Miroslav LUKI]
DUBOKEPESME
NEMOGU]EQUBAVI
PPrroobbrraannee ppeessmmee
DDrruuggoo,, nneezznnaattnnoo iizzmmeewweennoo iizzddaawwee
"Edicija ZAVETINE"Beograd, februar 2006
Napisali su o pesniku Luki}u
... U Luki}a ima, katkad, stihova kakvih se nebi zastideo nijedan pesnik na svetu. A ako su oni ostalinerazvijeni i skoro razbacani, to je zato {to ovaj pesnik`eli da bude samo prostor kroz koji huji vetar, zato {touop{te ne te`i wihovom ograni~ewu, zato {to je apsolu-tan pesnik, koji vi{e mari za sopstvenu punotu, no zautisak punote u drugima....
V. Jagli~i} , 2000.
“Kada se sredinom 1993. godine pojavilakwi`ica od 50. - ak stranica FLORA DE LAMUN]E (kraq homoqa), svi su tih desetakobjavqenih pesama, ~itali kao pesme Bore Mi{qenovi}a(1919 - 1977), koje je samo sakupio, sredio i na svetizdao Miroslav Luki} (1950), u to vreme autor samotri kwige, nepoznate naj{iroj ~itala~koj javnosti.(...)Kasnije su Pesme Bore Mi{qenovi}a sa kratkombele{kom bile pre{tampane, kao posledwe poglavqeLuki}evog romana UJKIN DOM (Beograd, 1997).Luki} (je) (ovom kwi`icom) najavio jedan stra{nikarneval razistorije na Balkanu, ali i sebe kao velikogpesnika.... Pesme Bore Mi{qenovi}a (...) tih desetpesama su sasvim dovoqne da se stekne prvi i glavnidojam o ... pesniku... Sa tim pesmama, Luki} stoji rame uzrame, sa najve}im srpskim pesnicima 20. veka.... Luki}nije pateti~an, kao Rastko Pertovi}, ne govori nekim~udnim cincarsko - srpskim jezikom kao Nastasijevi};nije sentimentalan kao Crwanski. Po{teniji je i saves-niji od Pope, Pavlovi}a i Rai~kovi}a, Rakiti}a, Noga,Maksimovi}a...
S. Ig. Mitrovi}, 2001.
...Ja bih radije rekao da pesnik Luki} ne“umawuje ovo na ra~un onog”; no da i “ovo” i “ono” dobi-jaju ne{to drugo, a ono u puno}i slika “ovog” i “onog”,ili bar u intezitetu zagonetke “bla`enog stawa” i estet-skog do`ivqaja. ... On u nekim trenucima misti~nimnajvi{eg nadahnu}a dolazi i do stawa nekog saznawa daiza postoji iza, da postoji, kao {to stalno govorimo -“tajna tajne i opet tajna”, ili “tajna nad tajnama” (kakogovore u nekim mistikama). Na takve sam trenutke tokomrada ukazivao. (.....) Iako je Luki}evo misti~no spoz-nawe vi{e uzgredno, (...) ono je ipak neki sistem kojizra~i svojom spontano{}u, neposredno{}u, i {to jenajva`nije - poetskom ubedqivo{}u.
Miodrag Mrki}, 2005.
Luki}ev pesni~ki opus nikao je i ni~e(~eznu}i za kwi`evnim podvizima trajnijega umet-ni~koga dejstva) iz izvora umetni~kogastvarala{tva u {irokim slojevima naroda, dubokihi neiscrpnih, iz `ive tradicije, potiskivane narazne na~ine, bogatih riznica - ~udesnih. Niko, ~ininam se, u HH veku, u srpskoj kwi`evnosti, i kao pes-nik, i kao romanopisac i esejist, nije shvatio takoduboko podsticajne izazove duha starobalkanskognasle|a, kao Luki}. Miroslav Luki} je iskqu~iva, amo`da i jedinstvena manifestacija srbovla{kog ilistarobalkanskog duha.
Alekandar Luki}, 2001.
...Miroslav Luki} je, eto, takav pisac. Pisaopesme, oglede ili prozu - on postupa na isti na~in, tra`ionu svakodnevnu bodlerovsku groznicu i prepu{ta se sti-hiji (Pisac mora da stvara bez obzira na potowu sud-binu svojih dela.) Ma kakva bila sudbina wegovih dela,Miroslav Luki} ju je do kraja ispunio.
Vladimir Jagli~i}, 2002.
Miroslav LUKI]
DUBOKEPESME
NEMOGU]EQUBAVI
PPrroobbrraannee ppeessmmee
“Lepu pesmu treba ponovo i ponovo~itati. Prava poezija je kao palimsest:naslage slojeva, i silazak kroz wih, u wih,dubqe i dubqe. Zato su izme|u raznovrsnihizdawa, dobra mala, xepna izdawa sa svedenimbrojem pesama, izbor najboqega od najboqega. Nemo`e ~ovek uvek desetinu najmilijih “svojih”pesama tra`iti me|u stotinom, prevrtatilistove unapred, unatrag, ili krhati uglovestranica da bismo lak{e na{li {totra`imo...”
Isidora Sekuli} je bila u pravu.Kao{to Raki}a treba izdati u xepnom izdawu, ukus-nom, u lako povezanoj kwi`ici, isto to, i jo{mo`da vi{e, va`i za Miroslava Luki}a, koji je,objektivno gledano, napisao daleko vi{e odRaki}a. Mnoge od pesama, probranih u ovoj neve-likoj kwi`ici, bile su skoro sakrivene, u poet-skoj {umi Luki}evih sabranih kwiga pesama(STAROBALKANSKA TETRALOGIJA iPU[TAWE VODE MRTVIMA ZA DU[U).Sam autor se ve} bio izjasnio o tome.
Pesme su ovde probrane, pre svega, iznajobimnije, nedavno objavqene Luki}eve kwigeSTAROBALKANSKA TETRALOGIJA (Beograd,2006, 700 str.). Ovaj odbir se razlikuje od digi-talnog izbora pesama publikovanih na VebuZavetina 2003 “Duboke pesme nemogu}e qubavi”,po tome {to je sastavqa~ po{ao i stavio na ~eloovog izbora pesme koje je sam pesnik u svoje vremeobjavio u 2. izdawu antologije srpske poezije“Nesebi~an muzej” (Beograd, 2000). Probrano jesedamdesetak odli~nih pesama iz celokupnogopusa Miroslava Luki}a! Ovaj kwiga ima i jedanraritet: Pesnik je jednoj od svojih najpoznatijihpesama “Duboka pesma nemogu}e qubavi iliSkriveni bosiok” dao kona~ni oblik ba{ uovom izdawu! Re~ je o naizgled sitnom ineva`nom, ali u su{tini filigranskom radu.
Za razliku od Pesama iz romana ovo xepnoizdawe donosi mawe, najsvedeniji broj odli~nih pesama.Oba izdawa su izvrsna, iako razli~ita, otkrivaju}iskriveno ovog pesnika. Ovde su ipak biranive~iti ~udesni korenovi, kako sam pesnik najednom mestu re~e.
I.M.L.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(4)
NOBELOVA NAGRADA
Brodski ju je dobio pre pedesete, [ejmes Hini sa pedeset i nekoliko,
a Sajfertu je dodeli{e u dubokoj starosti. Mnoge su zaobi{li. Spisak je poduga~ak.
Za siroma{nog pesnika visina nov~anog dobitka jeskoro basnoslovna, ne ra~unaju}i ono {to uz
Nagradu ide pride. Ta nagrada ima smisla ako sepiscu dodeli pre pedesete.
Nobelova nagrada nije dovoqna za ono {to ho}u.
Samo je sujetnim budalama Nobelova nagrada ciq ane sredstvo.
Veliki pisci klijaju iz jednog zrna.
Ne brinem {to }e mnoge pesme ostati nedovr{enei {to }e mnogi fragmentizameniti slamu na vatri.
Ima ne{to {to je stra{nije – tragedije genija,nesre}e mojih prijateqa, ludilo, {izofrenija,
Ve~ni nered.
U beogradskom potkrovqu je nered, ali zar nije i ovde, na ovom sala{u?
Se}am se prvog vlasnika, kao kroz maglu, vi{e bihmogao da ispri~am o wegovim unukama i ras-
paadawu familije nego o wegovoj fizionomiji. ^ak bih vi{e mogao re}i i o ovom predelu, o ovomputu {to vijuga uzbrdo, uz koji se on uspiwao god-
inama strpqivo i s verom.
Stara prijateqstva ne va`e ako se rasture naprvim te`im probama!
@ena mo`e stati izme|u prijateqai na~initi od obojice `ivotiwe,
sviwe ili pse.
Ovu sam pesmu zapo~eo u jesen, u prestonici, azavr{avam je, evo, po~etkom prole}a, kraj bunara
napu{tenog sala{a u Homoqu. Retki borovi deluju divno usred listopadne {ume
{to tek olistava.
Sto od dasaka na kojem pi{em, pod {qivom, pocrneo je, ve} polutruo.
@ene treba birati prema zubima, kao krave. Kadsubotom na pijaci u Ku~evu kupuju krave, uhvate izza nozdrve i dowu usnu, i pa`qivo zagledaju zube.
Grubo i naporno, ali sa razlogom. Zubi su ogledalo du{e – kod ~oveka,
ogledalo snage i zdravqa – kod krava i kowa.
Vrlo je malo prijateqstava iz mladosti koja nisudelo nu`de,
i tako je malo prijateqstava za ~itav `ivot!
Miroslav LUKI]
(5)
Brodski je u me|uvremenu umro, a pi}e koje je tre-balo da popijemo
utroje ili u~etvoro, u Parizu, Budimpe{ti iliBe~u, popi}e neka druga trojka ili ~etvorka.
Nije stra{no prerano nestajawe: divnije je nastajawe, ove racvetane grane tre{awa u kojima zuje bezbrojne
p~ele, ova divna zelena padina, ukus vode iz bunara {to
miri{e na `ile bukava ispod kojih izvire, pogled moga starijeg sina koji je
po{ao sa mnom uzbrdo, stazama mogdetiwstva, gnezda kosova na dohvat ruku kraj puta
i pokraj biv{e planta`e malina.
Ovaj bunar ~asti umesto Brodskog bistrinom ili spiralom:
ve`bam se da hodam po praznini i budu}nosti. Sve {to mogu da u~inim jeste
da tra`im opro{taj za sve svoje pogre{ke i o~ekivawa, za grehove svojih prijateqa,
da genijalnost ludila i dubinu {izofrenije usmer-im prema lepoti prizora, trenutka, `ivota.
Kru`ewa orla u visini.
I gnezda kosova kraj {umskog puta, korewa mali-waka, masla~aka i qubi~ica, korewa belih breza,
{to u sebi ~uvaju i zra~e svetlost.
Nema boqeg puta od toga: po~ni odatle gde si... od toga {to te mu~i.
Od ludila i {izofrenije, od apsurda. Od veli~ine Malih razlika...
(Beograd, jesen 1994 – 1995. Mi{qenovac– ^ipavice, subota 27. april 1996)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(6)
c
Posledwa odbrana
@ivot je kratak, ~ak i kad potraje predugo, ako je~ovek osu|en na jedno mesto, jednu zemqu, jedan
jezik, jezik koji odumire. Koliko je potkontinenata i kontinenata, mora,
okeana, zaliva, kawona, planinskih vrhova izemaqa koje, verovatno, ne}emo videti svojim
o~ima? Koliko je devojaka ili `ena koje ne}emo voleti
iako su one to ne jednom po`elele i ~ekale nas odprvih razreda sredwe {kole, skoro do ~etrdesete,
i posle – posle svega?
Koliko }e svetog znawa, duhovne ba{tinedrevnog ~ove~anstva, ostati izvan strujawa
na{eg nemirnog duha?
Koliko }u, rastvoren kao so u vodi, u Bogu, i Bog u meni, dospeti do li~nosti
Univerzalnog ~oveka i uspostavqawa izvornogporetka stvari?
Pre povratka Bogu, prethodio je moj povrataksamome sebi, svemu – APSOLUTNOM, poeziji– askezi samopregora i herojstva. Poezija je alhemija, grad }ilibara, grad sagra|en
od zlata, od pro~i{}ene du{e : posledwaodbrana.
Ja samog sebe negujem i gorimna sopstvenoj vatri, sudelujem u kultu askeze, pret-varam se u Dionisa da bih bio ra{~ere~en, da bih
budan stupio preko praga smrti kako bih sepo~istio i dobio svoje ve~no obli~je.
Ako sawam o Muzeju Nemogu}eg Ratara, nije li tosan o peruanskom Zlatnom Vrtu?
O Svetom vrtu stawa i slike sveta, kakav je svet izvorno bioi kakav }e kona~no biti?
MUZEJ NEMOGU]EG RATARA i Posledwaodbrana prilika su da se
ispravi greh i ra{~iste ru{evine QUDI iISTORIJE.
I da se svet vrati na ono mestoodakle je survan. Svet opet mo`e biti pretvoren
u Zlatan Vrt.
Za{to bih se bojao smrti ako se ~isto zlato mojedu{e istopi u vatri samopregora, herojske du{e?
Za{to bih se bojao nestajawa, ako su upaqeneRajske sve}e,
i ako je ve} zapo~elo stvarawe Zlatnog Vrta – praslike sveta koja neprolazno `ivi u svetu? . .
.(1993 – 1996)
Miroslav LUKI]
(7)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(8)
HIMERE
Govorio sam ve} o himeramana vrlo upro{}en na~in (~ini mi se).One su opet tu,dok razmi{qamo jednom vo}waku na ~ijem krajube{e {upqe bagremovo stablopuno sa}a i meda odbeglih p~ela.I o jednom komadu wive pokraj puta.O tom putu nasutom {qunkom.
(To su sve himere,ali mogle bi postati java,ne{to ostvarivo, mogu}e,trajno i bitno.)
Himere su me vodilei jo{ uvek me vode.Ti{ina letwa ritova, livadaSlapovi hmeqa.Predawa majke.Ve~nost.Himere su weni susedi.
Dok me budu vodile,ma koliko to izgledalo apsurdno,ne}u zalutati u ovoj zagubici.
Ponovo govorim o himerama,shvativ{i da su me ~etrdeseti pet godina odvla~ile od prazninei nesumwivih znakova propadawa.spojila sa Lazarevom subotom.
Himere vode tim makadamskim putem -slepim crevom za hiqade i hiqade -{to se uspiwe na bre`uqak .To mesto je uzvi{eno i kao stvorenoza svetski levak, koji samo ja vidim,koji sam video silaze}i niz blagi breg,udi{u}i wihov miris.
Himere su me vodile uz breg,niz breg,i prema nepreglednim {umama,ostrvima mle~nih pe~uraka, detiwstva i jelenaka.Himere su me dovele dovde.
Miroslav LUKI]
(9)
[UMSKA ]ERKA SA ^E[QUGAROM
Kamen je najstariji na ovoj planeti,zato wime grade hramove,prestole, stolovei lukove kapija.
Zemqi{te pripada onom ko ga je ogradioi orawem mu dao smisao.
Drve}e je na slikamauhva}eno u mirovawu.
@ena je zatvorena svojim polomdok iznad wene glave lepr{ajucrne pti~urine (osetiv{i vow krvi koja se odliva).Mu~i je nesanica i rog mese~ev.
Ona izlazi iz pe}inei hoda po mese~inido kamena presvu~enog purpuromna koji seda, u providnom velu.
Okrenuta je bregovima preko rekeiza kojih se ra|a sunce.
^e{qugar na weno krilo sle}ei kquca gra{ke znoja{to joj se niz grudi kotrqaju.
Povetarac navire u naletima,kao plima morskih talasa.
No} je duboka i senovitakao wena ~e`wa.
^e{qugar zadrhti pred tom dubinom,dubinom no}i, ~e`we, ti{ine gajevai zacvrku}e.
Cvrkut je prevod drhtawa...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(10)
Urednici
ONDA be{e 1989. godina, a sada je 1995. On je pro~itao moj Rukopis, ne odobriv{i ga za {tampu. On je pro~itao moj rukopis,
onako kako ~vorci zobaju pucad grozda, zobao je najkrupnija i najso~nija zrna.
Onda je wegov u~enikzobao isti grozd –
jesen 1993 – jesen 1994. Moj RUKOPIS je u razna vremena
prehrawivao ta uredni~ka piskarala, te "pisce" koje su ugurali, ~ak, i u obaveznu {kolsku lektiru!
25. mart 1995. godine, ~etiri popodne. Divan dan. ^itam ponovo taj Rukopis koji je imaonaj~udnovatiju sudbinu me|u svim mojim rukopisi-
ma. Stigao sam do potresnih slika okupacije isto~ne
Srbije u Prvom svetskom ratu.
Pro~itao sam vi{e od polovine Rukopisa.
Urednici su, kao ptice grabqivice, ukrali {to su mogli. Ne i glavnu ideju kojoj nisu
dorasli. Mo`da su se zato i osvetili: onemogu}avawem
{tampawatoga Rukopisa, mada
posredi mo`e biti i najobi~niji kukavi~luk?
Vidim kroz prozor (dole u Rakovici)promi~u automobili kao buba{vabe.
Markes je napisao divne stranice o sto, a ja o hiqadu godina samo}e.
Napisao sam to, pre ^arlsa Simi}a, koji je odli~an pesnik.
Voleo bih da su taj Rukopis napisalioni koji su onemogu}ili wegovo objavqivawe.
Veliki veziri i pa{e, kwi`evni i ideolo{kijawi~ari
dr`e me u zaptu, vi{e od trista godina!
UZALUD, UZALUD!
Ja podi`em ustanak, okupio sam dovoqno ustanika:~etiri stotine i dvadeset stranica,
napisanih skoro pre deset, pre pedeset godina...
(1995)
Miroslav LUKI]
(11)
HAOS
@ivim u neizvesnostirazapet izme|u ne vi{e nadei sprave za mu~ewe
la`ipodrazumevawa
surova je realnostqigava su bekstvausud mi je veoma blizu
tr`i{te je nemilosrdnone znam {ta nosi sutra{wi dan
guzovi madonesumwive promene na ko`ina ~elu, na butinamatri vrste nao~arapribli`avawe ne~egkona~nogbarijeresudbine
oluje}epenci
fijuk{i}arxije
i jarxijekotrqa se
nizbrdoniz krov
srpske ku}efijuk
{krgutvihor
iznad potiokedrma se
drmaku}a bela (ve}a od hotela)
na grobqe podse}atrg
i zemqa celane bi u{o
u tu partijuni za brdo karamela
Onda ne kukaji trpi!
^arape i ga}eba}o, krpikao {veqa
...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(12)
SUDBINA
Udarac za udarcem. Maj, jun. Dupli stres..Tu| mi je ovaj kraj. Idem kroz mrak, tu|.Ne verujem; ne ose}am ni{ta, ni bes.Nahvatala se, kao u tegli s pekmezom, bu|.
Tu| mi je ovaj kraj. Idem kroz mrak, tu|.Ne verujem; ne ose}am ni{ta, ni bes. Nahvatala se, kao u tegli s pekmezom, bu|, oko `ivota, budu}nosti, poleta, zrewa.
Opirem se, ali izgleda slabo i uzalud;sudbina me svojim zup~anicima mewa.Ptice su jutros donele upozorewa;snovi pre wih (ne nisam sujeveran, lud).
Ne `ivim pod te`inom slutwi, magnovewa.Je li me prokletstvo, ili Bog,doterao do ovog ruba, zida, apsurda?
Nemam kud?
Mo`da sam u istr~avawima preterao?Bog, vaqda, sve vidi? Nije mi trud bio uzaludan sav, o tome ne vredi pri~ati.
Seoba je na vidiku, bliska. Ne Stra{ni sud.Tamo gde }e barske ptice kri~ati od svitawa. Imam, izgleda - kud.Sever je moja stara i kona~na sudbi-na?[ta su mi su|enice odredile kad sam ro|en,
to vi{e niko ne zna. U }utawu je dubina? Pijan sam od tuge beskrajne, ne od vina. I izgleda da sam Usudom vo|en...Gu{i me letwa sparina i tmina...
Miroslav LUKI]
(13)
ZLOKOBNI ZNACI
Sawao sam ocau porodi~noj biblioteciispod stolane{to tra`ine{to je rekaora{~upanne mogu da se setimnisam mogao da se se}am
svetlost je tolika bilaju~e popodne na Be`anijskom grobqudok su Zdravkovi}i ukopavali svoju majku
smrt, haos, gavrani, qubav i svetlostkrompir sa Uralaotkosi sa Uralabreze i jeleambisi ispod vrhova Kafkazasve se zavezalo u ~vorzve se zavezivalo u ~vor, ubol
Probudio me je u svitawe gavranNisam razumeo {ta poru~uje ali sam se malo lec-nuosetio onoga {to sam sawao
tragedija nikada nije delimi~nanesre}a je ogromna
Haos curi i name}e sevrane su pametne pticeJavqale su mi se ju~e u svitawe s krovaneuspeh je uspehuspeh je neuspeh
Ve~naja pamjat u Kapelizatim iznad groba otvorenogorno zasipawe lopatamaru`e i lice majke
Na pedesetak koraka od Kapele, mermer i svetlost
fotografija moje prve pokojne `eneHladovina borova
{irina grobqanskog horizontatihi razgovori; poslovnost, upoznavawesvetlost, qubav i smrt; enigma smrti
re{avam je bave}i se enigmom qubavisvakodnevno umiru prekrasna bi}a
koje sam samo jednom, ili dva puta sreo,a neke nikada ne}u
Suvi{ne su re~i, na grobuTako resko zvu~i poziv na da}uRakija ravna otrovu, vitriolu
Zgode iz ju`nih krajeva.Prise}awa na detiwstvo i mladost,
poga~u, sir, pe~enu qutu papriku,izvor {umski ledewak, nezaboravan,
neponovqiv ukus; turske kru{ke.Medvedi na Radanu.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(14)
Obnova vo}waka, kratki vek stenlejkiniko ne spomiwe srpske {qive
sneg na glavamaiskre u o~ima
bratska qubav koja je pobedila godinelepo je ~uti, jo{ lep{e videti
kako se bra}a zaista vole i poma`ui nalaze jedni drugima i u sre}i i u nesre}ivoleo bih da mogu da otputujem na Ural, na
Kafkazi da tamo ispod Kafkaza ostanem koju godinu,
~ak i u Sibiru...Pomi{qam na nepreglednu ravnicu
vra}a mi se zemunski pogled na Bor~uu mo~varama i nepreglednim ritovima
osim pijavica i komaraca raste i neka nada...
PEDESETI RO\ENDAN
tepisitopli pod
srpsko - {iptarski kraj
Bog bdi i poma`eSvemogu}i, Svevide}i
Zli iznose {utbez re~i
haosra~unica sitna
Miroslav LUKI]
(15)
Doma}i pauk
1Svaka ku}a
ima tavan i podrum.
Doma}i paukzavukao se u svaku.
Najznatniju.I najneznatniju.
I razapeo svoje zamke.I lovi muve i muvice
i isisava ih.
Kao osa zrna gro`|a.
2Radi jedne muve pauk ne razapiwe mre`u.
3Sve je na probi,~ovek i ~ove{tvo,vreme i vremena,pauk i pau~ina(progovara Sumwa).
Ne bi smeo da budem zate~envelikom milo{}u Boga.
U ovakvo jedno ve~e,ne bih bio zate~en.
Pauk je plodniji od pesnika.I tavan je ~itavo jedno carstvo.
4Otac moj pun je Duha svetoga,
on ode tamo gde moj duh stremi,gde se na{i duhovi jedna~e.
Otac i sin su povezanigvozdenom lozom sudbine,ne}u re}i Ve~nosti, ve}sjajem Videla, Fewera.
([to je }utalo u Ocu, progovara u Sinu.)
[to je mrak podruma ili tavanaskrivao u srcu Oca,
obasjava fewer upaqen u detiwstvusina. O~i moje vide {to niko drugi
ne vidi. Isto~nik.
I mrestili{te usred urvine.I paunove ispod rascvalih lipa.
I trmke na mestu gde bujaju koprive.I {im{ir {to raste iz ru{evina.
I Svetlost za kojom idem{to zra~i s lica Gospodweg
put svetlosti {to greje razumom
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(16)
spasewa...
U mom Ocu ogleda se moje lice,kao {to se wegovo ogleda u svemu,
i sve je to jedno lice, O~evo,moje, detiwe.
Otac moj ode tamo gde je ro|ena Ve~nost...
7Krv neobi~no razre|ena, odvodi duhove u mozak,a duhovi su sposobni da podr`e i poja~aju strast straha, u stawu su da dr`e otvorenim, ili da ponovo otvorepore mozga - verovao je Dekart.
Da li je svaka strast uzrokovananekim kretawem duhova?
Kakvih duhova?
Duhova {upqina mo`danih?Ili {upqina pe}inskih?Ili {upqina Lavirinta?
Postoji lavirint koji svako gradigodinama, decenijama. I du`inu wegovih
tamnih i ra~vastih hodnika te{ko je izmeriti.
Kako u pam}ewu nalazimo stvari,kojih se `elimo setiti?
Du{a, prema tome, nije jedini pokreta~ se}awa.
Ali ni `lezda, koja - kako veruje Dekart - uzastopno nagiwu}i se na razne strane,potiskuje duhove ka raznim mestima na mozgu,sve dok ne nai|e na ono mesto,gde se nalaze tragovi,{to ih je predmet,kojeg se `elimo setiti, ostavio.
Odgovor je u sredi{tu nepoznatoga lavirinta,tamo caruje jo{ nepoznatije bi}e,vi{e nalik na sfingu, nego na minotaura.Ne treba ga ubiti.
Da bismo iza{li iz lavirinta,treba odgonetnuti zagonetku.
[ta to zna~i?Vi{e je odgovora u neredu i odlagawu,
u tami i u lutawu,nego u kakvom kwi`evnom, ili drugom arhivu.
Usred sme}a i posledwe pra{ine,ispod ru{evina i pepela, kao na velikom otpadu,postoje dijamanti, nebru{eni, koji nisu ni{ta drugodo snovi - tragovi u porama mozga,gnezda{ca mawa od gnezda{aca kolibrija,gde se ranije gnezdio duh, ili duhovi,kao laste pod {upama.
Miroslav LUKI]
(17)
Ili na ru{evinama tvr|ava.Tako kada se duh, ili duhovi, vrateoni u ta gnezda{caulaze lak{e, no u druga, nepostoje}a i ona koja tektreba saviti. I tamo pola`e jajai greje ih svojom toplinomdok se u wima ne zavrgnenovi kquni} koji }e qusku probiti iznutra.Duh sebi lako ulazi u tragove tamo gde je du{aja~a od strasti.
Du{a ima snagu, ali ona je nedovoqnabez poznavawa Istine i Duha.
NIT koja vodi do sredi{ta lavirintai izvodi na videlo
nije poredak strasti:divqewe,
po{tovawe i potcewivawe, plemenitosti oholost, skromnost i niskost,
strahopo{tovawe i prezir,qubav i mr`wa,
`eqa,nada, strah, qubomora, sigurnost i o~aj,
neodlu~nost, hrabrost, smelost, takmi~ewe,kukavi~luk i u`as,
gri`a savesti,radost i `alost,
rugawe, zavist, sa`aqewe,samozadovoqstvo i kajawe,
naklonost i zahvalnost,ogor~ewe i gnev,
slava i stid,odvratnost, tuga i veselost,
ve} duh, ili duhovi,koji se probijaju kroz tamu,nemir, kao vrela pegla kroz sneg.
Se}awe i strasti su slep~ovo|e.
Zaborav je neizbe`na sudbinaisku{ewa modernog ~oveka :na tom |ubri{tu je zavr{ilaumetnost ambicija i se}awa.
U sredi{tu lavirinta je opsenarski kufer -
kufer u kojem se ~uvaju bezrazlo`ni predmeti -ru~ne {koqke, skelet riba, zmijska
ko{uqica,qu{ture pu`eva, lubawe qudi i kowa,crte`i nacrtani suvim ugqenom, ribarske mre`e,
udice, kr~azi, zlatni {qunak - i ako, zaista,`elim da iza|em na videlo, treba da pro|em krozsredi{te,da se vratim pam}ewu koje pru`a vi{e
gor~ine nego radosti, ne boje}i se rizika,ni~ega se ne boje}i.
Jer pam}ewe znaodgonetku zagonetke sredi{ta i sfinge
i ima mo} ja~u od kentaura.Pam}ewe je na~in izlaska na videlo...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(18)
MOARAPARASITA( Pusta vodenica )
*
OVI REDOVI SU POSVE]ENI KATARI-NI FRONTENSON, ADAMU PUSLOJI]U I
NEKOLICINI ^LANOVA Akademije alhemije, kojisu `eleli da se wihova imena i besede ne spomiwu
(Predavawe odr`ano 7. marta 1997.Autorizovano 14. marta 1998 )
Pro}i }e mo`da pedeset i vi{e godina,re~e neko, dok se ne sakupi ovoliki broj pozvanih, kao sada!
Na skupu je bilo kao na slavi,svi su bili tu, i sve je bilo tuosim "svetih monstruma".
Sedeli smo na obali ^etvrte rajske rekei bacali kamen~i}e u duboku vodu.
Tap! pqus! I - krugKoncentri~ni krugovi su se {irilido druge obale,a oni {to su otplovili niz reku,stigli su do Crnog Mora, Sredozemqa,Atlantika i Tihog okeana,i jo{ se {ire...
DOK SMO BACALI KAMEN^I]E U DUBOKUVODU BE[E DOBRO!Be{e divno.Be{e nezaboravno.
A onda je nestalo kamen~i}a!
[to je malo verovatno(pre }e biti ne{to drugo :sakrili su kamen~i}e u duboke xepove) .
Pojavio se |avo u blizinii podigao nekoliko }epenaka
Ve}ina se pope na }epenke,sedeli su tamo -tamo je bilo kamen~i}a.
Tamo su ih izlo`ili.
Mo`da }e ih neko videti,mo`da }e ih nekom prodati,mo`da }e ih trampitiza koko{ija jaja, tvrd sira,kri{ku hleba?
Ima sveta koji voli da kupuje sva{tai crnog ma~ora u xaku!
Tako je mislio Onaj {to nijevideo na vreme |avola i }epenke,
Miroslav LUKI]
(19)
{to nije imao svoj }epenak.On je i daqe sedeo na obali ^etvrte rajske reke i bacao kamen~i}e u duboku vodu,i baca}e ih do posledweg,jer voli krugove,{irewe krugovavi{e od svega drugog na svetu.\avoli su oti{li sa }epenaka,ali su ostavili svoje zamenike -one koji sede tamo.
\avoli odlaze,majmuni dolaze!
Mnogi su zaboravili na svoju nevinu igru bacawakamen~i}a u duboku reku i na krugove.Du{a je zaptivena balastom, ormanima i te`inom tela,bukagijama sudbine, `ivota celog. ( Du{a je odmakla zaonoliko za koliko je zaostala u mukloj zaptivenostidugog niza godina , ka`e neko posut belim bra{nomVremena, mo`da duh Vodeni~ara MOARE PARASITE?Du{a se izvija iz trule`nog tela kao duga nad plani-nama, sa livada koje }e biti prah, i pije rosu sa izvorapreda~kih, jer je tamo najbli`e nebeskim telima i zvez-dama...Pusta vodenica je samlela sve, svu p{enicu, svazrna kukuruza, jarmu, sav zaborav, hiqadu godina samo}e,sad meqe one kamen~i}e sa }epenaka : od toga }e bra{nabiti ume{eni kola~i za sve mrtve i `ive, zaneukr{tena vremena... Granice ve~ne meqave nisu granice}epenaka, srezova...Dubina i smisao `ivota ne meri sedubinskom skalom kao mora , ili visinskom kao planin-ski vrhovi. Od ubu|alog se pravi lek - penicilin, takoi od propalih i odba~enih oblika i materijala, bi}estvoreno ne{to drugo...)
Da, da! Tako bulazne duhovi!Du{a! Zar nije udarena na muke?Zar na }epencima ima i~eg drugog osim robe sumwivog porekla i bezdu{nosti?
*
Postoje razli~iti na~ini i{~ezavawaNeki ~ak veli~anstveni.I svaki ima neponovqivi tajni pe~at.
Smrt ni{ta ne otima, jer nema svojstvo bandita irazbojnika. Sin, umiru}i sa Ocem, ponovo se ra|a(zauvek). Mu`, umiru}i sa `enom, pobe|uje sudbinu(sudbina je zaorala duboku brazdu - brazdu nesan-ice)...
*Prate}i polumisli, misli,ra{trkanost wihovu,sti`e se do svake stope zemqei do wene milenijumske preistorije.
Sti`e se do puta spiralnog{to vodi u nebo...
Neko zna tajnu toga puta...
Neko zna tajnu svake stope zemqe
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(20)
i milenijumsku hroniku neizrecivu...
*Znao je i Zazidani despot.
Smislio je kako da sakrije svoje teloda ga Turci mrtva ne skrnave.
Pozvao je slugei svakom u ~etiri okaizdao zapovest izri~itu.
Jedne no}i pozove prvog slugui zapovedi mu da ga ubijeu kuli manastira Manasijai zazida ga u jedan zid.I kada to ovaj u~ini i po|e iz bogomoqe,sa~eka ga drugi stra`ar i pogubi,po naredbi gospodarevoj.Ovoga stra`ara ubije tre}i stra`ar,opet po naredbi gospodarevoj.Tre}ega stra`ara ubije ~etvrti kod mostai on je jedini ostao `iv,ali nije znao ra{ta ubi druga.
*Blejk je verovao da svoje blago ne mo`emo na}i nigde drugde do u vrelu iz koga izviremo,i s nama sav na{ svet, ma koliko nas to vrelosvojom silinom iz sebe rasipalo...
Ta `ena, ~ije prezime pr{ti pod zubimakao kristali {e}era, doplovila je na ~uni}u od vrbovog listi}a, gowena onim krugovima{to su plovili niz ^etvrtu rajsku rekuNi{ta nije predodre|enoni du`ina `ivota, ako se krugovi neprestano razle`u, ako neko baca kamen~i}e u duboku vodu. Svako saplitawe i svaka zaptivenost,i svaka popu{ena cigareta,
svaka uvreda, stres i razo~arawe,dolazi od onih zamenika ne~astivogna }epencima. Granice ve~nosti ne postoje ...
Miroslav LUKI]
(21)
RAZGOVOR UMORNOGA OD ISTORIJEI @IVOTA SA SVOJOM DU[OM
Jesam li ja skupqa~ onoga {to oteh?Jesam li ja onaj ~ijem }e imenu iza groba po{tovawei po~asti ukazivati?Jesam li ja Bog u liku krokodila, preobra`ewe u wegovomu`asu? Jesam li ja zmija u hodu?Riba u snovima, u letu, riba koja prele}e reku?
Jesam li ja sin zemqe , dubokih godina, koji spava i koji }ese ponovo probuditi? Roditi? Jesam li sin zemqe dowenih granica? Prepora|am li se i podmla|ujem umiru}i svakoga dana?
Zar nisam pao sa planete Mars?Zar mi glava nije odrubqena?
Jesam li uzdignut?Jesam li preporo|en?Jesam li podmla|en?
(@ive}i sa `enom koja mi po godinama }erka mo`e biti?)
Ja sam ja, ja sam onaj koji jesam, ja sam Sve.
Ne bojim se vi{e vatre, ni~ega se ne bojim.Vatra me ponovo ra|a, patwa me prekaquje.
Ja sam naj~istija ba{tina onih ~ije je umorno srce. Krenuo sam putem koji vodi prema ra|awu novog dana, ra|awu Sunca.Krenuo sam prema Gore, prema svetlosti.
Tim putem putuju jata vrana i Veliki medved ,i to je put umrlog i wegove du{e do zagrobnog.
Odvajam li se od svakog po~iwenog na zemqi greha? Ja qudima ni{ta r|avo ne u~inih.Nikoga nisam ubio.
Izbegavao sam neistinu. Izbegavao sirote da ucvelim. Izbegavao da u~inim {tetu.Izbegavao da lovim ribu u ribwacima tu|im. @eleo sam da mi ogwi{te bude na tvrdoj i sigurnoj osnovi, gde obi~no di`u hramove. @ao mi je {to sam mnoge danestra}io na pogre{ne stvari i {to se ~e{}e ne susretah sabogovima.
Izabrao sam ogweno more u kome istinski bogovi `ive odistine svakog trenutka...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(22)
SAOBRAZNOSTILI KORESPODENCIJA
(Tre}a verzija)
Iza tebe : pustiwa,ispred tebe : kwi`evnici i fariseji,a mora se napred :
po cenu posrtawa, po cenu groba,po cenu vaskrsewa -po svaku cenu!
Krst na ~elo nacrtaj.Odrekni se ne`nih snova :An|ela iz srca proteraj.
Kamen pod glavu.^emer pod srce.@ivot pod sramotu.
Dopuni meru predaka .@enama biv{im daj kwigu raspusnu.Udubquj se u svetlost u zaranke.
Ne boj se usred morau nevoqi od valova :Neka duva protivan vetar!
Samo se ~uvaj kvasca sadukejskog i farisejskog.Licemerima reci : "A vi {ta mislite ko sam ja?"
Voli i one koji te mrze.Ali se ~uvaj onih koji volesamo sebe i svet!
Jer sve je bli`i dankada }e prvi biti posledwi,a posledwi prvi.
Vera }e ti pomo}i , sinko,bi}e ti ovaj jaram blagu taj dan kad do|e.
Popni se na gajtan-goru,pa padni :ali nam ka`ikoliko vidi{ netaknutih devica?I {ta one rade u zorukad divqi veprovi vruskajuu bu~ini `ir?I na {ta li~i ta zlatna {umana pepeqastim bregovima :na dukate u lepim nedrimaili na san zanesewaka?
Popni se na Prvo nebo,pa padni :ali nam ka`i {ta si video? {ta ~uo?Je li to An|eo do{ao po svoje -
Miroslav LUKI]
(23)
slep i gluv?
[ta se to beli tamo : u unutarwoj dubini,u tebi -jabuke rascvetane? ili sneg lawski?
Popni se na Drugo nebo,pa padni :ali nam ka`i kakve su rukekoje su te milovale?
Kakva su jezerakoja si video?I kakva Dru{tva An|elai Duhova iznad oblaka?
I na {ta li~i Nevrat - poqe :na nebo varqivo, nebo varvarsko,ili na sjaj qubavi neugasiv?
Popni se na Tre}e nebo,pa padni :ali nam ka`iBo`ansku i svemogu}u Re~.
I : {to vidi{ - napi{i u kwigui po{qi crkvama {irom zemaqskog {ara.Evo, Ona bruji iznutra : otvori!
Otvori! Otvori nebesa u sebi!An|eo ve} kucai ima kadionicu zlatnu
I dano mu je mnogo tamjanada da molitvu pred zlatnim Prestolom.Otvori! Otvori sebe Iznutra.
Tvoje je da otvori{ Neotvoreno.
Iza tebe : pustiwa,starci sa sekirama u zasedi,ispred tebe : kwi`evnici i fariseji,
a mora se n a p r e d :po cenu posrtawa,po cenu groba,po cenu vaskrsewa -po svaku cenu!
Na Tre}em nebu n e k ote ~eka, ali o t o m e }e{ nam posle pri~ati...
(Krajem 1971. godine)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(24)
DRAMA OVE MO]NE UNUTARWE POZADINE
1Iza bregova: pevaju an|eli,i reka kao da se zaustavila.U wenom ogledalu dubokomplanina se udavila...
I vitez sa srebrnim lukom.Silaze}i sa neke strme ~ukarenabasao je na neke razbojnikei pao od ruku - fukare.
Gurnuli su ga u ponor,sru{ili mu i spalili most.Sad je on titraj u reci,beli se , kao sneg, kao kost.
Smrt ga je dovela do dna,do neopisivog vi|ewa:do an|ela {to pevaju, iz sna,do - lestvica nebeskih, privi|ewa.
Usisava ga levak vira,kao ritam paganskog kola, kult.On ispred sebe ima, ko muzi~ar,brvno i brdo, bukovu {umu, kao pult.
On, ne ga|a, ve} pi{e srebrnim lukom.Nebo je , znaju muwe, beskrajni svitak.Eno , on pre{av{i preko brvna upisujeu Kwigu `ivota gubitak - dobitak.
Iza brega: pevaju an|eli, kao grlice.Oblaci narogu{eni, kao stra{ilo,spu{taju se na }ilim livada...I ~obana bi sve ovo upla{ilo,
i lasicu, i vevericu, i ovcu, i fazana,i {umu - ovaj odjek {to grmi.Sve to viteza-lutalicu mamikao drhtaj sase ili vila u srmi...
*O, gde sam, gde sam to, Bo`e, ja?I ko to tako setno prebirapo dirkama klavira? Ko to u menitako strpqivo i ne`no svira?
Zaborav, rana tuga? Sve je ~udno, i vazduh.Kao na svadbi u Kani Galilejskojvoda se pretvara u vino, Duh -u mrezgu orahovu u Gori Lelejskoj.
Sve je prekrasno , zlatnosme|e,pa i taj roj goluba~kih krvopija.U{}e potoka, le{tar, sala{, paviti ruse kose seoskih rospija...
Sve je ~udesno, u suton, na tren.Veli~anstveni mir brestova. [ibqe.
Miroslav LUKI]
(25)
Izmaglica niz reku. Svra~ak. Pasji dren.Belou{ka navrbi. I u pli}aku o~i ribqe...
*Ko sam, Bo`e, to tek jedva slutim.Zar mo`e neko da odgovori ta~no?Listovi po`uteli mo`da znaju?I mo`da zna obiqe pe}insko mra~no?
Ulaz u pe}inu je zev ponora koji pla{imomka i devojku. No} je stepenik kojimmile, sove i uqezi, lutalice, kao va{ibiqne - pre~icama - putevima svojim...
*Vra}aju se one sablasti iz detiwstva:kowi koji lete, mrtve sviwske ~equsti .Lebde iznad zasvo|enih kapija,kao Psoglavi, bezglavi i Kusi.
Ali, to su samo detiwa privi|ewakoja mladi}u ne mogu da naude .To su samo nakazne slike, {to stravomse}awa neshva}ene u`ase bude...
*Treba li pitati {ta je ovo?Kuda vodi ova povorka slika?Staro se neprestano preobla~i u novo.Novo se gordi kao klika.
Staro i novo |ipaju u istom kolu.Kolu Strave. Ja sawam nevine daqine,plave -stvari iz detiwstva,tonem u smolu -tako se branim od sablasne jave ?
~~
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(26)
KAPIJA PREKOPUTA(Kapija Zaborava)
(...)Taj miris je otvarao novo poqe.Duvari nisu bili beli, ve} kao griz.Mi{qenovac-Srpce-Zvi`d-Homoqe-kapija prekoputa-taraba pocrnelih niz -trbu{ast dud-klupa kraj tarabe-trava.I ni{ta vi{e?Titraj listova, seni.Kako otvoriti kapiju zaborava?Jasno}u jasniju od zra~nih snova?Ono ~ega odavno nema?Pustolovnisvet vrtova iza brava gvozdenih?Poma`e li zumbul, miris zumbula,{eboj, kalauz se}awa, raskovnik?
Trodelna, kao oltar, kapija prekoputa(pod pazuhom starog trbu{astog duda),imala je crnu gvozdenu bravu.Kroz wu je vodio put ko zna kuda!U podrum?U ponor vilajeta tamnog?U dobro ~uvanu zadru`nu tvr|avu?U iskustva neizreciva?U preobra`ewe?U ru`i~wak, u {im{ir, englesku travu?
Kqu~ tog dobro utvr|enog carstva,kao da je ba~en u najdubqi vir(u sujeverje).Na dno jezera pe}inskog(u neopisiv mir dugih popodneva).Viriti kroz kapiju ili kapixik -sa~uvaj Bo`e!Iz tog gnezda vilinskog(porodi~nog ;Stoki}a - Barbucana),izmileo bi (kad ga puste) de~akboja`qiv - jedinac pla~an,razma`en, podozriv, ne glup -zlatan i istovremeno mra~an,pegav i sitan, ko rupija.Pticolik kao ~avka, kao wegovakre{tava prababa, tamna ko kapija.
Do`iveh, prise}am se, prvo posve}ewepro{av{i kroz kapiju u raj avlijeskrivene od pogleda.Senke drve}a, jato}urana , ~ak i paun!Be{e to drugi svet :doksat, plavi grozdovi glicinija,lukovi balkona, niz saksija...Sobe su `ute, po`utele kao tapija,potopila ih je neobi~na ti{ina -brojne sobe.I nepoznat, jak mirisodraslih, apoteke, vazelina.Uvla~io se u du{u duvar i miri greh, ujedaju}i kao mravqa kiselina.
Upijao sam, od ikona do slika, sve,kao {to upija~ mastilo upija...
Miroslav LUKI]
Sveska HOMOQSKI
MOTIVI
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(28)
M. Luki}Kao student (1972, naplaninama s-i Srbije).
Miroslav LUKI]
(29)
...JEDNE NO]I, pre nekoliko godina, t r e s l a me jeprava groznica - groznica kakvu ne pamtim. Takvu drhtavicunisam do`iveo ni kao de~ak, kada sam po~etkom prole}a -tokom kratkotrajnih sun~anih popodneva - skakao u ledeni virreke kraj koje sam odrastao. Bilo je to o n e n o } i kadasam otkrio (tra`e}i ne{to drugo), svoj zaboravqeni rukopisSveska HOMOQSKI MOTIVI. Nikolaje Labi{ (1935 -1956 ) napisao je pesmu Biografija, koja po~iwe stihovima:"Znam ja, majka je rekla sebi da se ra|am pod dobrom zvez-dom... " Moj otac je o meni - o mom ro|ewu - rekao ne{tosuprotno. Rekao je to naizgled le`erno, ali sa glasom u komene be{e prigu{ena sasvim izvesna gor~ina, mo`da zato {tome je ~esto zaticao u biblioteci nad kwigama i bele{kama.Rekao je to, uo~i one no}i, kada me je tresla groznica.
Jesam li zaista ro|en (kako moj otac misli) unepovoqnom ~asu, pod zlom zvezdom? (Ne vowa li to pomalona biografiju? - Ali, zar se od we mo`e pobe}i? Nije li ona,na izvestan na~in, utkana u opus svakog pesnika, kao srma? )
Labi{ defini{e poeziju na svoj na~in: "Iako sesastoji iz ~istih zapleta i grawa / Ili iz bistrihkristala koji se lome uz iskre, / Dok ulazi{ u wu, dadrhti{ kao zimi u {umi, / Jer u tebe vatreno, kroz led,ciqaju kurja~ke o~i? "
Mo`da je poezija moja neuhvatqiva biografija?
*Sveska HOMOQSKI MOTIVI nastajala je
posle moje prve objavqene kwige. Godinama sam pisao nekestihove koji su me pribli`avali ne~em skoro neizrecivom:Odjecima detiwstva i pla~u, narodnim pesmama lautaraZvi`da i Homoqa, jednom ciganskom karavanu i jednoj goto-vo nemogu}oj qubavi. Taj karavan Cigana iz Brodice iKom{e, vra}ao se (u uspomenama) iz daleka. Prolazio je krajMi{qenovca (mog rodnog mesta) obalom Peka i nestajao uletwoj izmaglici.
[U sedamnaestom veku, privu~eni bogatstvomsamorodnog zlata na potocima koji se ulivaju u Pek, Ciganisu se naselili u Brodici i Kom{i i bavili se, pored osta-log, ispirawem zlata. Ciganke su obilazile sela niz Peksprole}a i krajem leta, prodaju}i vretena, koritanca, sita,drvene ka{ike, kolevke. Baju}i seqankama. Moju su majkuudali prerano - u petnaestoj - i tri godine nije mogla dazatrudni. Jedna od Ciganki iz Kom{e - znaju}i za wenu muku- poklonila joj je travu r a s k o v n i k (mu{ki, da rodimu{ko dete), koju je popila le`e}i na ku}nom pragu. I mojaje majka verovala (i danas veruje) da me je rodila zahvaqu-ju}i raskovniku i Ciganki.
"Pazi da te ne ukradu Cigani! " Tim re~ima su mepla{ili ~itavog detiwstva. Ali, ja sam se Cigana bojao ibez toga, zbog wihovog divqeg izgleda, sabqorogih volova kojisu vukli kola sa arwevima puna cigan~i}a i rutavih pasa.Video sam ih, prvi put, sede}i na kolima punim sena, u krilumog pokojnog dede STANKA LUKI]A, mo`da ba{ u leto1954. godine, kada smo se vra}ali sa na{eg imawa i sala{aPREKO PEKA? Vi|ao sam ih i kasnije, na va{arimaisto~ne Srbije, i drugde, slu{ao wihove svira~e i peva~e,posebno pleh - orkestar, pokojnog, Mileta Matu{i}a.]
Mo`da }e, eventualni ~itaoci, ~itati ovuSVESKU kao neku vrstu moga autoportreta sa velom?
Zar je ina~e i nisam zapo~eo kako se ne zapo~iwukwige?
Prve pesme iz ove SVESKE nastale su krajem{esdesetih, ali je, najve}i broj, po~eo dobijati ZAVR[NIOBLIK tek posle smrti moje prve `ene. @iveo samdoslovno ~itavu jednu godinu u Zvi`du i Homoqu, kaoMilena Pavlovi} Barili - sa mrtvima. ^inilo se (posle1987 - 1989) : Stigao je ~as / Prolaz je zavr{en.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(30)
Verovao sam da }u kona~no zaokru`iti ono {to jezapisano u SVESCI. Ostao sam u rodnom kraju, jer je tre-balo ostati, tamo gde su bila Dva klina u zenicama : Da sevi{e nikad ne zatvore o~i, Da se nikad vi{e ne osetiumor.
*Sa~uvao sam jednu fotografiju vla{kih lautara
Zvi`da i Homoqa, ~uvara vla{kog jezika i muzike. Slu{aosam ih u selima Zvi`da (Mustapi}, Qe{nica, Srpce, Sena,Turija, Rakova Bara...), na zavetinama i na pomanama, ali ina va{arima, kao i na velikoj smotri narodnog stvarala{tvaHomoqski motivi, u Ku~evu. Upoznavawe z a v i ~ a j aDUBOKE PESME po~elo je slu{awem srpskih, vla{kih iciganskih narodnih pesama. Kao student, bele`io sam i pre-vodio vla{ke narodne pesme Zvi`da i Homoqa zajedno saRatomirom Markovi}em (prevod je objavqen 1972. godine u~asopisu STIG, pod naslovom IZVOR^I] SA VODOMZELENOM), i to je bilo ne{to povoqno.
Pru`ila mi se prilika da upoznam, osetim (unekim pesmama koje sam bele`io i prevodio) ose}awe kojemo`da najta~nije izra`ava re~ SOLEA koja poti~e odgaqe{ke re~i SAUDADE i kastiqanske SOLEDAD(ose}awe ~ame i samo}e; zvu~na tugovanka nesre}ne qubavi,oplakivawe umrlih ili izraz nostalgije). Ono {to je napisaoGete povodom srpskih lirskih narodnih pesama ('Ovde pada uo~i da se jedan polusirov narod dodiruje sa najkul-tivisanijim ba{ na stupwu najraskala{nije lirike, {tonas opet uverava da postoji op{ta svetska poezija i da seona prema prilikama ispoqava ; ni sadr`ina ni oblik nemoraju se predawem naslediti : svuda gde sunce greje ona }ese sigurno razvijati'), va`i i za pesme lautara Zvi`da iHomoqa.
*Postoji jedna fotografija Milene Pavlovi}
Barili (snimqena marta meseca 1930. godine - pred wenodlazak sa majkom preko Italije i Francuske za [paniju):na toj fotografiji, Milena, u crnoj haqini, vitka, li~i narasnu cigansku lepoticu. Milena je boravila 1930.godine u [paniji, u Barseloni, Valensiji, Granadi, Malagi,Seviqi, Kordobi (podnebqu Lorkine poezije), Madridu,obilaze}i muzeje, studiraju}i stare majstore. Milena jepisala i stihove na srpskom, italijanskom, francuskom, ali -najradije - na {panskom. Mogla je ~itati {pansku poeziju uoriginalu.
GITARA je predmet - instrument koji Milenarado slika (slike Ujka Bo`a sa gitarom, 1929 ; Devojka sapismom i gitarom, 1936 ; i Devojka sa gitarom, 1939).Gitara je, dakle, v e z a sa [panijom, KANTE HONDOMi Lorkom.
Za{to gitara? Nije li to preterano? Gitara je - kako pi{e Lorka - "sazdala KANTE
HONDO ili DUBOKU PESMU. 'Obradila je, produbilatamnu, pradrevnu isto~wa~ku jevrejsku i arapsku muzu,ali zbog toga mucavu. Gitara je pozapadwa~ila Dubokupesmu i od we na~inila neuporedivu lepotu, stvarnu lep-otu andaluske drame, borbu Istoka i Zapada, koji odAndaluzije stvaraju ostrvo kulture '. Tipska pesmaKANTE HONDA - ciganska sigirija - 'zapo~iwe jezivimpovikom koji cepa predeo na dve jednake polulopte', kakopi{e Lorka. 'Zatim se glas zaustavqa da bi dao mestaupe~atqivom i odmerenom }utawu u kojem blista licevrelog qiqana koji je nebom ostavio glas. Onda po~iwebeskrajno talasava melodija, druk~ija no Bahova. BeskrajnaBahova melodija je obla, fraza bi ve~no mogla da se ponavqau krug, dok melodija sigirije nastaje vodoravno, be`i namiz ruku, i vidimo je kako se udaqava ka ta~ki zajedni~kete`we i savr{ene strasti gde du{a ne uspeva da se iskr-ca. 'Manuel de Faqa prou~avao je tipsku pesmu KANTEHONDA. Pozivaju}i se na de Faqu, Lorka ka`e da jeDUBOKA PESMA 'jedina na na{em kontinentusa~uvala u svojoj ~istoti, kako sastavom, tako i stilom,
Miroslav LUKI]
(31)
svojstva primitivnih pesama isto~wa~kih naroda'. Tajveoma redak primer 'primitivnog pevawa, najstariji u~itavoj Evropi, pevawem u kojem istorijska ru{evina ilirski odlomak zatrpani peskom iskrsavaju `ivi kao uprvom jutru svoga bitisawa', uspeva da ostavi utisak'pevane proze, uni{tavaju}i svako ose}awe metri~kogritma iako su, u stvari, asonantni terceti ilikvarteti tekstovi'. Tri istorijske ~iwenice,veoma nesrazmerne, uticale su na ove pesme - ka`e Lorka.'Prihvatawe liturgijskog pevawa od strane {panskecrkve, arapska najezda, koja je po tre}i put Iberijskopoluostrvo zapqusnula bujicom afri~ke krvi, i dolazakmnogobrojnih ciganskih plemena. Upravo te zagonetnelutalice dado{e krajni oblik KANTE HONDA. Todokazuje i pridev ciganska koji jo{ dandawi nosi sigiri-ja, i velika upotreba re~i kalo u tekstovima pesama. Tonaravno ne zna~i da je ova pesma samo wihova, jer iako jeCigana bilo u ~itavoj Evropi, i ~ak, u drugim pokrajina-ma Iberijskog poluostrva, te melodijske oblike su negov-ali samo Cigani sa juga. U pitawu je izrazito andalus-ka pesma, koja je u klici postojala pre nego {to su stigliCigani, kao {to je prekora~eni luk postojao pre nego {tosu ga upotrebili Arapi kao svojstveni oblik svojearhitekture. Ta pesma se pojavila ve} u Andaluziji odTartesija, pome{ana sa severnoafri~kom krvqu i verovat-no sa `ilama jevrejskih nemirnih ritmova, iz kojih serazvila ~itava velika slovenska muzika. Ovo su podu-darnosti koje je maestro de Faqa zapazio izme|u su{tin-skih elemenata KANTE HONDA i onih koji i danaspokazuju neki ritmovi Indije : Nesklad kao sredstvo mod-ulacije ; upotreba melodijskog prostora koji retko kadprelazi granice sekste, ponavqawe i gotovo opsednutostjednom te istom notom, postupak svojstven nekim izreka-ma basne i ~ak onih recitala koje bismo mogli nazvatipreistorijskim, {to je navelo mnoge da pretpostave dapesma prethodi jeziku'.
PRAVO u p o z n a v a w e z a v i ~ a j a nijepo~elo ju~e, ni lekcijama u~iteqa. Ali je bilo vi{e negodobro {to su me ba{ u~iteqi (a kasnije i gimanzijski profe-sori) vodili u GALERIJU MILENE PAVLOVI]BARILI. Bilo je vi{e tih poseta, ba{ zato {to sam ro|enu okrugu po`areva~kom. ^udno, ali te posete su se u meni vre-menom i z m e { a l e i od wih je ostalo ne{to drugo, mis-lio sam sporedno: bokori hrizantema u dvori{tu slikarkinemajke Danice, i neka ~ u d n a k l i m a.
Ta klima je (za de~aka i mladi}a koji je ro|en iodrastao na tridesetak kilometara daqe od te Galerije) bilab l a g o t v o r n a, kao klima Italije: Firence, Venecije,ili {panskih vrtova. Imala je ~udesnu aromu (kao i pesme isvirka vla{kih lautara, ili ciganskih pleh - orkestaraZvi`da i Homoqa); i trebalo je da pro|u godine, ~ak deceni-je, da osetim jasnije da su i klima i podnebqe Mileninihslika i stihova - ISTO. Ta blagost i teskoba pred ne~imprete}im i mo`da ukletim, smewuju se u stihovima i naslikarskim platnima. Ta klima je povezana nevidqivim niti-ma i sa podnebqem Lorkine poezije, ali i sa neiscrpnimbogatstvom foklora Zvi`da i Homoqa i severoisto~neSrbije. Ta klima je imala vi{e nego blagotvorni uticaj i naono {to be{e u povoju
( Uz Svesku HOMOQSKI MOTIVI... - Avgust 1994 - 1995. Mi{qenovac)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(32)
1- Izgrej, mese~e, pun, pun!
- ^ega se boji{, lepojko? Jesi li se mo`da najelaotrovnih pe~uraka? Ili si ovce pogubila? Ili si {tap polomila?
- Nisam se najela otrovnih pe~uraka, ni ovce pogubila, ni {tap polomila, mese~e. [umska me mori morija. Kad se pru`i, ona me hvata, kad se zgr~i -ona mi ste`e grudi -ona me gu{i, kao tama.
Izgrej, mese~e, pun, pun!
2Oh, Majko Bo`ja, {ta sam videla:u gradini usred vre`a pasuqa -dirao je momak babu :zavukao joj u nedra rukei igrao se sa svelim dojkamakao ma~ak s mi{evima!
3(Basma)
Po{li, po{li dva pastira crveniu {umu crvenuda odseku soje crvene. Odsekli su soje crvenei doneli u obor crven. Stavili su krupice soli crveneu soje crvene.
Lizale ovce so crvenu.
Poterali pastiri ovce na izvore crvene, na pa{wake crvene.
Pasle, pasle ovce travu crvenu, napile se vode crvene.
Na ba~iji crvenojpomuzli su ba~i ovce crveneu vedrice crvenei podlili mleko crvenosa `elucom od zmije crvene.
Sirili su mlad sir crveni.
Izneli su mlad sir crvenina raskr{}e crvenoi povikali: - Do|ite svi uroci i uro~ice, najedite se sve`eg sira crvenog!
Miroslav LUKI]
(33)
Doletele pti~ice crvenei pokqucale kquni}ima crvenimsve` sir crveni...
4([umska ~uma)
Se}am se: visova, snega, dva an|ela, vla{ke babeofarbane u crvenoba{ ko Josip Broz. An|eli `ongleri nisu, kao ni slu{alac. Neka Isus, sin Marijin, ludi koja i{teda dobije Nemogu}e, da bar pri~u, kaotrgovcima trgovawe, {to otvara rajske dveri.
- Stara Vlajna sa {tapomu ruci, vunenih zuba, sa }urdijom od magle, devet je sinova imalai }erku desetu... (Tako pri~a udovicaofarbana u crveno, ba{ ko Josip Broz. Crni kosovi prele}usedlo brda s oblacima. Vide }utke dva an|ela. Za nastavak pri~e kojasledi, slu{alac se hvatakao davqenik za slamku.)... Osam joj sinova odvela[umska ~umica. Ne i devetoga - Konstantinai Vojkicu. On ~uva u {umi ovce. Koliko je li{}a na bukvama, jo{ toliko Konstantinovaca ima. Kad dotera sa pa{wakaovce na ba~iju:"Po`uri, bato, pomuzijedno - dve, a propusti devet:crn se oblak, eno, pribli`ava izdaleka", moli ga Vojkica. "Nije to crn oblak, sestrice, to su tvoji prosioci. Do{li su da te vodedaleko. S wima da po|e{, da se uda{ sestrice! "
Vojkica zaplaka:"Ne}u da se udami da idem s wima tamo -tamo je daleko! ""Tamo da po|e{, da se uda{, sestro! ""Dobro. Ali obe}ajda }e{ do}i da me obi|e{. Ako ne do|e{,
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(34)
zemqa kosti da ti ne primidevet godina!"
Konstantin ne ode da obi|esestricu Vojkicu. Do|e ~uma, ra{~umi ga. Ukopa{e ga pod bukvom, kraj ba~ije i izvora. Preko no}i zemqaizbaci ga. I on se seti da nije ispunio obe}awe, pa po|e da sestru tra`i.
Tamo gde oblaci sle}una bregove, kao jato golubova na strwike, uzjaha na belog kowai galopom letweg pquskau jedno selo sti`e.
Na raskr{}u kolo igra. U kolo se uhvatio, sestri nogu nagazio. "Majko, majko, do mene se uhvationepoznati rmpalija, nogu mi nagazio! "Svekrva joj veli:"Ne sekiraj se, mila, kolo atar nema, idi, nastavi da igra{!"
"Zar me se ne se}a{, sestro, ja samtvoj brat Konstantin. . . Do{ao sam da te vodim, majka nam je na samrti! "
I{li su, i{li, i{likroz {umu i kroz no}; slavuji su pevaliu grmqu:"]iju }i, }iju }i, mrtav `ivu vodi!""Za{to ovu pesmupti~ice pevaju, bato?""Pesma im je takva! "
I{li su, i{li, i{lidok nisu stigli do ba~ije i izvorai groba otvorenog -do magle gusteu kojoj Konstantin i{~eznu.
U dom svoje majkeVojkica po`uri sama. "Maj~ice, maj~ice, otvori vrata, evo tvoje Vojkice!""Nisi ti moja Vojkica", odgovara stara Vlajna, "ve} {umska ~umica.
Miroslav LUKI]
(35)
Devet si mi sinovaod ku}e odvela. . . "
Se}am se: visova, sala{avrh Rakite iznad Sene, snega {to se topii an|ela, kosa mastiqavihkao da su umazani sokomod burjana. I Isusa, sina Marijinog -on nas je doveo dovde, do ba~ijei praga {umske ku}e, putawicom preko brega, tragom kukureka i pupovaprvih drena.
Vojkica i stara Vlajna, zagrqene, skamewene, na pragu planine stojekao stablo oskoru{ezelene na vrhu bregaoko \ur|evdana...
(1971 - 1994 - 1995)
5(Balada o Jani)
- Tkaj, Jano, tkajbelo platno :tebi za ko{uqu, meni za pe{kir -nama za ven~awe!
- ]uti, brate, }uti! Mogu da te ~ujukom{ije, an|eli! Nego uzmi ovce, poteraj na va{ar. Prodaj ih i kupisve}e i namenina{em ocu, majci. Sre{}e{ u varo{ilep{e paunice. Izaberi onukoja je najlep{a!
- Hajde, Jano, da idemoniz reku u drugo selo, gde nedeqom zvone zvona, popu: da nas ven~a!
Kroz Klisuru jorgovanaispod vrba kojepla~u kao Jana, crn fijaker zanese seu krivini : Jana sko~isa obale visoke i strmeu vir dubok.
Joj! Marama zelena rekom plovi, kao list od oraha. . .
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(36)
6(Nedoterani fragmenti pesama o qubavi i smrti Sto}e Ciganina)
Previla se kupinapreko vrha planine, gde }e da se razvije? Nije bila kupina, ve} je bila @ivana, nije bila planina, ve} je bio kaurin, ukrao je @ivanuod Sto}e iz kreveta. I ona s wim govori :"Kaurine, majstore, kov'o li si prstene?""Kovao sam, kovao, al jo{ nisam zlatan, sve zlatare obi|oh, ~isto zlato ne na|oh!"
*Paun peva na pragu, budi Sto}u sananog. Ustaj, Sto}o, sanani! @ena ti je ustalai uz potok krenulasve do Sastavaka. Tu je ona nestalau gustoj {umi hrastovojgde vile vino piju...
- Gde je, re~e, nestala?
- To ni Mesec {to zalazisada ne zna, Sto}o... Probudi se, probudi, zaquqaj detence. Ti ima{ bosiqak, povijaj ga, razvijaj, u svilene pelene, u svilene kolevke...
*Re`e Sto}a paunovo perje, pose~e se po desnici ruci. Gledao ga sused preko plota. - Kom{o Sto}o, boli li te ruka? - Kume, ne boli me ruka, no me boli srce za @ivanom...
- Otrezni se, kom{o, umiji o~e{qaj na izvor~i}usa vodom zelenom. Da idemo na rabotu, da kopamo crn' bosiqak, da miri{u pustahije, nek' miri{u, nek' uzdi{u...
- Kume, u tikvi jo{ vina ima. Do|i i zasviraj ne{to setnoo mesecu {to zalazi i vrbama prema Seni.
Miroslav LUKI]
(37)
No` je br`i od kopitavranca, lopova i senke kopca. Sti}i}u ih, kume, makar na oblacima leteli!
- ]orava je to rabota, kom{o! Misli na svoju decu. Duboke se ~uvaj qubavikao virova zelenih, dubokih!
*U}i u trag kobili(ukradenoj kobili), ne mo`e svet, ni vlast. Nije dato gomilida znaju ono {to znajuvrbe pored rekei zaspalo sugare(zalutalo sugare),
vre`e kupina, vre`e paviti, ov~ar, bugarin.
Patrole u plavom, Sto}u Ciganinai @ivanu tra`e, kao iglu za {ivewedevojka u plastu sena. Wima se ne `uri, kao mu`u qubomornom. Trougao ciganske qubaviwima je ve} dodijaoi na nos izi{aokao kapi jutarwe rose.
Pro{li su kraj snenihvrbaka kraj reke, gde padaju pred no} jata vrana, naje`eni, od rakije, no}ne tame. Popeli se na bre`uqakzevaju}i, merkaju}ime|u plastovimaneki na~et - toplo seno. Rub vrbaka pu{io sekao tek skuvani ka~amak. I le`e}i videli su, u dolini reka sjaktikao srma - od Qe{nicesve do Sene, gde je ku}e i }uprija- ~ipka crna - od somota -od velura -zaklawaju, k'o zavese.
*U}i u trag sugaru(zalutalom sugaru), nije dato patroli, ve} ov~aru, bugaru.
Zamr{ena je ciganskaqubavna drama, kao pavit, kao geometrija.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(38)
Oj ov~are, bugare, zaspalo ti sugareu dubini mo~vare.
Mamite ga, mamite, bele rode, rakite, crne jove granatesa gnezdima, vranama.
*Svu no} je majstor kaurinpadao ka nebu, zvezdama, pa se udavio. Kaurin je govorio:"@ivana, lepotice, ti ne kazuj mojoj majcida sam joj se udavio! Ka`i joj, mila, da sam joj se udomio ; hladan kamen - nevesta, sitan pesak - svi svatovi, a ribice - svastike, a vrbice - {urwaje, crna voda - punica".
Ve} dva dana, no}iSto}a plazi tragomzmijskog svlaka. A kad do|e blizu barai vrbaka senskih, k'o na poqe jadikovo, i ugleda prazne o~i @ivanine, no` je bio br`iod poskoka. Hitriji je od patrolaSto}in no`, leta ptica, krupnih suzai svitajne izmaglice. I ribica u ogledalutamnih i dubokih bara. @ivana je s krikom zaronilas ru`om ispod dojki. "Umro majstor kaurini ja }u umreti, pa }emo se pod vodom uzeti", @ivana je govorila. "Zalutalo sugare, ti ne kazuj nikomda sam se ja udavila. Ka`i svima, sugare, da sam se udomila ; hladan kamen - |uvegija, sitan pesak - svi svatovi, a ribice - zaovice, a vrbice - jetrvice, crna voda svekrvica..."
*Belu lozu na obaliSto}a je no`em odsekaoi prebacio je preko granecrne jove, kao u`e, i zategao sna`no.
Miroslav LUKI]
(39)
Pre nego {to je om~unavukao preko glavei zaquqao se preko bare, popla{iv{i sugare...
Povrati se, povrati, oj ov~are, bugare, iz sredi{ta mo~vare. Pusti neka mravi pijuve} skorelu krv sa no`a. Nek' se Sto}a quqao~iju izbe~enih. Ti podberi sugare, isteraj ga pred ovce, ko mamurna patrolacrnu svadbu pred selo. . .
(1966 - 1970) (1995)
7(Duboka pesma nemogu}e qubaviili Skrivawe bosioka)
Nikoli Karaklaji}u
(Skrivawe bosioka uo~i nove godine)
^ek', po~ekaj, mese~e, da idemo zajedno, da idemo u poqe, da idemo kraj reke, da gledamo devojke, devojke i udate, kako kriju bosiok. Svaka krije svoju kitubosioka bli`e vodi, u {ipra`ju, il' rakiti, kao svra~ak, il' ~e{qugar, ili slavuj, gnezdo svoje. Stra`ari no}ikrug skrivawanadziru}i, naziru siluetevrba, jova, lepotica. Ali Mesec lepo vidii izblizaigru lepotica, skrivawa. Gledaju se netremicezaustavqena daha, sle|eni ti{inomvrbaka i vekova.
"Nemoj re}i, Mese~e, ono {to si video! "
Putawicom, lepotice, utabanom, tiho `ureprema selu opasanomkukurikawem drugih petlova. Mom~e lepo, lep{eod preru{enog |avolana ulazu ih sela ~eka :
"Svoj struk bosioka, gde ti sakri, Branka? "
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(40)
"Ne smem da ti ka`em, dragi! Idi pokraj reke, kao drugi, tra`i! "
(Tra`ewe bosioka skrivenoga)
Ko ma{ice s' `arom, topal, dunuo je vetar- gorwak, paperjaste jastu~i}e, kao veverice s crnih jova, granatopola i vrba, oraha i jorgovana, ru{e}' ne`no, povremeno.
I |uvegije i o`ewenitra`e kite bosiokaskrivenoga, u vrbakutamo gde obi~no ne zalazeni seoske skovlije leti. Tra`e i - ne nalaze. Odustav{i - utabanom putawicom -ispod vrba `ure -u kr~mu, gde vino od kupina, kr~marice rado nude, i usluge po ukusuraskala{nih raspusnika.
Uporno kroz tamu lutamom~e lep{e od preru{enog |avola. I tamo gde povremeno odjekujeprepla{ene ptice krik -posle tre}ih petlova -na|e struk bosioka skrivenoga. ^iji? One koju voli? Ili neke druge?
(Prvo jutro nove godine; nala`ewe bosioka)
Pokraj reke, u cik zore, lepotice, kite bosioka tra`e. Kako koja na|e, bosiokom lice mije. Neke druge, ne na{av{i, vra}aju se s reke tu`ne, praznih ruku, n e u m i v e n e .
Sa svoga doksata, mom~e vide Branku, umivena lica, s' kitom bosioka. "Kome }e ga dati, kad zaigra kolouve~e kraj reke -Kolo bez zazora? "
(Kolo bez zazora)
Igra Kolo i u koludevojke do o`ewenih, a udate do momaka. Svaka }e struk bosioka svogadati onom koga `eli, a onda o - ho - ho, pod vrbama u sumraku
Miroslav LUKI]
(41)
vrag je smislio igruidi-mi-do|i-mi, ona ne {kodi svetujednom godi{we, naprotiv!
"Gde je Branka, gde je? "brine mom~e lepo, igraju}i izme|u onih{to u~e da igraju, tek. "Gde je kita bosiokamiri{qavog, odgajanog u saksiji sa mu{katlom? "
Znaju li gugutke, il' slavuji {to re{i{ena tavanu da prezime, drhte}i od pomr~ine, studeni i nostalgije?
Niko, niko ne zna (izgleda)kome dade svoj bosiok miri{qavi Branka. Raspusna no} lu~i tuguneizrecivu, lepqivu i prijem~ivu, kao {to se ko`a rukeo gvo`|e na mrazu zalepi, pa ne mo`e, ne mo`e da se odlepi!
(Kraj)
^ek', po~ekaj, mese~e, da idemo zajedno, da idemo odavde, da tra`imo Odgovor.
"O qubavi nemogu}a",misli mom~e danono}no, "{ta te sakri na dno tu`nog srca moga,kao kitu bosioka skrivenoga, da te niko nikad vi{e ne prona|e?
Odgovora ako ima, poznat je An|elu sa lampom, ili detelini {umskoj, crvenoj, polegloj. . .
Voleo sam te, bre, Branka, one zime, voleo sam te vi{enego Sto}a Ciganin svoju @ivanu, vi{e nego otac moju pokojnu mater.
Voleo sam te, bre, Branka, nemogu}e! Za tu qubav re~i nema.
Uo~i nove godine je bilo; voleo sam te detiwe, grudvao te snegom, a nisam znao, nisam znao, bre, Branka, da }e mi te ukrasti prole}e.
A kada te je ukralo prole}e -
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(42)
prole}e ili Kolo bez zazora -ja nisam imao snage, bre, Branka, da ti zabodem no` u srce, ko Sto}a Ciganin svojoj @ivani. . . "
(Epilog)
Ni {eboj, ni no}ne frajle, ni kozja krv, ni zanovet, ni crveni bagrem, zvezdan, ni zlatne ribizle, jorgovan, nisu pravi melem, ve} s e } a w e -se}awe do usijawa!
^ek', po~ekaj, mese~e, da idemo zajedno, do lokvawa belihbarskih i mirisa divqeperunike, do grobova i gradinaZvi`da i Homoqa, do flauta neuhvatqivih an|elaCeline, `una u vrbaku, polegle i }utqive crvene {umskedeteline. Do neizrecive nostalgijei slasti i gor~ine potpunoga zaborava! . . .
(1969 - 1989) (1995)
8(Ponor)
Tu je znak jednakosti izme|u TU i TAMO, tu gde potomak pogled okre}e unutra, tamo - gde potok ponire u dnu bukvika. Tu su spojeni no} i dan, ju~e i sutra, bakar, volfram, zlato i divqa perunika. Cvrkut zvonki u grmqu ~e{qugara, blistav srebrni mlaz, paprat i para{to navire iz grotla, kao iz sulundaradowih kotlova. Ko uporno stvaraod metala zlato? Duh izumrlih medveda, lopatara, ili predaka? Ili dubina mraka bez kraja, neizvesnost, sumwa i jara, {to cere se kao mo{we u{trojenih junaka? . . .
(1976 - 1995)
*Ovde se put zavr{ava{ibovima i granicom, urvinom i provalijom. [ta nas ~eka p r e k oosim zavodni~kog sjaja vidokruga?
Miroslav LUKI]
(43)
9(Ponovo prona|en, izvor)
Dimitriju Luki}u
Kako pre}i s onu stranu? Kako - kad je zin'o Ponorkao {umska zmijurinagutaju}i kraj potokapegavu pastrmku s' glave? [ta nas ~eka tamo, sine? Psine, sala{, zabran? Ru{evine? Nije li boqe da se vratimotamo odakle smo i po{li?
- O~e, mora da smo Bogu po{li, ili nas je Bog poslaoda utolimo veliku `e|duhova : onoga i ovog sveta.
Ako smo Bogu po{li, pazi da noge ne polomimo!
Po|imo brvnom -brvnom iznad Ponora -mora da postoji takvo brvno -brvno za Prelazak.
Do Drugog se sveta sti`epreko brvna od dlake. Ne pre~icom ambicijekojoj je Bog postavioprepreke, pse i ambise.
Kukurek u zavetrini, ko odoj~e zeva u snu, ne boje}i se vetrasa makazama ; vetra sa istoka, sa zapada, sa severa : ukr{tenog. Truli {umadijski plotza{titni znak je Krune[umske kraqevine. Wega ~uvaju psinezaboravqenog {umskogkraqa, duhovi, opsene. Ne boj se, sine, psina:baci im kamewe da senajedu i skamene!
Dok nam je @e| putovo|ane boj se visine, psina. Preslan je sir ov~jii ka~amak ovog veka(istorije). Iako je brvnotanko, kao vlas kose, po|imo preko, hrabro, kao arlekini. Kroz {ibove i bujni kalabuk u dnudoqe, gde raskovnikokove sa nogu skida. Kroz {umarak od badwakai gusti{ crvenih vrba
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(44)
do izvora, Bukovih livada. Zden~e zaborava, nepresu{ni, zden~e! @edan sam, tako `edan!
Napij se, `edni~e, koliko voli{! Svi putevi vode o v d e , gde su jednom zapo~eli.
Pijem, pijem i opet pijemi nikako da iscrpemizvor {umski, neiscrpni.
Poto~i} iz mene pije, zlatan Pek iz poto~i}a.
Dunav {irok iz srca Peka, iz Dunava Crno more.
Iz Crnoga mora - divna duga.
Na nebu je divnapolovina Kruga, u dnu Bukovih livada, u {umarku od badwakai sjaju crvenih vrba - druga, jo{ divnija polovina...
10(Zmija)
Josifu BrodskomZemqa zemqu qubi, nemoj da je qubi! Ja znam dobro {tapoqubac gujin zna~i.
Guja vreba iz prikrajka.
Odatle se boqe vidiHristova ve~era, Hristova posteqa, Hristov podglava~, Hristov pokriva~.
Skakavci i mnoge bube, ta{tina ta{tih, licazara`ena nadama, koje }eve} prva brazda dazatrpa i sjedinisa slamkama i opalimli{}em, gran~icama, podmuklom ti{inom zemqe, vodenicom koja meqesitnije i finijeod svih drugih vodenica. Od o v o g }e neko vreme, kao kosa u mrtvacakoja raste, da pretekne, mo`da, samo ono {to jezrelo, trulo. Ono {to umire, ili {to je ve} umrlo. Divan {qam se zavarava(akademici, eminencije,
Miroslav LUKI]
(45)
krotki, krepki, fini, lukavi, zadrigli, ~ili) :Zemqa zemqu qubi, zemqa zemqu qubi.
Baraka u sutonskida stari svlak. Novope~eni moler `urida prestigne maglu. On }e svoj trud no}uda naplati u naturiod jo{ dr`e}e(zmijolike) gazdarice. Otrovnica vi{e ima u kvartovima nego u{umama. Sok im prijas alkoholom, i smrtslatka. (Kad se guje pare, smrt re`ira, ko rediteq, nastran, strpqiv, predstavufantasti~nu, postmortemnu.)Zemqa zemqi, telo telu otrov i jed. Mrak, mrak :rogom bode. Niko i ne sawada umire. Vrag repom upravqaqubqewe zemqe i zemqe.
- [ta ti je? [to govori{ tako? Kome? - Zmija me ujela. Pi{em pismo upu}enopreko devet gora, mora, magli, mo`danemogu}em i dalekom ~itaocu? Onom kome puno zna~epastrmke u potocima{to iska~u da pozdrave- ne {qam kwi`evnih tribina -kosove i par fazana, damu u haqini tamnoplavoj, op{ivenoj crnom trakom, ili mo`da duh sumraka, il' grm jorgovana(na litici) u plamenu?...
(17. oktobra 1994)*
________
* (Josif Brodski bio je jo{ `iv, kada je ova pesmanastala - to dobro znaju svi oni koji su imali prilike da jepro~itaju kada je nastala ; to vi{e ka`em zbog onih drugih kojinisu bili u prilici onih prvih. I zbog samog Brodskog, kojije umro, u me|uvremenu, samo za one koji ga nisu ~itali. . .
Krajem maja, 1996, u Beogradu )
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(46)
11(Motiv sa Bandere - Stolica)
Me|' bukvama obadi ~ekajuda buquk ovaca, ili pas, gove~e, potra`e pe~urke, ukusne ko sir. Ti{ina je (~ini se) preduboka- od zaranaka do uve~e -pa se u woj dave pukovi senki, kao mravi, kao nepliva~i u vir. Potok je crn, kao sazrela kupina. Pogled kroz devi~anski bukvik se`ebu~inom nepreglednom. BANDERA treperikao jezik pse}i. Bagrdan, Avala, u mutnom nedogledu, tako|e. Prvavice, qu{ture pu`eva, zmijin svlak, sijaju tamo gde je sun~ev zrak, zario vrh ma~a u mi{ije tlo. Goruni su stameni, visoki, kao preci. Grmani, grmani, paprat i puzavicevode do oltara [umske prestonice. Ivawsko cve}e, kantarion, bleskovi i ozon nude, kao doma}ica gostu, hleb i so...
(2. avgusta 1993, na obroncima Homoqskih planina)
12(Liturgija)
Zove me glas Nevidqivog, Celine, i odazivam se. Glas svetlosti. Cvrkut lastavica. Zvuk dveri koje se otvaraju.
GOSPODE, pru`i ruku svoju sa visine svetogastani{ta svoga, i ukrepi me za predstoje}u
slu`bu tvoju, da neosu|eno predstav{iPrestolu tvome, izvr{im beskrvno sve{tenode-jstvo. Jer je tvoja sila i slava u vekove vekova.
Amin.
Zove me vetar. I {uma. Izvor i klisura Vitovnice. Rosa u travi. Ribnik i Ogledalo tvoje, pokloni}u se sa strahomdubini tvojoj svetoj.
Bo`e, milostiv budi meni gre{nome. I |akonu {to prilazi igumanudr`e}i u desnoj ruci stihar sa orarom.
(1995)
Miroslav LUKI]
(47)
13(Odjek)
Petru Brki}uKlas `ita sazrelis nogama u blatu, a s' glavom u zlatu -silaze}i s voza, videh. U vatri gori, vatre se ne boji, paunica :gujina glava, gospodsko ruho, arapske noge. U izlogu kroja~ke radwe, ne u pepelu, stara je qubav zapretana. (Usta nema a ujeda, ko kopriva. )
Glavna ulica je prazna, kao pogled varo{ke lude. Rova{ena godinamai ~ekawem, ko mrkowa le`i varo{ :svet da sko~i, ne mo`e je di}i. U maglu i tunel {uma, voz na istok odedaqe. Odjek voza u daqini, zvona Boga istinogakoji zvoni na uzbunu. Odjek se vra}a, odjekuje na re~nom nasipu. Kao slap se stropo{tava. Zvezdanu pra{inui cvetove bele rade, li{}e, penu, vir maticom zadr`ava.
Odjek. Odjek je moj vodi~. @ivi uporno bez tela, govori bez jezika, smeje se bez radosti, pla~e bez du{e. Niko ga ne vidi, a svi ~uju. Odjek. Odjek. Odjek.
*Usta nema a ujedato {to pod vrbamabez klina visi :pau~ina i ti{ina. Kao trzaj vesla, vira tihog i dubokog, ne oluja i povodaw, povr{inu perajima krupnamrena quqa, quqa. Krugovi se {irei susti`u jedni druge, upija ih pli}ak boje muqa
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(48)
i kao jed zelena trava. Pesniku bi uputnije bilo da obuje ribarske ~izmekad zapuca kroz mo~varui {ipra`je bara, uspomena. Guja ima raznoraznih, i eksera zar|alih. Sr~e i se~iva od sedefa. Boqe je i}i uzvodno, iako te`e. Lijana na vrbamaima toliko da se ~itava varo{, srez i okrug pove`e. Rosa je vrbake poplavila, a mrava ne mo`e da udavi. Bos po travi da pojasamo`e i}i samo onaj{to razume jezik zmijski. Jezik zmijski, il' Nemu{ti? Jezik sena u naviqcima? Zna li deda {to u sunce gleda:zelen mu skut, a {e{ir `ut. Ili bela crkva {tona jednoj nozi stoji? Ili babe {to u vodu padaju:nit' se voda zamuti, nit' se babe udavi{e.
Godine su me, i sudbina, natrontale, uvile u belo platno i pla{teve, kao mumiju. Odjek, rosa i reka me svla~e:odvijaju, razvijaju, strpqivo i ne`no, k'o odoj~e. Meni neugodna, viru nagotaprija, kao zmij~e u pli}aku.
Idem uz reku, rekom, kao svetlost kroz staklo:prolazim i ne razbijam. Ja idem, i jo{ neko sa mnom ide. Ja stanem, i on stane.
Sav svet obi|oh, Bo`e, a alge u dubini ogledalare~nog ne mogoh! O, kako vas volimfine sedefaste {krge reke. Ko jezik biqa kraj obale, lokvawa i riba zna? Mo`da ku}e na obaliusamqene na bre`uqku? Vise}i most preko rekemogao bi neko vi~anu svoj notes da ucrta -u~iteq muzike (na primer),koji je stupio u slu`bukne`eva Esterhazi? Nemu{tim jezikomgovore prevrnute ku}eplivaju}i povr{inomkao ribe po omorini.
Miroslav LUKI]
(49)
Govore tiho, ti{e od uvoda klavirskih sonata, daju}i ti{ini vedru mirno}u kne`eva.
*Usta nema a ujedasumwiv ortakluk Rakova! (Tra`i vraga, zaple{}e{ se u mre`erazapete, pa`qivo ispredene.)Iver ne pada daleko od klade, znaj. Ako su baba i majka bile za kom{ijei barabe slatki raj, unuka }e te, k'o elektri~ni vod spr`iti.
Zlo je tvoje koliko i sveta. (Seti se po~etka jednog leta, opro{taja na peronu. Niko taj zagrqaj ne bi razumeo, sem raspojasanih bogova starih Slovena,Nemogu}eg ratara Rastka Petrovi}a,
i lasta koje izle}uiz gnezda na svoj prvi let...)
*Usta nema a ujedamese~ina hladna, k'o led, mese~ina jorgovana:pepeo i zvuk gajdi, koji, ko oblake niske, vetarvitla praznim nebom.
Lepotica precvetala, o~iju sjerih i putimiri{qave kao {eboj, kr{i ruke u ti{inipraznih soba. Puna je ku}a ne~eg, a ona ne mo`e t i m eni kotaricu napuniti.
Smla}ena je, k'o smrdqevakiznenadnim pquskom, il' prolaskom voza. Ku}a je usisava, kao levak, i odsustvo mu`a na slu`benom putovawu :u sobe navire povodaw, voz bunila, strave, u`asi praznih godina{to bez nogu i bez ruku sami sebi drum prave.
Zato~ena u kavezu, u bunilu na jug kre}e, paunica, tim drumom, jer joj se u~inilo, da je neko zove, a ne vidi ga.
Jablan li je, ili onaj{to goru lomi bez ruku, a kose mrsi bez prstiju?
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(50)
No}ni delija{to pod vrbama svirana laticama dalija?
Pro|e vodu, ne ukvasi se, pro|e vatru, ne izgore.
Gle, crna pojata, crveni volovi, zeleni rogovi (Bro}! ).
Dug dugowa ~ik do neba.
No} i vetar, kao jablan, namotavaju je u klubekao konac iz kanure -praznih dana i godina -ve{te ruke.
Namotava je mrak i bor, i u boru ~vor. Da potraje mo`e no}i kad zamr{ena i poleglacrvena {umska detelinazavowa, kao tvor!
Mu` je svaki - pri{ipetqa!
Smeju}i se i vri{te}i, i r`u}i, k'o omica, lepotica sva u rosi, dubinom svojih krikova, probudila bi pola atarai raspalila tromostkrvavookih crnih bivola!
Hr~e snom dubokim, varo{.
Mahnu no}na ptica krilomi otkri vas svetjednim perom.
Prevare na svetu nema! I kad se dogodi (ono {to tako zovu), oblaci se spuste na obalui pokriju prizor.
Odjek je svemu kriv. Odjek. Odjek. Odjek.Brava Odjeka, bez kqu~a, Odjekom sebe otkqu~ava, zakqu~ava. . .
(Sredinom leta 1995. Ku~evo)
Miroslav LUKI]
(51)
14FRAGMENT OTET OD VETRA
LUKI] MIRKO - SKZ (Ku~evo, 13. april 1968). -Nudi Zadruzi zbirku pesama POKISLO CVE]E (1 l.; 29
h 20;p. r. ; lat. ). SKZ - MIRKU LUKI]U (Beograd, 3. jula 1968). -
Sekretar (N. Stip~evi}) odgovara da Zadruga nema edicije ukojoj objavquje zbirke pesnika po~etnika (1 l. ;p. m.; }ir. ).(Svetlana Stip~evi}: KWI@EVNI ARHIV SRPSKE
KWI@EVNE ZADRUGE 1892 - 1970, Beograd, SKZ,1982, str. 181)
Svako mo`e za jednu no} i bog postati, smatrao jePropercije, i besmrtan postati, ako mu dragana,Cintija pokloni vi{e wih. Ko je upoznao besnuqubav, istinsku qubav koja ne zna ni za kakvu merui ograni~ewe, ko se ko Amor rodio na selu izme|ugoveda i neukrotqivih kobila, ko je pio na gozbamaiz ~a{a od bukovog drveta, ko je u`ivao u ti{ini,i `iveo zadovoqno u usamqenim {umama, kome se utami u igri dragana otimala, da bi mu zatim grudiobna`ila i poqupcem otvarala sawive o~i - taj nijeizmislio stra{an ma~, niti je surov i grozan ~ovek.Vi{e je nalik na ratara koji je upregao volove uplug, i u miru lozu odnegovao i vino sa~uvao uburadima. On, ma {ta ga sna{lo, vozi ku}i iz {umena kolima `enu i decu. I wegov alat, motika iraonik, blistaju i na ki{i, dok oru`je surovihnajamnika u mraku r|a. Ne}u se bojati starosti, ako ostarim kao seqak.
Volim da budem tamo gde se jo{ uvek oru dubokebrazde i zasejava zdravo seme. Gde se ne{to novozaista ra|a (dete, list, kiplingovski majmunskigrad u xungli, MUZEJ @IVE TRADICIJE,ba~ija ili crkva, ribwak ili ispirawe zlata iz{qunka) i mo`da ba{ tome treba zahvaliti, {toskrenuh sa uobi~ajenog pravca i umesto na Zelenivenac po|oh sa vetrovitih kaldrmisanih ulicastarog Beograda (Zadarska) u najbli`u kwi`aru. Utoj kwi`ari se kwige mogu slobodno prelistavati,i tako posle Atlasa korova, naleteh na kwi`urinuKWI@EVNI ARHIV SRPSKE KWI@EVNEZADRUGE 1892 - 1970, gde u odeqku PREPISKAS PISCIMA (1 - 448), sre|enom po azbu~nomredu, pro~itah na kraju slova L - ne veruju}i svojimo~ima - redove citirane gore.
Kwi`urina be{e objavqena pre trinaest godina i jasam je, evo, prvi put prelistavao tek sada, kao~etrdesetpetogodi{wak. Kada sam 13. aprila 1968.godine ponudio SKZ svoju prvu zbirku pesamaPOKISLO CVE]E, nisam imao ni punih osam-naest godina. Bio sam u~enik tre}eg razreda gim-nazije, i radije sam ~itao Bodlera i Adija, i nekedruge evropske pesnike. Ja se dobro se}am kako jeizgledala ta zbirka, ali sam zaboravio naslovepesama, i NISAM JE SA^UVAO! Jesam li jebacio? Spalio? Kao kroz dim nedavne pro{losti,mogu da se setim letweg dana kada je stigao Odgovorsekretara SKZ, ali ne i toga {ta je bilo sa rukopi-som. Negativan odgovor be{e ne{to neprijatno,zato sam na to skoro sasvim zaboravio. I nikada setoga vi{e ne bih ni setio da slu~ajno ne naleteh na
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(52)
pomenutu kwi`urinu. Koliko je jo{ takvih stvari na koje sam
sasvim zaboravio i kojih se verovatno nikada ne}uni setiti?
Ni{ta ne treba uni{tavati! Ni odbacivati sasvim. ^ak ni koncepte pisama, verzije pesama, eseja, romana, drama. Svaka je (~ak i najneuspelija)zapamtila pone{to bitno, {to je pro`eto krvqu isluzi ra|awa, i {to je bli`e istini odnajistan~anijeg se}awa!
Svaka smrt i svako umirawe nad`ivquju sebe u pre-obra`ewu, u zaboravu ogromnom i na prvi pogledneshvatqivom.
Svaki izdava~ ima svoj zmijski rep. I svoje zmijske ~equsti. Postoje ukleta mesta koja treba zaobilaziti, gde sezamrzava ~udesna i neizmerna energija, energijazabluda. I energija vampira i wihovih sinova vam-pirovi}a, i energija presvu~enih baraba, onih {to{minkaju mrtvaca i poku{avaju da ga o`ive - {ta jaimam sa svim tim? Uzaludan je okr{aj sa sablasti-ma, ja ~ekam ne{to drugo - zgodan ~as - ako do wegauop{te do|e - a ponekada i dolazi - podstaknutnajtrivijalnijim ~iwenicama, re~enicama, sitnica-ma, mrvicama koje pokre}u kamewe stare vodenice,PUSTE VODENICE, napu{tene poodavno...
Evo, usred ove antikvarnice ~ujem {kripuvodeni~nih kamenova - izme|u `rvwa na{la su sezrna brda i godina, stena i litica zaborava, tzv.li~nosti, ogromna rastojawa,
OTPO^ELA JE DUGO I[^EKI-VANA MEQAVA, i ve} - fino belo bra{no -sipi kao sneg - umetnost radi du{e......
(Sredinom januara 1995, Beograd)
15Ve~e uz Radio - SLAVA
Ako u ~oveku postoji iskra istine, on }e neizostavnouvideti celi svoj pro{li `ivot u pravom zna~ewu i svet-
losti... I ma koliko da je te`ak nepo{tedni razgovor sasobom, o samome sebi, ma koliko da su mu~ne misli koje setako jave, taj razgovor jednom zapo~et, ne mo`e se vi{e
prekinuti...Iz Pisma caru Mihaila Baukwina 18. februara 1857 godine
(M. Bakuwin, ISPOVIJED, NIP "Glas Slavonije",Osijek, 1976, str. 114)
NAJBOQI deo mladosti je - tamnica, dugi gimnazijski dani bez nade, sumoran tetkin domu koji sam se vra}ao posle ~asova, kasno uve~e, kadasu uku}ani ve} bili u posteqama. Godine su biledu`e od decenija i ~inilo se da }e anonimnostpotrajati ~itav `ivot. Kada je ne~iji `ivotnena~et, onda se mo`e dogoditi da mladi} poku{ada probije quspu, kao {to pile kquni}em probijajaje iznutra. Pi{te}i. Da nekoliko svojih pesama
Miroslav LUKI]
(53)
prepi{e i po{aqe na adresu Prvog programa dr`avnog radija. I da rukopisi stignu na sto nepoznatog urednikanajslu{anije emisije koja ide u`ivo. Sve ostalo nije bilo lako predvidivo. Takav uistinu be{e po~etak.
Nikolaj Prvi, ~itaju}i BakuwinovuIspovest shvatio je poraznu istinu i podvukaoslede}e redove: U Zapadnoj Evropi, kuda se godokrene{, svuda se vidi oronulost, slabost,bezverje i razvrat, razvrat koji proisti~e izbezverja. Po~iwu}i od samog vrha dru{tvenelestvice, ni jedan ~ovek, ni jedna privilegovanaklasa nema vere u svoju misiju i pravo - svilakrdijaju jedni pred drugima i niti jedan dru-gome, osim samome sebi ne veruju : privilegije,klase i vlast dr`e se egoizmom i navikom - ali jena kraju Bakuwinove ispovesti napisao s v o j e ru ~ n o : DRUGI IZLAZ NE VIDIM ZAWEGA NEGO DEPORTIRAWE U SIBIR.
*MOJ SIBIR je bio mesto u kome sam
odrastao. Biti gimnazijalac i biti zaqubqen upogre{nu devojku, onu koja ve} ima momka za koga }ese i udati, izroditi mu decu, i ostati mu verna ionda kada to bude bilo apsurdno ; imati profesorestroge i rigidne uglavnom, bez sluha sa umne darovesvojih u~enika - to je sli~no Bakuwinovojdeportaciji. O~ajawe je onda najbli`e, opipqivokao i tuga. Tuga varo{i koja ima `elezni~ku i auto-busku stanicu, pijac, fudbalski stadion, bioskop,dom kulture, vodenicu, mlin, vunaru, osnovnu i dvesredwe {kole, jednu jedinu glavnu ulicu, osredwunarodnu biblioteku, reku planinsku, brzavicu. Tugavaro{i mogla se mo`da razvejati na titravim spru-dovima, na bregovima ispod kro{awa ogromnih pla-tana. A ono {to se nije moglo razvejati prelazilo jeu te{ko o~ajawe.
@iveti u takvoj varo{i, pisati godinamapesme, slati po{tom kopije redakcijama izvesnihbagdala, brani~eva, poqa NIJE UTE[NO. ZBOGMNOGO ^EGA. Ta kwi`evna brda i doline, ukojima su sedele nepoznate uredni~ke kreature, sajednim jedinim zadatkom da nove glasove i rukopisebace u kante za sme}e, ili u g u { e, behu kao fata-morgane. Redakcije behu dobro zakqu~ane iznutra.Trebalo je sve to razvaliti, {to je i u~inilakwi`evna generacija ispred mene, da bi zatim i onapostavila nova vrata, jo{ masivnija, zakucav{i ihjekserima iznutra za dugi niz godina. IPotemkinova sela su opstala i u kwi`evnom`ivotu, kao i bit i snaga komunizma!
(I u narodu i u kwi`evnim jawi~arima.Jer: Komunizam u krajwoj meri isto tolikoproizilazi odozgo, koliko i odozdo. Dole, u naro-dnim masama on raste i `ivi kao potreba, ne jasna,ali energi~na, kao instikt uzdizawa. U gorwim,pak, klasama, kao razvrat, kao egoizam, kao instiktprete}e zaslu`ene nesre}e, kao neodre|eni i bespo-mo}ni strah, posledica oronulosti i ne~istesavesti.)
Niko Potemkinova sela na{eg kwi`evnog
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(54)
`ivota i kwi`evne jawi~are nije nadmo}no prezi-rao kao ~ovek kome je posve}ena ova pesma, kao stu-dent i kasnije. Wegovo je "ludilo" bilo mnogobli`e istini i apsurdu savremene kwi`evnoisti odsvih onih kwiga vr{waka i ne{to starijih pisacakoje smo rado i s odu{evqewem ~itali, hvalilinekriti~ki. On je znao o ~emu se radi, ~ini mi se,boqe od svih onih narcisti~kih i prividno samou-verenih tipova - karijerista. Kwi`evnih birokra-ta, sujetnih do ogavnosti.
Kako neko sam postaje svoj krvnik? Kad je ne~iji `ivot prazan, nekoristan, eto
na~ina! Kad je ne~iji `ivot stra}en u himeri~nim
i besplodnim stremqewima, on se zavr{avaprestupom.
Postoji u mom karakteru jedan radikalniporeme}aj, a to je qubav za fantasti~nim, za stran-puticom, za jo{ ne~uvenom pustolovinom, za poduh-vatima koji otvaraju beskrajne horizonte i ~iji krajnikakav `iv ~ovek ne mo`e sagledati, veli Bakuwinu ispovestima ruskom caru 1851. godine. Kao stu-dent sprijateqio sam se sa qudima sli~nih karak-tera. Nekolicinom. AKO JE POSTOJAOIZLAZ, ili ventil iz takve situacije mladosti,iz {izofrenije (lutawa po okolnim bregovima ibrdima, ili kroz rascvetanu {umu jorgovana,po{umqavawe golih bregova, igranke subotom nakojima su svirali momci iz mog razreda, va{ari uavgustu i septembru), mo`da to be{e slu{awe pop-ularne emisije VE^E UZ RADIO. Slu{ali su jemilioni, ne samo u na{oj zemqi, oni koji se pozna-ju i oni koji }e se tek upoznati, ili se mo`da nika-da ne}e susresti. Zato {to su pu{tali najnovijepesme Bitlsa, Rolingstounsa, T. Xonsa i drugih,kao i s t i h o v e s a s v i m n e p o z n a t i hp e s n i k a p o ~ e t n i k a.
Tako je bilo i toga ponedeqka. Be{e februar, drugo polugodi{te ~etvrtog
razreda, prve nedeqe posle zimskog raspusta.Slu{ao sam le`e}i u mraku VE^E UZ RADIO. Ive} sam izgubio nadu da }e pro~itati i neku odmojih pesama, kada je voditeq najavio kratkuqubavnu pesmu gimnazijalca iz Ku~eva, koja sewemu li~no mnogo dopala. Pesmu je pro~itao nekood glumaca, mo`da Quba Didi}? Taj je u svakomslu~aju umeo govoriti stihove, poqubiti svaku re~.Uz pratwu klavirske muzike Bele Bartoka. Govorioje i govorio kako ja nikada ne}u, kako niko nikadane}e posle, kao molitvu, krik, pla~.
Trebalo je potom, prespavati tu no}, a janisam mogao nikako da zaspim jer nisam imao sakime da podelim radost. Tako sam ose}ao.
Nikoga ne be{e kraj mene da ga mogu zagrl-iti. Mada je bilo na milione slu{alaca krajwihovih radio-aparata, te ve~eri i u to vreme, udalekim i nepoznatim rasutim mestima i niko onda- posle }u saznati - nije poverovao da je tu pesmusastavio neki tamo maturant. Jedva sam sa~ekao popodne slede}eg dana, i kada samu{ao u veliko {kolsko dvori{te - be{e puno - nekoje povikao Eeej, Pesni~eee! Tako sam dobio
Miroslav LUKI]
(55)
Nadimak. I taj nadimak mi je i ostao. Mnogi od onih koji su ~uli tu pesmu nije
poverovao da sam je ja napisao. Ni profesori. Nimomci. Ni devojke. Sve dok nije stigao pozivdr`avnog radija da budem gost u emisiji. Toj vestisu se - ~ini mi se - vi{e obradovali momci i devo-jke iz mog razreda od mene. Nastala je mala uzbunau gimnaziji. Od direktora do pojedinih profesora,svi su se ne{to uzmuvali i savetovali mi, saveto-vali.
A tamo u Beogradu, u kancelariji urednikaemisije VE^E UZ RADIO, behu xakovi pisamaslu{alaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine,Hrvatske, Makedonije, pa ~ak i iz Bugarske,Ma|arske i Rumunije, koji su molili da im sepo{aqe tekst Moje pesme!
Takav uspeh niko do tada nije do`iveo,ohrabrivao me je urednik, i umesto da odgovori nasva ta pisma, najavio je u studiju u`ivo mene. Ja sampro~itao tu pesmu, i dok sam je ~itao ZNAO SAMSASVIM SIGURNO da me slu{aju milioninepoznatih mladih qudi, koje mo`da nikada ne}usresti, ali s kojima me je pesma zauvek povezala nev-idqivim nitima. Eto, to je mo`da SLAVA. Slavaje otvorila vrata tamnice, spojiv{i me sa milioni-ma nepoznatih du{a, zvezda.
Ali, mo} slave ne mo`e se podeliti ni sakim, i to je toliko ogromna du{evna sila od kojemo`e da prsne srce...
Sedeo sam u mraku u krevetu dok je glumacu dalekom studiu izgovarao moju pesmu, i posle sati-ma bio sam budan. Kao Dostojevski kada je napisaoBedne qude i poslao ih redakciji iz koje su ga ured-nici - Wekrasov i Bjelinski - ~im su rukopispro~itali, pozvali da mu saop{te novost: da mu jerukopis romana primqen. ^itave no}i nije mogao dazaspi Dostojevski. Zar je mogao zaspati posle onog{to su mu rekli Wekrasov i Bjelinski?
Zahvalan sam Bogu {to se ne{to sli~no imeni dogodilo pre dvadeset i {est godina!...
(Sreda, 20. decembar 1995. godine. LabudovoBrdo)
16MONUMENTAEM AERE, ETC.
Zar ima Spomenika trajnijeg od tu~ii od kraqevskih piramida vi{i
kog ni alave ki{e, niti severac qutine}e sru{iti, a ne bezbrojni niz
godina i vekova koji huje?Ili je svemu su|eno da istrune
kao drvene ku}ice za ptice ispred{umarske ku}e? Senice, pti~icele|a sivkastomrkih, plavi~aste
ili zelenkaste boje.Porodice ptica, pozivam vas na ve}awetamo gde se {umski potoci puni pijavicaulivaju u reku zlatnu.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(56)
Vodeni kosovi, vodomari, vrane, vranci, vuge!galebovi, golubovi, grabqivice, grmu{e,guske, gwurci!
(Volim da ~ekam dok ne izronite stoje}i navisokoj obali i gledaju}i kako rekomplove sante ili sneg.)
Detli}i, drozdovi, dropqe, `dralovi!Zavoji, zebe, zujavci. Jarebice!
Kukavice!Labudovi, laste, pliske!
Plovke, prilegu{e, puzavci.Rode!
Svilorepe, svra~ci, smrdivrane!Flamingosi!
Cari}i!^vorci, ~apqe, ~iope!
[eve i {quke![teto~ine : siva vrano, svrako, jastrebe
koko{aru!Kop~e.
Doma}i vrap~e, buquno!^avko, sojko {arena!Ru`i~asti ~vor~e!
Fazani, poqski vrapci, crni kosovi, prepelice!Re~ni orle!
Pozivam sve prave orlove.Orla ka~era, zmijara, le{inara, surog strvinara,mrkog strvinara, crnu rodu, ptice sa prstenom!
Mnoge ptice iz tu|i zemaqa prele}u preko{umskih potoka u kojima lovim pijavice.Pozivam i vas lete}e goste, na raspravu koja nije zamkaniti lukavstvo lovca {to puni ptice u nau~ne svrhe.
Istorija je Prirodwa~ki muzej punprepariranih ptica.Ne zovem vas u Prirodwa~kimuzej, jer i wega }e na kraju {umski po`ar iliSun~ani vetar pretvoriti u prah i pepeo i oduvatidovraga.Pomagao sam ovda{wem {umaru, {to imauzre~icu "Ne siluj sebe nikad; ne drkaj!" I videosam da pored karabina i preloma~e ima i drugi alatza preparirawe : pincete sredwe sa uzanim{tipcima, pincete velike sa obi~nim {tipci-ma, makaze velike, obi~ne, makaze sredwe,anatomske, prave, makaze male, anatomske,ka{i~ice za va|ewe pti~ijeg mozga, ~e{agiju zaskidawe masti, {iva}e igle, ~iode sa staklenimglavicama, kqe{ta za `icu sa plosnatim{tipcima, kle{ta za se~ewe `ice, veliku lance-tu, obi~an perorez, arsenikov sapun, `icupocinkovanu, meku, raznih debqina, jorganxiskipamuk za puwewe malih i sredwih ptica, ku~inuza puwewe velikih ptica, konac debeli i tanki,celofan, naftalin ili moltin...
Ne bojte se, pti~ice belog perja po str-wikama, doletite.
^e{qugari, vi znate kako je {umar, rumenkao ru`a, postavqao zamke ~obanicama iznad
pastirskih stanova, dok nije upao u zamku wihovebra}e i o~eva, a onda su ga na{li, vrane, vi to
dobro znate, kako se leluja na jednoj tre{wi, kaoda je jedna od vas, ubijena da pla{i va{a jata.
Imao je slaba mesta, taj majstor za prepariraweptica, i na wih su ciqali gor{taci. Prepoznao je
Miroslav LUKI]
(57)
svoju sudbinu, kasno, kada su mu vezali maramupreko o~iju usred bujne paprati i poveli ga da
upozna osvetu planinaca.Nije re~ o savr{enoj perfidnosti, ve} o suvi{kukrvi koju boqe da isisaju moje pijavice poto~arkenego neka od sna{a zara`ena endemskih sifilisom.
Ubrzo je do{ao mla|i {umar i zamenio starog,Krivog Stojka, podu~avaju}i: Ovaj savet mnogo vredi,drkaj k. pare {tedi! Toga je trebalo poslati popu Savi
da mu bude sluga, da ga do{koluje uz lepe seoske raspu{tenice,udovice,
koje je pop do~ekivao ra{irenih ruku, kad sudolazile da razmene
jaja za nasad, sa smehom: Kakva vam jaja trebaju,ko`na?
Jaja kamena, beluci, trajniji su spomenici,Horacije, od onog koji si podigao. Moji Spomenikje Belutak u Gorwoj Meziji, u Klisuri Jorgovana,sprudovi preko reke. I ona kamena pukotina iz kojenavire Potajnica...Tamo do|ite, pti~ice belogperja, crnog, crvenog, zelenog...
17^UVARI HRAMA, PESNICI.Orfej i Euridika. Senka
(Miqani Vi}entijevi} - Luki}, 1956 -1986)
Mesec mo`da zna tajnu sahrawenu u grobu?- Reci je, Mese~e:
prosi je, Mese~e, za svog Mese~i}a!
Ili za lastavicu, `alosnu pticui ku}weg prijateqa.
Povedi je put Kumove Slame,putem kojim putuju bogovi,povedi je, Bo`anski Kume!
*Svaka stvar ima svoju senku,ku}a, sekira, sto`er, {tap,hrast i crna jova,breg, }uprija,kupina nad vodom.
Tamo je tra`io Orfej, u senkama u vodi, u drugom svetu, naziru}i nejasne silutete:ne u snovima, ni u morama.
Tamo je video {to drugi ne vide: Sen.
Sen pete, zmijskog ujeda. Sen neba, Meseca.
Ponor, pe}inu, ru`e i rusaqe.
Gajde i svirale, igru oko vatre.Dvoranu treptavu od plamena.Paweve sa qudskim licem.
Za`areno nebo pri zalasku sunca,
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(58)
kuda odlaze du{e umrlih.
Rastvoreno i nerastvoreno telo u grobu.
Tetku medvedicu, me~kinu povojnicu.Ne~ista mesta planine.
I mnoge seni skoro umrlih{to su zbog rana i{li sporim korakom.
Tamo je vapio Orfej re{en ako mu sudbina ne dopusti susret sa suprugomdragomda se iz tame doweg sveta ne vrati.
I onda ugleda Euridikukako silazi strmom ulicom
kroz mrtvu ti{inu velikog grada,pri{ao joj je i po~eo da je {amara,
da je posrtala od udaracai uveo je u ulaz stare ku}eniz ~ije su se stepeni{te
kotrqale pomoranxe;i onda je ona nestala...U{ao je u jednu od soba
i ugledao senku wenog pokojnog oca,nalik na Tiresiju.
I ponovo je potr~ao kroz mrtvu ti{inu,ali Euridike vi{e ne be{e.
Niz strmu ulicu silazila je povorkai Orfej se skloni da pro|e ruqas transparentima i zaputi se na planinuHem (Balkan), iako ga je severni vetar{ibao svojim kamxijama...
(Zadu{nice, 1999.)
18RA[QARI I ALHEMI^ARI
Kuda smo po{li?
Uz Ober,Ober je ogranak neba.
Daleko je, daleko!Visoko je, visoko!
*Ne vidim nikakav putsamo gusta {uma,carska paprat,repovi paunica,blokovi stena, sru{enih.
Idemo rimskim drumomobraslim travom i bukvama,ispod trulog li{}a jezakopani dukat,s patinom dvehiqadugodi{wom.
A ovo?
Miroslav LUKI]
(59)
To je mogilakoju je raskopala no}i zlatna groznica.
To je druga strana planine,divno nali~je,
po~etak ritualnog sveta,drevnog i prvobitnog.
Tu se nije promenilo ni{ta,svet je ostao sli~an onom
iz detiwstva - ne samo tvog,nego i na{ih dedova.
*OBER - ono uzvi{eno mesto
nije mogao da poplavipotop vekova i istorije
Ober vi{i od svake piramide.Ogranak je neba.
Oko wega su ku}e i vodenice,most od kamena preko potokanepresu{nog, i porodi~na gnezdau koja nije prodrorazorila~ki duh vremena.Ra{qari i alhemi~ari!
19ME\U DIVQIM PLAMENOVIMA ZLATAN LOTOS JE PROCVETAO
(Posve}eno Silviji Plat)
Zato pla~em no}as, kao za svojom `enom,koju, mo`da, nisam razumeo.Tebe razumem, fenikse, poreklom iz PoqskeBela p~elo, matice!Video sam tvoju svadbu u visini...
G - din Trut, da, G - din Trut je pre`iveo:Gospodin bez divnog dara ponovnog ro|ewa.
Betoven, ti{ina u kojoj se rastvara pla~Pederi, me|u kojima be{e i slavnih pesnikaposlali su te u mra~ni podrum, bela p~elo!Pozla}eni su kao sviwe u svitawe suncane sjajem procvetalog zlatnog lotosame|u divqim plamenovima.
Svet je zaista suvi{e vreo ko krv i li~an,za tebe, koja ustaje{ iz pepela s kosom crvenom,i pedere, i zavodnike, i uobra`ene pesniketamani{, sagorevaju}i ih plamenomprocvetalog zlatnog lotosa.
Pla}ena je skupa cena, najskupqa.Zato pla~em no}as, kao za svojom `enom,za svima koji su oti{li prerano...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(60)
20BEZDANI VEKOVA
Unapred smo, zar, izgubilibitku s precima,
sa pravim odgovorima,oma|ijani dugim no}ima
pod maskom kumira?
Zar upla{i nas siktaj gujada skrenemo s druma?
Ili nam {anu mo`da demon visoravnida mo`emo da propadnemo u bezdan?
Preci su kao krtice u ba{ti.Pesnik je zanesewak, glupak,
`ena - nije!
Boje r|e, izdaleka, boje starog crepa -ko je taj predeo s licem lepotana{to gleda nas u prolazukroz duge trepavice?
Zavoleo sam davno jug Srbije,mo`da zato {to sam sa severa,i {to je ovde sve druk~ije?
U pustoj kapelici ivawskog grobqakorwa~a - ve~nost iz we bije,veli~ina i `ensko telo,lepo slo`eno i belo.
Ve~nost je srasla sa svim stvarimai rumenim tre{wama,sa pro{lo{}u i budu}no{}u,kao pup~ana vrpca s pupkom....
Tup si ti, kao kow glupi, slepi,tup je tvoj um, o ~ove~e,{to se vrti{ u uzanom krugu!Grobovi su potonuli dubokoi mrtve {tite.Putuj i kopaj drumovezarasle travom.
Nek te nadgleda vetar, muva,vojska mrava.Poskok ili {arka.Krava gojna, ~e{qugarka.
Putuj bezdanom. Zaboravom.Putuj uz bregove, kao zmija travom...
(Petak, subota, 10 - 11. jun 2000. Lebane.Cari~in grad, Prekop~elica. Za{to ba{ ovde?)
Miroslav LUKI]
(61)
21JUSTINIJANOV RIBWAK
Znam, znam svu na{u tugu, nesre}u i sudbinu!I muka mi je od marama koje su nam vezalipreko o~iju vekovi, tu|in i seobe.
Istorija Sokolu zulum u~inila,zulum u~inila - ku}u zapalila!
Joj!Joj, Sokole!
Ugasi}emo po`ar,vodom sa carskih izvorasa smaragdnih izvora ispod Radana.
Jo{ lep{u }emo sazidati Ku}u;nek sokoli}i ne pi{te,a ni ti ne kuni,moj Sokole, istoriju,hiqadu godina samo}e,vi|ewe iz drugog ugla,jer ja sam stariji od doseqenikai svake istorije poraza.
Ja sam dvestagodi{wi zlatni {aran{to ima krilavi~nija od sokola.
Ja putujem br`e od ptica (vazduhom)i (kroz zemqu) brzinomvodotoka sa Radana!
Ovde da kopamo,malo dubqei malo ni`e,ovde da kopamo, ~uje{ li me?
Ne inati se, nego me saslu{aj!Ovde da kopamo, u vo}waku.Ovde gde nas upu}uje Klokot.
Jer kroz klokot govorikorwa~a i zmija i {arani zakopano blago,smreka i teme planine.
Vodenica poto~arasa sojkama i vrbama,orasima razgovara.
Pra}aka se ispod lipasred vo}waka zlatni {aransimbolima pokopanimsav i{aran -crven i pozla}en,limunasto`ut.
Tu gde se zavr{ava,moj Sokole,
ba{ po~iwe put!...
(Vladi Dragutinovom Sokolovi}u, u wegovomvo}waku podno Radana, u subotu, 10. juna 2000. godine)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(62)
22PE^URKE
Ju~e sam mislio o ne~emu divnom,o ki{i letwoj i {umi,o slikama vi|enim pre nekoliko godinana planini - blizu Paqevina.
Najlep{e stvari iz mog detiwstva vezane suza planinu i Paqevine.
Ho}e li nam Bog pomo}i?Ho}e li nam Arhan|el Mihailopomo}i?
(Bog i an|eli poma`u.)
Brat mi veli da su iz paweva po~ele da ni~ubukov~ekrupne kao u{i teladi.
-Od bukova~a bi se lepo moglo `ivetida ~ovek ima pedesetak kubnih metara paweva...
I onda nastavqa daqe o bukviku na Paqevinama,o starom imawu i planini.Sve se mo`e nastaviti na planini.Tamo sve po~iwe...
(^etvrtak, 14. novembar 1996....)
231996.
Neobi~no. Niko ni{ta nije razumeo?Ili jeste, pa skriva pravo lice?
Zavese su spu{tene.Mentalitet je presudio,inercija svakodnevnice?
Nesporazum. U autobusu.Ne. Podmuklost.
Vreme otkriva.Sablasne prizore.
Novo more - more licemera.More Strave.
Gospode, vidi{ li?Ove buzdovane?Ove izrode?
(Ponedeqak, 18. novembar 1996. Jovanova 22)
*Obrisao sam prozorska stakla
i video maglu. I {arene plakate.Tutor naroda tutori{e preko mnogih tutora.Spu{tene su zelene zavese.Wegovo "kraqevsko viso~anstvo" iz dalekaporu~uje... Devi~anstvo u Africi ritualnou dvanaestoj - ve} dve hiqade godina ! -re`u odrasle `ene. A ovde, eh!
Miroslav LUKI]
(63)
Video sam vrbake na Adi ( iz autobusa)rumenkaste kao. I setio sam se neznawa mladosti.Predrasuda. Iznajmqene sobice Qiqe D., blizu`elezni~ke stanice... Sad znam {ta je trebalou~initi u mraku ustupqene sobice ;iskustvo me je u~inilo starijim, otupiv{i mi du{u.Sada sam mo`da boqi no {to sam bio.Na~in na koji shvataju maldi strast i qubav.Licemerje je je uobi~ajeno vaspitawekroz koje se prolazi pod tutorstvom.Vesti su ogavne i idu na ruku tutoru.
(Sreda, 23. oktobar 1996...)
*Prvi put se, posle toliko godina,ose}am slobodno kao ptica.
Video sam dve mrtve ma~ke usput.Horoskop vara, kao `ene.Jesen je. I breze blistaju.
Susedi su izgu`vaniji od krpa.
Snovi i more su ih izgu`vali.
Otpisao sam izvesne stvari.Za~epio u srcu mutni zdenac
koji me je trovao.
Jesen je, i neko peva.Zapevao bih i ja.
Jer sam slobodan, zaista.Slobodniji od ptica.
(Ponedeqak, 7. oktobar 1996, Jovanova 22...)
*Otvorite prozor! ~oveku se smu~ilo.
Klonuo je na sedi{te.Zinuo kao riba na suvom. Pognuo glavu.^oveku je lo{e.Naslutio sam zort...Otvorite prozor!^oveku je pozlilo, pozlilo.
Otvorite prozor!Vi, koji ste ga zatvorili.Qudi imaju zort, pozlilo im je.Pu{taju smradne vetrove...
(.....)Starost po~iwe u kostima, u zubima,
ozdozgo, a ne odozdo.
Otac je dobar deo `ivotaugradio u zidawe Nove fatamorgane.
Po~eo je u ~etrdesetoj,a pribli`io joj se u {esdesetoj.
A ja?A brat?
A toliki drugi?Ho}emo li biti prvi u familiji
koji ne sazidasmo sebi ku}e?
(Ponedeqak, 4. novembar 1996...)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(64)
24PRO DOMO. PRO
PATRIA...DULCE...ET DECOR
MARKO RO[UQ: ARABESKE, SRBOVLA[KE
U govor se mo`e u}ii u mnoge pri~e, izreke i druge
u obi~aj uzete re~i.
Uz pomo} groma i pijavica.
I ako poka`e{ zube,ako se iskezi{.
Ru`no je lepo veoma!
*Grom me je obele`io,potoci me izdr`avaju,
va{ari su moja prestonica.
*Nikada ne}u umreti.
Jer du{a ne umire;ona se seli,
kao ptica selica.
*Vampiri su
|avolov pronalazak.
Pijavice - dar potoka.
Ko ima vi{ak krvineka proba iz moje tegle...
*Potok izvire iz stene
iz beskrajnogi uliva se u beskrajno;
verujem samo u to...
*\avo stoji na levoj obali potoka,
Bog na desnoj.Kad zagrnu nogavice
i u|u u potok,zamute vodu
i nastaje ~ovek.
*Kad Bog u|e sam u potok
voda oko wegovih nogu te~e bistra,pastrmke repovima sade ikru
u zlatastom pesku.
*U Ve~nost se mo`e zagaziti
kao u bistar potok.
Miroslav LUKI]
(65)
*Pre ovog lica
imao sam neko drugo, mla|e, lep{e.
Pre tog drugog, mla|eg i lep{egimao sam jo{ lep{e.
Pre toga sam imao jo{ lep{e,najlep{e...
*Ovo lice , koje sada nosim, u`asava sve koji ga vide.
Decu ponajvi{e.
To lice je oblikovao\avo, jedne olujne no}i
za{av u potok,dok je bog sawao dubokim snom.
*\avolu je dato
da oblikujeuz pomo} muwe
najrugobnije oblike...
*Video sam an|ele
izme|u visokih bukava...
*Na va{aru
ni s kim ne razgovaram.
Ni sa kupcima,sa onima {to pate od vi{ka krvi,
rumenih kao ru`a.
Tu vrvi od perfidnih...
*Ja sam prodavac pijavicaNajve}a rugoba ovog sveta.
Qudi vide moje nakazno licekoje se raspada.
Ne znaju da ja nosim u sebimnogo duhova,
koje je mogu}e razaznatikao fazane usred paprati,
i koje povezujusenke drve}a,
senke gustih {uma...
( 1954. Zabele`io B. M.)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(66)
25ZAVET. I. NE
U umu ~ovekovom postoje, verujem, ogledala,mo`da skrivena i savr{ena, nenaprsla.
Ona zbuwuju, u snu, obi~ne qudei neobi~ne
kojima se jo{ nije ukazala va`nost i veli~inanebesa i istine.
Babe nose crne ma~kei dete koje je za~eo \avo
i usput pridikuju o istinikao suludi pop s predikaonice.
Videle su svu bedu sudbine,krv, bezbrojna smaknu}a,
toliko le{evai navikle se na o~aj
i na sva obe}awa monstruma,nalaze}i opravdawe
za zlo~inei za svakog xelata ponaosob.
[ekspir je savremenik ~udovi{ta.
Udarac u potiqak;batina{i u crnom.Voda mrznei du{e, usred leta.
Zamrzavawe istorije, naroda,fri`ider xinovski i nezgrapan.
Konstruisali su ga monstrumiuz pomo} pobuwenih an|ela.
*Xelate najboqe poznaju xelati.La`ovi mogu biti prijateqi.Iz pomr~ine iskrsavaju prilike~udovi{ta. ]utawe nas `ive sahrawuje......
MRAK. Mrak. U mraku ne mogu pisati. Nikada beznadniji i depresivniji...
U ponedeqak sam, sve, predosetio, nagonski,fizi~ki; bol u stomaku; iznad dijafragme. Gubitakapetita...
Besparica. Beda. Proklete babe. Baksuzi.O~ajan svet. Licemerje.
[trajk gradskih prevoznika. Jezive,ko{marne scene. Mogao bi se napisati roman o ...
Olak{ala mi se visina na kosu, to jestlasta.
Ka`u da je to dobar znak, da }u dobitipare. Od koga?
Budio sam se no}u - jer se tokom spavawasve stalo`ilo u meni. Po~eo sam da svatam svuslavu nali~ja. Sve u`ase koji su do{li i koji }e tekuslediti. Nemam iluzije o ovom narodu, o intelek-tualcima, piscima, nemam vi{e iluzije ni o kome.Ose}am se kao ~ovek zato~en u praznom stanu, u komeima vode ali ne i hrane. U pomr~ini. (..............)
Miroslav LUKI]
(67)
...Kako su gusto posejani bezdu{ni, licemeri,
provokatori svih vrsta; dou{nici! Ko je jednomprevario, opet }e. Ko je od mladosti radio ono niz vetar, opet }e. Uobra`ene budale su saksijsko cve}e.Bole me grudi; zmija mi qubi listove, ki~mu; htelabi da mi se uvije oko vrata; qubi me po trepavica-ma. Po`urila si, zmijo! Sa~ekaj dok umrem.
Dobi}e{ adresu koja ti je tako potrebna;zapisana je u praznim o~nim dupqama.
*Zmijac; ne zmija ^uvarku}a; poskok
ukr{ten s belou{kom; mutant interregnuma.Bazdi ko crv u siru. Pliva pli}akom, bezna~ajnomrekom. Lovi sitnu ribu. Glad mu je institkivna,beskrajna, nezaja`qiva. Voli sunce i sprudove ihrapavu koru vrba. Pritajio se; te{ko ga je pre-poznati. Takav Zmijac crpe svoju snagu i otroviz samoga sebe, iz podmuklosti, iz ambisa. Kakoje neizmerqiva dubina wegove podmuklosti...
Sudbina peca na udicu svakog kao ribu...
!
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(68)
M. Luki}, danas. Fotografijaprvobitno objavqena u kw.“PESME IZ ROMANA”
Miroslav LUKI]
Muzej odbijenih rukopisa
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(70)
Miroslav Luki}.Kao gimnazijalac.
Ova fotografija je {tampana naklapni plakete Homoqski motivi
(1969, Ku~evo).
Miroslav LUKI]
(71)
MAJSTOR NAD MAJSTORIMA
Dud pqucka na pro{je i na pe} za hlebove;u pe}i drema ma~ak boje pepela.@ut bagrem je procvetao, i plav.Kreveti za rani rasad crne se, kao pro{je.Grane smokava umotane jesu, i `buwe,ribizle, u mre`e od gubarove svile.Gugutke u kafezu kao da su skamewene.Gugutke na brestu i grlice na divqimorasima predu od srebrne svile uspavankeza `abe ispod starih }eramida na krovu.Svetlost na razboju tka }ilim, motive:kapije crne i zatvorene, jarosne }utqivestarce pro}elave; }urane i po neko jagwe...
Majstor nad majstorima bleneu probu{ene {erpe, lonce i stabla jabukova.
U senke drve}a, i senke preminulih{to se vra}aju preko pustih gradina,kao senke oblaka...Na tavanu je , na otpadunepisana istorija plemenaosu|enog da i{~ezne...
*Zmijska ko{uqica,
vitki i prav i suv i dug {tap od leske,udica za pecawe crvenperki, i klenova,{ibica puna muva bez krila,{ibica puna trutova,{ibica puna livadskih skakavaca,{ibica puna crnih popaca,~ep od plute;putawica ispod grobqa;bele tre{we;pozdrav ~e{qugara;pozdrav {qunka, svra~ka;topolovog li{}a lepqivog;odblesaka breza i sprudova -
sve to vredi dukat mali!..
*Ve~ni `ubor
tog neprestanog oticawai ulivawa u daleko i beskrajnomore me zadivquje,kao spokoj u polusenci vrbakamenova u pli}akubalavih od algi.
Kristalna treperewa,cvet divqih tre{awa ili zove,hmeqa, niz koji se stropo{tavakliktaj ~e{qugara ili `une; mukawe bregova; {apat matice;
{i{tawe belou{ke, ili fazankena gnezdu u vre`ama kupine
na obali; kreket iz bara;
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(72)
ili brujawe `icakraj pru`nog nasipa;
{tektawe svraka;ru{ewe obale;
u{ivawe poruba horizontasvilenim koncem prepelica;
treperewe oskoru{e - na kakvom tajanstvenom instrumentu
i ko stvara te udaqene melodije, zanosnu muziku?Samo nebo?
[ta u stvari mi ~ujemo?Harmoniju koja op~iwava i bogove?
Jer to nije ti{ina.Ribe veselo iska~u - pqas! - i ponovo rone.toliko je koncentri~nih krugova na povr{inireke pred suton da ih jo{ niko nije prebrojao.
Uzvi{eni delovi univerzumaogla{avaju se na najzaba~enijim mestima.Muq do kolena `mr}ka, izra`ava semehurovima jedne bo`anske i neopisive analogije.
*Majstor nad majstorima
bos gazi po muqu do kolena,po zvezdama koje su najbli`e, najdubqe, najmuklije.Ulazi u sfere svih pokretnih zvezda,u najsavr{enije pesme koje se me|esa ti{inom... jer on je skrenuo sa svihputeva, pre svega sa onih mravqih,i nije upao u mre`u vremena, brojeva i mera:on gazi kroz sve dubqi muq,i sporo izvla~i jednu nogu pa drugu,iz sfera i zagrqaja najbli`ih zvezda,i iz spobnosti da ne bude ono {to je...
*On je svet gledao kroz istinite prozore,
kroz prozore koji nisu napravqeni sami od sebe.Kroz prozore koje je napravio majstor koji ima svoje nezaboravno ime i prezime. Dru`io se sa prvim unukom toga majstorai od wega je nau~io da gleda kroz nela`ne prozore.Video je - senke, i zemqu ofarbanu opalimplodovima crnih dudova.Dvori{na stabla vo}aka okre~ena.Bela, bela kao mno{tvo pitomih belih ze~eva.Video je zumbule i zelenkade, {ebojcrveno`utih cvetova, grozdove `utog bagrema...Rastao je i poja~avao ose}ajkoji je stekao gledaju}i kroz istinite prozore...
Nije zgodno zamerati se. Kroz par staklenih crepova na krovuvideo je bele kowe, an|ele, vrhove planinai Boga kako nestaje na santama ledau plavetnilu beskraja okeana.
Razgovarao je izvan svetasa svojom sopstvenom utvarom, Bogom.
Majstor nad majstorima je sve,a ipak je nepotpun.
Bojao se pomr~ine kao sasvim mali,jer mu je ona sasvim ogoqavala du{u.
Miroslav LUKI]
(73)
Nije ro|en za trgovinu, politikui religiju, ni za zbuwuju}u prqav{tinu
lukavstva pridobijawa i zavo|ewa klijen-tele...
KROZ PEDESET GODINA
Ne vrabac, ni vrane, kroz pedeset godinakad iz mog groba nikne troskot, merisak, ili jorgo-van,na mojoj humci skakuta}e, kao pre dve ili desethiqadagodina : pti~ica dugog repa, sprudwajka.Popla{i}e je Novi ~ovek koji tuda nai|e,i ona }e se olak{ati pre nego poleti :pti~iji izmet bi}e mi lak{i od wegovih re~ikoje ~ujem:
... Podmuklost tobo`wih prijateqaiskrenih
je bezgrani~na! Sve su mi uzeli, vazduh, hleba,nadu,
izvor, tapije, qubav i budu}nost: monstrumi,{izofreni~ari,
razbojnici, najgori...U`as, bquvotine. La` dola`i!
Dolaze iz mrtvaja i tame i ru{e svetove, kojinisu vredeli.
Avala, Kumodra`, Jajinci, Mirijevo; Ranovac;@agubica;
Lebane - mora da postoje i takva mesta, iako ihnikada
video nisam. Do{le su bolen{tine i godine te{kei za one {to se voze autobusima i vozovima
i za one {to putuju pe{ke.Dolaze da nam ~itavo postojawe zacrne
na{e male i velike gre{ke.Dolaze udru`ena poni`ewa i privi|ewa.
Ko jo{ zna {ta je sloboda?Ko je stavio glavu u torbu?
Smrt je u{la u modu,kao takozvani bardi {to meke}u kao bolesna koza.
Jorgovanu cvetaju najbujnije na grobqu...
Istinu ne spomiwu ve} dvadeset i nekolikovekova; oko koje su izbili nepoznatom momku, zube irebra koje su polomili nekom mladi}u u nekojvaro{i, bole i mene. Kakva sloboda, demokratija.Trule jabuke su skupe. Trule banane su luksuz.Cigani su napustili svoje stare drevne zanate ibave se - {vercom, lakom zaradom. Salata je luksuz.A tek {e}er i uqe, vino! Sramota ovde boqe uspe-va od lubenica i malina. Kamewe u bubrezima raste.Izlapele babe, kurve u mladosti, u~e narod pameti.Bo`e, vidi{ li sve ovo? Slu{am govor budu}nosti silaze}i na obalePodzemne reke, da porazgovaram sa senima mrtvihvelikih narodnih peva~a. Nedostaje mi malo,nedostaje mi mnogo. Da presko~im granicu svetova.Niko ne zna {ta se sprema, ni veliki mrtvi proro-ci. Ispod grobova ima osmatra~nica. Sa we sam
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(74)
video kako jedan mrtvac ustaje i izlazi iz tame, jerje o`edneo sve`e krvi qudi ili `ivotiwa. On nemili kao moje pijavice, nego leti,i nikad mu nijedosta krvi.I video sam kako aveti neke nejasne pri-like jar~evim papcima pevaju ditirambe. Ve}vekovima `enama i sestrama decu prave takvi, ba{takvi. Aveti. Na zemqi nema odavno ~estitih qudi,ve} vampirovi}a.Druga i tre}a i ~etvrta generacijavampirovi}a. Vetar nanosi refrene: Ave GornjaMezija! Ave Serbia! List vrbe se zabada u povr{inureke kao strela, u viru se okre}e kao vreteno. Imene nosi vodena struja, i mo`da }u se provu}i,kroz pedeset godina, kroz tesna vrata, kao kroziglene u{i, jer druk~ije se ne mo`e u}i u budu}nost.Mo`da }e jednom svaki mu` decu praviti svojoj`eni, mo`da nikad vi{e ne}e biti razvoda; kad nastenama ove klisure boje pti~ijeg izmeta, ponovopo~nu da se gnezde orlovi?...
PRORO^KI KALENDAR (Mesec povratka bogova)
...Od 1. do 20. avgustabio je period vatremesec opadawa vo}aGospodar tirkiza
Stari bogigrao se starim strahom:
da se Sunce ne}e ponovo roditi.
Pro`dirao je narodpro`dirao je menemoje sinove
Nisam znao {ta da radimkako da izbegnem najgore
Drugi su znaliMnogi drugi
- Pu{i{, mnogo pu{i{!opomiwao me je prijateq.- Koja ti je to cigareta po redu?!vikala je prijateqica.
Nisu videli moj u`asNi{ta nisu videliosim straha od povratka Majci Zemqi
Ja vi{e nisam bio ono {to jesamve} cvet meseca sagorevawaNi moj mla|i sin vi{e nije bio deteve} cvet meseca vatre
@rtve smo Sun~eve, Sine,zalogaj vatre -periodi~nog ponovnog stvarawa.
*Svezali su nam noge i rukei xelat je neo~ekivano zario no`u tvoje i moje srce. Zatim nam je ~upao srcapodi`u}i ih prema nebu
Miroslav LUKI]
(75)
dok su najbli`i skupqali krv u ~a{e.
Na{a su srca kucala,jo{ uvek kucaju
i tako spre~avajuda ne i{~ezne Sunce...
Grudi su nam praznekao i ruke,i u svemu vidimo neki znak,neko predskazawe...
-Od 21. avgusta do 9. septembrazbile su se sve slutwe, predskazawaMjaci Zemqi je bila potrebnaqudska hrana, patwa, suze i krv.Natapali smo je krvqu i krikovimaiz koje }e dogodine ni}i plodovi -za one koji pre`ive.
- Kakav si ti ~ovek?Zar ti je `ao srca?Zar ti je `ao sina?Za{to stalno pu{i{?
Pridikuje mi jedan od idiotakoji nije predodre|en za `rtvu,podgojen. Koji }e pre`iveti.
Gospodin ri|iGospodar tirkizaStari bog
- Mnogo, mnogo pu{i{!Da ti kupim kuvan kukuruz,~okoladu? mo`da pivo?
Ka`e Gospodar tirkizaGospodin krvnikpre no {to odrubi glavuprvo meni, pa mom sinu.
Pri~a mi dok krvarimda je Amerika "pi~kin dim"da su rituali `rtvovawapodjednako surovii u Bukure{tu i u Wujorkuu Aziji i Africi, Evropi...
*^ekamo povratak dana, Sunca, ki{e, pticaodla`u}i onaj posledwi me|u povratcima -
povratak Majci ZemqiWega se vi{e pribojavamo nego {to ga ~ekamo
po{to je neizbe`an i kona~an.
Bez srca, bez glava, Sine,ukazujemo po~ast bogovima
krvavim brazgotinamaNa{i prerezani vratovi su slepi
u na{im o~ima se zastaklio jedan pejza`
Na{ duh i ose}awa
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(76)
usmerava na{a `rtvau fantasti~nim pravcima
Drugima smo dali ono {to smo `eleli za sebe,qubav, ose}ajni upliv i spremnost na `rtvuNiko od wih nije shvatio
- Mnogo pu{i{, mnogo pu{i{!Vidi{ da ti iz vrata krv lipti!Ugu{i}e te dim!Dok nestajasmo u Zemqi od oblakadovikivao nam je jedan licemer.
Oblaci nam se lepe za vratove prese~enekao za vrh planine
i voda se sliva niz na{a ramenakao niz kosine planine.
Bogovi su se vratili;oni su leteli dole
mi smo hrlili Gore,odakle svaki ~ovek izgleda vrlo mali.
Ovde }emo da di`emo na{ Hram ki{e,jer je na{a `rtva i sudbina, Sine,
svezana sa ki{om i nadmo}i.
Odlu~ujemo o Sudbinamastaraju}i se o oblacima bez broja i ki{ama.
Odeveni u orlovo perje,pomazani zmijskom krvqu,
neshvatqivi, nejasni, }utqivi,nedovr{eni, ne ulaguju}i se bogovima,
jer oni su sada ispod nas,mi strpqivo i ne`no stvaramo Hram ki{e
univerzum sa~iwen od dr`ava oblika,kne`evina perja, pokrajina trava,
~udesa i fantazije...
Ne tako davno poku{asmo da u~inimo velike stvari i ostvarimo velike ideje.
Bili smo nagojeni za veliku `rtvui nismo uspeli, jer...
Vi, {to ste izme|u bogova i nas,{to dolazite prema bogovima odozdo
da biste u~inili velike stvarii ostvarili velike ideje,da bi ste uspeli, znajte :uspeva se samo u onoj meri
u kojoj budete dr`ali na uzdamasvoj entuzijazam i svoju preveliku senzibilnost...
(22. septembra 2001. godine. Subota, no}u. Labudovobrdo, Beograd)
Miroslav LUKI]
(77)
MUZEJ POD VEDRIM NEBOM
Pri~ao sam jutros o tom mestu,koje zaista postoji:se}ao sam se minulog prole}ai hu~awa nado{log Peka.Vodio sam starijeg sinada mu poka`em bogate riznice...
I{li smo putem obraslim busenima travei popeli se na brdo, na kome nekada be{esala{ pod starim gorunima,i ~uli smo hu~awe rekekoju nismo mogli da vidimood nepregledne zavese li{}a.A onda smo je ugledalisilaze}i niz strmu putawicu umotanu u mahovinu.Tu sliku i taj {um uvek }u pamtiti.Kao i prve zelene listove zovei `ivu ogradu oko [kembarskog Zabrana.
Tu sam zami{qao Muzej pod vedrim nebomna bregovima, okrenutim severu i zlatnoj recii selima podno severnih bregovabelih kao devoja~ki zubi...
(Petak, 4. oktobar 1996. Mi{qenovac, oko 12 ~.) (Dato Politici; nikad nije objavqeno.)
5. SEPTEMBAR 1994.
Liri~ar! Urednik s br~i}ima foke,osredwi polaznik [kole pisawa stihova,
kwige mu izlaze s vremena na vreme;on ima vlast da bira rukopise za objavqivawe
ili da ih baca u korpu za otpatke.On je strog.
On je mali bog.Mnogo boqe se snalazi u prostranoj uredni~kojsobi svoga lista, nego u u velikom Skladi{tu
istorije i kwi`evnosti, u vrtlozimakwi`evnoga toka. Puca wemu prsluk za fla{e
alhemi~arskih preobra`aja.On je nikada ne}e otvoriti.
Po danu se preru{ava u oca porodice.^ita Hegela.
Kalemi u vo}wacima srpske kwi`evnostidivqaku{e, ali mu se pelcar nije primio.
Ima ga u antologijama, ja{ta!S godinama se ugojio.
Rumeni se, kao kobasi~ar.Li~i na onog slavnog srpskog pripoveda~a
nalik na kasapina u najboqem izdawu.Fin neki gospodin, po{tewa~ina i istovremeno
podlac.Napravio je lepu kwi`evnu karijeru.Pokondirio se, kao Sterijine tikve.
Wegova uredni~ka korpa je zanimqivijaod wega. Poezija je tome ~ovi sredstvo a ne ciq.
I za{to bi on, moli}u lepo, u svom vrlo cewenomlistu ustupio prostor predmetima koji se opiruda budu svrstani u neku novu celinu,
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(78)
tragi~no usamqenu, koja ni{ta drugo ne dokazujeosim svoje egzistencije, izolovanosti?...
Lak{e je odbiti pesmu koja nije iz jednog komadai koja ni na {ta drugo ne li~i do na sebe.Pro{lo je vreme sakupqawa na otpadu drangulija,sklapawa u monta`ne odnose fiksnim vezivawem u trajniji skuplepqewem, zakucavawem, zavarivawem, uvrtawem,uglavqivawem, premazivawem, krpqewem...
Jer gospodin urednik je vremenomnavikao na stvari finije i luksuznije, eksluzivni-je,savr{enije, ja{ta!...
UZALUD JE TRA@IM
Nije u vilama, u gradovimau okru`nim varo{ima, varo{icama
ve} - u vozu.
^im pro|e Rakovicapo~iwu bela ~uda:
bele vrzine,beli oblaci.
Na livadamajata belih golubova,
galebova,jari}a.
Srbija je sumrakranog prole}a. No}...
(23. 3. 2002.)
KU[AWE APSOLUTNOG PESNIKA U PUSTIWI
Duh me je odveo u pustiwu da me |avo ku{a.Istorija se ponavqa, ponavqa.
I postiv{i petnaest godina,naposletku ogladneh..
Pristupi mi |avolova k}er (kurtizana)i re~e : Ako si apsolutni pesnik,
reci da ove kwige silne koje si napisao hlebovipostanu.
Rekoh joj istinu stariju od mene, Istinu moga Oca:Ne `ivi ~ovek o samom hlebu,
no o svakoj re~i koja izlazi iz usta Bo`ijih.
Pa me odvede na vrh na rub bezdana,na samu ivicu ruba pameti, i re~e:Ako si apsolutni pesnik, sko~i dole, u ponor!
Odgovorio sam joj: otac me je nau~io:Nemoj ku{ati Boga svojega.
Povela me je na gore visoke, piramidalne,
Miroslav LUKI]
(79)
na vrh Kopaonika,i pokazala mi carstvo ovog sveta i slavu wegovu.
I {apnu mi : Sve }e ti ovo biti dato,ako padne{ na kolena i poqubi{ me u d.
- Idi od mene, prokletnice, satano!
Tada me Zavodnica ostavi,i gle, jata gavranova i vrana iz pravca Ivan Kulezaklikta{e i pristupi{e mi,kru`e}i mi nad glavom...
\avoqa Varo{ potonu u maglu jutarwu...
LUTAJU]I RADAN PLANINOM
Lutaju}i Radan planinomizgubih {e{ir i pojam o vremenu.
I videh drvose~e usred snega,gde na rubu {ume bacaju mre`e u urvine.
I rekoh im : Hajdete za mnom, bra}o,i u~ini}u vas lovcima qudi.
Oni odmah ostavi{e mre`e svojei po|o{e za mnom.
Da u urvinama vremena tra`imoono {to su na{i pre|i pokupili.
I oti{av{i odatle videh jo{ dvojicu,sa ocem wihovim, gde obaraju bukve,i pozvah ih.
I po|osmo kroz Toplicu i Podgorukao kroz Galileju,
da le~imo mnoge bolesnike,raznim bolestima i mukama obuzete,i besomu~ne, i mese~are, i oduzete,
i svojom pojavom i re~imaisceqivao sam...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(80)
SIPAJ VINO NOVO U MEHOVE NOVE,DA SE OBOJE SA^UVAJU
Ne stavqaj ~arape i ga}iceu bokal iz koga pijemo vino!
Ni ka{i~ice u kante za sme}e.
Ne me}i nove zakrpe na staru haqinu...
Pripazi {ta govori{ pred drugima
Kloni se zauzetih `ena.Praznih {tala, prevara i kra|a.
Potemkinovih sela...
Sazna{ li va`nu tajnu, sa~uvaj je.
Prasica na motoru, o - ho - ho!24. april 1989.Prasica... Krma~a. Moravka, masna, crna.(Onaj opet vodi Kurs pisawa poezije,kao petnaest godina pre toga!)Otvoreni du}ani: V. J. P.Nu`da srca; zlo.^uvaj se onih koji rado {ire glasine!
Ovde je moj dom. Na vrhu brega.Odavde se {iri pogled divan
na severoistok. Na visini, na vetrometini.
Dolina, reka, jlablanovi.Sve je to ispod mojih ~lanaka.Poqe. Pruga. Tunel.Panorama je ra{irena, kao amrel.
Gde Ovde? Na kom vrhu brega?
Kakve }u slike, talismane,poneti na onaj svet?
Grozdovi svetlosti u no}i u daqini.Vino koje je neko popio ~im su grozdovi zametnuli.
Trenerka, patike, ki{na kabanica,nepromo~ive cipele, ve{ za svaki dan,kapa za sunce i kapa za kupawe; kupa}i kostim,jastu~e za sedewe... termos, sendvi~i sokovi,de~iji xeparac : 7 miliona...hotel @IRANDELA (052 / 872 - 254)
Mora da izgube bitku konzervativci,birokrate, nacionalisti.
Crna krma~a vozi motor.Niko jo{ ne zna ko je ta sviwa.I ne}e snati ko je ta krma~a.
Vozi, vozi.
Koliko sam poznavao svoja rawiva mesta?
Pridavao sam prevelik zna~aj starim mehovima.
Sipaj vino novo u mehove nove, ~ove~e,da se oboje sa~uvaju!
Miroslav LUKI]
(81)
(^itaju}i stihove, napisane pre trideset itri godine, neobjavqivane. Predajem ih
Plamenu.)
...Dole su godine, bezdan, modra provalija.Kra|a je slatka, ose}a lopov, dok se probija
kroz pomr~inu kao u rogu.Privla~i ga da viri kroz prozor dok se lepojka
svla~i pred spavawe - neogra|ena avlija.Drhti, kao da ide u susret Bogu,
a u susret mu dolazi ~uvar qubomorni, robija.Gori sve}a, i on bi da gori wenim plamenom.
Da sagori bi u vatri, do kraja da sagori!Zato {to je posledwi bednik, najgori.
Ne dr`aqem sekir~eta, no} ga mlatnu kamenomu potiqak, glavu mu raskrvari, jauknu...
Gori sve}a, drhti plamen, ko srce nesre}nika,podrhtava.
Po neki lave` u daqini, negde i krava muknu.Negde i dete zaplaka, nedaleko i sova huknu.
Mek{a je od slamarice rosna trava.Mesec se probija kroz oblake srebrn,
gleda kako izrawa, iako mu se stra{no spava.Daleko je od svojte, od pruge, puta.
Ne mo`e da vikne. Poku{ava. [apu}e :Mo`da ga mo`e ~uti smrt, ako ovamo zalu-
ta?........
PERFIDNOST
Du{mani i razvra}ene `enene sawaju an|ele
Demoni su im ispunilisrce i vid
Inteligencija i znawebez po{tewa - stra{ni su
O po~etku krajagovore papagajke
U bordel treba zatvoritisvaku zagonetkuod vraga za~etu.
Po~isti, Djevo Presvetla,ostatak ne~iste svetkovinesavr{ene izgovore,krvave mrqe, svaku mrvicune~iste svetkovine,svaku vlas plavu, ili ri|u, ili crnu,svaku pomisao na postequispod koje ~u~e vragovi,ili na kojoj se vaqaju.
Dobra je Tvoja metla, Djevo Marijo!
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(82)
(Epilog)
Neka vri{tei treba da vri{te!
Po~isti ih, Djevo Svetla,sve opogani{e...
Mleko, ru`e i snove.Sad ih tobo` ti{tepqa~ke, nepravde nove,
novo \ubri{te
na kom su |ipali~itavog veka.
I wega opogani{e.
Kad govore, kroz nos {i{te.Neka {i{te
i treba da {i{te!
*Neka pi{te
i treba da pi{te!Ova zemqa nije zemqa
ve} - gujino gujili{te!
Miro|ije u svakoj ~orbi!Prvoborci iz drevne bajke!Po~isti ih, zauvek, Djevo,
te kukavice i izdajice svoje Majke.
I svoje majke i tu|e! Skrojili suBudu}nost nam lepu -
te guje {to se, sada, u procepu,
uvijaju, kao hidre, i {i{te li , {i{te.Neka pi{te
i treba da pi{te!
SUDBINA
Qu'est -ce que c'est?
Skloni taj no`Sklopi taj krevetsa draperijamaNemoj na wemu vi{e ispa{tati
Ne o~ekuj radosnu vest skoroNe qubi podmetnut obraz
Ne misli na laureate, arlekineNa trbuhozborce i katiheteTo {to svezuje,to i odvezuje.
Miroslav LUKI]
(83)
PROZOR(^I])
Kroz wega mogu da vidim daleko daleko dalekoIsto tako i oni {to su daleko daleko daleko
mogli bi da me spaze kako sedimiza prozor~i}a i gledam u daqinu
U daqini pogled mi se gubiU visini, u dubini.
Devet prozor~i}aSrbovlasi prave na Ve~noj ku}i.
Kroz prvi umrlom da do|e -kroz drugi -kroz tre}i -
kroz ~etvrti- kroz peti -
kroz {esti -kroz sedmi -kroz osmi -
i kroz deveti -
Moja ku}a deset prozora ima.
Kroz prvi - ograda (vidi se),kroz drugi - orah i }urani,
kroz tre}i - bunar i crni vrh,kroz ~etvrti - put i rasputnica,
kroz peti - Bogorodi~ino cve}e,cvet kajsije, {eboj, bokori perunika,
kroz {esti - grobqe, uzbrdica,kroz sedmi - kurvari, pleme trgovaca,
kroz osmi - {im{ir podivqali, bor koji sesu{i,
kroz deveti - velika ostava, br{qan,kroz deseti - divqa staza kroz puste mo~vare
onih {to su nestali mra~ni puni otrova.
Dva sam prozor~i}ai sam napravio :
jedanaesti gleda na pu~inu okeana i valove,dvanaesti na zvezde.
I trinaesti sam prozor~i}otvorio, kada napunih dvadeset i kususr letra,okrenut ru{evinama, razapetoj mre`i doma}eg
pauka.
Kroz wega sam do sada najvi{e virio.
Ali kroz wega se ne vidi najboqeni daleko ni visoko ni duboko,
predmeti su uvijeni u san,drve}e zaogrnuto pokrovom sablasti,
nada i qubav nestaju u magli na reci.Qudi, me|u kojima be{e i prijateqa
i poznatih, odlazes nekim damama u crnini,
odlaze po snegu na vrhovima prstiju,odlaze do jablanova iza prve okuke,
da se nikada vi{e ne vrate.I oni brzo nestaju u magli,
postaju nejasni,da se nikada vi{e ne vrate,
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(84)
da nikada ni{ta ne objasne.
Petnaesti prozor~i}otvorih vo|en nejasnom ~e`wom,
okrenut prema ve~noj ku}i,prema pogledu koji dose`e ~ak - iza groba,
kroz taj prozor~i} sad gledam.Kroz taj prozor~i} ponekad mogu da vidim tako
jasnou daqini one {to su nepovratno oti{li
odavde,one {to spajaju vale i zvezde,
istok i zapad, sever i jug,prokletstvo, grehove, proma{ene sudbine,nesre}ne qubavi, dvorane pune rasko{i,
decu mramornih karijatida,du{e ve~itih ne`ewa, ve~ito mrtvih i besmrt-
nih,kule od leda, blistavu svetlost,
neverne an|ele kako izrawaju iz kristalne penepodi`u}i crne i tanke ruke,
decu u crnini, siro~ad, Borisa Pasternaka,pesnike kupqene jeftino i one uklete,
neprolaznu lepotu ispod belih mavarskihlukova, odjek cilika lastvi~jih mladunaca,
ora, go~a, pleh muzike, vapaja,i hiqadugodi{we pquskoveodevene u koprenu svilenu,
razapetu gorama i ravnima koje videhputuju}i moravskom dolinom,
jer prisutni su ti plodnosnni pquskovii kad ne pqu{te,
vide se kako dolaze kao kowicaiz daqine neprora~unqive.
U jednom kutku moga domasede}i kroj toga petnaestog prozor(~i})a,gledam pogledom Bi}a koje }e ipak sti}i
jer dose`e i spaja talase okeana, Kumovu Slamu,Wujork i Peredelkino, Pariz i Bombaj,
Ararat i Kladovo, Bukure{t i [tokholm,Karpate i brazilske pra{ume,gavranove, sablasti i anakonde,
foke i zebraste kowi}e,Kalemgedan i Kraku lu Jordan,
bezbo`nike raznih fela i nacijai pobo`ne du{e, koje napreduju pe{ke,kojima krv nije svaki dan i svaki ~as
udarala u glavu. Koje su se mogle zanetigledaju}i grozdove pu`eva na stabqici
`ute planinske cvetnice,ili koje je zadr`ao
cvrkut zebe ili ~e{qugara...
Miroslav LUKI]
(85)
SVETLOSNI PQUSAK
\avo nam {aqestvari, stvari,
tolike drangulijei zatrpava nas wima
i pra{inom.On je zakqu~ao vrataprozore, du{u i ku}u.
On je napraviokrov i podrum,mnoge zamke
za ptice nebeske.
Otac na{za{titio nas je,an|ele grguravi,
muwama,svetlosnim pquskovima,
{to lijuna na{e
o~ne kapkei odbijaju se
vra}aju}i nam sekao povorke slika.
Slepci su na{a bra}ai mnogo boqe vide
unutra{wim svojim vidom.Mi vidimo, ponekad, samo dok spavamo,
a oni i budni.
Svetlost je na{a odbrana,na{a sabqa.
Tama je crnai odvratna
kao buba{vaba
Crno je insektcrno odlazi u crnoSvetlost je mo}naslike su bezbrojnean|ele grguravi
Na pijaci sva{ta nudepo ceni preskupojosim trulih jagodai pe~enih prase}ih glava
Koh i slatki{ei nove ~arape nude u besceweali nam sve to nije potrebno,an|ele tajni,jer se hranimo kliktajimau visini, u daqini,obiqem slikakoje naviruiz ogromnog se}awa Na{eg Tvorca.(...)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(86)
HOMOQSKI MOTIVI. SVESKA VII
1Bregovi, bregovi, bregovi! Ne vidim nikogblizu, osim sjajnih zeqastih sapikobila. (Jesam li tu`an zbog samovawa tolikog?)
Kao bezbrojna ogledala, posle pquska, kapi, o`ivquju bleskovima lice sveta vinog, zasi}enog, posuvra}enog, svekolikog.
Sme{im li se, mo`da, u daqini, oblacima iznad Rtwa? vrhovima Karpata? Sme{im se naivnom nadawu svomei bregovima u zalazak, od zlata.
Sme{im se obliku {to zanemaren le`i, al' i daqe u budu}nost se`e:sme{im se svemu onom {to uporno te`ida me ~vrsto za sudbinu ve`e...
2(Od Vrela Mlave do Suvog Dola)
Od Vrela Mlave do Suvog Dolane govori (re~itiji je horizont); plastovi po padinama, oblaci, an|eli, zabrani, formirali su udru`eni front.
Eda li po razumu mome lete an|eli? Ili {iri krila pobuweni vrag? Ko to nudi sifilis i sira?
I{~ezo{e iz moje glave strepwe, kao {to voda potoka kamewe spira. Sad me `ivopisnost kraja dira.
Od Vrela Mlave do Suvog Dola{irinom neponovqivog udru`enog fronta, poraz i pobeda, te`ina radosti i bola, utapaju se u blisku lepotu horizonta...
3(Rekvijem za Dimitrija Baxi}a, 1930 – 1970)
Kao buba, milimetar po milimetar, mile}i kroz rascvetane suncokrete, sam kao zanesewak bezuhi Van Gog,
ja nisam ba{ sasvim sam, verujem:prati me senka Dimitrija Baxi}a, vetar, jutarwi, lajawe pasa, Suvi Do i Bog.
Kakav, povremeno, muk! Neka zagrmi, sevne. Nek'muwa– po`eleh – napravi presedan. I u istom trenu, u crnom, videh, kako prema meni ide ~ovek jedan.
U~ini mi se poznat, ~ak nalik na mene, kad, zami{qen, iza|em iz sobe u vrt.
Miroslav LUKI]
(87)
I hod nam je sli~an, lagan. Al' o~i wegove! (iz wih zjapi smrt).
4(Ukorak sa kalendarom)
a)Gospode, ko to sada rida? Leto? Bagrem? Koga gu{i ropac? Ki{na zavesa se preko svega spu{ta, kao preko lonca, godina, poklopac.
Dalek sam sebi, daqe od ro|ewa ; leto se s' vrhova bagrema otkida. [uma se, ko uspiju{a, preme{tapreko no}i u moju postequ bez stida...
b)Opet i opet silazim u pakao(te nesretnice za ~iju sudbinu strepim);
zrikavci i zalutale ptice. Nikako da se od tame odlepim.
Ovde je sve tako tiho i kaoda strava uporno upozorava. A li{}e kupine, mrko ko kakao, na povetarcu podrhtava...
v)Iza|oh u no}: jablanovi huje(pro{lost se na ~udan na~in brani;
pro{lost me ~udi i zbuwuje ; u`ilila se ; ujeda, kao so u rani).
Gluvo doba i mrak, mrak, mrak, gust kao razliven tu{:iza hujawa jablanova stravi~an muk, uvla~i se u du{u, kao u uvo, u{...
5(Nokturno)
a)Tog sutona, kad le`ali smo na pesku vrelom, i slu{ali komaraca zuj, nismo znali da sve po~iwei sve svr{ava pepelom.
Gasili smo neko unutarwe usijaweu purpurnoj vodi potom.
Tonu}i sve dubqe u vir, sve mawesmo ~eznuli za `ivim`ivotom.
Dodirnuv{i jedno drugo ~elom(kad smo ponovo legli na pesak vru}),
osetili smo da sve po~iwei sve svr{ava pepelom...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(88)
b)
Kupamo se u podzemnoj recidok se sti{ava stihija nagla, ne vidimo jedni drugima lica– tako je gusta magla.
Gusta kao znoj pro`drqive`enke–meso`derke. Kao gqiveqigava. K'o usmine neodoqive. Tamna, kao o~i urokqive.
O, pamtim (~ini mi se) sve, svra~kana zategnutoj telefonskoj `ici(pa i ono {to nije bilo!) ;
jesam li de~ija igra~kaonog {to je moglo biti? Zarobqenik leta u groznici?
6(Skica portreta umetnika u mladosti)
Mikanu Ani~i}uJesu li se plave zavese vazduha, nagove{taja, bdewa, ~ekawa, digle? Bridi li od lepote cvetova koprivamrtvih, (ne)uspeha, ko od uboda igle?
Je li pogled u`asnut od gu{ewa? ^itavog obreda gu{ewa? Je li tenpotamneo od mu~ewa i pu{ewa?
(Pozadina je crna, kao saten!)Portret je, veruje{, dovr{en, ali nije, slikaru, savr{en:
{tap rascvetan, sa}e oko glave (medna smola) ; sve je to maska (ne portret iz mladosti). To je neko drugi, izrazit i krut, k'o kabalist Piko de la Mirandola...
7Bio je mart. Sutoni, mek{i od batista, mamili izvan grada, gimnazije, ~ame ; zalazak se rasuo niz padine bregova, kao zlatna kosa niz devoja~ko rame.
Bio je mart. Bila je tuga ista. Grad je jo{ sputavao zimski san, spokojstvo, Duh u~mao, kao taraba trula ; sku~en.
Bio je mart. Poku{avaju}i da se uhvatiza ne{to bitno, `ivot je kroz rastrojstvo, kuvao besmisao `ilav, nedoku~en.
Bio je mart. Pucali su vidici, kao baloni, ko ko`asti zvon~i}i ladole`a, vinske ~a{e. Budili su se krovovi, li{ajevi ; dreni kukurek, jovine grane, rese, ko duh iz fla{e.
Miroslav LUKI]
(89)
8Bio je maj. (Nezaboravan.)Odvajalo me od onog {to volimsamo dolina, dan, strepwa i dah.
Bio je maj. (Pun i{~ekivawa.)Bio sam toliko tu`anda me je zbog toga obuzimao strah.
[to daqe od maja, tugovawa, seni! Kroz `buwe le{tara, guste jorgovane. Kroz lavirinte {umske za~arane. Kroz sve~ane dvorane jeseni.
[to daqe od se}awa na se}awa, od o~ajawa, {to se ko more peni(dovedeno do belog usijawa)...
Zaboravi, novu stranicu okreni!
9^iji je to galop? Pribli`ava li sepqusak neo~ekivani, kao kowica? Ti{inaje okolo lelujava i prozra~na, nepomi~na i sablasna, kao mese~ina.
Samo {to nije pqusak briznuo ; ti{ina se mo`e dota}i, kao duvar ; drhtaj se probija kroz {im{ir,
bele rade, konopqu i muvar, kao podvodni talas, kao uzdah, ili lak{i strujni udar.
To je galop hiqadugodi{weg pquska; provala oblaka, obnovqewa, ose}awa. Ispu{taju}i obla~i}e iz usta, lasica boja`qivo viri ispod pawa...
(1971 – 1989)
Zatim, prema Svetlosti
@IVOT je, zar ne, bolnica? Uhvatila se pau~ina la`i, odlagawa i preko moga oltara, i sa wom, evo, moje ozdravqewe, ko pajalica, odse~nim zamasima razgovara.
Video sam krv, crwu od kupinovog soka, kad su vadili konce iz rane ; februar i mart su se razvukli, ko lasti{, zakloniv{i nebo, ko rasute vrane.
Banulo je, hvala Bogu, prole}e, ko iz bajke, dobauqalo, ko ku~i}i i ma~i}i slepi. Kro{we {ire gizdave repove, ko paunice.
Povratak rodnom domu deluje boqe odpenicilina. Samo}a je radosti puna. Visoko, u nebu, klik}u bregunice.
(1973)
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(90)
PREKO PEKA
Izme|u stabala na tren zatitrajukao odblesci ogledala re~nog, kao kristali leda, titraji listova, svetlosna ~uda, i sjaj ve~nog.
(Lakomica, vi|ena s druge obale Peka.)Taj sjaj je gu{}i od sa}a punog meda. Livada zra~i. Zra~i: bagrem, dudovi, kleka,
tre{we, vi{we, vrbe, brestovi, karamanke. Nebo se ogleda u viru dubokom, zelenom. Miri{u kru{ke iliwa~e i {qive ranke.
Oblaci se gomilaju u viru, ispuniv{i gati{inom letweg podneva, {irinom,celinom. Vo|eno svetlo{}u, Vi|ewe, ne srqa u idilu; poma`e se}awu da se sastavi sa zamr{enomdetelinom...
(1975 – 1991 – 1994)
VRATA ZVI@DA
Tu gde mi je ~lanke kvasila prole}na rosa,kao suze lice, tu gde sam slu{ao fazana i kosa
i gledao kowika kako ja{e kroz ora{je -neka bude, Bo`e, neka bude moje skromno imawe.
Ne stari, ve} mladi nezakr`qali brestovi,neka mi prave dru{tvo - bele tre{we, crno
gro`|e,detli}i i vrane, oblaci, vozovi, burjan, pet-
lovi.U~ini, Bo`e, da taj bre`uqak progovori ~arob-
no,kao zvi`dawe ko{ave u vresu, kao }utawe grob-
no!
Znam da me tu mo`e{ ~uti, gde Te niko netra`i.
Ose}am kako je napregnut, tu, Tvoj tananiSluh.
U li{}u jorgovana, ruja, kupine, u klasovimara`i.
Tu bih pisao posledwe kvartete, makar i gluh,kao Betoven. Tu , duh neka sva se}awa
pretra`i.U~ini, Bo`e, da taj bre`uqak postane kao
levaku koji se sleva sve - huk i muk - kao ki{nica
kroz oluk.
Znam da me tu mo`e{ ~uti, tu gde Te niko neslu{a.
Gde kri~e paunovi, morke, feniksi i flamingosi.Tu, gde me niko nije ~uo kako treba, doba.
Tu, gde ve} godinama ne gazi noga bosa.Tu, gde se tajna osmehuje, kao deva, iz groba.
Tu nek mi bude pristani{te, kula, ve~na soba!
U~ini, Bo`e, da taj bre`uqak, gde uspevaju
Miroslav LUKI]
(91)
`ileispod busewa (koje ne pase stoka) - pogodnog za
~etke,obraste borovima, jorgovanima, oskoru{ama,
tujom.Stole}ima je ve} }utao sa ostrugom,
glogom, drenom, pasjim drenom, tugom, rujom.Istrebi, Bo`e, trwak, ko{uqice zmijske,
bagremqe,pa, makar ono {to je bilo nemo, postalo jo{
nemqe!...( ^etvrtak, 29, H ’98.)
TAJNA : Tamo gde se seku Mese~eva linija i stablo Posve}enog drveta
Posve}eno Ivanu Luki}u
Slika no}i, mladog li{}a {qiva,i vo}waka kroz ~ije se grawe
vide zvezde, wihovo treptawe;slika iza koje se budu}nost skriva:
Qubav neizmerna, blagost, zrewe,vasiona, Duh, Vera i Nada, Svesmisao,
~ednost i opora snaga gorja. Strpqewe;Lepota, zbog koje ~ovek jeste i nije uzdisao;
Slika no}i prole}ne visinesomotaste: {to navire ko zna
otkuda: iz kakve dubine?
Slika neizreciva, neopisiva do kraja.Dar duhova bdewa kroz koju pozna
iskustva zra~e i ona rana i bez kraja...
U no}i izme|u 3. - 4. jula 2001. u Beogradu
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(92)
SUDBINA DRVE]A NA VETRU, ZREWA,PREOBRA@EWA PESNIKA, PLODNIH
Kamo sre}e da drve}ena vetru na bregu, ne upozna
mo} sile nemerqiveoblaka tmurnih, strelom
neo~ekivanom prese~eno.Kamo sre}e da Prelom
pripremi iskustva pozna:i da sve re~eno, i nere~eno,
sva iskustva, divna i grozna,usitwena i smrvqena, usprave se, u zrelom,
u ~oveku Celom!
Amalgam nevidqivih uticajatu|ih, ali apsorbovanih, i rodnih,
ogla{ava se pod nebom bdewai nesanica plodnih,
O, Ulico Golgotska bez broja,stanujem u tebi, i kroz prozor vidim,Goru i Golgotu, tri prijateqa moja,raspeta. Isto, isto, ~ega se stidim!
Susedi su trgovci, i mnogi drugi,stalno di`u cenu }or - sokaka.
U Jerusalimu se, posle svega,promenila samo : gustina mraka...
(27. jul 2001)
ZREWE
Sve se sklopilo, posle mnogo vremena;pukla je veza zeca i kamiletamo gde je najtawe. Nisu me odmamileod su{tine sile jawi~ara, sejmena;
odvukla me je, mo`da, bujica karakterako{marnih? Susreo sam duha {to se iz paklavratio : sasuo mi je pepeo u usta nagorelih akterapse}ih svadbi. Wegova me je rascepqenost dotakla.
Nisam video predugo ono {to mi je ispred nosa!O~aj me je me{ao, dobro prome{ao, pretvorio u blato.Zatrpavalo me je bra{no milenijuma te`inom peska.
Oduzimaju}i mi energiju, snagu, iwe ponosa.Hteo je da mi otme, ono {to mi je Bogom dato,ne~astivi, junak na{eg doba, sebi~nost zverska!...
Miroslav LUKI]
(93)
UHVATIV[I ZA PER^IN PRIZOR LETWE VETRUNE
Vitla neka jezna oluja,prevr}e svaki list vrbe,
pa zablista. Visine huje - tuja,bor. Vitla sila, ko nered Srbe
sa Istoka na Zapad. Doliva na jed - sir}e.Gle, kako vrhove jablanova povija
sila nemerqiva. - Novo jutro ne svi}e;pritajilo se, ko prisojkiwa zmija.
Pro{ao je svaki rok; i kasno popodne.Nad bregovima sevne Voltin luk.
Oblak {qunka iznad susednog sela,
vitla vetruna ~as pepeqava, ~as bela.Samo {to ne poleti pqusak strelaprema Zapadu kroz zra~ni muk...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(94)
VRISAK. PRINCU ALEKSANDRUKARA\OR\EVI]U III
1
Kad bih se lako odrekao onog {to je vi{aku meni, u se}awu, ~ini mi se, ugasio bi se`ar ispod pepela - trepnuo bi `i`ak
i utrnuo zasvagda! Oglasio bi se
su{tinski mrak, koji se kroz mnoge du{e {iri.Mrak se preobla~i na crvenom horizontu.Odelo veka je puno zakrpa. No}ni leptiri
dole}u sa tavana, iz pe}ina, iz bunara.Pokladne povorke `ure, kao vojske prema frontuni{tavila. Ja ho}u da sa~uvam sve: ko ogrlicu
od }ilibara.
Ho}u zaboravqeni miris: ruja, jorgovana.Vra}am se Po~etku kao prvoj qubavi.Ho}u sasvim, ho}u sve da obuhvatim :
da pomirim vreme u srcu i ono u glavi...
2Zar se Bog mo`e nasamariti?
Toliko se nakupilo greha: lakomduh je sve rasipao, pa i veru.
Bauk - ne~iste sile kru`i Srbijom, selomi hrani se biserima i mrakom.
Koqu}i junca za kilo mesa, za ve~eru!
Bdim, bojim se. No} dugo traje,kao smrad od namno`enih puhova!
Pre }e ovaj svet, verujem, ostaritino {to }e Boga nasamariti la`iduh Zlih duho-
va!...Doista, kao divqe guske no}u,
ga~e upropa{teno (i{~ezlo je toliko toga!).Ga~e praznina u novi vek,
al odjek gakawa o`ivquje Boga!3
Zami{qam eventualnog ~itaoca,ja, koji nikada ne videh sebe kao pisca.
Izme|u nas je beskrajna provalija!Ponor! Ponor! Piskarala, ne crnorisca.
Novinari, proklete im du{e, nisuizme|u ~italaca i pisca obredno brvno!Izme|u Dantea i mene, izme|u pisca,
Princa i Kraqa, postoji srodstvoduhovno, krvno.
Slu~aj Komedijant, ne slepi, nepoz-nati,
po nalogu Boga }e da sa~uva i otkrije -mo}i }e na svet da iznese, i pozlati -
ono {to surova epoha preko novinara,baraba i }ifta gu{i, gura u zape}ak,
ili blati.Istina je skupqa od {ake dolara...
(1973 - 2001.)
Miroslav LUKI]
(95)
JESEN. KRAJ DRUGOGMILENIJUMA
"Pisac uzalud tra`i da mu se dive zbog dela.Glupaci se ponekad dive, ali to su glupaci. Qudi koji
imaju duha nose u sebi seme svih istina i svih mi{qewa,ni{ta im nije novo; oni se malo dive, oni odobravaju".
La Brijer, KARAKTERI, Prosveta, Beograd,1953, str. 65
Velika magaza Mihaila Luki}a (1925)
(...) Lastavi~ja gnezda;lukovi mavarski, beli; ko{.Oskoru{a; kro{we zvezda.Leto. I Hijeronimus Bo{,
u vrtu, izme|u {im{ira, zelenih.Da ga pozovem iz sveta seni?Da li bi se odazvao ikom,flamingosima, lastama, meni?
(Opet to, malo druk~ije)
Ispuwen je ve~nom ti{inom vrtarajskog Hijeronimus Bo{,i nem kao lukovi beli,{upa, prazna gnezda lasta i ko{.
U vratima pustoga doma stojineka prilika. ([ta je {ta i ko je ko?)Neprijateqi su postali prijateqi moji?
Sve je sudbina svukla: sad je car go!Vrt za u`ivawe posta neki drugi vrt- za mu~ewe? Mo`da }e mo}i jedino smrt
da popravi sve na{e zablude, gre{ke?Izme|u jutra i ve~eri, ro|ewa i smrti,rasprostrle su se, ko rojevi, ko omorine, te{ke(po)misli. Vrzino kolo, ko ringi{pil se vrti...
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(96)
Deformacija detaqa poznate slike M.Pavlovi} Barili “An|eli”. Slika sanaslovne stranice prvog izdawa ove kwige,koje je objavqeno kao Posebno izdawe ~asopisaTRE]A SRBIJA Beograd novembar - decem-bar 2005.
Fotografija na nasl. str.: ”@ena u crvenojfoteqi" Pabla Pikasa (Uqe na platnu,1939)
Miroslav LUKI]
(97)
Bele{ka o pesniku Miroslavu Luki}u
Miroslav Luki} ro|en je 30. 6. 1950. godineu Mi{qenovcu kod Po`arevca. Nakon okon~awastudija komparativne kwi`evnosti na beogradskomFilolo{kom fakultetu, radi kao profesorkwi`evnosti u Beogradu. Po~eo je da pi{e rano. Kaomaturant gimnazije osvojio je prvu nagradu za poezijuna jugoslovenskom konkursu redakcije lista Borba iFonda mladih talenata (jednogodi{wa studijskastipendija).
Objavio slede}e kwige pesama: Lakomica (sti-hovi; plaketa, 1965, 32 str., Mi{qenovac), Homoqskimotivi (pesme, Ku~evo,1969, 60 str.), Zukvanskojevan|eqe (bibliofilsko izdawe, Po`arevac, 1975, 24str.), Zemqa Nedo|ija (Beograd, 1993), Flora de lamun}e (Beograd,1993, 50 str.; pre{tampana kao posledwepoglavqe romana UJKIN DOM, 1997), SveskaHOMOQSKI MOTIVI (Beograd, 1996; bib-liofilsko izdawe; format A4, 43 str.), i ZlatniRasudenac (Beograd,1996; bibliofilsko izdawe; formatA4; 40 str.), ARHIV U OSNIVAWU, 1 - 2,Beograd, 1998) (novo, drugo, i tre}e pro{ireno, bib-liofilsko izdawe kw. Sveska HOMOQSKIMOTIVI, ZLATNI RASUDENAC, Beograd, 1998,veliki format, A4, 134 str.), RAJSKA SVE]A: OpusMiroslava Luki}a 1968 - 1998 (Beograd, 1998, 342 str,24 cm.; tekstovi slo`eni dvokolonalno. Rasko{no, retko,bibliofilsko izdawe!), Vrata Zvi`da (Beograd, 1999;retko bibliofilsko izdawe sa puno fotografija! 156 str.)Rusaq (Sectio Caesarea, Pariz, 1999; vrlo retko bib-liofilsko izdawe. - 100 str.), Kraqevske insignije(bibliofilsko izdawe pesnikovih prijateqa u rasejawu;Pariz - Frajburg - Beograd, 2000; 118 str.; drugo izdawe2001), 4. pro{ireno {tampano izdawe KRAQEVSKIHINSIGNIJA, 2003. Metla drvene Marije, 1(Beograd, 2002; bibliofilsko izdawe;76 str.), Br{qanoko mladosti (199 str.), Arhiv u osnivawu, 1 - 5.(592 str.), Povratno kolo (244 str.), USPON UEMPIREJ u Vi|ewima onog sveta. Sablasti.Detaqi.(90 str.), Metla drvene Marije, 1 - 2. (132str.), Prozor(~i}) (62 str.) (DELA MiroslavaLuki}a u 32 kwige: Opus N0 1 : UMETNOSTMAHAGONIJA, Beograd, 2002).
FATALNI ORTODOKSNI USKRS 1999.(2004)1
PESME IZ ROMANA2 (196 str.) (2004).SSTTAARROOBBAALLKKAANNSSKKAA TTEETTRRAALLOOGGIIJJAA
SSaabbrraannee ppeessmmee.. K o n a ~ n o i z d aw e . (DELAMiroslava Luki}a: VE^ITI ^UDESNIKORENOVI, kw. 1, Beograd, 2006, 700 str.)
PU[TAWE VODE MRTVIMA ZADU[U (DELA Miroslava Luki}a: VE^ITI^UDESNI KORENOVI, kw. 2, Beograd, 2005, 160str.)________
1 Objavqeno u kwizi: Mrki}, Miodrag: SFERAPOSLEDWE MISTIKE, Ne{i}ev memorijal, Posebnaporodi~na zavetina, Mrki}, Beograd, 2004.
2 Miodrag Mrki} objavio je, iste godine, podu`irad : SENKE TI[INE (Ogledi o poeti~koj drami“Pesama iz romana” Miroslava Luki}a), Ne{i}ev memori-jal, Posebna porodi~na zavetina, Mrki}, Beograd, 2004.
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(98)
Na Veb sajtu ZAVETINE Plus ultra(2003) objavqeno je elektronsko izdawe Luki}evihodabranih pesama KRAQEVSKE INSIGNIJE(znatno pro{ireno u odnosu na drugo {tampano)...Na istom Veb sajtu be{e publikovana i preliminar-na digitalna verzija “Dubokih pesama nemogu}equbavi”.
SelektivnaBibliografija objavqenih radova o pesniku Miroslavu Luki}u
1. P. M.: Oni koji dolaze, Beograd, Prosvetni pregled,april 1969.2. Vuli}, Qubi{a: Mirko Luki} - "ve~ito `edni Tantal"poezije, v. u kw. Mirko Luki}: Homoqski motivi,Ku~evo, Odbor za organizaciju "Homoqskih motiva",1969, str. 5 - 73. Luki}, Aleksandar: Napomene Urednika uz ovoizdawe, v. u kw. Miroslav Luki}: ARHIV U OSNI-VAWU, 1 - 2, Beograd, Zavetine, 1996, str. 96 - 97.4. Jagli~i}, Vladimir: Jedan bogat arhiv, Kragujevac,Pogledi, br. 195, 13. - 27. 1. 1997, str. 195. Jagli~i}, Vladimir: Miroslavu Luki}u, Beograd,Kwi`evne novine, br. 964 / 1997, 15. 9. 97, str. 96. Jagli~i}, Vladimir : Predgovor , kw. KAD BUDEMTRAVA: antologija novijeg srpskog pesni{tva, Vrbas,Slovo, 1998, str. 7 - 87. Risti}, Sini{a: Carstvo podzemnih duhova ili o ZemqiNedo|iji, v. u kw. ^etvrta dimenzija pesme, Beograd,Apostrof, str. 41 - 44.8. Garowa, Slavica: Kwi`evni "slu~aj" Miroslava Luki}a,Beograd, SAVREMENIK plus, br. 55 - 57 / 1998,str. 96 - 1019. Mitrovi}, Savatije Ig.: PESNIK MIROSLAVLUKI]. Svaka rana je izvor, objavqeno kao pogovor kw.M. Luki}a RAJSKA SVE]A, Beograd, Zavetine,1998, str. 345 - 37810. Mitrovi}, Savatije Ig.: MIROSLAV LUKI].Hronologija, objavqeno na kraju kwige M. Luki}, RAJS-KA SVE]A, Beograd, Zavetine, 1998, str. 379 - 38311. Luki}, Aleksandar: NAPOMENA IZDAVA^A IUREDNIKA (u drugom, pro{irenom i dopuwenomizdawu ARHIVA U OSNIVAWU, 1 - 2, u tre}em ,Beograd, Zavetine, 1998, str. 1 - 2; u kwizi RAJSKASVE]A, Zavetine Beograd, 1998, str. 1 - 3)12. Pavlovi}, Miodrag : Pismo POVEQI, Poveqa,oktobar, 3 / 1998, Neuo~ene (i zapostavqene) kwi`evnevrednosti, str. 59 - 60 ; 60.13. V. P. M. : POUZDANO ^ULO ZA POETSKO IESTETSKO, DANAS, Beograd, br. 612 / petak, 12.mart 1999, str. 1214. Mitrovi}, Savatije Ig.: IZVE[TAJ IZ ZBEGA,pog. kw. Miroslava Luki}a VRATA ZVI@DA, 1999.15. Luki}, Aleksandar: RAZRADA NENAPISANEDESETE BETOVENOVE SIMFONIJE, v. u kw.RUSAQ, 1999.16. Mitrovi}, Savatije Ig.: PEPEQUGA SAVREMENESRPSKE POEZIJE... , pog. kw. M. Luki}a RUSAQ,Sectio Caesarea, Pariz, 1999.17. Jagli~i}, Vladimir : ZADATA GRANICA KOJUTREBA PREKORA^ITI, Poveqa, Kraqevo, 3 / 1999,str. 74 - 76 ; 74 (Predmet POVEQE: Glasovidevedesetih u srpskoj kwi`evnosti)18. Mandi}, Zoran M. : ANTOLOGIJA ANTOLOGI-JA, Dnevnik, Novi Sad, 25. avgust 1999, str. 1519. Pej~i}, Jovan: Zapawuje obim antologije Nesebi~nimuzej...Almanah za `ivu tradiciju, kwi`evnost ialhemiju, 1 / 1998, str. 438 - 439 (ocena prvog izdawaantologije NESEBI^AN MUZEJ)
Miroslav LUKI]
(99)
20. Garowa - Radovanac, mr Slavica: DVEANTOLOGIJE SRPSKOG RELIGIOZNOGPESNI[TVA (Miroslav Luki}: Nesebi~an muzej:srpsko pesni{tvo 1938 - 1998, Zavetine, Beograd 1999;Pavle Zori}: Srpsko religiozno pesni{tvo dvadesetogveka, Prosveta, Beograd, 1999), [KOLSKI ^AS,Beograd, 1 / 2000, str. 104 - 108.21. Luki}, Aleksandar : Povodom Rajske sve}e i zaokru`ewaOpusa N° 1: UMETNOST MAHAGONIJA, ZAVETINE,5 - 14 / 2000, str. 248 - 252.22.Luki}, Aleksandar: BOGO^OVE^ANSKI REAL-IZAM: DUBOKE PESME NEMOGU]E QUBAVI.TUGA, SVETLOST I BESKRAJNOST... , Drvo ̀ ivota, 1- 2 / 2001, str. 46.23. Jagli~i}, Vladimir : RANI ARHIV (Miroslav Luki}:"Br{qan oko mladosti"; Sabrane rane pesme, Zavetine,Beograd, 2000), BORBA, Svet kwige, 13. septembar 2001.VELIKA MAGAZA, 2 - 3 - 4 - 5 / 1999 - 2002, str. 304- 30524. Mitrovi}, Savatije Ig. : Miroslav Luki} :KRAQEVSKE INSIGNIJE, Sectio Caesarea, Paris -Freiburg - Be~ (bibliofilsko izdawe pesnikovih prijateqa urasejawu), 2001. godina, str. 116 , Umetnost mahagonija, 1 - 3 /2001, str. 10625. Mitrovi}, Savatije Ig. : RESUME , Umetnost mahagonija,1 - 3 / 2001, str. 10826. Jagli~i}, Vladimir : KA BOGO^OVEKU (MiroslavLuki}: Nesebi~an muzej, antologija srpske poezije, 1938 - 2000,drugo izdawe, izdava~ ZAVETINE, 2000), Lipar,Kragujevac, br. 8, leto 2001. godine, str. 38 - 3927. Prevalez, Valtazar: PARALELE ( 10) "[umska ~uma"M. Luki}a ( 10) Pesma o mrtvom bratu (gr~ka narodna pesma),Drvo `ivota, 1 - 2 / 2001, str. 14 28. T. D. B. D. S. B.: Nevidqivi saveznik, ~italac, Umetnostmahagonija, 1 - 2 / 2001, str. 110 - 11729. Mandi}, Zoran: Arhiv ose}awa Mobarovog institutapi{~evih izdawa: WEGOVA NEVIDQIVOST OSE]AWEili mali priru~ni esej o nesvodivosti, ZAVETINE Plusultra, 15 - 16 / 2001, str. 103 - 10630. DU[MANI], Velimir BU]URKO: @ENA IGROBQE, Drvo `ivota, 3 - 5/ 2002.31. AN\ELKOVI], Petar - BOJNATOVAC: TRIPESME (Paralele, esej; fragmenti) , Drvo `ivota, 3 -5 /200232. GRINVALD, Viktor : TRI ODE DOSTOJEVSKOGI TRI SONETA M. LUKI]A, Drvo `ivota, 3 -5 / 2002 33. Sokolovi}, R. - Belatukadruz, E. : Neostvareni izdava~kipoduhvat. JUSTINIJANOV RIBWAK. Odabrane pesme, indovoqno poznata lirika iz romana i drugih kwiga MiroslavaLuki}a, Umetnost mahagonija, 3 -6 / 2002, str. 122 - 12334. Jagli~i}, Vladimir: HRONIKA TRAGEDIJE,BORBA, Svet kwige, 28. mart 2002.35. Luki}, D.: KWI@EVNI DOGA\AJ. Konferencijaza {tampu.... TRE]A SRBIJA, 1 - 3 / 2002, str. 51 -6036. Mrki}, Miodrag: MANIFEST PREVREDNO-VAWA (Miroslav Luki}), v. u kw. PREVREDNO-VAWA (Feniks, Beograd, 2002, 139 str.; uvodnopoglavqe), str. 5 - 1237. Orfelin, Roman: BEZDANA UMETNOST.KWI@EVNI IDEAL I NALI^JE ( o kwizi“Japanski drvorez”), TRE]A SRBIJA, 4 - 7 / 2002,str. 5 2- 5538. Mrki}, Miodrag: Tri pisca (tri odlomka) (Sremac,Luki}, Koeqo). TRE]A SRBIJA, 8 - 10 / 2003, str. 7- 9; 14 - 19
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(100)
POSEBNE KWIGE O STVARALA[TVU M. LUKI]A
1.Aleksandar Luki}, Savatije Ig. Mitrovi},Batri} Cerovi} NA VETRU NA ^ISTINI NAVISINI: Mit i metafora: Opus Umetnost mahag-onija Miroslava Luki}a (Izdava~i Edition SectioCaesarea, Paris, Mobarov institut Beograd, 2000. 260str. 21 cm. )
[Bele{ke o autorima, str. 217. Hronologija:str. 233 - 234. Bibliografija objavqenih radovaMiroslava Luki}a: 1968 - 1999 (2000): str. 207 - 213.Bibliografija objavqenih radova o Miroslavu Luki}u(selektivna): str. 214 - 216.]
2 . A l e k s a n d a r L u k i } , J E V A N \ E Q EMIROSLAVQEVO: studija o bogo~ove~nskom realizmu(Beograd, 2001, 119 str.).
[Sadr`aj: UVOD U LEGENDU (Povodomzaokru`ewa UMETNOSTI MAHAGONIJA) (str. 7). IBR[QAN OKO MLADOSTI: SENKE OSNOVA(23). II SAZVE@\A UMETNOSTI MAHAGONIJA(71). III BOGO^OVE^ANSKIREALIZAM (97).]
3. Mrki}, Miodrag: AVETIWSKAMETAFIZIKA U ROMANU - ESEJU (Ogled o "Ujkinomdomu" Miroslava Luki}a) (2002) .
4. Mrki}, Miodrag: PREVREDNOVAWA,Feniks, Beograd, 2002...
5. Mrki}, Miodrag: SENKE BUDU]NOSTI,CD “Zona prelivawa”, 2003.
6. Mrki}, Miodrag: KOMPARATIVNIOGLED (Sremac, Luki}, Koeqo), CD “Zona prelivawa”,2003.
7.Mrki}, Miodrag: SFERA POSLEDWEMISTIKE, Ne{i}ev memorijal, Posebna porodi~nazavetina, Mrki}, Beograd, 2004.
8. Mrki}, Miodrag: SENKE TI[INE(Ogledi o poeti~koj drami “Pesama iz romana” MiroslavaLuki}a), Ne{i}ev memorijal, Posebna porodi~na zaveti-na, Mrki}, Beograd, 2004.
9. Mrki}, Miodrag: SFERA POSLEDWEMISTIKE, drugo, ne{to izmeweno izdawe, BibliotekaIdentitet, Beograd, 2006., 60 str.
10. Mrki}, Miodrag: SENKE BUDU]NOSTI:tri ogleda, Biblioteka Identitet, Beograd, 2006., 48str.
11. .Aleksandar, Luki}: LEGENDA:studija o umet-nosti budu}nosti, Biblioteka Identitet, Beograd,2006., 88 str.
Miroslav LUKI]
(101)
NAPOMENA UZ OVO DRUGO IZDAWE
Prvo izdawe ove kwige {tampano je kao Posebnoizdawe ~asopisa TRE]A SRBIJA Beograd novembar -decembar 2005. [tampano je u relativno malom brojuprimeraka, kao bibliofilsko izdawe.
Redosled pesama je ostao isti. U ovom izdawu suotklowene uo~ene gre{ke. Napomene o pesniku su deli-mi~no preure|ene...
Izdava~
Duboke pesme nemogu}e qubavi
(102)
Sadr`aj
Napisali su o pesniku Luki}u .................... 2Lepu pesmu treba ponovo i ponovo ~itati... 4
NOBELOVA NAGRADA ............................. 5Posledwa odbrana ........................................... 7HIMERE ..... 8[UMSKA ]ERKA SA ^E[QUGAROM ........ 9Urednici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10HAOS ... ....................................................... 11SUDBINA ..................................................... 12ZLOKOBNI ZNACI ................................ 13PEDESETI RO\ENDAN ........................ 14Doma}i pauk ......................................... 15MOARAPARASITA (Pusta vodenica) ............. 18RAZGOVOR UMORNOGA OD ISTORIJEI @IVOTA SA SVOJOM DU[OM ............. 21
Saobraznost ili Korespodencija (Tre}a verzija).... 22 Drama ove mo}ne unutarwe pozadine ............................. 24KAPIJA PREKOPUTA (Kapija Zaborava) 26
Sveska HOMOQSKI MOTIVI 27 Jedne no}i............................................................ 29Izgrej, mese~e, pun, pun...................................... 32 Basma ................................................................... 32 [umska ~uma ....................................................... 33Balada o Jani ....................................................... 35 Nedoterani fragmenti pesama o qubavi i smrti Sto}e Ciganina ..................... 36Duboka pesma nemogu}e qubavi ili Skrivawebosioka ................................................................ 39 Ponor .................................................................. 42Ponovo prona|en, izvor .................................... 43 Zmija .................................................................. 44Motiv sa Bandere - Stolica ............................ 46 Liturgija ............................................................. 46 Odjek ................................................................. 47Fragment otet od vetra .... ................................ 51Ve~e uz Radio - SLAVA .................................. 52 Monumentam aere, etc... .................................55^uvari hrama, pesnici ...................................... 57Ra{qari i alhemi~ari ....................................... 58 Me|u divqim plamenovima zlatan lotos je procvetao... 59Bezdani vekova .................................................... 60Justinijanov ribwak ............................................ 61Pe~urke .............................................................. 621996. .................................................................... 62Pro domo. Pro patria... Dulce... et decor .... 64Marko Ro{uq : Arabeske, Srbovla{ke ........... 65ZAVET. I. NE ................................................. 66
MUZEJ ODBIJENIH RUKOPISA 69Majstor nad majstorima........................................ 71Kroz pedeset godina ............................................ 73 Proro`ki kalendar (Mesec povratka bogova) ........ 74 Muzej pod vedrim nebom ......................................775. septembar 1994. ................................................77UZALUD JE TRA@IM ................................................78Ku{aqe apsolutnog pesnika u pustiwi ........................... 78LUTAJU]I RADAN PLANINOM ........ 79
Miroslav LUKI]
(103)
Sipaj vino novo u mehove nove, da se oboje sa~uvaju... 80^itaju}i stihove, napisane pre trideset i tri godine... 81PERFIDNOST ............................................ 81Epilog ................................................................. 82Sudbina ............................................................... 82PROZOR(^I]) ................................... 83SVETLOSNI PQUSAK ............................... 85HOMOQSKI MOTIVI. Sveska VII .......... 861. - 9 ................................................................. 86Zatim, prema svetlosti ........................................89PREKO PEKA .............................................. 90VRATA ZVI@DA .......................................... 90TAJNA: Tamo gde se seku Mese~eva
linija i stablo Posve}enog drveta .........91 Sudbina drve}a na vetru, zrewa... pesnika.......... 91ZREWE .............................................................92Uhvativ{i za per~in prizor letwe vetrune... 93VRISAK. Princu Aleksandru Kara|or|evi}u III ... 94Jesen. Kraj drugog milenijuma ............................. 95Velika magaza Mihaila Luki}a ......................... 95Opet to isto, malo druk~ije ............................... 95
Bele{ka o pesniku Miroslavu Luki}u .............. 97
Selektivna Bibliografija objavqenih radova o pesniku Miroslavu Luki}u ....................... 98
Posebne kwige o stvarala{tvu M. LUKI]A...100
NAPOMENA UZ OVO DRUGO IZDAWE........ 101
Duboke pesme nemogu}e qubavi
Biblioteka
UrednikMiodrag Mrki}
Kolo IKwiga 4
Likovna i grafi~ka opremaM. Pudin
PrelomLazar Lukin
Za izdava~aDimitrije Luki}
[tampaValtazar Prevalez, Beograd
Izdava~Edicija ZAVETINE
BeogradSerdar Janka Vukoti}a 1/ 13www.zavetine-plusultra.com
063/ 7669 853