OSNOVI LIKOVNE TEHNOLOGIJE

Tema: Akvarel

Profesor: Nataša Đurović

Saradnik: Maja Šofranac

Student: Miloš Prodanović

\

Sadržaj:

1.Literatura……….……………………………………………………..…….………………….3

2.Istorijat……………………………………………………………………………………………4

3.Uzori…………………..…………………………………………………………………………..4

4.Uopšteno o tehnici………………..…………………………………………….………….6

4.1. Podloga…………......……..…………………………………………….………….7

4.2. Vezivo……………........…..…………………………………………….………….8

7.Proces pravljenja tempernih boja……………………….……….………………….9

8.Upotreba proizvedenih boja………………………………………..………………..10

\

1

1.Literatura:

1. Metka Krajger-Hozo: Slikarstvo-Metode slikanja i materijali

2. Skripta – Slikarska tehnologija I slikarske tehnike(Preuzeto od prof. Žina Punda I prof. Mladen Čulić)

\

2

2.Istorijat

Riječ akvarel dolazi od latinske riječi aqua, što znači voda. Stari Egipćani su koristili određenu tehniku u kojoj je boja pravljena vodenom otopinom arapske gume. Akvarelnim bojama ilustrovani su stari rukopisi kao i bogato oslikani drveni sarkofazi. Način rada vodenim bojama u srednjem vijeku, ne razlikuje striktno lazurno slikanje od pokrivajućeg slikanja. Tako su detalji u iluminiranim rukopisima blizi modernoj gvaš tehnici, ali su česta i lazurna kolorisanja. Kombinovano rade i A. Altdorfer, jedan od prvih čistih pejzažista kao i Cranach. Holandski slikari u 17. vijeku slikali su pejzaže najčešće ovom tehnikom, a poznati su i akvareli arhitekture kod Francuza.

U 18. i 19. vijeku akvarel se koristi za prikazivanje arhitektonskih i gradskih veduta.

Akvarel kakav se danas radi razvio se sa početkom 19. vijeka u okviru engleske slikarske škole kada je osnovano dručtvo slikara akvarelista.

3.Uzori

Po mom mišljenju, a i mišljenju mnogih prvi otac akvarela je Albert Durer. Ocem englekog akvarela je prozvan Paul Sandby slikar

\

venduta i pejzaža Engleske i Škotske. Jedan od najpoznatijih i najvećih akvarelista ovog vremena bio je W. Tuner. Istražio je sve mogućnosti tehnološke i umjetničke prirode ove tehnike. Za života je napravio 20000 akvarela. Paul Cezanne je francuski slikar koji je svojim akvarelima na mene ostavio najjači utisak. Fascinira me njegov način upotrebe boje, harmonične površine sa fantastičnim koloritom.

3

\

\

4

\

\

5

\

4.Uopšteno o tehnici

\

Akvarel je klasična tehnika vodenog slikanja. Italijani podrazumijevaju pod imenom acquarella svaki rijetki vodeni namaz boje, čak i kod freske.Transparentnost ove tehnike pogodna je za slikanje pejzaža i slicnih tema iz prirode.

Engleski klasični akvarel podrazumijeva lazurnu tehniku sa vodenim bojama građenu u slojevima od svijetlog ka tamnom sa

6

poštovanjem maksimalne čistoće, prozračnosti i transparencije nanesenih tonova.

Bijelina podloge je bitna komponenta slike a intenzitet pojedinih tonova reguliše se većim ili manjim razređivanjem bez dodatka bijele ili crne boje.

4.1.PodlogaNajjcešće se koristi apsolutno bijela podloga jer se kod ove tehnike jako rijetko upotrebljava bijela boja.

Bjelina podloge na pojedinim djelovima ostaje nedirnuta do kraja rada i igra značajnu ulogu kao najsvjetliji ton. Takođe na površinama gdje je lazurno nanesena boja bjelina probija kroz slojeve boje.

Obično se kao podloga u akvarelnim tehnikama koristi papir, mada se u proslosti dosta koristio i pegament, pogotovo kod iluminatornih rukopisa. Na pergamentu je akvarelnom tehnikom slikao i Durer neke od svojih buketića ljubičica, ali je koristio i tanko ispilane ploce slonove kosti za miniature. Laneno platno se takođe može iskoristiti kao podloga za ovu tehniku, kao i drvene ploče koje su u ovom slučaju preparirane i impregnirane protiv vodotopivosti. Ove se podloge danas rijeđe upotrebljavaju.

Papir(bitne pretpostavke kvaliteta):

\

1.svjetlostalnost : podrazumijeva bjelinu koja se vremenom ne mijenja.

2.Tekstura i gramatura : Postoje najčešće tri standardizovana tipa:

-vruće presovani sa relativno glatkom teksturom pogodnom i za crtez perom i olovkom,

-hladno presovani teksturiran srednje hrapav koji dozvoljava i detailiranje i

7

-hrapav papir grublje nazupčane teksture koja omogućuje bogatstvo nijansi refleksijom svjetlosti. Tekstura se ponekad pojačava i specijalnim preparacijama, cak i sa mramornim brašnom.

Gramatura papira je važna zbog opasnosti od voranja. Zato se najčešće i koriste kartoni ili čak i ljepenke ili se tanji papiri kaširaju na ljepenku ili napinju na okvir ili dasku. Najčešće su u upotrebi papiri gramature od 150 g/m2 do 700 g/m2 pa i više.

4.2.VezivoGumiarabika je lučevina nekih vrsta akacija koje uspijevaju u Africi. Najbolje vrste su kordofanska i senegalska guma koje dolaze u bezbojnim i prozirnim grumenima. Pored gume, mogu se koristiti i lučevine domaćih vrsta drva: trešnje, višnje i šljive. Sve vrste guma otapanjem u vodi daju koloidne otopine koje služe kao hidrofilna veziva, a inače su i ljepila.

Najkvalitetnije vezivo je tragant guma, gumasta smola, iako se teze priprema jer je treba najprije kvasiti u alkoholu da nabubri.Često se koristi i gumiarabika, kao i senegalska guma ili čak domaća guma. Kao sredstvo za povećanje elastičnosti dodaju su razne supstance sa svojstvom higroskopicnosti. Tako su Egipćani

\

akvarelnoj boji dodavali med. Med se spominje i u kasnijim recepturama kao i kandis secer, sirup ali pre svega glicerin.

Sitne čestice pigmenata često se teško kvase u vodi zato lebde i u samom vezivu a teže prijanjaju i za podlogu. Zato se akvarelnoj boji dodaje obavezno i neko sredstvo za kvašenje, preparat koji sadrzi površinski aktivne supstance koje povećavaju sposobnost za kvašenje. Danas postoji više takvih sredstava, od kojih se najčešće koristi goveđa zuč.

8

5.Proces pravljenja akvarelnih boja

Prvi korak je bio prokuvati vodu i sačekati da se ohladi. Tako ohlađenu destilovanu vodu pomiješao sam sa sitno mljevenim pigmentom i miješao po nekoliko minuta svaku boju. Sačekao sam otprilike pola sata kako bi se boja staložila na dno posude, a suvišna voda izbila na površinu, te sam odlio višak vode. Zatim sam dodao vezivo, u ovom slučaju gumiarabiku.

\

Radi održavanja vlažnosti i elastičnosti dodao sam meda. Goveđu zuč sam filtrirao i rastopio u vrućoj vodi te dodao malo svakoj boji kako bih smanjio površinsku napetost i onemogućio jednolično nanošenje boje. Sve to sam dobro izmiješao i dobio akvarelne boje koje jedva čekaju da budu iskorištene. Pruzio sam im to zadovoljstvo, tako sto sam napravio sliku formata 50x70. Moram priznati da su i one meni pruzile zadovoljstvo. Sigurno veće nego ja njima, jer je zaista fantastičan osjećaj slikati ovom tehnikom.

9

\

\

6.Upotreba proizvedenih bojaOdlučio sam da kao podlogu iskoristim papir gramaze 350g/m2, kako bih izvjegao deformisanje i moguća oštećenja u dodiru sa vodom. Uzeo sam hladno presovani, teksturiran, srednje hrapav papir. Zategao sam papir na ram, koristeci tutkalo kao ljepilo.

Da bih imao bolju predstavu krajnjeg rezultata,i da bi do njega lakše došao, prvo sam nacrtao zamišljeni prizor. Nakon toga sam na paleti podijelio boje. Na podlozi sam ih počeo nanositi brzim potezima četkice, koji se, dok posmatramo iz daljine, preklapaju i stapaju. Taj efekat, tačnije, proističe iz pogleda uprtog u sliku.

10

Drveća i ljudska figura na čamcu, prikazanu su horizontalnim potezima, dok su voda i čamac vodoravnim. Žutu boju na čamcu ublažava plava boja,sa primjesama zelene. Žuta daje zlatast ton što odgovara odrazu u vodi.

Težio sam istoj svjetlosti razlivenoj svuda. Drveće,čamac i čovjeka u njemu, pa i vodu, tretirao sam na isti način, a različitim potezima četkice,materijalizovao sam stvari.

Predmeti sami grade prostor. Oni su neraskidivo povezani sa njim, jer su načinjeni od iste kolorističke materije. Prostor ima funkciju volumena, a volumen funkciju boje, koje se grade iz složenih odnosa, hladnih i toplih tonova. Potezima četkice umjetnik gradi raskošan svijet, koji blista i preliva se lokalnim tonovima. Sezan je doživljavao, pa onda i tako komponovao sliku kao celovit organizam. Uvijek se oslanjao na vizuelni utisak. Nalazio je beskonačne raznovrsne ritmove.

\

Zadovoljan sam kvalitetom boja koje sam napravio. Boje se fino razmazuju i brzo suše. Boje se transparentne, baš onakve kakve sam i želio napraviti, što znači da sam napravio dobar odnos između pogmenata i veziva. Mogu primjetiti da boje nakon sušenja ne gube kvalitet, samo postaju malo tamnije. Nanošenjem sloj preko sloja ne prljaju se, što bi bio slucaj ako bih pomiješao iste na paleti.

11

Osim klasičnog lazurnog slikanja u transparentnim slojevima isprobao sam i druge tehnike: nanosio sam boju suvom četkom, ispirao svježe slojeve boje vlažnom četkom, nanosio sam boju prskanjem, a takođe sam i polusuvi sloj oduzimao koristeći krpu.

Možda sam se i malo plašio da neće ispasti kako treba. Nijesam želio da se jedno od mojih djela graniči sa kičom. Upotrebom ove žute boje, rizikovao sam. Ali i pored toga što sam bio umoran, nijesam želio odustati.

Poslednji atom snage sam dao ovoj hartiji. Osjetio sam istinsku sreću, kad su mi kapci od umora „pali“. Predivan je osjećaj nahraniti sebe realizovanim zamislima, koje se samo radom mogu ispuniti.Vincent Van Gogh

\

“Ukoliko čuješ glas u sebi koji ti kaže da ne možeš slikati, onda slikaj kako znaš i umiješ, jer taj glas će biti utišan.”

12

\