TEMA: UTJECAJ ČOVJEKA NA ATMOSFERU I GLOBALNU KLIMU

 Student: Fikret Dedović

Prirodni učinak staklenika omogućuje život na zemlji. Bez njega bi na površini zemlje vladale arktičke temperature od -18C (to znači da bi hidrosfera bila zaleđena i života ne bi ni bilo) Stakleničkom, ali treba naglasiti prirodnom učinku najviše doprinosi vodena para (20,6C), a zatim staklenički gasovi (12,4C) čija koncentracija u troposferi ne prelazi 0,1%.

No danas imamo povišenu koncentraciju stakleničkih gasova i ona ima izrazito štetan utjecaj na život na Zemlji – njegove štetne posljedice osjete i biljke i životinje i čovjek. Naime, povećane emisije navedenih gasova polako, ali nažalost vrlo sigurno i efikasno uništavaju zaštitni sloj ozona u stratosferi čime direktno imaju negativan utjecaj na život na zemlji. Taj negativni utjecaj najviše se osjeti u klimatskim promjenama što se prvenstveno očituje u povećanju temerature, zatim u lakšem prodiranju štetnih ultraljubičastih zraka...

izgaranje fosilnih goriva, industrijski procesi, odlaganje otpada, sječa šuma, poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo.

Staklenički gas Koncentracija iz 1750. Koncentracija iz 1992.

CO2

CH4

N2O

CFC-11

CFC-12

HCFC / HFC SPOJEVI

O3 troposfere

O3 stratosfere

280 ppmv

0,8 ppmv

275 ppbv

0

0

0

n/a

n/a

355 ppmv

1,72 ppmv

310 ppbv

280 pptv

484 pptv

n/a

promjenljiva

300 DU

Svi navedeni gasovi (bidušični oksid, CFC, CH4, CO2, CF2CIBr, CF3Br ili CH3Br...) ispušteni u atmosferu imaju i izrazito negativan utjecaj na vodene površine – okeane, mora, rijeke, jezera...

Ozon, zaštitni stratosferski sloj koji štiti živa bića od štetnih ili čak smrtonosnih ultraljubičastih zraka Sunca (UV-C i UV-B) je u izuzetnoj opasnosti i već je ozbiljno narušena njegova struktura što se osjeti na Zemlji. Danas su u ozon umiješani hlorofluorougljici (CFC spojevi), haloni i drugi gasovi.

Ozonska rupa

UV zrake mijenjaju građu stanice i što im je talasna dužina manja, djelotvornost im je veća. Također, ove zrake u prevelikim količinama

dovode do oštećenja imunuloškog sistema, upale i oštećenja kože, očnih bolesti...

Štetno djelovanje UV zraka vidljivo je i na cjelokupnom ekosistemu. Tako su eksperimenti pokazali da pod povećanim UV zračenjem mnogobrojne

vrste ili podvrste bilja imaju niži rast, kraće članke stabljika, veću razgranatost i nižu produkciju biomase. Osim toga evidentan je utjecaj

na cvjetanje, razvoj peluda, veličinu i količinu sjemena...

Otapanje ledenjaka na Grenlandu

Promjena klime se definira kao klimatske promjene koje se posredno ili neposredno pripisuju ljudskim djelatnostima koje mijenjaju sastav globalne atmosfere i koje se pored prirodnih klimatskih oscilacija primjećuju u određenom vremenskom razdoblju.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da godišnje umre 150.000 ljudi uslijed klimatskih promjena;

procjenjuje se (doduše vrlo oprezno) da će prosječna globalna temperatura do 2100. porasti za 2 (+/-1) C (1990-te su, primjera radi, bile najtoplije desetljeće u posljednjih milion godina) što bi bio najviši rast temperature u posljednjih 10.000 godina;

grupa za zaštitu okoline WWF tvrdi da posjeduje nepobitne dokaze kako globalno zagrijavanje može unijeti drastične promjene u najmanje trecinu svjetskog bilja i životinja;

nivo mora će do 2100. porasti za oko 35 cm (također oprezne procjene, no po nekim istraživanjima nivo mora će porasti za 1 m do kraja 21. st. i tako će nestati ili će biti ekstremno ugrožene mnoge države kao što su Maldivi, Bangladeš – prosj. n/v 1 m, Tuvalu – n/v 2m, te mnoga obalna područja u Evropi – Hrvatska, Holandija... );

svjetska meteorološka organizacija (WMO) u ocjeni globalne klime za 2005. ističe da se trend zatopljenja nastavlja;

Njemačka Vlada predviđa da bi klimatske promjene mogle nanijeti štetu od 100 milijardi eura godišnje, a Crveni križ / krst predviđa da bi te štete u zemljama u razvoju bile između 7 i 10 trilijona eura u slijedećih dvadeset godina.

Konferencija u Montrealu – smanjenje i ograničenje upotrebe CFC spojeva.

1992. organizirana je u Rio de Janeiru prva Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klim atskim promjenama

Ovu Konvenciju je 1993. prihvatila tadašnja Evropska zajednica i 165. zemalja potpisnica. U njoj se zahtijeva „ustaljivanje koncentracija stakleničkih gasova na razini koja spriječava opasne antropogene utjecaje na globalnu klimu“.

God. 1997. uslijedila je konferencija u Kyotu gdje su se okupili predstavnici 155. zemalja potpisnica, 6. država „posmatrača“ i 278. organizacija za zaštitu okoline. Tu se 38. industrijskih zemalja obavezalo na redukciju stakleničkih gasova do 2012.

Klimatske promjene su lančano povezane, kao i sama

zagađenja, i to znači da jednu klimatsku promjenu ne možemo

posmatrati izolirano i bez utjecaja na ostale aspekte klime

i atmosfere.Priroda je dio čovjeka-čovjek je dio

prirode!!!

MART,2008.

KRAJ