SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI I ARHEOLOGIJE

Ivana Ereš

ELEMENTI DRUGOSTI U PRIKAZU

AMAZONKI

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Antun Karaman

ass. Valerija Soldo

Mostar, veljača 2014.

SADRŽAJ

UVOD................................................................................................................................2

1. ELEMENTI DRUGOSTI PRIKAZIMA AMAZONKI U ANTIČKOM PERIODU3

1.1. Tri najčešća načina lociranja Amazonki u polje drugosti...................................5

2. ANALIZA PRIKAZA AMAZONKI U SREDNJEM VIJEKU I RENESANSI.......8

3. IŠČITAVANJE ELEMENATA DRUGOSTI U PRVIM BROJEVIMA STRIPA

WONDER WOMAN.......................................................................................................10

4. KSENA - IZOSTANAK ELEMENATA DRUGOSTI U PRIKAZU AMAZONKI

15

ZAKLJUČAK..................................................................................................................17

LITERATURA................................................................................................................18

1

UVOD

Ovaj seminarski rad predstavlja pokušaj iščitavanja elemenata drugosti u

prikazima Amazonki. Naime, lik Amazonke pojavljuje se u dugom vremenskom

rasponu, od antičkog vremena do danas, i gotovo cijelo to vrijeme nije bio lišen

elemenata koje bismo mogli interpretirati kao postavljanje u kategoriju drugosti.

Ovi elementi variraju ovisno o vremenu iz kojeg prikazi potječu. Naglasak se

stavlja na prikaze iz antičkog perioda te na suvremene prikaze amazonki. Osim toga, dat

ćemo kratak uvid i u srednjovjekovne, kao i u one nešto kasnije prikaze (iz 16. i 17.

stoljeća). Evolucija ovih elemenata kreće se usporedno se promjenama položaja žena u

društvu. Poznavatelji borbe za ženska prava moći će jasno povući paralele između

događaja u društvu i promjena u interpretacijama lika amazonke koja je uvijek

predstavljala samostalnu, samosvjesnu ženu.

2

1. ELEMENTI DRUGOSTI PRIKAZIMA AMAZONKI U ANTIČKOM

PERIODU

Pojam drugosti ovdje se koristi kao konstrukt moderne filozofije koji se

upotrebljava kod interpretacije literature i drugih socioloških pojava iz različitih

vremenskih perioda. Drugost se promatra kao odstupanje i različitost od onog što

predstavlja subjekt koji definira tu drugost.1

Drugi se smješta na suprotnu, neprijateljsku stranu, a kako su Amazonke u

antičkim prikazima pokazivane u svojoj drugosti, njihovi prikazi lišeni su

subjektivnosti, odnosno drugog kuta gledanja. Jedino grčki pogled bio je prihvatljiv i

moguć, a Amazonke se kao neprijatelji nisu smjele prikazivati kao Grkinje.

Ovakvo tretiranje Amazonki je mizoginično, jer dolazi do brisanja ženske

subjektivnosti i prikazivanja ženskih likova u skladu s ''fantazijama i opsesijama''

muških autora i njihove muške publike. Različitost ili drugost Amazonki pojačana je na

nekoliko načina uključujući njihovo lociranje, položaj u vremenu, odjeću i njihove

običaje. Amazonke se često prikazuju jer njihov poraz kao poraz ''drugih'' služi jačanju

osjećaja identiteta Grka i podupiranje tvrdnje o grčkoj nadmoći.2

Slika 1.: Tradicionalne žene u vrijeme antičke Grčke

Izvor.: http://www.bubblews.com/news/324972-interesting-facts-about-ancient-greek-women

(20.01.2014.)

1 Usp. Lara POLLACK, Amazons in the Amphora: Traces oft he Defeated Other in Wonder Woman Comics, Haverford Collage, Haverford, 2010., str. 1.2 Usp. isto, str. 3.

3

Amazonke su prikazivane kao žene odjevene obično u kratku haljinu, ponekad i

u božanskoj pozi poput božice Artemide (Dijane). Razlike između ova dva prikaza ipak

postoje. Amazonke se, naime, prikazuju prekrivene desne dojke, što prema narodnom

vjerovanju predstavlja njihov običaj odsijecanja desne dojke kako bi lakše rukovale

oružjem. Opremljene su najčešće lukom i strijelom, te su često prikazivane na način da

podsjećaju više na muške ratnike, a u tradicionalnoj odjeći žena tog doba nikad nisu

prikazivane. Osim toga, njihova muskulatura je naglašena za razliku od gracioznosti

koja se naglašava u prikazima tradicionalnih grčkih žena.

Slika 2.: Prikaz Amazonke (rimska kopija grčke statue)

Izvor: http://www.metmuseum.org/toah/hd/rogr/hd_rogr.htm (20.01.2014.)

U prikazima Amazonki kod Grka i Rimljana nije bilo bitnijih razlika. Ikonološka

analiza prikaza žena ratnica također upućuje na njihovo smještanje u kategoriju ''Drugi''.

One se po svemu razlikuju od tradicionalnog poimanja žene i njene uloge u društvu, pa

kao takve postavljaju se u nepovoljan položaj te se njihove tradicije drže nepoželjnima.

4

1.1. Tri najčešća načina lociranja Amazonki u polje drugosti

Više od dva tisućljeća amazonkama, kao mitskim ratnicama, pridavana su

mnoga značenje. Najčešće se prikazuju u sklopu amazonomahije, a poznata su i

natjecanja za najbolji prikaz ranjene Amazonke. Dakle, ono što se prikazuje je njihov

poraz, tj. pobjeda nad Drugim, nad neprijateljem grčke države i neprijateljem već

odavno učvršćene patrijarhalne strukture moći.3

Iako su lociranjem na kraj tada poznatog svijeta Amazonke izbrisane iz grčkog

prostora, a nekim drugim metodama i iz grčkog vremena, one se ipak spominju, ali

uvijek u interakciji s Grcima (nikada individualno). Ova interakcija najčešće se nalazi u

tri glavna oblika. U prvom one su neprijateljice Grka u borbi, u drugom Amazonke

budu silovane od strane nekog Grka, a u trećem obliku koriste Grčke muškarce kako bi

zatrudnjele.

Slika 3.: Prikaz amazonomahije iz Halikarnasa

Izvor:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/15/Amazonomachy_Halicarnassus_BM_1006.jpg

Uvijek se prikazuju kao ''druge'', drugačije i uvijek kao poražene od strane heroja

kojima je dan zadatak da uspostave mir i zaštite zemlju. Kroz prikaze Amazonki kao

gubitnica, ujedno se pokušava pojačati status Grka te utvrditi hegemonizam

patrijarhalne države.4

3 Usp. isto, str. 1.4 Usp. isto, str. 5.

5

Jedna od glavnih interakcija koje su Grci voljeli prikazivati je ona na bojnom

polju. Likovni prikaz borbe s Amazonkama (amazonomahija) često se pojavljuje i

koristi na javim mjestima, kao i na keramičkim slikarijama. Pauzanija opisuje da su se

ovakvi prikazi nalazili i u atenskoj agori.

Bili su prikazane borbe Atenjana i Tezeja s Amazonkama. Amazonomahija se

nalazi i na Atenskoj riznici u Delfima, na metopama zapadne strane Partenona i na štitu

Fidijine Atene Partenos. Motiv amazonomahije jako je zastupljen i u literarnim

izvorima. U prikazima borbi s Amazonkama one nikad ne izlaze kao pobjednice. Uvijek

su poražene i ubijene. Priče o njima završavaju njihovim masakrom, uništenjem i

brisanjem. Nisu mogle biti prikazane kao trijumfatori, jer bi to moglo uzdrmati

postojeći poredak. Morale su biti poražene u cilju jačanja patrijarhata i grčke

hegemonije.

Mitološki opisi vezani za Amazonke često uključuju scene seksualnog nasilja

nad njima. Nasilje obično vrše grčki heroji. Jedan od tih mitova odnosi se na opis

devetog Heraklovog zadatka u kojem je morao donijeti pojas kraljice Hipolite. Ova

epizoda dosta je zastupljena na vazama 5. stoljeća. Oduzimanje ženskog pojasa, treba

spomenuti, često se koristi kao metafora za spolni odnos. Otimanje predstavljalo bi

metaforičan prikaz silovanja Hipolite. Nasilje nad Amazonkama svakako je i u ovom

slučaju bilo prikazivano kako bi se ponovo naglasio normalan svjetski poredak, a

silovanje Hipolite predstavljalo je u ovim mitovima njenu deamazonizaciju, tj.

oduzimanje identiteta ovom liku.5

Slika 4.: Otimanje pojasa Hipoliti

5 Usp. str. 7.

6

Treći dodir s Grcima Amazonke su imale u svrhu prokreacije. Međutim,

postupak kojim su one rješavale ovaj problem bio je u oštroj suprotnosti s onim što se

tada podrazumijevalo pod normalnim grčkim brakom. Grčki brak podrazumijevao je

prevođenje žene iz očeve u muževu kuću.

Jedna od glavnih svrha grčkog braka bila je legitimiziranje očinstva. To je bilo

neophodno za nastavak funkcioniranja države. Porijeklo po očevoj liniji bilo je izuzetno

važno, jer je građanin mogao biti rođen jednino u zajednici muškog građanina i kćerke

nekog građanina. Bez stroge kontrole očinstva održavanje do tada poznatog ustrojstva

društva ne bi bilo moguće. Budući da Amazonke ne drže važnom očinsku ulogu,

ponovo se tretiraju kao Druge.

Iako nisu bile ključne figure europske umjetnosti i kulture, Amazonke se i u

srednjovjekovnoj literaturi i umjetnosti nastavljaju interpretirati na isti način. One se

uglavnom spominju u svom starom kontekstu (kontekstu antičke Grčke), a poneka se

postavljaju i u novi, kršćanski kontekst.

Amazonke su interpretirane i u renesansnom, ali i u kasnijim razdobljima.

Mnoge od ovih interpretacija temelje se, zapravo, na antičkim izvorima. Početkom

dvadesetog stoljeća sufražetkinjama je pripisivan karakter amazonki, budući da su

odabrale borbu za stvaranje društva u kojem će i one imati ulogu i moć upravljanja,

umjesto obespravljenosti u patrijarhalnom društvu.6

6 Usp. str. 14.

7

2. ANALIZA PRIKAZA AMAZONKI U SREDNJEM VIJEKU I RENESANSI

U srednjovjekovnoj umjetnosti Amazonke su prikazivane na sličnom principu

kao one antičke. U ovom razdoblju Amazonke se prikazuju kao ratnice, a povezuju se s

izumom ratne sjekire koja predstavlja sastavni njihove ikonografije. Baš poput antičkih

uzora prikazane su u odjeći tipičnoj za muškarca-ratnika, a ne u tradicionalnoj odjeći

žene tog vremena. Nećemo se na ovom mjestu, međutim, baviti iščitavanjem drugosti u

ovim prikazima, budući da nismo došli do dovoljno adekvatne argumentacije za

bavljenje ovom problematikom kada je riječ o srednjovjekovnim prikazima.

Slika 5.: Srednjovjekovni prikaz amazonki

Izvor: http://www.beloit.edu/nuremberg/book/images/Miscellaneous/big/Amazons

%20XXVIIIv.jpg (20.01.2014.)

U prikazima 16. i 17. stoljeća žene su prikazane snažne kao kraljice i amazonke i

to ne samo u književnosti i glazbi nego i slikama, skulpturi i gravuri. U ovim ulogama

prikazivane su kao samouvjerene i jednake muškarcima, kao snažni oslonac i lojalne

prijateljice, a ponekad u strastvenoj ljubavi s drugim plemenitim ženama. Prikazi

plemenitih i herojskih žena pronađeni su, i vjerojatno naručeni, u sjedištima

aristokracije, monarhijama, katoličkoj crkvi, manastirima i drugim mjestima.

Promatrajući ove prikaze mogli bismo iščitati jednu vrstu ranog feminizma koja je u

rođenjem prosvjetiteljskog pokreta naglo izgubila na svojoj važnosti. Sve u svemu, ovi

prikazi svjedoče o ranom, politički nijansiranom subjektivizmu kada su u pitanju žene i

ovaj događaj svakako treba upamtiti.

8

U ''imaginarnoj realnosti'' umjetničkih djela ogleda se stvarna situacija tog

vremena. Žene se tada, naime, pojavljuju u javnom životu, a dolazi do pojave brojnih

žena spisateljica i umjetnica. One koje se ističu na kraljevskim dvorovima te utječu na

javni život tog doba.7

Ipak, ova praksa bila je tek u povojima, budući da je veliki broj prikaza ženu i

dalje smještao u polje drugosti. Kao primjer možemo uzeti Rubensove prikaze

amazonomahije. Na Rubensovim slikama Amazonke se ne prikazuju kao ratnice.

Prikazane su razgolićene s oskudnom tkaninom karakterističnom za taj period.

Prikazuju se bez ikakvog oružja u ''uskovitlanim'' scenama zajedno sa muškim likovima.

Žene u ovim scenama nisu više divlje i snažne i prikazuju se u nekoj vrsti vlastite

slabosti, ali i istodobne gracioznosti. Ponovo se stavljaju u podložnost muškarca, kao

slabije, s tim da se ni ne stavlja naglasak na Amazonke kao ravnopravnog protivnika.

Slika 6.: Jedna od Rubensovih amazonomahija

Izvor: http://uploads4.wikipaintings.org/images/peter-paul-rubens/the-battle-of-the-amazons.jpg

(20.01.2014.)

7 POWELL, Amanda, DUGAW, Dianne, Queens and Amazons in Renaissance Art and History, http://csws.uoregon.edu/road-scholars-2/current-offerings/queens-and-amazons-in-renaissance-art-and-history/, (20.01.2014.)

9

3. IŠČITAVANJE ELEMENATA DRUGOSTI U PRVIM BROJEVIMA

STRIPA WONDER WOMAN

Nakon više od dvije tisuće godina, točnije četrdesetihih godina 20. stoljeća, u

Sjedinjenim Američkim Državama dolazi do zaokreta u interpretaciji mita o

Amazonkama. Većina radno sposobnih muškaraca bila je uključena u sudjelovanje u

Drugom svjetskom ratu, a žene su preuzimale tradicionalno muške poslove, kako bi što

više muškaraca moglo krenuti u rat. Rosie the Riveter s istaknutim bicepsom i sloganom

''We can do it!'' (''Mi to možemo!'') postala je zaštitnim znakom ovih žena. Naglasak je

stavljen na rat kao kolektivni napor u kojem je svaki pojedinac bitan, a antifašistički duh

je bio široko rasprostranjen.8

U ovo vrijeme veliku popularnost doživljavaju strip i animirani film kao oblici

vizualne komunikacije Kroz ovaj oblik komunikacije autori su pokušali pokazati svoj

stav prema nacizmu i potaknuti čitatelje na isti takav odnos.

Vrlo važnu interpretaciju amazonki vidimo u liku Wonder Woman. Autor ovog

stripa William Marston, započeo je svoju karijeru kao psiholog. Nakon serije financijski

neisplativih članka i knjiga, određuje se kao ekspert psihologije i stripova za Family

Circle magazin, a to je bila prilika da kreira svoju vlastitu seriju stripova. Bio je svjestan

uloge koju vizualni mediji mogu imati na razvoj karaktera mladih ljudi, budući da su

uglavnom njima bili namijenjeni i htio je stvoriti seriju kroz koju će oblikovati mlade

ljude na način na koji je on mislio da je najbolje.

Vjerovao je da su žene, manje nego muškarci, podložne negativnim oblicima

ponašanja kao što su agresija i želja za posjedovanjem, te da mogu pripadnike

suprotnog spola kontrolirati, podčiniti svojom privlačnošću. Za promicanje svoje vizije

on je kreirao novi tip superheroja. Bio je to ženski karakter stvoren kombinacijom

Supermanovih osobina sa svim osobinama dobre i lijepe žene. Postavljanjem ovakvog

modela pred mlade djevojke nadao se kreirati za muškarce privlačnu ženu snažniju od

njih samih kojoj će oni biti spremni postati, kako on kaže: „vjerni robovi“.

8 Usp. isto, str. 15.

10

Ukratko, Wonder Woman je predstavlja pokušaj psihološke propagande žene

koja može vladati svijetom.9 Ideja je velikim dijelom preuzeta iz mitologije antičke

Grčke, s tim da su neki dijelovi prilagođeni Marstonovom htijenju da djeluje na

ponašanje mladih. Amaznonke su prema Marstonovoj interpretaciji bile napadnute od

Grka predvođenih Heraklom. Heraklo napada njihov matrijarhalni sustav, ali kako nije

dovoljno snažan da ih porazi silom, tikovima i prijevarom domogao se magičnog pojasa

kraljice Hpolite, a Amazonke su završile u ropstvu. Iako u grčkoj mitologiji Afrodita

nije zaštitnica Amazonki, Marston joj ovdje daje tu ulogu. Ona kažnjava Amazonke, jer

su podlegle smicalicama muškaraca, tako što im ne želi pomoći. Na kraju ipak popušta i

obnavlja Hipolitin pojas, čime se Amazonke oslobađaju podložnosti muškarcima. Ovo

oslobođenje dobivaju pod uvjetom da napuste svijet u kojem su do tada obitavale,

uspostave vlastiti novi svijet i da uvijek nose narukvicu (tj. okov) kao podsjetnik da se

uvijek moraju držati podalje muškaraca.

Uspostavljajući vlastiti poredak na Rajskom otoku žive u miru bez muškaraca,

jače i mudrije, ponovo u mogućnosti da kreiraju vlastitu umjetnost, znanost i jezik. One

vode svoj mirni život sve dok se avion ne sruši na Rajski otok. Princeza Diana pronalazi

pilota Stevea Trevora, te mu pomaže da se oporavi i u međuvremenu se zaljubljuje u

njega. Kada je došlo vrijeme da se Trevor vrati u svijet kojim vladaju muškarci, božice

Afrodita i Atena odluče da najjača i najmudrija Amazonka bude poslana s njim kako bi

se borila za Ameriku, kao posljednje uporište demokracije i borbe za prava žena.10

Unatoč protivljenju svoje majke, Diana oblači odjelo, pobjeđuje na natječaju i

biva proglašena onom koja treba pratiti Trevora. U svijetu u kojem vladaju muškarci,

ona uzima identitet Diane Prince, vojne medicinske sestre. U obliku Wonder Woman

spašava Trevora od zavjere nacističkih agenata koji pokušavaju potkopati Sjedinjene

Američke Države. U borbi protiv zla ona koristi snagu i brzinu koje su joj kao

Amazonki urođene, toliko dugo dok su njene narukvice ostaju slobodne od muškog

sputavanja. U borbi ima pomoć prijateljice Ette Candy i njenih Holliday Girls.

Uvođenjem ovih likova u priču Marston prenosi neke koncepte amazonskog poretka u

paralelni ''muški'' svijet.

9 Usp. isto. str. 17. 10 Usp, isto, str. 18.

11

Iz cijele ove priče možemo utvrditi da Wonder Woman čini veliki preokret i

pravi veliki odmak od prijašnjeg odnosa prema liku amazonke. Za razliku od antičkog

perioda u kojem je ovaj lik tretiran kao neprijatelj Grka, poretka i države, suvremeni

prikaz, prve polovice 20. stoljeća postavlja se u službu države.

Slika 7.: Naslovnica stirpa Wonder Woman

Izvor: https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQGx-

w32iMUFf0Zs_01L0te1DCjYrDmorq4i_kSAwIgLXjYpPwheA (20.01.2014.)

Lik Wonder Woman razlikuje se od svih dotadašnjih prikaza amazonki.

Smještena je u svijet muškaraca u službi Američkog patriotizma, na što upućuje i odjeća

koju na sebi nosi. Posjeduje Laso istine kojim prisiljava ljude da govore istinu, ali i tjaru

koja služi kao projektil i nevidljivi avion. Na rukama joj se uvijek nalaze narukvice kao

ostaci okova koje ipak asociraju da stalno mora biti na oprezu, jer njena snaga nije

neograničena. Snaga koju posjeduje lako se može naći u podložničkom položaju

muškarca. U daljnjem tekstu bit će, također, iščitano na koji način Laso istine i akt

vezivanja žrtve mogu biti iščitani kao postavljanje Wonder Woman u kategoriju

drugosti.

12

Ipak, Wonder Woman nije oslobođena drugosti. Na prvi pogled se ne čini tako,

ali brojna analiziranja ukazuju na elemente prisutnosti poraženog Drugog. Drugost se

ovdje iskazuje na nešto drugačiji način nego što je to bilo u antičkoj Grčkoj. Prva

razlika je ona koju smo već spomenuli, a to je borba za državu, a ne protiv nje. I

Amazonke s Rajskog otoka se ponešto razlikuju od svojih davnih pretkinja, po tome što

štuju božicu Afroditu, a Mars, koji je u antičko vrijeme bio njihov zaštitnik, sad je

njihov neprijatelj. Sličnosti s antičkim Amazonkama ogledaju se u muskulaturi i

atletskom izgledu. Već smo spomenuli da Wonder Woman surađuje sa zajednicom

žena, baš poput njenih predaka (Etta Canddy i Holliday Girls). Judy Collins, koja je

odrasla čitajući originalnu Wonder Woman seriju, rekla je kako je taj lik ''svjetionik''

koji se ''pojavio u najmračnijem trenutku'' kako bi djevojkama poput nje pokazao da

mogu biti slobodne, prekinuti ropske odnose i odbaciti tradicionalne uloge. Lik Wonder

Woman postaje i feministička ikona u kasnijem periodu. Jedna od najutjecajnijih

feministkinja, Gloria Steinem, hvalila je, u predgovoru za izbor Wonder Woman

stripova, ''snagu feminističke poruke'' ovog stripa.11 Izgleda da nije bila u pravu. Iako se

jedan dio njene hvale stvarno može odnosti na lik Wonder Woman, ipak postoje na prvi

pogled nevidljive stvari.

Već je spomenuto da je Marston istaknuo kako je motiv za kreiranje lika

suvremene Amazonke bio pokušaj da potakne mlade djevojke da im se muškarci rado

podčine, jer, smatra on, kada bi žene vladale ne bi više bilo ratova, budući da one ne bi

htjele gubiti svoje vrijeme na ubijanje muškaraca. Radije bi ih zadržale žive, jer je to, sa

ženskog gledišta, puno zabavnije.

U stripu se mogu pronaći brojni primjeri muške pokornosti ženama, ali se isto

tako, pogotovo u ranim Wonder Woman izdanjima, prikazuju žene podčinjene

muškarcima. To se najbolje očituje u sadomazohističkim scenama kojima su izvorište

vjerojatno Marstonove seksualne fantazije. Očito da postoji raskorak između svrhe

kreiranja stripa i onog što se kroz likovni i tekstualni iskaz prikazuje. Ropska

podčinjenost i drugi sadomazohistički elementi postavljaju Wonder Woman u poziciju

Drugog unutar patrijarhalnog poretka.

11 Usp. isto, str. 23.

13

Njenom liku dopušteno je da bude snažan, ali ipak ne presnažan. Ona ne smije

poremetiti patrijarhalno poimanje modela snage. Sadomazohizam i postavljanje u ropski

položaj su elementi koji služe obuzdavanju i kažnjavanju žene koja prijeti

patrijarhalnom poretku.12

U prvih trideset pet brojeva, koji imaju ukupno 3654 kadrova, na 239 Wonder

Woman je prikazana u ropstvu, a 214 ih prikazuju drugu ženu ili žene u ropskoj poziciji.

Dakle, 12% prikaza prikazuje vezivanje barem jedne žene. Čini se pretjerano i

bezrazložno tematiziranje ropstva.

Sl.8.: Jedna od scena vezivanja u Wonder Woman

Izvor: http://www.sideshowtoy.com/placed/081607women-wonderwoman_binding.jpg (20.01.2012.)

Marstovnov preodgoj mladih, u feminističkoj interpretaciji, išao bi u nešto

drugačijem smjeru od onog koji je sam autor definirao. Teško je pretjerano korištenje

sadomazohističkih prikaza i prikaza ropstva ne povezati sa seksualnim fetišizmom.

Očito se naglasak još uvijek stavlja na ''fenomen'' ženske privlačnosti ukazujući na

navodni užitak žene u podčinjenosti i sputanosti. I sami način kadriranja postavlja

čitatelja u položaj voajera, a Wonder Woman postaje seksualnim objektom. Time se ona

još jednom postavlja u poziciju drugog i ponovo ne dobiva na vlastitoj subjektivnosti.

Pozicioniranje lika Wonder Woman u objekt muške želje i pogleda mogao bi se

povezati i s pornografskim prikazom.

12 Usp, isto, str. 24.

14

4. KSENA - IZOSTANAK ELEMENATA DRUGOSTI U PRIKAZU

AMAZONKI

U 90im godinama 20. stoljeća pojavljuje se lik amazonke u televizijskog

ekranizaciji. Riječ je o Kseni – princezi ratnici. Ono zbog čega nam je ovaj lik toliko

bitan stoji upravo u izostanku drugosti pri interpretaciji Kseninog lika. Ona za razliku

od Wonder Woman, nema konvencionalni ženski identitet, već fludini identitet koji joj

omogućuje da na svojim putovanjima bude u ulogama od rimske matrone, preko nevine

svećenice sve do egzotične plesačice. Ksena se ne uklapa samo u kalup snage, ali i

istodobne ženstvenosti. Ona jest snažna, ali ne predstavlja apologetski lik, nego

atraktivnu i moćnu ženu, koja se ne boji teškog i prljavog posla, a to je čini još ljepšom.

Kada se govori o ikonografskom prikazu lika Princeze ratnice, ona ne pravi

bitnija odstupanja od dotadašnjih prikaza Amazonki. Ksena je (kao i njena pratiteljica

Gabrijela) prikazana u ratničkoj odjeći s tim da sada ima nešto drugačije i ''snažnije''

oružje (čakram, primjerice). Njena muskulatura i ovdje je naglašena kako bi se pridala

važnost njenoj snazi. Bitniju razliku predstavlja interpretacija ovih elemenata. Oni se

svakako ne mogu iščitavati kao u dosadašnjem periodu i čini se da Ksena predstavlja

novi stupanj u evoluciji lika Amazonke.13

''Dobra'' Ksena vrlo lako postaje ljutita, arogantna žena, a, s vremena na vrijeme,

i žena pokrenuta bijesom i željom za osvetom. Međutim, ona je i ranjiva, nježna,

sposobna brinuti za druge i duboko proživljavati svoje osjećaje. Prikazuje se čak i u

ulozi majke. Ostvaren je savršen spoj čvrstoće i ranjivosti, na što bi se moglo gledati

kao na feministički ideal. Ipak, svi ovi elementi ne koriste se da bi nas uvjerili u njenu

ženstvenost, već da bi pokazali aspekte njezine ljudskosti.

Slika 9.: Xena – princeza ratnica

13 YOUNG, Cathy, What we owe Xena, http://www.salon.com/2005/09/15/xena_2/ (24.01.2014.)

15

Izvor: http://static.comicvine.com/uploads/original/13/132327/2775241-1378732_xena115.jpg

(20.01.2014.)

Revolucija u prikazu lika amazonke nije ograničena samo na lik Ksene. Slična

interpretacija može se dati i za lik njene pomoćnice Gabrijele, te brojnih drugih ženskih

likova. Naime, kroz čitav serijal prikazuje se niz snažnih ženskih likova: osvetom

opsjednuta ratnica Kalisto, karizmatična guru Najara, izmišljena kinseka carica-

filozofkinja Tao Te Ching i britanska kraljica ratnica Boadicea.

Za razliku od drugih tv serija, u ''Kseni'' se žene ne bore protiv seksizma i

patrijarhalnog poretka; pitanje spola u njihovom svijetu nije bilo od velike važnosti.

Nitko nikada ne dovodi u pitanje Kseninu ulogu dostojnog protivnika u borbi i njenu

sposobnost da vodi, niti Gabrijelinu želju da postane ratnica. Činjenica da su one

pripadnice ženkskog roda ni u jednom trenutku ne dovodi njihove sposobnosti u pitanje.

Jedna od nekoliko epizoda koje se izričito bave pitanjima roda uvode u priču ženu

odmetnicu koja mrzi muškarce samo kako bi za vrijeme trajanja priče dobila lekciju da

nema razlikovanja žene i muškarca, nego samo dobra i zla. Žene u ''Kseni'' su

jednostavno prikazane u svojoj ljudskosti, ni bolje ni lošije od muškaraca, kakav bi

pravi feminizam trebao i biti. Priča se stalno zasniva na suživotu žena i muškaraca, svih

slojeva, a ljudi se dijele samo na dobre i zle.14

14 YOUNG, Cathy, What we owe Xena, http://www.salon.com/2005/09/15/xena_2/ (24.01.2014.)

16

ZAKLJUČAK

U antičkom periodu svi oni koji se nisu uklapale u konvencionalne okvire, a

Amazonke su zasigurno to predstavljale, smatrali su se opasnima po državu. Treba

naglasiti da, jednako kao i danas, konstrukt ''opasnosti po državu'' prije svega

predstavlja opasnost za postojeći poredak koji se uzima praesumo presumo (zdravo za

govoto; nešto već pretpostavljeno). Iako se postojeći poredak najčešće ne preispituje,

oni koji sudjeluju u njemu najčešće staju u njegovu obranu.

U srednjovjekovnom periodu, Amazonke se prikazuju na sličnom principu. Čini

se, ipak, da se bez pretjeranog preispitivanja preuzimaju prakse prošlosti; u ovom

slučaju prakse antičkog perioda. I danas možemo uočiti ovakve prakse. Ne konkretno u

prikazima Amazonki, ali zato na brojnim drugim primjerima. Posebno su nam važni

prikazi iz 16. i 17. stoljeća, kada se, izgleda, žene ipak polako počinju probijati u

javnost. Postaju istaknute umjetnice, spisateljice, vladarice i slično. Istodobrno,

umjetnici ih u prikazima borbe s Amazonkama razgolićuju. One u rukama više ne nose

oružje, te se pokušava staviti naglasak na to da one nisu ravnopravni neprijatelji, nego

samo slabiji spol.

Četrdesetih godina 20. stoljeća pojavljuje se lik Amazonke koja vrši raskid s

tradicionalnim prikazima Amazonki. Bila je to Wonder Woman. Ipak, ni ona nije bila

oslobođena svih elemenata prikazivanja i isticanja podložnosti žene muškarcu. Često se,

upravo kao u ovom slučaju, iza očigledne stvari krije nešto sasvim drugo. Potrebno je

stoga da čovjek stalno izgrađuje svoje kritičko čulo kako bi mogao što bolje

prepoznavati skrivene elemente. To se odnosi i na zadnju interpretaciju, Ksene –

princeze ratnice. Iako smo utvrdili da je vjerojatno lišena elemenata drugosti, možda

bismo nakon pomnog proučavanja svih epizoda i svih uloga koje su joj pridavane, ipak

otkrili pojedine elemente koji je smještaju u tu kategoriju. Međutim, za to trenutno

nemamo nikakvu argumentaciju.

17

LITERATURA

YOUNG, Cathy, What we owe Xena, http://www.salon.com/2005/09/15/xena_2/

(24.01.2014.)

POLLACK, Lara, Amazons int he Amphora, Traces of the Defeated Other in Wonder

Woman Comics, Haverford Collage, Haverford, 2010.

POWELL, Amanda, DUGAW, Dianne, Queens and Amazons in Renaissance Art and

History, http://csws.uoregon.edu/road-scholars-2/current-offerings/queens-and-

amazons-in-renaissance-art-and-history/, (20.01.2014.)

18