Priprema za ispit iz didaktike

I. DIDAKTIKA, ODGOJ, OBRAZOVANJE, BLOOM

1. DEFINICIJA DIDAKTIKE

Postoje tri definicije didaktike u užem smislu: 1. didaktika je teorija obrazovanja 2. didaktika je teorija odgoja i obrazovanja3. didaktika je teorija nastave

U širem smislu didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno obrazovnog procesa, a dijeli se na specijalne didaktike ili metodike , i to metodiku odgoja i metodiku obrazovanja.

2. RAZLIKE OSNOVNIH DIDAKTIČKIH POJMOVA – obvezno znati!

DIDAKTIKA je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa. Odgojno-obrazovni proces je nastava. Didaktika je teorija nastaveUČENJE je aktivnost (iskustvo) kojom pojedinac postiže relativno trajnu promjenu svog ponašanja. Učenje je temelj odgojno-obrazovnog procesa.OBRAZOVANJE je intencionalno, pedagoški (didaktički) osmišljeno i sustavno organizirano učenje, odnosno iskustvo pojedinca koje se očituje u porastu znanja, vještina i sposobnosti (kompetencija)ODGAJATI (odnjegovati) znači takvo (svjesno) djelovanje na mlado biće, koje će ga učiniti osobom (ličnošću). Odgoj se razlikuje od socijalizacije, više je orijentiran na personalizaciju, afirmaciju individualitetNASTAVA je oblik organiziranog učenja (u okviru neke ustanove) kojemu je cilj odgoj i obrazovanje njenih sudionika.EDUKACIJA – obrazovanje u širem smislu koje ne polazi od didaktike nego teorije kurikulumaNAOBRAZBA – razina obrazovanjaIZOBRAZBA – naziv za obrazovanje koje općeg stručnog karaktera ili osposobljavanje za neku praktičnu vještinuŠKOLOVANJE – aktivno sudjelovanje u odgoju i obrazovanju kroz odgovarajuće vrste škole

3. CILJ ODGOJA I OBRAZOVANJA NA INDIVIDUALNOJ I DRUŠTVENOJ RAZINI I ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA

Cilj ODGOJA na individualnoj razini jest personalizacija, a na društvenoj razini socijalizacija.

Cilj OBRAZOVANJA na individualnoj razini jest stjecanje znanja, vještina i navika te razvoj ključnih kompetencija, a na društvenoj razini razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća.

1

Zadaci :1. Kognitivi (spoznajni) – stjecanje znanja, razvoj

kompetencija2. Afektivni (doživljajni) – razvoj stavova i uvjerenja3. Psihomotorni (djelatni) – ovladavanje radnim operacijama

4. CJELOVIT RAZVOJ DJETETA

Cjelovit razvoj djeteta podrazumijeva pristup u kojem se kroz proces učenja razvijaju - kongitivna ili spoznajnja, ( razvoj glave)- afektivna ili doživljajna i (razvoj srca)- psihomotorička ili djelatna područja razvoja djeteta. (razvoj ruke) Ovaj pristup koji obuhvaća cjelovit razvoj djeteta nazivamo humanistički pristup.

5. BLOOMOVA TAKSONOMIJA – etape 6 razina

ZNANJE – prepoznavanje informacija (najniža razina) RAZUMIJEVANJE – shvaćanje informacija PRIMJENA – primjena znanja u rješavanju problema ANALIZA – razdvajanje informacija kako bi se prilagodile različitim situacijama VREDNOVANJE – prosudba korisnosti i ostvarenosti ciljaSINTEZA – sažimanje i primjena informacija radi poboljšanja kvalitete neke situacije i života (najviša razina)

ZNANJE RAZUMJE-VANJE

PRIMJENA ANALIZA VREDNO-VANJE

SINTEZA

Prisjetiti se Shvatiti Primijeniti Raščlaniti Prosuđivati Stvaratizapamtiti, prepoznati,imenovati,odrediti,nabrojiti,označiti,opisati,

sažimati,objašnjavati,preoblikovati,predvidjeti,klasificirati,izraziti,navesti primjere

riješiti,izraditi, pokazati,izabrati,izvesti,primijeniti

uspoređivati.suprotstavljatirazlikovati,raščlanjivati,komentirati, zaključiti,provjeriti

prosuditi,procijeni,zastupati,poduprijeti,vrednovati,izabrati

kombinirati,postavljati hipotezu,reorganiziratipovezati, planirati, izvesti

2

II. KURIKULUM, HNOS

6. DEFINICIJA KURIKULUMA

KURIKULUM je proces školskog učenja u kojem je određeno koja znanja, sposobnosti, vještine, stavove i obrasce ponašanja (kompetencije) učenik treba aktivnim znanjem steći, na kojim sadržajima, odnosno što kada i gdje treba učiti , kojom vremenskom dinamikom, uz pomoć kojih oblika i metoda učenja, uz pomoć kojih nastavnih sredstava i pomagala, te kako vrednovati učenikova postignuća (ishodi učenja). Može biti nacionalni ili okvirni i školski. Ishodište kurikuluma čine potrebe.

Okvir kurikuluma čine: Bazični programi – koji se izučavaju tijekom cjelokupnog školovanja Obvezni programi Izborni programi (nose ocjenu sa sobom) Fakultativni programi (ne nose ocjenu sa sobom)

Skriveni kurikulum (znanja i vještine stečene van školske aktivnosti u slobodno vrijeme)Otvoreni kurikulum

7. DIDAKTONOMETRIJSKA OS KURIKULUMA

Didaktonometrijsku os kurikuluma sačinjavaju: CILJ koji se definira na temelju potreba odgojno obrazovnog procesa, iz kojeg proizlaze ZADACI kojima se nastoji operacionalizirati cilj, na temelju kojih se određuju SADRŽAJI koji osiguravaju postizanje cilja i METODE kao najučinkovitiji načini rada, te na kraju EVALUACIJA kao kontrolni mehanizam i povratna informacija o uspješnosti ostvarenja cilja.

8. ETAPE KURIKULUMA - objasni

1. Cilj – utvrđivanje željenog postignuća, onoga što se želi postići2. Zadaci – utvrđivanje aktivnosti i putova koji omogućavaju dolazak do cilja3. Sadržaji – izbor i oblikovanje sadržaja koji osiguravaju postizanje cilja4. Metode – utvrđivanje najučinkovitijeg načina rada i aktivnog (samo)učenja5. Evaluacija – utvrđivanje stupnja ostvarenosti cilja, odnosno koliko su i u kojoj mjeri polaznici ostvarili željeni cilj. Značajan segment i samoevaluacija

9. HNOS – značajke (7)

1. Individualizacija i diferencijacija učenja i poučavanja2. Poticajno okruženje za učenje3. Integrirani kurikulum i tematsko planiranje4. Metode aktivnog učenja5. Kooperativni rad u grupama6. Stvaranje zajednica onih koji uče i poticanje cjeloživotnoga učenja

3

7. Partnerstvo s obiteljima i zajednicomIII. NASTAVA, PLAN I PROGRAM, ETAPE-OBLICI-METODE NASTAVE, OBLICI RADA UČITELJA, KLIMA I EKOLOGIJA, MEDIJSKA DIDAKTIKA, VREDNOVANJE, METODE UČENJA, SURADNIČKO UČENJE, KOMUNIKACIJA

10. NASTAVA I NJENE KOMPONENTE I ZADADCI NASTAVE

NASTAVA je oblik organiziranog učenja (u okviru neke ustanove) kojemu je cilj odgoj i obrazovanje njenih sudionika.

Komponente tog sustava su: učenik, učitelj, nastavni sadržaji, objektivni uvjeti ( raspored sjedenja, opremljenost učionica), odnosi između sudionika nastave(između učitelja i učenika i obrnuto, između učenika međusobno), nastavno događanje (situacije učenja).

Nastava ima 3 važna zadatka:1. Materijalni zadatak nastave odnosi se na stjecanje znanja 2. Funkcionalni zadatak nastave odnosi se na razvijanje vještina i sposobnosti 3. Odgojni zadatak nastave odnosi se na razvijanje stanovitih odgojnih

vrijednosti

11. NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Nastavni plan je školski dokument koji u obliku tablice propisuje koji će se predmeti i s kolikom fondom sati proučavati u nekoj školi

Nastavni program je školski dokument koji propisuje opseg i dubinu sadržaja koji će se proučavati u sklopu nekog nastavnog predmeta u određenom tipu škole, tj. cilj, zadaće, metode, sadržaje i nastavna pomagala.

12. DINAMIKA NASTAVE PO BOGNARU I POLJAKU – etape nastave

Etape nastave:

1. Bognar Matijević:1. Dogovor – učenika i učitelja o nastavnom sadržaju i načinu rada2. Realizacija – izvođenje nastave3. Valorizacija – vrednovanje uspješnosti nastavnog procesa

2. Poljak:1. Pripremanje ili uvođenje – najava teme i motivacija za rad2. Obrada nastavnog gradiva – povezivati novo gradivo s prethodim, općenite

pojmove objašnjavati sa što više činjenica3. Vježbanje – stjecanje znanja do razine vještine-automtizma4. Ponavljanje – usvajanje i učvršćivanje novog gradiva

4

5. Provjeravanje – provjera uspješnosti ostvarenja zadaća, može biti formativno i sumativno

13. ETAPE PRIPREMANJA NASTAVE - objasni

1. Uvođenje odnosi se na motivaciju , cilj nastaveNužno je definirati: - Zadaće nastavnika - Zadaće učenika

2. Glavni dio sata obuhvaća Obradu, Vježbanje, Ponavljanje nastavnog gradiva Nužno je odrediti: - Vrstu nastave - Metodičko oblikovanje nastave - Korelacija (povezanost) s drugim predmetima

3. Završni dio sata obuhvaća Sintezu, Evaluaciju, GeneralizacijuVažne komponente:- plan ploče- literatura- prilozi

14. PODJELA NASTAVNIH METODA PREMA OSJETILIMA I PREMA BOGNAR-MATIJEVIĆU

1. Prema osjetilima- verbalne koje se dijele na:

- monolške (predavanje) i - dijaloške (razgovor, diskusija)

- vizualne putem slika, filmova, grafikona gdje je govor pomoćno sredstvo- prakseološke koje su zasnovane na primjeni i postupcima (tokarenje)

2. Prema Bognar – Matijević- strategije odgoja u koje ubrajmo strategije:

- egzistencije, - individualizacije i - socijalizacije

- strategije obrazovanja u koje ubrajamo strategije: - poučavanja i učenja otkrivanjem, - doživljavanja i izražavanja, - vježbanja te - stvaranja.

15. NASTAVNI OBLICI

Oblik je način rada u nastavi:1. Frontalni rad – istovremeni rad s čitavim razredom

5

2. Grupni rad – rad u skupinama na istim ili različitim zadacima3. Rad u paru – rad dva po dva4. Individualni - pojedinačni samostalni, na istim ili različitim zadacima. 5. Individualizirani rad – prilagođen pojedinom učeniku

16. SOCIJALNI OBLICI RADA UČITELJA

1. Individualni rad učitelja2. Rad učitelja u tandemu i timska nastava:

- Horizontalna timska nastava ( 5.a,b i c razred rade zajedno a 6.a,b i c rade zajedno)

- Vertikalna timska nastava (5. i 6. a razred rade zajedno, a 5. i 6. b razred rade zajedno)

- Kombinirana timska nastava ( od 1. do 8. razreda svi rade zaejdno primjerice za Dan kruha)

17. ODGOJNO OBRAZOVNA KLIMA

Određena je kvalitetom odnosa u odgojno obrazovnom procesu. Odnosi u odgojno obrazovnom procesu mogu biti:

1. odnos nastavnik – učenik2. odnos učenik – nastavnik3. odnos učenik – učenik4. odnos nastavnik – roditelj

Vrste ponašanja nastavnika: autoritativno, demokratsko i indiferentno.

18. VRSTE PONAŠANJA NASTAVNIKA

1. autoritativno gdje nastavnik ima inicijativu a učenici su pasivni2. demokratsko gdje nastavnik i učenici zajednički sudjeluju u kreiranju nastave3. indiferentno gdje je nastavnik pasivan, a učenici imaju inicijativu

19. ŠKOLSKA EKOLOGIJA

Odnosi se na povezanost prirodne i društvene sredine i odgojno-obrazovnog procesa:1. izleti i ekskurzije2. škola u prirodi3. društveno-korisni i proizvodni rad učenika4. školsko dvorište5. specijalizirani prostor školskoj zgradi

20. MEDIJSKA DIDAKTIKA

Didaktika medija je specijalna didaktička disciplina koja proučava didaktičko oblikovanje, izradu te izbor i korištenje medija u odgojno-obrazovnom procesu

6

Medij - sredstvo prenošenja informacija, u nastavi može biti :- auditivni (radio) vizualni (slika) audiovizualni (TV) programirani materijali i kompjutori

Obrazovna tehnologija uključuje ljude, postupke, ideje, sredstva i ukupnu organizaciju obrazovnog procesa

21. VRSTE ODGOJNO OBRAZOVNE KOMUNIKACIJE

1. PERSONALNA gdje dvije ili više osoba komunicira bez posredstva medija i APERSONALNA gdje u komunikaciji posreduje tehnički medij.

2. VERBALNA – komuniciranje riječima i NEVERBALNA – komuniciranje pokretima ruku, tijela, lica, očiju, slikom.

3. JEDNOSMJERNA – usmeno izlaganje u nastavi i DVOSMJERNA- razgovor učitelja s učenikom

4. AUTORITATIVNA – zabrane, zapovijedi, iscrpne upute, ćelje djece se ne uzimaju u obzir i DEMOKRATSKA – učenik se potiče na rqazvoj vlastitog mišljenja i uvjerenja.

5. NASILNA – vikanje, prijetnje, ja-govor zmije i NENASILNA – tolerantna, nenametljiva, ti-govor žirafe.

6. NEPOSREDNA – razgovor licem u lice i POSREDNA – razgovor osobe koje nisu na istom mjestu.

7. INTRAPERSONALNA- razgovor sa samim sobom, ja-ja komunikacija, INTERPERSONALNA – komunikacija 2 ili više ljudi, ja-ti komunikacija, MASOVNA – usmjerenost na širu publiku, grupa-grupa komunikacija.

22. RAZLIKA FORMATIVNOG I SUMATIVNOG VREDNOVANJA

SUMATIVNO VREDNOVANJE – jest vrednovanje na kraju učenja i poučavanja- ono je dio tradicionalnog pristupa vrednovanju- učenik se vrednuje samo na temelju usmenih i pismenih provjera nastavnika- odogvara učenicima koji uče kampanjski i ne pokazuje stvarno znanje - ocjena govori kojoj široj kategoriji pripada učenik, a ne govori što učenik zna

ili može- učenici ne znaju kako treba učiti, a najčešće se provjeravaju niže razine znanja

prema Bloomu

FORMATIVNO VREDNOVANJE – provodi se tijekom učenja i poučavanja- dio je suvremenog pristupa vrednovanju- kontinuirano se procjenjuje kvaliteta procesa učenja- ocjena govori o predznanju i razvoju kompetencija tijekom učenja

7

- učenici su motiviraniji za rad i točno znaju što rade dobro a što loše i kako ispraviti to loše

- vrednovanje je u funkciji učenja i razvoja23. METODE UČENJA

1. Predavačka nastava - receptivno učenje2. Problemska nastava - učenje putem otkrivanja3. Grupna nastava - suradničko učenje4. Metoda moralnog učenja - moralno učenje 5. Nastava usmjerena na djelovanje - integrativno učenje6. Superučenje-megapoučavanje - prema alternativnim oblicima učenja i poučavanja

24. SURADNIČKO UČENJE I VRSTE

Suradničko ili kooperativno učenje koncept je koji je nastao kao antiteza natjecateljskom učenju koje dominira u tradicionalnoj nastavi. Dok su glavna obilježja natjecateljskog učenja gdje svaki učenik uči individualno za sebe , malo interakcije između učenika, nedostatak komunikacije, velik strah od neuspjeha, suradničko učenjje koje podrazumjeva rad u grupama omogućuje visok stupanj interakcije između članova grupe, efikasnu komunikaciju, pomaganje vršnjacima u grupi i znatno smanjenje straha od neuspjeha. Grupe u kojima se odvija suradničko učenje imaju raspon od 2-6 učenika.

Vrste suradničkog učenja:

1. Pedagoška radionica sa svojim glavnim obilježjem - kružnom komunikacijom.2. Igra uloga pomoću uživljavanja sudionika u ulogu drugog 3. Simulacija je stvaranje zamišljene socijalne situacije 4. Oluja ideja je tehnika kreativnoga mišljenja u kojoj se nabrajaju i zapisuju rješenja nekoga problema

5. Kooperativna slagalica i dopunjaljka6. Stablo budućnosti

8

VI. DIJELOVI IZ KNJIGE

25. 1. DIO SAŽETKA BOGNAR-MATIJEVIĆ – DIDAKTIČKE KONCEPCIJE

Didaktičke koncepcije predstavljaju različita teorijska polazišta didaktike, a u njih ubrajamo: 1a – SOCIOCENTRISTIČKI PRISTUP : čovjek je zlo i grešno biće koje se mora mjenjati u skladu s društvenim normamaž1b – PEDOCENTRISTIČKI PRISTUP : čovjek je biće vrijedno samo po sebi te se društvo treba mijenjati prema njegovim potrebama

2a – ZNANSTVENI P. : odgojno obrazovni proces izvodi se iz teorije spoznaje2b – UMJETNIČKI P. : odgojno obrazovni proces izvodi se iz doživljajnog procesa2c – RADNI P. : radni pristup u odgoju i obrazovanju

26. 2. DIO SAŽETKA BOGNAR-MATIJEVIĆ – SUVREMENA I RADNA ŠKOLA

Suvremena škola je novi didaktički sustav koji napušta stari kruti razredno – predmetno – satni sustav i nudi okvir koji podsjeća na stil rada i života u neforamlnim dječijim grupama i obitelji. Kako bi se škola približila dječijim potrebama razvijen je monitorski sustav, sustav individualizirane nastave, sustav slobodnih grupa.

Radna škola pokret je koji poštuje djetetove potrebe za raznovrsnim aktivnostima i ostvarivanjem osobnih mogućnosti u odgojno obrazovnom procesu. Radna škola umjesto nastavnih predmeta nudi rad na projektima ili nastavu po epohama, a umjesto učenja iz knjige učenje iz prirode.

27. HERBART I KOMENSKY – doprinos didaktici

KOMENSKY – češki pedagog koji je razvio razredno – predmetno – satni sustav, te ideju o osnovnoj školi kooja traje 6 godina i održava se na materinjem jeziku iz područja čitanja, pisanja, računanjja, mejrenja, pjevanja i sl. Zagovarao je školu s planom rada za godinu, mjeces, tjedan i svaki dan. Pri tome za svaki razred treba pripremiti posebnu knjigu i poučavati od lakšeg ka težem i od poznatog ka nepoznatom.

HERBART – dao značajan doprinos unutranjoj strukturi i organizaciji nastavnog sata i razvoju teorije nastave. Prema Herbartu proces nastave dijelin se na 4 stupnja:- jasnoća : odnosi se na upoznavanje pojedinačnog- asocijacija : novonaučeni sadržaji udružuju se sa strima- sustav : povezivanje pojedinih spoznaja u cjelinu- metoda : uvježbavanje i praktična primjena naučenog

9

10