ŠUMARSKI LIST HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

UDC 630* ISSN

0373—1332 CODEN SULIAB

3-4 GODINA CXXVII

Zagreb 2003

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

CERTIFIKAT O KAKVOĆI PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE NA OSNOVI ZAŠTIĆENOGA OKOLIŠA

Današnja vremena ističu se velikim zanimanjem za prostore pojedinih krajobraza, a ostvareni ciljevi odnosno njegova uporaba često se izrodi u potpuno razočaranje. Spontana uporaba prirodnih značajki krajobraza za odmor, ekološki, seoski i zdravstveni turizam bivaju potpuno uništeni s ostvarenom industrijskom investicijom i infrastrukturnom izgradnjom.

Usprkos spontanoj potrebi čovjeka za lijepim krajobrazom, za zdravim okolišom, za pitkom vodom, ugodnim iznenađenjem koji nudi iskonska priroda u paleti biljnoga i životinjskoga svijeta, sam će platiti uništenje te čarolije, jer će kao porezni obveznik biti svjedok kako je njegov vlastiti novac dodijeljen okretnijem lobiju za veliku investiciju u njegovu vlastitom životnom prostoru. Lobi će se najprije izboriti za prostor u prostornomu planu, izraditi skupi projekt, izabrati grupu stručnjaka koja će izraditi skupu, ali za projekt pozitivnu studiju o utjecaju na okoliš i na kraju pomno izabrati povjerenstvo za ocjenu, kako projekta tako i konačne studije o utjecaju budućega mastodonta na okoliš. To sve mora biti golemo i dakako skupo, jer samo tako se to lobiju isplati.

Kad svi papiri budu u redu novac poreznih obveznika stupa ponovo na scenu, dolaze strojevi i u tren oka će uništiti naše nade, nade naše djece i unuka u skladan, zdrav i lijep krajobraz koji su nam pretci prenijeli genima u memoriju i bez kojega postajemo nesretni.

Povod ovoga napisa je dodjela certifikata kvalitete proizvodnje električne energije HEP-u za hidroelektrane Varaždin, Čakovec i Dubrava. S internet stranice HEP-a čitamo kako se radi "o potvrdi kvalitetnog rada i uklapanja tih izvora u okoliš, ali i poticaja za druge proizvodne objekte u HEP-u" (citat iz Priopćenja za medije, profesorice Helene H e č i m o v i ć, predsjednice "Dravske lige").

Poznato je, naime, kako su navedene hidrolektrane temeljito izmjenile prirodni okoliš, uništile ljepotu prirodnoga krajobraza, promjenile vodne odnose u prostoru u dijelu prostora drastično povi­sile, a u dijelu isto tako snizile razine podzemnih voda, uništile čitav kompleks priobalnih dravskih ritskih šuma. Nadalje smo svjedoci kako je posljednja hidroelekterana svojim bujičnim radom produbila dravsko korito i uvjetovala sniženje podzemnih voda odlučujućih za život drveća u eko­loški i gospodarski najvrijednijim nizinskim šumama hrasta lužnjaka i to ponajviše u šumi Repaš.

Također smo svjedoci velikih promjena u vodenim ekosustavima u kojima nestaju autoktone vrste riba, a od nekadašnjega tijeka Drave ostali su samo tragovi potpuno ugroženi uporabom šljunka.

Ne znamo koliko je još potrebno vremena da projektanti shvate kako je izgradnja hidroelektrana mastodonata u šumovitim područjima nizinskih rijeka dokazano štetnija nego li korisna, budući da se ugrožava ekološka, socijalna i gospodarska uloga biološki osobito raznolikih nizinskih šuma, predviđenih kao tampon zona u budućem Rezervatu biosfere Mura-Drava-Dunav.

Ako energetski lobi dobivenim certifikatom za proizvodnju "zelene energije" i to od institucije unutar vlastitoga kruga želi potaknuti daljnju izgradnju dravskih hidroelektrana mastodonata (najmanje 120 MVV), to je zasigurno velika pogreška. Danas se razmišlja o mjerama kako ublažiti posljedice nepovoljnoga utjecaja postojećih dravskih hidroelektrana na okoliš, a tu je zasigurno potreban dogovor između elektroprivrede, vodoprivrede, šumarstva, zaštite prirode i zaštite okoliša.

Prof. dr. se. Branimir Prpić

Naslovna stranica - Front page: Jelov izbojak u proljeće A fir shoot in the spring (Foto: B. Hrašovec) Naklada 1780 primjeraka

UDK630*(05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 CODEN SULIAB

S U M A R S K I L I S T Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate

Uređivački savjet: 10. Ilija Gregorović, dipl. ing. 11. Dražen Husak, dipl. ing. 12. Zvonko Kranjc, dipl. ing. 13. Herbert Krauthacker, dipl. ing. 14. Ivan Matasin, dipl. ing. 15. Prof. dr. se. Slavko Matić,

predsjednik 16. Boris Miler, dipl. ing. 17. Mr. se. Ivan Pentek

18. Prof. dr. se. Branimir Prpić 19. Zvonko Rožić, dipl. ing. 20. Mario Stipetić, dipl. ing. 21. Dalibor Tomljanović, dipl. ing 22. Dr. se. Vlado Topić 23. Berislav Vinaj, dipl. ing. 24. Oliver Vlainić, dipl. ing. 25. Prof. dr. se. Joso Vukelić

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:

/. Šumski ekosustavi Prof. dr. se. Joso Vukelić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. se. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma Prof. dr. se. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana šumskog drveća Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje šumskog drveća Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija Doc. dr. se. Marijan Grubešić, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura Prof. dr. se. Slavko Matić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Dr. se. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo Dr. se. Vlado Topić, krške šume Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode

3. Iskorišćivanje šuma Prof. dr. se. Ante B. P. Krpan, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice Izv. prof. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska prerada drva

4. Zaštita šuma Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Prof dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija Mr. se. Petar Jurjević, šumski požari

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika Izv. prof. dr. se. Nikola Lukić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija

6. Uređivanje šuma Doc. dr. se. Juro Cavlović, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i šumarska ekonomika Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu

7. Šumarska politika Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, bibliografija, staleške vijesti Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, općekorisne funkcije šuma

Članovi Uređivačkog odbora iz inozemstva Prof. dr. se. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina Prof. dr. se. Vjekoslav Glavač, Njemačka Prof. dr. se. Emil Klimo, Češka Doc. dr. se. Boštjan Kosir, Slovenija

Glavni i odgovorni urednik - prof. dr. se. Branimir Prpić Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. Lektor - Dijana Sekulić-Blažina

Dr. se. Konrad Pintarić, prof, em., Bosna i Hercegovina Prof. dr. se. Milan Saniga, Slovačka Dr. se. Martin Schneider-Jacoby, Njemačka Prof. dr. se. Iztok Winkler, Slovenija

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list«

smatra se znanstvenim časopisom te je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost

1. Mr. se. Branko Bclčić 2. Mr. se. Vladimir Bogati 3. Davor Butorac, dipl. ing. 4. Damir Delač, dipl. ing. 5. Mr. se. Josip Dundović 6. Ivan Đukić, dipl. ing. 7. Ivan Duvnjak, dipl. ing. 8. Dr. se. Joso Gračan 9. Prof. dr. se. Ivica Grbac

SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 451 M a r g a l c t i ć , J., M. G l a v a š , K. P a v i ć : Brojnost sitnih glodavaca i njihova štetnost u

GJ "Južna Krndija i (Kutjevačka)" i u rasadniku "Hajderovac" The Numerousness of Small Rodents and their Harmfulness in Management Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka)" and in a Nursery "Hajderovac"

UDK 630* 612 + 613 K r i ž a n c e , R.: Nove inačice vremenskog uređivanja šuma prebornog uzgojnog oblika

New Variants of Time Management of Selection Forests UDK 630* 165 B a l l i a n , D.: Procjena genetičke varijabilnosti obične jele (Abies alba Mill.) analizom izoenzima

u dijelu prirodnih populacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske Estimate of the Genetic Variability of Silver Fir (Abies alba Mill.) by Analysis of Isoenzymes in the Part of Natural Populations of Bosnia and Herzegovina and Croatia

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS UDK 630* 188 V o j n i k o v i ć , S.: Povijest i postojeći problemi fitocenološke nomenklature i klasifikacije

The History and Recent Problems Phytocoenological Nomenclature and Clasification

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 931 + 8 9 1 M a r g a l c t i ć , M.: Iskorištavanje mineralnih sirovina u odnosu na šumu i šumsko zemljište

The Exploatation of Mineral Raw Materials in Relation to the Forest and Forest Land UDK 630* 432 N o d i l o , J.: "Požari otvorenog prostora otoka i priobalja - slučajnost ili logičan slijed događanja?"

Fires on Open Spaces, Islands and the Littoral - an Accident or a Logical Sequence of Events

ZAŠTITA PRIRODE A r a č , K.: Kasni noćnjak (Eptesicus serotinus Schreber)

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA S t a r č e v i ć , T : Neodrživi razvoj M i l o s e v i c , A.: Procjena od požara po novom pravilniku i osvrt na zaštitu šuma od požara

AKTUALNO Papac, .1.: Lička zima s mirisom lavande

KNJIGE I ČASOPISI Š t a h a n , Ž.: Alojzije F r k o v i ć : Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj županiji G r o s p i ć , F.: Monti e boschi, L' Italia Forestale e Montana T i m a r a c , Z.: Vodič kroz biološku raznolikost Kopačkog rita, Ptice - knjiga I

PRIZNANJA H a r a p i n , M.

ZNANSTVENI H a r a p i n , M. F r k o v i ć , A.:

Zlatno odličje za Dr. se. Mariju Halambek

I STRUČNI SKUPOVI 47. Seminar biljne zaštite (Opatija 11. 14. 2.

Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj 2003)

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA P a p a c , J.: Iz života Hrvatskoga šumarskog društva ogranak Gospić J a k o v a c , H.: 35. EFNS (Europsko šumarsko nordijsko skijaško natjecanje) J u r i č i ć , A.: Natjecanja šumara skijaša regije ALPE-ADRIA

IN MEMORIAM S k o k o , M.: Ivan - Juco Rukavina (1923 - 2001) P a v e l i ć , J„ M. S k o k o : Branislav Brkić (1947 - 2001)

99

109

135

153

161

171

134

177 181

182

183 184, 189

191

192

194 200

202 203 205

206 207

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 99-107 UDK. 630* 451

B R O J N O S T SITNIH GLODAVACA I NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA KRNDIJA I (KUTJEVAČKA)" I U R A S A D N I K U "HAJDEROVAC"

THE NUMEROUSNESS OF SMALL RODENTS AND THEIR HARMFULNESS IN MANAGEMENT UNIT "JUŽNA KRNDIJA I (KUTJEVAČKA)" AND IN A NURSERY "HAJDEROVAC"

Josip MARGALETIĆ*, Milan GLAVAŠ*, Krunoslav PAVIĆ**

SAŽETAK: Metodom linearnoga transekta istraživana je brojnost popula­cije sitnih glodavaca i njihove štete na šumskom sjemenu i mladim biljkama u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka) " i u rasadniku "Hajderovac". Ukupno je na oba lokaliteta uzorkovano 50 jedinki (30 u šumskoj sastojini i 20 u rasad­niku). Determinirane su sljedeće vrste: Apodemus agrarius (Pali), A. flavi-collis (Melch.), A. sylvaticus (L.) i Clethrionomys glareolus (Schreib.). Naj­brojnija vrsta je bio A. agrarius. U jednom transektu zabilježen je ulov u 20 % postavljenih klopki. Većina životinja ulovljena je tijekom listopada i studeno­ga, a najmanje u ožujku. U uzorku žira hrasta lužnjaka utvrđena su sljedeća oštećenja: od sitnih glodavaca 22,33 %, od kukaca 13,49 %, a od glodavaca i kukaca 7,44 % uzorka. U uzorku žira hrasta kitnjaka od sitnih glodavaca bilo je oštećeno 13,41 %, od kukaca 13,42 % te od glodavaca i kukaca 4,88 % uzorka. Na mladim biljkama zabilježena su oštećenja na 7,39 % uzorka.

Ključne riječi: sitni glodavci, oštećenja, šumsko sjeme, šumska sastojina, rasadnik

UVOD - Introduction

U šumskim sastojinama obitava veći broj vrsta sit­nih glodavaca, koji taksonomski pripadaju podporo-dicama Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (volu-harice). Brojnost njihovih populacija promjenjiva je tijekom jedne godine i u višegodišnjem razdoblju ( A l i b h a i i G i p p s 1985). Povremeno se pojavljuju u povećanim populacijama kada mogu uzrokovati in­tenzivnija oštećenja na šumskom sjemenu i mladim biljkama. Štete od glodavaca osobito su izražene u go­dinama slabijeg uroda sjemena. Sitni glodavci prijeno­snici su niza zaraznih bolesti opasnih za zdravlje čo­vjeka te domaćih i divljih životinja (trihineloza, lepto-spiroza, krpeljni encefalitis, lyme borelioza, hemora-gijska groznica s bubrežnim sindromom i dr.). Uzro­čnike bolesti prenose aktivnim (sekreti ili ekskreti) ili pasivnim (ektoparaziti i endoparaziti) putem. Širenje

* Dr. se. Josip Margalctić, prof. dr. se. Milan Glavaš, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovstvo, p.p. 422, 10002 Zagreb

** Krunoslav Pavić, apsolvent šumarstva, Lukač 6, 34335 Vctovo

pojedine bolesti ponekad se odvija izuzetno brzo zbog povećane brojnosti glodavaca, njihove velike pokret­ljivosti i rasprostranjenosti, te činjenice da lako dolaze u dodir sa čovjekom, te domaćim i divljim životinjama ( M i l a s i dr. 2002).

Dinamika populacija miševa i voluharica ovisi o nizu čimbenika (odnos spolova u populaciji, stupanj mortaliteta, klimatski uvjeti, kvaliteta staništa, izvor hrane, brojnost predatorskih vrsta, i dr.) i njihovom međusobnom utjecaju ( F l o w e r d e w 1985, K i n g 1985, S o u t h e r n i L o w e 1982, O k s a n e n 1983, A l i b h a i i G i p p s 1985). Godine s blagim zimama, sušnim proljećem i ljetom povoljne su za povećanje brojnosti. Kontrolu brojnosti populacije sitnih gloda­vaca potrebno je redovito provoditi svake godine mini­malno dva puta, u proljeće i jesen (Del a n y 1974). U godinama povećane brojnosti populacije sitnih gloda­vaca šumarska operativa provodi mjere zaštite radi sprječavanja nastanka šteta na mladim biljkama i šum­skom sjemenu.

99

J. Margaletić, M. Glavaš, K. Pavić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA 1 NJIHOVA ŠTETNOST U OJ "JUŽNA ... Šumarski list br. 3-4. CXXVI1 (2003), 99-107

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje brojnosti i struk­ture populacije sitnih glodavaca po vrstama koje obita­vaju u Gospodarskoj jedinici (GJ) "Južna Krndija I (Kutjevačka)" i u rasadniku "Hajderovac", te utvrđiva­nje intenziteta šteta na mladim biljkama i žiru hrasta lužnjaka i kitnjaka. Istražena je dinamika populacije

Za utvrđivanje brojnosti sitnih glodavaca korištena je metoda linearnoga transekta (Davis 1956). Zbog jednostavnosti i brze računske obrade podataka, ova se metoda često koristi u šumarskoj praksi (Glavaš et al. 1996, M a r g a l e t i ć 1998). Osobito je prikladna u situacijama kada je potrebno utvrditi brojnost sitnih glodavaca na većem broju lokaliteta u kratkom vre­menu. Radi odabira pojedinog mamca u primamljivan­ju glodavaca testirana su po dva mamca biljnog (mrkva i jabuka) i životinjskog porijekla (konzervirana morska riba i slanina). Tijekom jednoga dana, na istom lo­kalitetu postavljena su dva lovna transekta, svaki s ra­zličitom vrstom mamca. Prvoga dana postavljani su mamci životinjskoga podrijetla, a drugoga dana nakon pregleda ulova na novim su klopkama postavljani mamci biljnog podrijetla. Pri svakom izlasku na teren izlov je trajao četiri lovne noći (dvije u šumi i dvije u rasadniku). Obavljena su četiri uzorkovanja glodavaca (krajem rujna i početkom listopada 1999. godine, po­četkom studenog 1999. godine, u siječnju 2000. godi­ne, te krajem veljače i početkom ožujka 2000. godine). Smjerovi transekata slučajno su odabirani. Klopke su postavljane na površini tla na međusobnom razmaku 5-7 m.

Za utvrđivanje šteta od sitnih glodavaca na žiru hrasta lužnjaka i kitnjaka koje se očituju u obliku gri-

glodavaca u šumskoj sastojini i rasadniku u razdoblju od listopada 1999. do ožujka 2000. godine. Pokusne plohe bile su na međusobnoj udaljenosti oko 200 meta­ra. Upotrebom četiri vrste mamaca utvrđeno je koji je od njih najpogodniji za primamljivanje glodavaca.

zotina različitoga intenziteta širine, 1-2 mm, obavljeno je njegovo sakupljanje. Žir je razvrstan u dvije katego­rije: oštećeni i neoštećeni žir. Oštećeni žir je dodatno analiziran i na prisutnost kukaca Cura/lio glandium (L.) i Cydia spp., kako bi se utvrdilo da li sitni glodavci čine štetu samo na zdravom sjemenu, ili oštećuju i sje­me koje je prethodno oštećeno od kukaca. Marqu is i dr. (1976) teSemel iAnde r son (1988) dokazali su selektivno hranjenje glodavaca žirom napadnutim od žirotoča, obrazlažući to potrebama glodavaca za bje­lančevinama. Žir je sakupljan ujesen 1999. god., u odjelu 105b, na pet pokusnih ploha dimenzija 10x10 metara. Urod žira bio je slab. Plohe su postavljane is­pod stabala s kojih se očekivao obilniji urod. Istraživa­nje je izvršeno na uzorku od 497 komada žira.

Grizotine od glodavaca nastaju na kori stabljike ili na korijenu, ovisno o vrsti uzročnika. Intenzitet ošteće­nja na mladim biljkama utvrđivanje na pokusnoj plohi na kojoj je praćena i brojnost sitnih glodavaca, tj. u odjelu 105b. Postavljene su ukupno četiri pokusne plo­he dimenzija 3x3 metra na mjestima bogato obraslim mladim biljkama. Analizama je u jednom pregledu obuhvaćeno po 257 biljaka. Biljke su pregledavane če­tiri puta (u listopadu i studenom 1999. godine te u ožuj­ku 2000. godine).

PODRUČJE ISTRAŽIV GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" zauzima južni

dio sredogorja Krndije, te čini istočni nastavak gorja Papuk i Vetovo. Cijela gospodarska jedinica svojim zemljopisnim položajem pripada slivu rijeke Save. Ukupna joj je površina 6587,32 ha. Podijeljena je na 142 odjela i 674 odsjeka. Terenska su istraživanja obavljena u njenom južnom dijelu u šumskom predjelu "Kuljanski lug", u odjelima/odsjecima 105a i 105b. Prema Koppenovoj klasifikaciji područje istraživanja pripada "cfwbx" tipu klime, a prema Thornthwaitheo-voj klasifikaciji području vlažne (humidne) klime. Geološko-litološka građa Gospodarske jedinice dosta je složena. Najveći joj je dio izgrađen od silikatnih me-tamorfnih stijena. Metamorfne paleozojske stijene za­stupljene su tinjčevim škriljcima, kvarcitima, gnajsi-ma, a manje filitima, dok od eruptivnih stijena dolazi bazalt. Od sedimentnih stijena dolaze vapnenac i dolo-

METODE ISTRAŽIVANJA

VNJA - Research area mit. Od tala na području gospodarske jedinice najviše su zastupljena distrično smeđa tla. Sporadično se na visinama iznad 700 m n. v. javljaju ranker regolitični i posmeđeni. Uz veće potoke razvija se aluvijalno-kolu-vijalna tla, a u podnožjima uz jarke formirani su kolu-viji nastali erozijom s okolnih padina (Osnova gospo­darenja za GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)"). Istraži­vanja su obavljena u šumskoj zajednici Carpino betuli - Quercetum roboris quercetosum cerris (R.).

Rasadnik "Hajderovac" prostire se na površini od 22,86 ha. Smješten je u blagoj uvali jugoistočne ekspo­zicije na približno 200 metara nadmorske visine. Nala­zi se u zoni srednjoeuropske humidne klime sa sred­njom količinom oborina od 773 mm, koje su ravno­mjerno raspoređene tijekom godine.

- Methods of the research

100

.1. Margaletić. M. Glavaš. K. Pavić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA I NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA ... Šumarski list br. 3 4. CXXVII (2003), 99-107

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results

U rasadniku "Hajderovac" i u šumskoj sastojini po­stavljena su ukupno 32 lovna transekta (po 16 na sva­kom lokalitetu). U rasadniku "Hajderovac" postavljeni su transekti oznaka 1 do 4, 13 do 16, 21 do 28, a u šum­skoj sastojini transekti 5 do 12, 17 do 20 i 29 do 32. Prvo uzorkovanje glodavaca u rasadniku "Hajderovac" izvršeno je 30. 09. (transekti 1 i 2) i 01. 10 1999. god. (transekti 3 i 4) te 02. 10. (transekti 5 i 6) i 03. 10. 1999. god. u sastojini (transekti 7 i 8). Postotak klopki sa zabilježenim ulovom u lovnim transektima 1 i 2 bio je 4 % i 8 %, a na transektima 3 i 4 iznosio je 4 % i 16 %. Od ukupno osam ulovljenih jedinki sitnih glo­davaca, četiri su pripadale vrsti A. sylvaticus, dva A. agrarius, te po jedna vrstama A. flavicollis i C. glareo-lus. Najveći ulov (četiri jedinke od osam ulovljenih) pri prvom uzorkovanju zabilježen je u lovnom tran-sektu 4. (mamac mrkva). Postotak ulova u transektima 5 i 6 iznosio je 20 % i 0 %, a u transektima 7 i 8 vrijed­nost mu je bila 8 %. Ukupno je ulovljeno devet jedinki od kojih su sedam pripadale vrsti A. agrarius, a dvije A. flavicollis. Najveći ulov zabilježen je u lovnom tran-sektu 5 (pet jedinki).

Drugo uzorkovanje obavljeno je početkom stude­nog 1999. godine. Postotak klopki sa zabilježenim ulo­vom glodavaca u transektu 9 iznosio je 12 %, a u tran-sektu 10 iznosio je 8 %, dok su u transektima 11 i 12 ulovi zabilježeni u 8 % i 12 % postavljenih klopki. Ukupno je ulovljeno 10 jedinki (šest ih je pripadalo vrsti A. agrarius, tri A. sylvaticus, a jedna jedinka vrsti A. flavicollis). Podjednaki ulov zabilježen je u transek­tima 9 i 10 (mamci: ribice i mrkva). Ulovu transektima 13 i 14 zabilježen je u 8 %, odnosno 4 % postavljenih klopki, a na transektima 15 i 16 ulov je zabilježen u 8 %. U transektima 13-16 ulovljeno je sedam jedinki

sitnih glodavaca. Najbrojnija vrsta je bio A. agrarius. Analizirajući ulov po vrsti mamca uočava se činjenica daje ulov bio podjednak na tri testirana mamca.

Treće uzorkovanje izvršeno je u siječnju 2000. go­dine. Postotak ulova u transektu 17 iznosio je 0 %, u transektu 18 4 %, dok su u transektima 19 i 20 ulovi za­bilježeni u 4 %, odnosno 16 % postavljenih klopki. Ukupno je ulovljeno šest jedinki (pet ih pripada vrsti A. agrarius, a jedna vrsti A. sylvaticus). Najveći ulov za­bilježen je u transektu 20 u kojem je kao mamac kori­štena mrkva. Ulov u transektima 21 i 22 zabilježen je u 4 % odnosno 0 % postavljenih klopki, a u transektima 23 i 24 u 4 % i 8 % klopki. U transektima 21-24 ulov­ljene su četiri jedinke. Najbrojnija vrsta je bio A. agra­rius. Analizirajući ulov po vrsti mamca uočava se či­njenica da je ulov bio najveći u transektu s mrkvom kao mamcem.

Četvrto uzorkovanje sitnih glodavaca izvršeno je krajem veljače i početkom ožujka 2000. godine. Posto­tak ulova u lovnom transektu 25 iznosio je 4 %, a u transektima 26, 27 i 28 bio je 0 %. Ukupno je ulovljena jedna jedinka vrste A. agrarius. U transektima 29 i 32 zabilježen je ulov u 8 % klopki, a u transektima 30 i 31 u 4 % i 0 %. Dominantana vrsta tijekom četvrtog uzor-kovanja u šumskoj sastojini ponovno je bila vrsta A. agrarius. Analizirajući četvrto uzorkovanje na oba lo­kaliteta po vrsti mamca uočava se činjenica daje ulov u rasadniku bio najveći u transektu s ribom kao mam­cem, dok je u sastojini ulov bio podjednak na ribi i mrkvi. Ukupan broj ulovljenih jedinki sitnih glodavaca po vrstama i dinamici uzorkovanja u šumskoj sastojini i rasadniku "Hajderovac" prikazanje u tablicama 1 i 2, te grafikonima 1 i 2.

Grafikon 1. Ulov sitnih glodavaca u rasadniku "Hajderovac" iska­zan u postocima prema dinamici izlova

Graph 1 The small rodent catch in the nursery "Hajderovac " shown in percentage according to the catch dynamics

Grafikon 2. Ulov sitnih glodavaca u šumskoj sastojini (GJ Južna Krndija 1 (Kutjevačka)) iskazan u postocima prema di­namici izlova

Graph 2 The small rodent catch in the forest stand (Manage­ment unit "Južna Krndija 1 (Kutjevačka) ") shown in percentage according to the catch dynamics

101

J. Margalclic. VI. Glavaš. K. I'avić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA I NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA ... Šumarski lisl br. 3 4. CXXV1I (2003). 99-107

Tablica 1. Ukupni ulov sitnih glodavaca u rasadniku "Hajderovac" prema dinamici uzorkovanja i vrstama u razdoblju od rujna 1999. do ožujka 2000. godine.

Table l Total catch of small rodents in the nursery "Hajderovac " according to the sampling dynamics and species in the period from September 1999 to March 2000

Tablica 2. Ukupni ulov sitnih glodavaca u šumskoj sastojini u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" prema dinamici izlova i vrstama u razdoblju od rujna 1999. do ožujka 2000. godine

Table 2 The total small rodent catch in the forest stand in the Management unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " according to the catch dynamics and species in the period from 1999. till March 2000

U tablicama 3 i 4 prikazani su ukupni rezultati ulova po vrstama sitnih glodavaca i korištenim mamci­ma za šumsku sastojinu i rasadnik. Na grafikonima 3, 4 i 5 iskazane su postotne vrijednosti ulova za pojedinu vrstu mamca, razdoblje izlova i vrstu determiniranih jedinki.

Intenzitet šteta od sitnih glodavaca na šumskom sje­menu (žir hrasta lužnjaka i kitnjaka) prikazan je na grafikonima 6, 7 i 8 prikazani su rezultati istraživanja oštećenosti sjemena izraženi u postocima.

Pregled biljaka na pokusnim plohama izvršenje ti­jekom četiri izlaska na teren. Ukupno ih je pregledano 257 komada pri svakom izlasku. Sve analizirane biljke bile su lužnjakov pomladak. Oštećenja od sitnih gloda­vaca u ožujku 2000. godine zapažena su na 7,39 % bi­ljaka (tablica 5). Oštećenja na mladim biljkama izgle­dala su u obliku grizotina kore na visini do 22 cm od površine tla. Na mjestima oštećenja vidljivi su tragovi zuba glodavaca u dužini 2-3 mm i širini 1 -1,5 mm.

Grafikon 3. Ulov sitnih glodavaca iskazan u postocima prema vrsti primijenje-nog mamca u GJ "Južna Krndija I (Kutje­vačka)" i rasadniku "Hajderovac"

Graph 3 The small rodent catch shown in percentage according to the type of used bait in the Management Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Hajderovac "

Grafikon 4. Ulov sitnih glodavaca iskazan u postocima prema di­namici uzorkovanja u GJ "Južna Krndija I (Kutje­vačka)" i rasadniku "Hajderovac"

Graph 4 The small rodent catch shown in percentage according to the sampling dynamics in the Management Unit "Južna Krndija 1 (Kutjevačka) " and the nursery "Haj­derovac"

102

J. Margaletić, M. Glavaš, K. Pavić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA 1 NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA ... Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 99-107

Tablica 3. Ulov sitnih glodavaca u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" i rasadniku "Hajderovac'prema dinamici uzorkovanja i korištenim mamcima

Table 3 The small rodent catch in the Management unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Hajderovac" according to the sampling dynamics and used baits

Tablica 4. Ulov sitnih glodavaca u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" i rasadniku "Hajderovac" prema dinamici uzorkovanja i vrstama

Table 4 The small rodent catch in the Management Unit "Južna Krndija 1 (Kutjevačka) " and the nursery "Hajderovac" according to the sampling dynamics and species

Grafikon 5. Ukupni ulov sitnih glodavaca u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" i rasadniku "Hajderovac" iskazan u po­stocima prema vrsti primijenjenog mamca

Graph 5 The total small rodent catch in the Management Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Haj­derovac" shown in the percentage according to the type of the used bait

• Oštećeno od glodavaca - Damaged by rodents • Oštećeno od Curculio glandium

Damaged by C. glandium • Oštećeno od Cydia spp. - Damaged by Cydia spp. • Oštećeno od glodavaca + C. glandium

Damaged by rodents + C. glandium • Oštećeno od glodavaca + Cydia spp.

Damaged by rodents + Cydia spp. • Oštećeno od Cydia spp. + C. glandium

Damaged by Cydia spp. + C glandium • Neoštećeno - Undamaged

Grafikon 6 Štete na lužnjakovom žiru sakupljenom u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" iskazane u postocima prema vrsti uzročnika

Graph 6 Damages on a pedunculate oak acorn collected in the Management Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Hajderovac " shown in percentage accor­ding to the species of causative agents

103

.1. Margalctić. M. Glavaš, K. Pavic: BROJNOST SITNIH GLODAVACA I NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA . Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 99-107

Tablica 5. Intenzitet šteta na mladim biljkama starosti do pet godina u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" Table 5 Intensity of damages on young plants less than 5 years old in the Management Unit "Južna Krndija I

(Kutjevačka) "

68,29 %

• Oštećeno od glodavaca - Damaged by rodents • Oštećeno od Curculio glandium

Damaged by C. glandium • Oštećeno od Cydia spp. - Damaged by Cydia spp. • Oštećeno od glodavaca + C. glandium

Damaged by rodents + C. glandium • Neoštećeno - Undamaged

Grafikon 7. Štete na kitnjakovom žiru sakupljenom u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" iskazane u postocima prema vrsti uzročnika

Graph 7 Damages on a sessile oak acorn collected in the Mana­gement Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Hajderovac" shown in percentage according to the species of causative agents

• Oštećeno od glodavaca - Damaged by rodents • Oštećeno od Curculio glandium

Damaged by C. glandium M Oštećeno od Cydia spp. - Damaged by Cydia spp. • Oštećeno od glodavaca + C. glandium

Damaged by rodents + C. glandium • Oštećeno od glodavaca + Cydia spp.

Damaged by rodents + Cydia spp. • Oštećeno od Cydia spp. + C. glandium

Damaged by Cydia spp. + C. glandium • Neoštećeno - Undamaged

Grafikon 8. Prikaz šteta na lužnjakovom i kitnjakovom žiru (zaje­dno) sakupljenom u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" prema vrsti uzročnika iskazan u postocima

Graph 8 The survey of damages on a pedunculate oak and a sessile oak acorn (together) in the Management Unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and the nursery "Haj­derovac " shown in percentage according to the species of causative agents

RASPRAVA - Discussion Promjenljivost brojnosti populacija sitnih glodava­

ca tijekom vegetacije vidljiva je iz rezultata istraživa­nja prikazanih u tablicama 1, 2 i 3, te grafikonima 1 i 2. Ukupan broj ulovljenih jedinki bio je najveći u jesen 1999. godine (prvi i drugi izlov) dok se tijekom zime 2000. godine ta vrijednost neprestano smanjivala (treći i četvrti izlov). Rezultati brojnosti populacija po lov­nim transektima bitno su se razlikovali tijekom jednog izlaska, a što se tumači razlikom u odabiru glodavaca prema pojedinoj vrsti mamca. Najviše jedinki ulovlje­no je na mrkvu i ribu (grafikon 3). Dominantna vrsta bila je A. agrarius što se može objasniti činjenicom da

rasadnik i sastojina graniče s poljoprivrednim površi­nama. Za ovu vrstu je karakteristično da za vrijeme ve-getacijskoga razdoblja najčešće obitava na poljopri­vrednim površinama. U jesen migrira u šumu (Flo-werdew i Gardne r 1978,Gliwicz 1980). Uz A agrarius utvrđene su i druge vrste: A.flavicollis, A. syl-vaticus i Clethrionomys glareolus. Usporedbom broja ulovljenih jedinki u rasadniku i graničnoj sastojini mo­že se uočiti sličnost u rezultatima ulova (osam jedinki u rasadniku i devet u sastojini). U rasadniku je pri prvom izlovu dominantna vrsta bila A. sylvaticus, a u šumi A. agrarius, što se može objasniti da vrsta A. sylvaticus

104

J. Margaletić. M. Glavaš, K-. Pavici: BROJNOST SITNIH GLODAVACA 1 NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA ... Šumarski list hr. 3-4. CXXV1I (2003), 99-107

češće obilazi neobrasle površine od šumske vegetacije nego ostale vrste iz istoga roda ( J i ides 1979a,b; M o n t g o m e r y 1980a,b,c; Gi p p s 1981). Pri prvom izlovu na obje plohe većina jedinki vrste A. agrarius ulovljena je na mamac životinjskog porijekla. U rasad­niku "Hajderovac" 75,00 % ulova pripada jedinkama iz podporodice Murinae, a ostatak čine jedinke iz pod-porodice Arvicolinae. U susjednoj šumskoj sastojini 96,67 % ulova pripada jedinkama iz podporodice Mu­rinae, dok samo 3,33 % čine jedinke iz podporodice Arvicolinae. Krajem veljače i početkom ožujka 2000. godine brojnost populacije sitnih glodavaca bila je mala. Sveukupno je u oba lokaliteta ulovljeno 50 jedin­ki sitnih glodavaca.

Analizirajući ukupne rezultate ulova na oba lokali­teta uočava se činjenica da 92,00 % ulova pripada vrs­tama iz roda Apodemus, dok voluharicama (rod Cle-thrionomvs) pripada samo 8,00 % ulova. Iz rezultata je vidljivo daje veća brojnost glodavaca prisutna u šumi nego u rasadniku, što se tumači kvalitetnijim stanišnim uvjetima. Tlo se ne obraduje, te životinje imaju veći mir. Pregledom uzorkovanog materijala utvrđena je vrlo mala šteta na kori mladih lužnjakovih biljaka, a što se objašnjava relativno malom brojnošću voluhari-

Praćenje dinamike populacija sitnih glodavaca od bitne je važnosti za uspješno provođenje mjera i me­toda suvremene zaštite šuma. Kako bi se kvalitetnije sagledalo značenje i mjesto koje glodavci imaju u šum­skim ekosustavima, te njihov utjecaj na kvalitetu obno­ve šuma, cilj istraživanja bio je da se istraži fauna sit­nih glodavaca, struktura njihovih populacija, i štete koje uzrokuju na mladim biljkama i šumskom sjemenu u GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" i u rasadniku "Hajderovac". U uzorcima ulovljenih jedinki determi­nirane su sljedeće vrste sitnih glodavaca: A. flavicollis, A. sylvaticus i C. glareolus sa vrlo malim populacijama i A. agrarius kao najbrojnija vrsta. U jednom lovnom

A l i b h a i , S . K . & J . H . W . G i p p s , 1985: The popula­tion dinamics of bank voles. Symposia of the zoological Society of London, 55: 277-313.

C l a r k e , J. R., 1985: The reproductive biology of the bank vole (Clethrionomys glareolus) and wood mouse (Apodemus sylvaticus). Symp. Zool. Soc. Lond., 55:33-59.

D a v i s , D. E., 1956: The frequecy of reduction of rat populations by weather. Ecology, 37: 385-387.

Del a n y , M. J., 1974: The ecology of small mammals.

ca kao glavnih uzročnika ovoga tipa šteta (H a n s s o n i Z e j d a 1977, G i p p s 1981, C l a r k e 1985). Analize oštećenosti lužnjakovog i kitnjakovog žira pokazale su da u uvjetima slabijeg uroda žira (jesen 1999. godine) sitni glodavci mogu oštetiti i više od 30 % sjemena. Uzorkovanjem materijala utvrđeno je da glodavci pre­feriraju lužnjakov u odnosu na kitnjakov žir. Većinom oštećuju zdravi i od kukaca (Curculio glandium, Cydia spp.) nenapadnut žir, stoje potvrđeno dosadašnjim re­zultatima (M a r g a 1 e t i ć 1998).

Utvrđeno je da većinu oštećenja šumskog sjemena glodavci uzrokuju na zdravom i od drugih štetnika neoštećenom sjemenu, što ne odgovara rezultatima is­traživanja o selektivnom hranjenju glodavaca žirom koji je već napadnut od žirotoča ( M a r q u i s i dr. 1976, S c m e l i A n d e r s o n 1988). Dobiveni rezultat može se protumačiti da sitni glodavci preferiraju zdravo sje­me. Probavljivost kod sitnih glodavaca ovisi o tipu hra­ne i manja je kada se radi o svježem lišću i stabljici (kora) u odnosu na sjeme i hranu životinjskog podri­jetla. D r o z d z (1968) je utvrdio da kod A. flavicollis 83-90 % konzumirane hrane pripada suhoj tvari, dok kod C. glareolus te vrijednosti iznose od 74 do 91 %.

transektu zabilježen je ulov glodavaca najviše u 20 % klopki. Veća je brojnost zabilježena u šumskoj sastojini nego u rasadniku. Štete na lužnjakovom žiru uzrokova­ne samo od sitnih glodavaca utvrđene su na 22,33 % uzorka, a kod žira hrasta kitnjaka na 13,41 % uzorka. U uvjetima slabijega uroda žira glodavci su prouzročili oštećenja na približno 40 % uzorka (oštećenja samo od glodavaca, te od glodavaca i kukaca zajedno). Većina oštećenoga žira od glodavaca zabilježena je u uzorku koji prethodno nije bio oštećen od kukaca (Cydia spp., Curculio glandium). Na mladim biljkama zabilježena su oštećenja na 7,39 % uzorka. Preporuča se redovito utvrđivanje brojnosti populacija sitnih glodavaca.

Studies in biology, 51 Edward Arnold, London, 60 str.

D r o z d z , A., 1968: Digestibility and assimilation of natural foods in small rodents. Acta theriol., 13: 367-389.

F l o w e r d e w , J . R. & G . G a r d n e r , 1978: Small ro­dent populations and food supply in a Derbshire ashwood. J. Anim. Ecol., 47: 725-740.

F l o w e r d e w , J . R., 1985: The population dinamics of wood mice and yellow-necked mice. Symposia

ZAKLJUČCI - Conclusions

LITERATURA - References

105

J. Margalctić, M. Glavaš, K. I'avić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA 1 NJIHOVA ŠTETNOST U G.I "JUŽNA ... Šumarski list br. 3 4, CXXVI1 (2003), 99-107

of the zoological Society of London, 55: 315-338.

G i p p s , J. H. W., 1981: Behavior of bank voles, Clethrionomys glareolus, in the field. Journal of Mammology, 62: 382-384.

G l a v a š , M., J. M a r g a l e t i ć , B . H r a š o v e c & D . D i m i n i ć , 1996: Mišoliki glodavci, štete i su­zbijanje u nizinskim šumama. U: S e v e r , S., (ur.), Zaštita šuma i pridobivanje drva, 7-10.

G l i w i c z , J., 1980: Ecological aspect of syn urbaniza­tion of the striped field mouse, Apodemus agrar-ius. Wiadomosci Ekologiczne, 26: 117-124.

H a n s s o n , L. & J. Z e j d a , 1977: Plant damage by bank voles {Clethrionomys glareolus, Schreber) and related species in Europe. EPPO Bull., 7: 223-242.

J i i d e s , U., 1979a: Ecological studies of the wood mouse (Apodemus sylvaticus Linne, 1758) and the yellow-necked mouse (Apodemus flavicollis Melchior, 1834) in the region of Kiel (Schles-wig-Holstein). I. Population density, weight changes, annual reproduction cycle, biological population parameters. Zeitschrift fur Saugetier-kunde, 44: 81-95.

J i i d e s , U., 1979b: Ecological studies of the wood mouse (Apodemus sylvaticus Linne, 1758) and the yellow-necked mouse (Apodemus flavicollis Melchior, 1834) in the region of Kiel (Schles-wig-Holstein). II. Prenatal mortality. Zeitschrift fur Saugetierkunde, 44: 81-95.

K i n g , C. M., 1985: Interactions between woodland rodents and their predators. Symp. Zool. Soc. Lond., 55:219-247.

M a r g a l e t i ć , J., 1998: Rodents and their harmful ef­fects on Turopoljski lug (Turopolje Grove) and on Croatian forests. Glasnik za šumske pokuse, 35:143-189.

M a r q u i s , D. A., P. L. E c k e r t & P. A. R o a c h , 1976: Acorn weevils, rodents and deer all contri-

SUMMARY: The numerousness of small rodent population was researched by the linear transect method, as well as their damages on forest seeds and young plants in the Management unit "Južna Krndija I (Kutjevačka) " and in a nursery "Hajderovac". The total of 32 hunting transects has been set up (16 at each site). In order to choose an individuals bait in luring rodents, two baits of plant (carrot and apple) and two of the animal origin (canned sea fish and bacon) were tested. Most individuals were caught on carrot and fish. Rodents were sampled in a period from the end of September 1999 till the beginning of March 2000. The total of 50 individuals was sampled on both site's (30 in a forest stand and 20 in a nursery). The following species were determined: Apodemus agrarius (Pali), A. flavicollis (Melch.), A. sylvaticus (L.) and Clethrionomys glareolus (Schreib.). 92.00 % of sampled individuals

bute to oak-regeneration difficulties in Pennsyl­vania, USDA Forest Service Research Paper, Northeastern Forest Experiment Station, No. NE-356, 5 str.

M i l a s , Z., N. T u r k , V. S t a r e š i n a , J . M a r g a l e ­t i ć , A. S l a v i c a , D. Ž i v k o v i ć & Z. M o ­d r i ć, 2002: The role of myomorphous mam­mals as reservoirs of leptospira in the peduncu­late oak forests of Croatia. Veterinarski arhiv, 72(3):119-129.

M o n t g o m e r y , W. I., 1980a: Spatial organization in sympatric populations of Apodemus sylvaticus and A. flavicollis (Rodentia, Muridae). Journal of Zoology, 192:379-401.

M o n t g o m e r y , W. 1., 1980b: The use of arboreal runways by the woodland rodents, Apodemus sylvaticus (L.), A. flavicollis (Melchior) and Clethrionomys glareolus (Schreber). Mammal Review, 10: 189-195.

M o n t g o m e r y , W. I., 1980c: Population structure and dynamics of sympatric Apodemus species (Rodentia, Muridae). Journal of Zoology, 192: 351-377.

O k s a n e n , T , 1983: Prey cacheing in the hunting strategy of small mustelids. Acta zool. fenn., 174:197-199.

S e m e l , B . & D . C . A n d e r s o n , 1988: Vulnerability of acorn weevils (Coleoptera: Curculionidae) and attractiveness of weevils and infested Quer-cus alba acorns to Peromyscus leucopus and Blarina brevicauda. American Midland Natura­list 119: 385-393.

S o u t h e r n , H. N. & V. P. W. L o w e , 1982: Predation by tawny owls (Strix aluca) on Bank voles (Clethrionomys glareolus) and wood mice (Apo­demus sylvaticus). J. Zool., 198: 83-102.

***** Osnova gospodarenja za GJ "Južna Krndija I (Kutjevačka)" (1998-2007), Šumarija Kutjevo, Uprava šuma Požega.

106

J. Margaktić, M. Glavaš, K. Pavić: BROJNOST SITNIH GLODAVACA I NJIHOVA ŠTETNOST U GJ "JUŽNA ... Šumarski list br. 3-4, CXXVI1 (2003), 99-107

belong to species from the genus Apodemus, while only 8 % of the catch belongs to voles (genus Clethrionomys,). The most numerous species was A. agrarius. In one transect the catch in 20 % of placed traps was recorded. Most animals were caught in October and November and the least in March. The higher number of rodents was determined in the forest in comparison to a nurserry which is explained by a more high-quality habitat conditions. Acorn was collected in order to establish damages from small rodents on a bay oak acorn and a durmast oak acorn in the shape of various intensity bites 1—2 mm wide. The acorn was divided into two categories: damaged and undamaged acorn. The damaged acorn was additionally analysed for the presence of insects Curculio glandium (L.) and Cydia spp. in order to deter­mine if small rodents cause damages only on healthy seeds or if they damage seeds previously damaged by insects. The acorn was collected in the autumn 1999 on five experimental plots, dimensions 10x10 meters. The acorn yield was poor. The following damages were recorded in the pedunculate oak for­est: from small rodents 22.33 %, from insects 13.49 % and from rodents and insects together 7.44 % of samples. In a sample of sessile oak damages were from small rodents 13.41 %, from insects /3.42 % and from rodents and insects together 4.88 % of samples.

In conditions of poor acorn yield rodents caused damages on approximately 40 % of samples (damages only from rodents and from rodents and insects together). Most acorns damaged by rodents were noticed on a sample not pre­viously damaged by insects. The damage intensity on young plants was deter­mined on the experimental plot on which the numerousness of small rodents was also followed. The total of four experimental plots dimensions 3x3 were set up on places rich with young plants. One analysis included about 257 plants. In the period from October 1999 till March 2000 plants were examined four times. Damages on young plants were recorded on 7.39 % of samples. In order to take protection measures on time, the regular determina­tion of numerousness of small rodent population has been recommended.

Key words: small rodents, damages, forest seeds, forests stand, nursery

107

Sastojina hrasta lužnjaka u proljeće Stand of pedunculate oak in spring

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br UDK 630* 612 < 613

NOVE INAČICE V R E M E N S K O G UREĐIVANJA ŠUMA P R E B O R N O G U Z G O J N O G OBLIKA

NEW VARIANTS OF TIME MANAGEMENT OF SELECTION FORESTS

Radovan KRIŽANEC*

SAŽETAK: U šumama prebornog uzgojnog oblika vrijeme je ekonomski uređajni pokazatelj bez alternative. Iako mjerljivo, nije u mogućem rasponu valorizirano i inkorporirano u prognostičke modele razvoja i budućeg gospo­darenja. Problem srednjo- i dugoročnog planiranja gospodarenja u svezi s ostvarenjem višenamjenske progresivne potrajnosti prihoda u granicama održivog razvoja šuma koje se razvijaju "in continuo" tj. trajno, usmjerio je naša dugogodišnja znanstvena istraživanja na vremensko uređivanje, što je poanta većine dosadašnjih, kao i ovog djela.

Praćenjem i evidentiranjem promjena u razvoju šume jedne gospodarske jedinice utvrđene su i u ovom djelu iznijete nove spoznaje o posebnostima razvoja prebornih šuma, koje omogućuju srednjo- i dugoročno planiranje. Procesi i vremena trajanja razvoja drvnih masa pojedinih stabala su dugo­trajni i vremenski ograničeni fiziološkom zrelošću. Procesi i vrijeme trajanja razvoja drvne zalihe koju tvore drvne mase tih stabala su trajni i odvijaju se "in continuo " u zatvorenim cjelovitim krugovima ili ciklusima. U normalnoj

prebornoj šumi jedan cjeloviti ciklus razvoja drvne zalihe traje tri prosječna vremena prijelaza (STJ za sastojinu kao cjelinu i po vremenu trajanja jednak je gospodarskom ciklusu, u kojem se užije etat po veličini jednak prirastu normalne drvne zalihe (V), ali tako da druga zaliha iste veličine ostaje na panju kao novi reproducentprirašćivanja u novom ciklusu.

Tri uzastopna gospodarska ciklusa u nizu tvore periodu razvoja ili gospo­darsku periodu konverzije. Tijekom trajanja periode u vremenu (3x3Ts = 9TJ užije se u tri ciklusa drvna masa u veličini tri normalne drvne zalihe (3 V), a četvrta ostaje u šumi na panju. Pritom se ekvilibrij prirodne raznolikosti bio-i ekosustava šume ostvaruje neprekidnim usklađivanjem trojnog odnosa: drv­na zaliha-prirast-etat.

Na temelju novih spoznaja o kontinuiranom nizanju ciklusa i mogućnosti izravnog mjerenja vremena potrebnog za potpuno iskorišćenje normalne drv­ne zalihe preborne šume, izveli smo novu formulu za određivanje normalnog godišnjeg etatapo namjeni i obliku istovjetnu s Masson-Wattierovom formu­lom za ukupni etat u visokim regularnim šumama

2>V 3V E= m (Križance) E— m3 (Masson-Wattier)

9TS u ali u nazivniku s inačicom uređajne komponente "vrijeme " (9TJ, prilago­

đene ustroju, trajnosti razvoja i dobnoj heterogenosti prebornih sastojina.

* Dr. se. Radovan Križanec, Izv. sveuč. prof, u mirovini, Varaždin, Zrinski Frankopana 21/1.

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3 4, CXXV1I (2003). 109-133

Deveterostruko prosječno vrijeme prijelaza za sastojinu kao cjelinu (9TJ pandan je ophodnji visoke regularne šume. Definira novu vremensku kon­stantu: fiktivnu ophodnju ili gospodarsku periodu konverzije primjenljivu pri uređivanju prebornih šuma (u = 9TJ.

S obzirom na znanstveno podrijetlo i jednostavan oblik, nova formula za etat i fiktivna ophodnja se u primjeni lagano inkorporiraju u postojeće mode­le uređivanja šuma. Kao svrhovite meritume zrelosti za sječu predlažemo ih za računanje te kontrolu izračuna i ostvarenja etata u svim jedinicama pro­storne razdiobe prebornih šuma..

Ključne r ij e č i: Preborna šuma, vremensko uređivanje, vrijeme prije­laza, ciklus, perioda, srednjo- i dugoročno planiranje, fiktivna ophodnja, etat.

POSEBNOSTI RAZVOJA I UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Particular features of development and management of selection forests

Preborna šuma je neobično ustrojen dio vegetaci-jske cjeline prirode kompleksnog dinamičnog sustava specifičnih obilježja, koji se pod utjecajem brojnih organskih i anorganskih čimbenika trajno obnavlja, razvija i pritom neprekidno mijenja.

Razvoj prirodne šume nije običan zbroj individual­nih fizioloških razvitka njenih osnovnih gradbenih ele­menata - stabala. Razvoj prirodne šume je kontinui­rano zakonomjerno ravnovjesje razmjene materije i energije u kontinuumu prostor-vrijeme.

Ova spoznaja iznjedrila je aksiom: šume se ureduju po prostoru, vremenu i materiji; šumarstvo je svrstano u biotehničke znanosti, a program visokoškolske edukaci­je sastavljen iz tri grupe znanstvenih i stručnih područja ljudske djelatnosti: tehničke (prostor), ekonomske (vri­jeme) i biološke (materija-drvna masa, drvna zaliha).

Zakonomjernosti prirodnog razvoja pojedinih vrsta drveća i šumskih sastojina su za svaki entitet postoja­na, znanstveno utvrđena i fenotipski prepoznatljiva obilježja.

U nastojanju da zadovolji progresivne potrebe dru­štva koje ono od šume očekuje, a da pritom ne naruši ekvilibrij prirodne raznolikosti bio- i ekosustava šume, šumarska znanost je - upoznavši prirodne zakonomjer­nosti razvoja - postupno oblikovala prognostičke mo­dele budućeg gospodarenja po načelima oponaša­nja prirode, sukladne s prirodnim razvojem stabala, šumskih sastojina i cijelih šuma.

Propisane odrednice budućeg gospodarenja usugla­šene s načelima oponašanja prirode nalažu kreatorima stručnih propisa i prevoditeljima odrednica osnova gospodarenja, da u primjeni prognostičkih modela raz­voja i gospodarenja, stručne postupke u gospodarenoj šumi usklađuju i (ili) poistovjećuju s razvojem priro­dne šume.

S vremenom je gospodarski utjecaj na prirodni raz­voj šume po načelima oponašanja prirode poprimio trajno obilježje. Iznalaženjem novih znanstvenih spoz­

naja o prebornoj šumi i širenjem raspona edukacije prevoditelja stručnih radova, utjecaj na šumu postupno prelazi u višenamjensko potraj no gospodarenje, a za šume trajno utjecane antropogenim čimbenikom, opravdano je usvojen naziv gospodarske šume.

Osnovna pretpostavka održivog razvoja šumskih sastojina i cijele šume je - prema A. Levakov iću (Šum. list 11-12/1918)-kontinuitetrazvoja.

U kompleksu interakcije brojnih biotičkih i abiotič-kih utjecaja na kontinuitet razvoja šume, osnovnu za­daću organizacije i vođenja potraj nog gospodarenja šumsko gospodarstvo ostvaruje neprekidnim opaža­njem promjena i ustaljenim periodičkim mjerenjima relevantnih pokazatelja razvoja.

Praćenjem, mjerenjem i evidentiranjem promje­na razvoja utvrdili smo za šumu koja se razvija in continuo dva karakteristična razvojna procesa. Ti­jekom trajnog razvoja šume događaju se istovreme­no i na istim površinama, ali u različitim rasponima vremena trajanja.

Vrijeme trajanja razvoja (drvne zalihe) pojedi­nih šumskih sastojina razlikuje se od vremena raz­voja (drvnih masa) njihovih osnovnih gradbenih elemenata - stabala.

Normalno uzrasle preborne sastojine prirodno su samoobnovljive i razvijaju se trajno na određe­noj površini u kontinuiranom slijedu zatvorenih vremenski definiranih krugova (ciklusa) razvoja. Razvoj njihovih gradbenih elemenata - stabala, nije trajan. Vremenski je ograničen. Svako stablo ima svoj "životni vijek" razvoja. U tvorbi debljin-ske strukture sastojina novo uzrasla nadomještaju stabla izlučena prirodnom ili umjetnom selekcijom. Zbog toga prebornu šumu definiramo kao biološki stabilnu no strukturno labilnu populaciju stabala.

Stabla od svoga postanka rastom u debljinu prelaze određenim tempom (vremenski izraženim vremenom prijelaza) iz jednog debljinskog stupnja u sljedeći viši.

110

R. Križance: NOVH INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PRHBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVI1 (2003). 109-133

Pritom mijenjaju položaj u sastojini i mjesto u dogo­vorno oblikovanom nizu debljinske distribucije.

Tempo prelaženja ovisi o kompleksu prirodnih i an­tropogenih utjecaja promjenljive pojavnosti i intenzite­ta i uzrokom su trajne raznolikosti razvoja stabala. Za ovu pojavu B. E mro v i ć kaže "daje u prirodnoj šumi pravilo" (1968.,str.258).

Promjene uzrokovane individualnim razvojem sta­bala uzraslih na jedinici površine međusobno različitog vremena postanka i stadija razvoja, razlog su trajne nejednoličnosti strukture. Zbog toga preborne sasto-jine kao cjeline ostavljaju dojam nepromjenljivosti. Nije rijetka uzrečica: preborna je sastojina uvijek pod­jednaka - "slična sama sebi". (Klepac , 1963:83). U traženju odgovora na pitanje: kako pravilno urediti pri­rodno samoobnovljivu, biološki stabilnu no strukturno labilnu populaciju stabala?, mišljenja stručnjaka nisu bila jednoznačna.

Prividni vizualni dojam nepromjenljivosti navodio je stručnjake na različite ideje o postupcima s prebor-nom šumom, koji se nisu uvijek bazirali na ključnoj spoznaji daje biološka stabilnost upravo uvjetovana strukturnom labilnošću.

Trajna labilnost strukture dominantno je obi­lježje održivog razvoja prebornih sastojina i pred­stavlja "kamen temeljac" njenog uređenja i gospo­darenja.

Unatoč labilnosti, debljinska distribucija stabala pokazuje određenu prirodnu zakonitost promjena. Broj stabala se nakon priliva u sastojinu smanjuje od nižih prema višim debljinskim stupnjevima po hiperboličnoj krivulji padajuće geometrijske progresije (Liocour-to va krivulja), do dimenzije fizičke zrelosti.

Postizanjem normalne strukture broja stabala (Lio-c o u r t o v e krivulje), drvna zaliha i temeljnica se uz po­voljan raspored stabala po površini također normalizira­ju. Gospodarske zadaće se tada - uz trajno praćenje trenda kretanja materije (drvne zalihe), prirodne obnove i usklađivanja gospodarenja s načelima oponašanja pri­rode - svode na postizanje i održavanje uravnoteženosti odnosa: drvna zaliha - prirast - etat (V- iv - E) u kon­tinuumu prostor - vrijeme. Posebno ističemo trojni odnos drvna zaliha-prirast-etat, budući da tvori "os­novku nauke o uređivanju šuma. Doklegod bude šuma i šumarske nauke, ostat će ove tri veličine temelj šum­skog gospodarstva". (Đ. N e n a d i ć, 1939:489).

U primjeni pri uređenju šuma prebornog uzgojnog oblika ovo uređajno načelo nema alternative, pa je zbog nužne postojanosti primjene jednoobraznih pozitivnih gospodarskih utjecaja na ostvarenje i po­državanje pravilne uravnoteženosti odnosa V - iv - E, sukladno s dugoročnim trendom prirodnog razvoja, neophodno planiranje praćenja promjena razvoja i u duljim rasponima vremena od ophodnjice.

RAZLOZI ZA SREDNJO- I DUGOROČNO PLANIRANJE VIŠENAMJENSKE POTRAJNOSTI

Reasons for mid- and long-term planning of multipurpose sustainability

Na potrebitost kontinuiranog praćenja prirodnog razvoja primjenom srednjo- i dugoročnih prognostič­kih modela planiranja i gospodarenja po načelima opo­našanja prirode, ukazuju sljedeći razlozi.

Potpisom Helsinške deklaracije R. Hrvatska je de-klaratorno prihvatila obvezu srednjo- i dugoročnog planiranja višenamjenske potrajnosti u sklopu općeg trenda globalnog očuvanja i zaštite šuma kao priro­dnog resursa.

Šumarstvo se kao gospodarski resurs nalazi u prije­laznom razdoblju dviju epoha. Završava epoha jedno-namjenske (monofunkcionalne) potrajnosti prihoda na drvu, a započinje epoha višenamjenskog (polifunkcio-nalnog) planiranja i gospodarenja.

Nova zadaća šumskog gospodarstva se uz dosadaš­nju potrajnost prihoda na drvu dopunjuje i proširuje za­htjevima u zadovoljavanju sve brojnijih koristi koje se iz šume mogu polučiti (od državnih do lokalnih razina).

Je li struka potpuno pripremljena, a stručnjaci cjelo­vito educirani i osposobljeni za ostvarenje pravilnog višenamjenskog gospodarenja?

Nedostatak znanstvene određenosti tih koristi od šuma ne može biti izgovor za odgađanje i prolongira-nje njihovog znanstvenog vrednovanja i ostvarenja.

Jedan od uvjeta valjane provedbe i pravilnog os­tvarenja višenamjenskog potrajnog gospodarenja je srednjo- i dugoročno planiranje stručnih postu­paka usklađenih s načelima oponašanja prirode u granicama održivog razvoja šuma.

U našoj praksi uređivanja prebornih šuma se prema važećim zakonskim i stručnim propisima, ustaljenim ritmom po desetogodištima izrađuju, stručno ispituju i deklaratorno primijenjuju kratkoročni planovi gospo­darenja. Nastavno se brojčano i tekstualno prikazuju izrične odnosno deklarativne prognoze promjena raz­voja i potrajnosti prihoda za sljedećih deset te daljnjih dvadeset godina. (Detaljnije vidjeti u Šum. listu br. 1-2/2000, str. 67-72).

U primjeni vremenske komponente pojavljuje se značajan nesrazmjer vremenskih raspona između du­gotrajnih procesa prirodnog razvoja pojedinih stabala i trajnog razvoja šumskih sastojina ili cijele preborne

111

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 109-133

šume s jedne i dogovorno oblikovanih kratkoročnih (10 god.) planova praćenja razvoja i gospodarenja s druge strane.

Redovita izrada osnova gospodarenja s predvidivim kratkoročnim prognozama razvoja i propisanim struč­nim postupcima ili potrajnost uređivanja jamči po-trajnost gospodarenja, no zbog navedenih razlika vremenskih raspona primjene i ostvarenja propisa u odnosu na trajnost razvoja šume, ne jamči i postojanu usmjerenost trenda optimalnog razvoja i korištenja po načelima oponašanja prirode.

Ako se prebornim sastojinama gospodari samo po uzastopnim kratkoročnim (10 god.) planovima koji isto­vremeno nisu kompatibilni dijelovi srednjoročnih i du­goročnih prognostičkih modela prirodnog razvoja šume, gospodarenjem se može - upravo zbog trajnosti procesa razvoja, specifične izgrađenosti prebornih sastojina kao i brojnih organizacijskih, osobnih i općih promjena-ra­zličito utjecati na trend razvoja, a samo jedan je u sva­kom konkretnom slučaju optimalan i sukladan s na­čelima oponašanja prirodnog razvoja, definiranih srednjo- i dugoročnim prognostičkim modelima.

Prirodni ritam kontinuiteta razvoja je u normalnim uvjetima polagan, dugotrajan i bez skokovitih promje­ne. Skokovitost promjena u razvoju može uz negativne prirodne utjecaje - na koje gospodarskim postupcima ne možemo utjecati - prouzročiti i htijenje za brzim postizanjem normalnog stanja ostvarenjem subjektiv­no promijenjenih periodičnih kratkoročnih odrednica gospodarenja. Potreba dugoročne postojanosti jedno­obraznog antropogenog utjecaja na optimalnost prirod­nog trenda razvoja je neupitna ne samo zbog mogućih subjektivnih promjena propisanih postupaka s uvjere­njem da se radi o kreativnom pristupu, već i zbog toga, što se tijekom trajne ireverzibilnosti procesa razvo­ja gospodarske šume mijenjaju pokoljenja, životni uvjeti biosfere, društveni odnosi, potrebe društva, pozitivni propisi, znanstvene spoznaje o šumi, na­

mjena pojedinih dijelova prostorne razdiobe šuma, ciljevi gospodarenja itd.

Mijenjaju se kreatori stručnih propisa i prevoditelji gospodarskih postupaka šumom, koji u gospodarenje unose i subjektivna poimanja znanstvenih spoznaja i stručnih postupaka ovisno o stupnju edukacije i praktič­nog iskustva. U poželjnom ali zahtjevnom kreativnom gospodarenju i nastojanju za bržim postizanjem opti­malnog stanja, nerijetko dominantno utječu na različi­tost ostvaraja istih kratkoročnih propisa osnova gospo­darenja upitne svrhovitosti, ako nisu istovremeno i sas­tavnice srednjo- i dugoročnih prognostičkih modela.

Tijekom gospodarenja, prevoditelji gospodarskih postupaka - htjeli mi to priznati ili ne - istovremeno s ostvarajem propisa osnova gospodarenja zadovoljava­ju i u međuvremenu transponirane aktuelne gospodar­ske probleme izazvane promjenama šumarske politike snagom zakona, organizacije poduzeća, stručnih propi­sa, nadležnosti upravljanja i gospodarenja višim jedini­cama prostorne razdiobe, liberalizacijom načela potraj-nosti, učestalim alternacijama prevoditelja stručnih ra­dova na istom šumskom objektu i dr.

Zbog brojnih navedenih uzroka, u dobroj namjeri ostvarene subjektivne promjene propisanih kratkoroč­nih gospodarskih postupaka, mogu inicirati pojavu sas­tojina tzv. "prijelaznih struktura". Pojava je momen­talno teško uočljiva, sanacija prevođenjem u prebornu strukturu dugotrajna i stručno zahtjevna, a prolongira-nje ostvaraja optimalnog razvoja i potrajnosti prihoda nepoželjno.

Za dugoročno ostvarenje višenamjenske potrajnosti treba, uz sadašnju znanstvenu određenost prostora kao tehničkog, vremena kao ekonomskog i materije kao biološkog uređajnog pokazatelja, tehničku sastavnicu kontinuuma prostor-vrijeme stabilizirati, tj. prostornu razdiobu šuma viših jedinica ustaliti, a mjerljivoj eko­nomskoj sastavnici vrijeme, proširiti raspon primjene.

NUŽNOST REVALORIZACIJE VREMENSKOG UREĐIVANJA The necessity of re-evaluating time management

Ako se hoće kontinuirano ostvarivati jednoobrazno višenamjensko potrajno gospodarenje sukladno načeli­ma oponašanja prirodnog razvoja, neizostavno treba uz kratkoročne planove gospodarenja donositi sre­dnjo- i dugoročne prognostičke modele razvoja šu­me s postojanim odrednicama gospodarenja, kao poka­zateljima uvjeta optimalnog razvoja, zadovoljavajućeg prirodnog podmlađenja i potrajnosti korištenja.

U primjeni treba svaki član kronološkog skupa krat­koročnih, lOgod. odrednica gospodarenja inkorporirati u prognostički model srednjo- i dugoročnog trenda pri­rodnog razvoja šume, ali tako, daje prilagođen stanju šume u vrijeme primjene, a istovremeno kompatibilan

sa srednjo- i dugoročnim odrednicama gospodarenja prognostičkih modela.

Samo kontinuiranom inkorporacijom 10-god. peri­odičnih propisa u srednjo-i dugoročne prognostičke modele, gospodarski postupci se svode u granice pri­rodnog ritma kontinuiteta razvoja i predusreću mogući otkloni od propisanih srednjo- i dugoročnih odrednica gospodarenja, sukladnih s načelima oponašanja priro­de u ekonomski uravnoteženim jedinicama prostorne razdiobe šuma.

Neosporno je, da uz primjenu komponente "vrijeme" u apsolutnim mjernim jedinicama i unifikaciju dva po

112

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

vremenu trajanja različita procesa razvoja nije bilo mo­guće oblikovati i vremenski ustrojiti prognostičke mo­dele po načelima oponašanja prirode za srednjo- i dugo­ročno usmjereno gospodarenje šumom kompleksne iz-građenosti, dinamične strukture, dobne heterogenosti i trajne prirodne opstojnosti.

Zadovoljavajući odgovor je izostao unatoč kon­strukciji brojnih metoda različitih po izboru ideja i te­meljnim elementima uređenja.

Prve metode za uređivanje prebornih šuma (ustro­jenih od raznodobnih sastojina) istovjetne su s metoda­ma visokih regularnih šuma (ustrojenih od jednodob-nih sastojina). Metode su persistentnim pokušajima prilagodbe i ustrajnom primjenom u raznodobnim sas-tojinama "per analogiam" jednodobnim sastojinama, jednostavno prenošene na šumu različitu od one za ko­ju su bile konstruirane.

S vremenom se uvidjelo da se osnovni elementi po­stojećih metoda za uređivanje jednodobnih sastojina -poprečni dobni (prosječni) prirast, apsolutna zre­lost, dobni razredi, ophodnja i apsolutna starost ne mogu srazmjerno primijeniti pri uređivanju šuma s kojima se preborno gospodari.

Uspjeh je izostao zbog toga, što se jednodobne sas-tojine razlikuju od raznodobnih (prebornih) - u kojima su metode primijenjivane - ne samo po trajnosti razvo­ja, konstituciji, debljinskoj i dobnoj strukturi stabala, već i po vrstama drveća, lokalitetima pridolaženja, ekotipovima, uzgojnim oblicima, trendovima prirod­nog razvoja, načinima gospodarenja i prirodne obnove, ostvaraju potrajnosti, vrstama etata i sječivoj zrelosti.

Ova razlikovna obilježja uvjetovala su oblikovanje metoda uređivanja prilagođenih pojedinom uzgojnom obliku šume. Poslije brojnih pokušaja primjene različi­tih taksacijskih elemenata i njihovih međuodnosa pri iznalaženju postupaka za uređivanje prebornih šuma, usvojene su metode koje se temelje na drvnoj zalihi i na njoj proizvedenom prirastu.

Međutim, kako inačice ekonomske uređajne kom­ponente " vrijeme " izražene apsolutnim brojem godi­na nisu bile i nadalje primjenljive u prebornoj šumi, trebalo je u svrhu postizanja prihvatljivih rezultata, vremenske elemente jednodobnih sastojina trans­formirati i zamijeniti srodnim kontemporarnim elementima, koji će se moći izravno dovoljno točno izmjeriti i što bolje uskladiti sa specifičnim obiljež­jima dobne strukture stabala prebornih šuma, kako bi uspješno nadomještali navedene za prebornu šu­mu neprimjenljive elemente vremena.

Dugogodišnjim praćenjem razvoja šumskih sastoji­na prebornog uzgojnog oblika utvrdili smo, da u posto­jećim prognostičkim modelima oponašanja prirodnog razvoja, donošenim kratkoročno po desetogodišnjim gospodarskim razdobljima za šumu koja se razvija "m

continuo" nedostaju i nisu iskazane sve za pravilno po-trajno gospodarenje značajne srednjo- i dugoročne promjene. Tijekom trajnog razvoja one se u sastojina­ma događaju, no u uređajnoj praksi ne određuju i ne primjenjuju, iako su materijalizirane promjene stabala i šumskih sastojina kao i vrijeme njihova trajanja mjerljivi parametri razvoja. Mogu se identificirati, razlučiti, vremenski definirati inačicama prilagođe­nim ustroju prebornih sastojina i primijeniti.

Na temelju ovih spoznaja, analiza postojećih meto­da uređivanja, usmjerila nas je na vremensko uređiva­nje, što je i poanta ovoga djela, u kojem upotrjebljeni simboli imaju sljedeće značenje:

V = normalna drvna zaliha u m3

Vopt = optimalna VK = konkretna VSJ = posječena Vc = debelog drva (> 2/3 D)

iv = volumni prirast u m3

E = etat u m3

Eg = etat glavnog prihoda Em _ etat međuprihoda (proreda) Es = etat sveukupnog prihoda

p = postotak volumnog prirasta H = srednja visina dominantnih stabala u metrima D = prsni promjer u cm N = broj stabala / ha G = temeljnica u m2

1 = ophodnjica (1 = Ts = vezana ophodnjica za vrijeme prijelaza)

u = ophodnja M = normalna drvna masa prije sječe u m3

m = normalna drvna masa poslije sječe u m3

v = jednoulazna tablica drvnih masa (tarifa) K = granica prema kojoj teži vrijeme prijelaza

elitnih stabala n = broj godova na 1 cm t = individualno vrijeme prijelaza T = prosječno vrijeme prijelaza

TD = po debljinskim stupnjevima Ts = za sastojinu kao cjelinu 3TS = vrijeme trajanja ciklusa 3Tsl (V) = gospodarski ciklus 3Ts2 (iv) = prirasni ciklus 3Ts3 (E) s= etatni (užitni) ciklus

9TS = fiktivna ophodnja - gospodarska perioda konverzije.

113

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXV1I (2003), 109-133

RETROSPEKCIJA KLASIČNIH METODA VREMENSKOG UREĐIVANJA Retrospection of classical time management methods

regularne šume kojom se gospodari uz ophodnju (u) godina, normalna drvna zaliha VN se može iskoristiti u vremenu u/2 godina, pa je godišnji etat glavnog pri­hoda jednak:

Valjanu predodžbu potrebe iznalaženja i primjene novih inačica uređajnog pokazatelja "vrijeme" u šu­mama prebornog uzgojnog oblika, dati će kratka retro-spekcija klasičnih metoda uređivanja prebornih šuma primjenom vremenskih pokazatelja za visoke regular­ne šume.

Mellardova, Mantel-Massonova i Heyerova meto­da iako polaze od teorije normalne visoke regularne šume za koju su i konstruirane, prenošene su i primjen­jivane u prebornoj šumi. Temelje se na ophodnji (u) i poistovjećuju je s dobi sječive zrelosti pojedinih sta­bala, jer polaze od pretpostavke da se prsni promjeri povećavaju jednako sa starenjem. Određuju samo etat glavnog prihoda na bazi zalihe i na njoj proizvedenom prirastu. Zajednički im je cilj: određivanje vremena iskorišćenja drvne zalihe u svrhu ostvaraja načela potrajnosti prihoda na drvu. Razlikuju se po tret­manu odnosa zalihe (normalne i konkretne) i prirasta i načinu primjene čimbenika vrijeme.

Melard poistovjećuje starost i prsne promjere, dijeli ophodnju (u) na tri razdoblja jednakog vremena traja­nja u koja raspoređuje drvnu zalihu ovako:

Vc debelo (staro)

drvo

U V * — =

2 2V (2a) u

VA : VB tanko (mlado) srednje debelo

drvo (srednjedobno) drvo 0 u/3 2/3 u 0 D/3 2/3 D

Tijekom ophodnje se kao etat glavnog prihoda uži-ju dvije normalne drvne zalihe (VN).

Masson (1858) polazi od pretpostavke: u prebornoj šumi uređenoj na bazi ophodnje (u) na svakom hektaru je Vi drvne zalihe sastavljeno od stabala starih (u) godi­na, koja će se užiti u vremenu u/2 godina u obliku go­dišnjih etata glavnog prihoda izračunatih pomoću užit-nog faktora.

Užitni faktor je zapravo godišnji intenzitet sječe (postotak korištenja) ovisan jedino o veličini (u), pa je za pojedine ophodnje konstanta:

u =80 100 120 140 150 (god)

i 2 i™ 2 0 0 p = k = -*l00 = = 2 , 5 2,00 1,67 1,44 1,33 (%)

u (god) D (cm)

Za određeni (u), etat glavnog prihoda iznosi:

Potrajnost prihoda na drvu osigurana je ako se E = VK * \,0p =Vk * k ili E V,

VB: Vc odnose kao 3:5, a zaliha Kcužije tijekom vreme­na u/3 tj. tijekom 1/3 broja godina potrebnih za posti­zanje dimenzije zrelosti za sječu (D).

Godišnji etat po izvornoj Melardovoj formuli iznosi:

2Vr (2b)

E = Vc _ Wc (1)

Postotak korištenja je konstanta:

100 200 p = =

Iz formule proizlazi da se tijekom ophodnje posije-ku tri zalihe debelog drva (Vc).

Kasnije je (1924. godine) metoda dopunjena. Metoda se osniva na starosti i upitnom postupku

određivanja vremena iskorišćenja dijela drvne zalihe Vc kao i vremena potrebnog za postizanje dimenzije sje­čive zrelosti izraženu ophodnjom («), pa nije primjerena za uređivanje šuma s kojima se preborno gospodari.

Mantel-Massonova formula temelji se na normal­noj drvnoj zalihi (VN) i ophodnji (u). Oba autora odre­đuju vrijeme iskorišćenja normalne drvne zalihe, no pritom polaze od različitih ishodišta.

Mantel (1852.) polazi od pretpostavke: ako je u/2 srednja starost normalne gospodarske jedinice visoke

pa Mantel-Massonovu formulu možemo uvrstiti u metode koje se temelje na postotku korišćenja, što je potvrdio H. A. Meyer (1931. str. 301) izvodom, kojim Hundeshagenova formula prelazi u Mantel-Massonovu:

V, V

*z.

K

U

2

2V (3)

Metoda je za primjenu u visokoj regularnoj šumi po­stupno poboljšavana (R. KrižaneCj. 1992.), ali je nje­na primjena u prebornoj šumi ostala i nadalje upitna.

Dobra strana metode je u tome, što u primjeni jamči povećanje konkretne drvne zalihe (VK) ako je nedovolj-

114

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 109-133

na i smanjenje prevelike u odnosu na normalnu zalihu (VN). To je pokazao G r e v e (1923) izvodom formule za etat glavnog prihoda u prebornoj šumi primjenom M an -te l -Massonove formule za etat glavnog prihoda i Heyerovog izraza za normalnu drvnu zalihu (VN):

E = i +VK V" (4)

u 2

Formula je istovjetna s formulom Austrijske kame-ralne takse (AKT), primjenom koje se šuma na netom spomenuti način približava normalnom stanju, ali uz izjednačenje drvnih zaliha (VK = VN) u vremenu u/2 godina, što je za polovicu kraće vrijeme izjednačenja od onog u izvornoj formuli AKT, a dulje od onog u K a r l o v o j formuli.

Najprihvatljivijim za praksu smatramo vrijeme iz­jednačenja (a) drvnih zaliha predloženo po Kar lu , kako se to vidi iz formula izvedenih iz AKT.

V -V uz VK > VN a = - 5 h- (4a)

E - iY

uzVK>VN a = VN VK (4b) iv -E

po kojima se vrijeme izjednačenja zaliha može odrediti za svaki konkretni slučaj i na taj način elimini­rati ophodnja kao neprimjenljiva vremenska kompo­nenta u prebornoj šumi.

U šumi gdje je utvrđena razlika drvnih zaliha VKžVN, etat glavnog prihoda razlikovati će se od iz­mjerenog prirasta (iv), jer metoda uzima u obzir razliku VN-VK = AV\ teži za uspostavom normalne drvne zali­he u konkretnoj šumi, pa je ubrajamo i u normalno za-lišne metode.

Valjanu primjenu ove i prethodnih metoda u pre­bornoj šumi onemogućuju dvije loše strane.

Prva je ograničenost metode na računanje etata glav­nog prihoda tj. samo na računanje etata debelog drva (stabla prsnog promjera >2/3 dimenzije zrelosti D).

Druga se odnosi na vremensku komponentu. Me­toda polazi od ophodnje kojoj nema mjesta u prebornoj šumi.

Metoda određuje samo etat glavnog prihoda (E). Iz obračuna izostavlja etat meduprihoda (£„,). U razredi­ma tankih i srednjedebelih stabala - umjesto etata proreda, kojih nema u prebornoj šumi - predviđa samo radove na njezi. Kako su u prebornoj sječi prostorno i vremenski sjedinjeni stručni radovi od čišćenja do dovršnog sijeka pojedinih stabala, grupa ili skupina, tražila se formula po kojoj će se moći odrediti ukupni etat (E=Eg+Em).

Za računanje ukupnog etata predložena je Ma­ss o n -Va t i e r o v a formula:

= V = 3V (D 'Alvern i , 1927;L. Schaef fer , s u" u 1931;D.Klepac,1952)(5)

3 prema kojoj će se tijekom ophodnje uz glavni pri­

hod 2 V užiti i meduprihod V tj. ukupno 2V+V=3 V. Formula pokazuje da se tijekom ophodnje mogu posje­ći tri drvne zalihe.

U literaturi nailazimo na podvojena mišljenja o upotrebljivosti predložene formule. L. Schaef fer (1932:52) se protivi ovakvom popravljanju Man te l -M a s s o n o v e formule. Bez obzira na to što se etat meduprihoda u visokoj regularnoj šumi razlikuje po veličini i načinu realizacije od etata u prebornoj šumi, ne želi potpuno eliminirati ovu metodu iz uređivanja prebornih šuma.

Schaef fer smatra da drugom osnovnom nedo­statku formule za primjenu u prebornoj šumi - ophod­nji, ne bi trebalo pridavati značenje apsolutne starosti. Predlaže, da se veličina ophodnje (u) odredi na temelju izmjerenog prirasta (iv) konkretne drvne zalihe ( ^ j e ­dnake normalnoj (VN), te da se ovako određena op­hodnja (M) ne tretira kao starost već kao jedna kon­stanta uređivanja, koja se u konkretnoj šumi može primjenjivati umjesto ophodnje (u).

Navedena konstanta bi u biti trebala jamčiti ostva­renje načela potrajnosti prihoda na drvu. Ovu tvrdnju dokazuje izvod za veličinu drvne zalihe koja se mora neprekidno nalaziti u šumi, a da bi se mogao trajno uživati jednaki godišnji etat:

E+V= p + 100 V = E* £ = y * - H -p 100

_ V V _ 100

100

Iz kratke retrospekcije općepoznatih metoda vre­menskog uređivanja u svezi s određivanjem etata nije teško uočiti, da se ostvarenje predvidive drvne mase za sječu radi zadovoljenja potrajnosti prihoda na drvu ko­rištenjem prirasta do potpunog iskorišćenja drvne zali­he temelji na uravnoteženom odnosu: drvna zaliha-pri-rast-etat (V-i-E) tijekom ophodnje, izražene apsolut­nom dobi.

Prikazane metode potvrđuju neospornu činjenicu, da se u šumi prebornog uzgojnog oblika, vrijeme sas-tojinske zrelosti za sječu izraženo ophodnjom kao i ostali vremenski pokazatelji ne mogu u apsolutnim ve­ličinama odgovarajuće primijeniti ni prilagođavanjem postupaka oblikovanih za jednodobne sastojine, kon­stituciji prebornih.

115

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOCi UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003). 109-133

Pronalaženje zamjene za ophodnju kao pokazatelja sastojinske zrelosti za sječu ne uspijeva zbog poisto­vjećivanja dviju različitih zrelosti - sastojinske sa sta-balnom, kao i dva kontemporarna no bitno različita procesa razvoja - utvrđena i opisana u ovom djelu.

Na neprimjenljivost ophodnje je svojevremeno ukazao i L. Schaeffer prijedlogom zamjene opho-

Zamisao L. Schaeffera potaknula nas je da poku­šamo iznaći mjerljivu inačicu za "vrijeme" (konstantu uređivanja) primjenljivu u prebornoj šumi umjesto op­hodnje.

Posegnuli smo za rezultatima naših dosadašnjih is­traživanja komponente "vrijeme" tijekom 35-god rada u NPŠO Zalesina.

U referatu održanom na Savjetovanju (Brioni, 20-23. 10. 1992. god.) tiskanom u Glasniku za šumske pokuse, Posebno izdanje br. 4., str. 111-120, Zagreb 1993., na konkretnom primjeru gosp. jedinice NPŠO Belevine do­kazali smo, kako se na osnovu podataka redovitih in­ventura drvnih masa i kontinuirane evidencije sječa može odrediti vrijeme potpunog iskorišćenja drvne zali­he preborne šume.

Praćenjem promjena odnosa normalne (VN), kon­kretne (VK) i posječene (V) drvne zalihe tijekom 45 godina i neovisno od tih promjena određenog višekrat­nika (3TS) izmjerenog prosječnog vremena prijelaza (Ts) za sastojinu (gosp.jedinicu) kao cjelinu, utvrdili smo raspon vremena u kojem se može užiti jedna konkretna drvna zaliha jednaka normalnoj, a dru­ga iste veličine no promijenjene strukture nalazi se i nadalje u šumi na panju.

Sukladno sa sentencijom "manifestom non eget probatione" ili u prijevodu - očigledna stvar ne treba dokaza, mogli smo usvojiti postignuti rezultat kao vje­rodostojan. Vrijeme utvrđeno evidencijom iskorišćenja nismo prihvatili kao konačno riješenje zbog toga stoje određeno na posredan način. Raspon vremena iskoriš­ćenja odlučili smo potvrditi neposrednim mjerenjem. Ovom odlukom hoćemo ukazati na značaj komponente vrijeme pri uređivanju prebornih šuma, koje, iako mjerljivo nije cjelovito valorizirano.

U istoj gosp. jedinici je tijekom navedenog iskoriš­ćenja, u svrhu utvrđivanja prirasta - kao pokazatelja sječnih zahvata - vrijeme prijelaza mjereno nekoliko puta. Nakon svakog mjerenja određeno je i prosječno vrijeme prijelaza za gospodarsku jedinicu kao cjeli­nu {Ts) kao medijana svih individualnih vremena prije­laza. Prema rezultatima prelaženja svih stabala iz jed-

dnje određenom konstantom uređivanja. Prijedlog nije zaživio u praksi zbog posrednog računanja vre­mena sastojinske zrelosti.

Pitanje određivanja vremena potpunog iskorišćenja drvne zalihe, prilagođenog ustroju preborne šume, ostalo je i nadalje otvoreno.

nog debljinskog stupnja potrebnih u slijedećem višem, (Ts) pokazao je postojanost i možemo ga smatrati kon­stantom tijekom raspona vremena iskorišćenja. U gosp. jedinici NPŠO Belevine ta konstanta je iznosila T = 15 god. (Šum. list br. 5-6/1984., str. 213-224).

Iz dva raspona vremena određena u istoj gospoda-skoj jedinici istovremeno na dva različita načina proiz­lazi, daje vrijeme potpunog iskorišćenja drvne zali­he jednako trostrukom prosječnom vremenu prije­laza za gospodarsku jedinicu kao cjelinu

3 T,= 3x15= 45 god. (6) Raspon vremena promjena drvne zalihe tijekom

trostrukog prosječnog vremena prijelaza za gospodar­sku jedinicu kao cjelinu (3TS) u biti je razvojni ciklus drvne zalihe preborne šume.

Stručni naziv razvojni ciklus odgovara biti pojave, no kako se ovdje radi o gospodarskoj šumi utjecanoj pozitivno usmjeravanim stručnim postupcima na pro­mjene i vrijeme trajanja optimalnog razvoja po načeli­ma oponašanja prirode, za ovaj raspon vremena u ure­đenoj gospodarskoj šumi primjereniji je stručni naziv gospodarski ciklus.

Tijekom trajanja gospodarskog ciklusa u šumi s konkretnom drvnom zalihom jednakom normalnoj, uz koju je etat jednak prirastu, užije se jedna normalna drvna zaliha po veličini jednaka ukupnom prirastu na-stalom tijekom ciklusa, ali tako da se na kraju ciklusa na panju nalazi druga drvna zaliha iste veličine.

Za vrijeme iskorišćenja drvnih masa svih posječe­nih stabala do veličine normalne drvne zalihe, može se upotrjebiti odgovarajuće atributivno obilježje užitni (etatni) ciklus, a za zbroj priraštaja, koji se u istom rasponu vremena izjednači s veličinom normalne drv­ne zalihe prirasni ciklus.

Navedene nove inačice uređajne komponente " vri­jeme " razlučili smo i definirali prema sljedećim razli­kovnim obilježjima.

NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA PRILAGOĐENE USTROJU ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA

New variants of time management adapted to the system of selection forests

116

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003). 109-133

RAZVOJNI, GOSPODARSKI , PRIRASNI I UŽITNI (ETATNI) CIKLUS PREBORNE ŠUME

Developmental, economic, incremental and yield cycle of a selection forest

Osnovni vremenski pokazatelj koji hoćemo defini­rati i neposredno odrediti je ciklus razvoja biološke komponente preborne šume u kontinuumu prostor-vrijeme, izražen brojem godina.

Ciklus je prema općoj definiciji skup raznih poja­va, radova, procesa i promjena, koje tvore zatvoren krug razvoja tijekom nekog raspona vremena. Na pr. lunarni ciklus Mjesečevih mijena traje 19 godina, po­slije kojeg se ponavlja istim redom; sunčani ciklus tra­je 27 godina itd. (B. K l a i ć , 1990., str. 224-5).

Za prebornu šumu dokazano je da se razvija "in continuo". No, i u tom trajnom procesu razvoja mogu se identificirati, dapače i odrediti vremenski ciklusi, tj. rasponi vremena tijekom kojih se u neprekinutom nizu obrazuju zatvoreni krugovi razvoja.

Razvojni ciklus. Pojam i bit zatvorenog kruga prirodnog procesa razvoja preborne šume, koja se i uz pravilno potrajno gospodarenje po načelima opona­šanja prirode kontinuirano razvija, objasnit ćemo uspo­redbom izgrađene prašume i gospodarske preborne šume.

Obje nose označni pridjev trajna šuma, iako se po uvjetima razvoja bitno razlikuju. Prašuma se razvija u prirodnim uvjetima. Prirodni razvoj gospodarske prebor­ne šume pozitivno je usmjeravan antropogenim utjeca­jima - gospodarenjem po načelima oponašanja prirode.

U obje šume je tvorba zatvorenih krugova razvoja istovjetna, ali praktički različita zbog razlika u domina­ciji utjecaja, što je teško razlučiti tijekom normalnog razvoja.

Razvoj izgrađene prašume prirodno je uravnotežen. Smatra se daje u prašumi prirast jednak nuli. Sa stajali­šta korištenja - da, no s fiziološkog - ne. Koliko prašu­ma godišnje priraste, toliko drveta propadne uslijed truleži, starosti i drugih razloga. Drvna zaliha se (teo­retski) po veličini ne mijenja. Zovemo je stacionarna, jer u trajnom procesu stvaranja prirasta uz istovremeno propadanje drvne tvari ostaje nepromijenjena.

U tom kontinuumu stvaranja i rastvorbe drvne tvari, zatvoreni krug prirodnog razvoja kojeg smo označili pridjevkom ciklus razvoja identificirat ćemo ovako.

U prašumi, drvna zaliha najednom mjestu prirašću-je, a na drugom u istoj količini propada. Novi prirast iz godine u godinu stvara novu zalihu, a prvobitna zaliha se propadanjem proporcionalno smanjuje. Kad novo-uspostavljena zaliha dosegne početnu veličinu prvobit­ne, ova je zaliha do tog trenutka propala. Krug prirod­nog razvoja prvobitne zalihe se zatvorio. Ona je završi­la svoj ciklus razvoja.

Novouspostavljena zaliha započinje novi ciklus razvoja biološke komponente. Iz godine u godinu stva­ra novi prirast. U određenom rasponu vremena obliku­je se nova zaliha, a stara istovremeno propadne. Ovaj proces se neprekidno ponavlja.

Na temelju opće definicije ciklusa i prikazanog pro­cesa razvoja prašume i gospodarske preborne šume, mo­žemo prvi entitet u naslovu poglavlja definirati ovako:

Razvojni ciklus ili ciklus razvoja trajne (prebor­ne) šume je skup raznih pojava, procesa i promjena biološke komponente šume, koja u kontinuumu prostor-vrijeme, tijekom određenog raspona vre­mena obrazuje zatvoreni krug prirodnog razvoja.

Ciklusi normalnog razvoja se u ustaljenom rit­mu trajno reproduciraju.

Prirodni krug razvoja utjecan gospodarenjem zatva­ra se kada se zbroj užitih godišnjih etata izjednači po veličini s početnom drvnom zalihom na panju. U tom momentu prvobitna zaliha je potpuno iskorištena, a no­vouspostavljena zaliha na panju, kao novi reproducent prirašćivanja, započinje novi ciklus razvoja.

Gospodarski ciklus. U prašumi kao i u gospodar­skoj prebornoj šumi drvo je izgrađeni proizvod i pret-stavlja ekonomsko dobro. U odnosu na prašumu gdje količina drveta jednaka prirastu propada, u gospodar­skoj šumi se količina drveta jednaka prirastu koristi.

Trajno se godišnje može užiti količina drveta jedna­ka godišnjem prirastu drvne zalihe samo u onom sluča­ju, kada uz trajno korištenje istog prirasta drvna zaliha ostaje iz godine u godinu po veličini nepromijenjena. To se postiže samo uz jednu drvnu zalihu.

Drvnu zalihu kod koje je prirast jednak etatu zove­mo optimalna drvna zaliha.

Odgovor na pitanje: kolika mora biti ta optimalna drvna zaliha preborne šume a da se iz nje može trajno koristiti isti godišnji ili periodički etat?, nalazi se u teo­retskim modelima optimalnog ustrojstva preborne šu­me - normalama. Ne možemo se upuštati u objašnje­nja konstrukcije normala zbog štednje na prostoru. Za­interesirane upućujemo na: "Novi sistem uređivanja prebornih šuma" (D. K l e p a c , 1961., reprint 1977), po kojem su konstruirane normale u našem slučaju.

Normale "Novog sistema" izabrali smo zbog toga što sadrže optimalne veličine osnovnih elemenata troj­nog odnosa (V-iv-E) i optimalna vremena prijelaza (TD), pogodnih za računanje Ts i 3TS i uspješno određi­vanje trajanja optimalnog gospodarskog ciklusa (tije­kom kojega je u većini slučajeva moguće veću ili ma­nju konkretnu drvnu zalihu svesti na optimalnu).

117

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 109-133

Prva istraživanja osnovnih elemenata, konstrukcije i primjene normala "Novog sistema" provedena su u šumama NPŠO - Zalesina (Nastavno pokusni šumski objekti), a medu inim i u gosp. jed. Belevine. Autohto­nost porijekla, teoretska cjelovitost, prilagodljivost konkretnoj šumi i jednostavnost primjene, bili su do­voljno jak razlog njihovog izbora za određivanje opti­malnog vremena trajanja obrtanja zatvorenih krugova razvoja, odnosno gospodarskih ciklusa.

Gospodarski ciklus je srednjoročni raspon vre­mena određen s tri prosječna vremena prijelaza iz­mjerena za sastojinu, uređajni razred ili gosp. jedi­nicu kao cjelinu (3TJ, tijekom kojega se uz postignut optimalni odnos između produkcije i korištenja drvne zalihe, gospodarenjem po načelima oponašanja prirode obrazuju cjeloviti zatvoreni krugovi prirodnog raz­voja, koji jamče višenamjensku potrajnost prihoda u granicama održivog razvoja šume.

Tijekom trajanja ciklusa nastoji se zadržati - ako već postoji - ili postići - ako je narušen, optimalni od­nos drvne zalihe, prirasta i etata. To znači da tijekom trajanja ciklusa treba osim drvne zalihe pratiti promje­ne prirasta i ostvarenja etata.

Prirasni ciklus. Pri praćenju kretanja prirasta drv­ne zalihe upotrijebit će se atributivno obilježje izvede­nicama prirasni ciklus ili proizvodni ciklus.

Prirasni ciklus (proizvodni ciklus) može se objasni­ti ovako.

Ako drvnu zalihu shvatimo kao glavnicu a prirast te drvne zalihe kao kamate, početna drvna zaliha bi se uz kontinuirano prirašćivanje (neprekidno ukamaćivanje) bez priliva stabala, u određenom rasponu vremena udvostručila (naravno uz pretpostavku da nema prirod­nog otpada i sječe). U momentu kada se početna drvna zaliha udvostruči njena reprodukcija je završena. Krug prirašćivanja prvobitne zalihe se zatvorio. Protekli broj godina pretstavlja prirasni ciklus.

Prirasni ciklus je raspon vremena tijekom kojega se suma godišnjih priraštaja izjednači s veličinom početne drvne zalihe, koja je taj prirast proizvela.

Ako je u istom rasponu vremena uz prirast eviden­tiran i priliv, naziv se mijenja u proizvodni ciklus.

Neophodno je istaknuti distinkciju izvedenica. Prva se odnosi samo na prirast, a druga na produkciju tj. na

prirast i priliv, koji zajedno tvore proizvodni ciklus. Užitni ciklus. Ciklus trećeg člana (E) trojnog odnosa

V- iv - E kojim određujemo veličinu etata kao korektora u podržavanju ili postizanju uravnoteženog trojnog od­nosa u svrhu ostvarenja potrajnosti prihoda na drvu, na­zvali smo užitni (etatni) ciklus drvne zalihe.

Od tri elementa trojnog odnosa V - iv - E, drvnu zalihu i prirast mjerimo a etat ili drvnu masu pred­vidivu za sječu određujemo po usvojenim stručnim kriterijima u granicama pozitivnih propisa.

Značenje ovog neosporno najodgovornijeg stručnog postupka u ostvaraju višenamjenske potrajnosti u gra­nicama održivog razvoja šuma, najbolje odražava uzre­čica "uređivanje šuma je umijeće mogućeg", što oči­gledno dokazuju različiti brojni postupci određivanja is-korišćenja drvne zalihe u primjenjivanim metodama.

Veličina i vrijeme ostvarenja etata koji će jamčiti potrajnost prihoda na drvu, određivani su u šumama prebornog uzgojnog oblika primjenom ophodnje. Ob­zirom na već navedene brojne razlike jednodobnih i prebornih sastojina, a posebice odnosa vrsta drveća prema svijetlu između heliofita (jednodobne) i skiofita (preborne sastojine), postupci određivanja i ostvarenja etata za uzgojne oblike šuma sastojinskog gospodare­nja, prilagođenih prirodnom razvoju heliofita, ne mogu se odgovarajuće primijeniti u uzgojnim oblicima šuma stablimičnog i (ili) grupimičnog načina gospodarenja, prilagođenih prirodnom razvoju skiofita.

Primjena ophodnje kao neprimjerenog ekonomskog pokazatelja gospodarenja u šumama prebornog uzgo­jnog oblika, uzrokom je dosadašnjeg izostanka sred-njo- i dugoročnog planiranja.

Usvajanjem vremenske razlike trajanja razvojnih procesa stabala i sastojina i pronalaženjem vremenskih pokazatelja koji će odgovarajuće nadomjestiti apsolu­tne starosti, mogli smo odrediti raspon vremena traja­nja gospodarskog ciklusa drvne zalihe (3TS), prilagođe­nog dobnoj heterogenosti stabala prebornih sastojina.

U normalnoj prebornoj sastojini, tipu šume (EGT), uređajnom razredu ili gospodarskoj jedinici su - prema iznijetom - razvojni, gospodarski, prirasni (proizvo­dni) i užitni (etatni) ciklus po vremenu trajanja jednaki (trostrukom prosječnom vremenu prijelaza za sastojinu kao cjelinu 3TS).

VREMENSKA JEDNAKOST CIKLUSA - UVJETI ODRŽIVOG RAZVOJA I VIŠENAMJENSKE POTRAJNOSTI

Temporal cycle equality - conditions of sustainable development and multipurpose sustainability

Kako ostvariti jednakost ciklusa navedenih eleme­nata (V, iv, E) u praksi kada se međusobno razlikuju po vremenima trajanja?

Pretpostavka ostvarenja kontinuiteta optimalnog razvoja, višenamjenske potrajnosti prihoda i bioekolo-ške stabilnosti uz istovremenu zadovoljavajuću priro-

118

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

dnu obnovu po načelima oponašanja prirode u granica­ma održivog razvoja šume, je jednakost vremena tra­janja ciklusa promjena za sva tri taksacijska elementa tijekom izmjerenog (3rs.) za tretiranu jedinicu pros­torne razdiobe kao cjelinu.

Ovaj uvjet treba zadovoljiti budući da uspoređuje­mo vrijeme trajanja ciklusa za tri različita taksacijska elementa, a vrijeme trajanja promjena za pojedini ele-menat može i ne mora biti sukladno s višekratnikom iz­mjerene medijane (Ts) kao prosječnim vremenskim po­kazateljem tempa razvoja. Vrijeme trajanja ciklusa po­jedinih elemenata će se u tom slučaju razlikovati me­đusobno i od izmjerenog (37̂ .) za tretiranu jedinicu prostorne razdiobe kao cjelinu.

U normalnoj prebornoj šumi postignuta je uravno­teženost između produkcije i korištenja kada se sva tri ciklusa

3 Tsl (V) = gospodarski ciklus 3 Ts2 (iy) = prirasni ciklus

Nove vremenske inačice za određivanje raspona vremena trajanja ciklusa temelje se na poznavanju pro­sječnog vremena prijelaza za sastojinu kao cjelinu (Ts).

Ovaj vremenski pokazatelj nije zaživio u uređaj noj praksi naših prebornih šuma unatoč preporuci g. aka-

3 Ts3 (E) = užitni (etatni) ciklus, izjednače po vremenu trajanja s trostrukim prosje­

čnim vremenom prijelaza (3TS) za tretiranu jedinicu prostorne razdiobe kao cjelinu:

3 Tsl (V) = 3 Ts2 (ij = 3 Ts3 (E) (god) (7) Ovaj odnos je očigledan dokaz značaja prosječnog

vremena prijelaza kao ekonomskog pokazatelja za op­timalno srednjoročno planiranje i oblikovanje ciklusa pri uređivanju prebornih šuma.

Kada je u šumi, gosp jedinici, uređajnom razredu ili tretiranoj jedinici prostorne razdiobe vrijeme trajanja ciklusa izjednačeno s izmjerenim 3TS, zadovoljeni su uvjeti ostvarenja optimalnog razvoja drvne zalihe nor­malnog gospodarskog ciklusa.

Podržavanjem postignutog optimalnog stanja, raz­voj drvne normalne zalihe se uz kontinuirano prirašći-vanje i korištenje prirasta nastavlja u novom gospodar­skom ciklusu istovjetno prethodnom. Gospodarski ci­klusi nižu se "in continuo" tj. trajno.

demika D. K lepca , (Šum. list br. 12/59 i 7-8/60). Određivanje (Ts) ne zahtijeva nova ili dopunska mjere­nja slučajnog uzorka analiziranih izvrtaka. Praktički se može pouzdano odrediti kao medijana svih individual­nih vremena prijelaza (t) i u terenskom obrascu.

UZITNA PERIODA DRVNE ZALIHE (GOSPODARSKA PERIODA KONVERZIJE) Exploitable period of growing stock (economic/management conversion period)

Trajno nizanje ciklusa vodi nas do nove specifične zakonitosti u razvoju drvne zalihe preborne šume.

Tri uzastopna gospodarska ciklusa po vremenu tra­janja jednaka

3Tsx3=9Ts (god) tvore gospodarsku periodu tijekom koje se u tri

ciklusa užiju se tri normalne drvne zalihe

E=WS < m '>

a četvrta ostaje na panju i nastavlja razvoj u prvom ciklusu nove gospodarske periode.

Dugoročni raspon vremena razvoja normalne pre­borne šume 9TS tijekom kojega se u kontinuitetu užiju tri drvne zalihe, odvojili smo od srednjoročnih i kao novu inačicu komponente "vrijeme" nazvali gospo­darska perioda.

Istovremeno taj raspon vremena predstavlja (teoret­ski) i gospodarsku periodu konverzije. Vremenski traje tri uzastopna gospodarska ciklusa i završava s tre­ćim ciklusom onog momenta kada je evidentirana drvna masa posljednjeg posječenog stabla inventariziranog na početku periode, što znači da je izvršena konverzija svih stabala. To vrijeme odgovara ophodnji visoke reg­ularne šume i nazvali smo je fiktivna ophodnja.

Tijekom oblikovanja, trajnog nizanja ciklusa i tvor­bi periode, identificirali smo, razlučili, definirali i od­redili vrijeme trajanja srednjoročnih i dugoročnih pro­mjena u razvoju prebornih šuma, a zatim komparativ­nom analizom s dosadašnjim poznatim teoretskim za­konitostima istovjetne primjene, dokazali prilagođe­nost novih vremenskih inačica ustroju prebornih šuma i primjerima potvrdili svrhovitost u primjeni.

PROVJERA SUKLADNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH INAČICA VREMENSKOG UREĐIVANJA Checking coordination between the existing

and new variants of time management

119

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

Stabla pritom gube individualnost i u primjeni po­primaju vrijednost prosjeka za prebornu sastojinu, ure-dajni razred, gosp. jedinicu ili šumu kao cjelinu.

S obzirom da vrijeme trajanja ciklusa i perioda određujemo mjerenjem, a vrijeme trajanja ostvarenja etata određujemo posredno sami, točnost određivanja i ostvarenja potrajnosti prihoda na drvu kao značajnog čimbenika kompleksa održivog razvoja šuma zahtijeva provjeru pouzdanosti primjene Ts, 3TS, i novog više­kratnika 9 Ts.

Vrsni francuski uređivač A. Schaeffer odredio je godišnji etat u normalnoj prebornoj šumi na temelju konstruirane normale za jelove preborne šume srednje oblasti Alpa uz ophodnjicu jednaku prosječnom vreme­nu prijelaza za sastojinu kao cjelinu (/ = Ts = 16 god).

Na osnovi odnosa raspona vremena prirašćivanja (Ts) i postotka prirasta (p %) utvrdio je, da se u Ts = 16 god. može užiti 1/3 drvne zalihe i daje užiti etat jednak prirastu. Empiričke spoznaje odnosa (Ts) i (p) objavio je 1908. god. kao metode za računanje prirasta (Meto­de postotka prirasta).

Sukladnost inačica vremenskog uređivanja eksperi­mentalnog podrijetla A. Schaeffer a za određivanje postotka prirasta (p), godišnjeg prirasta drvne mase (/„) i godišnjeg etata (E) primjenom (7V) i kvocijenta 1/3TS

s poznatim, u praktičnoj primjeni dokazanim meto­dama, formulama i zakonitostima iz tretiranog podru­čja uređivanja šuma, koje za obračun istih uređajnih pokazatelja koriste druge taksacijske elemente, provje­rili smo usporednom analizom.

Ovom analizom dopunjujemo teoretsku osnovu vremenskog uređivanja novim inačicama ekonomske komponente " vrijeme " za srednjoročno (ciklusi) i du­goročno (periode) planiranje gospodarenja u šumama prebornog uzgojnog oblika.

USPOREDNA ANALIZA VREMENA TRAJANJA CIKLUSA A comparative analysis of cycle duration

a) Na prvi način izvodimo formulu za Ts iz uspo­redbe općepoznate formule za računanje prirasta drvne mase (zalihe) pomoću postotka prirasta i formule A. Schaef fe ra za računanje prirasta drvne mase (zali­he) pomoću prosječnog vremena prijelaza za sastojinu kao cjelinu:

Primjenom ovih formula određuje se prirast iste drvne mase ili drvne zalihe u istoj jedinici prostorne razdiobe ali pomoću dva različita taksacijska elemen­ta. Uz pretpostavku da su u primjeni istovjetni, valja očekivati isti rezultat:

V * P - V » 100 37

Iz razmjera određujemo formulu za računanje 3TS i Ts pomoću p:

b) 3TS i Ts određujemo na drugi način iz uvodno navedene formule A. S c h a e f f e ra na osnovi poznate drvne zalihe i na njoj proizvedenom prirastu:

Iz razmjera gornjih izraza za računanje 3TS izvodi­mo uvodno navedenu opću formulu za /y (14 a) i opću formulu za postotak prirasta (14 b) iz koje se lagano odredi ista formula za i,;.

120

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003). 109-133

slijedi, da drvna zaliha priraste na iznos (V) u vre­menu 3TS tj. u tri prosječna vremena prijelaza za sasto-jinu kao cjelinu.

U normalnoj prebornoj šumi užije se tijekom 3TS (godišnje ili periodično) ukupni prirast drvne zalihe, kako je to A. Schaeffer izrazio formulom:

iz koje slijedi dokaz, da se normalni etat može reali­zirati u istom vremenu 3TS u kojem se stvorio normalni prirast:

s E Iz dviju formula za određivanje Ts odnosno 3TS

V V 3T =— i 3T = —

s L s E slijedi dokaz, daje etat jednak prirastu

a iz odnosa formula

dobivamo opću formulu za postotak prirasta

V + E = l00 + p p = ~*\00 (17)

jednaku općoj formuli za intenzitet sječe

iz koje, uz supstituciju E=iv proizlazi

proizlaze tri spoznaje o jednakosti vremena tra­janja ciklusa:

a) 100 % prirasta stvori se u vremenu

b) drvna zaliha priraste za isti iznos (V) u vremenu

(13a)

c) cijela drvna zaliha (V) može se užiti u vremenu

Na osnovi ovih spoznaja, možemo prosječno vrije­me prijelaza za sastojinu kao cjelinu (Ts) smatrati pou­zdanim taksacijskim elementom za primjenu u šuma­ma s kojima se preborno gospodari, bilo da se primje­njuje kao (Ts) ili kao trostruko prosječno vrijeme prije­laza za sastojinu kao cjelinu (3TX).

Vrijeme trajanja užitnog ciklusa može se doka­zati iz odnosa formula za računanje ukupnog go­dišnjeg etata uspoređenih oblika gospodarenja. Pritom se u jednodobnim, u odnosu na raznodobne sastojine, primjenjuju različiti oblici vremenske komponente (u) i (3TS), ali oba za određivanje istog taksacijskog elementa - etata:

Iz ovih formula, veličine drvnih zaliha iznose

a vrijeme užitnog ciklusa ukupnih drvnih zaliha u pojedinom obliku gospodarenja izraženo drugim obli­kom komponente vrijeme:

Iz triju formula za računanje Ts

121

c) Iz Schae f f e rove formule za računanje etata izvodi se još po jedna formula za računanje 3TS i Ts na treći način:

Vrijeme trajanja užitnog ciklusa može se izračunati i izravno iz odnosa formula za ukupni etat:

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 109-133

Ova jednakost pokazuje daje vrijeme iskorišćenja ukupne drvne zalihe u oba oblika gospodarenja isto­vjetno, po trajanju jednako 1/3 vremena užitne periode drvne zalihe, ali izraženo drugim oblikom vremenske komponente: s 3TS u raznodobnim i s u/3 odnosno 1/3 ophodnje u jednodobnim sastojinama.

Vrijeme prijelaza za sastojinu kao cjelinu izraženo ophodnjom, izračunato iz prethodnog kvocijenta iznosi:

Vrijeme trajanja gospodarske periode izvodimo iz korelacije Novog sistema za uređivanje prebornih šu­ma D. Klepca (1969:9), za normalnu drvnu zalihu preborne sastojine jele:

koja uz odnos H2 = 3Kprelazi u konačnu formulu za računanje etata

stoje istovjetno s rezultatom dobivenim iz formule (20): '

u kojoj vrijeme trajanja gospodarske periode iz­vedeno iz vremena trajanja gospodarskog ciklusa (iz formule 20) iznosi:

u = 3 * 37; = 97; (god) (24)

Rezultat formule (24) pokazuje određenu istovjet­nost vremena trajanja gospodarske periode u oba obli­ka gospodarenja, ali izraženog različitim vremenskim pokazateljima.

Vrijeme gospodarske periode od 9TS u prebor-noj šumi odgovara prikrivenoj ili fiktivnoj ophod­nji, a ophodnja (u) visoke regularne šume devetero­strukom prosječnom vremenu prijelaza za prebor-nu sastojinu kao cjelinu.

Dugoročna potrajnost prihoda etata je u oba oblika gospodarenja istovjetna. Tijekom trajanja gospodarske periode posijeku se tri drvne zalihe (3V), ali u vremenu iskazanom inačicom prilagođenom uzgojnom obliku šume.

Za visoku regularnu šumu dokaz izvodimo iz for­mule (5)

3V=Exu (m3) a za preborni uzgojni oblik iz formule za godišnji

etat (23) 3V= Ex9Ts (m3K

Za ophodnju smo obzirom na specifična obilježja prebornih sastojina utvrdili da nije primjenljiva u tom obliku gospodarenja. Međutim, o primjeni vremena prijelaza za sastojine kao cjeline (7V) u sastojinama vi­sokih regularnih šuma, to ne možemo tvrditi. I u tom obliku gospodarenja, stabla tijekom razvoja prelaze iz jednog u drugi debljinski stupanj. Ova spoznaja proiz­lazi iz Schneiderove formule za računanje postotka plošnog prirasta:

NOVA FORMULA ZA DUGOROČNO PLANIRANJE POTRAJNOSTI PRIHODA ETATA UZ VRIJEME TRAJANJA FIKTIVNE OPHODNJE 9Ts New formula for long-term planning of sustainable cutting yield

with the duration of fictional rotation 9Ts

122

Rezultat je istovjetan s brojnikom Masson-Va-t i e r o v e formule za ukupni etat u visokim regularnim šumama:

Nazivnik tj. vrijeme gospodarske periode izraču­nat ćemo primjenom (Ts) i Schae f fe rove formule za etat u prebornim sastojinama

Supstitucijom koleracije za V dobivamo uvršte­njem izraza H2 formulu

3

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXV1I (2003). 109-133

400 p =

n*D u kojoj je («) u nazivniku broj godova na 1 cm pro­

mjera. A taj broj godova nije ništa drugo već vrijeme prijelaza za primijenjene debljinske stupnjeve od 2 cm.

Dokaz slijedi iz formule za postotak plošnog prira­sta, izvedene pomoću analitičkih izraza za Schaeffero-ve tarife primjenom P r e s s l e r o v e formule:

1000 1

u kojoj je Tbroj godova na 2,5 cm tj. vrijeme prije­laza za debljinske stupnjeve od 5 cm.

Kao primjer praktične primjene izvedenih novih o-blika komponente vrijeme u šumama s kojima se pre-borno gospodari, izabrali smo jednu gospodarsku jedi­nicu - Nastavno pokusni šumski objekt (NPŠO) "Bele-vine", za koju raspolažemo s dovoljno podataka. Opisa­na je u brojnim radovima g. Akademika D. Kl ep c a i nekoliko naših radova (Glasnik za šumske pokuse, po­sebno izdanje 4, 1993: 111-120; Šumarski list 1-2/1993: 33-52 i dr.), na koje upućujemo zainteresirane.

Ova gospodarska jedinica se već više od 30 godina ureduje po "Novom sistemu uređivanja prebornih šu-

(K=9,5g) (AN,=82)

M = 468,97 mVha; m = 365,80 m'/ha; u = 10,32 mVha/god. N2 = 471 poha;Nl = 389 po ha; AN = 82

Ovu gospodarsku jedinicu izabrali smo kao primjer i zbog toga, što predstavlja prvu konkretnu primjenu "Novog sistema" od njegova postanka, u kojoj je na te­melju gospodarenja po osnovnim elementima normale i kontinuiranih evidencija sječa dokazano postojanje gospodarskog ciklusa drvne zalihe u šumama s koji-

Supstitucijom odnosa za vremena prijelaza T=2,5n S c h a e f f e r o v a formula prelazi u S c h n e i d e r o v u :

1000 1 400 p = * =

D 2,5 *n n*D

Prema ovim spoznajama o vremenima prijelaza možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su

37 = — i (9TS = u) teoretski dokazane i praktički pri-3 mjenjive vremenske komponente i u sastoji-

nama visokih regularnih šuma za računanje sveukup­nog etata (Es).

Primjena izlazi iz okvira našega rada i zahtijeva po­sebnu studiju. Zbog toga ćemo se o primjeni prethodno opisanih novih spoznaja ograničiti na šume s kojima se preborno gospodari.

ma". Gospodari se po normali koju smo konstruirali prema korelacijama "Novog sistema" na temelju sred­nje visine dominantnih stabala izračunate iz 800 iz­mjerenih visina najviših stabala jele na cijeloj površini gospodarske jedinice "Belevine":

Hdom = 35,33m

Sve relevantne podatke konstruirane II normale za jelu svrstali smo pregledno u tablicu 1. Normala je konstruirana za ophodnjicu 1 = 10 god..

E = M-m = 468,97-365,80 = 103,17 m5: 10 = 10,32 mVha godišnje; E = N,-Ni = 471-389 = 82 stabala/ha : 10=8,2 stabala po ha godišnje.

ma se preborno gospodari.(Na istovjetan način mogli bi budući prevoditelji radova dokazati postojanje gospodarske periode).

Pravilno potrajno gospodarenje zajamčeno je uz sinhroniziran odnos triju temeljnih komponenti uređi­vanja šuma: prostora, vremena i materije (drvne za-

PRIMJENA - Application Gospodarska jedinica: BELEVINE - Management unit: BELEVINE

Izvod iz normale za jelu uz tiziološku zrelost - A section of a normal model for fir at physiological maturity (Godišnji volumni prirast, normalni broj stabala, normalna drvna masa i temeljnica prije i poslije sječe) (Annual volume increment, normal tree number, normal wood mass and basal area before and after cutting)

Tablica 1 - Table 1

123

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4. CX.XVI1 (2003). 109-133

lihe). Sinhronizacija je moguća, kada je prostorna raz­dioba šume postojana, a u kretanju materije (drvne za­lihe) postignut optimalni odnos: drvne zalihe, prirasta i etata (V: /,.: E) uz pravovremenu primjenu propisanih stručnih postupaka.

Prvi uvjet - prostorna razdioba gospodarske jedini­ce "Belevine"je od prvog uređivanja (1891/82) do da­nas postojana. Prema tome, možemo postupak optima­lizacije odnosa (V-iv-E) prikazati za normalno i kon­kretno stanje šume.

1. Normalna preborna šuma. Optimalni ustroj šume određen je po II normali

ovako: Optimalna drvna zaliha prema Susmel-ovoj korela­

ciji Novog sistema iznosi:

Prema konstruiranoj normali za stanje prije i poslije sječe (tab.l) izračunata je optimalna drvna zaliha od 417,42 m'Vha. S obzirom na neznatnu razliku prema re­zultatu korelacije za V, izračunata optimalna drvna za­liha u tab. 1 je prihvatljiva (-420 mVha).

Optimalni godišnji prirast određen je kao razlika drvnih masa prije i poslije sječe:

iv = M - m = 468,97 - 365,80 = 103,17 m3 ili 10,32 mVha godišnje. U normalnoj prebornoj šumi etat je jednak prirastu

(E = /,,= 10,32 mVha god.). Uravnoteženost normale konstruirane za ophodnjicu

od 1 = 10 godina određena je primjenom optimalnih vremena prijelaza izračunatih po formuli Schaeffera:

Naime, razlika broja stabala između susjednih de-bljinskih stupnjeva (AN = 104) je onaj broj stabala koji bi se mogao posjeći, jer je u višem debljinskom stup­nju nepotreban. Ovaj bi obračun bio točan, kada bi sva stabla normalnog niza prešla tijekom ophodnjice od 10 god. iz jednog u sljedeći viši debljinski stupanj. Za sje­ču se tijekom ophodnjice ne može predvidjeti drvna masa svih suvišnih stabala u iznosu od 110,02 mVha, već samo drvna masa prešlih stabala, pa (AN) valja re­ducirati vremenima prijelaza, kao pokazateljima prela­ženja stabala. Drvna masa tih stabala (AN = 82) iznosi 10,317 mVha. To je godišnji prirast drvne zalihe, koji se može užiti kao etat.

Ako je normala dobro konstruirana odnos V: /', : E je uravnotežen. Uz korištenje etata jednakog prirastu, drvna zaliha se po veličini ne mijenja, pa za svaki član trojnog odnosa treba izračunati prosječno vrijeme opti­

malizacije, koje mora u sva tri slučaja biti jednako optimalnom vremenu prijelaza za sastojinu kao cjelinu (Ts).

Izvedene formule 11, 13 i 19 mogu se primjenjivati na dva načina. Ako nam je poznato vrijeme prijelaza za sastojinu jele kao cjelinu, tada za optimalni F izračunat po korelaciji "Novog sistema" određujemo optimalni p - izrazom 11, ;', - izrazom 13 i E- izrazom 19. Zbog primjene istog simbola Ts, za pojedinu komponentu koristit ćemo oznake s indeksima TsI, Ts2 i Ts3.

S obzirom da su nam poznata sva tri tražena ele­menta normale, izuzevši vremena njihove optimaliza­cije, a ono je - prema izvedenim korelacijama -jedna­ko trostrukom prosječnom vremenu prijelaza za sasto­jinu kao cjelinu, isto ćemo odrediti po formulama:

Ts (V) = Ts (i) = T (E) =

Uz optimalni Ts = 13,5 god. gospodarski ciklus optimalne drvne zalihe iznosi

3 * Ts = 3*13,486 = 40,46 god. « 40,5 godina a gospodarska perioda optimalne drvne zalihe

(prema formuli 24) 9*7;= 9*13,486= 121,37 god. « 121,5 godina Trajno (srednjoročno) može se svake godine tije­

kom 40 godišnjeg gospodarskog ciklusa užiti optimal­ni etat:

Formula (23) pokazuje da se tijekom gospodarske periode može trajno godišnje (dugoročno) oko 120 godina sječi jednaki optimalni etat:

124

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski lisl br. 3-4, CXXVI1 (2003), 109-133

Pravilno potrajno gospodarenje po konstruiranoj normali jamči primjenom Ts 3TS i 9TS ostvarenje nače­la višenamjenske potrajnosti prihoda uz kontinuira­no podizanje ili podržavanje njezine potencijalne pro­duktivnosti i ekološke stabilnosti u granicama održi-vog razvoja šume.

2. Gospodarska jedinica NPŠO Belevine Primjena normala ovisi o cilju gospodarenja i izbo­

ru metode uređivanja kojom će se taj cilj moći sigurno, racionalno i svrhovito ostvariti.

U gospodarskoj jedinici "Belevine" to neće biti je­dnostavno, jer je uređenje po "Novom sistemu" akade­mika gosp. D. K. 1 e p c a peta metoda po kojoj je u po­sljednjih sto godina uređivana ova gospodarska jedini­ca (detaljniji prikaz nalazi se u ranije spomenutim ra­dovima). Svaka od njih ostavila je tragove na šumi, ovisno o dužini primjene i osobnom poimanju temelj­nih postupaka pojedinih metoda brojnih prevoditelja gospodarenja.

Praktičnu primjenu konstruirane normale za g.j. "Belevine" demonstrirat ćemo primjerom na temelju podataka normale, redovnih uzastopnih inventura,

kontinuirano vođenih evidencija sječa, izvedenih for­mula i izmjerenih prosječnih vremena prijelaza (Ts).

Kako prema autoru "Novog sistema" (D. K1 e p a c, 1961:44) udio bukve u omjeru smjese po drvnoj masi od 10 % ne smanjuje pozitivan utjecaj normalne te­meljnice - veličinom koje je zajamčeno kontinuirano prirodno podmlađenje - povećali smo izračunatu opti­malnu drvnu zalihu za 10 %

V. o/A •• 420+42 = 462 mVha i prema njoj vodili gospodarenje. Istovremeno je

normala na taj način prilagođena propisu osnove - pre­ma kojem - učešće bukve treba povećati tijekom vre­mena do 20 % po drvnoj masi, što će pospješiti pod-mlađivanje jele pod bukvom.

Prema tome, na ukupnoj se površini gospodarske jedinice "Belevine" mora nalaziti optimalna drvna za­liha od

Vop[ = 462 mVha x 258,24 ha = 119307 m3

Iz postojećih osnova gospodarenja i evidencija sje­ča utvrdili smo, da su se površina, konkretna (Vk) i po­sječeni dio drvne zalihe (Vsj.) u vremenu od 1946-1990 mijenjale kako je prikazano u tablici 2.

Tablica 2 - Table 2

Prema osnovama gospodarenja ukupni volumni pri­rast (iv) je u 45 godina (1946-90) iznosio 111803 m\ U istom vremenu je prevelika drvna zaliha (Vk) u odnosu na optimalnu (V t) smanjena za (127561 - 119572 =

smanjenje konkretne drvne 1803 + 7989= 119792 m3 :

7989m3). Ukupni prirast zalihe je užiti etat Vsj = 45 god = 2662 m3.

1. Vanjske granice gosp.jedinice i unutrašnja pro­storna razdioba nisu mijenjane tijekom posljednjih 100 godina, od prve osnove gospodarenja (1891/92). Pro­mijenjene su samo oznake odjela i odsjeka zbog prila­godbe našim propisima.

U koloni 2 je samo površina bivšeg distrikta VII-Belevine. Distrikt VIII-Dedinski vrh je od prve osnove izdvojen kao samostalna tipološka jedinica (sastojine jele i sastojine bukve na dolomitu) i izdvojen iz naših mjerenja.

Smanjena površina za 13,26 ha odnosi se na izgra­đene nove šumske prometnice, telefonske i dalekovod-ne prosjeke i površine na kojima su izgrađene nastam­be za terensku nastavu studenata.

2. Prva inventarizacija poslije U. svjetskog rata iz­vršena je 1946. god. brzom (okularnom procjenom) drvnih masa. Od 1950/51. kada je gosp. jedinica Bele­vine dodijeljena Šumarskom fakultetu za znanstvena istraživanja i nastavu, drvna zaliha je mjerena.

3. Za evidenciju sječa tijekom 45 godina (1946-1990) koristili smo sve sačuvane i kasnije osobno vo­dene i uredno arhivirane knjižice doznake i manuale primanja. Evidencija je sukladna s godinom procjene (1946). Posječena drvna masa u 1946.god. evidentira­na je u novim obrascima uvedenim od 1. 1. 1947. god.

125

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

4. Gosp jedinica Belevineje svojevremeno bila ure­đena po " Metodi razmjera dobnih razreda s dugim pomladnim razdobljem " uz ophodnju u = 100 god. Prvi dobni razred širok 40 god (ostala tri po 20 god), bio je prilagođen vremenu potrebnom za razvoj biljaka jele tijekom zadržavanja u nemjerenom dijelu sastojine od ponika do taksacijske granice i jednak je optimal­nom ciklusu (3TS = 40.5 god.).

Iz poredbe optimalne (Vopt), konkretne (Vk) i posje­čene drvne zalihe (V„•)

možemo zaključiti, da se u šumi s konkretnom drv­nom zalihom približno jednakoj optimalnoj (Vk~Vopl) može tijekom 45 godina užiti jedna drvna zaliha, a da druga iste veličine ostane u šumi na panju.

Ovu tvrdnju provjerili smo pomoću vremena prije­laza, koje se u svako doba može u svakoj sastojini do­voljno točno izmjeriti i svrhovito primijeniti.

U gospodarskoj jedinici "Belevine" je od 1950. go­dine - kada je predana na upravljanje Šumarskom fa­kultetu - vrijeme prijelaza mjereno nekoliko puta.

Prosječno vrijeme prijelaza za gospodarsku jedini­cu kao cjelinu (Ts) određeno kao medijana svih mjere­nja iznosi 15 godina. Ono je gotovo jednako vremenu prijelaza (Ts= 16 god.) koje je utvrdio S c h a e f f e r za jelu u francuskim Alpama.

Prema izmjerenom Ts= 15 god. i rasponu vremena iskorišćenja, užitni ciklus drvne zalihe u g.j. "Belevi­ne" je trajao:

37; = 3*15 = 45 god. Razlikuje se od optimalnog II normale (3Ts(opl) =

40,5 god.), zbog toga jer je Ts(opt) izračunat na temelju drvne zalihe VopX= 417,42 m3, koju smo prema pre­poruci autora "Novog sistema" povisili za 10 %, na 462 mVha odnosno 119.307 m3.

Povećanje normalne drvne zalihe za 10 % tj. od 420 na 462 mVha odnosi se na buduće povećanje bukve u omjeru smjese, koja ovdje ima izrazito biološku ulogu. Listincem neutralizira humus i tako meliorira tlo, odno­sno sprječava prekomjerno zakiseljavanje tla, kao jedan od preduvjeta uspješnog prirodnog podmlađenja.

Način konstrukcije i korelativnost odnosa parameta­ra normala Novog sistema omogućuje prilagodbu nor­malne drvne zalihe veličini konkretne (bez naknadnog korištenja tzv. "prijelaznih normala" kao u primjeni EGT-a), što potvrđuje njihovu fleksibilnost u primjeni.

Prilagodbom odnosno povećanjem normalne drvne zalihe na veličinu konkretne, zalihe se izjednače (VK= VN), pa je za početno "nulto stanje" primjene, normala primjereno transponirana za transfer u

propise srednjo- i dugoročnog prognostičkog mode­la gospodarenja po načelima oponašanja prirode.

Prognostički model određenje s dvije čvrste točke: početnom drvnom zalihom i završnom ili ciljnom drv­nom zalihom. U ove granice održivog razvoja treba in­korporirati kratkoročne propise budućeg gospodarenja, prilagođene stanju šume i usuglašene s prognostičkim modelom srednjo- i dugoročnog trenda prirodnog raz­voja i gospodarenja po načelima oponašanja prirode.

Povećanje normalne drvne zalihe izračunate po Sus-mel-ovoj korelaciji i II normali za 10 % uvjetuje pove­ćanje etata i shodno tome produženje vremena trajanja gospodarskog ciklusa od optimalnog (3TS =40,5 god) na 3TS = 3 x 15 = 45 god. i vremena trajanja gospodarske periode od 120 god. na 9 x 15 ili 3 x 45 = 135 god.

Tijekom gospodarskog ciklusa (1946-1990), uz stvarnu drvnu zalihu VK = 463 mVha jednaku normal­noj VN = 462 mVha, užit je prosječni godišnji etat:

E = 119782 m3: 45 god = 2662 m3: 258,24 ha = 10,308 mVha god. a vrijeme trajanja potpunog iskoriš­ćenja drvne zalihe

izjednačeno je s izmjerenim (3TS = 3 x 15 = 45 god. Osnovni uredajni pokazatelji održivog razvoja

V- iv - E izjednačeni su po veličini i vremenu trajanja ciklusa, odnosno na kraju ostvarenog i početku novog ciklusa dovedeni u normalni međuodnos.

U gospodarenju tijekom idućeg ciklusa će se ovi­sno o utvrđenom trendu razvoja šume od "nultog sta­nja" do stanja definiranog izvornom normalom, odno­som iv - E regulirati kretanje drvne zalihe i omjer smjese podržavanjem uravnoteženosti između produk­cije i korištenja, a praćenjem promjena obrasta utjecati na kontinuirano prirodno podmlađivanje.

Spoznaja o prelaženju svih stabala iz jednog de-bljinskog stupnja u sljedeći viši, potrebnih u tom de-bljinskom stupnju tijekom prosječnog vremena prijela­za za gosp. jedinicu kao cjelinu Ts = 15 god., i evidenti­ranog iskorišćenja drvne zalihe u vremenu 3TS = 45 god. po veličini jednake preostaloj na panju, potvrđena je hipoteza, prema kojoj gospodarski ciklus traje 3TS a gospodarska perioda drvne zalihe tri uzastopna uži­ma ciklusa:

9T, = 3Tsx3= 45god. x3 = 135god. tijekom koje će se užiti tri drvne zalihe

126

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

Ovaj godišnji etat jednak je etatu koji bi se - prema izvršenim i evidentiranim sječama u proteklom ciklusu - mogao trajno godišnje sječi tijekom utvrđene peri­ode za gosp. jedinicu Belevine:

E = 119782 m3 x 3 = 359346 m3: 135 god.= 2662 mVgod = 10,31 mVha god. Rezultat je istovjetan s optimalnim odnosno ostva­

renim etatom.

PROVJERA VREMENA TRAJANJA CIKLUSA Checking the duration of a cycle

Uobičajeno i u šumarskoj praksi prihvaćeno odre­đivanje uredajnih pokazatelja i u relativnim vrijedno­stima, upotrijebit ćemo za provjeru pouzdanosti pri­mjene prosječnih vremena prijelaza za sastojine kao cjeline (Ts, 3TS i 1/3TS), jednostavno oblikovanim for­mulama relativnih odnosa (p) i (3TS). Temelje se na spoznaji: postotak prirasta (p) drvne zalihe (koja je taj prirast proizvela) i trostruko prosječno vrijeme prijelaza za sastojine kao cjeline (3T,) obrnuto su srazmjerne veličine. (Ova spoznaja je i osnovica me­tode A. Schaef fe ra ) .

Što je prirast uz istu drvnu zalihu veći, (3TS) sraz-mjerno je manji (kraći) i obrnuto, produljenjem vreme­na prijelaza postotak prirasta se smanjuje.

Iz odnosa u praksi primjenjivane općepoznate i Schae f f e r -ove formule za računanje prirasta

Srazmjer (3TS) i (p) određen je koeficijentom pro­porcionalnosti (k):

Prema podacima druge normale, vremenski raspon trajanja ciklusa izračunat pomoću k,

Uz povećanu normalnu drvnu zalihu VN = 462 mVha, vremenski raspon trajanja ciklusa određen po istom po­stupku pomoću izračunatog k2 = 0,022085478 iznosi:

i jednak je izmjerenom (3TS = 3 x 15 = 45 god). Užitna perioda drvne zalihe (izmjerene na počet­

ku prvog užitnog ciklusa) određena istim izrazom

jednaka je rasponu izmjerenog vremena trajanja tri uzastopna užitna ciklusa

9TS = 3x 3TS = 3 x 45 ili 9 x 15 god = 135 god. Postotak prirasta (p) i vrijeme trajanja ciklusa (3TS)

mogu se na temelju navedenih srazmjera upotrijebiti za računanje ili kontrolu jednog uredajnog pokazatelja ako je poznat drugi. To će doći do izražaja kod metoda koje prirast ne određuju primjenom vremena prijelaza.

Izvedene formule 28 i 29 su matematički oblikova­ni precepti korelativnih odnosa s točno određenim na­činom i područjem primjene. To zorno ilustrira i potvr­đuje sljedeći primjer srazmjernosti (p) i (3TS) računa­njem postotka prirasta - prema podacima II normale -na dva načina:

-kvocijentom određenog optimalnim (7\): 3T

127

istovjetan je s ranije izračunatim po formuli

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA SUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3 4, CXXVII (2003). 109-133

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA - Conclusive remarks

Nastavno na dosadašnje spoznaje o uporabi vreme­na prijelaza, istraživanjem je potvrđena pretpostavlje­na mogućnost proširenja primjene prosječnog vremena prijelaza za sastojine kao cjeline (Ts) u svezi s pouzda­nim ostvarenjem stručno najodgovornijih zadaća pri uređivanju prebornih šuma - određivanju vremena sje-čive zrelosti (potpunog iskorišćenja drvne zalihe) pre­bornih sastojina i obračuna etata.

Dugotrajnim praćenjem i osobnim bilježenjem po­dataka o promjenama razvoja šume posrednim postup­cima, dokazano je, a paralelnim neposrednim mjere­njem vremena promjena potvrđeno, postojanje dvaju različitih procesa razvoja. Oba se u prebornoj šumi do­gađaju istovremeno i na istim površinama, ali u razli­čitim rasponima vremena trajanja. Oba se odnose na iste taksacijske elemente - stabla, razvoj kojih smo tre­tirali dvojako. Individualno po stablima i kao skupove prirodnih cjelina izdvojenih u šumske sastojine speci­fične konstitucije.

Razvoj pojedinog stabla - kao osnovnog gradbe-nog elementa šume - j e dugotrajan i vremenski limiti­ran. Životni vijek je predodređen prirodnom fizičkom zrelošću, ako apstrahiramo nepovoljne prirodne utje­caje i antropogenu selekciju. Preborne sastojine izgra­đene od tih istih stabala se kao prirodne cjeline, uz pravilno potrajno gospodarenje po načelima oponaša­nja prirode, razvijaju trajno na određenoj površini u kontinuiranom slijedu zatvorenih, vremenski odre­đenih krugova razvoja.

Na temeljem navedenih spoznaja određena su tri raspona vremena, koji tijekom trajnog procesa razvoja preborne šume, odlučno razlučuju promjene drvne za­lihe prebornih sastojina prouzročene razvojem u odre­đenim vremenskim krugovima i ostvarajem etata u is­tim rasponima vremena.

To su: turnus prebornih sječa (ili vezana ophod-njica za Ts), gospodarski ciklus i fiktivna ophodnja ili gospodarska perioda konverzije. Primjenom u sli-

128

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list hr. 3 4, CXXVII 12(103). 109-133

jedu po dužinama trajanja (određenih višekratnicima Ts), ovi rasponi vremena pouzdani su parametri za određivanje i kontrolu ostvaraja etata. uz istovremeno sukcesivno praćenje uravnoteženosti produkcije i kori­štenja drvne zalihe.

Turnus prebornih sječa (vezana ophodnjica) je kratkoročni raspon vremena jednak izmjerenom (Ts), tijekom kojega se u normalnoj prebornoj sastojini može užiti etat u veličini 1/3 drvne zalihe. Na temelju ove spoznaje konstruirao je A. Schaef fer normalu za preborne šume srednje oblasti Alpa uz ophodnjicu 1 = Ts = 16 god., a mi je dopunjujemo formulom za go­dišnji etat:

Ts

Gospodarski ciklus je našim istraživanjem utvrđen i novim stručnim nazivom imenovan zatvoren vremen­ski krug razvoja normalne drvne zalihe preborne sasto-jine. Jedan cjelovit vremenski krug ili ciklus razvoja preborne sastojine traje tri prosječna vremena pri­jelaza za sastojinu kao cjelinu (3 Ts) i jednak je vre­menu u kojemu se stablimičnom i (ili) grupimičnom sječom potpuno iskoristi njena drvna zaliha ali tako, da druga iste veličine ostaje u šumi na panju. Korište­njem etata jednakog prirastu, na panju će se trajno nala­ziti tzv. stacionarna normalna drvna zaliha, a ciklusi nizati u kontinuiranom slijedu jedan za drugim.

Godišnji etat za vremenski raspon ciklusa određuje se formulom A. S c h a e f f e r a:

E=*- m> 3TS

Istraživanjem utvrđenim zatvorenim vremenskim krugovima razvoja normalne drvne zalihe - ciklusima, dopunjujemo uređivanje prebornih šuma novom doka­zanom spoznajom o vremenu trajanja potpunog isko-rišćenja drvne zalihe. Time ujedno potvrđujemo pre­poruku g. Akademika D. Kl ep c a (1959:431) o pri­mjeni formule A. Schaef fe ra za određivanje etata, kao "jednoj od najpouzdanijih formula".

Tri uzastopna gospodarska ciklusa u nizu, vremen­ski tvore gospodarsku periodu konverzije svih stabala izmjerenih na početku prvog ciklusa:

3x3T s = 9Ts

Slijedom navedenih spoznaja o vremenskim raspo­nima trajanja ciklusa razvoja normalne drvne zalihe kao mjerljivim veličinama, izveli smo formulu za go­dišnji etat tijekom gospodarske periode konverzije, oblikom istovjetnu s Mas son -Vat t ier ovom for­mulom za ukupni etat visokih regularnih šuma

E = (Križanec) E = (Masson-Vattier) 9TS u

ali u nazivniku s inačicom "vrijeme" prilagođenoj uzgojnom obliku, ustroju i dobnoj heterogenosti sasto-jina prebornih šuma (9TS). U tom vremenu užiju se tri normalne drvne zalihe (3V) evidentirane sumom drv­nih masa posječenih stabala, a četvrta ostaje u šumi na panju kao novi reproducent prirašćivanja u prvom ci­klusu iduće gospodarske periode.

Nazivnik formule izvedene transformacijom kore­lacije "Novog sistema" za normalnu drvnu zalihu pre­bornih šuma jele, ukazuje na vremensku kompatibil­nost ophodnje (u) i nove inačice komponente "vri­jeme" (9TS):

u = 9Ts

uz isto ostvarenje etata u veličini tri normalne drvne zalihe. Korelacija ujedno potvrđuje pouzdanost sred­nje visine dominantnih stabala (Hdom) kao osnovnog pokazatelja prirodne produktivnosti staništa (boniteta).

Deveterostruko prosječno vrijeme prijelaza za sas­tojinu kao cjelinu (9TS) je pandan ophodnji visoke re­gularne šume, no u odnosu na ophodnju određeno je izmjerenim relativnim vremenom. Kako ophodnja izražena apsolutnom dobi nije primjenljiva u prebor­noj šumi, novu inačicu odredili smo relativnim vreme­nom, primijenili u prebornoj šumi i nazvali fiktivna ophodnja ili gospodarska perioda konverzije.

U oba uzgojna oblika je cilj gospodarenja definiran istim pokazateljem - prsnim promjerom usvojenim kao dimenzija zrelosti za sječu. Vrijeme u kojem stabla postižu dimenziju zrelosti iskazano brojem godina -ophodnjom ili fiktivnom ophodnjom je kompatibilno. Užita drvna zaliha je bez obzira na mjerne jedinice vremena trajanja ophodnje i fiktivne ophodnje odno­sno gospodarske periode konverzije jednaka (3V).

Zašto uz navedene istovjetnosti treba vrijeme za po­stizanje dimenzije zrelosti određivati u apsolutnim i re­lativnim mjernim jedinicama i primjenjivati u različitim inačicama? Zbog razlike u dinamici ostvaraja cilja gos­podarenja, odnosno razlici stručnih postupaka i vrstama sječa između jednodobnih sastojina visoke regularne šume i raznodobnih sastojina preborne šume. Osim toga, iskazivanje dobi stabala apsolutnim brojem godi­na u prebornim sastojinama, izgrađenim od stabala svih prirodno mogućih starosti je nesvrhovito.

U visokoj regularnoj šumi primjenjujemo sastojin-sko gospodarenje, a vrijeme zrelosti iskazujemo apso­lutnim brojem godina - ophodnjom. U prebornoj šumi primjenjujemo stablimično i (ili) grupimično gospoda­renje, a brzinu ili tempo prelaženja stabala po debljin-skim stupnjevima do dimenzije zrelosti iskazujemo brojem godina - fiktivnom ophodnjom.

129

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXV11 (2003). 109-133

Ophodnja je vrijeme trajanja zatvorenog kruga raz­voja svih jednodobnih sastojina visoke regularne šume od njihova osnivanja do sječive zrelosti. Tijekom raz­voja ostvaruje se etat međuprihoda tzv. prorijedama, intenzitetom sječa primjerenim dobi i stanju sastojina. U sastojinama koje su postigle dob sječive zrelosti -ophodnju, ostvaruje se etat glavnog prihoda istovre­menom sječom svih stabala na cijeloj površini sastoji­na - u pravilu najstarijeg dobnog razreda - i osnivaju nove jednodobne sastojine vremenskim slijedom, kako postižu zrelost.

Tijekom trajanja ophodnje užije se sveukupni etat u veličini tri normalne drvne zalihe, ostvaren u različi­tom odnosu etata glavnog i međuprihoda, ovisno o iz­boru prorijede (Prirasno - prihodne tablice).

Fiktivna ophodnja ili gospodarska perioda je vremenska konstanta konverzije. To je raspon vre­mena preobrazbe tijekom kojega se stablimično i (ili) grupimično sijeku strukturno prekobrojna stabla u svim debljinskim stupnjevima, i najdeblja stabla, vre­menskim slijedom kako postižu dimenziju zrelosti. Vrijeme trajanja gospodarske periode konverzije jed­nako je vremenu fiktivne ophodnje. Konverzija (preo­brazba) preborne sastojine završava onog momenta kada se užije i posljednje stablo koje je postiglo di­menziju zrelosti, što znači da je izvršena (teoretski) konverzija svih stabala inventariziranih na početku pe­riode. Zbroj užitih drvnih masa posječenih stabala (po 1/3 u pojedinom ciklusu) jednak je veličini tri normal­ne drvne zalihe (3V).

Primjena nove formule za etat (kao i prethodne dvi­je) pretpostavlja poznavanje tri relevantna uređajna pokazatelja: drvnu zalihu (V), volumni prirast (iv) i vri­jeme prijelaza (t). Ovi se pokazatelji pri sastavu osno­va gospodarenja mjere, pa se formula uz poznate para­metre i jednostavan oblik, lagano i pouzdano inkorpo­rira u postojeće modele uređivanja prebornih šuma.

Predložene formule za obračun, kontrolu izračuna i ostvarenje etata, primjenljive su u svim jedinicama prostorne razdiobe prebornih šuma.

Rasponi vremena izraženi inačicama (Ts, 3TS i 9TS) pogodni su za racionalizaciju uređajnih radova pri sas­tavu osnova gospodarenja.

Prigovor da je predloženo dugoročno planiranje etata po novoj formuli zbog predvidivog vremenskog raspona primjene nesvrhovito, nije prihvatljiv. Progno-

A n i ć, V. 1991: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb.

A s s m a n n , E. 1961: Waldertragskunde. DLV Ver-lags. Miinchen, Bonn, Wien.

stički modeli trenda razvoja i potrajnosti prihoda su za­tvoreni sustavi. Oblikovani su za svaku tretiranu višu jedinicu prostorne razdiobe šuma posebice zbog toga što dugotrajnost razvoja sastojina tijekom trajnog raz­voja i praćenja promjena u periodičkim inventurama zahtijeva planiranje i evidentiranje ostvarenje odredni­ca gospodarenja po načelima oponašanja prirode, kroz cijeli raspon vremena trajanja ophodnje ili fiktivne op­hodnje, za ekonomske jedinice kao cjeline.

Za prirast (z'v) i etat (E) koje iskazujemo i u relativ­nim vrijednostima usvojenim u praktičnoj primjeni, utvrdili smo da su postotak prirasta (p) drvne zalihe (koja je taj prirast proizvela) i trostruko prosječno vri­jeme prijelaza za sastojine kao cjeline (3TS) obrnuto srazmjerne veličine:

"•"- 57 3T-'WP

Određivanjem ili kontrolom jednog pokazatelja, ako je poznat drugi, omogućeno je brzo stjecanje slike odnosa konkretnih veličina koje će u usporedbi s nor­malnim ukazati na uzroke neusklađenosti uređajnih pokazatelja i jačinu otklona od normalnih vrijednosti.

U praksi se prezentirane srednjo- i dugoročne inači­ce kao pouzdani vremenski pokazatelji ne određuju i slijedom toga ne primijenjuju, iako je njihovo određi­vanje moguće bez dopunskih mjerenja (temeljem vre­mena prijelaza određenih kod obračuna prirasta).

Iznijete nove inačice - fiktivna ophodnja kao vre­menska konstanta zrelosti kompatibilna s ophodnjom - i nova formula za etat, ne bi trebale predstavljati nuz-gredne, već stalne uređajne pokazatelje srednjo- i du­goročnih prognostičkih modela razvoja i budućeg gos­podarenja šumama prebornog uzgojnog oblika. Znan­stveno porijeklo jamči u primjeni ostvarenje višena­mjenske potrajnosti prihoda u granicama održivoga razvoja šuma, uz očuvanje i podizanje bio- i ekološke stabilnosti.

Zbog opisa nužnih detalja i stjecanja cjelovite slike kompleksnog ustroja preborne šume u vezi s ponuđe­nim riješenjem srednjo- i dugoročnog uređenja, djelo je sadržajno usklađeno sa značajem "vremena" kao ekonomskog uređajnog pokazatelja prilagođenog dob­noj heterogenosti prebornih sastojina, i neizbježno op­širnije od uvjetovanog broja stranica za tisak.

Ces ta r , D. & oil. 1986: Uputstva za izradu karte eko-loško-gospodarskih tipova gorskog područja (I) Hrvatske. Radovi br. 4 - izvanredno izdanje, Šu­marski Institut, Jastrebarsko.

LITERATURA References

130

R. Križance: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3 4, CXXV1I (2003), 109-133

H a r a p i n , M. & oil. 1993: Zaštita i očuvanje europ­skih šuma. Minist. polj. i šumarstva, Zagreb.

E m r o v i ć , B. 1968: Vrijeme prijelaza. Šumarski list 7-8, Zagreb.

K l a i ć , B. 1990: Rječnik stranih riječi. Nakladni Za­vod MH, Zagreb.

K l e p a c , D. 1952: Uređivanje šuma oplodnom sje­čom. Glas. šum. pokuse 10,str. 225-346.

K l e p a c , D. 1953: Vrijeme prijelaza. Šumarski list br. 1., Zagreb.

K1 e p a c, D. 1953: Nekoliko formula za intenzitet sje­če. Šumarski list 9/10, str. 373-385

K l e p a c , D. 1959: Nekoliko metoda za određivanje etata u jelovim prebornim šumama. Šumarski list 12, str. 426-436

K1 e p a c, D. 1960: Jedna stara praktična metoda raču­nanja prirasta u prebornim šumama. Šumarski list 7-8, str. 228-231.

K l e p a c , D. 1961: Normalne frekvencijske krivulje broja stabala u prebornoj šumi. Šumarski list 9-10, str. 333-341.

K l e p a c , D. 1961: Novi sistem uređivanja prebornih šuma. Polj. šumarska Komora, Zagreb, str. 1-46.

K l e p a c , D. 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.

K l e p a c , D. 1965: Uređivanje šuma. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.

K l e p a c , D. 1997: Iz šumarske povijesti Gorskoga kotara u sadašnjost. Hrvatske šume, Zagreb.

K n u c h e 1, H. 1950: Planung und Kontrolle im Forst-betrieb. Aarau, Switzerland.

Kr i žanec ,R . 1984: Postojanost vremena prijelaza je­le u višim jedinicama prostorne podjele. Šumar­ski list 5-6, str. 213-224.

K r i ž a n e c , R. 1984: Istraživanje odnosa normalnih vremena prijelaza i analitičkih izraza tarifa. Glas. šum. pokuse, vol. 22, str. 369-377.

K r i ž a n e c , R. 1985: Jedinstvena opća formula za ra­čunanje etata glavnog prihoda u visokim regu­larnim šumama. Glasnik za šum pokuse 23, str. 141-175. Šum. fakultet Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 1986: Nastavno-pokusni šumski objekti (NPŠO) Zalesina. Glas. šum. pokuse, posebno izd. 2, str. 291-296.

K r i ž a n e c , R. 1989: Osnova gospodarenja za NPŠO g.j. Belevine (1990-1999). Šumarski fakultet, Zagreb, 243 pp.

K r i ž a n e c , R. 1992: 200-godišnjica prve metode za računanje etata. Šum. list br. 7-8, str. 313-326, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 1993: Uloga evidencije sječa u praće­

nju kretanja drvne zalihe preborne šume. Glas. šum. pokuse, pos. izd. 4, str. 111 -120.

K r i ž a n e c , R. 1992: Postotak prirasta kao pokazatelj za sječne zahvate. Zbornik Centra HAZU, pp. 125-138, Vinkovci.

K r i ž a n e c , R. 1992: Uređivanje šuma-razvoj meto­da: In: Rauš, Đ. (ed) Šume u Hrvatskoj, pp. 140-143, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 1993: Kako evidenciji sječa po broju stabala proširiti stupanj informativnosti (Evi­dencija po godinama sječe). Šumarski list br. 1-2. str. 33-52, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 1993: Distribucija drvnih masa u pre­bornoj doznaci (Evidencija po godinama sječe). Šumarski listbr. 6-8, str. 259-281, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 1993: Evidencija sječa po uzrocima doznake (Evidencija po godinama sječe). Šu­marski list br. 9-10, str. 383-403, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 2000: Zašto 20-godišnja gospodarska razdoblja i 10-godišnja gospodarska polurazdo-blja nisu primjereno uređaj no vrijeme za šume prebornog uzgojnog oblika. Šumarski list br. 1 -2, str. 67-72, Zagreb.

K r i ž a n e c , R. 2000: Zašto obrast kao jedinstveni po-svudašnje rasprostranjeni uređajni pokazatelj određujemo primjenom dvaju različitih taksacij-skih elemenata. Šumarski list br. 9-10, str. 573-580, Zagreb.

L e v a k o v i ć , A . 1918:0 prirastu i postotku prirasta. Šumarski list, br. 11-12, Zagreb.

Levakov ić ,A . 1939:0 nekim formulama za prosje­čni postotak prirasta. Šumarski list br. 4-5, Za­greb.

M a t i ć , S. 1983: Utjecaj ekoloških i strukturnih činila­ca na prirodno pomlađivanje prebornih šuma jele i bukve u Gorskom Kotaru. Glasnik za šum­ske pokuse, vol. XXI: 223-400, Zagreb.

M a t i ć , V. 1968-69: Uređivanje šuma (škripta I i II dio), Sarajevo.

M e š t r o v i ć , Š., G. F a b i j a n i ć , 1995: Priručnik za uređivanje šuma, str. 416. Zagreb.

M i l e t i ć , Ž. 1950,1951: Osnovi uređivanja prebirne šume, knjiga I i II. Beograd.

N e n a d i ć , Đ. 1929: Uređivanje šuma, Zagreb. P rodan , M. 1965:Holzmesslehre, 664 pp., Frankfurt

am Main. Schaeffer , A. 1908: Accroissement d'un massif

jardine. Bulletin trimestriel de la Societe Fore-stiere, Besanqon.

Šafar, J. 1948: Preborna šuma i preborno gospodare­nje. Zagreb.

131

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 109-133

Š u r i ć, S. 1933: Prebome sječe u neuređenim prebor-nim šumama i šumama tipa prašume. Šumarski list 57/5, str. 339-347. Zagreb.

U g r e n o v i ć , A . 1951: Šuma u svijetlu nauke. JAZU, Zagreb.

U g r e n o v i ć , A . 1903: Naredba glede sastavka gos­podarstvenih osnova i programa...

U g r e n o v i ć , A . 1937: Uputstva za procenu stabala u dubećem, str. 1-6, Beograd.

U g r e n o v i ć , A . 1937: uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama, str. 17-23. Beograd.

U g r e n o v i ć , A . 1951: Uređajni zapisnik "Zalesina", str. 1-20. Opis sastojina g. j . "Zalesina".

U g r e n o v i ć , A . 1981: Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980, str. 319. Delnice.

U g r e n o v i ć , A. 1985: Šumarsko - tehnički priru­čnik. Nakladni zavod Znanje. Zagreb.

SUMMARY: In selection forests time is an economic management indicator with no alternative. Although measurable, it has not been adequately evaluated and incorporated in prognostic models of development and future manage­ment. The problem of mid- and long-term management planning aimed at achieving multipurpose progressive yield sustainability within the limits of sus­tainable development of forests that grow "in continuo", that is, permanently, has directed our research of many years to studying time management. This issue forms the key point of the majority of past, as well as this work.

By monitoring and recording changes in the growth of a forest in one man­agement unit, new insights into particular features of selection forest develop­ment which enable mid- and long-term planning have been established and presented in this paper. The processes and the length of development of wood mass of individual trees are long-lasting and limited in time by physiological maturity. The processes and duration of the development of the growing stock making up the wood mass of these trees are permanent and take place "in continuo ", in closed integral circles or cycles. In a normal selection forest one integral cycle in the development of growing stock takes up three average transition times (3Ts) for a stand as a unit. In terms of duration it equals a management cycle, in which the amount of annual yield equals the increment of a normal growing stock (V) but in such a way that the other growing stock of the same size remains on the stump as a new increment reproducer in the new cycle.

Three consecutive management cycles in a series form a development period or management conversion period. In the course of period duration in time (3x3Ts=9Ts) wood mass amounting to three normal growing stocks (3 V) are obtained in the three cycles, while the fourth remains on the stump in the forest. The equilibrium of natural diversity of forest bio- and ecosystem is realised through a continuous coordination of triple relationship: growing stock- increment - yield.

Based on new insights into a continuous sequence of cycles and the possi­bility of direct measurement of the time needed to fully utilise normal growing stocks of a selection forest, a new formula for determining a normal annual

U g r e n o v i ć , A. 1985: Pravilnikonačinu izrade šum-skogospodarskih osnova područja, osnova gos­podarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama. Narodne Novine br. 42/1985.

U g r e n o v i ć , A. 1990: Zakon o šumama. Narodne Novine br. 52/1990.

U g r e n o v i ć , A. 1994: Zakon o zaštiti prirode. Naro­dne Novine br. 30/1994.

U g r e n o v i ć , A. 1994: Pravilnik o uređivanju šuma. Narodne Novine br. 52/1994.

U g r e n o v i ć , A. 1994: Zakon o zaštiti okoliša. Na­rodne Novine br. 82/1994.

U g r e n o v i ć , A. 1996: Šumskogospodarsko područje Hrvatske, Šumskogospodarska osnova (Uređaj­ni zapisnik) 1996-2005. Hrvatske šume, Zagreb.

U g r e n o v i ć , A. 1997: Pravilnik o uređivanju šuma. Narodne Novine br. 11/1997.

132

R. Križanec: NOVE INAČICE VREMENSKOG UREĐIVANJA ŠUMA PREBORNOG UZGOJNOG OBLIKA Šumarski list br. 3-4, CXXV11 (2003), 109-133

yield by purpose and form was set up, which is identical to Masson-Wattier's formula for the entire yield in a high regular forest:

E= mi (Križanec) E= m3 (Masson-Wattier) 9TS

However, the denominator contains a variant of the management compo­nent "time" (9Ts), adapted to the system, permanent development and age heterogeneity of selection stands.

A nine-fold average transition time for a stand as a whole (9Ts) is a coun­terpart to rotation in a high regular forest. It defines a new time constant: fic­tional rotation or management conversion period applicable to managing selection forests (u = 9Ts).

With regard to their scientific origin and simple form, the new yield formu­la and fictional rotation are in practice easily incorporated in the existing for­est management models. Being effective signs of cutting maturity, we propose their use for the calculation and control of account and yield realisation in all units of spatial division of selection forests

Key words: selection forest, time management, transition time, cycle, thinning, period, mid- and long-term planning, fictional rotation, yield.

133

ZAŠTITA PRIRODE

KASNI NOĆNJAK (Eptesicus serotinus Schreber)

Šišmiši pripadaju u red netopira (Chiroptera) i predstavljaju jedini red sisavaca koji imaju sposobnost letenja. Letnica se sastoji od produženog 2-5 prsta prednjih udova koji napinju kožnu opnu. Samo palac koji ne sudjeluje u širenju letnice anatomski je sličan prstima drugih sisavaca, završava kandžom kojom se šišmiši služe kod puzanja i vješanja. Kada ne lete, vise naglavce, pričvršćeni kandžama stražnjih nogu. Love nakon zalaska sunca. U letu i lovu plijena koriste se ultrakratkim zvučnim signalima s 30 000 - 70 000 ti-traja u sekundi, koje hvataju ušima nakon odbijanja. Oplodnja im je specifična. Ženke koje se pare u jesen čuvaju u sebi žive muške spolne stanice, te nakon bu­đenja iz zimskog sna u proljeće stvaraju ženske spolne stanice i tada dolazi do oplodnje.

Kasni noćnjak (Eptesicus serotinus) ima tijelo veli­čine oko 8 cm, obraslo tamnosmeđim krznom. Ljeti obitava u šupljim stablima i građevinama. Ženke se udružuju u kolonije od 10-30 primjeraka, te tijekom lipnja i srpnja okote po jedno mlado. Mladi su slijepi oko tjedan dana i sišu do mjesec dana.

U Hrvatskoj žive u kontinentalnom području i sred­njoj Dalmaciji.

Kasni noćnjak je zaštićena vrsta u Republici Hr­vatskoj .

Tekst i fotografija: Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.

134

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003). 135-151 UDK 630* 165

PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM IZOENZIMA U DIJELU PRIRODNIH POPULACIJA

BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE*

ESTIMATE OF THE GENETIC VARIABILITY OF SILVER FIR (Abies alba Mill.) BY ANALYSIS OF ISOENZYMES IN THE PART OF NATURAL POPULATIONS

OF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND CROATIA

Dalibor BALLIAN1

SAŽETAK: Istraživana je molekularnogenetička varijabilnosti nekih po­pulacija obične jele u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ( Vranića, Meka brda, Gorski kotar - adultna, Gorski kotar - juvenilna, Crni vrh, Čabulja, Orjen). Varijabilnost se istraživala na molekularnoj razini, uz pomoć izoenzima.

Dobivena varijabilnost značajna je za daljnje radove na oplemenjivanju obične jele, odnosno u procesu obnove jelovih šuma (pošumljivanje i sjetva sjemena) te za osnivanje banaka i arhiva gena metodama in situ i ex situ.

Pomoću izoenzimske analize istraživana je genetička unutarpopulacijska varijabilnost i genetička varijabilnost između populacija, a iz rezultata je vid­ljivo da su prisutne razlike između istraživanih populacija, posebice između malih izoliranih i velikih populacija.

Ključne r ij eči: Abies alba Mill., varijabilnost, izoenzimi

1. UVOD

Obična je jela {Abies alba Mill.) jedna od najzna­čajnijih vrsta šumskog drveća s gospodarskog i eko­loškog stajališta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj su šume obične jele izložene propada­nju već niz godina zbog štetnog djelovanja onečišćenja iz atmosfere i pedosfere, posebice u Gorskom kotaru (Tikvić i sur., 1995; S e l e t k o v i ć i Tik vi ć, 1996). Za razliku od Hrvatske, zdravstveno se stanje u jelo­vim šumama Bosne i Hercegovine pogoršava zbog neodgovarajućega gospodarenja, a oštećenja zbog onečišćenja atmosfere mogla su se prije rata uočiti po­negdje uz hrvatsko-bosansku granicu, točnije u Bosan­skoj krajini (planina Plješivica) i u mikropodručjima uz velike zagađivače okoliša (termoelektrane, kemij­sku industriju, željezare, autoceste, itd.), ali do tada propadanje nije poprimilo veće razmjere.

* Doktorska disertacija, skraćeni dio izoenzimskih istraživanja za Šumarski list

1 Dalibor Ballian, Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagrebačka 20, 71 000 Sarajevo, BiH

Zbog toga je potrebno proučiti zdrave, neoštećene sastojine jele, razmnožiti ih i osnovati banke i arhive gena s plus stablima, koje bi se osnovale metodama in situ i ex situ, posebice na staništima koja za sada nisu pod utjecajem onečišćenja, a koja ni u budućnosti ne bi bila izložena onečišćenjima (Larsen i F r i d r i ch , 1988; U l r i ch , 1989; Larsen i M e k i ć , 1991; Ducc i , 1991).

Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje molekularno-genetičke varijabilnosti nekih populacija obične jele u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim velikih popula­cija kao što su one Gorskog kotara, Vraniće i Mekih brda, težište istraživanja bio i na malim populacijama iz submediteranskog područja (Biokova i Orjena), ka­ko bi se ustanovilo kakva je njihova veza s populacija­ma iz središnjeg dijela prirodnog rasprostiranja u Bo­sni i Hercegovini i Hrvatskoj, a također jedne uvjetno rečeno panonske populacije (Crni vrh). Uz to utvrdila bi se i djelomična razlika između adultne propadajuće populacije obične jele iz Gorskog kotara i njezine ju-venilne generacije koja pokazuje vitalnost.

135

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 135-151

Ovim istraživanjem učinjen je pokušaj određivanja povezanosti naših populacija i populacija iz srednje i južne Europe, odnosno zemljopisne (klinalne) varija­bilnosti u smjeru sjever-jug, stoje registrirano u sredi­

šnjoj i južnoj Europi. Krajnja je svrha utvrditi postoji li značajna varijabilnost između populacija, što bi bilo važno za gospodarenje u šumama obične jele i u uzgoj­nim radovima.

1.1. Dinamika populacija obične jele Obična je jela u posljednjih 13 000 godina bila

izložena stalnom dinamičnom kretanju, tj. seobi iz svo­jih pribježišta na jugu Europe, prema središnjoj, zapad­noj i istočnoj Europi. Te su seobe uzrokovane u velikim klimatskim promjenama, koje su jedan od najvažnijih čimbenika seoba šumskog drveća. Nakon velike glacijacije, koja je trajala oko 100 000 godina, a maksimum dosegla prije 15 000 godina, sve populacije šumskog drveća krenule su u širenje. (Magdefrau i

Eh rendo r f e r , 1997; Si t te i sur., 1998). Najbolji prikaz dinamike seobe obične jele dobiven je pomoću analize polena i zasad uspješno pokazuje na smjerove kretanja obične jele u Europi (Hunt ley i B i rk s , 1983). Te su tvrdnje na molekularnoj razini istraživali Be rgmann (1991b), Konner t i Be rgmann (1995), L o n g a u e r (1994) za šire područje Europe, a Hi i s sendor fe r za Švicarsku (1996).

2. MATERIJAL I METODE RADA 2.1. Izbor i opis terenskih objekata

Tijekom studenoga 2000. godine selekcionirana su stabla obične jele na području Hrvatske, u Gorskom kotaru (Šumarija Vrbovsko, Skrad, Fužine, Gerovo) i na Biokovu, te u Bosni i Hercegovini na području Vra­niće, Čabulje, Orjena, Mekih brda i Crnog vrha (tabli­ca 1 i karta 1). Pri odabiru populacija vodilo se računa da se odaberu podjednako velike i sa znanstvenog sta­jališta zanimljive male populacije. Vodilo se računa i o tome da populacije budu iz kontrastnih ekoloških uvje­ta, i da po mogućnosti pripadaju različitim fitocenoza-ma i geološkim podlogama. Od populacija Gorskog kotara, za jednu populaciju izabrana su adultna stabla koja su u fazi sušenja, za drugu populaciju uzeta su mlada stabla i pomladak, odnosno juvenilni stadij koji pokazuje vitalnost, a biljke koje su uzete u uzorak rastu u neposrednoj blizini adultnih stabala prve populacije.

Karta 1. Raspored istraživanih populacija

2.2. Izbor stabala Prilikom sabiranja uzoraka za izoenzimska istraži­

vanja vodilo se računa da udaljenost između stabala bude najmanje 50 m, kako bi se isključila mogućnost

srodstva. Veliku populaciju čini 100 stabala, a malu 50 stabala, s tim što istraživanja nisu uspješno provedena na svim uzorcima.

136

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXV1I (2003). 135-151

2.3. Izoenzimi Istraživalo se 9 enzimskih sustava s ukupno 16 gen

lokusa, odnosno 42 alela. Postupci maceracije, pripra­ve gela, elektroforeze i bojenja gela bili su prilagođeni primijenjenim enzimskim sustavima ( V a l l e j o s ,

Tablica 2. Enzimski sustavi, E.C. referentni broj, broj lokusa i broj alela

1983; C h e l i a k i P i t e l , 1984; W e n d e l i W e e -d e n , 1989; K o n n e r t , 1992, 1995, 1999; T h o r -m a n n i S t e p h a n , 1993; H i i s s e n d o r f e r i sur., 1995,) (tablica 2).

Za maceraciju se rabi PVC ploča s polukuglastim udubljenjima u koja se stavi talka na vrhu manje labo­ratorijske žlice, i 60 ul ekstrakcijskog pufera (tablica 3) te 4 do 6 svježa pupova. Postupak maceracije izvodi se pomoću staklenog tučka (staklene mješalice). Na­kon što se pupovi dobro izmaceriraju, u macerat se sta­vi po pet komadića filtarpapira da upiju macerat, a za-

2.4. Metoda priprave macerata

Tablica 3. Ekstrakcijski puferza pupove (Konnert, 1995)

tim se papirići pohrane u male kasete i do uporabe smjeste u ledenicu na -70 °C.

2.5. Priprava gela

Gel se pripravlja prema enzimskim sustavima isko­rištenim u istraživanju receptima priloženima u tablici 4. Poslije priprave, odnosno kuhanja, gel se izlijeva u šablone određenih dimenzija, prema komorama za Tablica 4. Recepti za gel

elektoforezu. Pri pripravi treba voditi i računa o gel pu-feru koji se stavlja u gel, a karakterističan je za svaki gel sustav (tablica 4 ).

2.6. Elektroforeza

Pošto se pripravi gel i na njega u pripravljene ureze postave filtarpapiri, gel se stavi u komore. Prije postav­ljanja gela u komore stavi se elektrodni purer. Pošto se pripravi komora s gelom, pusti se jednosmjerna struja

Tablica 5. Recepti za elektrodni pufer i gel pufer

čija jačina (A) i napon (V) karakteriziraju svaki gel sustav. Trajanje elektroforeze karakteristično je za sva­ki enzimski sustav.

137

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3 4, CXXV1I (2003). 135-151

Nakon završetka postupka gel se izreže na onoliko dijelova koliko je potrebno da se učini analiza enzim-skih sustava od jednog gel sustava. Reže se posebno konstruiranim rezačima, odnosno specijalnom žicom.

Nakon stoje gel izrezan, boji se histološkim bojama prema receptu danome u radu K o n n e r t (1995), za svaki enzimski sustav posebno.

2.7. Očitavanje gelova i statistička obrada podataka Poslije bojenja provodi se analiza zimograma, iden­

tificiraju se aleli za svaki gen lokus ( C h e l i a k i P i -t e l , 1984; W e n d e l i W e e d e n , 1989; K o n n e r t , 1992, 1995, 1999) provodi se fotografiranje i eventual­no, sušenje gela. Za identifikaciju rabi se ustaljena no­menklatura, tako da brojke 11, 22, 33, 44 označavaju homozigote, a brojke 12, 13, 14, 23, 24, 34 označavaju heterozigote.

Podaci se unesu u pripremljeni formular, a kasnije se veličine unesu u računalni program Excel. Zatim se podaci slažu u računalnom programu D-basis, zatim prebace u statistički program SAS (Statistical Analysis Sistem) gdje se obrade.

Statističkim programom obrađeni su sljedeći para­metri: 1. genetička unutar populacijska varijabilnost • stvarna srednja heterizigotnost • teoretska heterozigotnost • genetička raznolikost • diferenciranje unutar populacije 2. genetička varijabilnost između populacija • genetička udaljenost • genetičko diferenciranje između populacija

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA 3.1. Genetička varijabilnost enzimskih sustava

Prema H i i s s e n d o r f e r u i sur. (1995), gen lokus Pgi-A karakteriziraju dva alela, koja se diferenciraju u zoni brze segregacije. U ovom istraživanju nije dobive­na visoka polimorfnost, jer gen lokus nije registriran u dvije populacije. Tako se u populaciji Gorskog kotara A i Gorskog kotara J taj gen lokus ponaša kao monomor-fan. Inače alel Al ima srednju vrijednost za istraživane populacije 0,0460, a najveću vrijednost u populaciji

Vraniće (tablica 6). Slično se ponaša i alel A2, s tim što je srednja veličina 0,9539. Alel A, u istraživanjima K o ­n n e r t i B e r g m a n n a (1995) nađen je samo u južnim područjima rasprostiranja jele, kao što su južni Karpati i Dinaridi, stoje čini se karakteristično samo za ta podru­čja. U ovom istraživanju nije registriran u populacijama Gorskog kotara, ali je prije registriran na Papuku.

Tablica 6. Relativne frekvencije alela za analizirane lokuse (n-broj analiziranih stabala)

138

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003). 135-151

Gen lokus Pgi-B pokazuje polimorfizam samo u dručju Sredozemlja i Sjeverne Amerike. Konner t i populaciji Vraniće i Orjena, a u drugim je populacija- Be rgmann (1995) u svom istraživanju nalaze veće ma monomorfan (tablica 6). M. Konner t (1996) nije frekvencije allela BI i B2 samo u Bugarskoj, dobila varijabilnost za taj gen lokus u području južne Gen lokus Pgm-a predstavlja brzu zonu migracije Njemačke, pa se rezultati dobiveni u ovom istraživa- na gelu i može se pojaviti u dvije varijante. Ako se eks-nju upućuju na to da je taj gen lokus karakterističan za trakcija provodi iz endosperma imamo samo jednostru-južne provenijencije i za vrste koje se nalaze u po- ke vrpce na zimogramu. U tom su istraživanju iskori-

139

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3-4. CXXVI1 (2003), 135-151

šteni pupovi, tako da su vrpce dvostruke. Tako ovaj gen lokus kontroliraju dva alela.

U ovom je istraživanju za gen lokus Pgm-A registri­rana je varijabilnost samo u populacije Mekih brda, koja je dosta južno u odnosu prema drugim istraživanim po­pulacijama. InačejezaalelA, dobivena veličina 0,0069, a za alel A2 veličina 0,09931 (tablica 6). Konner t (1996) u svom istraživanju gen lokus Pgm-A nije regi­strirala u populacijama južne Njemačke.

Na zimogramu gen lokus Pgm-B označava zonu spore segregacije, koja se ponaša kao i ona lokusa Pgm-A. Gen lokus Pgm-B pokazuje monomernu struk­turu. Pgm-B gen lokus u ovom istraživanju pokazuje veliki polimorfizam u svim istraživanim populacijama. Srednja veličina za alel B, iznosi 0,0687, a za alel B2 iznosi 0,9313. Istraživanje pokazuje da se vrijednosti smanjuju od sjeverozapada prema jugoistoku (tablica 6). Konne r t i B e r g m a n n (1995) alel B, registrira­ju s većom frekvencijom u području Tatra, Karpata, Dinarida i južne Italije (Kalabrije).

Kod gen lokusa Idh-B imamo sporu migracijsku zonu na gelu, koja se intenzivnije boji nego brza zona, i posjeduje pet varijanti jednostrukih vrpci. U ovom su radu iskorištene samo dvije varijante.

Srednja veličina za alel Idh-B3 u ovom istraživanju iznosila je 0,6098, a vrijednosti za populacije iznosile su od 0,3696 za populaciju Gorskog kotara A do 0,7500 za populaciju Vraniće (tablica 6). Ako pak ove rezultate us­poredimo s rezultatima Longauera (1994) te Brusa iLongaue ra (1995), vidjet ćemo da alel pokazuje kli-nalnu varijabilnost, te da se vrijednosti povećavaju od sjeverozapada prema jugoistoku i jugu. Veličina na Kar­patima iznosi 0,71 (Moller, 1986), a na jugu Italije, u Kalabriji, iznosi 0,78 (prema Bre i t enbach-Dor fe r i sur., 1992). Bre i t enbach-Dor fe r i sur. (1997) pri­kazali su rezultate za Austriju i Bavarsku i vrijednosti su iznosile od 0,44 na zapadu do 0,235 na istoku. U radu iz 1993 i 1995 (b) godine M. Konner t je dobila za alel B3 veće vrijednosti na sjeveru, a za alel B2 na jugu. U is­traživanjima provedenim 1995 (a) dobila je vrijednost od 0,21 do 0,55, a u istraživanjima 1996. iskorištava alele B2 i B,, s tim što je dobila veće vrijednost alela B2 na jugu, a za alel B3 na sjeveru. Moller (1986) za alel B, navodi da se vrijednosti od sjevera prema jugu sman­juju, a za alel B2 povećavaju, što pokazuje izrazitu kli-nalnu varijabilnost ta dva alela. Za alel Idh-B4 dobivena je veličina 0,3902, i on se ponaša suprotno alelu Idh-B3.

Enzimski sustav Mnr je tetramerik (Hi issendor-fer i sur., 1995) s dva gen lokusa, s tim što lokus A ima jedan alel, a lokus B tri alela. U ovom istraživanju pro­matrani su aleli B, i B3.

Gen lokus Mnr-B pokazuje polimorfnost u svim po­pulacijama, izuzevši populaciju Orjena gdje je mono-morfan. Inače je srednja veličina alela B, 0,0536, a

alela B2 0,9463 (tablica 6). Općenito može se primijeti­ti da se vrijednosti za alel BI povećavaju od sjeveroza­pada prema jugoistoku. Inače, čini se daje karakteristi­ka naših populacija da su predstavljene alelom B, i B3. M. Konner t (1995a i 1995b) u svom istraživanju re­gistrirala je zastupljenost alela B, u južnoj Njemačkoj, s vrijednošću od 0,00 do 0,19.

Prema istraživanjima koja su proveli Konner t i Be rgman (1995), alel B, zabilježen je u višim fre­kvencijama u južnim populacijama (Bugarska, južni Karpati, Makedonija) i u populacijama južne Njema­čke, istočne Francuske i zapadne Austrije. Visoke fre­kvencije alela B2 registrirane su samo u populacijama južne Italije. U istraživanju M. Konner t (1993,1996) na području Bavarske registrirana je mala varijabilnost toga gen lokusa, ali za alele B, i B2.

U Sloveniji Brus i Longauer (1995) registriraju re­lativno visoke vrijednost za alel B, u sedam populacija, a L o n g a u e r (1994) za isti lokus u istočnoj Poljskoj i Ukrajini registrira monomorfizan. Prema istraživanji­ma B r e i t e n b a c h - D o r f e r i sur., (1997) taj gen lo­kus pokazuje monomorfizam u više populacija srednje Austrije.

Zimogram tog gen lokusa Sdh-A na gelu predočen je samo jednom zonom. Usto u većini populacija obi­čne jele taj gen lokus ne pokazuje varijabilnost.

Od istraživanih populacija samo u populacijama Gorskog kotara A, Gorskog kotara J i Biokova nije re­gistriran polimorfizam. Srednja veličina za alel A, iz­nosi 0,0123, za alel A, iznosi 0,9785 a za A3 iznosi 0,0091 (tablica 6).

Lokus Lap-A pokazuje veliku polimorfnost (tablica 5). Na lokusu Lap-A zanimljiv je alel Lap-A3, sa sred­njom vrijednošću 0,0211, koja je prilično malena u od­nosu prema rezultatima dobivenim u Sloveniji (Brus i Longaue r 1995). U Češkoj je L o n g a u e r (1994) dobio mnogo veću vrijednost, 0,08, u populaciji južnih Karpata registrirana je veličina 0,002, a u Bugarskoj 0,018. Majnartovvicz (1981) u Poljskoj nije regi­strirao taj alel. U populacijama zapadne Europe taj alel prema istraživanjima B r e i t e n b a c h - D o r f e r i sur. (1992), B r e i t e n b a c h i P inske r (1990) te Kon­ner t (1993) doseže visoke vrijednosti, posebice na za­padu Austrije, gdje mu je vrijednost 0,34. Inače alel Lap-A, nije registriran u malim izoliranim populacija­ma (Biokovo, Meka brda, Orjen i Crni vrh), a u popula­ciji Gorskog kotara J, registrirana je viša vrijednost, 0,0739, s obzirom na to daje ta populacija dosta zapad­no. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da postoji klinalna varijabilnost alela Lap-A3 jer se vrijednosti povećava­ju od jugoistoka prema sjeverozapadu.

U ovom istraživanju srednja veličina alela Lap-A, iz­nosi 0,0872 (tablica 5).Također je primijećena klinalna varijabilnost, tako da se od sjeverozapada prema jugo-

140

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 135-151

istoku povećava udio alela Lap-A,. Inače u maloj izoli­ranoj populaciji Crnog vrha evidentirana je veličina 0,2700, što upućuje na to daje u toj populaciji fiksirana visoka vrijednost alela Lap-A,. U populacijama Slove­nije Brus i L o n g a u e r (1995) dobili su vrijednost od 0,028 do 0,081. Alel Lap-A, nije registriran u populaci­jama zapadne Europe. Longauer (1994) u svom istra­živanju otkriva klinalnu varijabilnost tog alela, čija se vrijednost povećava od sjeverozapada prema jugoistoku.

U svom istraživanju Konner t (1993) navodi samo dva alela, A, i A2, ali sa prilično velikom zastuplje-nošću. R u e t z i sur. (1996) navode u svom istraživanju čak četiri alela za gen lokus Lap-A, s veličinama za Lap-A, od 0,01 ldo 0,045, Lap-A2 od 0,212 do 0,316, Lap-A, od 0,318 do 0,462 i Lap-A4 od 0,263 do 0,342.

Gen lokus Lap-B karakterizira visoka polimorfnost i četiri alela. Registrirali sugaBehm i M. Konner t (1999) u svom istraživanju vezanome za konzervaciju genetičkih resursa.

Alel Lap-B, ima vrijednost 0,0104 u populaciji Orjena do 0,0859 u populaciji Vraniće, a srednja vri­jednost za istraživane populacije iznosi 0,0399. Iz toga je vidljivo da za taj alel postoji klinalna varijabilnost i da se vrijednosti smanjuju od sjeverozapada ka jugois­toku. Situacija je s alelom Lap-B2 takva da smo dobili srednju vrijednost od 0,5169.

U literaturi su vrlo oskudni podaci za istraživanja s enzimskim sustavom Fest, pa se dobiveni rezultati ne mogu komparirati. Inače, šest populacija pokazalo se monomorfnima, a varijabilnost je registrirana samo u populacija Gorskog kotara A i Gorskog kotara J. Iz toga proizlazi da je taj gen lokus vjerojatno vezan za populacije iz južne Italije i srednje Europe.

Za taj gen lokus Fest-B, kao i za prijašnji, teško je pronaći podatke u literaturi pa je vrlo teška komparaci­ja. Fest-B gen lokus ne pokazuje nikakvo variranje i potpuno je monomorfan.

Zimogram gen lokusa Got-A na gelu prikazanje s tri jednostruke vrpce. U ovom istraživanju samo popula­cije Gorskog kotara A i Gorskog kotara J pokazuju mo-nomorfnost, što je slučaj i s više populacija u Sloveniji (Brus iLongaue r , 1995). Srednja veličina za alel A, iznosi 0,0445, za alel A2 iznosi 0,9437, a za alel A, izno­si 0,0116 (tablica 6). U svojim istraživanjima Lon­gauer (1994) navodi podatak da gen lokus Got-A ne pokazuje nikakvu klinalnu varijabilnost, nego se mono-morfizam pojavljuje i u sjevernih i u južnih populacija. Isto je tako vrlo slaba frekvencija alela A„ koji je regi­striran samo u južnim Karpatima, a u ovom istraživanju samo u populaciji Biokova nema alela A,.

Istraživanja u Bavarskoj koja je provela M. Konnert (1996) pokazuju malu varijabilnost toga gen lokusa, a u istraživanjima iz 1993. ista autorica navodi pojavu monomerika u sjevernim populacijama, te malu varija­

bilnost u južnima, ali su registrirana samo dva alela, A, i A2, što su pronašli i M. B r e i t e n b a c h - D o r f e r i sur. (1997).

Kao i gen lokus Got-A, i taj je gen lokus Got-B na gelu prikazan s tri jednostruke vrpce. Inače, u istraživa­nju dvije populacije pokazuju monomernu strukturu, i to Biokova i Čabulje, a u drugih izostaje pojavljivanje alela A,, tako da se on pojavljuje samo u populacijama Mekih brda i Orjena. Srednja veličina u ovom istraži­vanju dobivena za alel B, iznosi 0,0021, za alel B2 iz­nosi 0,9900 a za B3 iznosi 0,0077 (tablica 6).

Prema istraživanjima Konner t i B e r g m a n n a (1995), veći udio alela B, registriranje u Tatrama, juž­nim Karpatima i u Bugarskoj. Alel B, više je vezan za srednju i zapadnu Europu, a registriran je i na Pire-nejima.

U istraživanjima provedenim u Sloveniji (Brus i Longaue r , 1995) nisu registrirali alel B,, a Lon­gauer (1994) ga je registrirao samo u Poljskoj i u Ukrajini. M. B r e i t e n b a c h - D o r f e r i sur. (1996) u Austriji su registrirali samo dva alela, kao i K o n n e r t (1993) u Njemačkoj.

Iz toga proizlazi daje svojstvo pojavljivanja alela B, usko povezano s južnim provenijencijama.

Gen lokus Got-C pokazuje izraziti polimorfizam. Zimogram na gelu prikazuje tri dvostruke strukture vrpci, koje predočavaju alele na gen lokusu. U ovom su istraživanju dobivene sljedeće vrijednosti za alele: za alel C, učestalost iznosi 0,1533, za alel C2 iznosi 0,8149, a za alel C3 0,0317 (tablica 6). Prema ovim is­traživanjima, i prema Mol le ru (1986), frekvencija alela C, povećava se od zapada prema istoku i jugu.

Podaci koje navodi Longaue r (1994) također po­tvrđuju to stajalište, a u svom radu Konner t i B e r g -mann (1995) navode postojanu klimu za taj gen lo­kus. Konne r t (1993) u istraživanjima provedenim u Bavarskoj za alel C, navodi vrijednost 0,15 u južnih provenijencija i 0,09 u sjevernih. I B r e i t e n b a c h -Dorfer i sur. (1997) u svom radu također potvrđuju te rezultate, tako da se vidi klinalna varijabilnost od zapa­da prema istoku Austrije. Konner t (1995b) dobila je sličan rezultat za srednju, istočnu i južnu Europu.

Alel 6-Pgdh-A, u istraživanim je populacijama Hr­vatske i Bosne i Hercegovine imao srednju učestalost 0,0032 (tablica 6). Registriran je samo u dvije popula­cije, Gorskog kotara A i Orjena, a u ostalim populacija­ma nije nađen. Zanimljivo je pojavljivanje alela Al u malo izoliranoj populaciji Orjena s veličinom 0,0208, što upućuje na prijašnju vezu te populacije s glavnom zonom rasprostiranja obične jele u Dinaridima. M. Konner t u svom radu iz 1995. navodi frekvenciju za alel A, od 0,11 do 0,56. Za alel 6-Pgdh-A, situacija je sasvim drukčija. Tako je u ovom istraživanju dobivena srednja vrijednost 0,5601. Inače, taj alel pokazuje kli-

141

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXV1I (2003), 135-151

nalnu varijabilnost koja se smanjuje od jugoistoka pre­ma sjeverozapadu, tako da u populaciji Gorskog kotara A iznosi 0,1209.

U istraživanjima Konner t (1993, 1996), Lon-gaue ra (1994) i Brusa i Longaue ra (1995) nisu ustanovljena tri alela, nego dva, a u ovom istraživanju imamo tri alela. Prema istraživanjima L o n g a u e r a (1994) i K o n n e r t o v e (1995b), u Europi je ustanov­ljena izrazita klinalna varijabilnost tog gen lokusa. Vri­jednosti se od sjeverozapada prema jugoistoku smanju­ju, tako da u Češkoj iznosi 0,583, a u Bugarskoj 0,270.

Prema Hiissendorferu i sur. (1995) taj gen lokus u promatranoj migracijskoj zoni na gelu ima četiri tro­struke vrpce, stoje ustanovljeno i u ovom istraživanju.

Gen lokus 6-Pgdh-B predočava sporu migracijsku zonu izoenzimskog sustava 6-Pgdh. Prema Hiissen­dor fe ru i sur. (1995), taj gen lokus ima u sporoj zoni tri jednostruke vrpce. Alel je u ovom istraživanju imao srednju vrijednost 0,0028, stoje prilično mala veličina, a alel 6-Pgdh-B3 ima srednju vrijednost 0,0916. Inače, alel 6-Pgdh-B, ustanovljenje u populacijama Biokova

Gorskog kotara J i Mekih brda, a je alel 6-Pgdh-B, u svim istraživanim populacijama (tablica 6).

M. Konner t i B e r g m a n n (1995) u svom istra­živanju 48 provenijencija, u populaciji iz Bosne (vjero­jatno s područja Olova) i Hrvatske (Papuk), registrirali su alel B3.

U istraživanjima koja su proveli L o n g a u e r (1994) te Brus i L o n g a u e r (1995) ustanovljena su samo dva alela za ovaj gen lokus, koja pokazuju klinal-nu varijabilnost, s tim što se vrijednost alela 6-Pgdh-B, povećava od jugoistoka prema sjeverozapadu, a alela 6-Pgdh-B, smanjuje. Za razliku od njih B r e i t e n -bach-Dorfe r i sur. (1997) u svom istraživanju nala­ze tri alela za gen lolus 6-Pgdh-B.

Ipak, za taj alel u Europi nije otkrivena znatnija kli­nalna varijabilnost, nego je karakterističan za svaku populaciju posebno.

Pojava enzimskog sustava 6-Pgdh u obične jele kontrolira se s dva lokusa koja je obradila Sch roede r (1989). Zato je podjela izoenzimskih varijanti na zi-mogramu gela kod diploidnog materijala vrlo teška.

3.2. Raznolikost alela

Radi ocjene genetičke raznolikosti najprije se u svim populacijama izračunava srednji broj alela po lo-kusu (A/L) te utvrđuju se razlike medu populacijama. To je svojstvo istraživao Hamr ick (1989) u različitih biljnih organizama i ustanovio da prosječna veličina za biljni svijet iznosi oko 1,7, za dvosupnice 1,46 (za 74 vrste), a za četinjače 2,29 (za 20 vrsta). Prema Gre-go r iu su (1980,1983) na to svojstvo utječe i broj indi­vidua koje su uzete slučajnim izborom. Tako se prema tom autoru točno ocjenjuju samo aleli s frekvencijom većom od 5,6 % i pri prihvaćenoj vjerojatnosti od 5 %. Iz toga proizlazi da bi za postizanje veće točnosti treba­lo povećavati radni uzorak.

U ovom istraživanju dobivena je vrijednost od 1,81 do 2,25 (tablica 7, slika 1). Najveću vrijednost ima po­pulacija Vraniće u središnjoj Bosni, a najmanji broj alela po lokusu nalazimo u populaciji Biokova, koja je mala i poprilično izolirana u odnosu prema drugima populacijama.

U istraživanjima u Sloveniji Brus i L o n g a u e r (1995) dobili su vrijednosti za prosječan broj alela od 1,8 do 2,0. Konne r t (1995a) za područje južne Nje­mačke navodi podatke za broj alela po lokusu od 1,62 do 1,84. Ista autorica (Konner t , 1995b) navodi po­datke za niz europskih populacija, s tim stoje iz njezi-

Crni vrh Orjen

Meka brda Gorski kotar J Gorski kotar A

Vranića Čabulja Biokovo

Slika 1. Prosječan broj alela u populaciji

142

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3 4, CXXVII (2003), 135-151

nih podataka vidljivo postojanje klinalne varijabilnosti po pitanju alela/lokusu (A/L), tako da su vrijednosti od 1,66 u sjeverozapadnim područjima rasprostiranja obi­čne jele do 2,30 u jugoistočnim dijelovima rasprostira­nja (Bugarska). Za jednu populaciju iz Bosne isti navo­de veličinu od 2,08, što odgovara nekoj poziciji u sre­dišnjoj Bosni (vjerojatno Gornja Stupčanica, Olovo, materijal iz IUFRO pokusa). P a u l e i sur. (2002) u svom su radu dobili za Karpate alelne vrijednosti od 2,0 do 2,2.

Postotak polimorfnih lokusa iznosi od 62,50 % u populaciji Biokova do 81,25 % u populaciji Vraniće i Mekih brda. To su razmjerno velike vrijednosti, što upućuje na veliku polimorfnost istraživanih populaci­ja. B r u s i L o n g a u e r (1995) u svom su istraživanju dobili vrijednost od 62,50 % do 81,30 %, stoje prakti­

čno ista širina variranja kao u ovom istraživanju. M. K o n n e r t (1995a) u svom istraživanju navodi vrijed­nosti od 46 % za populacije sjeverne Bavarske do 69 % za populacije južnog Schwarzwalda i Alpa.

Prema tome, ovo je istraživanje pokazalo da se naše populacije uklapaju u prethodna istraživanja. Također, ovi rezultati upućuju na veću varijabilnost broja alela kod južnih provenijencija, što je jedan od znakova daje obična jela preživjela posljednje ledeno doba u južnim dijelovima Europe, i da je na svojim seobama prema sjeveru izgubila dio alela. Na to upozoravaju K o n n e r t i B e r g m a n n (1995) u svom istraživanju sa 48 prove­nijencija obične jele iz Europe. Osim toga, K o n n e r t (1995b) upozorava da na visoku varijabilnost u Bugar­skoj utječe i hibridizacija obične jele s grčkom jelom.

3.3. Raznolikost genotipova Uz srednji broj alela po lokusu služi za prikazivanje

raznolikosti unutar populacija, kao i između populacija i srednji broj genotipova po lokusu (G/L). U usporedbi s alelskom raznolikošću, mora se obratiti pozornost na to daje broj i količina mogućih genotipova (Gm) veći,

a time i broj mogućih klasa, nego kod alela. To ima smisla ako su posrijedi rijetki genotipovi (aleli). S ob­zirom na to daje broj realiziranih genotipova u jednoj populaciji stvarno veći od broja alela, to pri ocjeni ge-notipske raznolikosti u odnosu prema alelnoj raznoli-

Tablica 7. Prosječan broj alela u lokusu, postotak polimorfnih lokusa, stvarna heterozigotnost (Hsl) i teoretska heterozigotnost (Hlc)

143

Crni vrh

Orjen

Meka brda

Gorski kotar J

Gorski kotar A

Vranića

Čabulja

Biokovo

Slika 2. Prosječan broj genotipova u populaciji

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 135-151

kosti ima više pogrešaka (Gregor iu s , 1980, 1983; H a t t e m e r i sur., 1982).

U ovom istraživanju vrijednosti su iznosile od 2,25 kod populacije Biokova do 3,12 u populacije Vraniće

(tablica 7, slika 2). Ti su rezultati sukladni rezultatima za srednji broj alela po lokusu.

3.4. Heterozigotna raznolikost Vrlo je važno mjerilo genetičke raznolikosti u popu­

laciji heterozigotnost, koja zapravo označava broj hete-rozigota u populaciji. Prema Borojev ić (1985), hete­rozigotnost populacije izračuna se tako da se najprije odredi frekvencija heterozigotnih individua na svakom lokusu, a zatim se izračuna prosjek za sve lokuse.

Najveću srednju heterozigotnost gen lokusa poka­zuje lokus Lap-B, koja iznosi 0,5069 (tablica 7, slika 3), a najveća je heterozigotnost tog lokusa u populacije Gorskog kotara A i iznosi 0,6111. Slijedi gen lokus Idh-B sa srednjom veličinom 0,4399, a najveća je hete­rozigotnost tog lokusa u populaciji Biokova i iznosi

0,5306. Gen lokus 6-Pgdh-A na trećemu je mjestu, sa srednjom veličinom 0,4127, a najveća je heterozigot­nost u populacije Orjena i iznosi 0,5625. Najmanju he­terozigotnost pokazuje gen lokus Pgm-A, sa srednjom veličinom 0,0017, ali je problem stoje gen lokus regi­striran u populaciji Mekih brda i s malom heterozigot-nošću, od 0,0139.

Teoretske heterozigotnosti ponašaju se sukladno stvarnima, s tim što su u nekim gen lokusima veće od stvarnih, i obrnuto (tablica 7, slika 3). Prisutne razlike pokazuju odstupanje stvarnog stanja od stanja ravnoteže.

U ovom istraživanju dobivene su srednje vrijednosti za heterozigotnost od 0,1281 u populaciji Mekih brda, koja je i prilično južno a ipak daje malu veličinu, do 0,1726 u populaciji Vraniće. To su inače prilično male vrijednosti prema onim koje navodi Longauer (1994) u svom istraživanju za južne provenijencije, a koje izno­se od 0,188 u Karpatima do 0,2040 u Bugarskoj. U Nje­mačkoj Konner t (1993) i Henkel i sur. (1997) na­vode vrijednost heterozigotnosti za južne provenijencije 0,259, a za sjeverne 0,2060, stoje prilično velika hetero­zigotnost. Gannin i i sur. (1994) u svom su istraživa­nju dobli dosta nisku heterozigotnost, a najveća je bila u adultnih stabala i iznosila je 0,142. Bre i t enbach-D o r f e r i sur. (1997) navode vrij ednosti za heterozigot­

nost zapadnih populacija od 0,474, sjevernih od 0,313, a istočnih 0,403. Više istraživača (Hamrick, 1989; Le-dig, 1986; Bergmann i sur., 1990) u svojim je rado­vima ustanovilo da veličina heterozigotnosti izravno utječe na propadanje obične jele u Europi. Tako Lar­sen (1986) postavlja hipotezu da mala varijabilnost u obične jele uzrokuje njezino propadanje. To se temelji na istraživanjima u zapadnoj Europi, gdje obična jela ima prilično nisku varijabilnost u odnosu prema južnim i istočnim provenijencijama, koje su prilično stabilne i nisu u fazi propadanja. U tim je istočnim populacijama (Ukrajina, Rumunjska) Longauer (1994) ustanovio visoku heterozigotnost. Ipak, glavni su uzrok propada­nja obične jele, prema Larsenu (1986), Bergma-

144

Slika 3. Stvarna (Hsl) i teoretska (Hte) heterozigotnost u istraživanim populacijama

D. Ballian: PROCJKNA GENET1ČKH VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE {Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list hr. 3 -4. CXXV11 (2003). 135-151

nnu i sur. (1990) t eS i lve r townu iDous tu (1995) velike klimatske promjene, koje u središnjoj Europi uvjetuju jaki selekcijski pritisak, zatim industrijska za­gađenja, prisutni genetički drift kojemu su bile izložene pribježišne populacije prije nego što su se selile na sje­ver te njihove različitosti koje su nastale na seobenom putu. Osim toga, na heterozigotnost populacija uvelike utječe i tip gospodarenja običnom jelom u određenim područjima, tijekom vremena, stoje usmjeravalo razno­likost u ovom ili onom smjeru.

Ova se pak istraživanja teško mogu usporediti s na­vedenima i moramo ih uzeti s rezervom, jer su iskori­šteni različiti enzimski sustavi, a da bi bili usporedivi, trebalo bi unificirati istraživanja s enzimskim sustavi­ma. Isto je tako bilo koje svojstvo vrlo teško vezati uz propadanje obične jele, jer većina istraživanih popula­cija pripada malim izoliranim populacijama, osim po­pulacija Vraniće, Gorskog kotara A i Gorskog kotara J. Populacije Gorskog kotara su inače u zoni s velikim propadanjem obične jele, a populacija Vraniće ubraja

se u populacije koje nisu u fazi propadanja i pokazuje veliku vitalnost. Tako je između tih populacija registri­rana razlika u heterozigotnosti od oko 2 %.

Henke l i sur. (1997) navode u svom istraživanju vrijednost heterozigotnosti od 0,125 do 0,212, što su prilično visoke vrijednosti za heterozigotnost u podru­čju Njemačke.

Teoretska heterozigotnost pokazuje nam veličinu heterozigotnosti koja bi trebala biti ako je populacija u stanju ravnoteže (ekvilibrija) prema Hardy Weinbergo-vu zakonu. Najveću teoretsku heterozigotnost pokazu­je populacija Vraniće, sa 0,1846, što je pak veća vrijed­nost od stvarne heterozigotnosti. Manju pak vrijednost od stvarne pokazuju populacije Gorskog kotara A, Gorskog kotara J i Čabulje, što će pokazati i fiksacijski indeks. Najveća je razlika između stvarne i teoretske heterozigotnosti u populacije Mekih brda (tablica 7), za koju je ustanovljeno i jače odstupanje od Hardy Weinbergove ravnoteže, a karakteristika je te južne po­pulacije vrlo mala heterozigotnost.

To je svojstvo kompleksno s obzirom na to da ga grade alelna i genotipska vrijednost, odnosno najbolji je pokazatelj multilokusna raznolikost (vgen) i gene pool raznolikost (vp).Tako multilokusna raznolikost (vgen) pokazuje da populacija Vraniće s veličinom 42,59, daje veliku raznolikost u odnosu prema popu­laciji Biokova s veličinom 18,17, što potvrđuje veliki polimorfizam odnosno veliku raznolikost u populaciji Vraniće. Druge populacije zauzimaju intermedijalne položaje (tablica 8).

Multilokusna raznolikost, prema Konner t (1993) za Bavarsku iznosi od 6,91 do 49,87, a u istraživanju 1996 (b) godine vrijednosti su iznosile od 14 do 34. Za Baden VVurttemberg Konner t (1993b) daje vri­jednosti od 16,5 do 17,08. Ista autorica u radu iz 1995. navodi vrijednosti za Bavarsku i Baden Wurttemberg od 7,0 do 54. Navedene vrijednosti dobivene za popu­lacije iz južne Njemačke odnose se prema rezultatima ovog istraživanja tako da se dijelom vrijednosti prekla­paju, a dijelom su veće vrijednosti.

U svom istraživanju M. Konner t (1995b) daje manje vrijednosti multilokusne raznolikosti, pa tako

navodi vrijednosti za Vgm od 7,4 u Hrvatskoj i 9,7 u Bosni do 54 u južnom Schwarzwaldu, s izuzetkom Bu­garske gdje se zbog vjerojatnog utjecaja hibridizacije s Grčkom jelom dobivaju visoke vrijednosti (49,85).

Vrijednosti gene pool raznolikosti dobivene su kao harmonijska sredina, a ponašaju se istovjetno kao i multilokusna raznolikost. Vrijednosti iznose od 1,16 u populaciji Biokova do 1,22 u populacije Vraniće.

Tablica 8. Prikaz različitosti i veličine diferencijacije 3.5. Raznolikost

3.6. Genetička diferencijacija između populacija Na temelju dobivenih rezultata vidljivo je da među

populacijama postoji varijabilnost što potvrđuju rezul­tati dobiveni %2 testom. Dobivena varijabilnost izravno utječe na genetičku diferencijaciju među populacija­ma. Testiranjem gen lokusa j ; testom dobivena je me-đupopulacijska, statistički značajna razlika za sve gen

lokuse na razini od 1 % (tabela 9), što pokazuje da po­stoje statistički značajne razlike između populacija, tj. između istih gen lokusa, a ovisno o populaciji.

Inače genetička odstupanja obično variraju u veliči­ni od nula (ako nema alelnih promjena) do beskonač­noga, jer se mogu pojaviti slučajevi s veličinom većom

145

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3 4, CXXVII (2003). 135-151

od jedan, i to ako lokus ponovi više puta svoju kom- tativna mjera genetičkih promjena, odnosno alelnih pletnu alelnu strukturu i ako je evolucija vremenski supstitucija po lokusu (Boroj ev ic , 1985). trajala dulje. Iz toga proizlazi daje odstupanje kvanti-

3.7. Genotipska odstupanja između populacija Dobivena genetička odstupanja između populacija Gotovo se posve slično ponaša i populacija Gorskog

(tablica 10) najveća su između populacija Gorskog ko- kotar J, s tim što ova populacija pokazuje relativno ma-taraA sjedne strane, i ostalih populacija s druge strane, lo genetičko odstupanje spram populacije Mekih brda. a relativno je malo odstupanje s Gorskim kotarom J. Najveća su genotipska odstupanja između populacija

Gorskog kotara A i Vraniće, veličine 0,1863, a zatim udaljenost populacija Gorskog kotara A i Crnog vrha, sa 0.1849. Najmanja vrijednost genetičkog odstupanja iznosi 0,0503, a registrirana je između populacija Vraniće i Čabulje. Iz dobivenih genotipskih odstupanja u ovom istraživanju vidljivo je da su odstupanja rela­tivno velika u usporedbi s onima koje su dobili B r u s i Longaue r (1995) za Sloveniju, Konner t za Ba­varsku (1993) i Baden VVurttemberg (1993b), te

Ruetz i sur. (1996) za južnu Njemačku. Razlog tomu treba tražiti u većim udaljenostima između populacija koje su istraživane u ovom radu te u manjoj varijabil­nosti između populacija u Sloveniji i Njemačkoj. Mno­ge čimbenike koji utječu na genetička odstupanja nis­mo mogli obuhvatiti, posebice okolišne čimbenike koji djeluju selektivno, pa ostaje neriješeno pitanje testira­nja dobivenih rezultata.

3.8. Alelna odstupanja između populacija

Alelna odstupanja dobivena između populacija najveća su između populacija Gorskog kotara A i Crnog vrha veličine 0,1255, zatim slijedi populacija Vraniće s veličinom odstupanja 0,1212, te populacije Biokova i Gorskog kotara A sa 0,1184, pa Čabulje i Gorskog kotara A sa 0,1158. to se moglo i očekivati jer su populacije male i izolirane, s relativno malim pro­tokom gena, a populacija Gorskog kotara A pripada velikim populacijama s velikim protokom gena. Relativno su mala odstupanja između populacija Gorskog kotara A i Gorskog kotara J, što se moglo i pretpostaviti. Najmanja vrijednost alelnog odstupanja od 0.0316 registrirana je između populacija Vraniće i Čabulje. Prema rezultatima Konner t i Bergman na

(1995), taj se rezultat i mogao očekivati s obzirom na to da se populacije Gorskog kotara A i Gorskog kotara J nalaze u introgresivnoj zoni između balkanskih i apeninskih pribježišta, odnosno u zoni hibridizacije jele iz tih dvaju pribježišta. Stoga te populacije i pokazuju veće vrijednosti genetičkog odstupanja u usporedbi s populacijama koje, prema tim autorima, dolaze u čistoj zoni balkanskog pribježišta. Osim toga, može se primijetiti da i između ostalih populacija pos­toji povećana vrijednost genetičkih odstupanja s obzirom na to da su većinom posrijedi male i izolirane populacije koje su, vjerojatno, opterećene genetičkim driftom.

146

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski liši br. 3-4, CXXVII (2003). 135-151

3.9. Gene pool diferencijacija Najveću srednju gene pool diferencijaciju unutar po­

pulacije (Dj) pokazuje populacija Gorskog kotara A, sa 9,88 %, a najmanju populacija Crnog vrha sa 3,49 %. Srednja je vrijednost Dj 5,34 % i označava međupopula-cijsku diferencijaciju (slika 4). K o n n e r t (1993) u

svom istraživanju dobila je vrijednosti diferencijacije između gen lokusa od 2,7 % do 13,2 %, a u istraživanju 1995(b) godine vrijednosti su iznosile od 3 % do 7,6 %, dakle nešto su niže nego u ovom istraživanju. Pri istraži­vanju genetičke varijabilnosti obične jele u Bavarskoj

srednja vrijednost

Crni vrh

Orjen

Meka brda

Gorski kotar J

Gorski kotar A

Vranića

Čabulja

Biokovo

Slika 4. Gene pool diferencijacija u populacijama obične jele

K o n n e r t (1996b) dobila je srednje vrijednosti gene­tičke diferencijacije od 3,0 % do 6,4 %, ovisno o popu­laciji. R u e t z i sur. (1996) u svom su radu dobili ve­ličine od 2,5 % do 5,4 % kad su ispitivali sadni materijal obične jele.

Rezultat dobiven u ovom istraživanju pokazuje da od totalnoga genetičkog diverziteta 5,34 % možemo pripisati diferencijaciji između populacija, a ostalih 94,66 % alelnom variranju između jedinki u populaciji.

3.10. Genetička odstupanja (D) prema Gregoriusu (1974)

Računanjem genetičkog odstupanja prema G r e ­g o r i u s u (1974) dobiju se veće vrijednosti (tablica 12) nego prema N e i j u (1978).

Najveća su odstupanja između populacije Gorskog kotara A i Crnog vrha s vrijednošću 0,0061, a je najma­nja između populacija Orjena i Mekih brda. Vidljivo je

da su najveća odstupanja između populacije Gorskog kotara A s jedne strane, i ostalih populacija s druge strane, a slično se ponaša i populacija Gorskog kotara J, s nešto nižim vrijednostima, što se očekivalo prema L y n c h u (1994).

K o n n e r t (1993b) dobila je za 27 populacija iz Baden Wurttemberga prilično visoke vrijednosti gene­

tičkog odstupanja s prilično velikom statističkom zna-čajnošću (ateriks test), a vrijednosti su iznosile od

147

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003). 135-151

0,450 do 0,009. U istraživanju s peludi i embrijima iz populacija Bavarske (1996.b) vrijednosti iznose od 0,055 do 0,119.

Brus iLongauer (1995) za Sloveniju dobili su pri­lično niske vrijednosti genetičkog odstupanja, razlog je vjerojatno zemljopisna bliskost istraživanih populacija.

3.11. Ukupna genetička raznolikost Promatra li se srednja genetička raznolikost prema

N e i j u (1978) može se zapaziti da je najveća u popu­lacije Vraniće, s vrijednošću 0,185, a najniža u popula­cije Biokova, s vrijednošću 0,145. Populacije Gorskog kotara A i Gorskog kotara J pokazuju malu unutarpo-pulacijsku raznolikost. U Henke la i sur. (1997) sred­nja genetička raznolikost za populacije iznosila je od 1,137- 1,297.

Iz unutarpopulacijske raznolikosti izračunava se i srednja vrijednost heterozigotnosti (He), koja iznosi 0,157, stoje zapravo srednja vrijednost međupopulacij-ske raznolikosti. Vrijednosti za gen lokuse dane su u ta­blici 33. U svom radu Konnert (1998) navodi vrijed­nost heterozigotnosti 0,29 u jelovu i u bukovu staništu.

Ukupna raznolikost (H,) istraživanih populacija iz­nosi 0,169, kao srednja vrijednost diverziteta svih is­traživanih gen lokusa, i viša je nego što je navela

Konner t (1995b) za Europu, s vrijednošću 0,103. Prema istoj autorici (1998), ukupna raznolikost iznosi od 2,215 do 2,585, ovisnood staništu.

Srednja vrijednost gene pool diferencijacije iznosi u ovom istraživanju 5,34 %.

Koeficijent genetičke raznolikosti (Gst) istraživanih populacija iznosi 7,34 % prema Neiju. To znači da se razlike medu populacijama mogu objasniti sa 7,34 %, a 92,66 % pripisuje se postojanju individualne alelne va­rijabilnosti medu populacijama. Konner t (1998) u svom je radu dobila prilično nisku vrijednost genetičke raznolikosti, od 2,51 do 2,71, i to ovisno o tome je li po­srijedi jelovo ili bukovo stanište. Bre i t enbach-Dor -fer i sur. (1997) u svom radu navode vrijednost koefici­jenta genetičke raznolikosti od 7,3 % za golosjeme-njače, a za rod Abies vrijednost od 6,3 %, a autorica je u svom radu dobila vrijednost 7,1 %.

4. ZAKLJUČCI 1. Analizom 16 izoenzimskih gen lokusa utvrdili smo

postojanje statistički značajnih razlika između istra­živanih populacija, a utvrđena varijabilnost obične jele klinalnog je karaktera na ovom dijelu raspro-stranjenja.

2. Utvrđeno je da gen lokusi Pgi-A, Got-A i Sdh-A, karakterstični za običnu jelu balkanskog pribježišta, a gen lokus Fest-A južno talijansko pribježište, od­nosno za srednjoeuropske populacije. Na to upuću­ju i dobivene genetička odstupanja, koja su najveća između populacija Gorskog kotara (A i J) i ostalih istraživanih populacija obične jele.

3. Između adultne i juvenilne populacije Gorskog ko­tara (A i J) nisu utvrđene velike razlike, tako da se među tim populacijama praktično ne može govoriti o razlikama, jer su njihova genetička odstupanja vrlo mala. Ipak dobiveni rezultati pokazuju da bi tu trebalo suptilnije prići istraživanjima na molekular­noj razini.

4. Obična jela iz male populacije na Biokovu pokazu­je pripadnost vrsti Abies alba, uz malu heterozigot-nost, tako da se isključuje pojava bilo kakve nove vrste jele u tom području.

5. Veća vrijednost heterozigotnosti istraživanih popu­lacija spram populacija obične jele iz zapadne Eu­rope pokazuje da istraživane populacije nisu mnogo •izgubile od svoga genetičkog potencijala za adapta­ciju, jer nisu suviše udaljene od svoga pribježišta. Stoga su te populacije vjerojatno prilično otpornije

od populacija sa zapada, jer posjeduju dovoljno ge­netičke varijabilnosti.

6. Radi održavanja genskog resursa trebalo bi uspo­staviti gušću mrežu banki gena in situ i ex situ, nuž­nih za održanje genetičke raznolikosti populacija. To znači da bi svaka ekološka niša važna za običnu jelu trebala imati svoju banku gena, s odgovaraju­ćim brojem jedinki, kako bi se očuvala ekološko-fi-ziološka osobnost populacija.

7. U gospodarenju prirodnim resursima i njihovoj ob­novi, prednost uvijek treba dati prirodnoj obnovi, uz stalno praćenje genetičke strukture, kako bi se mogle poduzeti mjere pravodobno za održanje ge­netičke raznolikosti koja karakterizira svaku popu­laciju.

8. Buduća istraživanja treba usmjeriti na ostale popu­lacije obične jele u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te utvrditi optimalan broj jedinki u uzorku. Nepre­stano treba pratiti gospodarske zahvate na obnovi obične jele te ih usmjeravati na održanje genetičke raznolikosti lokalnih populacija. Uz to trebalo bi provesti čitav niz pokusa s različitim provenijenci­jama radi istraživanja ekološkofizioloških osobito­sti obične jele.

9. Primijenjena metoda daje dobru sliku genetičke strukture populacija, na temelju koje se mogu prepo­ručiti potrebne mjere za održavanje genetičkih resur­sa u istraživanim populacijama, za razliku od rezulta­ta koji se dobiju morfometrijskim istraživanjima.

148

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Ahies tilha Mili.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3 4. CXXV1I (2003). 135-151

5. LITERATURA

B e r g m a n n , F., 1991: Causes and Consequences of Species Specific Genetic Variation Patterns in European Forest Trees Species: Examples with Norway Spruce and Silver Fir. In: Miiller-Starck, G., Ziehe, M. (ed.): Genetic Variation in European Population of Forest Trees. J.D. Sau-erlander's Verlag, Frankfurt, 67-78.

B e r g m a n n , F., H. R. G r e g o r i u s , J. B. L a r s e n , 1990: Levels of genetic variation in European silver fir (Abies alba Mill.) are they related to the species decline. Genetica, 82 (1): 1-10.

B o r o j e v i ć , K., 1985: Geni i populacija, Novi Sad, str. 545.

B r e i t e n b a c h , M., VV. P i n s k e r , 1990: Genetic variation in Abies alba. In: Hattemer, H. H., Fi-neschi, S., Cannata, F., Malvolti, M. E. (ed): Biochemical markers in the population genetics of forest trees. SPB Academic Publishing Bv, Haag, str. 223.

B r e i t e n b a c h - D o r f e r , M , W. P i n s k e r , R. H a ­c k e r , F. M i i l l e r , 1992: Clone identification and clinal allozyme variation in populations of Abies alba from the Estern Alps (Austria). Plant Systematics and Evolution, 181: 109-120.

B r e i t e n b a c h - D o r f e r , M., M. K o n n e r t , W. P i n s k e r , F. S t a r l i n g e r , T. G e b u r e k , 1997: The contact zone between two migration routes of silver fir, Abies alba (Pinaceae), re­vealed by allozyme studies. Plant Systematics and Evolution, 206: 259-272.

B r u s , R., R. L o n g a u e r , 1995: Nekatere genetske značilnosti jelke (Abies alba Mill.) v Sloveniji, Zbornik gozdarstva in lesarstva, 46: 45-74.

C h e l i a k , W. M., J. A. P i t e l , 1984: Techniques for starch gel electrophoresis of enzymes from for­est tree species. Petawawa National Forestry In­stitute, Canada, 1-49.

D u c c i, F., 1991: Morphological variation in silver fir (Abies alba Mill.) seedings from provenances in central and southern Italy. Annali del 'Instituto Sperimentale per la Selvicoltura, publ. 1994, 22: 53-73.

G r e g o r i u s , H. R., 1980: The probability of losing an allele when diploid genotypes are sampled, Evo­lution Theory, 6: 143-162.

G r e g o r i u s , H. R., 1983: Klonanzahl in Samenplan-tagen und genetische Vielfalt. Arbeitstagung Forum Genetik Wald Forstwirtschaft, Gottin-gen,58-62.

H a m r i c k, J. L., 1989: Isozymes and the Analysis of Genetic Structure in Plant Population. In: Soltis,

D.E., Soltis, PS. (ed.): Isozymes in Plant Biolo­gy, London.87-105.

H a t t e m e r , H. H.,H. R. G r e g o r i u s , M. Z i e h e , G. M i r i l e r - S t a r c k , 1982: Klonanzahl forstlicher Samenplantagen und genetische Vielfalt, Allge-mcine Forst und Jagdzeitung, 153: 183-191.

H e n k e l , W., M. K o n n e r t , B. H o s i u s , 1997: Ge­netische Untersuchungcn an der WeiBtanne (Abies alba Mill.) in Thiiringen mit waldbauli-chen Konsequenzen. 8 IUFRO Tannensympo-sium, Sofia, 37-52.

H u n t l e y , B., H. J. B. B i r k s , 1983: An atlas of past and present pollen maps for Europe 0-13000 years ago, Cambridge University Press, Cam-bridge,73-90.

H u s s e n d o r f e r , E . , M. K o n n e r t , F. B e r g m a n n , 1995: Inheritance and linkage of isozyme vari­ants of silver fir (Abies alba Mill.), Forest Gene­tics, 2 (1): 29-40.

H u s s e n d o r f e r , E., 1996: Untersuchungen iiber die genetische Variation der WeiBtanne (Abies alba Mill.) unter dem Aspekt der in situ Erhaltung ge-netischer Ressourcen in der Schweiz, disertaci­ja, Zurich, ETH.

K o n n e r t , M., 1992: Genetic studies in damaged sil­ver fir (Abies alba) stands in southwest Germa­ny. Freiburg, Germany Mitteilungen der fortstli-chen Versuch und forschungsanstalt Baden Wur-ttemberg, 167: str. 119 .

K o n n e r t , M., 1993: Genetic variation of silver fir in Bavaria, Allgemeine Forst und Jagdzeitung, 164 (9-10): 162-169.

K o n n e r t , M., 1993a: Die genetische Variation der WeiBtanne (Abies alba Mill.) in Baden - Wiir-ttemberg. In Wolf, H. (ed): WeiBtannenherkiinf-te. Ecomed Verlagsgesellschaft, Landsberg am Lech, S., 79-95.

K o n n e r t , M., 1993b: Untersuchungen zum EinfluB genetischer Faktoren auf die Schadigung der WeiBtanne, Forstw. Cbl., 112: 20-26.

K o n n e r t , M., 1995: Isoenzymunterschungen bei Fichte (Picea abies (L.) Karst.) und WeiBtanne (Abies alba Mill.) - Anleitung zur Trennme-thodik und Auswertung der Zymogramme, Teisendorf.

K o n n e r t , M., 1995a: Genetische Variation der WeiB­tanne (Abies alba Mill.) in Bayern und Baden -Wiirttemberg. Genetik und Waldbau der WeiB­tanne, Kolloquium, Freistaat Sachsen, 36-45.

K o n n e r t , M., 1995b: Ergebnisse isoenzymatischer Unterschungen bei der WeiBtanne als Entschei-

149

1). Hallian: l 'KOUI-N A d l -.NI I [ ( 'k l \ ' ARU.Mili.N( )S 11 OBIČNE JELE [Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list hr. 3 4. CXXVI1 12003). 135-151

dungshilfen fur forstliche MaBnahmen. 7 IUFRO Tannensymposium, "Okologie und Waldbau der WeiBtanne", Altensteig, 30-43.

K o n n e r t , M., 1996: Beeinflussen Nutzungen einzel-ner Baume die genetische Struktur von Bestan-den?DieWald,23: 1284-1291.

K o n n e r t , M., 1996b: Genetische Variation derWeiB-tanne (Abies alba Mill.) in Bayern. Mittelungen der Landesanstalt fur Wald und Forstwirtschaft Gotha, 11:71-81.

K o n n e r t , M., 1998: Genetische Vielfalt im Wald-Wie erkennen? wie erhalten? Laufener Seminar-beitrage, 53-60.

K o n n e r t , M., 1999: Herkunftsuberprufung mit biochemisch-genetischen Metoden. Der Weih-nachtsbaum, 5: 4-9.

K o n n e r t , M., B e r g m a n n , F. 1995: The geographi­cal distribution of genetic variation of silver fir (Abies alba, Pinaceae) in relation to a migration history. Plant systematics and Evolution, 196 (1-2): 19-30.

L a r s e n , J. B., 1986: Das Tannensterben: Eine neue Hypothese zur Klarung des Hintergrundes die-ser ratselhaften Komplexkrankheit der WeiB-tanne (Abies alba Mill), Fortwissenschaflitches Centralblatt, Gottingen, 105 (5): 381-396.

L a r s e n , J. B., J. F r i d r i c h , 1988: Growth reactions of different provenances of silver fir (Abies alba) after SG\ fumigation during the winter, European Journal of Forest Patology, 18(3-4): 190-199.

L a r s e n , J. B., F. M e k i ć , 1991: The geographic vari­ation in European silver fir (Abies alba) gas exchange and needle cast in relation to needle age, growth rate dry matter partitioning and wood density by 15 different-provenances at age 6, SilvaeGenetica, 40(5-6): 118-198.

L e d i g, F. T , 1986: Heterozygosity, heterosis, and Fit-nes in Outbreeding Plants. In Soule, M. E. (ed.): Conservation Biology, Sinauer Associates, Sun­derland, 77-104.

L y n c h , M., 1994: Evolutionary Genetics of Daphnia. In: Real, A.L. (ed.): Ecological Genetics. Prince­ton University Press, Princeton, New Yersey, str. 107-128.

L o n g a u e r , R., 1994: Genetic differentiation and di­versity of European silver fir in Eastern part of its natural range. Published 7-IUFRO Tannen-symposiums, Baden - Wurttemberg.

M a g d e f r a u , K., F. E h r e n d o r f e r , 1997: Botanika, sustavatika, evolucija i geobotanika. Školska knjiga, Zagreb, str. 443.

M e j n a r t o w i c z , L., 1981: Polymorphism at the LAP and GOT Loci in Abies alba Mill, popula­tions, Bull. De 1 Acad. Pol. des Sciences Series des Sci. Biol., 27 (12): 1063-1070.

M o H e r , K., 1986: Genetische Untersuchungen bei der Tanne mit Hilfe von Enzyme Genmarkern. Allgemeine fortzeitung, 97 (3): 60-61.

P a u l e , L., D. G o m o r y , R. L o n g a u e r , D. K r a j -m e r o v a , 2002: Patterns of genetic diversity distribution in three main Central European montane tree species: Picea abies Karst., Abies alba Mill, and Fagus sylvatica L., J. FOR. SCL, article in press.

R u e t z , W. F., M. K o n n e r t , A. B e h m , 1996: Sind Waldschaden auch eine Frage der Herkunft?, Der Wald, 14:2-3.

S c h r o e d e r , S., 1989: Isoenzyme variation in 16 Eu­ropean provenances of silver fir (Abies alba), Freiburg, Mitteilungen des Vereins fur forstliche Standortskunde und Forstpflanzenziichtung, 34: 77-81.

S e l e t k o v i ć , Z . , l . T i k v i ć , 1996: Oštećenost šum­skih ekosustava različitih stanišnih prilika u Re­publici Hrvatskoj. U: Sever, S. (ed.), Zaštita šuma i pridobivanje drva, Šum. fak. Zagreb i Šum. ins. Jastrebarsko, 81-88.

S i l v e r t o w n , J. W., J. L. D o u s t , 1995: Introduction to plant population biology, Blackwell Science, Reprinted 1995, str 210.

S i t t e , P., H. Z i e g l e r , F. E h r e n d o r f e r , A. B r e -s i n s k y , 1998: Strasburger Lehrbuch der Bo-tanik, Gustav Fischer, Stuttgart-Jena-Lubeck-Ulm. str. 1007.

T i k v i ć , I., Z. S e l e t k o v i ć , I. A n i ć , 1995: Propa­danje šuma kao pokazatelj promjene ekoloških uvjeta u atmosferi, Šum. list, Zagreb, 11-12: 361-371.

T h o r m a n n , R., B. R. S t e p h a n , 1993: Interpreta­tion of isozyme patterns of malate dehydroge­nase in Scots pine using two different standing methods, Silvae genetica, 42: 5-8.

U r 1 i c h, B., 1989: Effect of acid precipitation on for­est ecosystems in Europe, Advances in Enviro-mental Science, 27: 189-272.

V a l l e j o s , C. E., 1983: Enzyme Activity Staining. In: Tanskley, S.D., Orton, T.J. (ed.): Isozymes in Plant Genetics and Breeding (part A). Elsevier, Amsterdam, str. 516.

W e n d e l , J.F., N. F. W e e d e n , 1989: Visualization and Interpretation of Plant Isoenzymes, (ed.) Soltis, D.E., Soltis, P.S.: Isozymes in Plant Bio­logy, London, 5^45.

150

D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE {Abies alba Mill.) ANALIZOM ... Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003). 135-151

SUMMARY: The research was used to establish molecular genetic variabil­ity of some populations of silver fir in Croatia and Bosnia and Herzegovina (Vranića, Meka Brda, Gorski Kotar - adult, Gorski Kotar -juvenile, Crni Vrh, Čabulja, Biokovo, Orjen) using the analysis of isoenzymes. Apart from large populations such as the ones from Vranića, Meka Brda, Gorski Kotar - adult, Gorski Kotar -juvenile, the focus of the research was on smaller populations

from the sub-Mediterranean areas (Biokovo, Orjen), so that their relationship with the populations from the central part of natural ranges from Croatia and Bosnia and Herzegovina could be established. One population from the Pannonian population (Crni Vrh) was also studied.

The above research is also important as it points to future work of re­establishing silver fir forests (replanting and seed sowing) and setting up banks and gene archives using both in situ and ex situ methods.

The analysis of isoenzymes, the level of heterozygote (He) and multi-locus differences (Vgen) show that there are differences between the studied popu­lations, particularly those between small isolated populations and large pop­ulations.

By analysing 16 isoenzyme locus genes, the existence of statistically important differences between the studied populations have been established. Cline variability was also found for the silver fir.

It has been established that gene loci Pgi-A, Got-A, Sdh-A are characteris­tic for the silver fir from the Balkan area while gene loci Fest-A are charac­teristic for southern Italy or central European area.

The higher value of heterozygotes of the studied populations compared to the populations of silver fir in Western Europe shows that the studied popula­tions have not lost much of their genetic potential to adaptability, as they are not far removed from their glacial refuge. This seems to be due to the fact that these populations are sturdier than the populations of Western Europe as they posses enough genetic variability.

In order to maintain genetic resources, a better network of gene banks both in situ and ex situ should be established. This means that each ecological niche important for silver fir should have its own gene bank with a responding number of units so that ecological-physiological traits could be preserved.

With regard to management and regeneration of natural resources, natu­ral methods combined with constant monitoring of genetic structures and dif­ferences should always be favoured. Measures should be undertaken to pre­serve the genetic variability that characterises each population.

Future research should focus on other populations of silver fir in Croatia and Bosnia and Herzegovina, and an optimal number of units should be set up per sample. Management practices should be constantly monitored and directed at maintaining the genetic differences of local populations. Moreover, extensive experiments should be carried out to study eco-physio-logical characteristics of silver fir.

The used methods provide a good picture of the genetic structure of the populations, the basis of which could serve to determine measures to be undertaken in order to preserve the genetic resources of the studied popula­tions as compared to the results obtained from morphometric research.

PREGLEDN1 ČLANCI UDK 630* 188

REVIEWS Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 153-159

POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE

THE HISTORY AND RECENT PROBLEMS PHYTOCOENOLOGICAL NOMENCLATURE AND CLASIFICATION

Sead VOJNIKOVIĆ'

SAŽETAK: Velik broj biljnih zajednica je istražen i opisan prije nego stoje postala obavezna uporaba postojećeg Kodeksa jitocenološke literature. To je dovelo do toga, da značajan broj istih odstupaju od pravila Kodeksa, stoje stvorilo probleme u klasifikaciji i nomenklaturi ufitocenologiji.

Preimenovanje biljnih zajednica u smislu poštivanja pravila Kodeksa vrlo je aktualna u Bosni i Hercegovini. Kvalitetno rješavanje ovoga složenog pro­blema moguće je samo zajedničkim i koordiniranim radom, fitocenologa i odredu ih institucija unutar iste fitogeografske regije u kojoj se nalaze odre­đene biljne zajednice. Prilikom imenovanja biljnih zajednica, uz obvezno po­štivanje pravila Kodeksa imenovanja sintaksonomskih jedinica, treba imati u vidu i praktično gledište korištenja sintaksonomije u šumarskoj operativi.

K Ij u č n e r ij e č i: fitocenološka nomenklatura i klasifikacija, asocijaci­ja, Kodeks jitocenološke nomenklature

UVOD - Introduction Izdvajanje, imenovanje i klasifikacija novih asoci­

jacija zahtjevan je i kompleksan zadatak, kojem treba posvetiti veliku pozornost. Ovo je i razumljivo, budući asocijacija nije jasno omeđena jedinka, cit.: "Biljna grupacija se formira (a ne rađa od sebi slične), živi, tra­je i nestaje, ali ne u smislu rađanja i umiranja jedinke. Asocijaciju sačinjavaju stalno promenljive, nikad ne-mirujuće biljne grupacije, koje ne mogu imati realne granice, kojima raspolaže svaka jedinka" (Černjav-ski P. 1950), te je ne možemo definirati jednostavno pomoću određenih morfoloških pokazatelja.

Na području ex Jugoslavije, do sada je opisano i publicirano oko 800 šumskih asocijacija, a objektivno se može procijeniti da postoji oko 340 šumskih asoci­jacija, koje se odlikuju određenim florističkim sasta­vom i gradom u određenim ekološkim uvjetima (Lo-v r i ć, A. Ž., B e r t o v i ć S., 1980). Mora se napome­nuti da u bivšoj SFRJ stupanj razvoja nove fitoceno-loške sinsistematikc nije bio na istoj razini. U prihva­ćanju pravila Kodeksa jitocenološke nomenkalture od

Mr. sci. Scad Vojniković dipl. ing. šum., Šumarski fakultet Sa­rajevo, Zagrebačka 20. 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina; c-mail: svojnikovic@yahoo.com

bivših republika prednjačile su Slovenija i Hrvatska, dok je Bosna i Hercegovina zaostajala po ovom pita­nju. Prema L a k u š i ć, R et al. (1978.), u Bosni i Her­cegovini vezano za šumsku vegetaciju, te vegetaciju sječina i požarišta, registrirano je i opisano 126 asoci­jacija, smještenih u 39 sveza, razvrstanih u 20 redova. Značajan broj ovih naziva, različitih sinsistematskih kategorija koristio se ili se još uvijek koriste, iako ne poštuju navedeni međunarodni Kodeks.

Neodrživa je pretpostavka da se unutar istih ili slič­nih ekoloških uvjeta i unutar istog ekološko-vegetacij-skog područja ( regija - provincija ) razvija toliki broj biljnih zajednica. Uglavnom su to sinonimi za lokalne varijante, ili su to pak slični facijesi koji su izdvojeni u rang asocijacije, pri čemu se često naziv biljne zajedni­ce definira prema geografskom nazivu, ekološkim ili fizionomskim atributima. Ovaj problem usklađivanja sinonima (istoznačnica) odnosio se i za republike biv­še SFRJ, i za usklađivanja sa susjednim zemljama. Pretpostavlja se daje čak 1/3 opisnih fitocenoza ranije već opisana u drugim zemljama pod drugim nazivom. Cilj ovoga rada je upoznavanje s poviješću i isticanje nekih problema fitocenološke klasifikacije i nomen­klature s njihovin utjecajem na šumarsku operativu.

153

S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCFNOLOSKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJA Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003), 153-159

POVIJESNI RAZVOJ

Ideja podjele na biljne zajednice proistekla je od briljantnih biljnih geografa: H u m b o l t - a (1805), S c h o u w - a (1823), H e e r - a (1835) i G r e i s b a c h - a (1835). Nadalje su se razvijala dva glavna pravca, fi-zionomski i floristički. Fizionomski pravac kao osnov­nu jedinicu imao je formaciju koja je bila okarakterizi­rana fizionomski i/ili vegetacijski ( P o s t 1862, G r e i s b a c h 1872, W a r m i n g 1895 ). Podjelom for­macije na manje jedinice razvila se esencijalna ideja florističko-sociološkog pravca, pri čemu je biljna zaje­dnica kao jedinica klasifikacije bila primarno bazirana na kompoziciji vrsta. Nositelji ove ideje bili su npr.: L e c o q 1844, 1855; T h r u m a n 1849 ,Lorenz 1858 ... u južnoj i srednjoj Europi, odnosno: P o s t 1862, H u l t 1881 i C a j a n d e r 1903 u sjevernoj Europi.

Kasnije se ova ideja razvija u Ziirich-u i Montpe-llier-u, pod vodstvom B r a u n - B l a n q u e t - a i surad­nika: S t e b l e r & S c h r o t e r 1893, S c h r o t e r 1894, B r o c k m a n n - J e r o s c h 1907, F l a h a u l t 1893, 1898, 1 9 0 1 , P a v i l l a r d 1901,1912... . Glavne klasi-fikacijske jedinice iz tog razdoblja bile su hijerarhijski raspoređene na sljedeći način: vegetacijski tip, forma­cijska grupa, formacija, subformacija, stanišni tip, lo­kalna varijanta i geografska varijanta. Stanišni tip je zvan i asocijacija, i određen je za osnovnu jedinicu. Tek su F l a h a u l t & S c h r o t e r 1910 na Trećem me­đunarodnom botaničkom kongresu u Brusseles-u pre­zentirali definiciju asocijacije, koja je tada i prihvaće­na. B r a u n - B l a n q u e t & F u r r e r su 1913. usredo­točili pozornost na karakteristične vrste {character species, Characterpflanzen). Ključne ideje B r a u n -B l a n q u e t - a b i l e s u ( W h i t t a k e r R.H. 1980):

a) Studija zajednica trebala bi biti bazirana na osnov­noj jedinici, usporedivoj s vrstom.

b) Ta jedinica trebala bi biti asocijacija, definirana prema pripadnosti karakterističnih vrsta.

c) Svaka asocijacija sadrži individue (kao i vrsta), i asocijacija može biti opisana uzorcima individua (kao i vrsta).

d) Svaki uzorak-snimak (releve, Aufname) trebao bi biti izabran kao adekvatni reprezent, kao jedna individua, i trebao bi uključiti analizu kompletnog skupa vrsta.

e) Asocijacije bi trebale biti grupirane u više jedinice ne prema fizionomiji, nego prema florističkom sastavu. B r a u n - B l a n q u e t 1915., definira višu sistemat­

sku kategoriju prvobitno nazvanu "Assoziongruppe", kasnije nazvanu svezom (alliance, Verband), koja ta­kođer sadrži karakteristične vrste. Kasnije 1918., klasi­fikaciji dodaje subasocijaciju i facijes, da bi 1921. esencijalno definirao potpuni sustav, analitičku skalu i "sociološki progres" za uređivanje zajednica s njiho­vim razinama organizacije.

Termin biljna zajednica (plant community, Pflan-zengesellscha.fi) korišten je u konkretnom i apstrakt­nom smislu, stoje izazivalo zabunu i konfuziju. Flori-stičko-sociološki pristup naglašavao je razliku između konkretne i apstraktne zajednice. Klasifikacijske jedi­nice su u biti apstraktne jedinice, dok su konkretne biljne zajednice, posebice u šumarstvu, upućivale na stanište, i često su nazivane asocijacija-individua (in­dividual association, Assoziationindividuum ili Einzel-bestand). O ovom problemu B r a u n - B l a n q u e t piše 1932., cit: "Praktična i teorijska vrijednost koncepta asocijacije više ili manje ovise od vanjske i unutarnje sličnosti nekoliko asocijacija. Važna faza studije vege­tacije je razdvajanje sličnosti. Ovo vodi do jasnog indi-vidualiziranja i razgraničavanja asocijacije s floristi­čke, ekološke, genetičke, i geografske tačke gledišta. Stanište oličava asocijaciju kao što jedna kuća oličava koncept kuće". Termin Assoziationindividuum je dosta osporavan i kritiziran, i sada predstavlja prošlost.

Razlika između konkretne i apstraktne jedinice pri­hvaćena je i odvojeno definirana. Definicije su pove­zane generalnom definicijom vegetacije od W e s t -h h o f - a 1951, 1965. Za konkretnu jedinicu predložen je termin fitocenoza (phytocoenose)2, dok je za aps­traktnu jedinicu predložen termin fitocenon (phytocoe-non)1 ( W h i t t a k e r R H . 1980).

Međunarodno društvo za istraživanje vegetacije objavilo je 1976. g. u Haag-u internacionalni Kodeks fitocenološke nomenklature. Ovaj Kodeks dopunjen je i pooštren 1980. g. u Sydney-u. Ovim su pravila fitoce­nološke nomenklature postala obvezna i ujednačena na svjetskoj razini. Tako je, iako postoje različiti pravci i fitocenološke škole, kompromisom usvojena jedin­stvena svjetska definicija za zajedničku osnovnu kate­goriju biljne zajednice - asocijaciju. Navedimo neka osnova pravila nomenklature: a) Asocijacija je osnova sustava klasifikacije4, ima na­

stavak - etum, koji se dodaje korjenu najznačajnije vrste. Više, niže i među jedinice grade se također dodavanjima određenih nastavaka, npr.: red ima na­stavak - etalia ili subasocijacija - etosum...

b) Nazivi vegetacijskih zajednica nastaju u pravilu od imena dviju biljnih vrsta. Tako na drugo mjesto do­lazi ime edifikatorske vrste, a na prvo mjesto dolazi

: Fitocenoza je definirana kao postojeća vegetacija interaktivne populacije, koja raste u jedinstvenim ekološkim uvjetima, i koja pokazuje floristički sastav i strukturu relativno jedinstvenu, a koja se razlikuje od okolne vegetacije. (Whittaker R. H. 1980)

"' Fitocenon je definiran kao tip fitoccnoze, izveden iz karakteri-zacije grupa fitocenoza koje odgovaraju jedne drugima u svim karakterima, za koje se zaključuje da su tipološki relevantne. (Whittaker R.H. 1980)

4 cit.: "To ne znači da asocijaciju smatramo temeljnom jedinicom - "Kodeks fitocenološke nomenklature" (prevod s francuskog Sugar, I.), Sveučilišna naklada Libcr: Zagreb, 1987.; str. 91.

154

S. Vojnikcnić: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI FTTOL'ENOLOŠKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3 4. CXXV1I (2003). 153-159

ime neke biljke iz skupine karakterističnih vrsta, iz sloja prizemne flore ili grmlja,

c) Nazivi biljnih zajednica koji sadrže zemljopisni, ekološki ili fizionomski atribut (npr.: adriaticum, serpentinicum, prealpinum... ), su zabranjeni, itd. Nakon Kongresa u Sydney-u, Kodeks jitocenološke

nomenklature je revidirao B a r k m a n , J . ; M o r a v e c ,

J. i R a u s c h e r t , S . 1986. Posljednja dopuna međuna­rodnog Kodeksa je 2000., godine ( W e b e r , H. E.; M o r a v e c , J . ; T h e u r i l l a t , J.-R), gdje su izmijenje­ni ili dodani dijelovi određenih definicija, načela i pre­poruka. Ove posljednje izmjene još više nam nameću obvezu usklađivanja postojeće nomenkalture s među­narodnim Kodeksom.

PROBLEMATIKA

Neuvažavanje normi za nomenkalturu, odnosno Kodeksa jitocenološke nomenklature, nepraćenje po­stojeće važeće fitocenološke sistematike, različito tu­mačenje termina i definicija, ali i pogrešno i nedovolj­no istraživanje i poznavanje određene biljne zajednice, najčešće su greške koje kasnije imaju odraz na klasifi­kaciju. Tako je čest slučaj da se kod ispitivanja određe­ne fitocenoze ona istražuje samo tijekom jedne vegeta-cijske sezone, ili što je još opasnije tijekom samo jed­nog gledišta. Za ove pogreške možemo generalno reći da su posljedica ljudskog čimbenika.

Dotaknimo se karakterističnih vrsta. V u k e 1 i ć, J. i R a u š . Đ. 1998 s pravom navode, cit.: ". . . Potpuno isto vrijedi i za lužnjak. On je edifikator i glavna vrsta na gredi s grabom (Carpino betuli - Quercetum robo-ris), i u niži sa žutilovkom (Genisto elatae - Querce­tum roboris), iako one pripadaju različitim sistemat­skim jedinicama. [...] Pitanje je, dakle, može li jedna te ista vrsta u dvijema zajednicama, u kojima ima jed­

no te isto značenje, biti svojstvena"? Odgovora na ovo pitanje ima više, on ovisi o autoru odnosno školi i pravcu kojemu pripada. U svakom slučaju svojstvene, odnosno karakteristične vrste, treba razlikovati od skupa svojstvenih - karakterističnih vrsta. Dopustimo si da usporedimo skup svojstvenih vrsta s glavnim mineralima u stijeni, a karakterističnu vrstu s miner­alom. Glavni minerali klasificiraju stijenu, i bez njih ta stijena ne bi bila ono što jest, tako npr. granit sadrži kao glavne sljedeće minerale: kvare, ortoklas i biotit. Bez jednog od tih minerala stijena ne bi bila granit nego neka druga eruptivna stijena ( T a j d e r , M. i H e r a k , M. 1966). Kao što jedan isti mineral može pripadati različitim skupinama glavnih minerala, tako i jedna svojstvena vrsta može pripadati različitim zajed­nicama koje definira skup svojstvenih vrsta. Uvijek se treba okretati skupini svojstvenih vrsta, što se u njima razlikuje, koje se vrste kao nove pojavljuju, a koje izostaju.

( Whittaker R.H. 1980).

Vrste 1 i 2 su karakteristične za asocija­ciju B, i njihove populacije su koncen­trirane u toj asocijaciji. Vrste 3 i 4 su ka­rakteristične za asocijaciju A, vrsta 5 je karakteristična za asocijaciju C. Vrste 4 i 6 su diferencijalne za subasocijaciju a asocijacije B, vrste 7 i 8 su diferenci­jalne za subasocijaciju c asocijacije B. U svakom slučaju prisutnost diferenci­jalnih vrsta razdvaja mokru i suhu sub­asocijaciju od "tipične" svježe subaso-cijacije b. Vrsta 9 široko je distribuirana i može pomoći za karakteriziranje aso­cijacije B, kao konstantni pratitelj te asocijacije. Vrsta 9 može polužiti kao karakteristična vrsta za višu sinatkso-nomsku kategoriju, kao npr. veza koja ujedinjuje asocijacije B i C s ostalim asocijacijama.

Shema 1. Dijagnostičke vrste duž gradijenta vlažnosti Fig. I Diagnostic species along moisture gradient

155

S. Vojniković: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI F1TOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4. C.XXVI1 (20(0). 153-159

Također i skupinu svojstvenih vrsta ne treba previ­še kruto shvaćati, kao kombinaciju svojstvenih, dife­rencijalnih i ostalih vrsta sa stupnjem prisutnosti višim od 6 0 % ( W h i t t a k e r R.H. 1980...), nego treba toč­no vrstu po vrstu iz skupa izučiti i na temelju logičkih zaključaka svrstati je u tu skupinu ili ne. Kao primjer za navedeno, uzeta je kozmopolitska vrsta Pteridium aquilinum (L.) Kuhn, koju često možemo naći u razli­čitim biljnim zajednicama, sa stupnjem prisutnosti ve­ćim od 60 %, a nema svojstvenu vrijednost za određe­nu asocijaciju. E l l e n b e r g , H. u djelu: "Zeigerwerte der Gefafipflanzen Mitteleuropas" (1974), ističe daje većina karakterističnih vrsta validna samo za uže fito-geografsko područje (lokalno).

Kao klasična greška u klasifikaciji, je primjer veze: Orno - Ostryon Tom. 1940., koja je u sustavu klasifi­kacije smještena u: a)5 Razred: Querceteapubescentis (Oberd. 48 ) Kraft 55

Red: Orno - Ostryetalia Jak. 59 b)6 Razred: Querco - Fagetaea Br.-Bl. et Vlieg. 37

Red: Quercetaliapubescentis Br.-Bl. 31. Drugi primjer, za ilustraciju gore navedenog, može

biti naziv za asocijaciju Ostryo - Ornetum Fuk. et Stef. 58. Ovaj je inverzni naziv za asocijaciju Orno - Ostrve-tum Aich. 33., i nije dopušten međunarodnim Kodeksom fitocenološke nomenklature.

Iako su neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrekom) Ilirskoga područja fitocenološki intenzivno izučavane u proteklih 60 godina, ni danas nije u putpu-nosti ujednačena klasifikacija i nomenklatura istih. Tako su npr. prema recentnim istraživanjima bukove šume u Hravatskoj ( V u k e l i ć J. i B a r i č e v i ć D. 2002) svrstane u svezu Aremonio - Fagion (I. H o r v a t 1938 ). T o r o k , P o d a n i et B o r h i d i 1989, sa slje­dećim asocijacijama:

Lamio orvalae - Fagetum (I. Horvat 1938) Borhidi 1963

Hacquetio - Fagetum Kosir 1962 Vicio oroboroidi - Fagetum (I. Horvat 1938) Pocs et

Borhidi 1960 Drugo stajalište ima W i l l n e r W. (2002), koji ove

šume svrstava u vezu Asperulo - Fagion Tiixen 1955, a naziv sveze Aremonio - Fagion (I. Horvat 1938). T o ­r o k , P o d a n i et B o r h i d i 1989 smatra sinonimom. Dok za asocijacije: Lamio orvalae - Fagetum i Ompha-lodo - Fagetum (Tregubov 1957) M a r i n č e k et al. 1993. nom. cons, propos. (za Sloveniju), nema dvojbe u svrstavanju istih u vezu Asperulo - Fagion, isti autor različito svrstava asocijacije Hacquetio - Fagetum i Vi­cio oroboroidi - Fagetum.

5 prema; Lovrić, A. Ž.. Bcrtović S., (1980) 6 prema; Stefanović, V. (1986)

W i l l n e r ne smatra validnim naziv asocijacije Hacquetio - Fagetum Kosir 1962. (Art. 7, W e b e r H.E. M o r a v e c , J.; T h e u r i l l a t , J.-P. 2000): Ovaj autor smatra daje ovaj naziv sinonim za asocijaciju Vi­cio oroboroidi - Fagetum Pocs et Borhidi in Borhidi 1960, koju je svrstao u podvezu Ostryo - Fagenion Borhidi ex Soo 1964 s.l., veze Cephalanthero - Fagion Tiixen 1955.

Ne ulazeći u ispravnost jednog ili drugog stava, mo­že se zaključiti da se gotovo u isto vrijeme, za isto po­dručje i istu vegetaciju pojavljuju različite klasifikacije. S gledišta fitocenološke sintaksonomije u Bosni i Her­cegovini, ovo je vrlo važno, zbog velikih površina na kojima nalazimo ilirske neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrčom) i naše obveze poštivanja međunaro­dnih pravila, budući da se još uvijek koriste nazivi npr.: Fagion illivricum Horvat 1950 nom. illeg. ili Abieti -Fagetum dinaricum Tregubov 1957 nom. illeg. Poseban problem predstavlja uporaba u nazivu asocijacija karak­terističnih ilirskih vrsta npr.: Hacquetio epipactis (Scop.) DC, Lamium orvala L.7 ili pak Omphalodes verna Moenh, te areali drugih ilirskih vrsta neutrofilinih šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) Dinarskog sus­tava, npr.: Calamintha grandiflora L. Mch., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus niger L., kojih u Bosni i Hercegovini nema ( D o m a c , R. 1973.). Prema navodi­ma Flore Bosne i Hercegovine i Novopazarskog San­džaka ( B e c k - M a n n a g e t t a , G. 1903-27) i Flora Bosnae et Hercegovinae ( B e c k - M a n n a g e t t a , G, M a l y K. et B j e l i č i ć , Ž. 1950-83) ne javljaju se: Hacquetio epipactis, Helleborus niger i Scopolia carniolica, dok vrste: Cardamine polyphylla, C. penta-phvllos, Calamintha grandiflora, Omphylodes verna, Lamium orvala, se javljaju izolirano na pojedinim masi­vima Dinarida. U radu o šumskoj vegetaciji planine Ja-dovnik B u c a l o , V. (1999), navodi sporadičnu zastu­pljenost samo vrste: Cardamine polyphylla (W:K.) Schulz., dok je vrsta Cardamine trifolia L. učestalija, na masivima Klekovače i Grmeča, (opažanja autora). Drukčije stajalište ima Š i l i ć , Č. (1996. ) koji navodi kao rijetke i/ili ugrožene na prostoru sjeverozapadne Bosne vrste: Cardamine trifolia, C. pentaphvllos, C. polyphylla, Hacquetio epipactis, Omphalodes verna, Lamium orvala. Više ilirikoidne vrste, kako ih naziva T r i n a j s t i ć npr.: Ramnus fallax, Isopyrum thalic-troides, Dentaria enneaphvllos, Cardamine savensis, Aremonia agrimonoides, Euphorbia carniolica, Primu­la vulgaris, Cyclamen purpurascens..., javljaju se sa značajnim učešćem unutar pojasa šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) na Dinarskom sustavu Bosne i Herce­govine. Ovo dokazuju brojna fitocenološka istraživanja,

Od svih navedenih karakterističnih ilirskih vrsta, Domae R. (1973) jedino ovoj vrsti daje nalazište i u Bosni i Hercegovini.

156

S. Vojniković: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE 1 KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 153-159

kao i recentna istraživanja središnjeg dijela Dinarida na je daje većina „čistih" šuma bukve sekundarnog karak-planini Bjelašnici (B e u s, V. Vo j n i k o v i ć, S. 2002). tera, odnosno da su iz ovih šuma antropogenim djelova-Vezano za ovu problematiku, treba napomenuti teoret- njem istrijebljene četinjače: jele odnosno jela i smreka sko stajalište koje je aktualno u Bosni Hercegovini, a to (B e u s, V. 1984).

Omphalodes verna Moench Helleborus niger L. Cyclamen purpurascens Mili. Cyclamen hederifolium © Aitan

Karta 1. Areali vrsta : Omphalodes verna, Helleborus niger, Cyclamen purpurascens (Schacht W. 1976) Map 1 Distribution ranges of the species: Omphalodes verna, Helleborus niger, Cyclamen purpurascens (Schacht W. 1976)

I u novijoj literaturi u Srbiji, možemo naći uporabu nedozvoljenih naziva zajednica prema Kodeksu npr.: "Sintaksonomski pregled vegetacije Srbije" (Koj ić , M. et al. 1998.), navodi između ostalog, u okviru veze Fagion moesiace Bleč. et Lkšć. 1970.

Podsveza: Fagenion moesiace submontanum Jov. 1976.

Podsveza: Fagenion moesiace montanum Jov. 1976.

Podsveza: Fagenion moesiace subalpinum Jov. 1976.

Primjenjujući pravila Kodeksa, može se do sada ve­lik broj asocijacija svesti na realan broj. Ovim postup­

kom cijela nomenklatura bila bi preglednija, jasnija i primjenjivija u fitocenološkim istraživanjima.

S druge strane, striktna primjena fitocenološke no­menklature može otežati kod šumara praktičara deter­minaciju biljne zajednice na terenu. Šumari praktičari nisu specijalisti u fitocenološkoj znanosti, ne posjeduju nužna znanja iz floristike potrebna za prepoznavanje vrsta koje su svojstvene zajednici, ili su pak vrste efe­merne tj. javljaju se u određenom aspektu, a radovi u šumi odvijaju se cijele godine. Ovo sve nalaže veliku opreznost kod imenovanja određene biljne zajednice.

ZAKLJUČAK - Conclusion Dosadašnja praksa klasificiranja fitocenoza poka­

zala je vrlo heterogen pristup i različita odstupanja od Kodeksa fitocenološke nomenklature. Ovo je rezulti­ralo enormnim brojem izdvojenih sintaksonomskih je­dinica koje nisu u suglasnosti s Kodeksom.

Kako bi se riješio ovaj problem, nužna je detaljna analiza dosadašnje prakse klasificiranja fitocenoza, po potrebi određena istraživanja, te komparacija stanja u širim fitogeografskim okvirima, s ciljem nužnog pre­

imenovanja sintaksonomskih kategorija u skladu s Ko­deksom. U ovome radu obavljena je djelomična sinsi-stematska usporedba bukovih i bukovo-jelovih šuma (sa smrekom) Bosne i Hercegovine sa susjednim po­dručjima, te djelomična analiza karakterističnih vrsta. Šira analiza nije predmet ovoga rada, što ne znači da nije aktualna i akutna. Pri tomu, koliko je moguće, treba imati u vidu i praktično gledište korištenja sintaksonomije u šumarskoj operativi.

LITERATURA - References Ba rkman , J., J. M o r a v e c , S. R a u s c h e r t , 1986:

Code der pflazensoziologischen Nomenklatur. Vegetatio, 67(3): 159-195.

B e c k - M a n n a g e t t a , G. 1903-27: Flora Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, 1 - 3,

Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Hercegovi­ni, Sarajevo.

B e c k - M a n n a g e t t a , G., K. Maly, 1950: Flora Bos-nae et Hercegovinae, Sympetale 1. Glasnik Zemlj­skog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1 - 72.

157

S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOSKE NOMENKLATURE 1 KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4, CXXVI1 (2003), 153-159

B e c k - M a n n a g e t t a , G., K. M a l y , Ž. B j e l i č i ć , 1967: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 2. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Herce­govini, Sarajevo, 1-110.

B e c k - M a n n a g e t t a , G., K. M a l y , Ž. B j e l i č i ć , 1974: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 3. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Herce­govini, Sarajevo, 1 - 8 3 .

B e c k - M a n n a g e t t a , G., K. M a l y , Ž. B j e l i č i ć , 1983: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 4. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Herce­govini, Sarajevo, 1 -188 .

B e u s, V. 1984: Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu odnosa realne i primarne vegetacije u Jugosla­viji. Radovi - LXXVI, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knj. 23., ANUBiH, Sara­jevo: 23 - 3 2 .

B e u s , V., S. V o j n i k o v i ć , 2002: Floristical chara­cteristics of the virgin forest of beech and fir in Ravna Vala on mountain Bjelašnica. Razprave IV razreda SAZU, Ljubljana (impress).

B r a u n - B l a n q u e t , J. 1932: Plant sociology - The study of plant communities. McGraw Hill Book Company Inc., New York and London. (Reprint 1983 by Koeltz scientific, books Koenigstein -Germany): 23.

B u c a l o , V 1999: Šumske fitocenoze Jadovnika. Šu­marski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Beo­grad: 1 -325 .

Č e r n j a v s k i , R, 1950: Problem klasifikacije fitoce-noza. Glasnik šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu br. 1: 53 - 73.

D o m a c , R. 1973: Mala flora Hrvatske i susjednih po­dručja. Školska knjiga, Zagreb: 1 - 543.

El l e n b e r g , H. 1974: Zeigerwerte der GefaBpflanzen Mitteleuropas. Verlag Erich Goltze KG, Gottin-gen: 1 - 97.

Koj i ć, M.,R. P o p o v i ć, B. K a r a d ž i ć , 1998: Sin-taksonomski pregled vegetacije Srbije. Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", Univerzitet u Beogradu. 74 - 81.

L a k u š i ć , R., D. P a v l o v i ć , S. A b a d ž i ć , P G r -g i ć , 1978: Prodromus biljnih zajednica Bosne i

Hercegovine; Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, (posebno izdanje), vol. XXX, Sarajevo: 58 - 84.

L o v r i ć , A. Ž., S. B e r t o v i ć , 1980: Klasifikacija i rasprostranjenost viših vegetacijskih jedinica šuma i šikara Jugoslavije; Šumske zajednice Ju­goslavije. Šumarska enciklopedija. Jugoslaven­ski leksikografski zavod "Miroslav Krleža" (drugo izdanje) knj. III, Zagreb: 376 - 377.

S c h a c h t, W. 1976: Blumen Europas. Verlag Paul Pa-rey, Berlin und Hamburg: 1 - 203.

S t e f a n o v i ć , V 1986: Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije (II prošireno i dopunjeno izdanje). Svjetlost, Zavod za udžbe­nike i nastavna sredstva, Sarajevo: 116 - 125.

Š i l i ć , Č. 1996: Spisak biljnih vrsta (Pteridophyta i Spermatophyta) za crvenu knjigu Bosne i Her­cegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Prirodne nauke), Nova serija, sv. 31. 1992 - 1995., Sarajevo: 323 - 367.

Š u g a r , I. 1987 : Kodeks fitocenološke nomenklature. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, (prevod sa Francuskog).

Taj d e r , M., M. H e r a k , 1966: Petrografija i geologi­ja (treće, dopunjeno i prerađeno izdanje). Škol­ska knjiga, Zagreb: 73.

V u k e l i ć , J., Đ. R a u š , 1998: Šumarska fitocenologi­ja i šumske zajednice u Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu: 4 2 - 4 3 .

V u k e l i ć , J., D. B a r i č e v i ć , 2002: Novije fitoce­nološke spoznaje o bukovim šumama u Hrvat­skoj. Šumarski list, br. 9 - 10, CXXVI, Zagreb, 4 3 9 - 4 5 7 .

W h i t t a k e r , R . H., 1980: Classification of plant com­munities. Dr. W. Junk bv Pbulishers. The Hague, Boston, London: 289 - 299.

W e b e r , H. E., J. M o r a v e c , J.-P. T h e u r i l l a t , 2000: International Code of Phytosociological Nomenclature. Journal of Vegetation Science vol., 11 :5 , Opulus Press, Uppsala: 739 - 768.

W i l i n e r , W. 2002: Syntaxonomische Revision der sudmitteleuropaischen Buchenwalder. Phyto-coenologia, 32 (3), Berl in- Stuttgart: 3 3 7 - 4 5 3 .

SUMMARY: The selecting, nomination and classification of the new asso­ciations are very complex and claim task. Plant community is not visible bounded unit, and we can not define them with morphological form.

About 800 forest associations were described and determined in ex Yugoslavia but we can estimate existing of about 340 forest associations that have specific fioristic composition and structure in particular ecological con­ditions. They are usually either synonyms for local variants or fades, which

158

S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJI: Šumarski liši br. 3-4. CXXVII (2003). 153-159

were selected and classified in association s rank. The problem of harmonis­ing of synonyms related to republics of ex Yugoslavia as well as neighbour country's. It is estimated that even 1/3 of determined phytocoenoses were described before in other countries but under different names.

The essential idea related to dividing vegetation on plant communities appeared on beginning of XIX century from brilliant plant geographysts: Humbolt (1805). Schouw (1823), Heer (1835) and Greisbach (1835)'. The idea was developed into the two main directions: the physiognomic and the floristic. Based on the work of their students was born the idea for floristic-sociological approach. On the begging of XX century this idea leaded on Braun-Blanquet and his colleges from Zurich and Montpellier was more developed. On the Third International Botanical Congress in Brussels Fla-hault & Schroter (1910) presented first definition of the association. Braun-Blanquet 1921 established the base for the system as a whole, with analytical scales and the "sociologicalprogression ". The unique definition for associa­tion with following rules was accepted 1976 in Den Haag and 1980 in Sydney on Botanical Congresses. In the paper was mentioned that last changing of the international Codex was at 2000 year by the We b e r, H. E.; Moravec, J.; Theurillat, J. -P.

The most frequent failures concerning nomenclature and classification are as follows: non-accepting rules for nomenclature (Codex of Phytocoenolo-gical Nomenclature): non-following actual phytocoenological systematic; different interpreting terms and definitions and poor researching and lack of knowledge related to plant community.

The problem of characteristic species was mentioned in this paper. The characteristic plants were compared with main mineral of stones. The miner­al can belong to a number of different assemblies of main minerals. Consequently, characteristic specie can belong to different plant communi­ties, which are defined with assembly of characteristics species. Some impor­tant questions should be focused (related to an assembly of characteristic species not only one plant) as follows: What are the differences between assemblies? Which species appeared? Which species disappeared? Some mistakes and problems in classification and phytocoenolgical nomenclature in the region were discussed in the paper.

The strict using phytocoenolgical nomenclature could result with some problems for foresters on the field. The reasons are as follows: foresters are usually not expert in phytocoenology, they have insufficient floristically knowledge and some species appear in one aspect only, e.g. spring or sum­mer. We have to be very careful regarding naming some new plant community.

In order to solve these problems we need detail analyses phytocoenologi­cal classifications and we have to compare situation in widerphytogeograph-ical areas, with an ultimate aim of renaming sintaxomy categories in accor­dance with Codex of Phytocoenological Nomenclature.

INSTRUMENTI I OPREMA m* U ŠUMARSTVU

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 931 + 891

Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 161-169

ISKORIŠTAVANJE M I N E R A L N I H SIROVINA U O D N O S U NA Š U M U I Š U M S K O ZEMLJIŠTE

THE EXPLOATATION OF MINERAL RAW MATERIALS IN RELATION TO THE FOREST AND FOREST LAND

Marina MARGALETIĆ*

SAŽETAK: Tijekom 2001. godine proveden je potpuni inspekcijski nadzor u "Hrvatskim šumama" p.o. Zagreb, u predmetu iskorištavanje mineralnih sirovina u šumama i na šumskim zemljištima unutar šumskogospodarskogpo­dručja Republike od strane gospodarske inspekcije Državnog inspektorata. Ukupno je evidentirano 47 eksploatacijskih polja koja koriste "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, na ukupnoj površini od 227,50 ha. Najveći broj eksplo­atacijskih polja nalazi se na području Područnih jedinica Državnog inspek­torata Rijeka (19) i Osijek (14). Utvrđeno je da mineralne sirovine u šumama i na šumskim zemljištima iskorištava i drugih 205 korisnika (fizičke osobe, trgovačka društva) na 243 lokaliteta — eksploatacijska polja na ukupnoj povr­šini od 2602,51 ha. Najveći broj eksploatacijskih polja koja koriste drugi ko­risnici nalazi se na području Područnih jedinica Split (105) i Zagreb (52).

Ključne riječi: mineralne sirovine, šume, šumska zemljišta, eksplo-atacijska polja, gospodarska inspekcija.

U V O D - Introduction

Šume su složeni ekosustavi u kojima postoji bogat­stvo različitih organizama. Uravnoteženi šumski eko­sustavi daju najveće moguće učinke u bioproizvodnji ( P r p i ć 1993). Radi svojih općekorisnih funkcija šu­ma je u svjetskoj ekološkoj politici dobila posebno mjesto. Površina šuma i šumskih zemljišta s kojima gospodare "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb iznosi pri­bližno 2 000 000 ha. Prema vlasništvu, državne šume u Republici Hrvatskoj čine oko 80 %, dok privatnim šu­mama pripada približno 18 %. Bogatstvo samog bilj­nog svijeta uvjetovano je mnogobrojnim abiotskim i biotskim čimbenicima, medu kojima posebno znače­nje imaju zemljopisna širina, reljef, klimatske prilike, litološka podloga i tlo.

U šumama Republike Hrvatske od vrsta drveća naj­više je zastupljena obična bukva (Fagus sylvatica L.) sa 36,5 %, hrast lužnjak (Quercus robur L.) sa 13,9 %, hrast kitnjak {Quercus petraea (Matt.) Liebl.) sa

* Marina Margaletić, Državni inspektorat, Ulica grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb, Služba nadzora u području poljoprivrede i šumarstva, Odjel u području šumarstva i lovstva.

10,0 %, te ostale vrste koje su zastupljene u manjem postotku (Me s t r o vi ć i dr. 1992, K l e p a c i F a b i -j a n i ć 1996, M e š t r o v i ć 1996). Obična jela (Abies alba Mill.) je, uz autohtone hrastove i običnu bukvu, temeljna klimatska vrsta drveća u Hrvatskoj, koja sa gotovo 9 % sudjeluje u drvnoj zalihi šuma i u oko 150 000 ha prebornih šuma, što je značajan razlog da joj se pridaje veliko značenje ( K l e p a c 2001). Šume pojedinih područja po svojoj strukturi, glede zastu­pljenosti vrsta drveća, starost sastojina, biljno-geograf-skog položaja i raščlanjenosti vegetacije, biljnih zaje­dnica, vrsta tala, orografskih i hidrografskih prilika i uz specifične makro i mikroklimatske uvjete, imaju veliki utjecaj na razvoj faune i interakcijski utjecaj iste unutar šumskog ekosustava.

Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90 i 124/00) odredbom članka 52. propisuje da mo­re, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekret­nine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gos­podarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom

161

M. Margaletić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA ŠUMU I Šumarski list br. 3 4. CXXVII (2003). 161-169

određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom o šumama ("Narodne novine", broj 52/90 - pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00 i 13/02) odredbom članka 1. propi­sano je da su šume i šumska zemljišta dobra od interesa za Republiku i imaju njezinu osobitu zaštitu.

Rudarstvo je jedna od primarnih privrednih grana i bavi se istraživanjem i eksploatacijom svih vrsta mine­ralnih sirovina (Vuj e c 1996). Prema Zakonu o rudar­stvu ("Narodne novine", broj 35/95 i 114/01) rudnim blagom smatraju se sve organske i neorganske mineral-

Geološka građa Hrvatske je takva da ona prema sa­dašnjim spoznajama raspolaže energetskim i nemetal-nim sirovinama, a od metalnih mineralnih sirovina samo boksitom (Vu j e c 1996). Na teritoriju Republike Hrvatske ležišta mineralnih sirovina su neujednačeno raspoređena, što je posljedica kompleksne geološke grade terena (Bušić 1996).

Mineralnim sirovinama prema članku 3. Zakona o rudarstvu smatraju se: energetske mineralne sirovine, mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi, nemetalne mineralne sirovine, arhi­tektonsko - građevni kamen, sve vrste soli i solnih vo­da, mineralne i geotermalne vode, tehničko - građevni kamen, građevni pijesak i šljunak, te ciglarska glina.

Mineralne sirovine porijeklom mogu biti: iz šuma i šumskih zemljišta u državnom vlasništvu;

Iskorištavanje mineralnih sirovina površinskim i-skopavanjem datira još iz kamenog doba, najstariji je zabilježen način eksploatacije kamena, pijeska, šljun­ka, gline, ugljena i dr. ( D e n i c h 1996). U posljednjih 40 godina u svijetu je izvađeno više mineralnih siro­vina nego što je to bilo u cijeloj ljudskoj prošlosti ( D e n i c h 1996). U Americi se zadnjih godina po sta­novniku godišnje iskorišćuje 5-10 t pijeska, šljunka i drugih sirovina, stoje dokaz visokog standarda sjedne strane, i potiskivanje prirodnih područja neophodnih za opstanak čovjeka s druge strane ( D e n i c h 1996). U XV. stoljeću na teritoriju današnje Republike Hrvatske, mogli su se rudarenjem baviti knezovi Frankopani, koji su 1392. godine od kralja dobili pravo traženja, vađe­nja i prerađivanja ruda zlata, srebra, bakra, olova, že­ljeza i drugih kovina, što se odnosilo i na njihovo po­

ne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plino­vitom stanju u prvobitnom ležištu. Prema istom zako­nu rudarski radovi su radovi koji se izvode u svrhu istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina. Eks­ploatacijom mineralnih sirovina prema istom zakonu smatra se vađenje iz ležišta i oplemenjivanje mineral­nih sirovina. Količina otkopanih mineralnih sirovina u svijetu u stalnom je porastu. Pojedine mineralne siro­vine odstupaju od tog pravila iz niza uzroka (zamjene drugim materijalima, ekonomskih, ekoloških ili nekih drugih razloga).

- iz šuma i šumskih zemljišta na kojima postoji pravo vlasništva;

- iz pojasa do 50 m od ruba šume; izvan šuma i šumskih zemljišta (poljoprivredno zemljište). Namjena mineralnih sirovina je: za vlastite potrebe korisnika eksploatacijskog polja; dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju drugim subjektima;

- za prodaju drugim subjektima. Na temelju dosadašnjih geoloških spoznaja, sirovin-

sku i energetsku osnovu Republike Hrvatske čine pre­težito nemetalne mineralne sirovine, nafta i plin, pitke, termalne i/ili mineralne vode, geotermalni potencijali pojedinih područja te podređeno ugljen, stoga treba za­boraviti stara i uvriježena mišljenja da živimo u zemlji bogatoj mineralnim s i rovinama(Brajković 1996).

tomstvo ( M a r k o v i ć 2002). Prostor Republike Hr­vatske nikako ne bismo mogli označiti kao prostor bo­gat mineralnim sirovinama (Vuj e c 1996).

Neosporna je činjenica da se iskorištavanjem mine­ralnih sirovina mijenja izgled terena i da s ekološkog gledišta može biti nepoželjno. Eksploatacijska polja kao neminovnost u prirodi nastala su uslijed ljudske djela­tnosti i predstavljaju tešku biološko-ekološku poremet-nju u prirodnom ekosustavu. Posljedica toga su duboke ireverzibilne promjene u okolišu. Zaustavljanje procesa degradacije, sanacija takvih sredina, njihova rekultiva-cija i revitalizacija neophodna je i mora biti obveza.

Iskorištavanjem mineralnih sirovina djelujemo na okoliš, te je isto u uskoj vezi s meteorološkim prilikama određenog područja. O vremenskim uvjetima ovisi na-

PORIJEKLO MINERALNIH SIROVINA I NJIHOVA N A M J E N A The source of mineral raw materials and their purpose

ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA I NJIHOV UTJECAJ N A ŠUMU I ŠUMSKO ZEMLJIŠTE

The exploitation of mineral raw materials and their influence on the forest and forest land

162

M. Margaletić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA ŠUMU I ... Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 161-169

čin, smjer i brzina širenja onečišćenja. Obim rada, pla­niranje i upravljanje, također je ovisno o meteorološkim čimbenicima (H r a b a k - T u m p a i dr. 1996). Za potre­be prostornog planiranja rade se klimatske Studije, koje daju odgovor na pitanje da li je određeni prostor, u od­nosu na klimatske karakteristike, pogodan za tu djela­tnost. Promjena samo jednog dijela ekosustava uzrokuje promjenu ponašanja cjeline. Poznavanjem vremenskih prilika moguće je to djelovanje smanjiti.

Kako je zemljište neophodni sastavni dio biogeoce-noze, svaka promjena u njemu odražava se na sastav i produktivnost šumskih biocenoza, na kvalitetu drveta, otpornost sastojine prema vjetru, biljnim bolestima, sposobnost reprodukcije i druge pojave vezane uz ži­vot šume. Tlo je različito po nastanku, koherenciji i tvari. Tlo se sastoji od čestica tla, vode u porama te zra­ka u porama, pa je i po svom nastanku odnosno postan­ku, nastalo u različito doba razvoja zemljine kore i ne nalazi uvijek na mjestu prvobitnog nastanka. Tlo je smjesa različitih organskih i anorganskih tvari, poveza­no je ili nepovezano, a može biti različitih kombinaci­ja. Govoreći o klimatskim čimbenicima koji utječu na stvaranje oštećenja, mislimo ponajprije na oborine, vjetar, sunce i ostalo (P i č m a n 1983).

Prema temeljnom kamenju različito se očituje pokri­vanje praporom. Zahvaljujući tomu što sadrži vapna, ono omogućava dolazak neutrofilnoj do bazofilnoj ve­getaciji na starom silikatnom kamenju i na sedimentima siromašnim vapnom, npr. u gorju hrvatskoga međurje-čja. Neke geološke sile djelovale su od početka kvartara, djelomično čak od mlađega ili srednjega tercijara, više ili manje na temelje tala jugoistočne Europe. To su po­najprije vodeni tokovi koji erodiraju i sedimentiraju te uglavnom u velikim nizinskim pejzažima stvaraju pro­strane, promjenjive površine aluvijalnih tala (Ho r v a t i dr. 1974). Na cijelome svijetu kameni se materijali ugra­đuju pa je iskorištavanje kamenih materijala najveća eksploatacija mineralnih sirovina. Na prostoru Republi­ke Hrvatske postoje prirodni resursi koji omogućavaju eksploataciju i proizvodnju kamenih materijala, ali su ravnomjerno raspoređeni (B u š i ć 1996).

Proizvodnja mineralnih sirovina ovisi ponajprije o prirodnim resursima nekog područja, ali i o spletu okol­nosti, kao što je prisutnost velikih i stalnih potrošača, tradicija, tehničko-tehnološka opremljenost te zakonska regulativa.

Pojavu raznovrsnih zemljišta u prirodi objašnjava nam koncept o genezi zemljišta koji je postavio Doku-čajev, osnivač moderne genetičke pedologije (C i r i ć 1986). Taj koncept zasniva se na postavci daje zemljište proizvod djelovanja pedogenetskih procesa, koji su uvjetovani utjecajem klime, matičnog supstrata, organi­zama i reljefa, a te čimbenike nazivamo pedogenetskim.

Zemljište kao dio ekosustava predstavlja značajnu komponentu čovjekove okoline. Narušavanje ekosus­

tava kao cjeline dovodi do većeg ili manjeg oštećenja i samog zemljišta, a u ekstremnim slučajevima i do nje­govog potpunog uništavanja. Mnoge posljedice naru­šene i oštećene čovjekove okoline mogu se sanirati, međutim jednom uništeno zemljište izgubljeno je za mnoge generacije, nekad i nepovratno (zemljište na vapnencu). Tako se zemljište pored izloženosti štetnim utjecajima i samo javlja kao čimbenik narušavanja okolne prirode. Zbog toga je zaštita zemljišta jedno od ključnih pitanja zaštite čovjekove okoline. Najvažniji oblici oštećenja zemljišta su: erozija, požari otvorenog prostora, zagađivanje zemljišta industrijskim otpaci­ma, oštećenje zemljišta rudarskim kopovima i drugim građevinskim radovima. Osim oštećenja zemljišta hi-drološkim i aerozagađivanjem, zemljište može biti za­trpano deponiranjem čvrstog otpadnog materijala (šlja­ka, jalovina) ili se potpuno uništava raskopavanjem prilikom površinske eksploatacije šljunka, pijeska i drugog građevinskog materijala (D e-n i c h 1996). Ve­like površine produktivnog zemljišta nepovratno se gube zbog izgradnje građevinskih objekata, puteva, is­korištavanja mineralnih sirovina u eksploatacijskim poljima i raznih drugih objekata. Teži se da se najpro­duktivnija zemljišta sačuvaju za biljnu proizvodnju, a manje produktivna iskoriste za izgradnju raznih obje­kata ( Ć i r i ć 1986).

Nije uvijek lako ustanoviti da li postoji i koliki je štetni utjecaj na okoliš i prirodu uslijed neke ljudske aktivnosti, posebice tamo gdje su te aktivnosti kom­pleksne i visoke tehničke razine. Jedna od takvih aktiv­nosti je rudarstvo. Ono je nezaobilazno u današnjem razvoju ljudskog roda, a na njemu je sve veći pritisak društva, opravdano, a često i neopravdano, zbog utje­caja na okoliš (Vuj ec 1996).

Svako eksploatacijsko polje sa stajališta zaštite okoliša ima svoje specifičnosti koje se rješavaju kroz Studiju utjecaja na okoliš, koja se obvezno izrađuje na temelju Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš ("Na­rodne novine", broj 59/00). Priroda tehnoloških proce­sa je takva da se utjecaji na okoliš u tijeku rada rela­tivno jednostavno rješavaju tehnološkim rješenjima, pa u većini slučajeva glavni problem ostaje rekultivacija površine nakon zatvaranja eksploatacijskog polja, od­nosno nakon završetka iskorištavanja mineralnih siro­vina. Da bi se u budućnosti izbjegli štetni utjecaji na šumu, odnosno šumsko zemljište, pri iskorištavanju mineralnih sirovina treba osigurati provođenje niza za­kona, odnosno poštivati pozitivne zakonske odredbe Zakona o šumama, Zakona o rudarstvu, Zakona o po­ljoprivrednom zemljištu, Zakona o prostornom uređe­nju, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o vodama, Zako­na o gradnji. Nažalost, nepreciznosti pojedinih odreda­ba, neusklađenosti zakona, nesnalaženje u procedura­ma sve češće u praksi nepotrebno otežavaju ishođenje zakonskih rješenja.

163

M. Margaletić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA ŠUMU I Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 161-169

ANALIZA STANJA INSPEKCIJSKOG NADZORA ISKORIŠTAVANJA MINERALNIH SIROVINA U ŠUMAMA I NA ŠUMSKIM ZEMLJIŠTIMA

The analysis of inspection of the use of mineral raw materials in forests and forest lands Prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske o unutar­

njem ustrojstvu, Državni inspektorat kao državna u-pravna organizacija obavlja inspekcijske i druge poslo­ve koji se odnose na primjenu zakona i drugih propisa u područjima: poljoprivrede i šumarstva, trgovine, ugosti­teljstva i obrta, rudarstva, kakvoće proizvoda i dr. Radi obavljanja poslova iz djelokruga rada Državnog inspek­torata, prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata ("Narodne novine", broj 70/01) ustrojene su Službe u navedenim područjima sa sjedištem u Za­grebu, pa je tako ustrojena i Služba nadzora u području poljoprivrede i šumarstva, a provedba neposrednog in­spekcijskog nadzora u prvom stupnju obavlja se putem inspektora raspoređenih u pet Područnih jedinica sa sje­dištem u Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu, unutar kojih su ustrojene 42 ispostave.

Područna jedinica sa sjedištem u Rijeci obuhvaća sljedeće Uprave šuma Podružnice "Hrvatskih šuma" d.o.o.: Delnice, Senj, Buzet, Gospić, s ukupno 16 eks-ploatacijskih polja ukupne površine od 26, 22 ha;

Područna jedinica sa sjedištem u Splitu obuhvaća Upravu šuma Podružnicu Split, a na temelju dostavlje­nih podataka na području kojim gospodari ista Uprava šuma, Podružnica nema eksploatacijskih polja koje oni koriste.

Područna jedinica sa sjedištem u Osijeku obuhvaća slijedeće Uprave šuma Podružnice: Vinkovci, Osijek,

Našice, Požega, Nova Gradiška s ukupno 14 eksploata­cijskih polja ukupne površine od 90,39 ha.

Područna jedinica sa sjedištem u Varaždinu obu­hvaća Upravu šuma Podružnicu Koprivnica, s ukupno dva eksploatacijska polja ukupne površine od 7,94 ha.

Područna jedinica sa sjedištem u Zagrebu obuhvaća sljedeće Uprave šuma, Podružnice: Bjelovar, Sisak, Zagreb, Ogulin, Karlovac, s ukupno 10 eksploatacij­skih polja ukupne površine od 15,38 ha.

Početkom 2000. godine Državni inspektorat putem gospodarske inspekcije u području šumarstva organizi­ra provedbu pojačanog inspekcijskog nadzora u pred­metu iskorištavanje mineralnih sirovina u šumama i na šumskim zemljištima. Početkom studenoga 2001. go­dine u cjelosti je obnovljen postupak potpunog inspek­cijskog nadzora u istom predmetu, a tom prilikom zate­čeno je još nesređenije stanje na terenu i površinsko proširenje nekretnina zahvaćenih protuzakonitim kori­štenjem, i to ne samo kod gospodarskih subjekata obu­hvaćenih nadzorom tijekom 2000. godine, već i kod drugih gospodarskih subjekata čiji se broj povećao kao i broj lokaliteta na kojima se obavljaju navedene neza­konite radnje.

Trgovačko društvo "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb putem Uprava šuma Podružnica i šumarija na 47 eks­ploatacijskih polja - lokaliteta, ukupne površine 227,50 ha, bespravno koriste državne šume i šumska zemljišta

Tablica 1. Broj i površina (ha) eksploatacijskih polja u šumama i na šumskim zemljištima koja koriste "Hrvatske šume" p.o. Zagreb

Table 1 The number and the area (ha) of exploitation fields in forests and forest lands which are used by "Hrvatske šume' p.o. Zagreb

164

M. Margiilctić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA SUMU I Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 161-169

kroz iskorištavanje mineralnih sirovina za vlastite potre­be, jer rad eksploatacijskih polja - lokaliteta nisu uskla­dile sa Zakonom o rudarstvu (NN br. 35/95, 114/01). U

tablicama 1. i 2. prikazani su podaci o broju i površina­ma eksploatacijskih polja na šumama i šumskom zem­ljištu koja koriste "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb.

Tablica 2. Ukupan broj i površina (ha) eksploatacijskih polja u šumama i na šumskim zemljištima koja koriste "Hrvatske šume" p.o. Zagreb razvrstanih po Područnim jedinicama Državnog inspektorata

Table 2 The total number and the area (ha) of the exploitation fields in forests and forest lands used by "Hrvatske šume "p.o. Zagreb classified according to Branch units of the State Inspectorate

Provedbom potpunog inspekcijskog nadzora u is­tom predmetu utvrđeno je da je na teritoriju Republike Hrvatske evidentirano i 205 ostalih korisnika, te 243 eksploatacijska polja na kojima se obavlja iskorištava­nje mineralnih sirovina u šumama i na šumskim zem­ljištima unutar šumskogospodarskog područja Repu­blike, na ukupnoj površini od 2602,51 ha. Cjelovito utvrđene činjenice zorno dokazuju da korisnici i dalje svjesno izbjegavaju primjenu odredaba Zakona o šu­mama i provedbenih propisa.

Od 243 eksploatacijska polja - lokaliteta na kojima se iskorištava mineralna sirovina, većina se odnosi na eksploatacijska polja tehničkog građevnog kamena (uglavnom vapnenca i dolomita), manji dio na otkopa­

vanje šljunka, pijeska, ciglarsku glinu te na eksploata­cijska polja arhitektonsko-gradevnog kamena. Budući se iskorištavanje mineralnih sirovina obavlja kroz povr­šinske kopove kojima se prostorno zahvaćaju pred­metne nekretnine, odredbe Zakona o šumama obvezuju korisnike eksploatacijskih polja na rješavanje prethod­nog pitanja sređivanjem imovinsko - pravnih odnosa za odnosne nekretnine. Činjenica da kamenolomi na takav način posluju dugi niz godina zabrinjava, budući su za­konski propisi iz područja šumarstva na istovjetan način uredili predmetnu tematiku, unazad punih 25 godina i to prema Zakonu o šumama ("Narodne novine", broj 20/77). Prema članku 15. istog Zakona propisano je da Sabor, odnosno tijelo koje on ovlasti, može pojedine

Tablica 3. Broj ostalih subjekata - korisnika i površine (ha) eksploatacijskih polja u šumama i na šumskim zemljištima po Upravama šuma Podružnicama i Područnim jedinicama Državnog inspektorata

Table 3 The number of other subjects - users and area (ha) of exploitation fields in forests and forest lands according to Forest administration and Branch units of the State Inspectorate

165

M. Margalctic: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA SUMU I Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 161-169

šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu izdvoji­ti iz šumskogospodarskog područja i prenijeti prava u pogledu odnosnih šuma i šumskih zemljišta na drugu

pravnu osobu radi njihovog korištenja u druge namjene, ako za to postoji interes Republike.

Tablica 4. Ukupan broj i površina (ha) eksploatacijskih polja mineralnih sirovina u šumama i na šumskim zemljištima koja koriste ostali korisnici razvrstanih po Područnim jedinicama Državnog inspek­torata.

Table 4 The total number and area (ha) of the exploitation fields of mineral resources in forests and forest lands used by other users classified according to Branch units of the State Inspectorate

Imovinsko-pravni odnosi za šume i šumska zemlji­šta u državnom vlasništvu kojima gospodare "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb, u pravilu se ne rješavaju proved­bom postupka izdvajanja odnosnih šuma i šumskih zemljišta iz šumskogospodarskog područja Republike uz naknadu, već cijeli postupak zvršava eventualnim utvrđivanjem interesa Republike (Odluka o utvrđiva­nju interesa), ili pak donošenjem rješenja o izdvajanju iz šumskogospodarskog područja koje se ne provodi uknjižbom odnosnih nekretnina uz prethodno plaćanje novčane naknade.

Imovinsko-pravni odnosi za šume na kojima postoji pravo vlasništva uopće se ne rješavaju izdvajanjem od­nosnih nekretnina iz šumskogospodarskog područja Republike kroz postupak izvlaštenja, kojega temeljem Zakona o izvlaštenju (članak 15. Zakona o šumama) provodi Ured državne uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove županije uz prethodno utvrđen interes Republike, već se u pravilu sve završava na eventual­noj kupoprodaji odnosnih šuma od vlasnika, koji u pra­vilu izvrše bespravnu čistu sječu, dok krčenje obavlja sam korisnik eksploatacijskog polja prilikom zahvata iskorištavanja mineralnih sirovina. Navedenom kupo­prodajom, korisnik eksploatacijskog polja kao novi vlasnik odnosnih nekretnina ostvaruje pravo i obvezu daljnjeg gospodarenja istim šumama, sukladno odred­bama Zakona o šumama kao i prijašnji vlasnik pred­metne šume, ali ni u kom slučaju ne stječe pravo na krčenje - čistu sječu šuma, kao niti na iskorištavanje mineralnih sirovina, sve dok se iste nekretnine ne iz­dvoje iz šumskogospodarskog područja Republike u postupku propisanim Zakonom o izvlaštenju ("Naro­dne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01).

Primjena odredaba Zakona i provedbenih propisa iz područja rudarstva, ni u kom pogledu ne isključuje obvezu gospodarskih subjekata da poštuju odgovaraju­će odredbe Zakona o šumama u pogledu iskorištavanja

mineralnih sirovina na nekretninama uknjiženih kao šume i šumska zemljišta. Međutim, bitno je naglasiti daje postupak izdvajanja šuma i šumskih zemljišta iz šumskogospodarskog područja Republike isključivo u funkciji promjene namjene istih šuma i šumskih zem­ljišta radi njihovog korištenja za druge potrebe koje su od interesa za Republiku, a koje isključuju obvezu daljnjega gospodarenja istim šumama. Navedeno se te­melji na odredbama Zakona o šumama koje propisuju gospodarenje šumama i šumskim zemljištima na terito­riju Republike, a posebice odredaba članaka 13., 15., 44., 47., 48., 55. i 56. istog Zakona.

Dakako da je između ostalog bitno naglasiti i od­redbu članka 41. stavka 1. Zakona o šumama, prema kojoj se stabla u šumi mogu sjeći tek poslije njihovog odabiranja i obilježavanja (doznake stabala) u skladu s godišnjim planom gospodarenja. Posebno se ističu od­redbe članka 44. Zakona o šumama, prema kojima je zabranjeno pustošenje šuma, krčenje i čista sječa šuma ako istim Zakonom nije drukčije određeno te iskorišta­vanje humusa, gline, pijeska, šljunka i kamena, ako to nije predviđeno Šumskogospodarskom osnovom po­dručja, Osnovom gospodarenja gospodarskom jedini­com odnosno Programom za gospodarenje šumama. Također, nadležne županijske Skupštine na temelju članka 47. istog Zakona izdaju dozvole za čistu sječu odnosno krčenje šuma na odnosnim nekretninama, uz prethodno obavljanje doznake stabala za sječu od stra­ne trgovačkog društva "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb.

166

M. Margaletić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA ŠUMU 1 ... Šumarski liši br. 3-4, CXXV1I (2003). 161-169

SANACIJA EKSPLOATACIJSKIH POLJA The exploitation field recovery

Tehnička i biološka rekultivacija eksploatacijskih polja je provođenje određenih tehničkih i bioloških za­hvata u svrhu ozelenjavanja iskorištavanjem ogoljelih površina, saniranja tako nastalih "rana" u krajoliku, obnove prvotne ekološke stabilnosti i privođenje pro­stora eksploatacijskih polja najpogodnijoj namjeni (Denich 1996). Iskorištavanje mineralnih sirovina, namjena i korištenje prostora eksploatacijskih polja na­kon završetka istog trebalo bi biti definirano i u pro­stornim planovima gradova i županija, a što do danas uglavnom nije dovoljno obrađeno niti s gospodarskog niti s prirodno-ekološkog stajališta. Biološka sanacija eksploatacijskih polja ima danas izuzetnu važnost s ekološkog i estetskog gledišta budući da eksploatacij-ska polja nalazimo ne samo u šumama i šumskim zem­ljištima već i na drugim prostorima, te u mnogome predstavljaju ekološku i estetsku smetnju gospodar­skome razvoju (uz naselja, turističke objekte i dr.) (Španjol idr. 1996).

Rekultivacija prostora eksploatacijskih polja je za­konska i moralna obveza čovjeka zbog toga, što je is­korištavanje rudnih bogatstava jedna od aktivnosti ko­jom se najrazornije djeluje na tlo, biljni i životinjski svijet, na reljef i posredno se razmjerno često mijenja izvorna cjelovita i prepoznatljiva slika krajolika. Prvo­tni stabilni ekosustavi narušeni su ili uništeni, a na nji­hovim mjestima nalazi se prazna jama, strme ogoljele padine, terase, manji ili veći formirani brijegovi, jalo-vina i drugo. Biološka rekultivacija eksploatacijskih polja, to jest ozelenjavanje, pionirski je i složen zahvat u sanaciji devastiranog prostora za razliku od tehničke rekultivacije (Denich 1996).

Jedna od glavnih tehnika poznata još od starih civi­lizacija je terasiranje (Topić i B o g o v i ć 1991, P i -nuš i ć 1993). U tijeku sanacije znamo da biljne vrste imaju svoja određena zemljopisna i klimatska područja prirodnog rasprostranjenja, te s druge strane područja u kojima mogu uspijevati kao unesene vrste. Ne samo da nam klimatski čimbenici omogućavaju lakše odabira­nje vrsta pogodnih za radove na sanaciji eksploatacij­skih polja, već nam omogućavaju da na vrijeme pred­vidimo različite mogućnosti stvaranja oštećenja (Pie­man 1983). U procesu biološke sanacije kamenoloma najosnovniji je preduvjet osigurati dovoljnu količinu kvalitetnog i plodnog tla. To nije lako u uvjetima gdje nakon eksploatacije kamenoloma tla nema u neposred­noj blizini. Iskopavanje tla u neposrednoj blizini ne može doći u obzir, budući bi se time učinila biološka i ekološka devastacija tla (Španjol idr. 1996).

Sanacija bilo kojeg kamenoloma obuhvaća dvije komponente koje su neophodne i moraju biti jedna drugoj nadopuna:

a) tehnički radovi na sanaciji; b) biološki radovi na sanaciji.

Kako obje komponente idu uvijek zajedno, govori­mo o biološko-tehničkim radovima na sanaciji eksplo­atacijskih polja.

Ovi radovi provode se u svrhu: a) zaštite i konzervacije prostora kamenoloma; b) učvršćivanja materijala (matičnog i donesenog); c) sanacije vegetacijom u svrhu biološko-ekoloških i

estetskih rješenja. Kako eksploatacijska polja imamo u raznim klimat-

skozonalnim zajednicama počevši od mediteranskih šuma do brdskih i gorskih šumskih fitocenoza, na ras­polaganju nam stoji veliki broj autohtonih vrsta, kao i znatan broj alohtonih vrsta koje su se pokazale dobre u pošumljavanju takvih ekstremnih terena.

U svijetu postoje različiti pristupi i metode biološke rekultivacije eksploatacijskih polja. Metodu rekultiva­cije takvih područja u Njemačkoj nazivaju Lebensver-bau, što u slobodnom prijevodu znači ožiljavanje. U pojedinim područjima Njemačke osnovane su i pose­bne ustanove koje koriste nova dostignuća u sinekolo-giji, kemiji, tehnici, za biološku obradu oštećenih, de-vastiranih i erodiranih prirodnih predjela. U Bavarskoj se ovakvim problemima sanacije i njege krajolika bavi Akademija za zaštitu prirode i njegu krajolika (De­nich 1996).

U biljnom svijetu, zahvaljujući evoluciji, prirod­nom odabiru i odgovarajućim prilagodbama, postoji bogatstvo anatomskih, morfoloških i fizioloških osobi­na, pa su granice opstanka biljaka razmjerno široke s obzirom na uvjete podneblja, staništa i na ostale abiot-ske i biotske ekološke čimbenike, stoje i osnovni pre­duvjet pravilnom planskom pristupu ozelenjavanja de-vastiranih područja (Denich 1996). Odabir i primje­na pojedine metode biološke rekultivacije ogoljelih i devastiranih površina ovisi o vrsti sirovine, načinu is­korištavanja mineralnih sirovina, veličini eksploatacij-skog polja, prirodnim i kulturnim vrijednostima te obi­lježjima krajolika.

S obzirom na veličinu pojedinih eksploatacijskih polja u mnogima je moguće cjelokupne prostore platoa i prilaznog prostora pejzažno urediti u smislu parkov-no-pejzažne arhitekture, gdje bi pejzažnim oblikova­njem uz upotrebu vrtno-arhitektonskih elemenata do­bili estetski i funkcionalno riješen prostor u parkovno-pejzažnom rješenju (S panj ol idr. 1996).

167

M. Maraaletić: ISKORIŠTAVANJE MINERALNIH SIROVINA U ODNOSU NA SUMU I Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 161-169

RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discussion and Conclusions Inspekcijskim nadzorom gospodarske inspekcije

Državnog inspektorata provedenog tijekom 2000. i 2001. godine, utvrđeno je da "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb na 47 eksploatacijskih polja - lokaliteta, ukup­ne površine 227,50 ha, bespravno koriste državne šu­me i šumska zemljišta kroz iskorištavanje mineralnih sirovina za vlastite potrebe. U istom nadzoru evidenti­rano je ukupno i 205 drugih korisnika koja koriste 243 eksploatacijska polja - lokaliteta na kojima se obavlja iskorištavanje mineralnih sirovina u šumama i na šum­

skim zemljištima unutar šumskogospodarskog podru­čja Republike, na ukupnoj površini od 2 602,51 ha.

Da bi se u budućnosti izbjegli štetni utjecaji pri is­korištavanju mineralnih sirovina, treba osigurati pro­vođenje niza zakona iz tog područja odnosno treba po­štivati pozitivne zakonske odredbe Zakona o šumama, Zakona o rudarstvu, Zakona o poljoprivrednom zemlji­štu, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o vodama, Zakona o gradnji.

LITERATURA - References

1. B u š i ć , M., 1996: Proizvodnja tehničko građevnog kamena, šljunka i pijeska na prostoru Republike Hrvatske. U: D u r b e š i ć , P, K e r o v e c , M. & Vanč ina , F. (ur.), Znanstveno stručni skup "Zaštita prirode i okoliša i eksploatacija mine­ralnih sirovina", Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo gospodarstva, Državna uprava za zaštitu okoliša, Državna uprava za zaštitu kul­turne baštine, 21-30.

2. Ć i r i ć , M, 1986: Pedologija. Svjetlost, Sarajevo, 1-312.

3. Den ich , A., 1996: Tehnička i biološka rekultivacija površinskih kopova mineralnih sirovina. U: Durbeš i ć , P, Ke rovec , M. & Vančina, F. (ur.), Znanstveno stručni skup "Zaštita prirode i okoliša i eksploatacija mineralnih sirovina", Hr­vatsko ekološko društvo, Ministarstvo gospodar­stva, Državna uprava za zaštitu okoliša, Državna uprava za zaštitu kulturne baštine, 157-167.

4. Hrabak-Tumpa ,G. , Mi le t a .M. , Šojak , V. & B o r o v e č k i , D., 1996: Mineralne sirovine, meteorološki čimbenici i okoliš. U: D u r b e š i ć , P, K e r o v e c , M. & Vanč ina , F. (ur.), Znan­stveno stručni skup "Zaštita prirode i okoliša i eksploatacija mineralnih sirovina", Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo gospodarstva, Državna uprava za zaštitu okoliša, Državna uprava za zaštitu kulturne baštine, 355-375.

5. K l e p a c , D. & F a b i j a n i ć , G., 1996: Uređivanje šuma hrasta lužnjaka. U: K l e p a c , D. (ur.), Hrast lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za znanstveni rad Vinkovci i "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, 257-272.

6. K l e p a c , D., 2001: Razvoj gospodarenja u jelovim šumama. U: P r p i ć , B. (ur.), Obična jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Akademija šumarskih znanosti, 25-64.

7. Marko v ić , S., 2002: Hrvatske mineralne sirovine, Institut za geološka istraživanja, 7-10.

8. Meš t rov ić , Š., Pranj ić , A., Ka la fadž ić , Z., Kr i žanec , R., Bezak, K. & Kovač ić , Đ., 1992: Uređivanje šuma. U: R a u š, Đ. (ur.), Sume u Hrvatskoj, Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu i "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, 131-152.

9. M e š t r o v i ć , Š., 1996: Potrajnost gospodarenja šu­mama u Hrvatskoj. U: Sever , S. (ur.), Zaštita šuma i pridobivanje drva, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski Institut Jastre-barsko, 143-148.

10. P i čman , D., 1983: Tehničko-biološka sanacija šumske putne mreže. Magistarski rad, Šumarski fakultet, Zagreb.

11. Prp ić , B., 1993: Uloga šuma u održivome razvoju Republike Hrvatske. Šumarski list, 117 (1-2): 5-6.

12. Španj ol , Ž., An ić , I., O r š a n i ć , M., Tik v ić , I. & B a r i č e v i ć , D., 1996: Biološka sanacija kamenoloma. U: D u r b e š i ć , P, K e r o v e c , M. & Vančina , F. (ur.), Znanstveno stručni skup "Zaštita prirode i okoliša i eksploatacija mineralnih sirovina", Hrvatsko ekološko dru­štvo, Ministarstvo gospodarstva, Državna upra­va za zaštitu okoliša, Državna uprava za zaštitu kulturne baštine, 193-204.

13.Topić, V. i B o g o v i ć , Z . , 1991: Projekt biološke sanacije kamenoloma Bast. Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split.

14. Vuj ec, S., 1996: Rudarstvo i zaštita okoliša u Hr­vatskoj. U: D u r b e š i ć , P, K e r o v e c , M. & Vanč ina , F. (ur.), Znanstveno stručni skup "Zaštita prirode i okoliša i eksploatacija mine­ralnih sirovina", Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo gospodarstva, Državna uprava za zaštitu okoliša, Državna uprava za zaštitu kul­turne baštine, 13-20.

*** Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš ("Narodne novine", broj 59/00).

168

M. Margalctić: [SKORIŠTAVAN.in MINIIRALNIH SIROVINA U ODNOSU NA ŠUMU I ... Šumarski lisl br. 3-4, CXXV1I (2003). 161-169

*** Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspek- *** Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, torata ("Narodne novine", broj 70/01). 35/94, 112/00 i 114/01).

*** Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", *** Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj broj 56/90 i 124/00). 30/94 i 72/94).

*** Zakon o šumama ("Narodne novine", broj 52/90 - *** Zakon o gradnji ("Narodne novine", broj 52/99, pročišćeni tekst 5/91,9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 75/99 i 117/01). 29/94, 76/99, 8/00 i 13/02). *** Z a k o n 0 v odama ("Narodne novine", broj 107/95).

*** Zakon o rudarstvu ("Narodne novine", broj 35/95 i *** Z a k o n 0 poljoprivrednom zemljištu ("Narodne no-114/01). vine", 66/01).

SUMMARY: Forests of certain areas according to their structure, presen­ce of tree species, the age of stands, plant-geographical position and vegeta­tion distribution, plant communities, soil types, orographic and hydrographic conditions and specific macro and micro climate conditions, have a strong influence on fauna growth and its interaction influence within the forest ecosystem. During 2001, the complete inspection in "Hrvatske šume" p.o. Zagreb was carried out regarding the use of mineral resources in forests and forest lands within the forest-economy area of the Republic by the economy inspection of the State Inspectorate. The State Inspectorate as a state admini­strative organization carries out inspection and other businesses connected with obeying the law and other regulations in the area of agriculture and fo­restry, trade, craftsmanship, mining, product quality, etc. During the inspec­tion the total of 47 exploitation fields have been recorded which are used by "Hrvatske šume" p.o. Zagreb on the total area of 227.50 ha. The highest number of exploitation fields is in the area of Branch units of the State Inspec­torate Rijeka (19) and Osijek (14). It has been established that mineral resources in forests and forest lands are used also by other 205 users (physi­cal persons, commercial companies) on 243 sites. The total area of these exploitation fields is 2602.51 ha. The highest number of exploitation fields used by other users is in the area of Branch units Split (195) and Zagreb (52).

Key words: mineral raw materials, forests, forest lands, exploitation fields, economy inspection.

169

® GcoTcha

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3 4. CXXVII (2003), 171-176 UDK 630* 432

POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA I PRIOBALJA -SLUČAJNOST ILI LOGIČAN SLIJED DOGAĐANJA?"

FIRES ON OPEN SPACES, ISLANDS AND THE LITTORAL -AN ACCIDENT OR A LOGICAL SEQUENCE OF EVENTS

Jakov NODILO*

SAŽETAK: Zadnjih desetljeća svjedoci smo masovnog odlaska stanovniš­tva s otoka, a u priobalju iz zaleđa u gradove i u turistička mjesta. Vinogradi, maslinici i doći postaju zapuštene poljoprivredne površine, mjesta najčešćeg izbijanja i najbržeg širenja požara otvorenog prostora.

Nepostojanje sustavnog osposobljavanja gasitelja požara otvorenog pros­tora u eumediteranu velik je problem, jer se često i vrhunski profesionalci iz unutrašnjosti teško snalaze kod gašenja u takvim uvjetima.

Šumarska struka se zapostavlja, često i marginalizira pripredlaganju pre­ventivnih mjera zaštite od požara otvorenog prostora, a posebice kod gaše­nja. U stožerima za zapovijedanje gašenjem požara otvorenog prostora skoro da i nema inženjera šumarstva, već se njihova uloga uglavnom svodi na poslove procjene šteta.

Ključne riječi: raseljavanje domicilnog stanovništva, nedovoljna osposobljenost i opremljenost gasitelja, zaobilaženje šumarske struke.

1. UVOD - Introduction

Svake godine svjedoci smo brojnih požara na otoci­ma i priobalju, nerijetko i s razmjerima elementarne nepogode. Na stotine profesionalnih i dragovoljnih va­trogasaca, pripadnika vojske i lokalnog stanovništva, uz angažiranje skupih vatrogasnih sredstava i opreme,

Razmotrimo osnovne razloge nastanka i veličine požara na ovim prostorima:

2. 1. Zadnjih desetljeća dolazi do masovnog odla­ska mlađeg stanovništva s otoka, a u priobalju iz zale­đa u gradove i u turistička mjesta uz more, te više nema onih koji su prvi, odmah po dojavi pristupali gašenju.

* Jakov Nodilo, dipl. ing. šum. Javna ustanova Nacionalni park "Mljet"

danima i tjednima bore se s vatrenom stihijom. Požari su često prioritet i čelnim ljudima države. Pitanje, je li tomu razlog samo splet nesretnih okolnosti uslijed pro­mjena klime ili je to očekivana pojava koja se uz pra­vilan pristup može znatno ublažiti.

Prestaje obrada vinograda, maslinika, polja, dolaca, a na napuštene i zapuštene površine prodire najprije li-vadna, a potom i šumska vegetacija, u prvom redu alepski bor. Na ovim površinama izbija najveći broj požara otvorenog prostora i na njima se požar daleko najbrže širi.

Ono malo preostalih žitelja, uglavnom visoke staro­sne dobi, ali i mladi kad dođu u kratkotrajni posjet, nisu u mogućnosti obrađivati ni manje površine, pa pribje­gavaju spaljivanju korova stoje česti uzrok požara.

2. OSNOVNI RAZLOZI UČESTALOSTI POŽARA OTVORENOG PROSTORA NA OTOCIMA I PRIOBALJU

Basic reasons for the growing frequency of fires on open spaces on islands and the littoral

171

J. Nodilo: "POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA I PRIOBALJA - SLUČAJNOST ILI LOGIČAN ... Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 171-176

Pogrešno je mišljenje daje spaljivanje korova i u ljetnjim mjesecima pojava novijeg datuma. To je odu­vijek običaj na otocima i priobalju, samo se to nekad radilo pod drugim okolnostima. Na docima koji su okruživali ostale poljoprivredne površine, a koje su graničile sa šumom i šumskim zemljištem, uzgajale su se grahorice: bob, bobica, slanutak, zavrč, poljak i ostalo, a to je sve dozrijevalo i bilo uklanjano s poljo­privrednih površina sredinom lipnja, tako daje ostajao dovoljno širok koridor koji je sprječavao nekontrolira­no širenje vatre. Bio je običaj da se nakon prve kiše sa­bere i uz nadzor spali korov, kako bi se pripremile po­vršine za jesenje radove.

Stariji stanovnici koji su i u mladosti vatrom ukla­njali korov, najčešće izazivaju požar, a vrlo često po­staju i njegove žrtve.

Slika 1. Zapušteni dio polja Pomjenta Fig. I Abandoned parts ofa field in Pomjent

2. 2. Ovo područje je turistički vrlo zanimljivo te ima velik broj posjetitelja, posebno u požarno najopa­snijem dijelu godine, ljeti. Mnogi posjetitelji ne shva­ćaju da tu vladaju druge meteorološke prilike i da je ovdje vegetacija različita od vegetacije njihova kraja, pa pribjegavaju paljenju vatre radi roštiljanja, puše u šumi i slično.

2. 3. Nedovoljno je isticanje opasnosti i štetnih po­sljedica od požara otvorenog prostora u javnosti, nedo­voljna je upućenost domicilnog stanovništva, a pose­bno posjetitelja. Premalo je promidžbenog materijala i predavanja, posebno po vrtićima i školama, a hvalevri­jedna akcija "Mjesec zaštite od požara" je nedostatna.

2. 4. Zanimanje profesionalni vatrogasac je izuze­tno zahtjevno i opasno, a loše plaćeno. To je itekako izraženo u godinama uspješnih turističkih sezona, tako da je vrlo mala zainteresiranost mladih za to zanima­nje. Opremljenost je nedovoljna, dio opreme je zastar-jeo i ne odgovara potrebama.

Postoji još jedan veliki problem kojemu se ne posve­ćuje dovoljno pozornosti: gašenje požara otvorenog prostora u unutrašnjosti i gašenje požara na otocima i

Slika 2. Gusta šuma alepskog bora Fig. 2 Dense forests of Aleppo pine

priobalju ima kudikamo više različitosti nego sličnosti, pa se i vrhunski profesionalci iz unutrašnjosti nerjetko teško snalaze kod gašenja požara na otocima i priobalju.

2. 5. Dragovoljno vatrogastvo na otocima i prioba­lju u zadnje vrijeme je u velikim problemima, dosta če­sto na granici postojanja. Razloga je više: mali broj mladih ljudi, a i sve manja zainteresiranost, nedovolj­na opremljenost i zastarjela oprema, a nemogućnost nabave nove.

2. 6. Zapovijedanje gašenjem požara često se po­vjerava nekompetentnim osobama, izabranim na teme­lju funkcije na kojoj se trenutno nalaze, a ne na temelju stručnosti, tako da zbog loših procjena bezazleni poža­ri često prijeđu u katastrofalne.

2. 7. Šumarska struka koja je često najpozvanija za rješavanje ovih problema, posebice kada je riječ o šumi i šumskom zemljištu, nedovoljno je zastupljena, a često i marginalizirana u preventivi, a osobito kod gašenja požara otvorenog prostora, tako da se njena uloga uglavnom svodi samo na procjenu šteta. Nerje­tko se događa da se ne prizna procjena koju rade šuma­ri, već procjenu napravi netko drugi koji samo navede cijenu gašenja i štetu na izgorjelom drvu, tako daje na­

slika 3. Turistički zanimljiv prostor Fig. 3 Areas interesting for tourism

172

J. Nodilo: "POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA I PRIOBALJA - SLUČAJNOST ILI LOGIČAN ... Šumarski lisl br. 3-4. CXXVII (2003). 171-176

vedena cijena ponekad i mnogostruko niža od stvarne. Kao primjer možemo uzeti prvu polovicu kolovoza

1998. godine kada su u isto vrijeme na području Dubro-vačko-neretvanske županije danima harala četiri ka­tastrofalna požara: Korčula, Lastovo, Pelješac i Konav-le, a u nijednom stožeru za zapovjedanje gašenjem tih požara nije se našlo mjesta ni za jednog od 12 inženjera šumarstva koji žive i rade na području ove županije.

2.8. Nabavka vatrogasne opreme, tehnike i sredsta­va za preventivu i gašenje požara otvorenih prostora iziskuje velika financijska sredstva, pa su mnoge vatro­gasne postrojbe nedovoljno opremljene, a oprema je često zastarjela. Uz to, poneki kod nabavke nove opre­me ne vode dovoljno računa o djelotvornosti te opreme za navedene prilike, pa kupljena skupa oprema nije do­voljno iskorištena, a ponekad ne služi svrsi.

2. 9. Dostupnost mnogih ugroženih površina zbog malog je broja i dužine, a često i lošeg rasporeda protu­požarnih prometnica, izuzetno teška.

3. 1. Zadržavanje preostalih stanovnika na otocima i priobalju te osiguravanje uvjeta za početak povratka odseljenih ili njihovih potomaka, jedan je od prioriteta, jer je to preduvjet za naseljavanje onih zainteresiranih koji ne vuku korijene iz tog kraja, a to znači da će uvi­jek imati potrebne snage za gašenje požara neposredno nakon nastanka.

Kao primjer može se navesti gašenje požara koji je izbio 19. kolovoza 1999. godine u predjelu iznad Babi­nih Kuća na Mljetu, u oko 120 godina staroj sastojini alepskog bora, s jakom podstojnom etažom makije u

Fig. 4 Observation post Montokuc

2. 10. Gašenje požara otvorenog prostora iziskuje velike psihofizičke napore, pa i najmanji propust ljudi zaduženih za zapovijedanje gašenjem i potrebnom lo­gistikom, može vrlo negativno utjecati na moral gasite­lja i uspješnost gašenja. Nepravodobna i neravnomjer­na dostava hrane i bezalkoholnih pića ili zakašnjela za­mjena umornih gasitelja, često su uzroci ponovnog ak­tiviranja već lokaliziranih požara. Ako analiziramo po­žare većih razmjera, neće biti malo onih u kojima ćemo pronaći ove propuste.

2. 11. Zakoni koji reguliraju ovo područje u nekim segmentima su nedorečeni, a rad inspekcijskih službi i sudstva zbog dugotrajnosti rješavanja pojedinih sluča­jeva često je nedjelotvoran.

kojoj su od vrsta prevladavale tršlja, zelenika, veliki vrijes, somina i šmrijek. Dežurni motritelj s motrionice Montokuc je u 16,32 sati dojavio o požaru na navede­nom mjestu. Domicilno stanovništvo i djelatnici Na­cionalnog parka "Mljet" odmah su pristupili gašenju i požar je lokaliziran dvadesetak minuta nakon dojave. Šteta je bila neznatna, izgorjela je samo makija na po­vršini od 0,022 ha, jer je sprječeno širenje vatre u kroš­nje borova. Specijalna vatrogasna postrojba koja je he­likopterom prebačena u rekordnom vremenu iz Splita, stigla je na mjesto već ugašenog požara u 18,10 sati. Možemo samo nagađati kolika bi bila izgorjela površi­na i šteta da nije bilo domicilnog stanovništva i djelat­nika NP "Mljet", već daje navedena postrojba prva za­počela s gašenjem.

3. 2. Stvaranje pozitivnog odnosa prema vegetaciji kako kod domicilnog stanovništva, tako i kod posjeti­telja, a posebno kod djece, izuzetno je važno za zaštitu od požara otvorenog prostora. Nerijetko čujemo da na­vedene šume i šumska zemljišta ne vrijede ništa, da od njih nema nikakve materijalne koristi pa je često i od­nos prema istima u skladu s takvim razmišljanjima. Samo stalna cjelogodišnja promidžba; razna predava­nja, edukacija djece svih uzrasta, plakati, razne znan-stveno-popularne i turističke brošure, natjecanja i kvi­zovi, a posebno promidžba putem elektronskih medija, najdjelotvorniji su način za prevladavanje navedenih zabluda.

3. PRIJEDLOG MJERA ZA SPRJEČAVANJE NASTAJANJA POŽARA OTVORENOG PROSTORA TE USPJEŠNO GAŠENJE AKO DO NJEGA DOĐE

Proposal of measures for the prevention of fires in open spaces and their successful control when they occur

173

J. Nodilo: "POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA 1 PRIOBALJA - SLUČAJNOST ILI LOGIČAN ... Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 171-176

3. 3. Izobrazba stručnjaka, u prvom redu šumara, za definiranje i provođenje preventivnih mjera te zapovi­jedanje gašenjem u slučaju požara otvorenog prostora.

Nedopustivo je da se tako specifični i važni poslovi često povjeravaju laicima.

3. 4. Gašenje požara otvorenog prostora na otocima i priobalju, posebice u gustim sastojinama ispreplete­nim tetivikom i kozokrvinom, uz velike napore djeluje i zastrašujuće, posebno za gasitelje koji nisu navikli na gašenje u takvim uvjetima. Zbog toga bi trebalo tije­kom jeseni, zime i proljeća potencijalne gasitelje iz unutrašnjosti osposobljavati za djelovanje u takvim uvjetima, kako bi što pripremljeniji dočekali ljeto.

3. 5. Iznaći načine za osposobljavanje što većeg bro­ja dragovoljnih vatrogasaca iz redova domicilnog sta­novništva, posebice mladih muškaraca.

Dragovoljne vatrogasce nakon kvalitetne obuke sve više izjednačivati i u pravima s profesionalnim va­trogascima.

U dogovoru s Ministarstvom obrane, što prije dio vojnih obveznika u pričuvi osposobiti i rasporediti u pričuvne postrojbe za gašenje požara otvorenog pros-

Fig. 5 Firefighters in action

174

Slika 6. Vatrogasna oprema; cisterna i cijevi Fig. 6 Fire fighters 'equipment, a tank and water hoses

tora, s ciljem da ponajprije djeluju na području stalnog boravka.

3. 6. Zakonom prisiliti neodgovorne koji još uvijek nisu izradili kvalitetne procjene ugroženosti od požara i planove gašenja da to naprave u najkraćem roku, te da se kroz navedene dokumente precizno odredi uloga svih koji su se dužni uključiti u preventivu i gašenje

Slika 7. Šumski protupožarni put Fig. 7 Forest fire line

(Svefoto: M. Nodilo)

J. Nodilo: "POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA I PRIOBALJA SLUČAJNOST ILI LOGIČAN Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 171-176

(MUP, MORH, MPŠ, Hrvatske šume, Hrvatska vatro­gasna zajednica, Državni hidrometeorološki zavod, tijela lokalne uprave i samouprave ...).

Vrlo je važno da svi gradovi i općine što prije izrade navedene procjene, jer je to preduvjet za kvalitetnu za­štitu od izbijanja požara na zapuštenim poljoprivred­nim zemljištima koja graniče sa šumama i šumskim zemljištem.

3. 7. Održavanje i podizanje kvalitete postojećih protupožarnih prometnica i izrada novih koje će biti sukladne prijedlozima Procjene ugroženosti od požara, bitan je čimbenik uspješnosti.

Naročito skrbiti o tome da što veći broj novoizgra-đenih protupožarnih prometnica bude provozan za va­trogasna vozila.

3. 8. Nabavka protupožarne tehnike i opreme zahti­jeva izdvajanje znatnih materijalnih sredstava, pa treba voditi računa o najprikladnijoj tehnici i opremi za na­vedeno područje.

3. 9. Osposobljavanje ljudstva za kvalitetno motre­nje i ophodarenje uz mogućnost trenutne dojave.

Od svih sredstava veze, najkvalitetnija i najjeftinija je radio-veza. Mobitele izbjegavati zbog česte nedjelo­tvornosti, jer su zbog prenatrpanosti mreže u određe­nim dijelovima dana nedostupni. Uz to, kod prijenosa poruka mobitelom sužen je broj onih koji tu poruku ili zapovjed primaju neposredno, dok kod radio-veze, po­

ruke ili zapovjedi primaju svi koji su na određenoj fre­kvenciji, što olakšava komuniciranje.

3. 10. Izuzetno je važno, posebno na područjima udaljenim od mjesta sjedišta profesionalnih vatrogas­nih postrojbi, da se unaprijed zna tko je zapovjednik gašenja, a tko njegov zamjenik odnosno pomoćnik. Za­povjedništvo je potrebno odrediti i zbog toga da se zna tko može do dolaska nadležnog vatrogasnog zapovje­dnika pozivati u pripomoć dodatno ljudstvo, zrakoplo­ve i drugo.

3. 11. Unaprijed odrediti ljude zadužene za ravno­mjernu dostavu bezalkoholnih pića (po mogućnosti mi­neralne vode) i hrane na požarište te za organiziranje za­mjene umornih gasitelja.

Posebice voditi računa o tome da se s dostavom bezalkoholnih pića mora započeti najkasnije sat nakon početka gašenja, da se na požarište ne smije dostavljati lako pokvarljiva hrana i da bi trebalo kod gašenja poža­ra po danu gasitelje mijenjati nakon najviše šest sati, jer zbog velikih vrućina učinak njihova rada opada, a postoji i veća mogućnost povreda. Također je vrlo važ­no da u svakoj grupi gasitelja ima netko tko dobro po­znaje teren.

3. 12. Zakonski regulirati problem požara otvorenog prostora i omogućiti provođenje zakonskih sankcija.

Voditi računa o tome da djelotvornost sankcije naj­više ovisi o brzini njezinog provođenja.

4. ZAKLJUČAK Umjesto zaključka biti će naveden primjer pučin-

skog otoka Mljeta, koji unatoč slaboj naseljenosti (is­pod 10 stanovnika/km:) i nepovoljnoj starosnoj struk­turi stanovništva (prosječna starosna dob je preko 50 godina) još uvijek odolijeva katastrofalnim požarima.

U razdoblju 1980 - 2002. na Mljetu je bilo 90 poža­ra otvorenog prostora: - 3 1 požar u Nacionalnom parku i

59 požara na ostalom dijelu Mljeta.

Conclusion Prosječna izgorjela površina po požaru iznosila je :

- na cijelom Mljetu-11,757 ha, - u Nacionalnom parku - 0,668 ha, - na području izvan Nacionanog parka - 17,584 ha.

Zapovjednik kod gašenja najvećeg broja tih požara bio je inženjer šumarstva.

Tablica 1. - Table 1

Broj požara - The number of fires Izgorjela površina (ha) - Burnt area (ha) Prosječno izgorjela površina (ha) Verage of burnt area (ha)

Nacionalni park National park

31 20,708

0,668

Izvan NP Outside the NP

59 1037,456

17,584

Cijeli Mljet Whole Mljet

90 1058,164

11,757

175

J. Nodilo: "POŽARI OTVORENOG PROSTORA OTOKA I PRIOBALJA - SLUČAJNOST ILI LOGIČAN Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 171-176

Tablica 2. - Table 2

Ukupno - Total Požari preko 100 ha Burned area above 100 ha Požari ispod 100 ha Burned area above 100 ha

Broj požara The number of fires

59

3

56

Izgorjela površina (ha) Burnt area (ha)

1037,456

873,000

164,456

Izgorjela površina po požaru (ha) Burned area per fire (ha)

17,584

281,000

2,937

5. LITERATURA - References

D i m i t r o v , T . , V. J u r č e c : Šumski požari i vremen­ske prilike na Jadranu u 1989. i 1990. godini, Šumarski list br. 10 -12 /91 .

Grupa autora: Osnove zaštite šuma od požara, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1987.

N o d i l o , J., J. B i l a n d ž i j a : Požari otvorenog pro­stora, Simpozij: Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, Pomena, otok Mljet 4 . - 10. rujna 1995.

Zakon o vatrogastvu, N.N. 106/99. Zakon o zaštiti od požara N.N.58/93. Zakon o šumama N.N. 52/92. Zakon o zaštiti prirode N.N. 30/94. Pravilnik o uređivanju šuma N.N. 11/97.

SUMMARY: We have witnesses of mass migrations from islands, and a coast areas from hinterland, to towns. Vineyards, olive-groves and fields had become run-downs and places where the open fires mostly started and fastest spread.

Training fire-fighters for open areas of eumediterranean is very big prob­lem.

Top-grade professionals have many difficulties with managing in condi­tions of open fires.

Forester professionals is set a side and marginalized in proposing preven­tion standards and specially at time offigting with forest fires.

In fire-fighting headquarters usually there is no any of forestry. They only assess a damage.

176

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA

NEODRŽIVI RAZVOJ

Održivi razvoj, postala je krilatica, dapače, sredi­šnji politički izazov 21. stoljeća. Kada bi uistinu htjeli obrazložiti složenicu trajno održivi razvoj, onda bi ju preveli kao takav razvoj koji podmiruje današnje po­trebe bez okrnjivanja budućih generacija u zadovolja­vanju njihovih potreba. Dakako da taj politički kon­cept obuhvaća gospodarske, društvene (socijalne), kul­turne i ekološke pojave i sadržaje.

Aktualni svjetski razvojni procesi koji su na sceni, nespojivi su s održivim razvojem i sposobnošću građe­nja budućnosti, oni su najčešće bliže razaranju nego uspostavi ravnoteže. Eko-socijalno-tržišno gospodar­stvo, kao pretpostavka, vjerojatno je jedini budući okvir koji nam dopušta održivost i sposobnost za bu­dućnost na ovome planetu. Naši su razvojno-gospo-darski ciljevi u pravilu najavljeni od političara, no onda svi moramo znati da ih ostvarivati mogu samo stručnjaci. No tu ne prestaje igra s opasnošću. Nedo­staje li stručnjacima moral, onda se opasnost od poslje­dica značajno i ozbiljno uvećava.

Možda vrijeme u kojemu živimo možemo nazvati vremenom u kojem se svaka vrlina i poštenje ismijava, no pravičan i nepotkupljiv sudac biti će, i već jest -priroda, ona nikad ne laže, ne kaže jedno, a mudrost drugo.

Čemu i zašto takav uvod i ove misli? Izgradnjom nekoliko sustava hidroelektrana s aku­

mulacijama, dovodnim, odvodnim kanalima i drugim infrastrukturnim objektima na rijeci Dravi (HE Varaž­din, HE Čakovec i HE Dubrava), izdvojeno je preko 2000 ha šumskih površina, eliminirane su poplave ili ukratko, vrlo izbiljno je poremećena ekološka ravnote-

Akumulacija Donja Dubrava

ža prirodnih ritskih šuma u kojima dominiraju vrbe i topole. Njihov opstanak i razvoj vezan je uz rijeku, njen tok, vodostaj, ritam poplava i posebno režim pod­zemnih voda.

Izostanak bilo kakvih rezultata na podizanju i ob­novi šuma nakon izgradnje hidroelektrana i pripadaju­ćih akumulacijskih jezera, u tada novim, mahom step­skim uvjetima, rezultirao je 4. lipnja 1992. velikim skupom znanstvenika Šumarskog fakulteta, Šumar­skog instituta i brojnih stručnjaka "Hrvatskih šuma". Iz zaključaka toga vrijednog i odgovornog skupa, citi­rat ću samo neke.

Jasno određenje iz točke 6. glasi: Buduće osnove gospodarenja moraju biti temeljene na znanstve­nim istraživanjima.

U točci 7. precizno je određena zadaća: Na cijeloj površini uz Dravu nastaviti znanstvena istraživa­nja tijekom idućih pet godina, a za to vrijeme osno­vu šumskouzgojnih radova na obnovi staviti u fazu mirovanja, odnosno do momenta dok ta istraživa­nja neće dati odgovor na problematiku obnove šuma g.j. "Varaždinske podravske šume", kao i ostale tri gospodarske jedinice uz Dravu.

I ono što se točkom 12. ocjenjuje nužnim: Povećati suradnju Šumarskog fakulteta, Šumarskog institu­ta i "Hrvatskih šuma".

Uzalud smo već tada tražili i prizivali racionalne ar­bitre u institucijama države, znajući da svaki zahvat u prostoru mora biti multidisciplinarno verificiran, kao i to, da samo otvoreni i argumentirani dijalog može uro­diti dobrim. Svaka isključivost i ignoriranje drugih struka ostavlja neizlječive i preskupe posljedice. Osta­je otvoreno pitanje odgovornosti.

Danas, jedanaest godina kasnije, ništa se ozbiljno u pogledu sanacije stanja u šumskim ekosustavima nije dogodilo. Varaždinska Podravina i Međimurje sa šu-movitošću ispod 10 %, svjedoče umiranje i preostalih 4.295 ha šuma.

Šumarska je znanost i struka u svakom ondašnjem dijalogu i polemici s energetičarima oko ugroženosti posebno rijetkih i lijepih šumskih ekosustava ritskih šuma nerijetko bila prozivana protivnikom razvoja, da bi sada svi zajedno bili svjedoci propadanja posljed­njeg ekološkog uporišta ovog izrazito razvijenog kraja Hrvatske.

U nacionalnom pogledu nije prihvatljivo stanje u kojemu se te šumske površine propisom prepuštaju

177

178

Pregledna karta područja

179

"prirodnoj sukcesiji", dok realno, svakome tko iole pozna šumsku vegetaciju mora biti jasno da to što vidi nije život, nego umiranje. Ono malo površina koje su uz akumulacijska jezera rastom razine podzemnih vo­da možda i dobro prošle, nije vrijedno spomena.

Tužna je činjenica da najveći dio bivših šuma nije više u stanju zadovoljiti ni proizvodnju minimalnih općih dobara, tako nužnih ovome kraju. Zato predla­žem hitno, ozbiljno i dugoročno angažiranje znanosti, operative i resornih ministarstava na sanaciji ovoga stanja šumskih ekosustava u Međimurju, bez iluzija kako će se obrat situacije dogoditi u kratkom vremenu. Ono što mora biti misao vodilja, je neodrživost posto­jećeg stanja.

Sada se ovo naziva šumom

Važno je također navesti kako je usporavanje vode­ne struje pri "biološkom minimumu" toka Drave, uz smanjene količine vode, stvorilo uvjete za pojačanu se-dimentaciju onečišćenja u mirnim vodama rukavaca i mikrouvala, posebice tijekom povlačenja poplava, ali i u akumulacijskim jezerima. Voda je tu definitivno do­minantan ekološki čimbenik koji je u životu održavao sastojine bijele vrbe, bijele i crne topole, bijele johe, crne johe, hrasta lužnjaka i drugih vrsta. Djelomično ili totalno sušenje i propadanje ovih ritskih šuma prate promjene u strukturi šumskih sastojina, regresija u sta­ništu, kao i formiranju i vrsti novih sastojina te njiho­voj obnovi.

U sredini kakva je Međimurje i područje Varaždina, prioritet dobivaju općekorisne funkcije šuma sa zadat­kom očuvanja ovog osnovnog ekološkog uporišta, ne­zamjenjivog nositelja biodiverziteta i bogatstva geno-fonda, izrazito važne klimatske povoljnosti, estetsko-rekreacijskih vrijednosti i ukupne kakvoće okoliša. Zbog tih razloga, znanstvena šumarska i druga ekolo­ška istraživanja stanja i promjena u ovom dijelu pri-dravskih šuma, njihovo ugrađivanje u programe gos­podarenja, predstavljaju najsvrhovitiju potporu njiho­vom očuvanju, obnovi, zaštiti, ali i našem opstanku na

Posljednji ostaci ritske šume bijele topole

ovim prostorima. Čvrsto sam uvjeren kako ovo svjedo­čanstvo može i mora biti uporištem za zaustavljanje svih postojećih ali i novih ideja o izgradnji hidroelek­trana na rijeci Dravi.

Zbog svega toga, predlažem odgovornu multidisci-plinarnu akciju, jer smo učincima koji su rezultirali ovakvim stanjem šumskih ekosustava izazvanih iz­gradnjom triju hidroelektrana na rijeci Dravi zapravo učinili "neodrživi razvoj".

Tomislav Starčević

180

PROCJENA OD POŽARA PO NOVOM PRAVILNIKU I OSVRT NA ZAŠTITU ŠUMA OD POŽARA

U odnosu na "Naputak" po kojemu smo do sada ra­dili procjene, došlo je do izmjene samo kod bodovanja vegetacije. Dodano je "Neobraslo šumsko zemljište" koje donosi 80 bodova, što u prijašnjem "Naputku" nije bilo spomenuto.

Novi je Naputak donio točnije procjenjivanje opas­nosti od požara, ali se ne može reći daje utvrđeni broj bodova dovoljan za tu kategoriju vegetacije.

Neobraslo šumsko zemljište prekriveno je slabim ili dobro razvijenim prizemnim rašćem bez kamena, pa sve do dosta stjenovitog tla. Prizemno rašće većinom čine jednogodišnje biljke, koje svake godine stvaraju dobro prosušen gorivi materijal.

U krškom području Hrvatske, u sunčano vjetrovito poslijepodne, postoje svi uvjeti za požar: zagrijano tlo, suha travnata vegetacija, toplo kamenje, vjetar, nedo­staje samo iskra.

Zna se da šumski požari kreću od prizemnoga rašća, osim u slučaju udara groma ili namjernog paljenja. Ako se šibljak vrednuje 160 bodova, mišljenja smo da neobraslo zemljište isto toliko vrijedi.

Vjetar nigdje nije spomenut u Pravilniku. Vjetar nije izravni uzročnik požara, ali je uz gorivi materijal glavni čimbenik proširenja, jačine te mogućnosti zau­stavljanja požara. Poznato je da brzina širenja požara ovisi o gorivom materijalu i jačini vjetra. Pri jačem vjetru (veći od 20 km/h) otezanje prilaz požaru, požar se lakše širi sa prizemnoga rašća na stabla i požar lakše preskoči protupožarnu prosjeku. Teže je i riskantnije polijetanje te gašenje požara protupožarnim zrako­plovom kod brzine vjetra iznad 23 km/h, ponekad je i nemoguće.

Jačina vjetra u požarnoj sezoni dostiže i do 162 km/h (Split, mjesec kolovoz), 167 km/h (Makarska), 108 km/h (Rijeka-aerodrom, Senj), a najčešće puše iz smjera NNE i SVV.

Kod ocjenjivanja klime mislimo da kod srednje go­dišnje količine treba izraditi nove parametre. Ovi sada­šnji ne daju pravu sliku u svezi s opasnošću nedostatka oborina u vrijeme najviših temperatura. Npr. godišnja količina oborina za Zagreb je 853 mm, dok je za Du­brovnik 1204 mm/god. Po tim parametrima Zagreb je u puno većoj opasnosti od požara nego Dubrovnik. Među­tim kada pogledamo količinu oborina kroz godišnja doba, ili točnije za najugroženije mjesece, vidimo da su okolnosti za požare puno povoljnije u Dubrovniku. Za ljetnih mjeseci Zagreb ima 278 mm oborina, dok na krajnjem jugu padne 176 mm. To je 36 % više oborina u korist Zagreba u vrijeme ljeta, dok Dubrovnik ima 29 % oborina više kroz cijelu godinu. Vidljivo je da imamo dvije kategorije mjerenja koja daju oprečne rezultate.

Trebali bi koristiti podatke koji prikazuju područje Du­brovnika opasnijim za nastanak požara, što i jesu. Hr­vatsku možemo podijeliti u najmanje dvije veće cjeline prema opasnostima od požara, i to na kontinentalni, i na krški dio, unutar kojih bi se dalje obrađivali podaci za pojedina područja.

U novom Pravilniku dobro su opisane različite mje­re, uglavnom preventivne za zaštitu od požara. Opisa­ne su dužnosti, mjere i sredstva za pravne osobe u obli­ku tehničkih mjera, preventivno uzgojnih mjera te ostalih odredaba.

Kod opisa vozila ophodarenja nisu uzeti u obzir zrakloplovi ili druge letjelice koje se mogu koristiti za osmatranje terena. Poznato nam je da na riječkom po­dručju sa Grobničkog aerodroma u ljetnoj sezoni imaju protupožarna osmatranja, u sklopu različitih zadataka leta; školovanje, panoramski letovi, bacanje padobra­naca te letovi i osmatranja čistoće mora i mogućih po­žara na kopnu i otocima. Takva zračna motrenja trebala bi se i službeno opisati u Pravilniku, jer su najučinko­vitija, a ne bi stvarala dodatne troškove za "Hrvatske šume". Na Kvarneru ih podmiruje županija.

Postoje i jednostavnije letjelice koje bi mogle kori­stiti pojedinačno Uprave šuma, čak i šumarije za naj­ugroženija svoja područja od požara. To su ultralaki zrakoplovi, motorni zmajevi i motorni paraglideri. Po­četna cijena im je relativno mala, troškovi održavanja niski, mogućnost izrade poletališta neproblematična, kao i školovanje pilota. U odnosu na zrakoplov nedo­statak im je niža letna brzina te veća osjetljivost na ja­činu vjetra. Ultralake letjelice mogu se upotrijebiti i u druge svrhe kao što su tretiranje šuma raznim sredstvi­ma iz zraka, snimanja terena i osmatranja u vezi s kra­dom šuma, jer male letne brzine od 40 km/h omoguća­vaju dobru preglednost terena.

Kao zadnje ostaju nam nepopularne, ali vjerujemo vrlo učinkovite mjere da se brojnost i jačina požara smanje. U dosadašnjim slučajevima gdje su otkriveni krivci požara, kazne su bile blage, neke i simbolične. Uzmemo li u obzir ekološku štetu koju prouzroči po­žar, ugrožavanje ljudskih života, materijalnu štetu te još podosta šteta vezanih uz haranje požara, namjerno podmetanje požara jednako je terorističkom činu. Ka­da bi i kazne bile adekvatne, vjerujemo da bi pozitivno utjecale na potencijalne podmetače.

Alen Milosevic, dipl. ing.

181

AKTUALNO

LIČKA ZIMA S MIRISOM LAVANDE "HŠ" d.o.o. Uprava šuma Podružnica Gospić, 2001.

godine osnovala je R.J. "Građevinarstvi i prijevoz", koja je tek 1. 3. 2002. godine prelaskom "dokumenta­cije" i ukidanjem "MGP" Senj postala stvaran nositelj prava na građevinske strojeve i kamione za prijevoz drvnih sortimenata.

Razumijevanja odgovornih ljudi u Direkciji Hrvat­skih šuma (M. D e v č i ć , dipl. ing. šum., M. S l u n j -s k i , dipl. ing. šum., S. Š u n j i ć , dipl. ing. šum., S. P u 1 j a k, dipl. ing. šum.), a vezano za odluku Direkto­ra Hrvatskih šuma d.o.o. Željka L e d i n s k o g , dipl. ing. šum., da se prihod u šumarstvu mora tražiti i u uslužnim djelatnostima, rukovodeće osobe U.Š.P. Gos­pić, krenule su u intezivnije opremanje R.J. "GIP". Kupljenje prostor, nabavljeni su novi strojevi i oprem­ljena je nova radionička hala.

Upravo ovi potezi rezultirali su izgradnju 36 km novih cesta, 70 km sekundarne mreže puteva (vlaka) i 80 km održavanja postojećih šumskih prometnica. Novi strojevi tražili su i nove strojare, nešto smo uzeli od bivših sjekača, a nešto s burze rada. Većinom to su mladi sposobni ljudi iz ovog kraja. Ovi naturalni poka­zatelji, kada se pretvore u financijsko izvješće, daju pozitivne rezultate.

Sama činjenica da imamo novi strojni park za izgra­dnju šumskih komunikacija, a Lička zima ove je godi­ne duga, hladna i bogata snijegom, natjerala nas je na razmišljanja kako ostvariti dohodak u vremenu kada se ne može raditi u Lici tj. u U.Š.P. Gospić. Na prijedlog ing. D e v č i ć a, koji je obavio razgovor s gosp. L e -k o m , dipl. ing. šum., voditeljem U.Š.P. Split, odluče­no je da se krene na Hvar u izgradnju 3,4 km p.p.p. (protu požarnih prosjeka), s elementima šumskih cesta.

Poslovođa voznog parka, gosp. Ivica T o n k o v i ć , traži dozvolu za prijevoz specijalnog tereta do Drveni­ka, jer trajekt P Hektorović ne vozi, a morsko putova­nje ne počinje u Splitu nego u Drveniku, što malo ote­žava sam transport. Ing. J. K r b a v a c i poslovođa gra­đevinarstva M. A b r a m o v i ć pripremaju strojeve ijoš dodatno kontroliraju KRUPP-ove pneumatske čekiće, jer oni moraju biti 100 % ispravni, bez njih je posao ne­zamisliv. Obavljaju se razgovori s policijom na Hvaru, kako bi nas dočekali i bili u pratnji do radilišta. Tu nam veliku pomoć pruža lugar šumarije Hvar, Gabro K e r -š i ć, a za smještaj i prehranu pobrinula se Upraviteljica Šumarije Hvar Danka J e l e n , dipl. ing. šum. koja je ujedno i nadzorni organ.

Naš boravak u apartmanima u Jelsi počinje 2 1 . 1 . 2003. god., od strojeva smo doselili dva bagera FIAT

HITACHI 355 i 235 sa čekićima, dozer CATARPILAR 6, valjak BOMAG 211, u selidbi smo imali kamion Man GS-822-AG (vozač je M. Levar) i NNP 50 t. od "INGMAR", Križevci.

Prva dionica iznad grada Hvara je trasa p.p.p. Vela Glava u dužini od 581,30 m. Prvo otočno iskustvo, prvi miris lavande i radovi započinju na našu žalost ne onako kako smo očekivali, ali znanjem i tehnikom savlada­vamo postojeće prepreke. Kamenje tvrd, ali pod udar­cima čekića Fiat Hitachi i on popušta, radi se puno, napreduje se sporo i naš uspon na brdo Vela Glava poči­nje. Za dionicu p.p.p. Vela Glava u dužini od 581,30 m potrošili smo 20 radnih dana, a rezultat je vidljiv, jer os­mijeh i zadovoljstvo osoblja Šumarije Hvar to dokazuje. Nadzor nema primjedbi, radi se po dogovoru i projek­tnoj dokumentaciji. Daje sve u redu potvrđuje dolazak ing. H o d i ć a , D e v č i ć a , L e k e , Đ u r đ e v i ć a i M. R u k a v i n e koji obilaze trasu i utvrđuju da su izvedeni radovi u redu. Da naš posao nije ostao nezamijećen, svjedoči i susret s gradonačelnikom grada Hvara, koji izražava zadovoljstvo učinjenim.

Hvarska dionica je završena, selimo se u Jelsu na tra­su p.p.p. Tunel-Vratnik dugu 2.697,77 m. Miris lavande sve je jači, a nadolazak toplijih dana najavljuju rascvije-tani bademi, kao i radovi u polju otočana. Strojari M. Čačić, S. Škorić i I. Šerić pomalo skidaju zimsku odje­ću, a i kameni materijal koji se nalazi na trasi p.p.p. Tu­nel-Vratnik. Ova dionica je nešto lakša od prijašnje i ra­dovi teku brže. Nul linija je dobro postavljena i trasa li­jepo izgleda, a neke sporove oko privatnih parcela rije­šiti će upraviteljica Danka Jelen, dipl. ing. šum., Zvonko Matić, dipl. ing. šum. iz U.Š.P. Split i S. Šunjić, dipl. ing. šum. iz Direkcije, 12. i 13. 3. 2003. obilaze trase i o-bavljaju procjenu kategorija terena za izvedene radove. Ing. M a t i ć , uredno i vrijedno bilježi okom kamere kra­jolik kroz koji prolazi trasa, kao i učinjene radove.

Miris lavande i šum mora pomalo osvajaju i nas, ali obveze u Gospiću, povratak u Zagreb su stvarnost koja nas čeka, pa zato ulazak u trajekt P Hektorović koji je renoviran i ponovo pušten u promet ne pada teško. Sje­dimo zamišljeni i razmišljamo o onome što smo vidjeli, iz razmišljanja nas budi glas spikera "Prognoza vreme­na za Hrvatsku, snijeg u Lici i Gorskom kotaru ..."

Ostali dio mehanizacije je na čišćenju u Šumariji Gospić, Udbini i Korenici, a u snijegu zavijenom Vele­bitu na cesti Brušani-Ravne Drage ostaju sjećanja na sunčani Hvar i miris lavande.

Kroničar iz Gospića Josip Papac, dipl. ing. šum.

182

KNJIGE I ČASOPISI

Alojzije F r k o v i ć : SMEĐI MEDVJED U Posebno obilježje prošlogodišnjim sajamskim pri­

redbama, Sajmu lova, ribolova i nautike u Rijeci (20-24. ožujka) i Sajmu "Priroda, lov, ribolov i turi­zam" u Varaždinu (3-6. listopada) 2002. godine, dala su predstavljanja više izdanja na temu lova. Uz knjigu "Zaštita divljači -higijena lovišta" Mladena Vi do vi­ca iz Splita, te "Lovačkog leksikona" skupine autora okupljenih oko urednika dr. se. Marijana G r u b e š i -ća, predstavljena je i knjiga riječkog Goranina Alojzi-ja F rkov iča "Smeđi medvjed u Primorsko-goran-skoj županiji", o kojoj će u ovom prikazu biti riječi.

Djelo je to skromnog formata (14, 5 x 19, 5 cm) i relativno malog broja stranica (60), te bismo ga prije proglasili knjižicom ili brošurom. Poznavatelji i štovatelji radova A. F r k o v i ć a , ipak će se vjerojatno složiti s piscem ovih redaka da su stvari koje iziđu iz Frkovićeva računala tako temeljito i zgusnuto napisa­ne, da svaki njegov tekst opsega preko 20 stranica mo­žemo smatrati gotovo knjigom.

Slika 1. Slika na naslovnici knjige crtež je akademskog slikara animalista Grge Marijanovića iz Delnica

PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI Djelo dobiva na ozbiljnosti i težini i zbog odlične

recenzije prof. dr. se. Đure Hub era s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je na predstavlja­nju knjige u Rijeci između ostaloga rekao: "Od brojnih recenzija koje sam u životu do sada radio, nisam imao pred sobom tekst koji je tako malo, ili nimalo, zahtije­vao recenzentskih zahvata".

"Ova knjižica sa svojih šezdesetak stranica je za nas, koji smo inače čitali tekstove dipl. ing. Alojzija Frko­vića pisane njegovim prepoznatljivim načinom izraža-

Slika 2. S predstavljanja knjige u Rijeci 23. ožujka 2002. g.

vanja, precizna i jasna u svom poslanju, kao i inače sva­ka njegova izgovorena riječ... Osim stila, ono drugo što mi se u njoj posebno sviđa, je egzaktnost koja uvijek prati njegove tekstove. Iako o brojnim pitanjima iznosi svoje stavove, oni su uvijek poduprti logičnim razmi­šljanjem i vlastitim iskustvom, dok je pri citiranju izvo­ra drugih autora precizan i dosljedan. Kroz petnaest po­glavlja pokriveno je sve što se željelo i trebalo reći kada je u pitanju smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj žu­paniji. Već sam predgovor iz pera dr. se. Gorana Kut­njaka i autorov uvodnik, vrlo lijepo odražavaju srž problema i u biti se potpuno slažu s mojim gledanjem na tu problematiku... Ono što je u ovoj knjižici posebno vrijedno i za mene predstavljalo novost, je da je autor našao vrlo stare literarne podatke koje je doslovce citi­rao onim arhaičnim jezikom na kojem su pisani, navev-ši ih posebno u popisu korištene literature...".

183

Na predstavljanju u Varaždinu (3. 10. 2002) o knjizi je govorila članica Uredništva Blaženka Ku l i ć , dipl. ing. šumarstva, samostalna stručna suradnica za šu­marstvo i lovstvo Upravnog odjela za gospodarski raz­voj u Primorsko-goranskoj županiji, koji je uz Lovački savez Primorsko-goranske županije suizdavač knjige.

Na promociji u Rijeci ova se knjiga prvotne naklade (500 primjeraka) mogla dobiti bez naknade. Kako je in­teres za ovo djelce premašio očekivanja nakladnika (po­sebne narudžbe uslijedile su od " Hrvatskih šuma", Ve­leučilišta u Karlovcu, Hrvatskog lovačkog saveza i dr.), Lovački savez PGŽ-a dao je tiskati još 1000 primjeraka drugog nepromijenjenog izdanja, pa se ono danas može naručiti i kod izdavača (Rijeka, Račkoga 1) i u HLS-u (Zagreb, Nazorova 63).

Knjiga "Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj žu­paniji" podijeljena je u 15 poglavlja: Uvod (jedna stra­nica), Sistematska pripadnost (1), Rasprostranjenost i brojnost (4), Status, lov i gospodarenje (14), Izgled i grada tijela (3), Stanište, izračun boniteta i kapacitet (4), Prehrana i štete (5), Način života i ponašanje (2), Raz­množavanje i razvoj (4), Životni vijek i utvrđivanja sta­rosti (1), Neprijatelji i bolesti (1), Kako se ponašati u staništu medvjeda (4), Trofeje medvjeda - obrada, ocje­njivanje i vrednovanja (7), Medvjed u karikaturi (1) i Korištena literatura (2).

Prepuna je originalnih, osobito brižljivo skupljanih podataka, vlastitom rukom snimljenih fotografija i tabli­čnih prikaza. Uspoređujući je s drugim djelima slične tematike na hrvatskom i drugim jezicima, stječe se za­ključak daje to tek kvalitetan scenarij za lijepu, debelu knjigu o medvjedima ovog malog dijela Europe; držimo dakle "fige" Frkoviću, medvjedu i debeloj knjizi.

Da ne bude opći dojam ipak preblistav, treba posta­viti pitanje - ne samo kolegi Frkoviću. Koliko je realno na temelju propisanog načina bonitiranja ("Stručne upu­te..." su zapravo upute, ne propis) doći do broja od 4 grla medvjeda na 10 000 ha, odnosno 150 grla za cijeli Gor­ski kotar (uzevši dakako u obračun lovno-produktivne površine) i time se potpuno približiti brojci koja je i službena procjena lovoovlaštenika. Jesu li obje strane do svog rezultata došle zaista neovisno jedna o drugoj? Nije prihvatljiv odgovor: nema druge metode.

Iz broja 6 studeni-prosinac 2002. izdvajamo:

Ervedo G io rdano : Završila je Međunarodna go­dina planina

i Treba dodati i da su neposredni komentari nazočnih stručnjaka na predstavljanju knjige u Rijeci bili da je moguće da medvjeda u Primorsko-goranskoj županiji ima znatno više, budući da u razmatranje nisu uzete u

i obzir velike površine primorskih padina, danas gotovo bez stalne ljudske prisutnosti i djelatnosti, te potpuno

j promijenjene slike obraslosti vegetacijom. Medvjedi koji u tim predjelima danas stalno žive, gotovo da se mogu nazvati "urbanim" medvjedima, s obzirom na njihovu privrženost kontejnerima za otpad, pri čemu se stječe navika na ljudski miris i polako topi plahost od

i najvećeg neprijatelja. Vjerojatno su upravo takvi med­vjedi povremeni posjetitelji ili stalni gosti na otoku

\ Krku. Nije na odmet priopćiti i mišljenja nekih stručnjaka,

da je prirast veći od deklariranog. Možda je ovo bila prilika da se ustvrdi, uz obilje novih saznanja, da dolazi

j do spoznaje postojanja sve većih zagonetki u prirodi. i Propuštena je prilika prikaza periodičnog uroda , šumskih vrsta teškog sjemenja, kao što nije dan ni pri­

kaz količine izložene hrane u lovištima, ne samo pose­bno za medvjeda, već i kukuruza za divlje svinje, koji se

\ uglavnom izlaže cijele godine. Da li i koliko to utječe na njegov način života, kretanje, zimski san? Dobro bi do-

i šao i prikaz spola i dobi izlučenih medvjeda. Manjkaju i informacije daje u posljednjih 15-tak godina zabilježe-

1 no više incidentnih situacija (izvan Gorskog kotara), iz­među Nacionalnog parka Plitvička jezera i Ribnice u su-

: sjednoj Sloveniji, uključujući i dva smrtna slučaja. No, kako rekosmo u uvodu, za autora i stručnjaka

x kao što je Alojzije Frković, knjižica "Smeđi medvjed u 3 Primorsko-goranskoj županiji" neka bude samo prvi

korak do prave knjige i monografije o medvjedu u Hr­vatskoj, koja će svojim kompletnim sadržajem biti je-

3 dan od naših "europskih ključeva". Na kraju istaknimo još i to da su, uz zagrebački

a "Lovački vjesnik" (broj 5/2002, str. 25) kraće prikaze o knjizi donijeli: ljubljanski "Lovec" (7-8/2002., str.

2 374-375), sarajevski "Lovački list" (58/2002., str. 33), i splitska "Dobra kob" (6/2002., str. 10-11), časopis s "Veterinarska stanica" (2/2002., str. 91) i "Priroda" ? (11/2002., str. 47).

Željko Štahan

U uvodnom članku časopisa, autor Ervedo Gior ­dano (član znanstvenog odbora časopisa) daje osvrt na Međunarodnu godinu planina koju je proklamirala skupština UN i čija se završna sjednica održala od 28.

MONTI E BOSCHI (Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu

na šume i planinski okoliš)

184

listopada do 1. studenoga 2002. g. u Pišpeku (Bishtek) u Kirgistanu.

U završnici godine planina u čijem je radu sudjelo­valo 67 nacionalnih komiteta koji su djelovali u koor­dinaciji sa FAO-om (agencija UN), korisno je napraviti bilancu izvršenih zadataka. Aktivnosti su uglavnom bile usmjerene prema poboljšanju životnih uvjeta sta­novnika planina. Održano je stotinjak skupova na svim kontinentima u kojima su sudjelovale javne organiza­cije, lokalne zajednice, pojedinci, s osobitim angažira­njem mladih i žena, stoje od velike važnosti zbog pro­blema depopulacije planinskih područja.

Kao primjer autor navodi talijansku planinsku pro­vinciju Trento, gdje godišnja redukcija stanovništva iz­nosi 2-2,5 %, stoje uzrokovalo velike promjene (pose­bno u ekonomiji) u posljednjem desetljeću.

Problemi stanovnika Europe koji žive u planinskim područjima ne mogu se usporediti s onima na drugim kontinentima, gdje su teški životni uvjeti uzrok među­sobnih sukoba koji ograničavaju svaki napredak, ugro­žavajući preživljavanje i prisiljavaju stanovništvo na migraciju. Iz medija svakodnevno saznajemo o takvim sukobima u Latinskoj Americi, Aziji i Africi.

Po podacima FAO-a 12 % svjetskog stanovništva živi u planinskim zonama i čine najveći dio od 815 mi­lijuna stanovnika koji pati zbog nedostatka hrane, loših sanitarnih uvjeta i bez medicinske zaštite što, posebice uzrokuje mortalitet novorođenčadi i djece.

Među prioritetima koji se trebaju pokrenuti na me­đunarodnoj razini, ističe se prijedlog Talijanskog ko­miteta za Summit u Nairobiju u Africi radi rješavanja globalnih problema planinskih područja Afrike, veza­nih za infrastrukturu (prometnice, voda i si.) i očuvanje lokalnih kulturnih vrijednosti, što se ne može realizirati bez angažiranja međunarodnih snaga u razdoblju od najmanje 30 godina.

Sveučilište iz Tuscia-e u suradnji s Institutom za znanstvena istraživanja i tehnologiju na planinama, uz potporu Autonomne provincije Trento, regije Sicilija i provincija Chieti i Catania, organizirali su u Palači na­cija u Genovi u vremenu od 4-25. listopada 2002. g. iz­ložbu pod naslovom "Talijanski prilog međunarodnoj godini planina". Cilj ove manifestacije je izučavanje učešća znanosti u korist planinskih regija. Prvi dio iz­ložbe posvećenje prikazu Alpa iz XVIII. stoljeća, pre­ko opisa i ilustracija Deodata de Dolomieu-a, koji je poznat po otkriću krških obilježja Dolomita (koji su po njemu dobili ime).

Drugi dio posvećen je karakterističnim promjena­ma koje obilježavaju razdoblje od nekoliko posljednjih desetljeća.

Posljednja dva dana prikazani su filmovi s motivi­ma vezanim za planinski okoliš, uz niz ostalih aktivno­sti, stoje pobudilo veliki interes javnosti i akreditiranih diplomatskih predstavnika.

Na kraju je autor zaželio da formulirani prijedlozi nađu svoju primjenu i poslije Međunarodne godine planina.

Cinzia T e s t i, Marco Ben v e n u t i : Studija o opasnosti od šumskog požara u Parku prirode Ma-remma

Posljednjih godina šumski požari postali su "ljetna mora" uzrokujući goleme štete na šumskim površinama.

Ipak, često se zanemaruje ozbiljnost posljedica koje uzrokuje požar, jer se one procjenjuju samo na bazi iz­ravne ekonomske štete. Požari se najčešće događaju re­lativno daleko od urbanih središta, i zahvaljujući brzim intervecijama uspijevaju se izbjeći teže posljedice, tako da se isti nisu smatrali uzrokom velike katastrofe. Uostalom, po nekima je vatra predstavljala i predstav­lja još i danas važan čimbenik biološke raznolikosti i šumske obnove, kojoj se biljke znaju prilagoditi na iz­nenađujući način. Tu ravnotežu najčešće prekida čov­jek kao treći najutjecajniji čimbenik.

Svake godine povećanjem ljudske aktivnosti u ljet­nim mjesecima (najopasnijem razdoblju) požari posta­ju učestaliji, čemu doprinose prirodni uvjeti kao tipovi vegetacijskog pokrova, morfologija tla, ekspozicija i klimatski čimbenici.

Kako je preventiva najbolje oružje obrane protiv po­žara, autor je u ovom članku prikazao jednu metodolo­giju koja je primjenjiva u izvjesnim zonama, služeći se analizama podataka sa satelita, (Geografic Information System). Kao pokusna zona izabran je Regionalni park Maremma, kao tipičan uzorak mediteranskog obalnog okružja, s rezinoznim i grmolikim predstavnicima ma­kije koji su posebno ugroženi od požara.

Park je osnovan 1975. g. na površini od 8900 ha, kojoj su dodana 8500 ha granične površine u provinciji Grosseto na obali Tirenskog mora te predstavlja priro­dno bogatstvo velike vrijednosti.

U tu su svrhu prikupljeni podaci važni za istraži­vanje: 1. Podaci o požarima u razdoblju 1971-1983. g. u ob­

liku karata te od 1984-1999. g. u digitalnom obliku. Ti podaci sadrže: datum, vrijeme početka požara, kraj požara, lokaciju, intenzitet, površinu obuhva­ćenu vatrom, vegetaciju, uzrok požara i način inter­vencije.

2. Podaci o klimatskim čimbenicima za vrijeme od 15 g. (uzeti od susjednih meteoroloških stanica).

3. Satelitske snimke od 13. 10. 1998. g. (satelit Land-s a t T M 5 ) .

4. Digitalna karta cestovne mreže provincije Toscana. 5. Vegetacijska karta regionalnog parka Maremma. 6. Digitalni model terena. 7. Klasifikacija Corine Land Cover za idnetifikaciju

vegetacijskih tipova. Za analizu podataka korištene su sljedeće metode:

185

informativni geografski sustav (GIS) Office 97 (MS Word, MS Excel, MS Access)

- Erdas Imagine 8,4. Glavni elementi koji dovode do mogućnosti razvo­

ja požara mogu se grupirati u statičke i dinamičke čim­benike.

Statički su vezani za teritorij i ne mijenjaju se zna­čajnije. To su: ekspozicija, nagib terena, vegetacija (koja ima cikličke promjene) i sva infrastruktura (ceste, mostovi, naselja itd.).

Dinamički (praktički meteorološki ) čimbenici su podložni promjenama u realnom razdoblju promatra­nja, a to su: temperatura, oborine, vlažnost zraka te smjer i jačina vjetra.

Nakon analiza svih raspoloživih podataka (Držav­na zajednica šumarstva 2000. g.) proizlazi daje glavni uzrok požaru najčešće ljudskog porijekla i to s namje­rom ili bez namjere, te da prirodni uzroci predstavljaju zanemarive uzroke požara.

Ako se pode od te predpostavke, potrebno je istra­živanja usmjeriti prema odnosu ljudske aktivnosti i prirodnog okoliša, posebice razvoju i udaljenosti ce­stovnih mreža i urbanih središta.

Raspored požara u razdoblju od 1984. do 1999. g. potvrđuje da su oni najučestaliji unutar pojasa od 300 m od ceste i 1000 m od urbaniziranih središta.

Iz analiza tih podataka izvučeni su razredi opasno­sti od požara i napravljene karte infrastrukturalne opa­snosti.

Pored toga, obrađeni su utjecaji temperature i obo­rina na učestalost požara. Postoji izravna korelacija iz­među povećanja temperature i povećanja broja požara te obratna situacija, povećanje oborina i manji broj po­žara. Visoke temperature i mala vlažnost povećavaju zapaljivost biomase.

Na kraju autor zaključuje da požari predstavljaju važan čimbenik za park Maremma, ali i za ostali dio Italije, a njegovi uzroci uglavnom su vezani za ljudsku aktivnost. Zbog toga se različiti parametri ne mogu uzeti u obzir na isti način, i potrebno je unijeti model "težine" uzroka i promatrati ih odvojeno, kako bi se dobili što vjerodostojniji podaci.

Giuseppe C. Lozz ia , Ivo E. R i g a m o n t i : Ips acuminatus Gyll. Štetnik na bijelom boru

Mnogi fitofagi koriste uvjete stresa u kojima se na­đu stabla nakon nepovoljnih klimatskih događanja ili premale brige za njihove ekološke potrebe te prouzro-čuju značajna oštećenja.

Tijekom 2001. godine u Valtellini (južna Italija) uo­čen je ozbiljan napad kukaca, s uočljivim oštećenjima na stablima bijelog bora (Pinus silvestris). Radilo se o stotinjak žarišta u pojasu od 20-ak kilometara. Napad je obuhvatio stabla raznodobne visoke šume, na nad­

morskoj visini između 800 i 1400 m. Već prethodnih godina uočena su manja žarišta, ali su štete bile vidlji­ve tek u ljeto 2001. g kada su krošnje mnogih stabala bora intenzivno pocrvenile. Poslije toga uslijedilo je uginuće mnogih stabala.

S najvećom vjerojatnošću glavni uzrok treba tražiti u klimatskim poremećajima uzrokovanim velikom su­šom, koja je stabla na plitkim tlima bez kapaciteta za­državanja vode dovela u uvjete stresa. Na ovako fizio­loški oslabljena stabla uslijedio je napad potkornjaka. Obaranjem zaraženih stabala identificirani su karakte­ristični hodnici (materinski i larvalni) te bijelo-smeđa izvrtina, i na kraju odrasli imago insekta Ips acumina­tus, malog potkornjaka koji je inače široko rasprostra­njen u cijeloj Italiji, ali ne predstavlja opasnog primar­nog štetnika.

Ovaj je štetnik inače tipična vrsta hladnijih zona (Skandinavija, Rusija i Sibir), a u mediteranskim po­dručjima ograničen je na planinske zone.

Odrasli je insekt dužine 2,2 do 2,5 mm, a ženke su malo veće. Smeđe su boje sa tamnijom glavom i proto-raksom, koji su zajedno veličine ostalog dijela tijela. Spolovi se razlikuju po formi zubi, jer kod muškog do­nji zub ima dvije točke, a kod ženke samo jednu. Larva je bez nogu, bijela, sa smeđom glavom veličine 2,5 do 3,5 mm, dok je kukuljica neznatno manja.

Insekt obično ima jednu generaciju, ali u povoljnim uvjetima i dvije. Rojenje počinje u travnju ili svibnju uz temperaturu veću od 18 °C i relativnu vlagu manju od 50 %. Stabla najprije zaposjednu muški primjerci, i to na dijelovima s tanjom korom (grane ili viši dijelovi debla). Nakon nekog vremena priključuju se ženke pri-

Slika 1. Žarište napada insekta Ips acuminatus

186

vučene feromonom kojega izlučuju mužjaci. Nakon parenja svaka ženka počinje kopati u bjelici linearne hodnike dužine do 40 cm (u prosjeku 15 cm). Ženka odloži 20-ak jaja u posebne nasuprotne niše u malim razmacima, tako da ženka može napustiti hodnik i po­noviti proces još do tri puta. Larvalni hodnici su kratki (do 2,5 cm). Razvoj larva traje 35 do 40 dana, nakon čega se larva zakukulji. Ta faza traje 10 do 15 dana. Novi odrasli kukci ostaju u sustavu hodnika 10 do 20 dana, hraneći se do spolne zrelosti. Nakon toga napu­štaju stabla i uz povoljne uvjete daju drugu generaciju koja završava u listopadu.

Napadnuta stabla ne pokazuju odmah nazočnost in-sekta, već se nakon nekoliko tjedana može uočiti obil­na bijelo smeđa grizotina. Nakon nekog vremena hod­nici oštrozubog borovog potkornjaka smanjuju kapaci­tet protoka sokova, što dovodi do promjena na stabli­ma: grane se savijaju prema dolje, krošnja se počinje crveniti, stabla se suše i zatim ugibaju. Ovom doprino­se i gljive roda Ophiostoma kojima se inficijraju hod­nici koje je napravio potkornjak, tako daje protok bilj­nih sokova potpuno onemogućen.

Izravni napadi na potpuno zdrava stabla vrlo su rijet­ki i događaju se izuzetno samo u vrlo gustom sklopu.

U svrhu obrane može se koristiti širok broj antagoni­sta koji kao predatori mogu doprinijeti sporijem napre­dovanju potkornjaka. H e r a r d i M e r c a d i e r (1996. u

Francuskoj) navode popis od 35 vrsta insekata važnih predatora potkornjaka. Neki od njih uništavaju jajašca i larve, a neki i odrasle insekte. Mnogo su važnije pre­ventivne mjere koje se sastoje u brzom eliminiranju oštećenih stabala i granja. Velike količine drvne mase koja nije izvučena iz šume ili pravovremeno okorana, najčešći su uzrok povećane opasnosti od napada potkor­njaka. U preventivnoj praksi potrebno je uništiti zaraže­na stabla i grane u intervalu između kraja rojenja i sazri­jevanja kukaca tj. između lipnja i srpnja te rujna i listo­pada (druga generacija). U alternativi se mogu upotrije­biti lovna stabla koja moraju biti pravovremeno izlože­na (travanj i kolovoz). Stabla trebaju biti okresana i stavljena u blizinu žarišta napada prošle godine. Ako je moguće, trebali bi biti lokalizirani na mjesta gdje nema drugih borova koji bi mogli biti napadnuti od insekata iz neposredne okoline. Lovna stabla tretiraju se sa pire-troidima (p.e. deltametrin) za neposrednu eliminaciju insekata, ili pak lovna stabla nakon infekcije trebaju biti udaljena i uništena. Ovaj način omogućava dosta uspje­šnu borbu protiv razvoja populacije potkornjaka.

S obzirom da na tržištu još nisu raspoloživi speci­jalni feromoni, lovna stabla omogućuju optimalne uvjete za monitoring ciklusa razvoja potkornjaka i na­zočnost njegovih prirodnih neprijatelja.

Gherardo C h i r i c i , Piermaria C o r o n a , Marco M a r c h e t t i , Davide T r a v a g l i n i, Ugo Wolf : Mo­del procjene fizičke povoljnosti terena za realizaciju podizanja plantaža domaćeg oraha i duglazije u juž­noj Italiji

Za planiranje investicija u podizanju kultura šum­skih vrsta potrebna je korektna procjena kvalitete tere­na za predviđenu vrstu.

U ovom članku autori su prikazali model klasifi­kacije terena (s ekološkog stajališta) kao potencijalno stanište za domaći orah (Juglans regia L) i duglaziju (Pseudotsuga menziesii Mirb) u Basilicati, Calabriji i Campagni.

Metodologija se bazira na odrednicama FAO-a iz 1976. g. (land suitability, land capability), procjenom prikladnosti izvjesne zone za određenu uporabu tla. Ova je metoda već korisno primijenjena u šumskom sektoru , a studija se temelji na primjeni te metode uz pomoć analize više kriterija s "nejasnom logikom" (fuzzy logic) u okolišu (geographic formation sistem).

S obzirom da se u ovoj studiji geografskog infor­mativnog sustava (GIS) radi o fizičkoj prikladnosti ter­ena, nisu uzeti u obzir socijal-ekonomski čimbenici koji često mogu biti od velike važnosti.

U analizi prikladnosti terena ključno mjesto imaju ambijentalni čimbenici, jer njihovo međusobno dje­lovanje izravno utječe na prikladnost terena za određe­nu uporabu.

187

Teškoće u procjeni proizlaze iz nedostatka informa­cija oko utjecaja, koje različiti čimbenici imaju prema prilagodbi i produktivnosti vrsta koje se istražuju.

U cilju procjene prikladnosti terena za ove dvije vrs­te, uzeti su u razmatranje sljedeći čimbenici za okoliš:

srednje godišnje minimalne temperature, broj mjeseci sa srednjom temperaturom većom od 10 °C, prosječne godišnje temperature, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca te nagib, tlo i udaljenost od obale. Osim čisto ekoloških čimbenika, glavnu ulogu ne­

sumnjivo imaju mogućnosti izvođenja naknadnih kul­turnih radova (nagib i pogodnost terena).

Relativne vrijednosti svakog čimbenika za okoliš zajedno su zbrojeni za svako područje po linearno-kombiniranoj metodi. Izračunate su srednje vrijednosti i standardne devijacije. Po konačnim rezultatima pos­totak površine prikladne za plantažiranje oraha ispada: za Basilicatu 1,8 % od ukupne površine regije, za Ca-labriju 4,1 % i za Campagnu 6,5 %.

Za duglaziju ovi podaci iznose: za Basilicatu 1,6 %, za Calabriju 4,3 % i za Campagnu 2,9 %.

U svakom slučaju ova istraživanja daju samo informa­tivni i orjentacijski prilog na bazi raspoloživih podataka, a operativna logika nalaže istraživanje mnogo više detalja koji su potrebni za planiranje konkretnih aktivnosti.

Slika 3. Prorez trupca česmine

Roberto Zanu11ini, Guido Boe11o, Paolo Cie­lo, Corrado C r e m o n i n i : Uporaba drva crnike (Quercus ilex L.) u proizvodnji modernih proizvoda

U ovom članku autori su prezentirali nove prijedlo­ge oko uporabe drveta crnike koji do sada nisu bili tra­dicionalni. Na bazi fizičko-mehaničkih svojstava ovo­ga drveta procijenjena je mogućnost da se prilikom proizvodnje ogrijevnog drveta izdvoje kvalitetniji trupci, te da se bez posebnih ulaganja u zanatskoj pro­izvodnji prorezom i sekcioniranjem pokuša ustanoviti

uporabna vrijednost drveta i prikladni proizvodi. Drvo crnike ima veliku tvrdoću, svijetlu boju i na prvi pog­led sliči drvetu ostalih hrastova. Zbog toga se smatralo prikladnim da se od njega izrađuju elementi podova i masivnih ploča, jer učestalost pogrešaka ne omogućuje proizvodnju elemenata većih dimenzija.

Pokusima u proizvodnji i laboratoriju došlo se do prve procjene mogućnosti izrade raznih vrsta podova koji su najčešće u uporabi:

podovi od listona s perom i utorom, debljine 17 do 22 mm, širine 60 do 140 mm i dužine 470 do 1000 mm, koji se na podlogu pričvršćuju čavlima u utor i podlogu lamelparket, napravljen od hoblanih lamela deblji­ne 8 do 12 mm, širine 35 do 70 mm i dužine od 190 do 420 mm, sa donjim rubovima lagano iskošenim zbog učinkovitijeg ljepljenja na podlogu

- mozaik, sastavljen od malih spojenih pločica koje su sastavljene od sitnih lamela pričvršćenih na flek­sibilnu podlogu radi mogućnosti slaganja u raznim geometrijskim oblicima. Tako dobivene ploče ljepe se na podlogu. U novije vrijeme sve se više proizvodi pod od par­

keta "prefinito", koji nalazi sve veću primjenu umjesto tradicionalnog masivnog parketa.

Po normativu UNI8131 "prefinito" je definiran kao: jedan ili više elemenata sastavljenih od slojeva različi­tog materijala, s vanjskim slojem od masivnog drveta odgovarajuće tvrdoće i izgleda, koji je izbrušen i zavr­šno lakiran u procesu proizvodnje. Mogu se lijepo spa­jati u razne oblike. Ovaj parket proizvodi se u više dimenzija, raznih debljina i broja slojeva.

Ploče od masivnog drveta nalaze sve veću primjenu u unutarnjem opremanju objekata. Te se ploče dobiva­ju tehnikom ljepljenja lamela drveta i njihovom povr­šinskom obradom. Na taj način dobiju se ploče visoke estetske vrijednosti u raznim dimenzijama. Prednost ove tehnologije je da se od oblovine lošije kvalitete može dobiti konačni proizvod visoke vrijednosti. Te ploče mogu biti sastavljene od elemenata iste dužine (širinsko ljepljenje) ili od kraćih elemenata koji su me­đusobno spojeni.

Primjenjuju se ljepila s otpornošću na različite utjecaje.

S obzirom da piljenice hrasta crnike obiluju raznim greškama, proizvodnja elemenata velikih dimenzija nije moguća. Pokusi vršeni u zanatskom pogonu s ko­ličinom od 26 trupaca prosječne debljine od 29 cm i dužine 2 do 6 m, ukupne kubature 6,9 kubika, dali su prve orjentacijske podatke o mogućnosti uporabe drva česmine u industrijskoj preradi.

Kako drvo česmine obiluje greškama, iskorištenje je vrlo nisko. Dobiveni proizvodi nisu visoke kvalitete

188

Slika 4. Lamele za izradu parketa (prefinito - 2.klasa)

već su uglavnom u kategoriji "rustik". Glavne greške sastoje se u mnogobrojnim, često ispadajućim kvrga-ma, pukotinama i strukturalnim deformacijama. Osim toga, ovo drvo pokazuje veliku nervozu što uzrokuje naknadne probleme prilikom postavljanja parketa te kod izrade masivnih ploča.

Prorez trupaca i izrada elemenata raznih namjena zahtijeva uporabu posebno priređenih pila i alata radi velike tvrdoće drveta. Općenito uzevši, drvo crnike nije

Slika 5. Lamele koje ne zadovoljavaju radi strukture i ispadajućih kvrga

prikladno za širu industrijsku primjenu, već se even­tualno kvalitetniji trupci mogu izdvojiti prilikom izrade ogrijeva i preraditi u zanatskoj preradi. Kako je potro­šnja za ogrijevom sve veća, a i cijena za preradu višeg stupnja, treba odabrati samo najkvalitetnije trupce.

Ovaj pokus zbog relativno malog uzorka nije mogao dati potpuni uvid u mogućnost prerade česmine, ali pri­mijenjena metodologija u daljnjim istraživanjima daje mogućnosti procjene i kod ostalih vrsta drveta.

L' ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkimn odnosima -

izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze) Iz broja 5 rujan-listopad 2002. g. izdvajamo:

Proslava 51. godišnijice talijanske Akademije šu­marskih znanosti - izlaganje predsjednika o aktiv­nostima Akademije.

Proslava 51. godišnjice održana je 14. lipnja 2002. u palači Medici Riccardi u nazočnosti mnogobrojnih autoriteta znanstvenog i društvenog života.

O aktivnosti Akademije u proteklom razdoblju go­vorio je predsjednik prof. Fiorenzo M anc in i , od ko­jih dio navodimo:

18. svibnja na inauguraciji 50.godišnjice održao je prof. Augusto M a r i n e 11 i izlaganje na temu: ulo­ga šuma u razvoju planinskih zona.

28. svibnja u Rimu u okviru projekta "Nove meto­dologije u gospodarenju šumskim kompleksima južne Italije" organiziranje seminar s prikazom di­jela dostignutih rezultata projekta. 8. lipnja u Akademiji je prezentirano izdanje "Šum­ske kulture" autora Roberta Ivi e r c u r i a i Gianfran-ca M i no t t e . 17. listopada održanje kongres na temu "Gospoda­renje zelenim gradskim i prigradskim površinama". od 4.-7. prosinca organizirana je na sveučilištu u Palermu konferencija IUFRO "Collecting and ana­lysing information for sustainable forest manage­ment and biodiversity monitoring whit special refe­rence to mediterranean ecosystems".

189

18. prosinca održan je u Firenzi zaključni kongres projekta "nove metodologije za gospodarenje šum­skim sustavima južne Italije". Akademija je također bila pokrovitelj mnogim ma­

nifestacijama, kao na primjer "Nacionalni kongres o kestenu", održan u Marradi u listopadu.

Također su održana dva izlaganja: 7. ožujka na te­mu "Novosti u novom šumskom zakonu" i 21. ožujka "Šumsko planiranje u Venetu".

14. svibnja organizirana je manifestacija u suradnji s Društvom inženjera šumarstva na temu "Aktivnosti u šumarstvu u sklopu plana ruralnog razvoja".

U daljnjem izlaganju profesor IVI an č i n i informi­rao je o izdavačkoj aktivnosti. Časopis L' Italia foresta-le e montana izlazio je redovito, a isto tako su tiskani 48. i 49./50. tom Anala koji se odnose na 1999. i 2000./2001. g, izdane su tri monografije: Istraživanje o hrastovim šumama provincije Firenze, Prijedlog šum­skog zakona i Povijest i šumski resursi. U pripremi se nalazi izdanje "Panjače Italije" autora Orazia Ciancia i Susanne Nocentini.

Na kraju svog izlaganja profesor M a n c i n i je iz­nio svoje osobno razmišljanje o planinama te o pro­mjenama koje su nastupile u posljednjih 50-ak godina zbog napuštanja poljoprivrednih aktivnosti u planin­skim zonama. Također je govorio o izgradnji infra­strukture (cesta, plinovoda, električnih i telefonskih vodova) koja sve intenzivnije presjeca i zarobljava pla­ninska prostranstva. U očuvanju stabilnosti prirodnih resursa planinskih zona potrebna je velika mudrost i veliko znanje te kolektivni rad kvalificiranih radnih grupa, bile su završne riječi profesora Mancinija.

Luigi M a s u 11 i: Učešće faune u strukturi i dina­mici šumskih ekosustava

U ovome članku autor je prikazao odnose koji vla­daju u šumskim ekosustavima. Baza solidnih prouča­vanja temelji se na trajnom istraživanju međusobnih odnosa biljnog i životinjskog svijeta, koji su neraz­dvojni čimbenici ekoloških procesa.

Autor u članku navodi brojne primjere međusobnih odnosa biljnog i životinjskog svijeta. Ti međusobni utjecaji često su odlučujući za opstanak pojedine vrste, ali isto tako često su uzrok uništenju pojedinih jedinki, pa i vrsta.

Navodi primjer Pinus longaevae (bor sličan P aris-trata) iz Bijelih planina Kalifornije, kojeg je 1958. pro­našao Edmund S c h u l m a n . Primjerci te vrste stariji su od 4000. g. i u svom postojanju preživjeli su mnoge klimatske promjene postglacijalnog perioda, te napade tisuće generacija raznih vrsta fitofaga. Svoje razmno­žavanje u visokim planinama zahvaljuju američkoj kreji (Nucifraga columbina Wilson) koja se hrani nji­hovim sjemenjem i raznosi ga po okolini.

Isto tako Pinus ceinbra, koji je također dugog vije­ka (pojedini primjerci dozive 700-800 g) razmnožava se uz pomoć aktivnosti kreja lješkarica (Nucifraga ca-ryocatactes). Ta ptica iz porodice vrana (Corvidae) rastavlja češere bora, hrani se sjemenjem, ali također u spremištu ispod jezika nosi sjemenke za kasniju pre­hranu. Mnoge od tih sjemenki prilikom trganja češera ili nošenja za kasniju prehranu budu izgubljene i tako omogućuju razmnažanje vrste. Ovdje vidimo uzajamni interes stabla i ptice, jer teško sjemenje Pinus cembra predstavlja važnu hranu ove ptice. Bor "skupo plaća" svoje razmnažanje, jer osim kreje i ostale ptice i mali sisavci (vjeverice i miševi) od kraja srpnja do listopada potroše sve češere.

Sojka kreštalica (Garrilus glandarius) također ptica iz porodice vrana doprinosi rasprostranjenju hrastovih žireva. Teški žirevi padaju u neposrednu blizinu staba­la gdje ih uzimaju sojke koje se sa njima hrane, spre­maju ih za naknadno hranjenje, raznoseći ih u raznim smjerovima. Lako je pretpostaviti da se mnogi od tih žireva izgube ili zaborave, i tako doprinose rasprostra-njenju vrste. Osim žireva hrasta sojke raznose i lješnja­ke, bukvicu, sjemenke tise, gloga, jarebike i dr., te tom svojom aktivnošću doprinose unošenju listača u šume četinjača. Zbog te svoje uloge sojka je u mnogim zem­ljama pod režimom zaštite.

Osim ovih primjera zoohorije autori u ovom članku opisuju i negativna djelovanja faune na vegetaciju. Tako na primjer dovode u sumnju opravdanost reintro-dukcije srneće divljači u jelove šume Apenina, jer štete koje čini ova divljač odgrizanjem vrhova mladih bilja­ka, gotovo potpuno onemogućava pomlađivanje jele. To potvrđuju i iskustva iz Austrije, ali tamo je to možda opravdano zbog značajnih prihoda od lova.

Posebni osvrt dan je na mnogobrojne štetnike koji uzrokuju oboljenja i sušenje stabala, kao stoje na pri­mjer leptir Choristoneuera fumiferana (Clemens), koji je u razdoblju od 1910. do 1920. g. u Kanadi prouzro­čio štete na četinjačama u količini od 50 % nacionalne drvne mase. Godine 1869. u SAD i Kanadu je iz Euro­pe unesen gubar (Lymantria dispar) koji je prouzročio strahovite štete.

Poseban slučaj je unošenje gljive Ophiostoma ulmi (Schwarc) od strane potkornjaka Scolytus multistriatus i dr. u stabla brijesta uzrokujući epidemiju koja je goto­vo eliminirala brijest iz šuma umjerenog pojasa.

Ne treba zanemariti ni utjecaj domaće stoke, pose­bice ovaca i koza koje su u prošlosti, a također i danas, od velikog negativnog utjecaja na šumsku vegetaciju.

Autori daju do znanja daje namjera ovoga izlaganja naglasiti u bitnim elementima vezu koja postoji izme­đu biljnog i životinjskog svijeta u općevažnim život­nim funkcijama.

190

Luigi Tod a r o , Stefano Q u a r t u l l i, Alfredo R o ­bu s t o, Nicola M o r e 11 i: Učinak proreda na stabil­nost sastojine i vrstu sortimenata duglazije

Ova istraživanja odnose se na sastojinu duglazije (Pseudotsuga menziesii Mirb Franco) starosti 30 g. ko­ja se nalazi u obalnom lancu Kalabrije. Cilj istraživanja je procjena učinka dvije vrste proreda na stabilnost sas­tojine duglazije i kvalitetu sortimenata koji se mogu dobiti.

Prerede su obavljene 1986. g. na 12 pokusnih ploha veličine 900 rrr i to: 4 plohe su ostavljene kao uzorak bez proreda, 4 su prorijeđene selektivno, a 4 sustavno geometrijski.

Zona istraživanja nalazi se na lokaciji Serra Calina-ro u državnoj šumi Pellegrina Cinquemila u Kalabriji, na nadmorskoj visini od 900 do 1000 m.

Ta kultura duglazije zasađena je 1967. g. sa sadni­cama iz sjemena američkog porijekla. U idućim godi­nama obavljeno je popunjavanje i uklanjanje bolesnih stabalaca. 1984. g. obavljeno je čišćenje od grana do visine od 2 m, a nakon dvije godine proreda.

Sadnja je obavljena u kvadratnom i pravokutnom poretku s razmacima od 2 i 2,3 m, ovisno o terenu.

Selektivnom proredom eliminirano je 53 % biljaka (39 % od ukupne temeljnice). Sustavno geometrijskom proredom elminiran je jedan od tri reda ili 33 % biljaka (31 % od ukupne temeljnice).

U proljeće 1997. g. obavljena je totalna premjerba svih 12 parcela. Mjereni su promjeri svih stabala na 1,30 m od zemlje i izračunate sve relevantne dendro-metrijske vrijednosti. Na bazi izmjere 405 stabala na­pravljene su jednoulazne tablice za izračunavanje drv-

Kopački rit nalazi se u Baranji, na području Osje-čko-baranjske županije, u kutu što ga čine rijeke Du­nav i Drava, čije je područje poplavno. Jedno je od naj­većih poplavnih područja u Europi gdje obitavaju mnoge životinjske i biljne vrste, od kojih je velik broj ugrožen na europskoj i svjetskoj razini.

Hrvatski sabor je 1967. godine zakonom zaštitio Kopački rit. Danas ima status Parka prirode i ukupno je zaštićeno 23 000 ha, od čega je 17 700 ha na desnoj, a 5 230 na lijevoj obali Dunava. Unutar Parka prirode nalazi se i Posebni zoološki rezervat.

Brojnost ptičjih vrsta i njihovih populacija jedna je od temeljnih vrijednosti, zbog kojih je Kopački rit uvršten u tzv. Ramsarski popis međunarodno značajnih

ne mase, a visinska krivulja napravljena je korištenjem visina stabala uzoraka. Izračun volumena temelji se na sekcijama po formuli Smaliana: prva sekcija je od zemlje do 1,30 m, druga od 1,30 do 2 m, treća od 2 m do visine koja odgovara promjeru od 20 cm. Zadnji dio smatra se stožcem s promjerom baze od 20 cm i pripa­dajućom visinom.

Stabilnost populacije analizirana je na bazi metodo­logije koja stavlja u odnos "vitkost" i promjer stabala. Za svaki promjer određena je odgovarajuća visina ko­risteći odnosne visinske krivulje. Stabilnost ne ugroža­vaju zapadni vlažni vjetrovi koji su vrlo česti. Malo veću opasnost predstavljaju vjetrovi koji pusu s plani­na prema moru, zbog razlika u temperaturi i tlaku (po­put naše bure), kao i snijeg u višim predjelima. Primi­jećeno je da se vjetrolomi događaju i tamo gdje gustoća kulture nije prevelika.

Procjena sortimenata obavljena je na bazi izmjere trupaca 4 m dužine i 20 cm promjera pod korom na ta­njem kraju te ostalih sortimenata.

Ovo istraživanje, ograničeno na specifičan kalabrij-ski teren ukazalo je na negativne posljedice vezane za izostanak proreda. Zakašnjenje proreda prouzročuje štete, ponajprije u terminima postizanja stabilnosti kul­tura, kao i kvaliteti dobivenih sortimenata.

U ovom slučaju selektivna proreda pokazala je po­zitivne rezultate, ponajprije u usporedbi na uzorak bez tretiranja proredom, što se očituje u povećanoj stabil­nosti kulture te boljoj kvaliteti i kvantiteti pilanskih sortimenata

Frane Grospić

močvara, posebice kao prebivalište ptica močvarica. Zato je potpuno razumljivo da je upravo s pticama -Ptice - knjiga I - počela edicija Vodič kroz biološku raznolikost Kopačkog rita, čiji je pokretač Javna usta­nova Kopački rit.

Autori tekstovnog dijela su prof. dr. se. Jozsef M i k u s k a s Pedagoškog fakulteta u Osijeku i Tibor M i k u s k a , dipl. ing. biologije stručni voditelj u JU Kopački rit. Autor fotografija je Mario R o m u l i ć , svjetski poznati snimatelj. Fotografije su snimljene na području Kopačkog rita i Baranje i njima knjiga je bo­gato ilustrirana.

Izdavač je Matica Hrvatska, a suizdavač JU Kopa­čki rit. Glavni urednik je doc. dr. se. Melita M i h a 1 j e -

VODIČ K R O Z BIOLOŠKU R A Z N O L I K O S T K O P A Č K O G RITA PTICE - KNJIGA I

Obrađeno je 307 vrsta ptica Kopačkog rita i Baranje

191

v i c , ravnateljica JU Kopački rit, a za izdavača prof, dr. se. Stanislav M a r j a n o v i ć s Pedagoškog fakulteta u Osijeku.

U ovom radu navedene su sve ptičje vrste koje su sakupljene ili viđene u Kopačkome ritu, ili šire u Bara­nji, od početka znanstvenog istraživanja 1853. godine do danas. Uz svaku vrstu napisano je hrvatsko dvoime-no nazivlje i latinsko ime ptice. Latinsko ime otisnuto je crnom bojom, a za vrste koje su u ugrožene na svjet­skoj ili europskoj razini, crvenom bojom.

Nakon toga slijedi kratki opis, odnosno status ptičje vrste u Kopačkome ritu i Baranji. Ispod teksta su mje­

seci u godini, a iznad njih obojeni kružići: zeleno - za mjesec(e), u kojima se vrsta može s manjom ili većom vjerojatnošću promatrati i ako je gnjezdarica, žutom -ako je preletnica ili rijedak gost, plavom - ako je zim­ski gost.

Tako je ukupno obrađeno 307 vrsta, od kojih su neke ranije greškom unesene ili su nesigurne ili su iš­čezle, pa se povijesna fauna ptica Kopačkog rita i Ba­ranje od 1853. godine do danas sastoji od 291 vrste, od čega je 144 vrsta gnjezdarica.

Z. Timarac

PRIZNANJA

ZLATNO ODLIČJE ZA Dr. se. MARIJU H A L A M B E K

U organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, u Opatiji je od 11.-14. veljače 2003. održan 47. Seminar biljne zaštite. Tom prigodom Hrvatsko društvo biljne zaštite odlikovalo je našu kolegicu Dr. se. Mariju H a 1 a m b e k, dipl. ing. šumarstva, zlatnom medaljom i plaketom. Odličje joj je dodijeljeno za njen

veliki doprinos unapređenju herbologije, fitopatologije i primjene pesticida u rasadnicima, kulturama i šums­kim sastojinama.

Dr Marija H a l am b e k , djevojačko prezime Rusan, rođena je u Zagrebu 1934. godine. Diplomirala, magistrirala i doktorirala je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Poslije završetka fakulteta 1958. godine radi-

192

laje u Sekciji za uređivanje šuma u Novoj Gradiški i u Sisku. Nakon 4 godine provedene u praksi, 1962 god., zapošljava se u Šumarskom institutu u Jastrebarskom, gdje za­počinje raditi kao rukovoditelj ra-sadničke proizvodnje, koju dužnost obnaša do 1966. Zatim prelazi a is­traživački Odjel za uzgoj i zaštitu šuma. Prvo radi na primjeni herbi-cida u šumarstvu, a od 1971. kao fi-topatolog do odlaska u mirovinu 1994. godine.

Tijekom rada na stručnim i znan­stvenoistraživačkim zadacima pro­nalazi mnoga praktična rješenja koja su se primjenjivala u šumarskoj praksi. Dala je dragocjen doprinos primjeni pesticida, s posebnim na­glaskom na herbicide i fungicide u šumarstvu. Unapri­jedila je fumigaciju tla i supstrata u šumskim rasadnici­

ma. Rješavala je mnogobrojne prob­leme iz područja šumarske fitopato-logije sa znanstvenog i primijenje­nog gledišta. Njen je veliki doprinos u istraživanju gljivičnih uzročnika u sušenju i propadanju pojedinih vrsta šumskog drveća i šumskih ekosusta­va u Hrvatskoj.

Tu treba posebno naglasiti njena istraživanja uzroka sušenja američ­kog borovca (Pinus strobus L.) u kul­turama na području Hrvatske, s po­sebnim osvrtom na pojavu gljive Verticicladiella procera Kendrick, koja je prvi puta registrirana u nas i u tom dijelu Europe.

U vezi s oboljenjem kore pito­mog kestena istraživala je varijabil­nost gljive Cryphonectria parasitica

(Muu.) Barr., uzročnika raka kore pitomog kestena. Utvrdila je postojanje hipovirulentnih sojeva istog pa­togena, koji zbog svojstva transmisije hipovirulentnog faktora u virulentne sojeve, predstavljaju potencijalnu mogućnost za biološku borbu protiv raka kore pitomog kestena.

Dr Marija H al a m b e k kao stručnjak, znanstvenik i praktičar bila je vrlo kontaktibilna osoba. Unaprijedila je suradnju s Katedrom za zaštitu šuma, posebno iz po­dručja fitopatologije na Šumarskom fakultetu u Zagre­bu te s mnogobrojnim šumarskim institucijama u svi­jetu. Održala je velik broj stručnih i znanstvenih preda­vanja o zaštiti šuma s fitopatološkog gledišta. Bila je su­dionik znanstvenih savjetovanja, simpozija, konferenci­ja i kongresa u Hrvatskoj i u inozemstvu. Cijenjeni je znanstvenik u nas i u mnogim stranim zemljama koje je posjećivala i iz kojih su stručnjaci dolazili k nama. Objavila je kao autor ili koautor velik broj stručnih i znanstvenih radova i samostalnih publikacija.

Marija H a l a m b e k cijenjen je stručnjak i znan­stvenik iz područja šumarske fitopatologije, herbologi-je, zaštite šuma i ekologije. 1 danas je kolegica Halam­bek aktivna u suradnji s matičnom institucijom Šumar­skim institutom u Jastrebarskom. Svi koji ju znamo i koji smo s njom surađivali, imali smo priliku upoznati je i družiti se kao s dobrim čovjekom i kolegicom, s kojom je svaki susret bio obostrano koristan i lijep.

Miroslav Harapin

193

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

47. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE (Opatija 11.

Uvod Hrvatsko društvo biljne zaštite i Agronomski fakul­

tet Sveučilišta u Zagrebu, organizirali su 47. seminar biljne zaštite koji je održan u Opatiji od 11. - 14. 02. 2003. god. Pokrovitelj Seminara bilo je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva uz potporu Ministarstva zna­nosti i tehnologije RH. Seminar je otvorio predsjednik Društva biljne zaštite prof. dr. se. Bogdan Cv je tko -v i ć -M o n t i. U ime ministra za Poljoprivredu i šumar­stvo gosp. P a n k r e t i ć a , skup je pozdravio njegov pomoćnik mr. se. Miroslav Pažur . Na Seminaru je bilo oko 550 agronoma i 60 šumara.

Program rada Seminara - Prijem i akreditacija sudionika - Otvaranje Seminara

Pozdravna riječ organizatora i uzvanika - Dodjela nagrada

Promoviranje novih magistara i doktora znanosti Izlaganje i rasprave po sekcijama Okrugli stol o problematici zagađenja voda Godišnja skupština Hrvatskog društva biljne zaštite Zaključci Seminara i zajednička večera

Dodjela nagrada Neposredno nakon otvaranja Seminara i pozdrava,

drugi puta u 47 godina održavanja tog skupa podijelje­ne su nagrade zaslužnim stručnjacima za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu. Zlatnom plaketom i pove­ljom nagrađeni su: Dr. se. Marija Hal am bek i dipl. ing. Bogomir M i l o s e v i c . Srebro je primio mr. se. Andrija B u ž a n č i ć . Broncu je dobio dipl. ing. Rati-mir M e t z, a zahvalnica (priznanje) je dodijeljena dipl. ing. Ivici Vu k o v i ć u .

Promovirani doktori i magistri znanosti Predstavljeni su novopromovirani znanstvenici:

doktor znanosti Tatjana Ledenčan i magistri znano­sti : Edyta H a 1 up e c k i, Đanfranko P r i b e t i ć, Milo-rad Š u b i ć, Tatjana M a s t e n i Aleksandar M e š i ć.

Radni dio seminara Nastavak Seminara odvijao se prema zacrtanom pro­

gramu po sljedećim sekcijama: Okrugli stol, Ratar­stvo, Posted, Voćarstvo i vinogradarstvo, Industrija, Povrtlarstvo i Šumarstvo.

Bila su podnesena ukupno 53 referata, a od toga broja u Šumarskoj sekciji ih je bilo 18. Osim navede­nog, u sekciji Industrija bila su 3 izlaganja i 12 prikaza

14. 2. 2003) suvremenih pripravaka za zaštitu bilja. U Poster sekciji na posterima stručnjaci Zavoda za zaštitu bilja u poljo­privredi i šumarstvu RH prikazali su novo registrirana sredstva za zaštitu bilja.

Izuzetno interesantna i aktualna bila je problemati­ka iznesena na Okruglom stolu pod naslovom: Ostaci sredstava za zaštitu bilja u hrani i vodi. Os to j ić Z.: Sredstva za zaštitu bilja i vode Širac S.: Kakvoća vode u Republici Hrvatskoj i

opasne tvari Con te E.: (Italija): Uloga agronoma (fitomedici-

nara) u utvrđivanju ostataka sredsta­va za zaštitu bilja u poljoprivredi

Capak K.: Praćenje ostataka pesticida u namir­nicama RH

Šumarska sekcija Na Seminaru zaštite bilja šumarski stručnjaci sudje­

luju već 47 godina. Obrađuje se problematika iz podru­čja ekologije i zaštite šuma. Ove godine bilo je 18 izla­ganja kako slijedi:

: Nove karantenske štetočinje bilja u njihova potencijalna opasnost za naše

I s tok , I. šumarstvu i šume

U cilju stručnog sagledavanja stanja i potencijalnih opasnosti za našu zemlju u segmentu zaštite bilja u šu­marstvu, a posebice u dijelu karantenskih štetočinja bilja, Republika Hrvatska se putem resornog Ministar­stva poljoprivrede i šumarstva uključila u EPPO (Euro­pean and Mediteranean Plant Protection Organization) Panel, u kojemu sudjeluju priznati stručnjaci iz podru­čja zaštite bilja u šumarstvu, pod nazivom "Karanten­ske štetočinje bilja u šumarstvu", koji je započet tije­kom 2000. godine.

Do sada je ukupno održano 6 panela, od kojih jedan u Hrvatskoj, u Zagrebu 2001. godine.

Analiza rizika (Pest Risk Analysis - PRA) provede­na na spomenutim opasnim štetočinjama rezultirala je do sada sa ukupno 7 novih karantenskih štetočinja bilja u šumarstvu, te je shodno tome predloženo uvrštenje 3 nove vrste na Al listu i 4 nove vrste na A2 listu karan­tenskih štetočinja bilja šumskog drveća.

Radi se o sljedećim štetnim kukcima: Dendrolimus sibiricus, Ips hauseri; Ips subelongatus; Scolytus morawitzi (Scolytidae; Coleoptera); Aeolesthes sarta; Tetropium gracilicome, Xylotrchus altaicus (Ceram-bycidae; Coleoptera).

194

Hrvatskoj prijeti velika opasnost od importa strizi-bube Anophilophora glabrippenis, koja čini velike šte­te na svim vrstama drveća (izraziti polifag) u sjevero-

Slika 1. Karantcnska strizibuba

Nadamo se da će rezultati ovog stručnog rada uka­zati našim stručnjacima, nadležnim državnim tijelima i institucijama, ali i operativi, o potrebi pojačanog istra­živanja i nadzora u cilju zaštite naših šuma od štetnog utjecaja karantenskih štetočinja bilja.

H a r a p i n M.: Utjecaj štetne antomofaune na stabilnost šumskih ekosustava u Hrvatskoj

Ekosustav je mnogostruko složeni integrirani sklop nežive i žive prirode koji se može sam regulirati i ob­noviti. I šumski ekosustav kao osnovna jedinica priro­de posjeduje sposobnost samoregulacije i samoobrane. Šumarska znanost i šumarska praksa posvećuje poseb­nu pozornost proučavanju šumskih ekosustava i gospo­darenju njima u cilju potrajnosti, raznovrsnosti i zaštite čovjekova okoliša. Uz pedološke, orografske, klimat­ske i druge značajke, važno obilježje ekosustavu su do­minantne vrste drveća.

U šumskim ekosustavima kao mnogostruko integri­ranim jedinicama abiotski i biotski čimbenik entomo-fauna zauzima značajno mjesto. S entomološkog gledi­šta razmatrat ćemo sljedeće ekosustave: nizinske šume hrasta lužnjaka, brdske i planinske šume bukve, smre­ke i jele, zatim medunčeve, crnikine i borove šume obalnog područja.

Svaki od navedenih ekosustava ili njegovog dijela ima specifičnu cntomofaunu koja se tijekom vremena mijenja, manje kvalitetno a značajnije kvantitativno. Povijesni tijek pojave, fluktuacije i procjena današnjeg stanja razmatrat će se za gubara, zlatokraja, hrastova savijača, hrastove ose listarice, grbice i ksilofagnu entomofaunu.

J u rj e v i ć, P., T. B o š nj a k: Primjena pesticida u zaštiti državnih šuma R. Hrvatske u razdoblju od 1997. do 2001. godine

U provođenju jedne od temeljnih komponenti gos­podarenja šumama - zaštite šuma, "Hrvatske šume"

zapadnom dijelu SAD, a u Europu je nedavno nađena u Austriji (si. 1).

(Anophilophora glabrippenis)

d.o.o. koje gospodare najvećim dijelom državnih šuma (oko 2 000 000 ha) uz ostale načine zaštite, zaštitu šu­ma provode i uporabom različitih vrsta pesticida. Nji­hova uporaba odnosi se ponajprije na suzbijanje razli­čitih vrsta štetnih kukaca, bolesti šumskog drveća, raznih vrsta glodavaca, štetnika koji napadaju gotove šumske proizvode i drugo.

U promatranom razdoblju od 1997-2001. godine u državnim šumama Republike Hrvatske suzbijane su sljedeće vrste štetnih šumskih kukaca i gljiva: Opero-phthera brumata, Hibernia defoliaria, Malacosoma neustria, Euproctis chrysorrhoea, Cnethocampa pro­cessioned, Cnethocampa pityocampa, Microsphere! alphitoides, Mycosphaerella pini i dr. Ovisno o vrsti štetnika ili bolesti te drugih razloga, korišteni su sljede­ći pesticidi: Insekticidi (biološki, biotehnički i piretroi-di): Foray, Mimic, Dimilin, Decis, Fastac i dr. Fungici-di: Rubigan, Anvil, Tilt, sumpor. Rodenticidi: Brodilon mamac, Faciron forte, Ratox mamac. Herbicidi: Cido-kor, Hercules, Casoron. Repulzivna sredstva: Kunilent. Količina upotrebljenih sredstava zaštite bilja, iako nije nezanemariva u odnosu na količine pesticida upotreb­ljenih u poljoprivrednoj proizvodnji, ne predstavlja veću opasnost za okoliš što ne isključuje nastojanje smanjenja njihove uporabe.

Vu k a d i n , A . , M . G l a v a š : Rezultati zdravstve­nog pregleda šumskih rasadnika u 2002. godini

U šumskim rasadnicima redovito se prati zdrav­stveno stanje šumskih i hortikulturnih biljaka. U 2002. godini zdravstvenim je pregledom obuhvaćeno ukupno 36 rasadnika. Utvrđivanje štetočinja obavljeno je tije­kom ljeta i jeseni. Među šumskim biljkama najviše se proizvode sadnice hrasta, jasena, topole, te smreke, bora i jele. Hortikulturne sadnice uzgajaju se u malim količinama. Hrastove sadnice redovito napada Micro-sphaera alphitoides, a utvrđeno je povećanje širenja i šteta uslijed napada Caliroa anmdipes. Ukupno je

195

utvrđeno 18 vrsta kukaca i 14 vrsta gljiva od kojih je najviše utvrđeno na topolama.

Na poniku četinjača stalna je gljiva Fusarium oxys-porum, koja je prouzročila sporadične štete, jer se o za­štiti četinjača od uzročnika polijeganja ponika vodi ve­lika briga. U jednom rasadniku polijeganje je bilo vrlo izraženo i šteta velika.

Na hortikulturnim sadnicama utvrđen je velik broj štetočinja. Najznačajnije štete nastale su na sadnicama divljeg kestena uslijed napada Cameraria ohridella i Guignardia aesculi, na platanama Corythucha ciliata i Lithocolletis platani, na šimširu Monarthropalpus buxi te na lovor višnji od Clasterosporium carpophylum.

C e č u r a , I., T. T r z e l j , Z. P o l j a r i ć : Mjere za­štite protiv biljnih štetnika u rasadniku "Pržine"

Rasadnik "Pržine" smješten je između Bosanskog Grahova i Livna na nadmorskoj visini 710 m. Površina rasadnika je oko 30 ha. Tijekom ratnih djelovanja (1992-1995) rasadnik je bio devastiran. U poratnom raz­doblju, u kratkom je vremenu započela ponovna pro­izvodnja biljnog materijala obične smreke, te običnog i crnog bora uglavnom obloženog korijenskog sustava tipa "Nissula" i sadnice hortikulturnih vrsta. Godišnja proizvodnja približno je 5 000 000 sadnica. Sve potrebe za jednostavnom i proširenom biološkom reprodukci­jom JP "Hercegbosanske šume" d.o.o. Kupres, podmi­ruje sadnim materjalom iz rasadnika "Pržine".

U početku proizvodnje 1996./97. godine velik pro­blem predstavljala je gljiva Fusarium oxysporum Schecht. koja je prouzročila polijeganje ponika. Biljke su tretirane fungicidima (Kaptan, Akrobat, Cineb). Pri­mjenom uzgojno-tehničkih mjera smanjena je uporaba fungicida i postignuti dobri rezultati u borbi protiv po­lijeganja ponika. Fungicidi su korišteni i pri zaštiti sje­mena , tla i asimilacijskih organa biljaka. Protiv gljiva iz roda Lophodermium izvršeno je tretiranje bakrenim i organskim fungicidima početkom kolovoza i rujna, u koncentraciji 0,3 % svakih 10-15 dana.

Kušan, Ž., V. Kušan: Dinamika populacije štet­ne entomofaune i problematika njenog suzbijanja u retencijama Lonjskog polja

Nizinske šume šumarija Popovača, Kutina i Lipov-ljani, Uprave šuma podružnice Zagreb, nalaze se naj­većim dijelom u parku prirode "Lonjsko polje". Uje­dno se prostor tih šuma koristi i kao retencije za prihvat velikih proljetnih i jesenskih voda rijeke Save i njezi­nih pritoka, kako bi se sela i poljoprivredne površine srednje Posavine zaštitile od poplava.

Od 1998. godine bilježi se u tim šumama povećana brojnost kukavičjeg suznika (Malacosoma neustria) i zlatokraja (Euprostis chrysorrhoea). U pojedinim od­sjecima brojnost je bila toliko povećana, daje dosezala stanje golobrsta. Populacija štetnika se u tom razdoblju kretala od istoka prema zapadu.

Opisano je kretanje populacija kukavičjeg suznika i zlatokraja u dijelu parka prirode "Lonjsko polje" koje pokriva Uprava šuma podružnica Zagreb od 1998. go­dine do danas, te poplavljenost površina u tom razdob­lju. Za praćenje su korištene metode daljinskih istraži­vanja i geografskog informacijskog sustava.

Marga l e t i ć , J., M. Glavaš , V. Dušak, Ž. Kauz la r i ć : Nove spoznaje o štetama od sivog puha na stablima ob. smreke u šumama Gorskog kotara

Dio brdskog područja u Hrvatskoj obuhvaća šume Gorskog kotara površinom od oko 125 000 ha. Veći­nom se radi o šumama obične bukve (Fagus sylvatica L.), jele (Abies alba Mill.) i obične smreke (Picea abies (L.) Karst.). U njima obitavaju tri vrste puhova: sivi puh (Myoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedu-la Pali.) i puh orašar (Muscardinus avellanarius L.). Najbrojniji je Myoxus glis L. koji nagriza koru obične smreke zbog čega dolazi do značajnih oštećenja ili su­šenja stabala. Utvrđeno je da su u razdoblju od 1972. do 1998. godine na smrekovim stablima puhovi napra­vili štetu na 323,12 ha. Detaljno istraživanje šteta od si­vog puha obavljeno je tijekom 2001. i 2002. godine na osam pokusnih ploha prosječne veličine 0,5 ha. Starost smreka bila je od 23 do 29 godina. Puhovi smrekovu koru nagrizaju u polovini i gornjoj trećini debla u vre­menu od polovice lipnja do početka srpnja. Veličina oštećenja je u korelaciji s prsnim promjerom debla, debljinom kore u zoni grizenja te kemijskim sastavom i vlagom kore. U cilju utvrđivanja uzroka šteta istražen je kemijski sastav kore obične smreke. Utvrđeno je da intenzitet štete ovisi o brojnosti populacije puhova, vi­sini, debljini i starosti stabla.

B rad i ć , B.: Određivanje brojnosti i suzbijanje glodavaca u Upravi šuma Podružnica Bjelovar

Uprava šuma, Podružnica Bjelovar obuhvaća oko 130 000 ha šuma, a od toga na najvažnije vrste hrast lužnjak i kitnjak otpada 33 %, bukvu 36 % te ostale vrste 31 %. Sastojine hrasta obnavljaju se prirodnim putem, no kako je urod sjemena sve rjeđi i ima ga sve manje te nedovoljne količine žira stradavaju od štetni­ka i bolesti od kojih su ponajveće štete od sitnih gloda­vaca (miševi i voluharice). Kako bi se spriječile štete neophodno je utvrditi njihovu brojnost.

Brojnost populacije sitnih glodavaca utvrđuje se nakon opadanja žira i to postavljanjem 100 klopki (mi-šolovki) u pravilnom rasporedu, navečer, a ujutro se obavlja kontrola ulova. Ukoliko je postotak postavlje­nih klopki sa zabilježenim ulovom veći od 20 %, a oso­bito 30 %, obvezno je poduzeti mjere suzbijanja. Suz­bijanje glodavaca se obavlja biološkim (podržavanje prirodnih neprijatelja sitnih glodavaca) i kemijskim (primjena rodenticida) metodama. Kemijski pripravci (Faciron, Ratox mame, Klerat pelete, Brodilon mamci, Brodilon pelete i dr.) postavljaju se u plastične cijevi

196

dužine 30 cm, promjera tri centimetra, po 15 g u svaku cijev na međusobnom razmaku 15 x 15 m.

D i m i n i ć , D., B. H r a š o v e c , M. G l a v a š , N. P o t o č i ć : Štete najeli od niskih temperatura

Početkom svibnja 1997. godine na par lokaliteta na području Uprave šuma Senj, zabilježena je u krošnja­ma jela masovna pojava crvenih i odumrlih iglica. Nisu utvrđene fitopatogene gljive niti štetni kukci koji bi mogli prouzročiti opisane simptome. Analiza izbojaka skupljenih u svibnju ukazala je da su oštećene jedno- i višegodišnje iglice, dok su razvijeni izbojci iz tekuće vegetacije ostali netaknuti. Polovicom i koncem trav­nja 1997. godine zabilježen je prodor iznimno hladnog zraka.

Na temelju provedenih analiza te analize navedenih podataka može se zaključiti da je iznenadni prodor hladnog zraka početkom vegetacije prouzročilo opisa­ne simptome. Odnosno, kako su štete zabilježene na je­lama samo nižih nadmorskih visina (rub prirodnog are­ala jele) zaključuje se daje nedostatak kalija u starijim iglicama, posljedicom opisane translokacije kalija u iglicama početkom vegetacije, utjecao na predispozici­ju (osjetljivost) tih iglica na iznenadne niske tempera­ture, što je prouzročilo njihovo odumiranje. Izostanak šteta na jelama viših nadmorskih visina pripisuje se upravo nešto vremenski kasnijim pupanjem, odnosno samim početkom vegetacije.

G 1 a v a š, M.: Jak napad gljive Rosselinia mycop­hila (Fr.:Fr.) Sacc,. na smrekovim sadnicama u ra­sadniku "Kuželj"

Krajem rujna 2002. godine u rasadniku "Kuželj", smještenom blizu Broda na Kupi, opaženo je žestoko oboljenje sadnica smreke starih 6 godina. Od ruba pre­ma sredini gredice, grupe biljaka, gledajući od vrha pre­ma tlu, izgubile su zelenu boju. Iglice, postrani izbojci i stabljike bile su presvučene velikom masom sivog, a pri dnu crnog micelija. Takvi simptomi na prvi pogled upu­ćuju na gljivu Herpotrichia jumped (Duby) Petrak koja uzrokuje snježnu pljesan četinjača. Međutim, kao uzro­čna gljiva determinirana je vrsta Rosellinia mycophila (Fr.:Fr.) Sacc. Taje vrsta ovim nalazom u nas prvi puta nađena u rasadnicima i u Hrvatskoj uopće.

Prema podacima u literaturi postoji više vrsta iz roda Rosellinia de Not. saprofita na listačama i četinja­čama. Ukupno se na četinjačama navodi 7 vrsta, od kojih 5 na smrekama. Utvrđeno je da R. mycophila do­lazi na smreci, omorici, duglaziji i običnom boru. U is­tom rasadniku gljivu smo u studenome utvrdili i na sadnicama obične jele.

Općenito je poznato da vrste iz roda Rosellinia za svoj život zahtijevaju visoku vlagu. R. mycophila je izričito zahtjevna prema visokoj zračnoj vlazi. Rasa­dnik "Kuželj" okružen je brdima, smješten uz samu

Kupu, pa su uvjeti visoke zračne vlage stalno osigura­ni. Smreke su s obzirom na starost i veličinu bile pre-guste, a ljeto 2002. je bilo izuzetno kišovito. Gljiva je potpuno uništila nekoliko tisuća ili blizu 10 % sadnica.

G r e c s , Z.: Rasprostranjenost virulentnog i hi-povirulentnog oblika gljive Cryphonectriaparasitica (Murr.) Barr u Sloveniji i šire

U Sloveniji je petina zdravoga pitomog kestena, jed­na petina je zaražena virulentnim, a tri petine hipovi-rulentnim oblikom gljive C. parasitica, koja je raspro­stranjena po cijeloj Sloveniji. Optimum rasta gljive po­klapa se s optimumom rasta kestena. Najbolje zdrav­stveno stanje kestena je na rubu njegovog areala. Hipo-virulentni oblik zaraze sporije napreduje u hladnijim fi-togeografskim područjima i višim nadmorskim visina­ma, češći je u predjelima gdje je bila jača zaraza viru­lentnim oblikom. Tako je najveća prisutnost hipoviru-lencije u submediteranskom fitogeografskom području, gdje su opažene prve zaraze u Sloveniji. S višom nad­morskom visinom povisuje se učešće zdravoga kestena.

N o v a k , A. S., M. G r a d e č k i , M. Ž u p a n i ć : Zdravstvenmo stanje sjemena obične bukve

Obična bukva je jedna od važnijih vrsta drveća u šumama Hrvatske. Zauzima preko 35 % ukupne šum­ske površine. Zadnjih godina bukvica se sije u šum­skim rasadnicima za potrebe popunjavanja sastojina.

Zdravstvenom stanju šumskog sjemena u svijetu se posvećuje sve veća pozornost zbog sve veće potrebe za njegovim očuvanjem. Analizirana je bukvica iz uroda 2001. godine. Obrađeno je 89 uzoraka s područja 14 uprava šuma. Svaki uzorak bukvice bio je zaražen sa-profitskim gljivama i gljivama uzročnicima bolesti. Fi-topatološkom analizom utvrđene su sljedeće najčešće gljive na bukvici: Alternaria alternata (Fr.) Keiss., Arthrobotrys superba Corda, Botiytis cinerea Pers., Fusarium spp. Link., Penicillium sp. Link, ex Fr., Tri-chothecium roseum Link, Mucor sp. Micheli, Grap-hium sp. Corda i Chaetomium sp. Kunze.

K a u z l a r i ć , Ž . : Uloga potkom jaka u sušenju jele u Gorskom kotaru

U Upravi šuma Podružnica Delnice, šumariji Vrbov­sko, u Gospodarskoj jedinici "Litorić", tijekom svibnja 2002. godine došlo je do masovnog sušenja jele. Suše­nje jele događa se u grupicama (do 15 stabala). Uzrok sušenja je masovna pojava malog jelovog potkornjaka (Cryphalus piceae Rtzb.), jelovog krivozubog potkor­njaka {Pityokteines curvidens Germ.) i malog jelovog potkornjaka {Pityokteines spinidens Reitt.).

Masovna pojava potkornjaka loše je zdravstveno stanje i jaki napad imele, u prosjeku 67 % stabala zara­ženo je imelom (Viscum album var. Abietes Beck), 2002. godine u toj gospodarskoj jedinici doznačeno je 18 401 m' suhih stabalajele. Suzbijanje jelovih potkor-

197

njaka može se obaviti lovnim stablima koja se sijeku krajem veljače ili početkom ožujka. Lovna stabla s ta­njom korom, prsnog promjera 30-50 cm i na vrhu ostaviti nekoliko grana. Treba sjeći stabla koja su u za­sjeni. Nakon obaranja potrebno ih je tretirati insektici­dom Deltacid. Otkoravaju se u drugoj polovici mjeseca svibnja, a kora se pali.

R u k a v i n a , V.: Najvažniji defolijatori hrasta luž­njaka u Pokupskom bazenu

Pokupski bazen čini zapadni rub Panonske nizine. Nizinske šume Pokupskog bazena prostiru se na 13 579 ha (Uprava šuma Podružnica Karlovac gospo­dari s 11 247 ha) i čine cjelinu u kojoj prevladava hrast lužnjak. Klima je umjereno kontinentalna, a karakteri­stična je pojava kasnoga mraza, uglavnom u svibnju.

Razni biotski i abiotski čimbenici te čovjek, značaj­no su utjecali na razvoj šumskih sastojina hrasta luž­njaka. Od abiotskih čimbenika značajnu ulogu imali su defolijatori: gubar {Lymantria dispar L.), zlatokraj (Euproctis chrysorrboea L.), hrastov četnjak (Thaume-topoea processioned L.), kukavičji suznik (Malacoso-ma neustria L.), hrastov savijač (Tortrix viridana L.), hrastova osa listarica (Apethimus abdominalis Lep.), te veliki (Eranis defoliaria Cb.) i mali (Operophthera brumata L.) mrazovac, te biljne bolesti: Hrastova pe-pelnica (Microsphere! alpitoides Griff. Et Maubl.) i mednjača (Armillariella mellea Vahl. Ex Fr., Karst.). Intenzivnija sušenja registrirana su prije dvadeset godi­na, a najveće amplitude sušenja u Pokupskom bazenu bile su 1990. i 1991.

I v a n č e v i ć , V.: Gradacija smrekovih potkor-njaka na području Uprave šuma Podružnica Senj u razdoblju od 1996. do 2002. godine

Šume smreke, pogotovo čiste ili kulture, osim ve­ćeg kompleksa gorske smrekove šume s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938) u Štirovači, na podru­čju Uprave šuma Podružnica Senj zauzimaju relativno male površine. U ostalim šumskim zajednicama, po­čevši od dinarsko bukovo-jelovih šuma pa do gornje granice šumske vegetacije, obična smreka dolazi tek sporadično i to pretežito u pojedinačnom rasporedu. Radi uspješnog suzbijanja i praćenja populacije smre­kovih potkornjaka (Ips sp.) od 1996. do 2002. godine postavljeno je na području Uprave šuma Podružnica Senj pet Bakkeovih klopki. Dvije su postavljene u kul­turama planinskog masiva Velike Kapele, te tri u pri­rodnim šumama smreke na Velebitu.

Brojnost smrekovih potkornjaka registrirana je sva­kog tjedna. Na temelju detaljne obrade godišnjih poje­dinačnih podataka prikupljena su početna saznanja o karakteru i dinamici smrekovih potkornjaka najopasni­jih ksilofaga (drvojeda) obične smreke.Tako godišnji pojedinačni i ukupni broj štetnika pokazuje trend laga­

nog pada od 1996.-2002. god. Prosječno ulovljeni go­dišnji broj štetnika od 564 komada kreće se po klopka­ma u širokom rasponu od 956 do 154 komada. Prvo ro-jenje (proljetno) pojedinačno započinje najranije 26. 4. i traje najkasnije do 22. 7., u ukupnom prosječnom tra­janju od 29 dana. Drugo pojedinačno rojenje (kasno) najranije započinje 6. 6. i traje najkasnije do 13. 9., u ukupnom prosječnom trajanju od 43 dana. Na prvo ro­jenje odnosi se 64 %, a na drugo 36 %.

J o š t , J.: Učestalost i raširenost velikoga i malo­ga smrekina potkornjaka u slovenskim šumama u razdoblju od 1995. do 2001. godine

Veliki smrekin potkornjak (Ips typographic L.) i mali smrekin potkornjak (Pityogenes chalcographus L.) najučestaliji su štetnici smrekovih šuma. Najveće štete čine na smrekama umjetno unesenim u sastojine. Veličina štete mijenja se iz godine u godinu, ovisno o klimatskim prilikama, raspoloživom prostoru za razvoj novih generacija potkornjaka i o dosljednosti izvođe­nja preventivnih i zaštitnih mjera koje propisuje javna šumarska služba, te provode vlasnici šuma.

J u r e , M.: Pregledna lista potkornjaka (Scolyti-dae) Slovenije

Predstavnici porodice Scolytidae (Coleoptera) pred­stavljaju, kao tipični dendrobionti, najvažniju skupinu kukaca u šumama Slovenije. Pregledna lista potkornja­ka obuhvaća sljedeće taksone: Podporodica bjelikari -Scolytinae (tribus Scolytini: rod Scolytus - 9 vrsta); pod­porodica litokoči Hylesininae (tribus Phloeotribini: rod Phloeotribus - 1 vrsta); rod Phloeotribus - 1 vrsta; rod Phloeophthorus - 2 vrste; tribus Hylastini: rod Hylastes - 6 vrsta, rod Hvlurgops - 2 vrste, rod Blastophagus - 2 vrste, rod Hylurgus - 1 vrsta; rod Dendroctonus - 1 vrs­ta; tribus Polygraphing rod Polygraphia - 2 vrste, tribus Hylesinini: rod Hylesinus - 2 vrste, rod Leperesinas - 1 vrsta, rod Hylstinus - 2 vrste, rod Xylechinus - 1 vrsta, rod Pteleobius - 2 vrste, tribus Phloeosinini: rod Phloe-sinus - 1 vrsta; tribus Hypoborini: rod Hvpoborus - 1 vrsta, rod Liparthrum - 2 vrste) i podporodica koraši -Iponae (tribus Crypturgi: rod Crypturgus - 3 vrste, rod Dryocoetes - 3 vrste, rod Xylocleptes - 1 vrsta: tribus Cryphalini: rod Cryphalus - 4 vrste, rod Ernoporus - 2 vrste, rod Cryphalops - 1 vrsta; tribus Pityophthorini: rod Pityophthorus - 4 vrste, tribus Ipini: rod Taphrory-ehus - 3 vrste, rod Pityognes -1 vrsta, rod Pityokteines -3 vrste, rod Orthotomicus - 4 vrste, rod Ips - 1 vrsta, tri­bus Xyleborini: rodXyleborus - 1 vrsta i tribus Xyloteri-ni: rodXyloterus - 3 vrste. U Sloveniji je registriranih 88 vrsta iz porodice potkornjaka.

P e r n e k , M., D. M a t o š e v i ć : Nemetoda Bur-saphelenchus xylophilus - vektorski odnos prema rodu Cerambicidae i opasnostima koje donosi za Hrvatsko šumarstvo

198

Posljednjih stotinjak godina aktivnosti čovjeka, po­najprije transportom, omogućila je najrazličitijim orga­nizmima osvajanje novih prostora. Cesto su bili štetni za čovjeka, a neki su za sobom gdjekad ostavili prave katastrofe. U najmlađe takve slučajeve mogla bi se ubrojiti nematoda Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & Buhrer) Nickle (Nematoda: Aphelenchida), koja se u Hrvatskoj nalazi na popisu karantenskih štetnika. U Europi, spomenuta nematoda biva prvi put zabilježena u Portugalu 1999. godine na primorskom boru (Pinus pinaster). Zaraza i stradavanje stabala odvijalo se izu­zetno brzo i na velikim površinama.

U prirodnom području rasprostranjen)a ove neme-tode, u Kini i Japanu je prenose neke vrste strizibuba, kojih za sada u Hrvatskoj nema, a dolaze iz roda Mono-hamus. Pitanje je da li postojeće europske vrste Mo-nohamus sp. primjerice M. galloprovincialis, koja je i kod nas autohtona, mogu preuzeti ulogu vektora.

Pojavljivanje ovog štetnika u Hrvatskoj je realno, s obzirom na prvo pojavljivanje u Europi u mediteran­skom području, spadamo u rizične zemlje. Kod eventu­alnog pojavljivanja od velikog značaja bit će brzina de­tekcije i poduzimanje mjera eradikacije.

H r a š o v e c , B.: Suvremene metode istraživanja feromonske komunikacije kod kukaca

Snalaženje u prostoru, spajanje sa suprotnim spo­lom radi kopulacije, dolazak do odgovarajuće ishrane svakog kukca odvija se putem kemijske komunikacije, tj. emitiranjem i detekcijom molekula hlapivih tvari osobitog kemijskog sastava - semiokemikalija. Danas razlikujemo dva tipa ovakvih kemijskih nositelja info­rmacija: alelokemikalije (komunikacija između različi­tih vrsta) i feromoni (komunikacija jedinki iste vrste).

Temeljni razlog intenzivnog razvoja istraživanja ovih fenomona je činjenica da korištenjem feromona ponekad možemo postići vrlo učinkovit nadzor, a pone­kad čak i suzbijanje opasnih štetnika i to bez negativnih učinaka na ostale članove ekosustava. Tako se u počet­ku, pri istraživanju seksualnih atraktanata, radilo muko­trpnim i često nesigurnim metodama ekstrakcije poten­cijalno aktivnih tvari iz zadka ženki. Isti je način kod utvrđivanja sekundarnih atraktanata. U obje je spome­nute metode slijedilo ispitivanje u raznoliko konstruira­nim "zračnim tunelom" ili različitim verzijama barijer-nih ili naletnih klopki. Ogroman napredak načinjen je razvojem nove metode istovremenog dovođenja poten­cijalnih hlapivih tvari na plinski kromatograf i posebno preparirano ticalo kukca spojenog na elektrode osjetlji­vog instrumenta (GC-EAG). Usporedbom analitičkih rezulatata plinskog kromatografa (GC) i istovremenih očitanja električne aktivnosti na anteni kukca (EAG) moguće je danas znatno brže definirati biološki aktivne tvari te ih testirati u prirodnim uvjetima.

Pe rnek , M., B. L iov ić , D. P o s a r i ć : Prva is­kustva primjene seksualnih feromona za dijagnozu i prognozu napada malog mrazovca

Mrazovci su već desetak godina medu najznačajni­jim štetnicima u hrastovim šumama u nas. Metoda ljepljivih prstena, koju koristimo za određivanje razine populacije štetnika manje je praktična, jer zahtijeva re­dovito ophođenje i prebrojavanje ženki, ima problem neselektivnosti, ovisi o stablu kojeg smo odabrali za postavljanje istog, ljepilo se mora obnavljati itd. U šu­marstvu se traže što lakši, brži i jeftiniji načini utvrđi­vanja brojnosti štetnika.

Prognoza populacija temelji se u prvom redu na određivanju aktualne gustoće populacije štetnika, iz čega se procjenjuje šteta koja će nastati u šumi. Za to trebamo neke bio-ekološke parametre kao što su natali­tet, mortalitet i brojnost, zatim kvaliteta hrane, stanje prirodnih neprijatelja, klimatske prilike itd. Kritični broj je broj zdravih jedinki koji će izazvati teška ošte­ćenja koja u pravilu iziskuju primjenu zaštitnih mjera.

Cilj je utvrditi kritični broj mužjaka u feromonskim klopkama, odnosno utvrditi odnos broja ulovljenih mužjaka u klopkama i ženki na prstenovima. To će još biti stavljeno u odnos sa stupnjem obrštenosti stabala u šumi tijekom vegetacije.

L i o v i ć , B., M. Ž u p a n i ć : Djelovanje fungicida na razvoj gljive Cryphonectria parasitica (Murr.) Barr. na umjetnom supstratu

Pitomi kesten (Castanea sativa Miller) tvori vrijedne šumske sastojine te predstavlja puno više nego obično drvo. U etnološkom smislu, pitomi kesten vrlo često oblikuje narodne običaje, kao što su kestenijade od Lo­vrana do Hrvatske Kostajnice. Iz tih razloga pojava glji­ve Cryphonectria parasitica (Murr.) Barr, koja uzrokuje rak kestenove kore pojavila se u Europi 1938. godine. Bolest se u Hrvatskoj pojavila 1961. i danas je zahvaćen cijeli areal jačeg ili slabijeg intenziteta.

Osnovni limitirajući čimbenik kod vegetativnog razmnožavanja cijepljenjem je agresivnost gljive Cry­phonectria parasitica. Cijepljenje dobro uspije, plem-ke snažno potjeraju, ali se tijekom vegetacije oko mjes­ta cijepljenja pojave piknide iz kojih izbijaju konidije. Vrlo brzo takva biljka propada.

Za zarazu je potrebno otvoreno mjesto na kori. U cilju smanjivanja mogućnosti zaraze, koja je najveća prvih nekoliko mjeseci nakon cijepljenja, dok rana ne kalusira, ispitali smo sljedeće fungicide: Rubigan EC, Sabithane, Anvil 5SC i Folicur. Fungicide smo dodali umjetnom supstratu u šest različitih koncentracija. Re­zultati pokazuju da svi fungicidi znatno smanjuju in­tenzitet ili potpuno zaustavljaju rast gljive na umjet­nom supstratu.

199

Ž u p a n i ć , M., S . N o v a k - A g b a b a , B . L i o v i ć : Kurativno djelovanje fungicida Anvil 5SC kod suz­bijanja hrastove pepelnice

Hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.) je najrasprostranjenija i najčešća biljna bolest u hrastovim šumama u Hrvatskoj. Ona napada hrastove biljke u svim razvojnim stadijima i primarni je patogen. Najveće štete čini na pomladku hrasta lužnjaka te se po­duzimaju kemijske mjere zaštite.

Pojava i intenzitet napada ove bolesti ovisi o kli­matskim uvjetima i o vremenu listanja hrasta. Na ne­kim područjima sa zaštitom počinje već krajem ožujka, dakle prerano, kada nijedan od uvjeta za jači razvoj pe­pelnice nije ostvaren. S ciljem smanjenja broja tretira­nja, provedeno je ispitivanje kurativnog djelovanja sustavnog fungicida Anvil 5SC.

Tretiranje je provedeno sredinom lipnja, a djelo­tvornost fungicida određena je procjenom zaraženosti neposredno prije tretiranja te dva i šest dana nakon tre­tiranja. Analizom dobivenih podataka uočen je prijelaz zaraženih biljaka iz jačih u slabije stupnjeve, dok se na kontrolnom dijelu povećao broj biljaka u jačim stup­njevima zaraze.

ZAŠTITA I UPRAVLJANJE VUKOVIMA U HRVATSKOJ

S obzirom na neučinkovitost do sada poduzimanih zaštiti vukova. U vezi s tim prošle je godine Ministar-aktivnosti u svezi sa zaštitom i upravljanjem vukovima stvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (MZOPU) u u Hrvatskoj, javila se potreba za sustavnijim pristupom suradnji s Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Za-

Sika 1. Rasprostranjenost populacije vuka i napadi na stoku u Hrvatskoj Izvor: Okoliš 114/203

Zaključak Većina iznesenih izlaganja i zaključci s ovog skupa

bit će publicirani u znanstvenim i stručnim glasilima, a istraživanja će se nastaviti prema naznačenim smjerni­cama.

47. Seminar biljne zaštite bio je izuzetno interesan­tan i koristan sa znanstvenog i praktičnog gledišta za znanstvenike, stručnjake i praktičare u poljoprivredi i šumarstvu. Problematika primjene pesticida u poljopri­vredi i šumarstvu, rezidui i zaštita tla, a posebno voda jedna je od najaktualnijih tematika suvremene civiliza­cije. Ovaj Seminar dao je značajan doprinos odgovori­ma na pitanje kako povećati proizvodnju hrane i zašti­tu, odnosno osigurati potrajno gospodarenje u šuma­ma, uz minimalnu i učinkovitu, ekološki najpovoljniju primjenu pesticida, a istovremeno očuvati biosferu i funkcioniranje ekosustava u kojem živimo.

Dr. se. Miroslav Harapin

200

grebu, za sredstva iz fonda Europske unije LIFE - treće zemlje, kandidiralo trogodišnji projekt pod nazivom "Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj". Za­tražena donacija je odobrena, te je u tijeku provedba projekta. Ukupna vrijednost projektaje 664 810 EUR-a, od čega je udio Europske Komisije 418 200 EUR-a (63 %), dok bi se ostatak namirio iz državnog proraču­na. Podršku za provođenje ovog projekta dalo je Mini­starstvo poljoprivrede i šumarstva.

Istaknuto je to na stručno-znanstvenom skupu koji je pod gornjim naslavom oranizirao MZOPU u Nacional­nom parku Risnjak, u Crnom Lugu 3. i 4. ožujka 2003.

Prema riječima koordinatorice projekta Ane Str-benac iz MZOPU-a, kroz sljedeće tri godine projekt će se provoditi kroz: 1. institucianalno jačanje resorsnog Ministarstva 2. praćenje populacije vuka i aktivnosti upravljanja 3. smanjenje šteta koje vuci pričinjaju domaćim živo­

tinjama 4. izobrazba i informiranje 5. jačanje sudjelovanja interesnih skupina u odlučiva­

nju o zaštiti vuka u Hrvatskoj.

Slika 2. Dr. se. Josip Kusak sa trećom radioogrlicom obilježenom vučicom "Blažom" u Sović lazu kod Delnica, 23. listopa­da 2002., neposredno pred ispuštanje

(Foto: A. Frkrović)

Što se aktivnosti oko institucionalnog jačanja tiće, resorno ministarstvo (MZOPU) prići će uspostavi dva­ju posebnih regionalnih ureda za provođenje projekta, jednog sa sjedištem u Gospiću za područje Gorske Hr­vatske (Lika i Gorski kotar) i jednog u Šibeniku za po­dručje Dalmacije, gdje su štete od vukova na domaćoj stoci najveće.

U sklopu predviđene aktivnosti praćenja populacije vukova, moglo se ustvrditi da je taj segment projekta dobrano uznapredovao budući su telemetrijska istraži­vanja vukova započeta još prije 6 godina, u Dalmatin­skoj zagori 1998. godine i pet godina kasnije (2002) u Gorskom kotaru. Na tim je područjima do sada uhva­ćeno, obitježeno i praćeno 6 vukova. Uz telemetrijska istraživanja projektom je zacrtano prikupljanje podata­ka o populacijama lovnih vrsta kao potencijalnih žrtvi vukova, o brojnosti stoke, biljnog pokrova u staništima vukova i svih drugih čimbenika od velikog značenja za populaciju vukova u zemlji. Kako je smanjivanje štete od vukova na stoci jedan od prioritetnih aktivnosti, od­mah će se pristupiti prikupljanju i obrađivanju podata­ka o štetama, a u vezi s tim i njihovu smanjivanju. Na­stavit će se s doniranjem pasa tornjaka te električnih ograda za noćno čuvanje stoke. Daje pitanje štete go­rući problem, rječito govore i podaci o do sada isplaće­noj naknadi. Prema podacima MZOP-a u razdodublju od 1998. do 2003. (konac veljače) broj prijavljenih šte­ta od vukova dostigao je brojku od 4 181, a isplaćeni iznos od 7,47 milijuna kuna.

Pod četvrtom točkom, posvećenoj izobrazbi i infor­miranju lokalnog stanovništva u staništu vuka kao i šire javnosti, predviđa se izdavanje prigodnih poučnih publikacija, održavanje predavanja po školama, proiz­vodnja jednog dokumentarnog filma o vuku i proble­mima njegove učinkovite zaštite u Hrvatskoj i dr. Pla­nira se i tiskanje posebnog godišnjaka (biltena) o ak­tivnostima vezanih uz zaštitu i upravljanje vukom u nas. Kako je to donekle primijećeno i na skupu u Cr-

Slika 3. Demonstracija razudbe žrtve predatorskog napada. Crni Lug, 4. ožujka 2003.

(Foto: A. Frković)

201

nom Lugu, kojemu su nazočili predstavnici lovaca, šu­mara, stočara, nevladanih udruga, zaštitari, znanstve­nici i. dr., sve daljnje rasprave na temu zaštite i uprav­ljanja vukovima u Hrvatskoj vodit će se putem zajed­ničkih radionica, na kojima će pretstavnici različitih interesnih skupina raspravljati i dogovarati načine rje­šenja problema vezanih uz zaštitu vuka.

Da i ovaj susret u Crnom Lugu ne prođe bez kon­kretnog događanja prvog dana rada skupa (3. 3.) odr­žana je kraća radionica a smislu dogovora oko prove­dbe samog projekta. Radionicu su vodili Aleksandra Majić i dr. se. Alistair Bath sa Sveučilišta u New-foundlandu, koji su prije tri godine u nas proveli istra­živanje ljudske dimenzije upravljanja vukom.

Da bi se poboljšao sustav kompenzacije šteta koje vukovi nanose stoci u smislu osiguranja pravovremene procjene, drugi dan rada skupa (4. 3.) posvećenje se­minaru za procjenitelje šteta (vještacima). Pohvalno se izrazivši o dosadašnjem radu vještaka, koji samo kva­litetnim očevidom i na temelju relevantnih dokaza, znanja i iskustva mogu objektivno utvrditi da lije štetu nanijela zaštićena životinja, u ovom slučaju vuk, do-ministar MZOPU-a dr. se. Ivan M art ini ć, dao je do znanja da će u sklopu projekta uz postojećih 14 vješta­ka biti imenovana još dva procjenitelja te biti organzi-rana još dva seminara za njihovo stručno osposoblja­vanje i usavršavanje.

O zakonskim okvirima i utvrđivanja naknada štete nanesene od vuka govorio je Vinko Mlad ineo , dipl. iur. priredivši za ovaj skup prigodni pisani radni materi­jal. Vuk (Canis lupus) je proglašen zaštićenom životinj­skom vrstom Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta si­savaca (Mammalia) - (NN 31/95) sukladno odredbama članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94 i 72/94), kao rijetka i ugrožena životinjska vrsta. Na te­melju toga, pravne posljedice kada se radi o posebno za­štićenoj vrsti (vuku), propisane su odredbama Zakona o zaštiti prirode. Jedna od pravnih posljedica odnosi se i na odgovornost države, kad zaštićena životinjska vrsta nanese štetu pravnoj ili fizičkoj osobi. Visina naknade štete utvrđuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini

naknade štete odlučuje sud. U pogledu odgovornosti za naknadu štete od posebno zaštićenih životinja, pored Zakona o zaštiti prirode, primjenjuju se i odredbe Zako­na o obveznim odnosima. (NN 53/91 i 73/91).

U postupku vještačenja vještaci su dužni, rečeno je na skupu, u svemu se pridržavati Uputa i ugovora koje sklapaju s MZOPU-om, te primjenjivati važeći Odštet­ni cjenik. Najnovijim cjenikom za 2003. godinu, kojim su pobliže utvrđeni iznosi naknade štete nanesene od vuka (i drugih zaštićenih životinja) na stoci, unesena je novost utvrđenih iznosa naknada štete i na divljači (muflon, divokoza, srna, jelen), ali samo u slučajevi­ma, kada se ona nalazi u ograđenim prostorima (karan­tena, zvjerinjak) i pod neposrednim je nadzorom čo­vjeka. Odštetni cjenik obuhvaća, stvarnu štetu i ne predviđa pravo oštećenika na izmaklu korist (nemate­rijalna šteta).

Kada je u pitanju suodgovornost oštećenika radi njegova doprinosa nastanku štete, na skupu je prezen­tirano više odredbi novog Zakona o zaštiti prirode (čije se donošenje očekuje još ove godine), a koje se odnose na pitanje naknade štete. Tako je predviđeno da ošteće-nik, kojem zaštićena životinja može uzrokovati štetu, mora na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve do­puštene radnje i zahvate kako bi spriječio nastanak šte­te, a koje će radnje ministar propisati posebnim pravil­nikom. Nazočni vještaci u velikom su se broju uključili u raspravu o postojećim uputama za utvrđivanje šteta, koja je okončana donošenjem novog izmijenjenog i dopunjenog obrasca zapisnika očevida.

O prepoznavanju znakova (tragova) predatora na žrtvi govorio je dr. se. Josip Kusak , a demonstraciju razudbe žrtvi predatorskog napada izveli su Josip Ku­sak i Damir Bosi l j evač , dipl. ing. agr. Kako je do­govoreno da se Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj iz­radi do kraja 2003. godine sljedeća radionica pod tim naslovom, a u okviru provedbe LIFE III projekta "Za­štita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj", zakazana je za početak travnja ove godine u Zagrebu.

Alojzije Frković

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

IZ ŽIVOTA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA OGRANAK GOSPIĆ Vrijeme prolazi, godine lete, a s njima i mi bivamo

stariji, iskusniji, a da sve ne ode u vjetar vrijedi nešto i zapisati. Da, zapisati, kako bi buduća pokoljenja mogla imati spoznaju o vremenu i događanjima iz prošlosti,

pa i HŠD-a Ogranak Gospić. Jedan od većih problema u ogranku Gospić je upoznavanje mladih kolega s radom, tradicijom i pripadnošću HŠD-u.

202

HŠD, kao jedno od najstarijih strukovnih udruže­nja, pruža velike mogućnosti kolegama koji svoje zna­nje i spoznaje žele usavršiti i prezentirati ostalim šum­skim stručnjacima. "Društvo" je bilo i ostalo čuvar šu­marske struke i digniteta šumskoga stručnjaka.

Kaže se da je svaki početak težak. Da na prvim ko­racima ne bi pali, HŠD Ogranak Gospić je i ove 2003. godine organiziralo svoju drugu šumarsku zabavu u slobodnoj Hrvatskoj državi. Sve se zbilo 8. 2. 2003. godine u Gospiću, gdje je Hotel "Ana" bio domaćin brojnim šumarskim ing. i tehničarima i njihovim gosti­ma, kojih je bilo oko 220. Brojne uzvanike zabavljali su klapa "Bonaca" iz Šibenika i tamburaški sastav "Široki šor" iz Slavonskog Broda. Uz bogatu lovačku večeru i tombolu vrijeme je brzo proletjelo, na opće zadovoljstvo svih prisutnih, posebice predsjednika HŠD-a Ogranak Gospić, kolege Ivana M a t a s i n a ,

koji je bio nositelj svih zbivanja na zabavi i oko pripre­me. Kako čovjek ne može sve sam, veliku pomoć je imao u kolegama (Damir Čan ić , Milan Š t i m a c , Davor Zec , Luka R a d o š e v i ć ) kao i u cijelom odje­lu za računovodstvo i financije na čelu s Milanom Štimcom. Prvi je korak učinjen, formiran je tim koji može i hoće, no njegovi su dometi puno veći. O radu ovog Ogranka bit će još dosta riječi u 2003. god., u ko­joj želimo obilježiti i 70 god. Premužićeve staze, kao i nekoliko stručnih predavanja vezanih za strategiju i re­strukturiranje šumarstva u Hrvatskoj, a kolega Zec za­duženje za stručni izlet u Mađarsku.

Sva ova događanja Vaš kroničar će vjerno bilježiti i dostaviti Šumarskome listu.

Kroničar iz Gospića Josip Papac, dipl. ing. šum.

35. EFNS (EUROPSKO ŠUMARSKO NORDIJSKO SKIJASKO NATJECANJE)

Goms, Švicarska 3. do 7. ožujka 2003. god. Domaćin ovogodišnjeg 35. po redu susreta i EFNS-a

bila je Švicarska, točnije pokrajina Goms, gdje se oku­pilo preko tisuću dvijesto šumara iz 22 europske drža­ve, a od toga oko 780 natjecatelja - biatlonaca. Hrvat­ska ekipa: Slavko Mat i ć , predsjednik HŠD-a (nakon odgađanja prethodnih godina radi drugih obveza, ove se godine pridružio ekipi bodreći je i osiguravajući lo­gističku podršku), Damir De lač , predsjednik ogran­ka Delnice, Ana Ju r i č i ć iz Direkcije HŠ d.o.o. te natjecatelji Hranislav Jako vac , tajnik HŠD-a, Franjo Jako vac , Robert A b r a m o v i ć , Mladen Šporer , Siniša Vukon ić , svi iz UŠ Delnice, Denis Š t imac i Andrija Crnko vi ć iz Direkcije HŠ d.o.o., Tomislav Kran j čev i ć iz UŠ Karlovac i AlenAbramović iz Drvenjače Fužine, bila je u odnosu na druge malobroj­na, ali je rezultatima skretala pozornost na sebe.

U sklopu programom predviđenih aktivnosti HŠD-a, hrvatski šumari po sedmi puta sudjeluju na ovom natje­canju i stručno prijateljskom skupu europskih šumara. Naime, kao što smo već prije navodili, ovo je amatersko sportsko natjecanje, ali je ponajprije prijateljsko stručni skup europskih šumara, koji prema cjelotjednom pro­gramu, posebice preko stručno-turističkih ekskurzija (prvog i četvrtog dana), upotpunjuju i svoja znanja o šu­marstvu i turističkoj ponudi zemlje domaćina. Kroz ne­posredni kontakt sa šumarima iz ostalih država, pored međusobnog upoznavanja, moguće je izravno dogova­rati i raznoliku stručnu razmjenu. Iz tehničkih, a i finan­cijskih razloga krenuli smo dan kasnije, tako da se za prvu ekskurziju nismo niti prijavljivali, dok je za drugu, između pet ponuđenih odabrano upoznavanje dijela po­

krajine Goms (ili VVallis) kao UNESCO - rezervata svjetske prirodne baštine. Uz predavanje i promidžbeni film, obilazakje okončan na Eggishornu (2 926 m.nm.), jednom od vrhova Alpi s kojeg se prema sjeveroistoku pruža pogled na vrhove blizu ili preko 4 000 m.nm. (Finsteraarhorn 4 274, Lauteraarhorn 4 042, Oberaar-horn 3 631, Oberaar Rothorn 3 477 m.nm. i dr.). Iza leđa, prema jugoistoku proteže se uska Gomska dolina na nadmorskoj visini od 1 000 do 1 300 m, dužine oko 40 km (gotovo cijelom dužinom uređeno je više staza za skijaško trčanje, koje koriste kako natjecatelji tako i re-kreativci, ali naravno svi uz plaćanje) s 30-tak mjesta, od Briga preko Ernena gdje smo bili smješteni, do Oberwalda na sjeveroistoku. Tu je cestovni prijelaz, ali i željeznički tunel kroz koji vlak prevozi automobile kada su cestovni prijelazi na vrhovima zatrpani snije­gom, što je vrlo često. Ponekad je ipak pitanje da li je zaista tako, ili pak prijevozom auta kroz tunel pridono­site rentabilnosti željeznica. Što se tiče šuma, one ovdje imaju općekorisnu ulogu, s posebnim naglaskom na protiverozijsku i turističko-rekreacijsku.

203

Start štafeta

Glede samog natjecanja, bez obzira na uvijek nagla­šavanu krilaticu "važno je sudjelovati i ne odustati", ipak u natjecateljskom žaru koristi se i zadnji atom sna­ge. Na kraju svatko bi želio biti čim bliže vrhu rang liste, a kada je o ekipi riječ i nacionalni ponos je važan (iz viđenog važi za sve nacije, a ne samo za "nacionali­ste Hrvate"). U pojedinačnom biatlonskom natjecanju, na stazi dugoj 13 km uz jednokratno gađanje (s pet me­taka u metu), u kategoriji do 30 god starosti, Alen Abra-

mović osvojio je 5. mjesto, u kate­goriji od 30 do 40 godina, Siniša Vukonić bio je 19., Mladen Šporer 23., Tomislav Kranjčević 60., Denis Štimac 62., Andrija Crnković 67. i Robert Abramović 119. U starosnoj skupini od 40 do 50 godina Franji Jakovcu je brončana medalja iz­makla za 1 sekundu (bio je 4.), dok je Hranislav Jakovac u kategoriji iz­nad 60 godina osvoji 65. mjesto. U muškom sprintu na 1,5 km, nakon kvalifikacija između 144 natjecate­lja Alen Abramović uvrstio se među 12 najboljih, i u njihovom finalnom nadmetanju osvojio je 4. mjesto. Nakon idućeg dana već spomenute ekskurzije, zadnji natjecateljski dan rezerviran je za najatraktivniji dio

natjecanja - natjecanje štafeta. Nastupilo je 29 ženskih (po 3 članice) i 121 muška štafeta (po 4 člana). Štafeta Hrvatska I u sastavu Alen Abramović, Franjo Jakovac, Siniša Vukonić i Maiden Šporer osvojila je sjajno 4. mjesto iza Finske I, Švicarske I i Njemačke I. O uspjehu govori činjenica da su iza naše štafete ostale i takve ve­lesile u skijaškom trčanju, kao što su primjerice Nor­veška, Švedska, Bjelorusija, Francuska, Italija ili Esto­nija. U takvoj konkurenciji štafeta Hrvatska II (Denis

204

Štimac, Robert Abramović, Andrija Crnković i Tomi­slav Kranjčević), 75. mjestom je također polučila us­pjeh (npr. Slovenija I bila je 27.).

U poslijepodnevnim satima održana je redovita sjednica Komiteta EFNS-a (njegov član je i Hranislav Jakovac), na kojem je podnesneno izvješće Izvršnog odbora o radu i finacijskom poslovanju, analizirao proteklo natjecanje i cjelokupni program 35. EFNS-a, utvrđeni sljedeći domaćini i kandidati za domaćine u idućim godinama te obavljen izbor tijela EFNS-a za novo mandatno razdoblje. Glede analize programa, pored pohvale domaćinu za odličnu organizaciju, bilo je i dobronamjernih prigovora i sugestija, a najznačaj­nija se odnosila na smještaj ekipa na različitim mjesti­ma i udaljenosti. Problem je smestiti toliki broj sudio­nika na jednome mjestu, ali se to preporuča, jer se ina­če umanjuje osnovno načelo susreta, mogućnost nepo­srednog i cjelodnevnog druženja. Francuzi, domaćini sljedećeg EFNS-a (Prolongan 17. do 24. siječnja 2004.), u predstavljanju su posebno naznačili da će su­dionici biti smješteni na jednome mjestu i u neposre­dnoj blizini svih događanja. Utvrđeni su daljnji doma­ćini, 2005. god. Bjelorusija, 2006. BiH i kandidati za 2007. Italija, 2008. Švedska, 2009. Slovačka, a mi smo ponovili kandidaturu Hrvatske.

Uz dvije zamjene članova komisija, Izvršnom od­boru potvrđen je još jedan mandat, a dr. Rudi Kynas t (Njemačka) jednoglasno je ponovo izabran za pred­sjednika.

U večernjim satima proglašeni su rezultati natjeca­nja, podjeljene medalje i diplome, obavljeno svečano

zatvaranje, predana zastava EFNS-a sljedećem doma­ćinu, sa "doviđenja" u Prolonganu 2004., a zatim je na­stavljeno zajedničko druženje svih sudionika ovoga šumarskog skupa.

H. Jakovac

NATJECANJA ŠUMARA SKIJAŠA REGIJE ALPE-ADRIA, Piancavallo, 20. i 21. užujka 2003. god.

Pod pokroviteljstvom Hrvatskoga šumarskog druš­tva hrvatski su šumari skijaši i ove godine 20. i 21. ožujka sudjelovali na natjecanju u nordijskim i alp­skim disciplinama šumara iz regije Alpe-Adria. Mjesto održavanja bio je talijanski Piancavallo. Uz hrvatske skijaše nastupili su i Slovenci te šumari iz talijanskih pokrajina Južni Tirol i Friuli-Venezia-Giulia.

Hrvatski šumari iskazali su se u štafeti u konkuren­ciji 14 ekipa (s po tri natjecatelja), pa su tri naše ekipe osvojile zlato i srebro te još jedno trinaesto mjesto. U

biatlonu pojedinačno Hranislav Jakovac u kategoriji iznad 60. g. zauzeo je 16. poziciju, Franjo Jakovac u kategoriji do 50. godina 2. mjesto, dok su dečki u mla­đoj kategoriji zauzeli prva 4 mjesta i pokupili sve me­dalje (1. Alen A b r a m o v i ć , 2. Mladen Šporer , 3. Siniša V u k o n i ć , 4. Tomislav Kran jčev ić ) . Nakon toga vozio se veleslalom, gdje je naša reprezentacija ostvarila sljedeće rezultate: u kategoriji Fl Višnja Os mak bila je 5., a Ana C r n k o v i ć u kategoriji F2 osvojila je brončanu medalju; Anton S ab o u kategori­ji Ml zauzeo je 13. mjesto, dok je u kategoriji M2 Aleksandar Mrvoš ostvario 9. vrijeme, Neven Vu­konić 12., Franjo Jakovac 16. te Robert Abra­mović 17. U kategoriji M3 Siniša Arh bio je 8., Go­ran Šoš t a r i ć 13., Klaudio Lisac 14., a Andrija Crn­ković 15. U kombinaciji je naš najbolji natjecatelj bio Franjo Jakovac s ukupno 5. mjestom.

Budući da su plasman i zbroj bodova uvelike ovisili o broju natjecatelja, kojih je Hrvatska imala manje od ostalih zemalja sudionica, osvojeni broj bodova bio je dostatan za ukupno četvrto mjesto. Sljedeće je godine organizator ovoga natjecanja Hrvatska.

Ana Juričić

205

IN MEMORIAM

IVAN - JUCO RUKAVINA, dipl. ing. šum. (8. 12. 1923 - 3. 8. 2001)

Dana 3. kolovoza 2001. godine u 78. godini života, nakon duže bo­lesti, zauvijek nas je napustio kole­ga Ivan-Juco R u k a v i n a , dipl. ing. šumarstva, koji je u stvaralački plodnoj karijeri pretežiti dio rad­nog vijeka posvetio poslovima iz područja šumskih komunikacija, odnosno građevinarstva1.

Ivan Rukavina rođen je 8. pro­sinca 1923. u zaseoku Podastrana kod Gornjeg Pazarišta u Lici. Nje­gov je otac Nikola bio domar, a majka Marija rod. Rukavina doma­ćica. Pučku školu završio je u rod­nom kraju, a gimnaziju u Zagrebu. Šumarstvo je studirao na Poljopri-vredno-šumarskom fakultetu Sve­učilišta u Zagrebu. Apsolvirao je akad. god. 1947/48., a diplomirao 11. listopada 1949.

Prvo zaposlenje u struci bilo mu je u Ministarstvu šuma Bosne i Her­cegovine, gdje je radio od studenog 1949. do travnja 1950. U tom raz­doblju projektirao je i gradio šum­ske ceste na prostorima uz rijeku Unu i na području Korduna i Bani­je. Te ceste, osim što su bile u funk­ciji gospodarenja šumama, imale su i šire značenje, jer su na taj način otvarana i okolna zabitna naselja.

Nakon kraćeg prekida u službi početkom 1951. zaposlio se u DIP-u Novoselec, gdje je ostao do kolo­voza 1955. radeći na poslovima iskorišćivanja šuma (dražbe, pri­bavljanje sječina, sječa i izrada, iz­nošenje - privlačenje). Zatim pre­lazi u DIP "Gaj", Dugo Selo, gdje seje zadržao do svibnja 1956.

Kolega Rukavina preostali dio radnog vijeka posvetio je poslovi­ma šum. građevinarstva i šum. ko­

munikacija. Od 1956 - 1961. radio je u Šumskom građevnom poduze­ću "Radnik" u Zagrebu. Saznali smo samo podatak daje tada radio zajedno sa Zvonimirom Kova­čem, dipl. ing. šum.

Godine 1961. prelazi u Šumsko gospodarstvo Zagreb, gdje je ras­poređen na radno mjesto samostal­nog stručnog referenta za građe­vinske poslove. Na tim je poslovi­ma radio neprekidno 23 godine, a kao stručni suradnik za građevinar­stvo umirovljenje 1. srpnja 1984. Kao umirovljenik živio je u No­vom Zagrebu.

U ŠG Zagreb radio je na projek­tiranju, izgradnji i održavanju šum­skih prometnica na području tadaš­njih šumarija Donja Stubica, Dugo Selo, Krapina, Remetinec, Samo­bor, Velika Gorica, Zlatar i Zagreb. Obim posla bio je oko 12-15 km šumskih cesta godišnje. Nadzirao je i radove koje je obavljala iznaj­mljena mehanizacija, jer vlastite

mehanizacije nije bilo dovoljno. U sklopu poslova na izgradnji šum­skih prometnica projektirao je i dr­vene mostove, a projektirao je i manje objekte visokogradnje (spe­cijalni objekti u šumarstvu). Dio poslova vezanih uz projektiranje obavljen je u suradnji s Projektnim biroom "Palmotićeva 45" u Zagre­bu u kojemu su radili šumarski stručnjaci specijalizirani za projek­tiranje šumskih i javnih cesta (F. Hrženjak, P Jurić, M. Juzbašić, Z. Kranjčec, P. Sinka, Ž. Škrgatić, T. Tranger i dr.). Kraće vrijeme prije odlaska kolege Rukavine u mirovi­nu s njim je zajedno radio na nave­denim poslovima Emil Kohn dipl. ing. šum., koji zatim u potpu­nosti preuzima te poslove.

Kolega Rukavina običavao je raditi neprekidno bez obzira na radno vrijeme. Danju je obavljao sve potrebne izmjere na terenu, a duboko u noć posvetio se kancela­rijskim poslovima prenoseći podat­ke na papir. Svoje znanje i iskustvo nesebično je prenosio mladim šum. inženjerima i tehničarima, uvodeći ih u posao i osposobljavajući ih za poslove šumskog građevinarstva i komunikacija. Bio je društven i lako stupao u kontakt s ljudima. Bio je otvoren, što nije uvijek do­bro primano. Stječe se dojam daje pomalo bio zapostavljen u struč­nom okruženju, posebno kada je ri­ječ o napredovanju u službi.

Porijeklom iz skromne ličke sredine cijenio je skromnost, radi­nost i pozitivne ljudske osobine. Kao čovjek bio je marljiv i savje­stan, zračio je vedrinom i optimiz­mom. Uvijek je gledao na život s

Za pomoć u prikupljanju podataka veliku zahvalnost dugujemo kćerki gdi Vesni Rukav ina - O p a t i ć , dr. med., g. Stjepanu Brada-ču, prom. tehn. u m., te djelatnicima Uprave šuma - Podružnica Zagreb gdi Ivki S tan i ć, uprav. tehn.,g. Emilu Kohnu , dipl. ing. šum. i g. Milanu P a v i č i ć u, dipl. ing. šum.

206

vedrije strane pa i onda kada je bio svjestan da mu zdravlje posljednjih godina života pomalo otkazuje, realno je to prihvaćao, a kako je i teško hodao znao se tada grubo našaliti: "Došao je vrag po svoje", ili "Teško nogama "!

Aktivno se bavio lovom. Bio je uzoran lovac, poštivao lovačku eti­ku, prenosio na mlade lovce svoje znanje i iskustvo i kao lovac i kao ljubitelj prirode. Kroz dug lovački staž dao je svoj doprinos unapređe­nju lovstva i stvaranju dobrih me­đuljudskih odnosa među lovcima. Bio je član Lovačkog društva u Gračanima, a posljednjih desetak godina član LD "Šljuka" u Velikoj Jamničkoj kod Pisarovine. U tom je društvu bio voditelj lovne osnove. Lovačko oružje i pribor, nakon što

je obolio dao je na čuvanje svom dugogodišnjem suradniku u Šum. gospodarstvu Zagreb i prijatelju Stjepanu Bradaču , prom. tehn. s kojim je proveo gotovo 20 godina "na šumarskim i lovačkim staza­ma". Nakon smrti kolege Rukavine obitelj je poklonila lovačko oružje i pribor Stjepanu Bradaču, kojemu je to, kako je rekao, najdraža uspome­na na zajedničke dane.

Ivan-Juco Rukavina posljednjih godina života poboljevao je i preki­dao kontakte s okolinom. U tim je trenucima imao razumijevanje i po­dršku svog suradnika i prijatelja Stjepana Bradača, prom. tehn., te kolege Milana P a v i č i ć a , dipl. ing. šum., koji je s njime surađivao na poslovima izgradnje šumskih cesta na području ŠG Zagreb, ne­

koliko godina prije nego što je ko­lega Rukavina umirovljen.

Kolega Rukavina umro je u Za­grebu 3. kolovoza 2001. Posljednji ispraćaj bio je 8. kolovoza 2001. u Krematoriju na zagrebačkom grob­lju Mirogoj. Uz nazočnost kćerke Vesne R u k a v i n a - O p a t i ć , dr. med., unuke Dunje, zeta Nikole Opatica, dipl. iur., ostale rodbine, kolega, prijatelja i znanaca od po­kojnika se biranim riječima opros­tio g. Stjepan Bradač.

Hvala kolegi Rukavini za sve stoje učinio za hrvatsko šumarstvo i lovstvo. Neka mu je laka hrvatska zemlja.

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

BRANISLAV BRKIC, dipl. ing. šum. (1947 - 2001)

Kolega Branislav Brk ić , dipl. ing. šumarstva preminuo je u Zagrebu 25. rujna 2001. godine u roditeljskom domu na Jelenovcu, gdje je živio kao samac nakon smrti roditelja'.

Branislav Brkić rođen je u Bo­rovu Naselju (Vukovar) 6. srpnja 1947. god. Njegov otac Nikola, ro­dom iz Lovinca, Hrvat, bio je gu­marski tehničar (umro 1997.) i je­dan od osnivača Kombinata Boro­vo, a majka Nadežda rod. Boljević, Crnogorka, po zanimanju domaći­ca (umrla u svibnju 2001.). Kolega Brkić osnovnu školu završio je u Borovu Naselju. Po preseljenju obitelji u Zagreb 1962. god. Brani­slav je upisao gimnaziju, koju za­vršava 1966. Šumarstvo je upisao na Šumarskom fakultetu Sveučili­šta u Zagrebu 1. listopada 1966. god. Apsolvirao je akad. god. 1970/71, a diplomirao 1. travnja

1976. Po završetku studija ženi se nastavnicom muzičkog odgoja, no nakon godinu dana se razvodi.

Branko se zaposlio 1. lipnja 1976. u Šumskom gospodarstvu "Josip Kozarac", Nova Gradiška,

na radnom mjestu dipl. ing. šum. -pripravnik kao referent uređivanja šuma (taksator) u Službi za uređi­vanje šuma u Kutini. Dana 1. pro­sinca 1977. prestaje mu pripravni­čki staž te je raspoređen na radno mjesto taksatora. Stručni ispit po­ložio je 3. lipnja 1978. pred komi­sijom Zajednice šumarstva, pre­rade drva i prometa drvnim proiz­vodima i papirom u Zagrebu. Kao taksator radio je u Kutini do 1. srp­nja 1985. kada je imenovan za vrši­telja dužnosti rukovoditelja Službe za uređivanje šuma. Na toj dužno­sti ostaje do 1. ožujka 1986. kada je raspoređen na radno mjesto samo­stalnog taksatora - voditelja ekipe u istoj Službi.

Za vrijeme službovanja u Kuti­ni bio je aktivan član Lovačkog društva Kutina. Inače je bio ljubi­telj oružja te je posjedovao dugo i kratko oružje, koje je rado imao pri

Za pomoć u prikupljanju podataka zahvaljujemo bratiću g. Marku Brk iću , invalidu Domovinskog rata, te djelatnicima Uprave šuma Podružnica Zagreb gđi Ivki S t an i ć , uprav, teh., g. Ljupku Baga r i ću , dipl. ing. šum. i g. Nikoli J ures i, dipl. ing. šum.

207

sebi. Legendarna je bila njegova kožna torbica u kojoj je ranijih go­dina držao pištolj ispod pazuha i koju je sjedeći u društvu u pravilu odlagao na stol.

Osnivanjem J. P. "Hrvatske šu­me" 1. siječnja 1991. kada je zapa­dni dio Šumskog gospodarstva "Jo­sip Kozarac" pripojen Upravi šuma Zagreb, kolega Branko nastavio je raditi kao samostalni taksator u Kutini, kao dislocirani član Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma Zagreb.

Nakon očeve smrti 1997. godine preselio se iz Kutine u Zagreb, gdje je nastavio živjeti s majkom. Iste godine u srpnju nakon 21 godine rada na poslovima uređivanja šuma Branko prelazi u Plansko-analitički odjel Uprave šuma Zagreb.

Međutim to je već vrijeme kada počinje poboljevati te je češće na bolovanju, a zatim praktički stalno na bolovanju. Do svibnja 2001. god. dane provodi na Jelenovcu s teško bolesnom majkom, koja umire, pa do smrti živi kao samac, a po­sljednje ljeto proveo je u Ninu u obi­teljskoj kući. Dana 25. rujna 2001., nekoliko dana po povratku s lje­tovanja iz Nina, gdje je ugostio ne­koliko kolega iz Uprave s obitelji­ma, preminuo je u 55. godini života.

Branislav Brkić ispraćen je na posljednji počinak na zagrebačkom groblju Miroševac. Polaganje urne obavljeno je 11. listopada 2001. u zajednički grob s urnama njegovih

roditelja, a polaganju su bili nazočni rodbina, kolege iz Zagreba i Kutine te prijatelji i znanci. Od pokojnika su se prigodnim riječima oprostili kolege iz Uprave šuma Zagreb.

Nakon kratkih biografskih po­dataka red je nešto reći o Branku kao čovjeku i stručnjaku.

U svakom slučaju bio je vrlo osebujan, pa i kontroverzan kao osoba, a i fizički. Sa svojih gotovo 2 m visine i 170 kg težine bio je na­daleko korpulentna i markantna osoba. U nekim krugovima od milja i u šali zvali su ga "Pahuljica". Ta­kođer je, aludirajući na svoju tjele­snu konstituciju, u šali znao reći: "Ja sam brdo od čovjeka, ne znam zašto me žene dovoljno ne uočavaju".

Kao osoba Branko je imao širo­ku kulturu i naobrazbu te se s njim moglo razgovarati o mnogim tema­ma. Ljudi su ga često pitali za sa­vjete iz mnogih područja.

Bio je omiljen u društvu, nije bježao od dobrog jela ni od dobre kapljice, a i sam je dobro kuhao.

Bio je prilično blage naravi, sa­mo povremeno nepredvidiv i nagao, samo kada bi ga netko ili nešto na­ljutilo. Prijateljima i kolegama bio je spreman na zamolbu rado pomoći.

Bio je dobar stručnjak i struku je dobro razumijevao. Međutim, zbog osebujnog shvaćanja posla i radnih obveza znalo se dogoditi da naiđe na nerazumijevanje kolega iz okruže­nja, posebno u ranijim razdobljima. Poslove i radne zadatke nikada nije

odbijao i uglavnom ih je obavljao kvalitetno i u zadanim rokovima.

U gotovo 20 godina rada na ure­đivanju šuma sudjelovao je u izradi osnova gospodarenja za gotovo sve gospodarske jedinice koje je uređi­vao kutinski dio taksacije, a veći­nom i dva puta (Šumarije Novose-lec, Popovača, Kutina, Lipovljani i Novska - oko 50000 hektara). Po­sljednjih godina, prije prelaska u Odjel za plan i analizu, uređivao je sljedeće važnije gospodarske jedi­nice: "Josip Kozarac", "Žabarski bok" i "Kutinske prigorske šume", a 1995. god. radio je i na Osnovi područja u okviru koje je za Upra­vu šuma Zagreb, u suradnji, kvali­tetno odredio etat i šumsko-uzgoj-ne radove.

S drugih aspekata o Branku dos­ta govori i činjenica daje uoči agre­sije na Hrvatsku bio među prvima koji su upozoravali na tu opasnost te se uključio u pripreme za obranu.

Vojsku nije služio jer mu je u djetinjstvu stradalo oko.

Ovih nekoliko redaka neka budu znak sjećanja na našega kole­gu Branka. Sudbina je htjela da na­kon dugogodišnjeg odvojenog i burnog života u Moslavini posljed­nje godine provede u Zagrebu pre­rano preminuvši, svega četiri mje­seca nakon majčine smrti.

Počivao u miru Božjem!

Juraj Pavelić, dipl. ing. šum. Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

208

UPUTE AUTORIMA

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz po­dručja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite pri­rode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predava­nja, savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz domaće i strane stručne literature, te važnije spozna­je iz drugih područja koje su važne za razvoj i una­pređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove Hrvatskoga šumarskog društva. Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavlja­ju zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaklju­čke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom na papiru formata A4. Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: - Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 stranice napisane s proredom na papiru formata A4. - U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog područja šumarske struke i prakse. - Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (ta­blice, crteži, slike...), što znači do 16 stranica s pro­redom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevi­ma Uređivački odbor časopisa može prihvatiti rado­ve nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu op-sežnost opravdavaju. - Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izra­žavati sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se ra­di o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fus­note) navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. - Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvo­dom, metodološkim napomenama, raspravom, rezultatima istraživanja i zaključcima), opise sli­ka i tablica, treba napisati i na engleskom ili nje­mačkom jeziku. - Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdi­com, dok se fusnote u tekstu označavaju redoslje-dom arapskim brojevima, a navode se na dnu strani­ce gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju se malim slovima i navode se odmah iza tablica. - Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizi­kalnih veličina, dok manje poznate fizikalne veliči­ne treba posebno objasniti u jednadžbama i si.

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima kako slijede. - Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvo­jeno od teksta i olovkom napisati broj slike, ime au­tora i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1. - Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti ja­sne i kontrastne. - Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kri­terijima. - Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navo­dimo: 1. K l e p a c , D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 2. Prpić ,B. ,N. K o m l e n o v i ć iZ. S e l e t k o v i ć

1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski list 5-6, str. 195-215.

- Pored punog imena i prezimena autora treba navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., mr., dipl. ing....). - Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s pomoću nekog od tzv. wordprocesora na oso­bnom računalu sukladnom s IBM, te tako uređe­ni rukopis predati na disketi 3.5". - Potpuno završene i kompletne članke (disketu, tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani jezik. - Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu od­govarajućeg područja na mišljenje u zemlji, a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. - Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem ruko­pisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 20 separata. - Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, JMBG, adresu i općinu stanovanja.

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA Zagreb, Trg Mažuranića 11

Telefon: 48 28 477, 48 28 359 Telefax: 48 28 477

E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist

SI. 1. Izgled jelovih izbojaka krajem lipnja. Izgrizene i posušene mlade, ovogodišnje iglice.

Fig. 1 Silver fir twigs by the end of June. Young, cur­rent year needles are damaged and reddened.

SI. 2. Ličinka crvenoglavog jelovog savijača u doba nastanka šteta.

Fig. 2 Red headed fir tortricid moth caterpillar during the feeding period.

SI. 3. Kukuljica crvenoglavog jelovog savijača. Fig. 3 Red headed fir tortricid moth pupa.

SI. 4. Imago crvenoglavog jelovog savijača u doba rojenja u lipnju.

Fig. 4 Silver fir red headed tortricid moth during the