: budno prateći iz prikrajka..., mi-jetići u narodu nadu u skoro oslobođe-nje, tješeći ga u teškim časovima, te mu ulijevajući u srce odvažnost, ako bi prili-ke zahtijevale..."

U nastavku fra Mijo opisuje kontakte koje je samostan u Fojnici s austrijskim i engleskim konzulatom i tako ne samo budno pratio nego i aktivno sudjelovao u događajima.

Kao što je poznato u Bosni se tih dana spremao otpor ulasku austro-ugarskih trupa u Bosnu. Jedan od kolovođa tog ot-pora bio je i Hađi Loja, koji je u odlučnoj bici u Kleketima bio poražen. Opisujući

atmosferu u Fojnici uoči te bitke fra Mijo piše: "Žalosno se je slavila taj dan Velika Gospojina: u crkvu na pučku sv. misu došlo je svega 8 osoba, i to starih. Sva se Fojnica smutila..., pred mrak pako narod je kojekuda glavinjo, a najviše samosta-nu pribjegavao, da tu zajedno izginu, ako otješnja. U 1 sat noći stiže teklić od onih, što su otišli iza podne u Busovaču, da su Austrijanci izbili na Vladića Vrh i razbili ih iza kratka okršaja. Ovu novost oglasi mujezin s munare: "Vlah došo na Vladića Vrh".

"Dne 16. kolovoza izjutra otpočela je u Kleketima bitka, koja se je dobro čula i u Fojnici. Iza podne... otpornici se dadoše u bijeg...". Nakon izvojevane pobjede tre-balo se predstaviti novoj vladi. O tome fra Mijo piše: "Sada se je trebalo predstaviti najbližim zastupnicima nove oblasti, pak zato dne 26. kolovoza pođe biskup, pro-vincijal fra Nikola Krilić i gvardijan fra Bono Milišić sa dva druga franjevca kao pratioca, da predvedu vareško izaslan-stvo kod prvog postajnog zapovjedništva u Kiseljaku; a kad to obaviše, franjevci krenuše u Sarajevo, da se prikažu vrhov-nom zapovjedniku, barunu Josipu Filipo-viću. Junački vojskovođa sutra ih dan lijepo primi i otpusti. Po tom se ovaj sa-mostan prvi predstavio novoj vladi. I kad te jeseni pođe velika delegacija iz Bosne u Beč... dva su člana iz ovog samostana predstavljali bosanske franjevce". U ovoj staleškoj delegaciji bio je i fra Mijo Bati-nić, dok se dokumentarna fotografija o ovom događaju čuva u muzeju Franje-vačkog samostana u Fojnici.

U sljedećem broju: Fra Mijo V. Batinić u Bugojnu

PONOVNO U FOJNICI (2. dio)

Sve u svemu, prema Vladiću, "fra Mijo je svojom okretnošću i požrtvovanošću kroz ove dvije godine fojničku pučku ško-lu tako unaprijedio da je ona bila nešto više, nego li osnovna pučka škola i da je ona daleko nadmašila sve pučke škole u Bosni, što je posvjedočio i sam austro-ugarski konzul Theodorović i fra Grgo Martić koji su službeno posjetili ovu ško-lu dne 25. kolovoza 1874., ter su joj obil-nije pritekli u pomoć i učilima i novcem, ter su njezini gojenci po zaposjednuću Bosne i Hercegovine mogli stupiti u raz-ne urede" (str. 34).

I dok su tako mladići s uspjehom os-posobljavani za svoja zvanja, kako kaže sam fra Mijo, "ženska se škola međutim nije mogla dovinuti svoje svrhe", budući da je nedostajao ručni rad. Da bi dosko-čio ovom problemu fra Mijo se potrudi da u školu dođe i "učiteljica za ručni ženski rad" (str. 35), u čemu i uspije. Godine 1876. dođe u školu Ana Granić, rodom iz Livna, kao učiteljica sa završenom višom djevojačkom školom koju je pohađala u Carigradu kod sestara milosrdnica. Go-voreći o njenom djelovanju fra Mijo piše da je uspjeh "natkrilio" svako očekivanje tako da su neki od radova poslani u Sara-jevo konzulu, na što ovaj obeća potporu u novcu i "živežu".

bio zadovoljan uspjehom, da je sljedećeg dana svu mladež pogostio u polju, gdje se lijepa školska svečanost obavila. U jesen je zavedena po nedjeljama i opetovnica za muškarce svih doba, te je o. Jerko Vla-dić predavao računstvo i crkvenu povi-jest, učitelj o. Mijo Batinić zemljopis i fiziku, a o. Mijo Franković gospodarstvo.

Uz Poklade g. 1874. zavedene su i nabožne predstave po Metastaziju, a kas-nije po 3-4 preko svake godine, osobito o Božiću i Pokladama, te je to nastavljeno sve do g. 1883. vanrednim uspjehom i navalom naroda. Predstave "Adam i Eva", "Judita", "Isak", "Athalia" iz Metastazija, zatim "Pjanci", "Fabola", "sv. Alojzij", osim nekih iz Berguina i pojedinih za-bavnih listova još su u živoj uspomeni. Dne 1. svibnja, godine 1875. takvoj jed-noj predstavi (Fabiela) prisustvovalo je i ukupno franjevačko starješinstvo, uz osobito povlađivanje. Redatelj svih dra-ma bio je o. Franković uz potporu o. Vla-dića učitelja, o. Marijana Topića kao zbo-rovođe. U tu svrhu bilo je posebno pozo-rište i nešto gardarobe, te je to bilo sva-kako prva pozornica u Bosni. Usto se i pjevanje crkvene i narodne gajilo.

Ovim, a još većma službenim posje-tom austro-ugarskog generalnog konzu-la Theodorovića, dne 25. kolovoza, 1874. poskoči na glas ova škola; jer se tom pri-likom uvjeri isti, da je fojnička škola pre-tekla sve druge škole u Bosni i Hercego-vini, zato je stade obilatije potpomagati učilima i novcem. I doista školski dnev-nik svjedoči, da je ona tu potporu posve zaslužila. To nije više bila prosta pučka škola, već neka vrsta male realke; jer tu se je mladež uz čitanje, pisanje i vjero-nauk poučavala u višem računarstvu, fi-zici, gospodarstvu, deklamaciji, domaćoj povijesti, poslovnim sastavcima, talijan-skom jeziku, višem zemljopisu i prirodo-pisu, a mnogi su njezini gojenci kasnije postali kancelisti, lugari ili napredniji trgovci, kojim nitko ne može poreći više naobrazbe. Samo se po sebi razumi, da su tu školu polazili i oni, koji navršiše četiri razreda, pa bilo u njoj čitavih momaka...

Nakon okupacije i zemaljska vlada je punih devet godina potporu dijelila, dok nije i muška i ženska škola bila predana 1888. vladi. Prva učiteljica bila je goje-nica ove iste škole (Marija Kulier, rođena Trogrančić), koja je na preporuku do-maćih franjevaca učiteljsku naobrazbu crpila u Zagrebu, uživajući potporu naše zemaljske vlade. Sama školska zgrada ostala je i dalje svojina samostanska.

U ovu su se samostansku školu ugle-dali i drugi franjevački učitelji po drugim mjestima.

26. kolovoza 2011. navršilo se 60 godina od smrti fra Mije V. Bati-

nića. Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da na-

pišem nekoliko riječi o ovom vrijednom fratru, i tako, makar

skromno obilježim ovu obljetnicu.

Piše Miroslav VEŠARA

Fojnička pučka škola iz XIX. stoljeća

Fra Grgo Martić je službeno posjetio

pučku školu u Fojnici 25. kolovoza 1874.

Fra Mijo Vjenceslav Batinićfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik/6. dio

22 23

IZ ARHIVAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Rudarskog glavarstva u Sarajevu broj 7348. od 3. 12. 1938. godine.

Na istom terenu tražene su koncesije i ranije, ali te koncesije Rudarsko gla-varstvo u Sarajevu nije nikada podijelilo. Isti dan svoje izjave dali su vlasnici zem-ljišta koja se nalaze na području zamo-ljenih koncesija, Tomislav (Jozo) Udovi-čić i Biletić (Stjepan) Ivo, oba iz Gromi-ljaka. Tomislav Udovičić izjavio je da je na njegovom zemljištu koje se nalazi na području zamoljenih koncesija od strane Banske vlasti banovine Hrvatske u godi-ni 1935. ili 1936. vršeno istraživanje od strane nekog engleskog društva iz Ba-kovića. Tom prilikom su bušili na četiri mjesta do dubine od 28 metara. Udovičić je tražio odštetu koja mu je tim radovima prouzročena, pa mu je obećano da nema

pravo zabraniti rad i da će dobiti odštetu od koje će imati velike koristi. Povjero-vavši njihovim izjavama Udovičić se nije žalio dalje, ali nikada nije primio nkakve odštete.

Biletić Ivo izjavio je da je i na njego-vom zemljištu vršeno istraživanje od strane engleskih istraživača u gore nave-denom periodu, ali da ni on nije dobio ni-kakvu odštetu. Na njegovom zemljištu vršeno je bušenje na dva mjesta.

Na kraju oba napominju da nemaju ništa protiv podjele koncesija za iskopa-vanje zlata na njihovim posjedima, ali uz odgovarajuću odštetu.

Sve radnje su zaustavljene izbijanjem Drugog svjetskog rata. A zlato? Što je sa označenim terenom i riječnim nanosima koji se spominju u dokumentima iz 1941.? Koliko nam je poznato u tim dije-lovima se više nisu vršila istraživanja ta-kve vrste.

Danas se naša zlatna rijeka Fojnica, što se Gromiljaka tiče, nalazi u jadnom stanju, zagađena, prljava, zaboravljena i od ljudi i od nadležnih institucija. Rijeka na kojoj smo se kao djeca, uz radosnu vrisku i galamu, učili plivati, rijeka koja je izletnicima pružala osvježenja u toplim ljetnim danima, a zemljoradnicima na-vodnjavala suha tla, sada, na veliku ža-lost, služi kao odlagalište smeća i razno-raznih nepotrepština (uginulih životinja, plastike, stakla itd.), a sprovedene su i kanalizacije koje šire nesnosan smrad. Rijeka koja nam je pružila mnogo toga, a mi kao njeni najveći neprijatelji (čast izuzecima kojih ipak ima), što smo mi njoj?

redstavnik Centralne rudarske direk-cije i zadruge "Bosnia" stavio je pri-Pmjedbe protiv podjele koncesija u

smislu rudarskog zakona i pravilnika za njegovo izvršenje. Naime, primjedbe su se odnosile na to da se koncesije nalaze na reonu koji je pokriven zaštitinim po-ljima državnog erara i rudarske zadruge "Bosnia", na koje samo oni polažu isklju-čivo pravo. Prema tome koncesije se ne bi mogle podijeliti jer bi se time povri-jedilo ranije stečeno pravo državnog era-ra i zadruge "Bosnia". Osim toga, na jed-nom dijelu zamoljenih koncesija nalazi se i zaštitini reon za mineralna vrela u Fojničkom srezu za Ministarstvo socijal-ne politike i narodnog zdravlja, pa je na tim državnim zaštitnim poljima zabra-njen svaki rudarski rad, a prema rješenju

Nema ljepših u godini danako za Božić, pa do Ivandana.Pahuljice snježne lepršaju,u kućama krizbani blistaju.

Pod krizbanom štalica malena,od Marije to je uspomena,koja je se u štalici skrila,u jaslama sina porodila.

Porodila sina u štalici,položi ga na oštroj slamici.U po noći sina porodilai svojim ga mlijekom zadojila.

Dok se majka malo odmorilau tome je zora zabijelila.

Zora svanu, žarko sunce granu,po Betlehemu osvjetljuje tamu.Udalji se tama iz Betlehema,ugleda se štala osvijetljena.

Tome čudu narod potrčao,u štali je čudo ugledao.Svijetli štala, sijalica nema,iz nebesa štala osvijetljena.

Fra Janko Ljubos, Sandra Biletić

O Gromiljakui „zlatnoj“ rijeci Fojnici (2)Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

(Iz pisma indijanskog poglavice Seattlea)Označeni prostor u Gromiljaku na kojem

bi se vršilo ispiranje/iskopavanje zlata

Naš odnos prema prirodi: nekoć zlatonosna rijeka, a danas...

FOJNIČKAŠKRINJA

U SUSRET BOŽIĆU

A još veće čudo u štalici,dijete golo leži na slamici.Ljuta zima, a hladno mu nije,njega majka svojim tijelom grije.

Kad je narod čudo sagledao,svak je svojoj kući potrčao.I u štalu brzo se vratiše,i Mariju svačim počastiše.

A djetešce iz slame digoše,okupaše, u ruho zaviše.I majci ga u krilo staviše,pa veselje tada nastaviše.

Kada djeca za dijete saznaše,svi do štale brzo dotrčaše.Poklona mu svakih donosilii s Marijom majkom veselili.

Veselu mu pjesmu zapjevalii u pjesmi sve su dokazali.U štalici prostoj rodio se Bog,koji s neba siđe radi puka svog.

Niko Bošnjak Šandor

Božićna čestitkaBožićna čestitka

22 23

IZ ARHIVAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Rudarskog glavarstva u Sarajevu broj 7348. od 3. 12. 1938. godine.

Na istom terenu tražene su koncesije i ranije, ali te koncesije Rudarsko gla-varstvo u Sarajevu nije nikada podijelilo. Isti dan svoje izjave dali su vlasnici zem-ljišta koja se nalaze na području zamo-ljenih koncesija, Tomislav (Jozo) Udovi-čić i Biletić (Stjepan) Ivo, oba iz Gromi-ljaka. Tomislav Udovičić izjavio je da je na njegovom zemljištu koje se nalazi na području zamoljenih koncesija od strane Banske vlasti banovine Hrvatske u godi-ni 1935. ili 1936. vršeno istraživanje od strane nekog engleskog društva iz Ba-kovića. Tom prilikom su bušili na četiri mjesta do dubine od 28 metara. Udovičić je tražio odštetu koja mu je tim radovima prouzročena, pa mu je obećano da nema

pravo zabraniti rad i da će dobiti odštetu od koje će imati velike koristi. Povjero-vavši njihovim izjavama Udovičić se nije žalio dalje, ali nikada nije primio nkakve odštete.

Biletić Ivo izjavio je da je i na njego-vom zemljištu vršeno istraživanje od strane engleskih istraživača u gore nave-denom periodu, ali da ni on nije dobio ni-kakvu odštetu. Na njegovom zemljištu vršeno je bušenje na dva mjesta.

Na kraju oba napominju da nemaju ništa protiv podjele koncesija za iskopa-vanje zlata na njihovim posjedima, ali uz odgovarajuću odštetu.

Sve radnje su zaustavljene izbijanjem Drugog svjetskog rata. A zlato? Što je sa označenim terenom i riječnim nanosima koji se spominju u dokumentima iz 1941.? Koliko nam je poznato u tim dije-lovima se više nisu vršila istraživanja ta-kve vrste.

Danas se naša zlatna rijeka Fojnica, što se Gromiljaka tiče, nalazi u jadnom stanju, zagađena, prljava, zaboravljena i od ljudi i od nadležnih institucija. Rijeka na kojoj smo se kao djeca, uz radosnu vrisku i galamu, učili plivati, rijeka koja je izletnicima pružala osvježenja u toplim ljetnim danima, a zemljoradnicima na-vodnjavala suha tla, sada, na veliku ža-lost, služi kao odlagalište smeća i razno-raznih nepotrepština (uginulih životinja, plastike, stakla itd.), a sprovedene su i kanalizacije koje šire nesnosan smrad. Rijeka koja nam je pružila mnogo toga, a mi kao njeni najveći neprijatelji (čast izuzecima kojih ipak ima), što smo mi njoj?

redstavnik Centralne rudarske direk-cije i zadruge "Bosnia" stavio je pri-Pmjedbe protiv podjele koncesija u

smislu rudarskog zakona i pravilnika za njegovo izvršenje. Naime, primjedbe su se odnosile na to da se koncesije nalaze na reonu koji je pokriven zaštitinim po-ljima državnog erara i rudarske zadruge "Bosnia", na koje samo oni polažu isklju-čivo pravo. Prema tome koncesije se ne bi mogle podijeliti jer bi se time povri-jedilo ranije stečeno pravo državnog era-ra i zadruge "Bosnia". Osim toga, na jed-nom dijelu zamoljenih koncesija nalazi se i zaštitini reon za mineralna vrela u Fojničkom srezu za Ministarstvo socijal-ne politike i narodnog zdravlja, pa je na tim državnim zaštitnim poljima zabra-njen svaki rudarski rad, a prema rješenju

Nema ljepših u godini danako za Božić, pa do Ivandana.Pahuljice snježne lepršaju,u kućama krizbani blistaju.

Pod krizbanom štalica malena,od Marije to je uspomena,koja je se u štalici skrila,u jaslama sina porodila.

Porodila sina u štalici,položi ga na oštroj slamici.U po noći sina porodilai svojim ga mlijekom zadojila.

Dok se majka malo odmorilau tome je zora zabijelila.

Zora svanu, žarko sunce granu,po Betlehemu osvjetljuje tamu.Udalji se tama iz Betlehema,ugleda se štala osvijetljena.

Tome čudu narod potrčao,u štali je čudo ugledao.Svijetli štala, sijalica nema,iz nebesa štala osvijetljena.

Fra Janko Ljubos, Sandra Biletić

O Gromiljakui „zlatnoj“ rijeci Fojnici (2)Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

(Iz pisma indijanskog poglavice Seattlea)Označeni prostor u Gromiljaku na kojem

bi se vršilo ispiranje/iskopavanje zlata

Naš odnos prema prirodi: nekoć zlatonosna rijeka, a danas...

FOJNIČKAŠKRINJA

U SUSRET BOŽIĆU

A još veće čudo u štalici,dijete golo leži na slamici.Ljuta zima, a hladno mu nije,njega majka svojim tijelom grije.

Kad je narod čudo sagledao,svak je svojoj kući potrčao.I u štalu brzo se vratiše,i Mariju svačim počastiše.

A djetešce iz slame digoše,okupaše, u ruho zaviše.I majci ga u krilo staviše,pa veselje tada nastaviše.

Kada djeca za dijete saznaše,svi do štale brzo dotrčaše.Poklona mu svakih donosilii s Marijom majkom veselili.

Veselu mu pjesmu zapjevalii u pjesmi sve su dokazali.U štalici prostoj rodio se Bog,koji s neba siđe radi puka svog.

Niko Bošnjak Šandor

Božićna čestitkaBožićna čestitka

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

Pod Velikim zubomPucketanje u kaminu u Jozine se uši uvlači

poput hinjave lisice u kokošinjac. Tajno, pod okriljem noći, krade mu umorne misli i za sobom sve do šume ostavlja krvav trag. A onda se izgubi duboko među kukrikama negdje u stranama Pakline, ispod Velikog zuba. Pod tu ga stijenu, kojoj je sam smislio ime, iz gradske buke začas preseli izgaranje zrelog drveta, a udoban naslonjač zamijeni smrdljivo ćebe. Otvori dlan i ugleda naušnicu svoje žene. Dala mu ju je prije nego što je pobjegla s djecom. Pogleda goblene na zidovima, ali oni više nisu vezivo njegove unuke Ane; postali su stje-novita ograda rupe u koju se zavukao s kumom Markom. On je jučer otišao u izviđanje i još ga nema. 'Ko zna kud… Možda su ga uhvatile Švabe, možda je zalutao, možda je upao u provaliju i polomio se…

Poseže za kolačem, ali on ima okus po puri staroj tri–četiri dana. Gleda u prazno, dok u dolini zvone neki udaljeni pucnji. Uvlači glavu pod šinjel, strepi i pribija se uz vatru, od nepoželjnih gostiju dobro skrivenu u ljev-kastoj udubini, pod velikom nakrivljenom sti-jenom okruženom štitom od nekoliko manjih kamenih čuvara. Pas Šarov uzvrtio se oko njega kao da ga hoće zagrliti.

"Kao da i ti, jadniče kusavi, znaš koliko mi je studeno... Kusav ti, kusav ja. Ti bez repa, a ja bez noge – ne znaš koji je sakatiji. Zato sam i završio pod ovom čukom negdje iznad Konjica i nisam više išao s partizanima... Kao da je bilo jučer kad sam na početku rata sav krvav ležao nasred neke ledine. Tad mi je jedan od njih rekao: 'E moj učo – mlad se oženio, mlad ost'o bogalj!'. A kum mi je, dok me je nedavno sav znojan i zapuhan tegario uz Paklinu, u šali rekao kako bi bilo bolje da sam ostao bez očiju da ne mogu žene gledati. Možda bih i bio sretniji da sam bez očiju, da ne vidim sav ovaj jad…", gladio je Jozo svog jedinog sugovornika u hladnoj pustari sive planine.

Lutajući kroz sjećanja, naišao je i na san koji je danima želio sresti. U neka doba noći pre-nuše ga šumovi koji su postajali sve glasniji. Uto osjeti kako se nešto kreće prema njemu. Srce mu se sledi. Šuštanje utihnu, a on jedva skupi snage upitati:

– 'Ko ide?– Ja sam, Jozo, Markara.– A ti si, kopile jedno! Sreća pa nije Švabara!– Neće ti oni, moj Jozo, pod ovu čuku.– Sva sreća. Srce mi je u desnu petu sišlo.

– Nego, šta radiš, Jozara? Ima li meze?– Evo plandujem, hoćeš i ti sa mnom?– Ma, pusti plandovanje, evo malo šljive –

otkop'o je u selu da nazdravimo za Božić.– Za Božić?– Božić je, Jozo, Božić.– Kako si otkop'o? Je l' te 'ko vidio?– Ma jok. Šulj'o sam se kroz šumu pa kroz

potok, a kako mi je kuća zapaljena – niko je ni ne gleda.

– A tragovi? Šta ako nas nađu?– Ma neka nađu više! A mogao bi snijeg

opet noćas.Sakrit će, valjda, trag. Nego, pusti priču –

pij!– Moj Marko… Daj tog tičijeg mlijeka! Dao

Bog pa idući Božić slavili sa ženama i djecom!Marko obori glavu, a dvije krupne suze

kliznuše mu niz oštru sivu bradu. Jozo pogleda ustranu. Činilo se da čak i Šarov cvili, kao da se i on nečega s tugom prisjeća. Šutnja se ledila oko njih, ali san nije htio na oči. Dugo su tako umornim zjenicama prebirali mračne kutke, a na brcima im se počelo hvatati sitno inje.

Marko diže pogled i ciknu:– Nu ga! Isti si moj pokojni dedo Mato!– Ne poredi me s njim – on je živio 102

godine! 'Ko će se toliko patit?– Ti kume! A ja ti nad rakom pjevao!Nakon toga se kroz studen prosu gro-

moglasan smijeh i Jozu podsjeti kako je s kumašinom, i s rakijom i bez nje, znao kenjčijati.

– Tiše, bolan, čut će nas neki pasji sin s puškom. De malo šljive – nutka ga on.

– Ma daj, kad si navalio – uze mu plosku i poče gutati rakiju k'o da je voda.

– Ja, ja, nije zmija da te ujede – naceri se Marko.

– Sretan ti Božić, prijatelju.– I tebi, moj kume.Uto i Šarov živnu i skoči na Jozu. Prene se i

pogleda oko sebe. Od Marka, ćuke i ploske ni traga ni glasa. Traži ih po čitavoj sobi, ali ne nalazi ništa do osmijeha praunuka Ivana.

– Sjetan ti Bozić, dede Joćo – reče mu dijete i pruži mu ukras s jelke.

– I tebi, zlato moje – odvrati. Htjede mu još nešto reći, ali taman je počelo "Slikom na sliku". Opet se sjeti svog Markare i u mislima mu reče: "E moj kume, ti si proljetos otišao na onaj svijet, a ja opet pod neku čuku. Samo što mi je sad udobno i lijepo ovdje, kod djece. Sretan ti i ovaj Božić!"

1. 11. 2002.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Lidija Pavlović-Grgić Rođena u Konjicu 1976. godine. Profesorica hrvatskog jezika i književnosti s višegodišnjim novinarskim iskustvom. Piše poeziju, prozu i kritike. Koautorica je dvojezične zbirke pjesama Let u TROstihu (Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar, 2008.), koju je i ilustrirala. Ilustrirala je i dvojezičnu zbirku poezije Marije Perić-Bilobrk PoeSIEja (Beč, 2009.). Dobitnica je književne nagrade Fra Grgo Martić za 2011., u kategoriji najbolji prozni prvijenac za zbirku priča Kišne kapi u piščevoj luli (Naklada Zaklade Fra Grgo Martić 2011.). Na prošlogodišnjem natječaju Gratiartisa iz Bruxellesa uvrštena u zbirku propovjedaka bh. pisaca Vrijeme pričom otključano, koja se prevodi na francuski jezik. Zastupljena je u zbornicima te brojnim književnim časopisima u Bosni i Hercegovini i inozemstvu (Osvit, Diwan, Motrišta, Riječ, Marulić, Život, Bosna Franciscana, Mostariensia, Republika poezije, Napretkov Hrvatski godišnjak, Poeta, Balkanski književni glasnik, Diogen, Nova Istra, Suvremena pitanja, Lacuna mag...). Pjesme su joj prepjevane na engleski, njemački jezik i talijanski jezik. Bila je sudionica brojnih književnih događaja u zemlji i inozemstvu, te je kulturne programe organizirala, moderirala i bila promotorica domaćim i inozemnim književnim stvarateljima. U Književnom klubu Mostar angažirana je kao koordinatorica za medije i u Organizacijskom odboru književnog festivala Dani Književnog kluba Mostar.

ZIMA OSAMDESET I NEKE

Kad će opet nabujati potokUvući se u magazu

Blatnjavim koracima

Kad će zalediti česmaPustit mreže svoje

Zgrabit me smotanu

Kad li će me snijeg veselitiOnaj prvi što zabijeli jutro

Kad u školu pođem

Kad će rođaci me zvatiDa pravimo snješka

I krčimo prtinu

Kad će mi baba nareditiDa nacjepkam luča

I potpalim vatru

Kad ću na Božić zorom ustatiDa prva odem kod ujke

I čestitam

Nikad više

23. 12. 2007.

TJEŠITELJ

Povjetarac sišto žeravicu razgoni.Pojiš nas medovinom

iz pješčanih čaša.Kad nas 'no krvave izbaciše

kurve i lopovi,ti nam dlanove pokaza.

U njima zlatnim slovimaurezao si naša imena.

I dok svijetlimo s tobom,dotle smo utješeni.

7. 12. 2007.

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

Pod Velikim zubomPucketanje u kaminu u Jozine se uši uvlači

poput hinjave lisice u kokošinjac. Tajno, pod okriljem noći, krade mu umorne misli i za sobom sve do šume ostavlja krvav trag. A onda se izgubi duboko među kukrikama negdje u stranama Pakline, ispod Velikog zuba. Pod tu ga stijenu, kojoj je sam smislio ime, iz gradske buke začas preseli izgaranje zrelog drveta, a udoban naslonjač zamijeni smrdljivo ćebe. Otvori dlan i ugleda naušnicu svoje žene. Dala mu ju je prije nego što je pobjegla s djecom. Pogleda goblene na zidovima, ali oni više nisu vezivo njegove unuke Ane; postali su stje-novita ograda rupe u koju se zavukao s kumom Markom. On je jučer otišao u izviđanje i još ga nema. 'Ko zna kud… Možda su ga uhvatile Švabe, možda je zalutao, možda je upao u provaliju i polomio se…

Poseže za kolačem, ali on ima okus po puri staroj tri–četiri dana. Gleda u prazno, dok u dolini zvone neki udaljeni pucnji. Uvlači glavu pod šinjel, strepi i pribija se uz vatru, od nepoželjnih gostiju dobro skrivenu u ljev-kastoj udubini, pod velikom nakrivljenom sti-jenom okruženom štitom od nekoliko manjih kamenih čuvara. Pas Šarov uzvrtio se oko njega kao da ga hoće zagrliti.

"Kao da i ti, jadniče kusavi, znaš koliko mi je studeno... Kusav ti, kusav ja. Ti bez repa, a ja bez noge – ne znaš koji je sakatiji. Zato sam i završio pod ovom čukom negdje iznad Konjica i nisam više išao s partizanima... Kao da je bilo jučer kad sam na početku rata sav krvav ležao nasred neke ledine. Tad mi je jedan od njih rekao: 'E moj učo – mlad se oženio, mlad ost'o bogalj!'. A kum mi je, dok me je nedavno sav znojan i zapuhan tegario uz Paklinu, u šali rekao kako bi bilo bolje da sam ostao bez očiju da ne mogu žene gledati. Možda bih i bio sretniji da sam bez očiju, da ne vidim sav ovaj jad…", gladio je Jozo svog jedinog sugovornika u hladnoj pustari sive planine.

Lutajući kroz sjećanja, naišao je i na san koji je danima želio sresti. U neka doba noći pre-nuše ga šumovi koji su postajali sve glasniji. Uto osjeti kako se nešto kreće prema njemu. Srce mu se sledi. Šuštanje utihnu, a on jedva skupi snage upitati:

– 'Ko ide?– Ja sam, Jozo, Markara.– A ti si, kopile jedno! Sreća pa nije Švabara!– Neće ti oni, moj Jozo, pod ovu čuku.– Sva sreća. Srce mi je u desnu petu sišlo.

– Nego, šta radiš, Jozara? Ima li meze?– Evo plandujem, hoćeš i ti sa mnom?– Ma, pusti plandovanje, evo malo šljive –

otkop'o je u selu da nazdravimo za Božić.– Za Božić?– Božić je, Jozo, Božić.– Kako si otkop'o? Je l' te 'ko vidio?– Ma jok. Šulj'o sam se kroz šumu pa kroz

potok, a kako mi je kuća zapaljena – niko je ni ne gleda.

– A tragovi? Šta ako nas nađu?– Ma neka nađu više! A mogao bi snijeg

opet noćas.Sakrit će, valjda, trag. Nego, pusti priču –

pij!– Moj Marko… Daj tog tičijeg mlijeka! Dao

Bog pa idući Božić slavili sa ženama i djecom!Marko obori glavu, a dvije krupne suze

kliznuše mu niz oštru sivu bradu. Jozo pogleda ustranu. Činilo se da čak i Šarov cvili, kao da se i on nečega s tugom prisjeća. Šutnja se ledila oko njih, ali san nije htio na oči. Dugo su tako umornim zjenicama prebirali mračne kutke, a na brcima im se počelo hvatati sitno inje.

Marko diže pogled i ciknu:– Nu ga! Isti si moj pokojni dedo Mato!– Ne poredi me s njim – on je živio 102

godine! 'Ko će se toliko patit?– Ti kume! A ja ti nad rakom pjevao!Nakon toga se kroz studen prosu gro-

moglasan smijeh i Jozu podsjeti kako je s kumašinom, i s rakijom i bez nje, znao kenjčijati.

– Tiše, bolan, čut će nas neki pasji sin s puškom. De malo šljive – nutka ga on.

– Ma daj, kad si navalio – uze mu plosku i poče gutati rakiju k'o da je voda.

– Ja, ja, nije zmija da te ujede – naceri se Marko.

– Sretan ti Božić, prijatelju.– I tebi, moj kume.Uto i Šarov živnu i skoči na Jozu. Prene se i

pogleda oko sebe. Od Marka, ćuke i ploske ni traga ni glasa. Traži ih po čitavoj sobi, ali ne nalazi ništa do osmijeha praunuka Ivana.

– Sjetan ti Bozić, dede Joćo – reče mu dijete i pruži mu ukras s jelke.

– I tebi, zlato moje – odvrati. Htjede mu još nešto reći, ali taman je počelo "Slikom na sliku". Opet se sjeti svog Markare i u mislima mu reče: "E moj kume, ti si proljetos otišao na onaj svijet, a ja opet pod neku čuku. Samo što mi je sad udobno i lijepo ovdje, kod djece. Sretan ti i ovaj Božić!"

1. 11. 2002.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Lidija Pavlović-Grgić Rođena u Konjicu 1976. godine. Profesorica hrvatskog jezika i književnosti s višegodišnjim novinarskim iskustvom. Piše poeziju, prozu i kritike. Koautorica je dvojezične zbirke pjesama Let u TROstihu (Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar, 2008.), koju je i ilustrirala. Ilustrirala je i dvojezičnu zbirku poezije Marije Perić-Bilobrk PoeSIEja (Beč, 2009.). Dobitnica je književne nagrade Fra Grgo Martić za 2011., u kategoriji najbolji prozni prvijenac za zbirku priča Kišne kapi u piščevoj luli (Naklada Zaklade Fra Grgo Martić 2011.). Na prošlogodišnjem natječaju Gratiartisa iz Bruxellesa uvrštena u zbirku propovjedaka bh. pisaca Vrijeme pričom otključano, koja se prevodi na francuski jezik. Zastupljena je u zbornicima te brojnim književnim časopisima u Bosni i Hercegovini i inozemstvu (Osvit, Diwan, Motrišta, Riječ, Marulić, Život, Bosna Franciscana, Mostariensia, Republika poezije, Napretkov Hrvatski godišnjak, Poeta, Balkanski književni glasnik, Diogen, Nova Istra, Suvremena pitanja, Lacuna mag...). Pjesme su joj prepjevane na engleski, njemački jezik i talijanski jezik. Bila je sudionica brojnih književnih događaja u zemlji i inozemstvu, te je kulturne programe organizirala, moderirala i bila promotorica domaćim i inozemnim književnim stvarateljima. U Književnom klubu Mostar angažirana je kao koordinatorica za medije i u Organizacijskom odboru književnog festivala Dani Književnog kluba Mostar.

ZIMA OSAMDESET I NEKE

Kad će opet nabujati potokUvući se u magazu

Blatnjavim koracima

Kad će zalediti česmaPustit mreže svoje

Zgrabit me smotanu

Kad li će me snijeg veselitiOnaj prvi što zabijeli jutro

Kad u školu pođem

Kad će rođaci me zvatiDa pravimo snješka

I krčimo prtinu

Kad će mi baba nareditiDa nacjepkam luča

I potpalim vatru

Kad ću na Božić zorom ustatiDa prva odem kod ujke

I čestitam

Nikad više

23. 12. 2007.

TJEŠITELJ

Povjetarac sišto žeravicu razgoni.Pojiš nas medovinom

iz pješčanih čaša.Kad nas 'no krvave izbaciše

kurve i lopovi,ti nam dlanove pokaza.

U njima zlatnim slovimaurezao si naša imena.

I dok svijetlimo s tobom,dotle smo utješeni.

7. 12. 2007.

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

KUHINJA

OblatneDanas ima na tisuće recepata za oblatne. Filuju se raznim

kremama i voćem po želji. Ja vam u ovom broju nudim

jedan od mnogih recepata za oblatnu. Ovaj recept sam dobila od Dobrile i moji

ukućani obožavaju ovako napravljenu oblatnu.

FIL:

1l mlijeka

2 šalice (velike) šećera

200gr čokolade

1 malo pakiranje oblatni

PRIPREMA;

U lonac sipati mlijeko i šećer,

kuhati jedan i po do dva sata. Kada

se krema zgusnula dodati čokoladu i

miješati dok se čokolada ne istopi.

Toplim filom mazati kore od oblatni i

ostaviti na hladno da se ohlade.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Bogom ne živi onaj tko u njega ne vjeruje, u njega se ne pouzdaje i ne ljubi ga, za njega Bog uopće ne postoji.

Božić je svetkovina ljubavi, jer Bog je ljubav. Nije to naša pobožna želja, to piše u Svetom Pismu, sam Bog je to ob-javio. Mi se ljudi mnogo razlikujemo, a često smo i sami sebi velika zagonetka. Ima ljudi strašljivih koji zamišljaju Boga kao nekog policajca koji jedva čeka da nas uhvati u nekom prekršaju i da nas kazni. Ali ima i ljudi koji su sa sobom sasvim zadovoljni, a za svoje pogreške i grijehe, nekad i velike, uvijek nađu neku ispriku. Što je ispravno? Ispravno je uz-dati se u Božju milost, u njegovo milo-srđe i ljubav, uvijek se Bogu moliti da on ispravi ono što je krivo, ono što je krivo da učini ravnim, da otjera tamu i unese svjetlo. Božić nam kaže da je Bog ljubav,

da do utjelovljenja Sina Božjega nije došlo iz neke Božje taštine ili bilo kojeg drugog razloga, nego upravo iz ljubavi. Božić je dan Božje milosti, ljubavi i vjernosti. Bog je uz nas iako mi nekada bježimo od njega. On nas ljubi iako mi njega u našoj bučnoj svakidašnjici često zaboravimo, iako je, barem nekada, naše srce bliže zemaljskim osobama i stva-rima. Možemo biti optimisti prema dob-rom i milosrdnom Bogu, izvoru svih dobara. Nemojmo podcjenjivati njegovu milost, ljubav i dobrotu. Nećemo suditi ni mi sami sebe, nego on koji pozna naše srce i naše misli. Budimo sigurni, da će njegov sud nad nama, biti milost, mir i radost Boga, našeg otkupitelja. Daj Bože da Božić dočekamo i proslavimo s dubo-kom, unutarnjom radošću, smirene i zadovoljne duše.

ožić je svetkovina mira. Kad se Isus rodio, pjevali su anđeli: "Slava Bogu Bna visini i na zemlji mir ljudima, mi-

ljenicima Božjim" Isus je naviješten, a ta-kav je i došao, kao knez mira, donositelj i darivatelj mira. Znamo vrlo dobro što je mir koji nam je potreban, a koji izgleda kao neka utopija, neostvariv san. Tko ne zna što su to svađe, uvrede, plač i tuča; ili što je to rat, mrtva i ranjena ljudska tijela, porušene i spaljene kuće, ili plač povezan s očajem? Kako ostvariti mir? Anđeli to kažu u svojoj božićnoj pjesmi kad naj-prije pjevaju: Slava Bogu na visini. Slava je Božja uvjet mira. Slava je Božja mir. Ako ljudi žele proslaviti Boga, neka ga proslave mirom, a mogu ga proslaviti ako ispune zakon ljubavi – to je jedina Božja zapovijed. Zato je Božić dan kad se mire veliki i mali protivnici koji možda već duže vremena ne govore međusobno niti se pozdravljaju, a možda i žele jedan drugom zlo. Božić nas zove da se mirimo ako smo u zavadi. Za Božić skupimo sna-gu da protivniku reknemo: Praštam ti brate ili sestro; ili: Oprosti brate ili sestro u ime ovoga malog djeteta koje se rodilo, i veseli se našoj ljubavi i našem pomi-renju, a žalosti ga ako nastavimo naše ne-prijateljstvo kao da njega nema, kao da nije došao među nas i kao da ne želi našu međusobnu ljubav koja nas veže ne samo međusobno, nego i s njim. Bilo bi žalosno da Božić, svetkovinu mira dočekamo ne-pomireni sa svojim bližnjim. Na Božić pokažimo da smo pravi kršćani po duši, a ne samo po vanjštini.

Božić je svetkovina mladosti, na Božić se ne slavi prošlost koja je prošla, nego sadašnjost koja je početak vječne budućnosti. Na Božić slavimo rođenje jednog djeteta, koje se rodilo ne da umre, nego dijete koje će vječito živjeti, i jer je to dijete Sin Božji, a to je onda svetkovina vječne Božje mladosti. Ta Božja vječita mladost postaje i naša, jer je smrt pobije-đena. Isus, donosi početak novog, vječ-nog života. Bojimo li se starosti? Zašto? Ona nije nešto stalno, vječno, ona prolazi, pripada sadašnjem svijetu, ali nje nema u svijetu kamo mi idemo. Ne treba se bojati ni smrti, ona je jednostavni završetak sa-dašnjeg života koji ima svoje zakone, ali se iza toga nastavlja, započinje drugi ži-vot, u kojem nema više ni starosti ni smrti nego vječna mladost. Čega se treba bojati? Treba se bojati da ta vječna mla-dost ne bude vječno očajanje. Kako to može biti? Tako što čovjek koji ovdje na zemlji nije živio s Bogom neće s njim živ-jeti ni u vječnosti, a to će onda biti očaj. S

Priredio Nikica VUJICA

Božić je svetkovina mira, mladosti i ljubavi

Čestit Božići sretnu Novu godinu

želi Vam

KAURIN commerce

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

STR D shopODJEĆA TORBE IMODNI DODATCI

vl. DUŠICA RAJIĆFOJNICA, Bosanska bb

tel: 063 369 663

26 27

FOJNIČKAŠKRINJA

DUHOVNI KUTAKFOJNIČKAŠKRINJA

KUHINJA

OblatneDanas ima na tisuće recepata za oblatne. Filuju se raznim

kremama i voćem po želji. Ja vam u ovom broju nudim

jedan od mnogih recepata za oblatnu. Ovaj recept sam dobila od Dobrile i moji

ukućani obožavaju ovako napravljenu oblatnu.

FIL:

1l mlijeka

2 šalice (velike) šećera

200gr čokolade

1 malo pakiranje oblatni

PRIPREMA;

U lonac sipati mlijeko i šećer,

kuhati jedan i po do dva sata. Kada

se krema zgusnula dodati čokoladu i

miješati dok se čokolada ne istopi.

Toplim filom mazati kore od oblatni i

ostaviti na hladno da se ohlade.

BROJ 19 STUDENI/PROSINAC 2012. BROJ 19STUDENI/PROSINAC 2012.

Bogom ne živi onaj tko u njega ne vjeruje, u njega se ne pouzdaje i ne ljubi ga, za njega Bog uopće ne postoji.

Božić je svetkovina ljubavi, jer Bog je ljubav. Nije to naša pobožna želja, to piše u Svetom Pismu, sam Bog je to ob-javio. Mi se ljudi mnogo razlikujemo, a često smo i sami sebi velika zagonetka. Ima ljudi strašljivih koji zamišljaju Boga kao nekog policajca koji jedva čeka da nas uhvati u nekom prekršaju i da nas kazni. Ali ima i ljudi koji su sa sobom sasvim zadovoljni, a za svoje pogreške i grijehe, nekad i velike, uvijek nađu neku ispriku. Što je ispravno? Ispravno je uz-dati se u Božju milost, u njegovo milo-srđe i ljubav, uvijek se Bogu moliti da on ispravi ono što je krivo, ono što je krivo da učini ravnim, da otjera tamu i unese svjetlo. Božić nam kaže da je Bog ljubav,

da do utjelovljenja Sina Božjega nije došlo iz neke Božje taštine ili bilo kojeg drugog razloga, nego upravo iz ljubavi. Božić je dan Božje milosti, ljubavi i vjernosti. Bog je uz nas iako mi nekada bježimo od njega. On nas ljubi iako mi njega u našoj bučnoj svakidašnjici često zaboravimo, iako je, barem nekada, naše srce bliže zemaljskim osobama i stva-rima. Možemo biti optimisti prema dob-rom i milosrdnom Bogu, izvoru svih dobara. Nemojmo podcjenjivati njegovu milost, ljubav i dobrotu. Nećemo suditi ni mi sami sebe, nego on koji pozna naše srce i naše misli. Budimo sigurni, da će njegov sud nad nama, biti milost, mir i radost Boga, našeg otkupitelja. Daj Bože da Božić dočekamo i proslavimo s dubo-kom, unutarnjom radošću, smirene i zadovoljne duše.

ožić je svetkovina mira. Kad se Isus rodio, pjevali su anđeli: "Slava Bogu Bna visini i na zemlji mir ljudima, mi-

ljenicima Božjim" Isus je naviješten, a ta-kav je i došao, kao knez mira, donositelj i darivatelj mira. Znamo vrlo dobro što je mir koji nam je potreban, a koji izgleda kao neka utopija, neostvariv san. Tko ne zna što su to svađe, uvrede, plač i tuča; ili što je to rat, mrtva i ranjena ljudska tijela, porušene i spaljene kuće, ili plač povezan s očajem? Kako ostvariti mir? Anđeli to kažu u svojoj božićnoj pjesmi kad naj-prije pjevaju: Slava Bogu na visini. Slava je Božja uvjet mira. Slava je Božja mir. Ako ljudi žele proslaviti Boga, neka ga proslave mirom, a mogu ga proslaviti ako ispune zakon ljubavi – to je jedina Božja zapovijed. Zato je Božić dan kad se mire veliki i mali protivnici koji možda već duže vremena ne govore međusobno niti se pozdravljaju, a možda i žele jedan drugom zlo. Božić nas zove da se mirimo ako smo u zavadi. Za Božić skupimo sna-gu da protivniku reknemo: Praštam ti brate ili sestro; ili: Oprosti brate ili sestro u ime ovoga malog djeteta koje se rodilo, i veseli se našoj ljubavi i našem pomi-renju, a žalosti ga ako nastavimo naše ne-prijateljstvo kao da njega nema, kao da nije došao među nas i kao da ne želi našu međusobnu ljubav koja nas veže ne samo međusobno, nego i s njim. Bilo bi žalosno da Božić, svetkovinu mira dočekamo ne-pomireni sa svojim bližnjim. Na Božić pokažimo da smo pravi kršćani po duši, a ne samo po vanjštini.

Božić je svetkovina mladosti, na Božić se ne slavi prošlost koja je prošla, nego sadašnjost koja je početak vječne budućnosti. Na Božić slavimo rođenje jednog djeteta, koje se rodilo ne da umre, nego dijete koje će vječito živjeti, i jer je to dijete Sin Božji, a to je onda svetkovina vječne Božje mladosti. Ta Božja vječita mladost postaje i naša, jer je smrt pobije-đena. Isus, donosi početak novog, vječ-nog života. Bojimo li se starosti? Zašto? Ona nije nešto stalno, vječno, ona prolazi, pripada sadašnjem svijetu, ali nje nema u svijetu kamo mi idemo. Ne treba se bojati ni smrti, ona je jednostavni završetak sa-dašnjeg života koji ima svoje zakone, ali se iza toga nastavlja, započinje drugi ži-vot, u kojem nema više ni starosti ni smrti nego vječna mladost. Čega se treba bojati? Treba se bojati da ta vječna mla-dost ne bude vječno očajanje. Kako to može biti? Tako što čovjek koji ovdje na zemlji nije živio s Bogom neće s njim živ-jeti ni u vječnosti, a to će onda biti očaj. S

Priredio Nikica VUJICA

Božić je svetkovina mira, mladosti i ljubavi

Čestit Božići sretnu Novu godinu

želi Vam

KAURIN commerce

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

STR D shopODJEĆA TORBE IMODNI DODATCI

vl. DUŠICA RAJIĆFOJNICA, Bosanska bb

tel: 063 369 663

Stare slike Fojnice