VELEUČILIŠTE VELIKA GORICAs pravom javnosti

Zagrebačka cesta 510 000 Zagreb

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJAOSNOVE EKOLOGIJE

SLIV RIJEKE LIKE(s osvrtom na ekološke ugroze)

Ak.god. 2008./2009. Kokotović Danijel

1

Sadržaj

1. Uvod-općenito o Lici…………..………………….……………4

2. Općenito o slivu rijeke Like…………………………….………6

• 2.1. Glavne značajke sliva rijeke Like……………...………6

• 2.2 Hidrologija sliva Like……………..……………………7

3. Socioekonomska analiza i iskoristivost tla………….…………7

4. Kulturna baština sliva rijeke Like…………….………………..8

5. Biološke raznolikosti sliva Like…………….…………………9

• 5.1. Flora………………….………………………………9

• 5.2 Fauna ……..………………………………………….10

6. Utjecaj ljudskog djelovanja na stanje površinskih i podzemnih voda sliva………………………….…………………………………..11

• 6.1.Onečišćenje iz točkastih izvora…………..……….….11

• 6.2 Odlaganje komunalnog otpada ……………………...12

• 6.3 Onečišćenje iz raspršenih izvora…………………..…13

• 6.4 Ljudski utjecaj na količinsko stanje voda…………….14

• 6.5 Ostali utjecaji ljudske djelatnosti na stanje voda…………………………………………………..…..15

7. Zaključak……………………………………………………..16

Popis literature………………………………………………..…17

2

Popis slika

Slika 1. Vuk

Slika 2. Um kod Otočca

Slika 3. Rijeka Lika

Slika 4. Tradicionalno pravljenje vune

Slika 5. Kosinjski most

Slika 6. Trava beskoljenka

Slika 7. Europska vidra

Slika 8.

3

1. Uvod-općenito o Lici

Lika je regija na jugozapadu Hrvatske površine od oko 5.000 km2. Najveći grad u regiji je

Gospić. Lika je kontinentalna regija, omeđena planinama Velebitom na zapadu i jugu te Ličkom

Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je prilično neodređena jer Ogulinsko područje

predstavlja prijelaz između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterizirati kao

planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacko Polje, Krbava,

Ličko Pounje i dr.).

Ima veliko strateško i prometno značenje jer predstavlja spojnicu kontinentalnog i

primorskog dijela Hrvatske. Kroz Liku prolaze državne ceste Zagreb - Split i Zagreb -Zadar,

autocesta Zagreb - Split, te željeznička pruga Zagreb - Knin - Split.

Pretpostavlja se da je Lika dobila ime po

pučkoj etimologiji, te postoje dvije verzije, jedna da je

dobila po lîku (lîk je u hrvatskoj štokavskoj ikavici

riječ za – lijek), a po drugom tumačenju, naziv dolazi

od grčke riječi likos, što znači vuk.

Najveći dio Like nalazi se u sastavu Ličko-

senjske županije, najrjeđe naseljene i gospodarski

najnerazvijenije hrvatske županije. Administrativno je

Lika podijeljena na dva grada (Gospić i Otočac) i

sedam općina (Brinje, Donji Lapac, Lovinac, Perušić,

Plitvička Jezera, Udbina i Vrhovine). Manji dijelovi

ličkog prostora pripadaju drugim županijama: na

sjeveru su općine Plaški i Saborsko u Karlovačkoj županiji, a na jugu Gračac u Zadarskoj

županiji.

Lika je tijekom čitavog XX. stoljeća bila izložena depopulaciji uzrokovanoj različitim

čimbenicima agrarnom prenaseljenošću, zatim Prvim i Drugim svjetskim ratom, potom

iseljavanjem stanovništva u razvijenija područja i na koncu Domovinskim ratom. Posljedica

svega toga je da danas na području Like živi svega oko 50.000 stanovnika, dok je prije samo 80

godina taj broj iznosio približno 200.000 stanovnika.

U Srednjoj Lici i Gackoj dominira umjereno kontinentska klima sa svježim ljetom, a na

vršnom pojasu Velebita zastupljena je planinska ili snježno-šumska klima. Izmjena klimatskih

elemenata nizinsko-primorskog, srednjogorskog i visokogorskog klimatskog predjela na tako 4

Slika 1. Vuk

razmjerno malom prostoru izrazito pogoduje talasoterapiji (liječenje kupanjem u moru) i

klimoterapiji visinskih krajeva. Tim više što se terapijski učinak meteoroloških elemenata

(smanjen tlak kisika, smanjena vlaga, pojačano zračenje i dr.) povećava s porastom nadmorske

visine do gornje granice visokogorskog klimatskog područja (1800 metara nadmorske visine).

Takvi su klimatski uvjeti naročito karakteristični za ličku zavalu u zaleđu Velebita. Na to

upućuje i općenito raširena svijest o čistom i zdravom ličkom zraku, kao jednom od uzroka

negdašnje dugovječnosti gorštaka iz tog dijela županije.

Lika je najvećim dijelom izrazita regija prostranih krških polja, a planinska bila se

pružaju njenim rubom i između pojedinih polja. Dna polja su prilično uravnjena. Neka od njih su

pod recentnim riječnim nanosima (Gacko, Krbavsko polje), a neka su zapravo vapnenačke

zaravni (ili kombinacija jednog i drugog) , u kojima vapnenci često izvijaju kroz rastresiti

površinski sloj (Ličko polje). Prva su pod kulturama i livadama a druga više pod pašnjacima.

Zanimljiva i česta pojava da se iz polja izdižu izolirani

manji ili veći humovi a obično ih karakterizira dosta

pravilan oblik stošca. Najveća dva takva huma su Zir

između Lovinca i Metka i Um kod Otočca.

Kroz krška polja protječu rijeke koje izviru jakim

vrelima na jednoj strani polja, a gube se kroz ponore na

drugoj strani polja. Zbog nedovoljne propusnosti ovih

ponora u zimskom razdoblju često plave niži dijelovi

polja, i tako se stvaraju periodička jezera. Novijim

vodogospodarskim zahvatima ovih plavljenja više nema u Gackom i Ličkom polju, ali je

stvoreno umjetno jezero-akumulacija Kruščica.

Iz krških polja naglo se dižu planinski okviri, od kojih su osobito naglašene rubne planine

Velebit i Plješevica. Krajobazom dominiraju velika krška polja na visinama od 450 do 700 m i

rubno smješteni planinski vijenci; brda su uglavnom pod šumom. Zapadnim dijelom Like

dominira šumoviti bedem Velebita, a meuđu poljima, kao pejzažna vrijednost ističe se

jugoistočni dio Gackog polja, s meandrima rijeke gacke; Plitvička jezera su dio identiteta

istočnog planinskog ruga Like; krajobrazno zanimljiva pojava su vapnenački stošci (humovi) što

poput otoka „rastu“ u Ličkom i gackom polju. Jugoistočni dio Like ima degradirane šume i veće

je učešće goleti.

5

Slika 2. Um kod Otočca

2. Općenito o slivu rijeke Like

Sliv rijeke Like predstavlja kralježnicu

ličkoga kraja, a većina aktivnosti, tradicije i kulturne

baštine vezani su ili ovisni o samoj rijeci, njezinu

korištenju, prirodnim ljepotama te cjelokupnom

krajoliku proizašlom iz njezina postojanja i

djelovanja. Velebitski masiv i rijeka Lika ključni su prirodni čimbenici koji čine ovu regiju

prepoznatljivom. Sliv rijeke Like atipičan je po svojim prirodnim karakteristikama, skriva

prekrasne krajobraze i bioraznolikost, no upravljanje ovom rijekom je neprikladno čemu

doprinosi niz problema kao što su: manjak funkcionalnog sustava kanalizacije i pročišćivaća

otpadnih voda, ilegalna odlagališta otpada te hidroelektrana Sklope čije djelovanje nije u skladu

s ekološkim potrebama rijeke. Kako bi se ublažio utjecaj navedenih problema te poboljšalo

kemijsko, morfološko i ekološko stanje njezinih voda, upravljanju rijekom Likom potrebno je

pristupiti cjelovito. Približavanjem članstvu u Europskoj uniji, Hrvatska mora poštovati i

provoditi njezine zakone. Okvirna direktiva o vodama jedan je od najzahtjevnijih dijelova za

provođenje jer zahtijeva sudjelovanje svih sudionika, koje imaju neku ulogu u slivu rijeke.

2.1. Glavne značajke sliva rijeke Like

Sliv rijeke Like smješten je u jugozapadnoj Hrvatskoj, dijelu koji pripada planinskoj

biogeografskoj regiji. Dio je Srednje Like u Ličko-senjskoj županiji (sl.1), sjeverno od Velebita i

graniči sa slivovima rijeke Gacke i Zrmanje. Grad Gospić sa 12 980 i općina Perušić sa 3

494stanovnika (prema popisu iz 2001.) glavna su središta sliva. Sliv rijeke Like, površine 1014

km , pripada Jadranskom slivu (karta rijeke s pritokama je u Prilogu 3-0). Rijeka nastaje kao

površinski potok na rubnim dijelovima sliva i teče od jugoistoka prema sjeverozapadu. Složeni

tektonski odnosi unutar Velebita neposredno utječu na stvaranje i tok rijeke Like, smještaj

ponorne zone i istjecanje prema obalnim izvorima. Antiklinalna forma velebitske tektonske

jedinice s nepropusnim stijenama u svojoj jezgri ima hidro-geološku funkciju složene barijere za

kretanje podzemnih voda. Po duljini prirodnog toka od 78 km, rijeka Lika druga je najduža

ponornica u Europi, nakon rijeke Trebišnjice u Bosni i Hercegovini. Pojedina vrela i pritoke

presuše u ljetnim mjesecima. Prema hidro-geološkim značajkama, to nije tipično krško polje

zbog velebitskog masiva koji predstavlja hidro-geološku barijeru te se izvori nalaze na rubovima,

a rijeka teče po sredini samog polja. Za razliku od tipičnih krških rijeka koje imaju puno veći

podzemni od nadzemnog sliva, podzemni (hidro-geološki) i nadzemni (topološki) sliv rijeke

6

Slika 3. Rijeka Lika

Like se poklapaju, što je još jedan rezultat utjecaja velebitskog masiva. Podzemne vode rijeke

Like relativno su plitke. Počevši od Ličkog polja, korito rijeke je vapnenačkog karaktera, a

nizvodno od Ribnika prelazi na Jelar naslage. Zbog relativne nepropusnosti Jelar naslaga, rijeka

ima minimalne vodne gubitke sve do Lipova polja, svoje prirodne ponorne zone. Prije no što

vode dospiju do ponorne zone, većina je kanalizirana i povezana s rijekom Gackom. Od Ribnika

do Krušćice, korito je formirano u kanjon s najdubljom točkom od 80 m dubine. Krušćica je

umjetno vodeno tijelo stvoreno kao funkcionalni dio hidroelektrane (HE) Sklope.

2.2 Hidrologija sliva Like

Područje sliva ima kontinentalnu, s utjecajem planinske klime. Najniža srednja godišnja

temperatura iznosi 9 C, srednja temperatura hladnog perioda iznosi -3 C, a ljetnih mjeseci 22 C.

Ljetni mjeseci većinom su sušni za razliku od zimskih, posebno studenog i prosinca. Rijeka Lika

ima pluvijalni vodni režim s najviše pritjecanja u prosincu koje se poklapa s najvišom količinom

padalina u toj regiji. Godišnja srednja količina padalina iznosi 1215 i 1374 mm za Gospić te

Perušić. Nekoliko dana u godini, visoke vode poplavljuju dijelove Ličkog i u potpunosti

Kosinjsko i Lipovo polje.

3. Socioekonomska analiza i iskoristivost tla

Ličko-senjska županija suočena je s ozbiljnim problemima razvoja, većinom zbog

posljedica Domovinskog rata kao i nacionalnog problema

degradacije ruralnih područja. Oko 400 km županije još uvijek

je minirano. Područje u i oko sliva koristi se većinom za

poljoprivredne svrhe nižeg intenziteta. Kvaliteta tla cijele

županije nije dovoljna za intenzivniju poljoprivredu. Vrlo

plodno tlo (P-1 kategorija) zauzima samo 0.44% županijske

površine. P-2 se nalazi na 11.72% totalne površine. Danas ovo

plodno tlo nije dovoljno iskorišteno. Uzgoj kultura kao što su

ječam, krumpir, kupus, repa, grah i kukuruz je najzastupljeniji.

Lokalni proizvodi poput rakije šljivovice i uzgoj ljekovitog bilja također su vrlo popularni. U

stočarstvu je najzastupljeniji uzgoj krava i ovaca, te nešto manje koza, većinom za dobivanje

mesa, mlijeka i vune. U viziji budućeg razvoja, visoko mjesto zauzima uzgoj ovaca koje su

tradicionalno najzastupljenija vrsta na tim prostorima. Rukotvorine od vune i drva, kao i

proizvodnja meda omiljeni su proizvodi lokalnih ljudi i posjetioca. Odlazak stanovništva i

7

Slika 4. Tradicionalno pravljenje vune

napuštanje županije imaju za posljedicu veliki broj napuštenih poljoprivrednih zemljišta koja

počinju zarastati uslijed prirodne sukcesije. Napuštena je i tradicija korištenja vodenih mlinova.

Privreda cijele županije na niskoj je razini zbog propadanja većih industrijskih pogona. Industrija

je smještena uglavnom oko većih središta kao što je Gospić. Lov i rekreacijski te sportski ribolov

glavne su turističke grane županije. Brojne su mogućnosti razvoja ekoturizma. Na nekim

područjima razvoj je zakočen zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i prostorno planske

dokumentacije. To se ponajviše odnosi na Kosinjsku dolinu u kojoj je, zbog 4 desetljeća starih

planova izgradnje nove HE i potapanja doline, turistički i socijalni razvoj u potpunosti

onemogućen.

4. Kulturna baština sliva rijeke Like

Sliv rijeke Like naseljen je tisućama godina, podatak koji potvrđuju brojna arheološka

nalazišta. Ilirsko pleme Japoda, iz Željeznog doba,

naseljavalo je središnju Liku. Ime Japoda

ujedinjavalo je više manjih plemena, no sva su

dijelila sličan način života kao nomadski stočari koji

su imali karakteristična naselja na rubovima krških

polja. Rimska vojska pod vodstvom Oktavijana,

kasnije cara Augusta, pokorila je japodska plemena

oko 35 g. p.K. Jedan od zanimljivih povijesnih

dokumenata iz tog razdoblja je "Pisani kamen", pravni dokument iz prvog stoljeća koji regulira

korištenje vode između 2 japodska plemena. Riječ je o antičkom natpisu urezanom u kamenom

živcu (stijeni pored šumskog puta) i kao takav je jedan od dokumenata o antičkom razdoblju,

odnosno o vremenu prva dva stoljeća nakon Krista, gdje se spominju dvije populacije japodske

grupe i to plemena Ortoplina (stanovnici s primorske padine Velebita i naselja Ortopla ili

Ortopula) i plemena Parentina, koji su obitavali na području Kosinjske doline. Ovo je ujedno i

prvi ovakav ugovor gdje rimska država daje pravni pečat na razgraničenje dvaju plemena, te

omogućavanje pristupa izvora jednom od njih (Ortoplinima), i pripada raritetnoj grupi ovakvih

spomenika u svijetu uopće. Kratko vrijeme pošto je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj,

knezovi Frankopani osnovali su prvu hrvatsku tiskaru u Kosinju. Kosinjska tiskara, pretpostavlja

se, najstarija je tiskara na slavenskom jugu. U njoj je vjerojatno 1491. godine tiskan Kosinjski

brevijar, najstarija knjiga za koju se sigurno zna da je tiskana na hrvatskom tlu. Jedan nepotpun

primjerak čuva se u knjižnici Marciani u Veneciji, a manji ulomak (šest pergamentnih listova)

8

Slika 5. Kosinjski most

otkriven je u vatikanskoj knjižnici. Nije u potpunosti jasno je li se tiskara nalazila u Kosinjskom

Bakovcu ili pavlinskom samostanu u Donjem Kosinju. U Gutenbergovu muzeju u Mainzu u

Njemačkoj Kosinjska se tiskara spominje kao jedna od prvih u svijetu. Crkva Sv. Vida u

Kosinjskoj dolini sadrži 3 kamene ploče s glagoljaškim natpisima iz 1517-e, u crkvi Sv. Ivana

Krstitelja nalaze se dvije velike kamene urne s latinskim natpisima u dvorišnom zidu te dva

sarkofaga unutar crkve koji imaju funkciju manjih oltara. Zanimljivo je da se u blizini Kosinja

nalazi malo selo imena Glagolić. Čini se da je, danas maleno, selo Kosinj imalo vitalnu i bogatu

povijest. Njegova lokacija navedena je na većini starih karti iz 15-og i 16-og stoljeća.

Mnogobrojne su srednjevjekovne utvrde, sakralni spomenici iz različitih razdoblja, ostaci iz

rimskih i turskih osvajanja i utjecaja. Monumentalni Kosinjski most (slika 4.), završen 1936-e,

jedinstven je u svijetu jer mu je statika mosta građena za udar vodenog vala. Otvori u lukovima

mosta nalaze se u funkciji rasterećenja vodenog vala u udaru na most .

5. Biološke raznolikosti sliva Like

Razvijeni i vrlo raznoliki površinski oblici u

kršu uvjetuju pojavu raznovrsnih mikroklimatskih

uvjeta na malim udaljenostima, a time i razvoj mikro-

staništa pogodnih za mnogobrojnu, većinom endemsku,

floru i faunu. Botanička istraživanja područja sliva

započela su već u 18. stoljeću i nastavljaju se kroz 19. i

20. st. Istraživanja su povremena, prostorno i kronološki. Podaci o gljivama sliva gotovo su

nepostojeći. Faunistička istraživanja također su vrlo nesistemtična i relativno rijetka. Svjetska

udruga za zaštitu prirode IUCN (The International Union for the Conservation of Nature and

Natural Resources) propisuje kriterije i kategorije ugroženosti vrsta na znanstvenoj osnovi. Ti

kriteriji svrstavaju vrste prema stupnju ugroženosti na Crveni popis (The Red list). Vrste sliva

Like bit će popisane s odgovarajućim statusom prema IUCN kategorijama i kriterijima.

5.1. Flora

Karakteristične biljne vrste sliva su indikatorske vrste čije prisustvo, odsustvo ili

relativno kvalitativno stanje u određenoj okolini označuju stanje cijelog ekosustava. Na krškim

poljima Srednje Like, posebno na Ličkom polju gdje rijeka Lika izvire, tipično je prisutna

ugrožena zajednica travnjaka beskoljenke i panonske graholike. Najzastupljenije vrste ovog

travnjaka su: trava beskoljenka, trava busika, livadni, panonska graholika i močvarna šašika.

9

Slika 6. trava beskoljenka

Glavni uzroci ugroženosti vlažnih travnjaka su pretvaranje u oranične površine, zarastanje zbog

napuštanja košnje i ispaše te hidromelioracija. Tipične životinjske vrste koje nastanjuju ove

vlažne travnjake su leptir močvarna ria, ptica kosac i skakavac. Unutar sliva nalaze se i značajne

poplavne šume hrasta, brijesta i jasena.

5.2 Fauna

Prateći Direktivu o pticama, sliv rijeke Like, odnosno niz ličkih krških polja poput

Ličkog, Kosinjskog i ostalih, prepoznat je kao vrlo važno stanište za ptice, posebno livadne ptice

kao što su sivi svračak, Lanius minor, kosac, šljuka kokošica, te grabljivica eja livadarka. Stanje

populacije kosca je rizično i procijenjeno na 130-170 pjevajućih mužjaka koji nastanjuju krška

polja Srednje Like, dakle prostor nešto većini od sliva rijeke Like. Ova livadna ptica najčešće

obitava na poplavnim i vlažnim travnjacima, no izbjegava močvarna staništa s dubljom vodom.

Većinom se hrane kopnenim beskralješnjacima, mladim žabama, a od biljnog materijala najčešće

koriste sjemenke, izdanke i zelene dijelove stabljike. Glavni uzroci ugroženosti ove vrste su

intenziviranje poljodjelstva, isušivanje prostranih vlažnih područja, odumiranje tradicionalnog

stočarstva, lov i krivolov. Kosac je u Hrvatskoj zaštićen Zakonom o zaštiti prirode, a

međunarodno Bonskom i Bernskom konvencijom.

U rijeci Lici izbrojeno je do sada 19 ribljih vrsta, od kojih su samo 2 autohtone. To su planinska

pastrva i hrvatski pijor, mala endemska i ugrožena vrsta. Autohtone vrste potisnute su od strane

unesenih za potrebe sportskog ribolova.

U zajedničkom projektu su nevladine

udruge Zelena Akcija, WWF MedPO

i Eko-Kosinj, studenti biologije i

veterine te lokalno stanovništvo,

potvrdili postojanje i

rasprostranjenost europske vidre u

rijeci Lici. Prisutnost tragova poput

izmeta te sadržaja analnih žlijezdi

utvrđena je na brojnim lokacijama

duž toka rijeke. Prema Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, vidra pripada u

DD (Data Deficient) kategoriju budući da ne postoji dovoljno podataka kako bi se sa sigurnošću

utvrdilo stanje i rasprostranjenost populacije te rizik od izumiranja. Vidra je Hrvatskoj zaštićena

Zakonom o zaštiti prirode (1994), a njezin se izlov, ubijanje ili ozljeđivanje kažnjava novčanim

iznosom do 30.000,00 HRK. Tijekom prošlog stoljeća, brojnost vidri naglo je pala u cijeloj

Europi pa je u nekim zemljama potpuno nestala, dok je u drugima jako rijetka. Unatoč slaboj

istraženosti posebno podzemne faune sliva Like, do sada je pronađeno 17 bio-indikatorskih vrsta 10

Slika 7. Europska vidra

na tom području što čini podzemni dio Like prema moru jednim od najbogatijih područja

endemima u Hrvatskoj. U ponornoj zoni rijeke Like, točnije u Markovu ponoru, pronađena je

vrlo značajna vrsta školjkaša, spiljski školjkaš Congeria kusceri. Cijeli rod ovog stigobiotskog

školjkaša reliktan je i endemski. Za život su mu potrebne vode pune detritusa. Brojnost

populacije je nepoznata i u Hrvatskoj je zaštićen samo kao spiljska fauna, a na međunarodnoj

razini je uključen u Direktivu o staništima i Smaragdnu mrežu. Ova vrsta je indikator staništa,

endem i kritično ugrožena. Glavni razlozi ugroženosti na području sliva rijeke Like je

presušivanje ponorne zone zbog promjena hidroloških režima uslijed hidrotehničkih zahvata na

toku.

6. Utjecaj ljudskog djelovanja na stanje površinskih i podzemnih voda sliva

6.1.Onečišćenje iz točkastih izvora

Ispuštanje otpadnih voda iz naseljenih mjesta predstavlja najčešće zagađenje organskim

tvarima i nutrijentima. Kanalizacijski sustav je nerazvijen i nefunkcionalan u većem dijelu

Ličko-senjske županije te ne postoji niti jedan pogon za pročišćavanje otpadnih voda. Veći

gradovi poput Gospića i Perušića imaju djelomično razvijen sustav kanalizacije, dok manji

gradovi i sela problem kućnih otpadnih voda rješavaju septičkim jamama. Većina tih jama nema

zaštitne slojeve te se, uslijed iznimne propusnosti krševitog tla, sav otpad procjeđuje u najbliže

podzemne vode i vodonosnike. Da bi uštedjeli na troškovima čišćenja septičkih jama, ljudi

povećavaju propusnost jama ubacivanjem ovčje vune u jame koja svojom kiselošću rastapa

karbonatnu bazu. Jedna bitna značajka krškog tla je gotovo potpuni izostanak samopročišćenja

zbog brzih vodotokova koji ne prolaze kroz slojeve tla i pijeska te se sve otpadne vode cijede

direktno u podzemlje. Praćenje količine zagađenja u vodama iznimno je teško, posebno u

podzemnim vodama. Trenutno ne postoje istraživanja niti podaci o utjecaju zagađenja na

životinjske populacije podzemlja. U Gospiću postoji djelomično izgrađen kanalizacijski sustav

za komunalne i industrijske otpadne vode, no u ratu je bio značajno oštećen i od tada nije

renoviran. Isto tako djelomično izgrađen i nefunkcionalan je i postojeći uređaj za pročišćavanje

otpadnih voda. Sve otpadne vode iz sjevernog dijela Gospića ulaze u Novčicu preko

kanalizacijskog sustava, dok otpad iz južnog dijela ulazi direktno preko septičkih jama. Iz manjih

industrijskih postrojenja kao što su Klaonica i prerada mesa Sladovača, pivovara Ličanka-Donje

Pazarište, farma Kuzmanovača, farma nesilica Sekundar-Lički Novi, metalna industrija Meting-

Gospić u stečaju, Lički Osik AN-FO u stečaju te PPK Velebit u stečaju, nastaju razni tipovi

11

tehnoloških i otpadnih voda. Karta s glavnim onečišćivačima na području Gospića nalazi se u

Dodatku 4-0. Ova postrojenja uglavnom imaju vlastite uređaje za prihvat i obradu otpadnih voda

koje se onda ispuštaju u Novčicu. Time Novčica postaje glavni recipijent otpadnih voda Gospića,

kvaliteta njezinih voda pada u III-IV. kategoriju koje značajno ugrožavaju kvalitetu voda rijeke

Like nizvodno od Gospića. Općina Perušić nema riješen kanalizacijski sustav, tek djelomično

preko odvoda u krške depresije i vodotoke. Mjerenjem kakvoće vode Like od ranih 1970.-ih

utvrđen je značajan porast koliformnih bakterija nakon prolaska rijeke kroz napučene predjele.

To potvrđuje da je osnovni problem zagađenje fekalnim vodama čime to postaje prvenstveno

problem ljudskog zdravlja, a nakon toga i kvalitete okoliša. Zbog manjka teške industrije u

blizini sliva, vode ostaju nezagađene opasnijim zagađivalima, kao npr. teškim metalima ili

otrovnim spojevima.

6.2 Odlaganje komunalnog otpada

Razvojem županija i općina došlo je do sistematskog poboljšanja sustava za odlaganje

otpada. Počele su se otvarati uslužne djelatnosti na prostorima gdje nisu postojale, određene su

lokacije pogodne za odlaganje otpada i nabavljeni su kontejneri i potrebna vozila. Unatoč tome,

situacija

je danas još uvijek vrlo nezadovoljavajuća:

Mnoga su mjesta još uvijek isključena iz mreže organiziranog odvoza otpada

Nedostatak opreme i organiziranog odvajanja otpada

Legalna odlagališta otpada su na niskom nivou, temelj nisu izolirani, ne postoji odvodnja

nastalih plinova niti tekućine

Postojanje velikog broja ilegalnih, "divljih" odlagališta

Odlaganje glomaznog otpada, poput hladnjaka, akumulatora i sl. u rijeku Liku

Ostaci iz Domovinskog rata – ruševine, vojna tehnologija, vozila, oružje, plin, maziva i

ulja

Nacionalni problem predstavljaju minska polja; oko 75% Ličko-senjske županije

zagađeno je minama.

Rakitovac je jedino polulegalno odlagalište otpada u blizini sliva rijeke Like, oko 800 m od

korita. Odlagalište se nalazi na aluvijalnim sedimentima kvartara bogatim glinenim česticama.

Gospić i selo Lipe su u blizini, a njime upravlja komunalno poduzeće Usluga d.o.o., koje također

upravlja i vodoopskrbom tog kraja. Budući da u slivu nisu određene nikakve sanitarne zone, ovo

je odlagalište izvan bilo kakvih zaštićenih podrućja. Rakitovac koriste Gospić, Perušić (uz

12

odlagalište Razbojište) i Lovinac (uz odlagalište Kik) od 1994., no bez postojećih lokacijskih i

građevinskih dozvola te je time ovo odlagalište polulegalno. Nadalje, nije uključeno u postojeći

prostorni plan županije, uprava je nedovoljne kvalitete i ne postoji apsolutno nikakvo praćenje

stanja tla, zraka i vode u blizini odlagališta. Kapacitet odlagališta iznosi 150 000 m , trenutna

količina otpada je 85 000 m s godišnjim priljevom od 8500 m. S dosadašnjim trendom

proizvodnje i odlaganja otpada, ovo će odlagalište biti funkcionalno sljedećih 8 godina. Područje

oko Rakitovca većinom je poljoprivredno zemljište. Mala, "divlja" odlagališta još su veća

prijetnja okolišu jer im je broj nepoznat i većinom se nalaze na iznimno osjetljivim područjima

kao što su krške vrtače. Na dnu vrtača prisutan je vrlo tanki sloj tla i one su obično u

neposrednom doticaju sa sustavom podzemnih voda te se sav otpad vrlo brzo iscijedi u

podzemlje. Raspon vrsta otpada je vrlo šarolik, od automobila do životinjskih lešina.

6.3 Onečišćenje iz raspršenih izvora

Glavno onečišćenje iz raspršenih izvora predstavlja cijeđenje zagađivača, poput gnojiva,

s poljoprivrednih polja do vodotokova. Uzimajući u obzir manjak teške industrije i nisku razinu

poljoprivrednih djelatnosti, može se pretpostaviti da je utjecaj rapršenih zagađivača beznačajan.

Ipak, kao što je prije spomenuto, nedostatak kvalitetnog kanalizacijskog sustava problem je

cijele županije, a rezultira ispuštanjem komunalnih otpadnih voda direktno ili preko septičkih

jama u rijeku. Gledajući to iz šire perspektive, komunalne otpadne vode naseljenih mjesta

predstavljaju onečišćenje iz raspršenih izvora.Blizina nove autoceste Zagreb-Split kao i dvije

regionalne ceste koje prolaze pored Gospića u određenoj mjeri zagađuju tlo motornim uljima i

solju.Unatoč ovim pretpostavkama, nedostaje pouzdanih podataka o vrstama i stupnju

onečišćenja te kvaliteti voda rijeke Like.

6.4 Ljudski utjecaj na količinsko stanje voda

Hidroenergetski potencijal rijeke Like iskorištava se više od 50 godina. HE Sklope u

općini Perušić te HE Senj u općini Senj iskorištavaju vodu rijeke Like, s time da HE Senj koristi

i rijeku Gacku. Također, akumulacija Kruščica funkcionalni je dio obje hidroelektrane. Ovi

energetski sustavi, uz proizvodnju električne energije, smanjuju utjecaj ili u potpunosti

sprečavaju poplavljivanje, stvaraju vodena tijela za rekreacijsko korištenje i ljudsku upotrebu u

obliku vode za piće. No, ovi su sustavi u potpunosti izmijenili prirodan tok obje krške rijeke.

Budući da su hidroelektrane izgrađene 1965. i 1970., ne postoje podaci o bioraznolikosti u

prirodnom stanju toka niti ekološkim karakteristikama rijeke prije njihove gradnje. Danas

možemo samo pretpostavljati koliki je doista utjecaj hidroelektrana na ekosustav. U srpnju i

kolovozu potrebno je navodnjavati poljoprivredna zemljišta, no time se iskorištava beznačajna

13

količina vode i to najčešće iz dijelova sliva koji su konstantni, tj. ne presušuju u ljetnim

mjesecima.

6.5 Ostali utjecaji ljudske djelatnosti na stanje voda

Za ugroženost faune beskralješnjaka kopnenih voda najvažniji su degradacija staništa i

modifikacija toka kao što je slučaj kod gradnje različitih vrsta brana i retencija Očite razlike u

brojnosti i sastavu skupina beskralješnjaka kopnenih voda nađenih oko brane i na udaljenijim

postajama. Hrvatska elektroprivreda (HEP) planira unaprijediti sustav Lika-Gacka i HE Senj

gradnjom nove akumulacije i nove hidroelektrane u Kosinjskoj mikroregiji. Pretpostavljeni rok

ove ogromne investicije je 2015. g. Gradnji nove akumulacije i brane jako se protivi lokalno

stanovništvo. Kako bi se izgradila nova akumulacija, bit će potrebno potopiti veliki dio

Kosinjske doline, kao i sela Gornji Kosinj, Mlakva i dio Kosinjskog Bakovca.

Brojni nedostatci ovoga projekta:

stara Studija Utjecaja na Okoliš (1988) ne obrađuje dovoljno sve aspekte toga prostora, a

naročito ne sve biološke, ekološke i krajobrazne vrijednosti te cjelovito razumijevanje

funkcioniranja čitavog ekosustava.

kako se ispitivanje lokalnog stanovništva zadnji put radilo prije 30-tak godina,

definitivno treba provesti ponovno, temeljito ispitivanje i analizu javnog mišljenja o

projektu.

bez neovisne analize svih troškova (zaštite prirode, okoliša, odšteta stanovnicima…) i

dobiti od projekta, ne može se donijeti pravomoćna odluka o gradnji.

nije napravljena analiza opcija tj. na koji još način bi se dobila ista količina struje, a da se

ne realizira ovaj projekt

bez pristanka svih stanovnika koji će biti pod utjecajem projekta, ne može se odnijeti

pravomoćna odluka.

država RH mora napraviti reviziju Strategije gospodarskog razvitka, kako bi se ponovno

preispitale sve mogućnosti korištenja toga prostora, a na najmanje negativan način po

stanovnike, prirodu i okoliš.

14

7. Zaključak

„Zemlja je ovdje zbog nas, i mi je smatramo našom Majkom.

Koliko novca bi ti tražio da je tvoja majka ozlijeđena? Nikakav

novac ti to ne može nadoknaditi. Novac ne može nikoga roditi“ -

Asa Bazhonoodah, Navajo indijanac

Stanovnici Hrvatske daleko su od toga da shvate kakav je

Hrvatska vrijedan dragulj koji trebamo očuvati pod svaku cijenu. Moramo znati da novu Liku,

Hrvatsku i samu planetu Zemlju ne možemo samo tako zamijeniti ili kupiti novu.

Osigurati izgradnju pogona za pročišćavanje otpadnih voda te legalna odlagališta

krupnog otpada kojima se pravilno upravlja prema najvišim standardima zaštite okoliša u

sljedećih 10 godina. Kako bi sliv rijeke Like ostao nezagađena priroda prikladna za seoski

turizam, poljoprivredu i rekreacijsko korištenje potrebno je poduzeti neke konkretne mjere.

Trebalo bi provesti izgradnju septičkih jama prikladnih za osjetljivu kršku podlogu,

subvencionirati izgradnju, kontrolirati korištenje te nadzirati kvalitetu vode u blizini naselja.

Osigurati kakvoću vode I. kategorije (pitka voda) u izvorima, manjim pritokama i podzemnim

vodama; osigurati i održavati kategoriju II vode (pitka nakon odgovarajućeg tretmana te

rekreacijsko korištenje) kroz ostatak sliva.

Pod pitanjem morfološke i hidrološke promjene vodotoka rijeke Like trebalo bi:

1. osigurati djelovanje postojeće HE Sklope prema ekološkim i biološkim potrebama sliva

2. povratiti ekološku funkciju ponorne zone puštanjem odgovarajuće količine vode preko

brane Selište kako bi se održala spiljska akvatička fauna

3. ublažiti negativan utjecaj neprirodnog temperaturnog režima koji se pojavljuje nakon

akumulacije Kruščica i brane Sklope.

4. povratiti tok što bliži prirodnome

Kako bi se ugroženost biološke raznolikosti smanjila potrebno je:

1. održati vegetacijsku bioraznolikost krških travnjaka

2. osigurati stabilne populacije osjetljivih i ugroženih vrsta ptica u krškim poljima

3. sanirati ihtiološko onečišćenje i oporavak populacija autohtonih ribljih vrsta

4. provoditi temeljita istraživanja cijelog ekosustava, posebno utvrditi bioraznolikost te

kakvoću vode, tla i zraka sliva

5. vršiti stalni monitoring sustava i opažati moguće promjene u funkcioniranju

15

Slika 8. Planet Zemlja

6. dobivena saznanja prenositi na lokalno stanovništvo; podizati svijest o osjetljivosti i

vrijednostima njihova kraja, kako bi djelovali u skladu s potrebama okoliša te ga

održavali čistim.

Važno je privući pažnju vladajućih struktura na šire područje sliva; preko poticaja za

održavanje starih zanata, proizvodnje lokalnih prehrambenih proizvoda te poljoprivrednih

djelatnosti te će se tako osigurat održiva budućnost kraja

Najvažnije od svega trebalo bi razriješiti pitanje gradnje HE Kosinj staro 4 desetljeća te time

izvući lokalno stanovništvo iz razvojne blokade u kojoj se trenutno nalaze; pružiti ljudima

mogućnost održivog razvoja u vidu razvoja ekoturizma, a time i održanjem tradicionalnih zanata

i proizvodnje hrane.

16

Popis literature

1. Đikić D i suradnici, Ekološki leksikon, Zagreb 2001.

2. H. Garms i Leo Borm, Fauna Europe, Ljubljana 1981.

3. Nika Galić, Integrirani plan upravljanja slivom rijeke Like, Zelena akcija, Zagreb 2007.

4. Sanja Kalabura predavanja Osnove ekologije, Zagreb 2008

5. internet

17