DISLEKSIJA, DISGRAFIJA I DISKALKULIJA

Selma Aslani

DISLEKSIJA

Disleksija – grč. »dys« (što znači slab, loš, neprimjeren) i riječi »lexsis« (jezik, riječ)

U medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV,

definira se kao poremećaj pri čitanju.

Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10% populacije.

Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.

Uzroci disleksije nisu posve jasno utvrđeni, ali se smatra da ovise o genetičkoj strukturi i okruženju u kojem dijete živi.

U čitanju sudjeluju analitički jezični procesi kojima se prepoznaju slova, pretvarajući se u glasove i povezujući se sa značenjima, oblicima i rasporedom riječi u rečenici.

Tri su osnovne metode u podučavanju čitanja i pisanja:

1. analitičko-sintetička metoda

2. globalna metoda

3. kombinacija prethodne dvije.

Specifične teškoće povezane s čitanjem:

- teškoće u povezivanju grafema s fonemom (slovo - glas), - teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi, - strukturalne pogreške - premještanje ili umetanje (vrata-trava,

novi-vino), - zamjene grafički sličnih slova (b - d, b - p, m - n, n - u, a - e, s -

z, š - ž, dobar - bodar, - zamjene fonetski sličnih slova (d - t, g - k, b - p, z - s, drži -

trži, brati - prati, grije - krije), - zamjene slogova (on - no, ej - je, mi - im, do - od), - zamjene riječi - pogađanje (mračni - mačka, dobar - obad), - dodavanje slova i slogova (brada - barada, mrkva - markva,

brod - borod), - ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena), - teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon - soln, 12 -

21), - teškoće u slijedu smjera čitanja (gore - dolje, lijevo - desno), - vraćanje na već pročitani redak, - izostavljanje riječi i cijelih redaka, - čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem - mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

- sporost, različite blokade i stanke, - poremećen ritam i izražajnost čitanja, - nejasna i površna artikulacija, - čitanje napamet i po prilici, - slabo razumijevanje pročitanoga.

DISGRAFIJA

Disgrafija je nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama.

U velikom broju slučajeva disleksija i disgrafija su kod djeteta istodobne.

Statistička istraživanja pokazuju da su poremećaji u pisanju u učenika 4., 5. i 6. razreda osnovne škole 2-3 puta češća pojava nego poremećaji u čitanju.

OBLICI DISGRAFIJE

A. Prema uzrocima: 1. Nasljedna disgrafija 2. Teškoće u pisanju uzrokovane djelovanjem

vanjskih nepovoljnih čimbenika na dijete u razvoju

3. Kombinirani oblik

B. Prema stupnju izraženosti: 1. Laka disgrafija 2. Izražena disgrafija 3. Agrafija

C. Prema dominantnom sindromu:

1. Fonološke disgrafije Artikulatorno-akustička disgrafija Artikulatorno-akustička disgrafija Fonemska (akustička) disgrafija

2. Jezične disgrafijeDisgrafija jezične analize i sinteze Disgramatična disgrafija 3. Vizualna disgrafija 

4. Motorička disgrafija

DISKALKULIJA

Diskalkulija - skup specifičnih teškoća u učenju matematike/aritmetike i u obavljanju matematičkih/aritmetičkih zadataka.

Terminološki razlikujemo diskalkuliju i akalkuliju.

Diskalkulija je djelomičan poremećaj u procesu usvajanja matematike.

Akalkulija (a - »bez«, »potpuno nedostajanje«) je pojam koji označuje potpunu nesposobnost usvajanja gradiva iz matematike.

Djeca s diskalkulijom razlikuju se po tome što imaju mnogo neuobičajenih, specifičnih pogrešaka:

1. Parafazične supstitucije 2. Perseveracije 3. Zrcalne pogreške 4. Usporenost 5. Stavljanje brojeva u uzajamno neprikladan

prostorni položaj 6. Vizualne pogreške 7. Proceduralne pogreške 8. Slabo pamćenje i prepoznavanje niza

brojeva

Kada se posumnja na disleksiju, diskalkuliju ili disgrafiju treba se što prije javiti stručnjaku.

Ovo su teškoće kojih se ne treba sramiti.

One nisu posljedica ničijeg pogrešnog postupanja ili lošeg odgoja.

Teškoće koje prate disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju mogu se prikladnom terapijom i podrškom okoline znatno ublažiti.

Savjet za roditelje:

- shvatiti, razumjeti, treba se dodatno educirati, - ne opterećivati se traženjem uzroka i mogućih »krivaca«, - objasniti djetetu problem, uzimajući u obzir njegove

mogućnosti shvaćanja s obzirom na dob i sposobnosti, - dati djetetu do znanja da mu želimo pomoći i da smo na

njegovoj strani, - pružiti mu osjećaj da vjerujemo u njegove sposobnosti, - okolinu (obitelj, školu, prijatelje) upoznati s djetetovim

problemom i potrebama, - ne očekivati previše pomoći od drugih, ali je stalno tražiti, biti

spreman na osobni angažman, - dati djetetu psihološku podršku u svladavanju teškoća u vezi

sa školom i okolinom, - potražiti pomoć stručnjaka, surađivati s njim i aktivno se

uključiti u terapijski proces, -stalno iskazivati razumijevanje, pažnju i ohrabrivanje - ne

samo povezano sa školskim obvezama, - biti strpljiv, ne »kažnjavati« za nešto što ne može (barem ne

onako kako bismo mi željeli), - u odnosima i radu biti kreativan i pozitivan, uporan i

dosljedan.

Savjet za učitelje:

-što prije uočiti teškoće i biti spreman za pomoć, - pokušati ostvariti što bolju suradnju s roditeljima, - uputiti roditelje da potraže pomoć stručnjaka, - pokazivati razumijevanje za djetetove teškoće, - u radu biti kritičan, ali oprezan i taktičan, - hrabriti ga, poticati i hvaliti i za male uspjehe, - isticati njegova dobra postignuća u drugim područjima, - u radu biti dosljedan, uporan i strpljiv, - utvrditi njegovu razinu znanja i usvojenosti vještina, - pokušati mu prilagoditi vremenski raspored rada, - povremeno mu davati lakše zadatke koje može uspješno

riješiti, - koristiti se individualizacijom u radu, češće mu prilaziti, - u radu se koristiti različitim sredstvima i pomagalima, - ne očekivati od djeteta da se uvijek pridržava

»naučenog«, - graditi u razredu pozitivno ozračje - pravo na različitost.

DISLEKSIJA, DISGRAFIJA I DISKALKULIJA

Selma Aslani