diana veršić izvjeŠtavanje u poduzeĆu trgovinske …oliver.efri.hr/zavrsni/755.b.pdf · tema...

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Diana Veršić

IZVJEŠTAVANJE U PODUZEĆU TRGOVINSKE DJELATNOSTI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

IZVJEŠTAVANJE U PODUZEĆU TRGOVINSKE DJELATNOSTI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Menadžersko računovodstvo

Mentor: prof. dr. sc. Davor Vašiček

Student: Diana Veršić

Studijski smjer: Menadžment

JMBAG: 0081104281

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ:

1. UVOD ............................................................................................................................. 1

2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE ........................................................................... 4

2.1. Vrste financijskog izvještavanja ....................................................................... 6

2.1.1. Eksterno financijsko izvještavanje ..................................................... 8

2.1.2. Interno financijsko izvještavanje ...................................................... 13

2.2. Razlike eksternog i internog financijskog izvještavanja ................................. 18

3. ULOGA RAČUNOVODSTVA U UPRAVLJANJU ............................................... 22

4. IZVJEŠTAVANJE U PODUZEĆU "XY" ................................................................ 27

4.1. Općenito o poduzeću "XY" .............................................................................. 27

4.2. Analiza financijskih izvještaja poduzeća "XY" ............................................... 28

4.2.1. Horizontalna analiza bilance i računa 30

dobiti i gubitka poduzeća "XY" .................................................................. 30

4.2.2. Vertikalna analiza bilance i računa

dobiti i gubitka poduzeća "XY" .................................................................. 34

4.3. Analiza pomoću pokazatelja ............................................................................ 40

4.3.1. Pokazatelji likvidnosti ....................................................................... 41

4.3.2. Pokazatelji zaduženosti ..................................................................... 42

4.3.3. Pokazatelji aktivnosti ........................................................................ 44

4.3.4. Pokazatelji ekonomičnosti ................................................................ 45

4.5. Interni financijski izvještaji u poduzeću "XY" ................................................ 46

4.5.1. Analiza zaliha .................................................................................... 48

4.5.2. Analiza prodaje ................................................................................. 48

5. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 52

LITERATURA ................................................................................................................. 54

POPIS TABLICA ............................................................................................................... 56

POPIS SHEMA ................................................................................................................... 56

POPIS GRAFIKONA ......................................................................................................... 56

1

1. UVOD

Tema rada je izvještavanje u poduzeću trgovinske djelatnosti koje se sastoji od eksternog i

internog. Istraživanjem je obuhvaćeno poduzeće koje je među vodećima u svojoj regiji u

trgovini pića. Analizirana su financijska izvješća poduzeća, te su napravljene analize zaliha

i prodaje.

Zadatak analize financijskih izvješća je u tome da prepozna dobre osobine poduzeća da bi

se te prednosti mogle iskoristiti, ali i da prepozna slabosti poduzeća kako bi se poduzele

potrebne mjere. Kako bi se osigurala financijska stabilnost poduzeća, financijski menadžer

mora planirati svoje buduće financijske uvjete, a njegovo planiranje mora započeti s

analizom financijskih izvještaja. Ona osigurava informacije kao temelj za moguće

promišljanje i prosuđivanje poslovanja poduzeća u svrhu donošenja odluka, tj. upravljanja.

Međutim, informacije koje proizlaze iz te analize nisu sveobuhvatne i ne osiguravaju

razmatranje cjeline poslovanja poduzeća. Tu se uočavaju određena ograničenja u primjeni

analize financijskih izvješća za potrebe upravljanja. Zbog toga su izrađene analize prodaje i

zaliha gdje je vidljiva godišnja prodaja po mjesecima, udio maloprodaje i veleprodaje u

ukupnoj godišnjoj i mjesečnoj prodaji, obrtaji i dani vezivanja zaliha.

Proces financijskog izvještavanja koji uključuje sastavljanje i objavljivanje financijskih

izvještaja odvija se unutar računovodstva. Prikupljanje podataka, pretvaranje u kvalitetne

informacije te distribucija istih računovodstvo su podigli na puno više mjesto u redoslijedu

značenja poslovnih funkcija nego što je ono bilo nekad. U suvremenom gospodarstvu ono

se uzdiglo na ključno mjesto gdje se stvaraju informacije za poslovno odlučivanje.

Naglašene su potrebe korisnika financijskih izvještaja i njihovi zahtjevi za informacijama te

se uvažava povezanost između veličine poduzeća i jednostavnosti, odnosno složenosti

izvještavanja, bilo ono orijentirano interno ili eksterno.

Proučavajući temu sa aspekta menadžerskog računovodstva, naglasak je na internom

izvještavanju. Sukladno tome, za primjer izrađeni su interni financijski izvještaji na temelju

2

kojih menadžeri donose poslovne odluke. Obuhvaćeno je srednje veliko poduzeće koje se

bavi prodajom pića.

Problem istraživanja je uloga upravljačkih informacija koje su izvedene iz

računovodstvenog praćenja i analiza pojedinih poslovnih procesa te prezentirane u raznim

oblicima internih i eksternih financijskih izvještaja. Predmet istraživanja je konkretno

trgovačko poduzeće trgovinske djelatnosti "XY" čija je specijalizirana djelatnost prodaja

pića. Objekt istraživanja su financijski izvještaji ovoga poduzeća.

Imajući na umu prethodno postavljen problem, predmet i objekt istraživanja, postavljena je

glavna radna hipoteza: informacije generirane u upravljačkom računovodstvu poduzeća od

vitalnog su značaja za praćenje i sagledavanje uspještnosti poslovanja i ostvarivanje

planskih ciljeva, a također značajan su input u postavljanju planova za buduća poslovna

razdoblja.

Ovako postavljena glavna hipoteza implicira i nekoliko pomoćnih hipoteza:

· P.H. 1.: Financijski izvještaji su glavni nositelji računovodstvenih informacija i

konačni rezultat računovodstvenog procesiranja podataka o nastalim poslovnim

događajima poduzeća.

· P.H. 2.: Analiza financijskih izvještaja nužna je kako bi dobili uvid u bonitet i

poslovanje poduzeća.

Svrha istraživanja je prikazati važnost financijskog izvještavanja koje je glavni temelj

menadžmentu za donošenje poslovnih odluka. Cilj istraživanja je analizirati financijske

izvještaje poduzeća trgovinske djelatnosti.

Rad se sastoji od pet poglavlja unutar kojih se nalaze uvod i zaključak. U uvodnom

poglavlju opisana je tema rada, definirana je glavna, te pomoćne hipoteze, dani su problem,

predmet i objekt istraživanja, te svrha i cilj. Također je opisan i sadržaj rada po

poglavljima.

3

Drugo poglavlje obuhvaća financijsko izvještavanje, njegov pojam, vrste, te razlike između

vrsta financijskog izvještavanja.

U trećem poglavlju opisuje se uloga računovodstva u upravljanju. Definira se upravljanje i

njegove razine, te se ukazuje na važnost bilance i računa dobiti i gubitka u menadžerskom

izvještavanju.

Četvrto poglavlje obuhvaća izvještavanje na primjeru poduzeća "XY". Prvo je

predstavljeno navedeno poduzeće a onda je napravljena horizontalna i vertikalna analiza

financijskih izvještaja. Napravljena je i analiza pomoću pokazatelja, te analiza mjesečne i

godišnje prodaje.

U zaključku su izložene činjenice i zaključci do kojih je došlo promatranjem navedene

teme i poduzeća.

4

2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE

U turbulentnoj, promjenjivoj i neizvjesnoj okolini teško je upravljati poslovanjem

poduzeća. To je osobito izraženo u uvjetima u kojima je za poslovanje poduzeća

zainteresirano niz interesnih skupina počevši od vlasnika, kreditora, dobavljača,

zaposlenika, kupaca. Njihovi su interesi i ciljevi ponekad na prvi pogled međusobno

suprotstavljeni i konfliktni. Međutim, bez obzira na pojedinačne ciljeve, interesne skupine u

većini slučajeva žele da se poduzeće uspješno razvija, ostvaruje profit i uvećava svoju

vrijednost. Bez obzira o kakvim se ciljevima ili interesnim skupinama radilo, u procesu

poslovnog odlučivanja neophodne su informacije (Sever, 2009., str. 77.).

Glavna svrha financijskog izvještavanja je zadovoljenje informacijskih potreba raznih

eksternih korisnika informacija ali i pružanje informacija koje su nužne u procesu

odlučivanja. Radi se o kvantitativnim informacijama, primarno financijske prirode.

Financijske informacije predstavljaju rezultat poslovanja tvrtke izražen u novcu. Kao izvori

financijskih informacija mogu se koristiti (Negro, 2001., str. 37.):

· financijska izvješća kako ona pripremljena za dioničare, tako i ona pripremljena za

porezne svrhe

· publikacije analitičara vrijednostnica i izvješća brokerskih kuća za tvrtku i industriju

· interna izvješća pripremljena za potrebe menadžmenta

· tržišni podaci.

Rezultat financijskog izvještavanja, i glavni izvor informacija o poslovanju tvrtke, su

financijski izvještaji.

Financijskim izvještajima najopćenitije možemo smatrati računovodstvene informacije

prezentirane u određenom standardiziranom ili nestandardiziranom pisanom obliku. Vrste i

sadržaj financijskih izvještaja ovise o njihovoj namjeni, odnosno o zahtjevi njihovih

korisnika. Uobičajeno se ističu dva pristupa oblikovanju i sadržaju financijskih izvještaja i

5

to: zakonom propisani ili standardizirani oblik i obavezni minimum informacija i

neformalni, neobavezni oblik i sadržaj prilagođen konkretnoj potrebi korisnika. (Vašiček

D., 2009., str. 407.)

Ciljevi financijskog izvještavanja definirani u Okviru MSFI (Međunarodni standardi

financijskog izvještavanja) su:

1. Pružanje informacija o financijskom položaju, uspješnosti poslovanja i promjenama

financijskog položaja subjekta, što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju

odluka,

2. Financijski izvještaji pokazuju rezultate upravljanja ili odgovornosti menadžmenta

za povjerene im resurse. Korisnici informacija trebaju financijske izvještaje zbog

ocjene efikasnosti menadžmenta kao i ocjene njihove odgovornosti.

3. Financijski izvještaji služe za donošenje odluka, kao što su: da li ulagati u neke

poslovne subjekte, prodati ulaganje (dionice, udjele) subjekata ili ih zadržati, da li

dati povjerenstvo menadžmentu poslovnog subjekta ili ga zamijeniti novim

menadžmentom (Odbor za standarde financijskog izvještavanja,

http://www.osfi.hr/Default.aspx?sid=155&p=1&salt=4805).

Glavni korisnici računovodstvenih informacija prikazanih u financijskim izvještajima su:

1. Ulagači (investitori) - ulagači rizičnog kapitala i njihovi savjetnici zabrinuti su zbog

rizika koji mu je svojstven te povrata od tih ulaganja. Oni trebaju informacije da im

pomognu odrediti trebaju li kupiti, držati ili prodati dionice. Dioničari su također

zainteresirani za informacije koje im omogućuju procijeniti spodobnost poduzeća da

isplati dividende.

2. Zaposlenici - zaposlenici i njihove predstavničke grupe zainteresirani su za

informacij eo stabilnosti i profitabilnosti svojih poslodavaca. Onisu također

zainteresirani za informacije koje im omogućavaju procijeniti sposobnost poduzeća

da osigura plaće, mirovinska prava i mogućnost zapošljavanja.

6

3. Zajmodavci - zainteresirani su za informacije koje im omogućavaju odrediti hoće li

njihovi zajmovi i kamate koje idu uz njih, biti plaćeni na vrijeme (po dospijeću).

4. Dobavljači i ostali vjerovnici - zainteresirani su za informacije koje im

omogućavaju odrediti hoće li iznosi koji im se duguju biti plaćeni kada dospiju.

Vjerovnici su zainteresirani za poslovanje poduzeća na kraće razdoblje nego

zajmodavci, osim ako su ovisni o nastavku poslovanja poduzeća kao svojeg glavnog

kupca.

5. Kupci - zainteresirani su za informacije o nastavku poslovanja poduzeća, posebice

kada imaju dugoročne poslovne odnose ili su ovisni o tom poduzeću.

6. Država i njene agencije - zainteresirane su za alokaciju resursa i stoga za aktivnost

poduzeća. Oni također zahtijevaju informacije u svrhu reguliranja aktivnosti

poduzeća i određivanja poreznih politika. Uz to, informacije su važne kao osnovica

za statistiku nacionalnog dohotka i slične statistike.

7. Javnost - poduzeća utječu na javnost na različite načine. Poduzeća, primjerice,

mogu znatno pridonijeti lokalnoj privredi na mnogo načina, uključujući

zapošljavanje većeg broja ljudi te brigu nad lokalnim opskrbljivačima. Financijski

izvještaji mogu pomoći javnosti pružajući joj informacije o trendovima i

prosperitetu poduzeća te o rasponu njegovih aktivnosti.

Korisnici se služe financijskim izvještajima kako bi zadovoljili svoje različite potrebe za

informacijama (Bartulović, 2013., str. 7.).

2.1. Vrste financijskog izvještavanja

U teoriji i u praksi računovodstvo se strukturira u dva osnovna dijela i to (Gulin, 2011., str

8.):

1. dio koji se odnosi na evidenciju prošlih poslovnih događaja i temeljem toga

sastavlja financijske izvještaje - financijsko računovodstvo,

7

2. dio koji izrađuje informacije menadžmentu za donošenje odluka i informacije

okrenute budućem poslovanju - upravljačko računovodstvo.

Kako računovodstvo nije samo sebi svrhom, nego je cjelokupna računovodstvena aktivnost

usmjerena stvaranju informacija potrebnih korisnicima u procesu poslovnog odlučivanja,

potrebno je informacije prezentirati u obliku i mediju prepoznatljivom i nadasve

razumljivom korisnicima kojima su namijenjene.

Financijski izvještaji koji se obavezno sastavljaju najmanje jednom godišnje (na kraju

poslovne godine) namijenjeni su širokom krugu korisnika i sadrže informacije koje su

sintetizirane i sveobuhvatne te udovoljavaju uobičajenim potrebama većine eksternih

korisnika. Međutim, takvi standardizirani financijski izvještaji ne pružaju sve informacije

koje su potrebne internim korisnicima, prije svega menadžmentu pri donošenju poslovnih

odluka. Stoga se informacije iz navedenih financijskih izvještaja nadopunjuju s dodatnim

upravljačkim i financijskim informacijama, čiji se oblik i sadržaj kreira zavisno od zahtjeva

pojedinog korisnika informacije.

To ukazuje na potrebu sastavljanja:

· eksternih (temeljnih) financijskih izvještaja - osnovnih, propisanih i

standardiziranih, financijskih izvještaja koji udovoljavaju uobičajenim potrebama

većine korisnika i

· internih izvještaja - specifičnih financijskih izvještaja koji pružaju dodatne

informacije koje zadovoljavaju posebne potrebe za informacijama određenog,

ponajprije internog korisnika.

Uvriježena podjela financijskog izvještavanja na eksterno i interno održava razlike između

zahtijeva eksternih i internih korisnika za određenim informacijama te je razvijen

koncepcijski okvir ekonomskog i internog izvještavanja s različitim ciljevima, svrhom i

obilježjima, strukturom i sadržajem izvještaja. Iz te podjele razvijena je suvremena

8

funkcionalna struktura računovodstva koja razlikuje financijsko računovodstvo, te

upravljačko i računovodstvo troškova (Vašiček V., 2011., str. 656.).

2.1.1. Eksterno financijsko izvještavanje

Financijsko računovodstvo daje sintetizirane podatke o cjelini poslovanja izraženo u

novčanim pokazateljima na temelju strogo reguliranih pravila kao što su općeprihvaćena

računovodstvena načela, standardi, zakoni i propisi. Rezultat financijskog računovodstva su

financijski izvještaji usredotočeni na protekla razdoblja i usmjereni prema eksternim

korisnicima.

Financijski izvještaji, pojedinačni i konsolidirani, prema HSFI 1 (Hrvatski standardi

financijskog izvještavanja 1) su:

1. bilanca - prikazuje financijski položaj poduzeća na određeni datum, sredstva koja

posjeduje, dugove (obveze) i vlasnički kapital

2. račun dobiti i gubitka - označuje profitabilnost poduzeća tijekom prošle godine (ili

drugo vremensko razdoblje)

3. izvještaj o promjenama kapitala - objašnjava određene promjene u iznosu

vlasničkog kapitala poduzeća

4. izvještaj o novčanom toku - sumira novčane primitke i novčane izdatke poduzeća

tijekom istovremenog razdovlja, kao i u računu dobiti i gubitka

5. bilješke uz financijske izvještaje - sadrže dodatne informacije za koje računovođe

smatraju da su korisne u interpretaciji financijskih izvještaja.

Bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i kapitala na određeni datum. Ona je temeljni

financijski izvještaj koji prikazuje financijski položaj poduzeća i služi kao podloga za

ocjenu sigurnosti poslovanja. Prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja

elementi koji su u izravnom odnosu s mjerenjem financijskog položaja jesu sredstva

(imovina), obveze i glavnica (kapital):

9

a) imovina (sredstvo) - resurs koji je pod kontrolom poduzeća, koji proizlazi iz

prošlih događaja i od kojeg se očekuju buduće ekonomske koristi;

b) obveze - postojeći dugovi poduzeća, proizašli iz prošlih događaja, za čije se

podmirenje očekuje smanjenje resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi:

c) kapital (glavnica) - ostatak imovine nakon odbitka svih obveza (Žager,

2008., str.53.).

Uspješnost poslovanja obično se definira kao sposobnost ostvarivanja određenih ciljeva.

Ciljevi poslovanja mogu biti različiti, a to znači da i uspješnost poslovanja ovisi o

postavljenim kriterijima i definiranim ciljevima. Najčešći cilj koji se ističe je profitabilnost

poslovanja. Je li ostvarena i u kojoj mjeri, vidi se iz računa dobiti i gubitka (ili izvještaja

o dobiti). Za razliku od bilance, koja prizakuje financijski položaj u određenom

vremenskom trenutku, račun dobiti i gubitka prikazuje aktivnosti poduzeća u određenom

razdoblju. Osnovni kategorijalni elementi tog izvještaja su prihodi, rashodi i njihova razlika

(dobit ili gubitak). Prema tome, račun dobiti ili gubitka moguće je definirati kao financijski

izvještaj koji prikazuje koliko je prihoda i rashoda ostvareno u određenom vremenu te

kolika je ostvarena dobit (gubitak) (Žager, 2008., str. 67.).

Izvještaj o promjenama kapitala prikazuje sve promjene na kapitalu koje su se dogodile

između dva datuma bilance, te na taj način daje podlogu za prosudbu kvalitete dijela

bilančne strukture. Promjene kapitala u promatranom obračunskom razdoblju mogu nastati

iz sljedećih razloga:

· financijskog rezultata tekućih razdoblja (dobiti ili gubitka),

· ispravka temeljnih pogrešaka iz MRS-a,

· učinka revalorizacija imovine,

· isplate dobiti u obliku dividendi ili udjela u dobiti, odnosno utvrđivanje

obveza (prije isplate),

· povećanja temeljnog kapitala,

· smanjivanja temeljnog kapitala,

10

· ostvarenjem kapitalnih dobitaka,

· ostalih promjena kapitala (glavnice) (Parać, 2008., str. 241.).

Izvještaj o novčanom toku iskazuje novčane tokove, tj. priljev i odljev novca i novčanih

ekvivalenata u određenom obračunskom razdoblju. Taj je izvještaj sastavni dio temeljnih

financijskih izvještaja koji pokazuje izvore pribavljanja i način uporabe novca. Osim toga,

osigurava informacije o svim investicijskim i financijskim aktivnostima poduzeća tijekom

razdoblja. Kao što je već poznato, novac je važna ekonomska kategorija i vrlo važan

čimbenik u poslovanju svakog poduzeća. Iz tog je razloga potrebno sastavljati izvještaj koji

govori o izvorima i uporabi novca i koji omogućuje utvrđivanje viška raspoloivih, odnosno

nedostatak novčanih sredstava. Upravo izvještaj o novčanom toku daje takve informacije i

u kombinaciji sa ostalim izvještajima daje pravu sliku stanja poduzeća (Žager, 2008., str.

81.).

Bilješke uz financijske izvještaje sadrže dodatne i dopunske informacije koje nisu

prezentirane u bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o promjenama kapitala i izvještaja

o novčanom toku. One dodatno pojašnjavaju strukturu, vrijednost i obilježja nekih pozicija

u tim izvještajima. Tako, primjerice, u bilješkama trebaju biti prikazane metode s razlozima

odstupanja i kvantifikacijom učinaka tih odstupanja. Osim toga, u bilješkama se,

primjerice, može prikazati pregled obaveza s rokom dospijeća duljim od pet godina,

prosječan broj zaposlenih, broj i nominalna vrijednost izdanih dionica po vrstama i čitav niz

različitih korisnih informacija. Jednom riječju, bilješke trebaju sadržavati sve one

informacije koje se direktno ne vide iz temeljnih izvještaja, a nužne su za njihovo

razumijevanje i ocjenu poslovanja. Sastavljanje i prezentiranje dodatnih informacija u

formi bilješki pridonosi kvaliteti i upotrebljivosti računovodstvenih informacija (Žager,

2008., str. 89.).

Eksterni korisnici, odnosno vanjski donositelji odluka, koriste izvještaje za donošenje

odluka o investicijama, tj. za selekciju onih poduzeća u koje će investirati sredstva ili

11

kojima će odobriti kredit. Zbog toga su financijski izvještaji prvenstveno oblikovani da

odgovaraju potrebama vjerovnika i investitora.

Vjerovnici su zainteresirani za solventnost - mogućnost poduzeća da plaća svoje dugove u

roku dospijeća. Za poslovne organizacije se kaže da su solventne kad su u stanju platiti

svoje dugove na vrijeme. Nasuprot tome, insolventna je ona kompanija koja nije u

mogućnosti ispuniti svoje obveze. Solventnost je kritična točka za opstanak svakog

poduzeća, jer poduzeće koje postane nesolventno njegovi vjerovnici mogu otjerati u

bankrot. Kada je poduzeće u bankrotu, sudovi ga mogu natjerati da stane sa svojim

poslovima, proda svoju imovinu (u svrhu plaćanja dugova vjerovnicima), te i prestane

postojati.

Investitori, kao i vjerovnici, zainteresirani su za solventnost poduzeća, ali su još više

zainteresirani za profitabilnost. Profitabilni poslovi povežavaju vrijednost vlasničkog

kapitala poduzeća. Kompanija koja kontinuirano posluje bez profita, jednom će iscrpiti

svoja sredstva i biti prisiljena okončati svoje poslovanje. Zbog toga većina korisnika

financijskih izvještaja pažljivo studiraju financijske izvještaje radi pronalaska rješenja za

solventnost i buduću profitabilnost (Meigs, 1999., str. 27.).

Analizom financijskih izvješća nastoji se doći do procjene trenda, dinamike i rizičnosti

budućih gotovinskih tijekova poduzeća. Radi stjecanja cjelovite i što objektivnije slike o

perspektivi poduzeća čija izvješća su predmet analize, potrebno je dobivene rezultate

procijeniti u svjetlu vremenske dinamike, rezultata konkurencijske strategije (koja dominira

politiku ekspanczije i financijranja), uz pravilan izbor pokazatelja.

U tu svrhu analiza financijskih izvještaja može se provoditi sljedećim metodama koje se

međusobno nadopunjuju i isprepliću:

· analizom putem pokazatelja,

· komaprativnom analizom,

· analizom trenda.

12

Financijski pokazatelji nastaju stavljanjem u odnos podataka iz jednog ili više izvješća ili

nekom od kombinacija tržišnih i podataka iz financijskih izvješća. Oni predstavljaju prvi

korak financijske analize, ali pravu vrijednost imaju tek kad se koriste u komparativnoj

analizi ili pak kombiniraju sa analizom trenda. Ova vrsta analize jedna je od najčešće

korištenih analiza financijskih izvješća. Jedna od čestih klasifikacija financijskih

pokazatelja je sljedeća:

1. pokazatelj likvidnosti

· pokazatelj tekuće likvidnosti

· pokazatelj ubrzane likvidnosti

2. pokazatelj menadžmenta imovine (efikasnost, aktivnost),

· prosječno razdoblje naplate potraživanja (dani nenaplaćenih

potraživanja)

· pokazatelj obrta zaliha

· pokazatelj obrta dugotrajne imovine

· pokazatelj obrta ukupne imovine

3. pokazatelj menadžmenta duga (zaduženosti),

· pokazatelj ukupnog duga prema ukupnoj imovini

· pokazatelj pokrića kamata

· pokazatelj pokrića fiksnih naknada

4. pokazatelj profitabilnosti (rentabilnosti),

· bruto profitna marža

· neto profitna marža

· temeljna snaga zarade

· povrat naukupnu imovinu (ROA ili ROI)

· povrat na vlastiti kapital (ROE)

5. pokazatelj financijskih tržišta (tržišne vrijednosti)

· pokazatelj cijena/zarada

· pokazatelj tržišne/knjigovodstvene vrijednosti

13

· stopa isplate dividendi

· povrat od dividendi (Negro, 2001.)

Komparativna analiza provodi se usporedbom izabrnih financijskih pokazatelja poduzeća

s povijesnim pokazateljima, pokazateljima konkurencije tj. djelatnosti u kojoj poduzeće

djeluje, te s planiranim veličinama.

Analiza trenda daje uvid u kretanje financijskog stanja tvrtke kroz vrijeme. Pored

usporedbe financijskih pokazatelja izračunatih za više sukcesivnih izvješća (koja se može

prikazati grafički), ova analiza se može provesti izračunom trendnih - indeksiranih izvješća

(horizontalna analiza) i izvješta uobičajene veličine - srukturnih izvješća (vertikalna

analiza), a često se kristi u kombinaciji s komparativnom analizom (Negro, 2001.).

2.1.2. Interno financijsko izvještavanje

S obzirom na to da određene informacije ipak nisu sadržane u temeljnim financijskim

izvještajima postoje izvještaji koji se sastavljaju strogo prema zahtjevima korisnika i stoga

su takvi izvještaji prilagođeni formom i sadržajem uglavnom svojim korisnicima. To su

interni financijski izvještaji, koji nastaju ne samo unutar računovodstva, već i unutar nekih

drugih poslovnih jedinica proračunskog korisnika. Takvi izvještaji u pravilu nisu

standardizirani, odnosno njihova forma je slobodna i kreira se prema potrebama pojedinih

korisnika. Ovakvi izvještaji sadržavaju ciljane informacije, usko vezane za djelatnost

proračunskog korisnika (Blažević, 2013., str 68.).

Temeljni financijski izvještaji ponekad su previše uopćeni i nisu zadovoljavajuća osnova za

donošenje pojedinih odluka. Takav pristup kreiranju sadržaja i strukture internih

financijskih izvještaja daje puno fleksibilnosti i mogućnosti da se udovolji specifičnim i

pojedinačnim zahtjevima internih korisnika. Ipak, nedostatak standardizacije zahtijeva više

napora, rada i znanja potrebnih za kreiranje internih izvještaja.

14

Pri definiranju elemenata internog izvještavanja treba uvažavati specifičnosti svakog

proračunskog korisnika. Pripremu informacija treba temeljiti na inrofmacijskim zahtjevima

internog korisnika o onim programima, projektima i aktivnostima, koji su od posebnog

značaja za pojedinog proračunskog ili izvanproračunskog korisnika, a uz uvažavanje

temeljnih načela internog obračuna. Zato je za kvalitetnu izradu internih financijskih

izvještaja od iznimne važnosti razvoj informacijskog sustava u kojem računovodstvo

zauzima dominantno mjesto (Blažević, 2013., str. 68.).

Informacijska podrška upravljanju, obično organizirana kroz organizacijsku/e jedinicu/e

računovodstva, planiranja, analize i kontrole, pruža različite informacije untar sustava

menadžmenta u cilju povećanja njegove efikasnosti. Menadžment i računovođe kreiraju

financijske (računovodstvene) izvještaje sukladno zahjtevima pojedinog korisnika, i to u

formi i sadržaju koji najviše odgovara postavljenim zahtjevima. Interni izvještaji su

specifični i zasebni za svaku pojedinu organizaciju i za svakoga pojedinog korisnika

(Vašiček V., 2011., str. 658.).

Interni financijski izvještaji služe kao podrška upravljanju, i to najčešće kao izvještaji koji

pomažu pri:

· upravljanju imovinom,

· upravljanju obvezama,

· upravljanju troškovima,

· upravljanju ljudskim potencijalima, itd. (Blažević, 2013., str. 68.)

Detaljnije, sam sadržaj internih financijskih izvještaja može obuhvaćati:

· troškove zaposlenika, stručnih suradnika, eksperata i sl.

· specifične troškove koji proizlaze iz djelatnosti proračunskih korisnika pri

čemu je bitno naglasiti mogućnost integriranja internih financijskih

izvještaja u eksterne financijske izvještaje

· i ostale relevantne troškove prema zahtjevima pojedinih proračunskih

korisnika. (Blažević, 2013., str. 68.)

15

Interni financijski izvještaji pružaju informacije o ukupnoj imovini poduzeća, njezinoj

vrijednosti, broju, rasporedu po raznim kriterijima. Upravljanje imovinom bitno je

posebno u uvjetima kada se radi o sofisticiranoj imovini visoke vrijednosti, vrlo kratkog

vijeka korisnosti. Zato interni izvještaji trebaju pružiti što detaljnije informacije, a samim

time jasno je da informacije eksternih financijskih izvještaja o imovini nisu dostatne za

upravljanje imovinom.

U upravljanju obvezama, prvenstveno je cilj praćenje stanja obveza, transparentni pregled

obveza po datumu dospjelosti, po vrstama obveza, po dobavljačima, i sl. Izvještaj o

obvezama sustavan je prikaz svih ukupnih obveza, podmirenih obveza i nepodmirenih

obveza poduzeća na određeni dan prema rokovima dospijeća i zadanoj strukturi.

Upravljanje torškovima i njihovo optimiziranje cilj je djelovanja svakog menadžera.

Upravljanje troškovima preduvjet je uspješnog poslovanja poduzeća. Sa ciljem što boljeg

upravljanja troškovima, menadžment prati pojedina mjesta nastanka troška kako bi se

pratila visina troškova s ciljem njihove kontrole i smanjenja, ali i kako bi se omogućilo

sučeljavanje odgovarajućih prihoda s pripadajućim rashodima (troškovima).

Upravljanje ljudskim potencijalima jedan je od značajnih ciljeva internih financijskih

izvještaja. Oni unutar upravljanja ljudskim potencijalima imaju svrhu analizirati i odrediti

optimalan broj zaposlenih, odrediti zadatke i pratiti aktivnosti kako bi konstantno

poboljšavali uslugu, analizirati razvoj ljudskih potencijala i njihovu izobrazbu, usporedbe

rasta u odnosu na protekla razdoblja itd. (Blažević, 2013., str. 70.)

Računovodstvo namijenjeno isključivo unutar-organizacijskim korisnicima (odnosno

računovodstvo troškova i upravljačko računovodstvo) ostvaruje svoj smisao ukoliko može

pružiti sve relevantne informacije u svrhu poslovnog odlučivanja i upravljanja. Sustav

upravljačkog računovodstva ima četiri dimenzije: opseg, integraciju, zaduživanje i

ažurnost. Menadžmentu su najkorisnije informacije širokog opsega (financijskog i

nefinancijskog karaktera koje se odnose na poslovanje poduzeća, ali i njegovih konkurenata

16

i partnera), visoko integrirane (obuhvaćaju relevantne informacije različitih poslovnih

jedinica), smisleno agregirane (zadužene prema financijskom kriteriju, primjerice izvještaji

aktivnosti poslovnih jedinica) i pravodobne (u smislu da se često i brzo izrađuju izvještaji

za potrebe različitih razina upravljanja) (Ramljak, Rogošić, 2013., str. 36.).

Upravljačko računovodstvo i računovodstvo troškova je interno računovodstvo. Različite

aktivnosti računovodstva prema njegovoj široj definiciji obuhvaćaju:

· izradu podataka za potrebe planiranja i kontrole

· izradu podataka za potrebe svakodnevnih odluka i kada se radi o specifičnim

projektima koji zahtijevaju izbor mogućih alternativa

· sudjelovanje u postavljanju i provedbi planova

· uvođenje postupaka usmjerenih na poboljšanje poslovanja i snižavanje troškova

· razvoj i unaprijeđenje sistema za praćenje troškova

· evidentiranje i objavljivanje troškova po pojedinim proizvodima i odjelima.

Upravljačko računovodstvo se upotrebljava za označavanje dijela računovodstva koje je

usmjereno menadžmentu, te se stoga često naziva i menadžersko računovodstvo. Ono

uključuje pripremu (objašnjenje) i interpretaciju računovodstvene informacije čija je svrha

pomoći menadžmentu. Menadžeri koriste tu informaciju u određivanju kompanijinih općih

ciljeva, u ocjenjivanju uspjeha odjela i pojedinaca, u odlučivanju da li uvesti nove

proizvodne linije i u donošenju skoro svih tipova menadžerskih odluka.

Dobar je dio "upravljačkih računovodstvenih informacija" financijske prirode, ali je

organiziran na takav način da se izravno odnosi na najbližu odluku. Ipak, upravljačka

računovodstvena informacija često uključuje ocjene "nefinancijskih" faktora, kao što su

politička razmatranja, mogući efekti različitih akcija na okolinu, kompanijin imidž u

javnosti i proizvodnost radnika (Meigs, 1999., str. 5.).

Upravljačko računovodstvo se koristi informacijama računovodstva troškova koje ima

značajnu potpornu ulogu u ispunjavanju zadaća upravljačkog računovodstva. Metodološka

17

matrica računovodstva troškova kao i metodološka matrica upravljačkog računovodstva

trebaju se promatrati kao jedinstveni računovodstveni i izvještajni okvir, u čijem stvaranju

treba uvažiti specifičnost poslovnog procesa, informacijske zahtjeve menadžmenta i

razvijenost poslovnog i računovodstvenog sustava, a koji mora osigurati kvalitetno i

cjelovito izvještavanje o internim rezultatima po svim hijerarhijskim razinama

menadžmenta.

Razvijeno računovodstvo troškova i upravljačko računovodstvo pretpostavka je za

kvalitetno upravljanje poslovanjem (poslovno odlučivanja), analizu poslovanja, te za

nadzor poslovanja (Vašiček V., 2011., str. 657.).

Menadžeri nemaju vremena za potanko istraživanje operativnih informacija. Umjesto toga

oni se oslanjaju na sažete prikaze tih informacija. Oni se služe tim sažetcima s ostalim

informacijama za provođenje svojih upravljačkih odgovornosti. Računovodstvene

informacije koje su posbno pripremljene kao pomoć menadžerima nazivaju se informacije

upravljačkog menadžmenta. Te informacije upotrebljavaju se u tri upravljačke funkcije:

planiraju, provedbi i kontroli (Anthony, 2004., str. 5.).

Uloga upravljačkog računovođe vrlo je široka, te se zahtijeva specifično računovodstveno i

šire ekonomsko znanje. Upravljački računovođe pružaju specifične informacije usmjerene

na određeno područje i usmjerene određenom korisniku. Predmet obrade može biti poslovni

sustav, proces ili pojedina aktivnost, koje zahtijevaju mjerenje, vrednovanje i kontinuirano

izvještavanje uz praćenje i nadzor. Područja djelovanja upravljačkog računovođe nisu

ograničena, ali se može istaknuti da su to uobičajeno područja (Vašiček V., 2011., str. 681.):

· upravljanja troškovima,

· planiranja i kontrole izvršenja planova i

· podrške odlučivanju.

Interni obračun i ciljevi internog izvještavanja podređeni su zahtjevima internih korisnika

(vlasnici, upravni odbor, menadžment). Kreiranje internih financijskih izvještaja u domeni

18

je internih korisnika i stoga nisu standardizirani i ne mogu biti propisani. Takav pristup

kreiranju sadržaja i strukture internih financijskih izvještaja daje puno fleksibilnosti i

mogućnosti da se udovolji pojedinačnim i specifičnim zahtjevima internih korisnika.

Suprotno, nedostatak standardizacije zahtijeva više napora, rada i znanja potrebnih za

kreiranje internih izvještaja. Međutim, metodološka osnova je poznata, znanstveno

utemeljena i praktično provjerena. Riječ je o instrumentariju upravljačkog računovodstva i

računovodstva troškova.

Metodološka osnovica pripreme internih obračuna i izbor odgovarajućeg sustava i metoda

obračuna troškova, koji treba poštivati specifičnosti poslovnog procesa, informacijske

zahtjeve menadžmenta i razvijenost poslovnog i računovodstvenog sustava, mora biti

usklađen sa svrhom, ciljem i zadacima poslovanja, te mora osigurati kvalitetno i cjelovito

izvještavanje o rezultatima po svim hijerarhijskim razinama menadžmenta.

2.2. Razlike eksternog i internog financijskog izvještavanja

Izraz financijsko fračunovodstvo odnosi se na pripremu i upotrebu financijskih informacija

koje opisuju financijski položaj i poslovne rezultate poslovnog subjekta. Financijsko

računovodstvo služi kao temelj za pripremu financijskih izvještaja i poreznih prijava.

Budući da financijske izvještaje koriste vanjski korisnici, kao što su kreditori, dioničari i

potencijalni investitori, informacije se u ovim izvještajima prezentiraju u skladu s

općeprihvaćenim računovodstvenim načelima.

Upravljačko računovodstvo (interno) obuhvaća pripremu i upotrebu računovodstvenih

informacija koje su oblikovane tako da pomognu menadžerima u planiranju i kontroli

poslovanja poduzeća i u donošenju odluka. Ukratko informacije upravljačkog

računovodstva oblikovane su tako da zadovolje potrebe internih korisnika, a ne onih

donositelja odluka koji su izvan poslovnog subjekta.

19

Budući da izvještanje upravljačkog računovodstva koristi samo menadžment, njihov sadržaj

nije vođen općeprihvaćenim računovodstvenim načelima ili poreznim zakonima. Umjesto

toga, izvještaji upravljačkog računovodstva trebali bi sadržavati one informacije koje

najboje zadovoljavaju potrebe donositelja odluka. Najveći je izazov za upravljačke

računovođe da menadžerima pribavljaju informacije koje su najvažnije za određenu

poslovnu odluku (Meigs, 1999., str. 986.).

Razlike eksternog i internog izvještavanja, tj. financijskog i upravljačkog računovodstva

možemo lakše uočiti u Tablici 1.

Tablica 1. Usporedba eksternog i internog izvještavanja, tj. financijskog i upravljačkog

računovodstva

RAČUNOVODSTVENI SUSTAV

Financijsko

računovodstvo

Upravljačko računovodstvo

Svrha

Pribavljanje korisnih

informacija o brojnim

donositeljima odluka o

financijskom položaju i poslovnim rezultatima

poslovnog subjekta.

Pribavljanje informacija

menadžerima koje se koriste u planiranju i kontroli

poslovnih aktivnosti i za

donošenje menadžerskih odluka.

Vrste izvještaja

Financijski izvještaji, porezne prijave i posebni

izvještaji kao što su molbe za kredite i izvještaji regulatornim agencijama.

Mnogo različitih vrsta izvještaja ovisno o prirodi poslovanja i o specifičnim informacijskim potrebama

menadžmenta.

Standardi

prezentiranja

U financijskim

izvještajima, općeprihvaćena računovodstvena načela. U poreznim prijavama,

odredbe poreznog zakona.

Nema posebnih pravila: sve

informacije koje su

najvažnije za menadžere.

Subjekt izvješćivanja Obično je to kompanija promatrana u cjelini.

Obično dio poduzeća, kao što je odjel, proizvodna linija ili vrsta aktivnosti.

20

Vremenska

razdoblja koja se

pokrivaju

Obično godina, tromjesečje, ili mjesec. Većina se izvještaja usredotočuje na dovršena razdoblja. Naglasak se

stavlja na tekuće (posljednje) razdoblje.

Bilo koje razdoblje: godina,

tromjesečje, dan, čak i radna smjena. Neki su

izvještaji povijeste prirode; drugi se usredotočuju na procjene rezultata koji se

očekuju u budućim razdobljima.

Korisnici informacija Korisnici informacija

Vanjski korisnici kao i

menadžeri. Ovi vanjski korisnici financijskih

izvještaja obuhvaćaju dioničare, kreditore, moguće investitore, porezna i regulativna tijela

i ostalu javnost. Porezne

prijave obično se šalju poreznim vlastima.

Menadžment (različiti izvještaji za različite menadžere). Izvještaji upravljačkog računovodstva obično se ne dijele vanjskim

korisnicima.

Izvor: izrada studenta prema Meigs, 1999., str. 987.

Uloga upravljačkog računovođe vrlo je široka, te se zahtijeva specifično računovodstveno i

šire ekonomsko znanje. Upravljački računovođe pružaju specifične informacije usmjerene

na određeno područje i usmjerene određenom korisniku. Predmet obrade može biti poslovni

sustav, proces ili pojedina aktivnost, koje zahtijevaju mjerenje, vrednovanje i kontinuirano

izvještavanje uz praćenje i nadzor. Područja djelovanja upravljačkog računovođe nisu

ograničena, ali se može istaknuti da su to uobičajena područja:

· upravljanja troškovima,

· planiranja i kontrole izvršenja planova i

· podrške odlučivanju.

21

Korisno je znati da financijsko i upravljačko računovodstvo nisu dvije potpuno odvojene

discipline. Informacije financijskog računovodstva opsežno se koriste kod mnogih

menadžerskih odluka. Na primjer, menadžeri dnevno kod mnogih poslovnih odluka koriste

informacije o prihodu od prodaje, rashodima i porezima. Međutim, menadžeri osim toga

trebaju dopunske informacije kao što su prihodi i rasodi po odjelima ili po proizvodnoj

liniji. Prema tome, mnoge su informacije upravljačkog računovodstva zapravo preuređene

informacije financijskog računovodstva kako bi odgovarale određenoj upravljačkoj svrsi

(Meigs, 1999., str. 988.).

22

3. ULOGA RAČUNOVODSTVA U UPRAVLJANJU

Menadžment poduzeća donosi operativne i strateške odluke kojima će ispunjavati ciljeve

vlasnika poduzeća te time postaje važan, ako ne i najvažniji korisnik financijskih

informacija. Potrebe menadžmenta ne mogu se zadovoljiti iz financijskih izvještaja koje

priprema financijsko računovodstvo. Stoga se podaci iz financijskog računovodstva i

financijskih izvještaja moraju dalje prerađivati u posebnom cijelu računovodstva. Tako je

povezivanjem računovodstva s informacijskim potrebama menadžmenta nastala sintagma

upravljačko računovodstvo (Gulin, 2011., str. 3.).

Upravljenje je proces i ukupna aktivnost usmjerena na postavljanje dugoročnih ciljeva,

politike i strategije poslovanja i razvoja, alociranja resursa, usmjeravanja i kontrole

realizacije ciljeva.

Proces upravljanja podrazumijeva i stvaranje organizacijskih pretpostavki, u smislu

efikasne provedbe odluka, za ostvarivanje predviđenih rezultata i ciljeva. Osim toga

podrazumijeva se i kontinuirana kontrola nad ostvarivanjem predviđenih i planiranih

rezultata i ciljeva.

Ističe se kako je proces upravljanja moguće razmatrati na sljedeće tri razine:

1. strateškoj ili najvišoj razini upravljanja - dugi rok, bavi se dugoročnim ciljevima

poslovanja poduzeća i kako ih ostvariti,

2. taktičkoj ili srednjoj razini upravljanja - kraći rok, razmatraju se razultati koji su

potrebni za ostvarenje predviđenih ciljeva,

3. operativnoj ili najnižoj razini upravljanja - djelovanje tijekom odvijanja poslovnih

operacija.

Bez obzira na to o kojoj se razini upravljanja radi, pretpostavka racionalnog upravljanja su

informacije. Ako se zna da je temeljni cilj poduzeća uravnotežen rast koji može biti

ograničen sigurnošću poslovanja, koja je, prije svega, financijsko ograničenje i

23

determinirana je strukturom financijskih izvjetaja, tada je sasvim sigurno da upravljanje i

odlučivanje nije moguće zamisliti bez informacija koje se temelje na financijskim

izvještajima i koje procesira računovodstvo poduzeća.

Financijski izvještaji su strukturirani prikaz financijskog položaja, uspješnosti i promjena

financijskog položaja proračunskog korisnika. Osnovni ciljevi financijskih izvještaja su

pružiti informacije širokom krugu korisnika koji će ih koristiti u donošenju odluka i

procjena tijekom raspodjele povjerenih proračunskih sredstava (Blažević, 2013., str. 67.).

Upravo zbog utjecaja na odluke korisnika sustava izvještavanja potrebno je istaknuti

poštovanje posebnih načela izvještavanja:

· izvještaji moraju biti jednostavni, jasni i pregledni

· sustav izvještavanja mora biti lako prilagodljiv svakodnevnim promjenama u

poduzeću

· kontroler moram pratiti promjene unutar poduzeća i izvan njega, te promjene

u zahtjevima menadžmenta (nije dobro kreirati standardne izvještaje i ne

mijenjati ih i modificirati na mjesečnoj razini)

· izvještaji moraju pokazivati "izrudarene" istine, a ne površinske informacije

do kojih ionako svatko lako može doći sam.

Potrebno je pronaći optimalan odnos među mnoštvom podataka i informacija s jedne

strane, i njihovu svrhovitu upotrebu, s druge strane.

Menadžment treba informaciju koju će odmah razumijeti, ispravno ju staviti u kontekst i u

pravom trenutku na pravi način iskoristiti. Aktualna informacija u jednom mjesecu, već u

sljedećem može biti nevažna, jer je neki novi događaj potaknuo neke nove poslovne

promjene.

24

Uz navedene karakteristike suvremenih poslovnih izvještaja, možemo navesti još neke:

· izvještaj mora biti pravovremen - bolje da izvještaj bude sačinjen sa 80-90%

prikupljenih podataka unutar tjedan dana od završenog mjeseca, nego sa 100%

prikupljenih podataka nakon 20 dana;

· izvještaji moraju biti kombinacija tabela i grafikona, sa malo teksta koji

objašnjavaju razloge nastanka odstupanja od zadnjeg i prijedloge poboljšanja;

· izvještaji moraju ići jedan korak ispred menadžmenta odnosno moraju se razvijati i

proširivati prema situacijama puno prije nego što menadžment ustanovi da su im

upravo ti podaci potrebni za dublje razumijevanje problema.

Upravo stoga je jasno zbog čega je danas potreba za promptnim, dubinskim, jasnim,

preciznim i potpunim poslovnim izvještajima toliko važna. Danas se odluke donose u

minutama, a isto toliko vremena ima i za pripremanje traženih informacija. ( Tajne dobrog

poslovnog izvještaja, preuzeto sa:

http://www.kognosko.hr/?Usluge/Izvjestavanje/Tajne_dobrog_poslovnog_izvjestaja )

Financijski izvještaji su glavni nositelji računovodstvenih informacija i konačni rezultat

računovodstvenog procesiranja podataka o nastalim poslovnim događajima poduzeća.

Sasvim je jasno da se u tom kontekstu podrazumijeva objektivnost i realnost financijskih

izvještaja, tj. traži se da financijski izvještaji budu vjerodostojna slika stvarnog poslovanja

poduzeća. Uobičajeno se smatra da su financijski izvještaji podloga za niže razine

upravljanja i za kraće razdoblje. Međutim, i strateško se upravljanje kao značajnim izvorom

informacija koristi financijskim izvještajima.

U slučaju strateškog upravljanja riječ je o općenitim informacijama i podrazumijeva se

velik obuhvat. Suprotno tome, kod taktičkog i operativnog upravljanja potrebne su češće

informacije za kraća razdoblja i manjeg obuhvata (Žager, 2008., str. 25.).

Menadžment poslovne organizacije vitalno je zainteresiran za financijski položaj poduzeća

i njegovu profitabilnost. Zbog toga se menadžment brine da dobije što češće i što brže

25

financijske izvještaje, tako da može poduzeti akcije kako bi popravio područja sa slabim

rezultatima. Većina velikih poduzeća osiguravaju da menadžeri dobivaju financijske

izvještaje najmanje jednom mjesečno.

Međutim, posebno su zainteresirani za godišnje financijske izvještaje, jer su to izvještaji

koje najviše koriste donositelji odluka izvan poduzeća. Na primjer, ako vjerovnici vide

bilancu na kraju godine kao "jaku", biti će više spremni dati kredit poduzeću nego ako je

financijski položaj kompanije slab.

Jaka bilanca je ona koja pokazuje relativno malo dugovanje i velike sume likvidnih

sredstava u odnosu na obveze koje dospijevaju u bliskoj budućnosti. Menadžment može

poduzeti i poduzima korake da napravi bilancu na kraju godine da izgleda što je moguće

jače. Na primjer, novčane kupovine sredstava mogu biti odgođene tako da će znatne sume

novca biti dostupne na dan zaključenja bilnace. Obveze koje dospijevaju u bliskoj

budućnosti mogu biti plaćene ili zamijenjene dugoročnijim obvezama.

Te se akcije zovu uljepšavanje izloga - legalne mjere koje poduzima menadžment da bi

učinio da poduzeže izgleda što je moguće jače na dan zaključenja bilance. Korisnici bilance

na kraju godine trebaju shvatiti da premda su ti izvještaji "dobri" i "pouzdani", oni ne

moraju opisivati "tipičan", financijski položaj poduzeća. U svojim godišnjim financijskim

izvještajima, skoro svaka kompanija pokušava "pokazati svoje najbolje lice". Zbog toga

mnogi vjerovnici smatraju da mjesečne bilance predstavljaju tipičniju sliku kompanijina

financijskog položaja (Meigs, 1999., str. 30.).

Podaci o prihodima i rashodima koje koriste menadžeri kod planiranja i kontrole poslovnih

aktivnosti, značajno se razlikuju od računa dobiti i gubitka koje koriste vanjske osobe.

Vanjske osobe obično primaju račune dobiti i gubitka ili tromjesečno ili godišnje.

Menadžeri, međutim, trebaju informacije o dnevnim, tjednim i mjesečnim rezultatima.

Također računi dobiti i gubitka koji su dostavljeni investitorima i vjerovnicima opisuju

26

profitabilnost poduzeća viđenog kao cjelina. Menadžeri trebaju znati prihode i rashode koji

se odnose na određene odjele unutar organizacije.

Ukratko informacija o prihodima i rasodima koju koriste menadžeri obično pokriva puno

kraća vremenska razdoblja i detaljnija je nego informacija koju sadrži službeni račun dobiti

i gubitka. Na primjer, menadžer velike robne kuće može primiti svako jutro izvještaj o

prodaji koji posebno prikazuje zarađene prihode svakog odjela u robnoj kući za prethodni

dan.

Izvještaj o prihodima i rashodima koji se rade dnevno ili tjedno za upotrebu menadžera

prikazuju jedini izdvojene prihode i rashode, obično one stavke koje su pod izravnom

kontrolom pojedinog menadžera. Tako izvještaji o prihodima i rashodima obično ne sadrže

sve informacije potrebne za određivanje neto dobiti. Menadžeri mogu usporediti prihode i

rashode pojedinih odjela s takvim standardima kao što su prethodni rezultati, planirani

rezultati za tekuće i buduća razdoblja i s rezultatima drugih odjela. Njihov je osnovni cilj

vidjeti jesu li sredstva efikasno iskorištena u organizaciji (Meigs, 1999., str. 132.).

Kvalitetni interni izvještaji sadrže samo istinite i pouzdane informacije koje imaju

relevantan utjecaj na promjene u poduzeću. Informacije su prikupljene u računovodstvu, ali

i drugim službama poduzeća, kao što su nabava, proizvodnja, prodaja i marketing,

kadrovska služba, te još specifičnije - odjel reklamacija, opskrbe kupaca, skladište,

logistika,... Osim u poduzeću, veliki dio vrijednih informacija prikuplja se i u okruženju -

od konkurenata, kupaca, dobavljača te cjelokupnog tržišta.

Današnji suvremeni interni izvještaji moraju se promptno prilagođavati, a trenutna

aktualnost problema treba biti jedini kriterij ostanka pojedine informacije u izvještaju. Na

taj način interni izvještaji najbolje ispunjavaju svoju zadaću, a to je informiranje

menadžmenta kako bi uspještno ostvarili svoje poslovne ciljeve. Ciljevi su postizanje

stalnog i održivog rasta, rentabilnosti, inovativnosti, rast poduzeća (dokazivanje na tržištu),

prevlast nad konkurentima i kontinuirano visoka razina kvalitete poslovanja (Očko, 2008.).

27

4. IZVJEŠTAVANJE U PODUZEĆU "XY"

4.1. Općenito o poduzeću "XY"

Kao primjer izvještavanja uzeto je poduzeće "XY" i njegovi financijski izvještaji. Poduzeće

"XY" bavi se veleprodajom pića, te njime opskrbljuje oko 1500 kupaca na području cijele

županije. Ono spada u srednje velika trgovačka poduzeća zadovoljavajući sva tri kriterija za

definiranje veličine poduzeća:

· Ukupna aktiva - između 32.500,00 i 130.000,00 kuna (59.252.756,00 kn)

· Ukupni prihod - između 65.000.000,00 i 260.000.000,00 kn (123.349.795,00 kn)

· Prosječan broj zaoslenih tokom jedne godine - između 50 i 250 zaposlenika (oko 70

zaposlenika)

Profil kupaca je u rasponu od malih nezavisnih trgovina do velikih trgovačkih lanaca,

ugostiteljskih objekata te hotelskih kuća. Svojim kupcima nude prepoznatljivu kvalitetu

usluge, uz zajamčenu profesionalnost, pouzdanost i fleksibilnost.

Poduzeće "XY" prilagodilo je asortiman potrebama svojih kupaca, caffe barovima,

restoranima, hotelima, tj. svim profilima kupaca u HoReCa (Hotel/Restaurant/Food)

kanalu, kao i nezavisnim trgovinama i trgovačkim lancima. Među 1600 artikala može se

pronaći široki spektar proizvoda renomiranih domaćih i stranih proizvođača u pakiranjima

prilagođenima ugostiteljstvu i trgovini.

Osim alkoholnih i bezalkoholnih pića, nude i dio prehrambenih proizvoda, kao što su trajno

mlijeko, čajevi, instant napitci, šlag i veliki izbor opreme za ugostiteljstvo - čaše, pepeljare i

ostali sitan ugostiteljski inventar.

28

U ponudi poduzeća "XY" može se pronaći:

· pivo - lager pivo, specijalno pivo, tamno pivo, bezalkoholno pivo, pivo s okusom,

pšenično pivo, itd.

· mineralne vode - gazirana, negazirana, mineralne vode s okusom

· gazirana pića, sokovi svih vrsta, ledeni čajevi, sirupi

· vina - bijela, crna, rose vina, od kvalitetnih do vrhunskih, pjenušci, champagne

· žestoka pića - domaća i strana, whisky, cognac, brand, likeri, razne rakije, gin,

tequila, rum, vodke, sirupi za koktele

· kava - kava u zrnu, mljevena, espresso, bez kofeina

· prehrambeni artikli - čajevi, trajno mlijeko, instant kava, šlag, šećer, med, brašno

ugostiteljski program - veliki izbor čaša i sitnog inventara za ugostiteljstvo.

4.2. Analiza financijskih izvještaja poduzeća "XY"

Već je spomenuto kako su izvješća financijskog računovodstva, iako ih upotrebljava uprava

i menadžment, ponajprije usmjereni različitim skupinama izvan poduzeća. Stoga

financijsko izvještavanje mora osigurati:

· upotrebljive informacije sadašnjim i potencijalim investitorima i kreditorima kako

bi donijeli racionalne odluke o ulaganju, kreditiranju i sl.

· razumljive informacije onima koji posjeduju određena znanja o poslovanju i

ekonomskim aktivnostima, a žele ih proučiti dostatno pomno

· informacije o ekonomskim resursima poduzeća, o izvorima tih resursa, o učincima

transakcija i događaja koji mijenjaju resurse i potraživanja prema tim resursima

· informacije o financijskoj uspješnosti poduzeća tijekom određenog razdoblja

· informacije koje će korisnicima financijskih izvještaja pomoći u procjenjivanju

svota, vremena i neizvjesnosti budućih novčanih primitaka od dividendi ili kamata

te primitaka od prodaje ili naplate vrijednostih papira ili danih zajmova.

29

Ciljevi pod 1 i 2 odnose se na sve informacije financijskog računovodstva. Iz navedenih

cijeva financijskog izvješćivanja uočava se da se od korisnika računovodstvenih

informacija očekuje određena razina ekonomskih znanja kako bi se navedenim izvješćima

mogli služiti. Financijska izvješća se ne pripremaju za neupućene osobe. Cilj pod 3 odnosi

se na bilancu, cilj pod 4 na RDG, a cilj pod 5 na izvještaj o novčanim tokovima. Kao što se

iz sadržaja navedenih ciljeva u cjelini može zaključiti, financijska izvješća osiguravaju

informacije o prošlosti da bi pomogli korisnicima u predviđanju i donošenju odluka u svezi

s budućim financijskih položajem i rezultatima poslovanja poduzeća (Anthony, 2004., str.

16.).

Shema 1.: Temeljni instrumenti i postupci analize financijskih izvještaja

Izvor: Izrada sudenta prema Šarlija, 2009.

30

4.2.1. Horizontalna analiza bilance i računa dobiti i gubitka poduzeća "XY"

Horizontalna analiza je usporedni prikaz apsolutnih svota najvažnijih pozicija bilance i

računa dobiti i gubitka i promejna tih svota tijekom vremena (za više uzastopnih godišnjih

izvješća). Horizontalna analiza prikazuje dinamiku promjena u iznosima osnovnih

bilančnih pozicija i omogućava kompariranje financijskih izvještaja iz više razdoblja. To je

koristan alat ne samo za investitore, koji uspoređujući kretanja pojedinih pozicija različitih

poduzeća mogu donijeti odluku o ulaganju, već i za menadžere same kompanije koji ovom

analizom mogu uočiti eventualna negativna kretanja na koje je potrebno pravovremeno

reagirati.

Provedba horizontalne analize obuhvaća sljedeće korake:

· određivanje bazne godine,

· računanje apsolutnog iznosa promjene vrijednosti svake pozicije po razdobljima,

· računanje postotnih promjena svake pozicije po razdobljima i

· interpretiranje dobivenih rezultata.

Na temelju bilance poduzeća "XY" izdrađena je horizontalna analiza bilance stanja

uzimajući u obzir 2011. i 2012. godinu. Iz bilance možemo vidjeti da je ukupna dugotrajna

imovina 2012. godine u odnosu na prethodnu godinu smanjena za 397.582,00 kn, tj za

1,22%. To smanjenje najviše proizlazi iz smanjenja nematerijalne imovine, koja seu cjelosti

sastoji od koncesija, patenata, licenci, robnih i uslužnih marki, softvera i ostalih prava, te se

smanjila za 14,62%, tj za 141.803,00 kn.

Kratkotrajna imovina smanjila se za 1.201.2380,00 kn, tj za 4,91%. Unutar kratkotrajne

imovine do najvećeg smanjenja je došlo kod potraživanja u iznosu od 1.729.238,00 kn, tj.

12%. Ipak, došlo je do povećanja novca u banci i blagajni koji je porastao za 1.253.162,00

kn, tj. za 83% u 2012. godini u odnosu na prethodnu godinu što znači da smo ostvarili neto

priljev.

31

Ukupna aktiva u 2012. godini smanjila se za 2,08% , tj. za 1.260.282,00 kn u odnosu na

2011. godinu. Kod pasive temeljni kapital nije povećan, dok je dobit poslovne godine

povećana za 76,61%, tj. za 2.341.192,00 kn.

Dugoročne obveze smanjile su se za 21,25%, tj. za 1.402.134,00 kn, dok su se kratkoročne

smanjile za 21,65%, tj. 5.255.296,00 kn. Kod dugoročnih obveza najveće smanjenje se

odnosi na obveze prema bankama i drugim financijskih imstitucijama u iznosu od

1.342.782,00 kn, odnosno 42%.

Tablica 2.: Komparativni prikaz bilance poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.

2011. 2012. Iznos

povećana/smanjenja % povćanja/smanjenja

AKTIVA

A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA 32.675.171 32.277.589 -397.582 -1,22

I. NEMATERIJALNA IMOVINA 969.627 827.824 -141.803 -14,62

1. Koncesije, patenti, licencije, robne i uslužne marke, softver i ostala prava

969.627 827.824 -141.803 -14,62

II. MATERIJALNA IMOVINA 31.405.544 31.149.765 -255.779 -0,81

1. Zemljište 11.617.681 11.617.681 0 0,00

2. Građevinski objekti 18.419.650 17.881.381 -538.269 -2,92

3. Postrojenja i oprema 328.927 372.196 43.269 13,15

4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina 729.365 1.027.976 298.611 40,94

5. Ostala materijalna imovina 309.921 250.531 -59.390 -19,16

III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 300.000 300.000 0 0,00

1. Sudjelujući interesi (udjeli) 300.000 300.000 0 0,00

IV. POTRAŽIVANJA (030 do 032) 0 0 0

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA 0

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA 24.461.500 23.260.262 -1.201.238 -4,91

I. ZALIHE (036 do 042) 8.565.014 7.839.852 -725.162 -8,47

1. Trgovačka roba 8.565.014 7.839.852 -725.162 -8,47

II. POTRAŽIVANJA 14.384.523 12.655.285 -1.729.238 -12,02

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika 3.979.478 802.233 -3.177.245 -79,84

2. Potraživanja od kupaca 10.177.393 10.957.381 779.988 7,66

3. Potraživanja od zaposlenika i članova poduzetnika

43.306 42.579 -727 -1,68

4. Potraživanja od države i drugih institucija 49.773 67.318 17.545 35,25

5. Ostala potraživanja 134.573 785.774 651.201 483,90

32

III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 0 0 0

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 1.511.963 2.765.125 1.253.162 82,88

D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI PRIHODI

3.376.367 3.714.905 338.538 10,03

E) UKUPNO AKTIVA 60.513.038 59.252.756 -1.260.282 -2,08

F) IZVANBILANČNI ZAPISI 0

PASIVA

A) KAPITAL I REZERVE 29.638.052 35.035.100 5.397.048 18,21

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 320.000 320.000 0 0,00

II. KAPITALNE REZERVE 0

III. REZERVE IZ DOBITI 0 0 0

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 13.580.906 13.343.901 -237.005 -1,75

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK 12.681.290 15.974.151 3.292.861 25,97

1. Zadržana dobit 12.681.290 15.974.151 3.292.861 25,97

VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE 3.055.856 5.397.048 2.341.192 76,61

1. Dobit poslovne godine 3.055.856 5.397.048 2.341.192 76,61

VII. MANJINSKI INTERES 0

B) REZERVIRANJA 0 0 0

C) DUGOROČNE OBVEZE 6.599.265 5.197.231 -1.402.034 -21,25

1. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama

3.204.038 1.861.256 -1.342.782 -41,91

2. Odgođena porezna obveza 3.395.227 3.335.975 -59.252 -1,75

D) KRATKOROČNE OBVEZE 24.275.721 19.020.425 -5.255.296 -21,65

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima 3.923.429 4.274.779 351.350 8,96


1.233.333 1.240.836 7.503 0,61

3. Obveze za predujmove 742.265 446.984 -295.281 -39,78

5. Obveze prema dobavljačima 15.550.629 9.976.587 -5.574.042 -35,84

4. Obveze prema zaposlenicima 619.133 573.883 -45.250 -7,31

5. Obveze za poreze, doprinose i slična davanja

1.027.780 1.662.857 635.077 61,79

6. Ostale kratkoročne obveze 1.179.152 844.499 -334.653 -28,38

E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA RAZDOBLJA

0

F) UKUPNO – PASIVA 60.513.038 59.252.756 -1.260.282 -2,08

G) IZVANBILANČNI ZAPISI

Izvor: Izrada studenta prema podacima poduzeća "XY"

Sljedeća tablica pokazuje komparativni prikaz računa dobiti i gubitka poduzeća "XY"

uzimajući u obzir 2011. i 2012. godinu. Iz njega vidimo da su se ukupni prihodi smanjili za

0,2 %, a njihov najveći postotak čine poslovni prihodi. Od ostalih prihoda u odnosu na

2011. godinu najviše su porasli ostali poslovni prihodi (22 %), dok su prihodi od prodaje

pali za 1,7 %.

Financijski prihodi iznose 641.945,00 kn i porasli su za 1 281 % u odnosu na godinu prije

te se odnose na kamate, tečajne razlike, dividende i slične prihode iz odnosa s nepovezanim

33

poduzetnicima i drugim osobama i dio prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih

interesa.

Tablica 3.: Komparativni prikaz računa dobiti i gubitka poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.

Naziv pozicije 2011. 2012. Apsolutna

promjena

%

povećanja/smanjenja

I. POSLOVNI PRIHODI 124.197.082 123.349.795 -847.287 -0,68221168

1. Prihodi od prodaje 118.700.942 116.634.774 -2.066.168 -1,740650045

2. Ostali poslovni prihodi 5.496.140 6.715.021 1.218.881 22,17703698

II. POSLOVNI RASHODI 119.494.629 116.631.920 -2.862.709 -2,39568006

1. Promjena vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

0 0 0

3. Materijalni troškovi 106.847.945 104.397.881 -2.450.064 -2,293038018

a) Troškovi sirovina i materijala 2.420.979 2.441.391 20.412 0,84312999

b) Troškovi prodane robe 99.043.605 96.027.825 -3.015.780 -3,044901284

c) Ostali vanjski troškovi 5.383.361 5.928.665 545.304 10,12943401

4. Troškovi osoblja 8.192.789 8.121.888 -70.901 -0,865407372

a) Neto plaće i nadnice 4.872.640 4.915.986 43.346 0,889579366

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 2.115.781 2.115.875 94 0,004442804

c) Doprinosi na plaće 1.204.368 1.090.027 -114.341 -9,49385902

5. Amortizacija 956.632 1.238.280 281.648 29,44162437

6. Ostali troškovi 1.639.888 1.728.945 89.057 5,430675753

7. Vrijednosno usklađivanje 1.857.375 1.144.926 -712.449 -38,35784373

a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine) 0

b) kratkotrajne imovine (osim financijske imovine) 1.857.375 1.144.926 -712.449 -38,35784373

8. Rezerviranja 0

9. Ostali poslovni rashodi 0

III. FINANCIJSKI PRIHODI 46.488 641.945 595.457 1280,883239

1. Kamate, tečajne razlike, dividende i slični prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima

0

2. Kamate, tečajne razlike, dividende, slični prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama

46.488 91.354 44.866 96,51092755

3. Dio prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih interesa

0 550.591 550.591

4. Nerealizirani dobici (prihodi) 0

5. Ostali financijski prihodi 0

IV. FINANCIJSKI RASHODI 626.214 324.691 -301.523 -48,15015314

1. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima

0

34

2. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama

626.214 324.691 -301.523 -48,15015314

3. Nerealizirani gubici (rashodi) financijske imovine 0

4. Ostali financijski rashodi 0

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA 0

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA 0

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 0

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 0

IX. UKUPNI PRIHODI 124.243.570 123.991.740 -251.830 -0,20269057

X. UKUPNI RASHODI 120.120.843 116.956.611 -3.164.232 -2,634207287

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA 4.122.727 7.035.129 2.912.402 70,64261107

1.Dobit prije oporezivanja 4.122.727 7.035.129 2.912.402 70,64261107

2.Gubitak prije oporezivanja 0

XII. POREZ NA DOBIT 1.066.870 1.638.081 571.211 53,54082503

XIII. GUBITAK RAZDOBLJA 0 0

1.Dobit razdoblja 3.055.857 5.397.048 2.341.191 76,61323812

2.Gubitak razdoblja 0

Izvor: izrada studenta prema podacima poduzeća "XY"

U strukturi ukupnih rashoda poslovni rashodi smanjili su se za 2,4 %, a financijski rashodi

za 48 % u odnosu na 2011. godinu. Materijalni troškovi su se smanjili za 2,3 % što je odraz

smanjenja troškova prodane robe (3 %). Troškovi osoblja su se smanjili za 0,8 % u odnosu

na prethodnu godinu, a to se najviše odnosi na smanjena doprinosa za plaće od 9,5 %.

Financijski rashodi smanjili su se za 48 % u odnosu na prethodnu godinu.

4.2.2. Vertikalna analiza bilance i računa dobiti i gubitka poduzeća "XY"

Vertikalna analiza prikazuje postotni udjel svake stavke financijskog izvještaja u odnosu na

odgovarajući zbroj. Koristi se za prikaz odnosa različitih dijelova prema krajnjem zbiru u

jednom financijskom izvještaju. Kao baza usporedbe kod bilance odabrana je ukupna

aktiva, odnosno ukupna pasiva, dok su kod računa dobiti i gubitka kao baza odabrani

ukupni prihodi.

35

Tablica 4.: Strukturni prikaz bilance poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.

AKTIVA 2011

% - 2011.

2012 % - 2012.

A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA 32.675.171 54 32.277.589 54

I. NEMATERIJALNA IMOVINA 969.627 3 827.824 3

1. Izdaci za razvoj

2. Koncesije, patenti, licencije, robne i uslužne marke, softver i ostala prava

969.627 100 827.824 100

3. Goodwill

4. Predujmovi za nabavu nematerijalne imovine

5. Nematerijalna imovina u pripremi

6. Ostala nematerijalna imovina

II. MATERIJALNA IMOVINA 31.405.544 96 31.149.765 96

1. Zemljište 11.617.681 37 11.617.681 37

2. Građevinski objekti 18.419.650 59 17.881.381 58

3. Postrojenja i oprema 328.927 1 372.196 1

4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina 729.365 2 1.027.976 3

5. Biološka imovina

6. Predujmovi za materijalnu imovinu

7. Materijalna imovina u pripremi

8. Ostala materijalna imovina 309.921 1 250.531 1

9. Ulaganje u nekretnine

III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 300.000 1 300.000 1

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli) 300.000 100 300.000 100

4.Zajmovi dani poduzetnicinma u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i sl.

7. Vlastite dionice i udjeli

8. Ostala dugotrajna financijska imovina

IV. POTRAŽIVANJA 0 0 0 0

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika

2. Potraživanja po osnovi prodaje na kredit

3. Ostala potraživanja

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA

36

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA 24.461.500 40 23.260.262 39

I. ZALIHE 8.565.014 35 7.839.852 34

1. Sirovine i materijal

2. Proizvodnja u tijeku

3. Gotovi proizvodi

4. Trgovačka roba 8.565.014 100 7.839.852 100

5. Predujmovi za zalihe

6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji

7. Biološka imovina

II. POTRAŽIVANJA 14.384.523 59 12.655.285 54

1. Potraživanja od povezanih poduzetnika 3.979.478 28 802.233 6

2. Potraživanja od kupaca 10.177.393 71 10.957.381 87

3. Potraživanja od sudjelujućih poduzetnika

4. Potraživanja od zaposlenika i članova poduzetnika 43.306 0 42.579 0

5. Potraživanja od države i drugih institucija 49.773 0 67.318 1

6. Ostala potraživanja 134.573 1 785.774 6

III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 0 0 0 0

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli)

4. Ulaganja u vrijednosne papire

5. Dani zajmovi, depoziti i slično

6. Vlastite dionice i udjeli

7. Ostala financijska imovina

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 1.511.963 6 2.765.125 12

D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI PRIHODI

3.376.367 6 3.714.905 7

E) UKUPNO AKTIVA 60.513.038 100 59.252.756 100

F) IZVANBILANČNI ZAPISI

PASIVA

A) KAPITAL I REZERVE 29.638.052 49 35.035.100 59

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 320.000 1 320.000 1

II. KAPITALNE REZERVE

III. REZERVE IZ DOBITI 0 0 0 0

1. Zakonske rezerve

2. Rezerve za vlastite dionice

3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka)

4. Statutarne rezerve

5. Ostale rezerve

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 13.580.906 46 13.343.901 38

37

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK 12.681.290 43 15.974.151 46

1. Zadržana dobit 12.681.290 100 15.974.151

2. Preneseni gubitak

VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE 3.055.856 10 5.397.048 15

1. Dobit poslovne godine 3.055.856 100 5.397.048 100

2. Gubitak poslovne godine

VII. MANJINSKI INTERES

B) REZERVIRANJA 0 0 0 0

1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i slične obveze

2. Rezerviranja za porezne obveze

3. Druga rezerviranja

C) DUGOROČNE OBVEZE 6.599.265 11 5.197.231 9

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i slično


3.204.038 49 1.861.256 36

4. Obveze za predujmove

5. Obveze prema dobavljačima

6. Obveze po vrijednosnim papirima

7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

8. Ostale dugoročne obveze

9. Odgođena porezna obveza 3.395.227 51 3.335.975 64

D) KRATKOROČNE OBVEZE 24.275.721 40 19.020.425 32

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima 3.923.429 16 4.274.779 23

2. Obveze za zajmove, depozite i slično


1.233.333 5 1.240.836 7

4. Obveze za predujmove 742.265 3 446.984 2

5. Obveze prema dobavljačima 15.550.629 64 9.976.587 52

6. Obveze po vrijednosnim papirima

7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

8. Obveze prema zaposlenicima 619.133 3 573.883 3

9. Obveze za poreze, doprinose i slična davanja 1.027.780 4 1.662.857 9

10. Obveze s osnove udjela u rezultatu

11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji

12. Ostale kratkoročne obveze 1.179.152 5 844.499 4

38

E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA RAZDOBLJA

F) UKUPNO – PASIVA 60.513.038 100 59.252.756 100

G) IZVANBILANČNI ZAPISI


Udio dugotrajne imovine u ukupnoj aktivi bio je jednak u 2011. i u 2012. godini, a iznosio

je 54 %. Udio kratkotrajne imovine u 2011. godini iznosio je 40 %, te se 2012. godine

smanjio za jedan postotni poen iznosivši 39 %. Kod kratkotrajne imovine najveći udio

odlazi na zalihe koje su 2011. godine imale udio od 35 %, a 2012. udio od 34 %.

U strukturi pasive udio kapitala i rezervi povećao se sa 49 % u 2011. godini na 59 % u

2012. godini. Udio temeljnog kapitala ostao je isti. Udio dugoročnih obveza smanjio se sa

11 % na 9 % u 2012. godini. Također se smanjio i udio kratkoročnih obveza sa 40 % na

32%. Ovo ukazuje da se zaduženost poduzeća smanjuje. Najveći udio u kratkoročnim

obvezama imaju obveze prema dobavljačima.

Tablica u nastavku predstavlja strukturni prikaz računa dobiti i gubitka poduzeća "XY"

obuhvaćajući također 2011. i 2012. godinu.

Tablica 5.: Strukturni prikaz računa dobiti i gubitka poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.

Naziv pozicije 2011. % -

2011. 2012.

% - 2012.

I. POSLOVNI PRIHODI 124.197.082 99,96 123.349.795 99,48

1. Prihodi od prodaje 118.700.942 95,57 116.634.774 94,56

2. Ostali poslovni prihodi 5.496.140 4,43 6.715.021 5,44

II. POSLOVNI RASHODI 119.494.629 99,48 116.631.920 99,72

1. Promjena vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda 0 0,00 0 0,00

2. Materijalni troškovi 106.847.945 89,42 104.397.881 89,51

a) Troškovi sirovina i materijala 2.420.979 2,27 2.441.391 2,34

b) Troškovi prodane robe 99.043.605 92,70 96.027.825 91,98

c) Ostali vanjski troškovi 5.383.361 5,04 5.928.665 5,68

39

3. Troškovi osoblja 8.192.789 6,86 8.121.888 6,96

a) Neto plaće i nadnice 4.872.640 59,47 4.915.986 60,53

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 2.115.781 25,82 2.115.875 26,05

c) Doprinosi na plaće 1.204.368 14,70 1.090.027 13,42

4. Amortizacija 956.632 0,80 1.238.280 1,06

5. Ostali troškovi 1.639.888 1,37 1.728.945 1,48

6. Vrijednosno usklađivanje 1.857.375 1,55 1.144.926 0,98

a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)

b) kratkotrajne imovine (osim financijske imovine) 1.857.375 100,00 1.144.926 100,00

7. Rezerviranja

8. Ostali poslovni rashodi

III. FINANCIJSKI PRIHODI 46.488 0,04 641.945 0,52

1. Kamate, tečajne razlike, dividende i slični prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima

2. Kamate, tečajne razlike, dividende, slični prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama 46.488 100,00 91.354 14,23

3. Dio prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih interesa 0 0,00 550.591 85,77

4. Nerealizirani dobici (prihodi)

5. Ostali financijski prihodi

IV. FINANCIJSKI RASHODI 626.214 0,52 324.691 0,28

1. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima

2. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama 626.214 100,00 324.691 100,00

3. Nerealizirani gubici (rashodi) financijske imovine

4. Ostali financijski rashodi

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI

IX. UKUPNI PRIHODI 124.243.570 100,00 123.991.740 100,00

X. UKUPNI RASHODI 120.120.843 96,68 116.956.611 94,33

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA 4.122.727 3,32 7.035.129 5,67

1.Dobit prije oporezivanja 4.122.727 3,32 7.035.129 5,67

2.Gubitak prije oporezivanja 0,00 0,00

40

XII. POREZ NA DOBIT 1.066.870 0,86 1.638.081 1,32

XIII. GUBITAK RAZDOBLJA 0 0,00 0,00

1.Dobit razdoblja 3.055.857 2,46 5.397.048 4,35

2.Gubitak razdoblja


U vertikalnoj analizi računa dobiti i gubitka poslovni prihodi su gotovo na istoj razini, od

99,96 % na 99,48 % u odnosu na ukupne prihode dok se samo malo postotka ukupnih

prihoda odnosi na financijske prihode, tj. kamate, tečajne razlike, dividende i slične prihode

iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama, te u 2012. godini i na dio

prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih interesa.

Kod poslovnih rashoda najveći udio zauzimaju materijalni troškovi (u najvećem dijelu

troškovi prodane robe) od čak 89 % u obje godine.

Financijski rashodi zastupljeni su u malom postotku (manje od 1 %), a sastoje se od

kamata, tečajnih razlika i drugih rashoda iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim

osobama.

Poduzeće je u 2011. godini ostvarilo dobit čiji je udio u odnosu na ukupne prihode 2,46 %,

a u 2012. godini 4,35 %.

4.3. Analiza pomoću pokazatelja

Kako bismo dobili financijske pokazatelje, trebamo jednu ekonomsku veličinu staviti u

odnos sa drugom ekonomskom veličinom. Pritom moramo u odnose stavljati veličine koje

su se dobile na određeni dan ili su rezultat poslovanja u određenom razdoblju. Dobiveni

rezultati koriste se da bi na temelju njih mogli raditi planove i donositi odluke o budućem

poslovanju.

41

Koji će se pokazatelji koristiti ovisi o korisniku pokazatelja. Tako će dugoročni investitori

biti zainteresirani za efikasnost poslovanja, bankama će za odobravanje kratkoročnih

kredita biti od važnosti financijska situacija koja se izražava koeficijentom likvidnosti.

Menadžment poduzeća prati sve aspekte financijske analize jer mora voditi brigu o

cjelokupnom poslovanju, osigurati kratkoročnu i dugoročnu stabilnost, profitabilnost i

osigurati daljnji razvoj

Najčešće korišteni pokazatelji su (Bolfek, str 162.):

1. pokazatelji likvidnosti

2. pokazatelji zaduženosti

3. pokazatelji aktivnosti

4. pokazaelji ekonomičnosti

5. pokazatelji investiranja.

4.3.1. Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti pokazuju koliko je poduzeće sposobno podmirivati svoje dospjele

kratkoročne obveze.

Tablica 6.: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.

Pokazatelj 2011. 2012.

Koeficijent tekuće likvidnosti 1,008 1,223

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,655 0,811

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,062 0,145

Koeficijent financijske stabilnosti 0,902 0,802

Izvor: izrada studenta

42

Koeficijent tekuće likvidnosti pokazuje u kolikoj mjeri tekuća aktiva pokriva obveze iz

tekuće pasive. Ako je tekući odnos veći od 1, možemo očekivati da će se tekuće obveze

pokriti na vrijeme. Ovaj koeficijent pokazuje da je poduzeće "XY" likvidno te da se

njegova tekuća likvidnost povećava.

Koeficijent ubrzane likvidnosti pokazuje kolika je sposobnost poduzeća da u vrlo

kratkom roku osigura određenu količinu novca. Smatra se da ovaj koeficijent ne bi smio

biti manji od 1 u protivnom bi moglo doći do nemogućnosti plaćanja kratkoročnih obveza.

Kod poduzeća "XY" ovaj koeficijent iznosi niskih 0,655 u 2011. godini a 2012. se

povećava na 0,811.

Koeficijent trenutne likvidnosti pokazuje kolika je pokrivenost kratkoročnih obveza

najlikvidnijom kratkotrajnom imovinom, tj. novcem. Smatra se da ovaj koeficijent ne bi

trebao biti manji od 0,10 odnosno 10 %. Kod poduzeća "XY" u 2011. godini on iznosi 0,06

što je vrlo nisko, ali u 2012. je porasao na 0,145 što je zadovoljavajuće.

Koeficijent financijske stabilnosti pokazuje odnos dugotrajne imovine i kapitala

uvećanog za dugoročne obveze. Za ovaj je koeficijent karakteristično da je poslovanje bolje

ako je on niži od 1. U tom slučaju dolazi do toga da se sve više kratkoročnih obvea pokriva

iz glavnice ili iz dugoročnih kredita, što je pozitivna tendencija. Vidimo da se kod poduzeća

"XY" taj pokazatelj smanjuje i vrijednost mu je manja od 1.

4.3.2. Pokazatelji zaduženosti

Pokazatelji zaduženosti mjere stupanj zaduženosti poduzeća. Mjere koliko se poduzeće

financira iz tuđih sredstava, odnosno koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala.

43

Tablica 7.: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.


Koeficijent zaduženosti 0,54 0,436

Koeficijent vlastitog financiranja 0,519 0,631

Koeficijent financiranja 1,042 0,691

Stupanj pokrića I 0,907 1,085

Stupanj pokrića II 1,109 1,246


Koeficijent zaduženosti daje podatak o veličini zaduženja po jednoj kuni vlastitog

kapitala. Trebao bi biti 50 % ili manji. Kod poduzeća "XY" je on u 2011. godini 54 %, a u

2012. godini vidimo pozitivan pomak na 44 % što znači da se zaduženje po jednoj kuni

vlastitog kapitala smanjuje.

Koeficijent vlastitog financiranja trebao bi biti veći od 50 % što znači da je veći dio

imovine financiran iz vlastitih izvora. On kod poduzeća "XY" raste sa 52 % u 2011. godini

na 63 % u 2012. godini.

Zbroj koeficijenta zaduženosti i vlastitog financiranja trebao bi iznositi 1 odnosno 100 %,

ali ponekad to nije slučaj zbog stavki koje se ne mogu svrstati ni pod obveze ni pod kapital.

Koeficijent financiranja pokazuje odnos između tuđeg kapitala odnosno obveza i vlastitog

kapitala. Poželjno je da bude što niži, ili maksimalno 1 tj. 100 %. Na primjeru poduzeća

"XY" vidimo da on iz 2011. godine u 2012. pada ispod 1, odnosno sa 1,042 na 0,691.

Stupanj pokrića I trebao bi biti oko 1. On pokazuje stupanj financiranja dugotrajne

imovine iz dugoročnih izvora, bilo vlastitih (temeljni kapital, pričuve i ostalo) ili tuđih

44

(bankarski krediti). Kod spomenutog poduzeća poprima vrijednost od 0,907 i 1,085 u 2011.

te 2012. godini.

Stupanj pokrića II trebao bi biti viši od 1. On pokazuje sutpanj pokrića dugotrajne

imovine glavnicom uvećanom za dugoročne obveze. Njegova vrijednost kod poduzeća

"XY" je zadovoljavajućih 1,109 u 2011. godini i 1,246 u 2012. godini.

4.3.3. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti koriste se pri ocjeni djelotvornosti kojom menadžment angažira

imovinu koju su mu povjerili vlasnici. To su zapravo koeficijenti obrtaja koji pokazuju

kako brzo imovina cirkulira u poslovnom procesu. Ako poduzeće koristi previše

kratkotrajne i dugotrajne imovine, moglo je ostvariti veću profitabilnost da je sredstva

vezana u imovini upotrijebilo na drugi način. Neefikasna upotreba nameće dodatne

financijske troškove i vodi nižoj profitabilnosti kapitala. S druge strane ako je razina

imovine preniska, povećanjem ulaganja u imovinu moguće je povećati kvalitetu proizvoda

ili efikasnost procesa proizvodnje.

Temeljni pokazatelji aktivnosti su:

1. koeficijent obrtaja ukupne imovine

2. koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

3. koeficijent obrtaja potraživanja

4. trajanje naplate potraživanja.

Sljedeća tablica pokazuje iznose navedenih pokazatelja za poduzeće "XY".

45

Tablica 8.: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.


Koeficijent obrtaja ukupne imovine 2,174 2,233

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

5,079 5,331

Koeficijent obrtaja potraživanja 8,252 9,216

Trajanje naplate potraživanja 44,232 39,604


Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje učinkovitost upotrebe kapitala u

ostvarivanju prihoda, te je poželjno da njegova vrijednost bude što veća. Kod poduzeća

"XY" on je 2,174 u 2011. godini a 2012. raste na 2,233.

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine predstavlja učinkovitost upotrebe kratkotrajne

imovine u ostvarenju prihoda te bi i njegova vrijednost trebala biti što veća. Kod poduzeća

"XY" ima tendenciju rasta. To je vidljivo jer je 2011. godine iznosio 5,079 a 2012. godine

5,331.

Koeficijent obrtaja potraživanja i trajanje naplate potraživanja u danima pokazuju

učinkovitost u naplati potraživanja kod kupca. Za odabrane godine poduzeću je potrebno

između 40 i 44 dana da naplati svoja potraživanja.

4.3.4. Pokazatelji ekonomičnosti

Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda, tj. pokazuju koliko se prihoda

ostvarilo po jedinici rashoda. U odnos se staljvaju ukupni, poslovni i financijski prihodi sa

ukupnim, poslovnim i financijskim rashodima. U pravilu pokazatelji bi trebali biti veći od

1, odnosno što su veći to se više prihoda ostvaruje na jedinicu rashoda.

46

Tablica 9.: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god.


Ekonomičnost ukupnog poslovanja 1,03432 1,0602

Ekonomičnost poslovanja prodaje 1,03935 1,0576

Ekonomičnost financiranja 0,07424 1,9771


Ekonomičnost ukupnog poslovanja pokazuje da odnos ukupnih prihoda i rashoda za

poduzeće "XY" u oba razdoblja iznosi više od 1.

Ekonomičnost poslovanja prodaje pokazuje da su u obje godine prihodi od prodaje bili

veći od troškova prodaje. Poduzeće je u 2012. godini na jednu kunu rashoda od prodaje

ostvarilo 1,06 kune prihoda od prodaje.

Ekonomičnost financiranja kod poduzeća "XY" u 2011. godini poprima vrijednost manju

od 1 jer su financijski rashodi bili veći od financijskih prihoda, ali već u 2012. godini

ekonomičnost financiranja poprima dosta veću vrijednost od skoro 2.

4.5. Interni financijski izvještaji u poduzeću "XY"

U velikim i srednje velikim poduzećima menadžment je uobičajeno suočen s mnogo

različitih izazova koje je potrebno razriješiti. Menadžerski izvještaji bi im trebali pomoći

pri odvajanju važnih od manje važnih, ili nevažnih informacija, te im pružiti potrebna

obrazloženja i preporuke. U pravilu se to može najbolje ostvariti kombinacijom teksta,

grafikona i tablica, ne samo korištenjem brojki. Potrebno je imati jasnu poruku koja se želi

prenijeti, koristiti profesionalno izrađene grafikone i tablice te strukturirati informaciju u

dobrom obliku (Principi menadžerskog izvještavanja i komuniciranja;

47

http://www.poslovnaucinkovitost.eu/korisni-sadrzaji/kolumne/440-principi-menaderskog-

izvjetavanja-i-komuniciranja).

U pokušaju da se definira kvalitetan, ciljani, realni i jasno razumljiv poslovni izvještaj,

možemo reći da je to izvještaj koji sadrži samo istinite i pouzdane informacije koje imaju

relevantan utjecaj na promjene u poduzeću. Informacije su prikupljene u računovodstvu, ali

i drugim službama poduzeća, kao što su nabava, proizvodnja, prodaja i marketing,

kadrovska služba, te još specifičnije - odjel reklamacija, opskrbe kupaca, skladište,

logistika...

Dobra strana ovog područja je da je ono potpuno neopterećeno ikakvim formama, oblicima

ili obaveznim elementima. Poslovni izvještaji nisu određeni zakonima niti standardima.

Dozvoljena je potpuna sloboda istraživanja svih događaja i odlučivanja o tome koji su

značajni za postizanje rezultata, odnosno koji su generatori pozitivnih ili negativnih

utjecaja.

Da bi poduzeće bilo što konkurentnije na tržištima moraju se stalno prilagođavati svojim

klijentima i stalno zadovoljavati njihove potrebe. Klijenti uvijek teže stalnom povećanju

razine usluga, kvalitete, pouzdanosti, isporuke i mogućnosti izbora novih proizvoda.

Ključna područja i čimbenci razvoja upravljačkog računovodstva su:

· zadvoljenje potrošača kao najvažniji prioritet,

· glavni čimbenici uspjeha (kvaliteta, vrijeme i inovacije),

· sveukupna analiza vrijednostnog lanca,

· društvena odgovornost i korporativna etika,

· stalna poboljšanja.

48

4.5.1. Analiza zaliha

Koeficijent obrtaja zaliha pokazuje koliko se puta zalihe obrnu u tijeku jedne godine. S

obzirom da su zalihe najnelikvidniji oblik imovine, poželjno je da vrijednost keoficijenta

bude što veća. S druge strane, koeficijent koji je puno veći od prosjeka industrije mogao bi

značiti smanjenje prodaje poduzeća zbog neadekvatne zalihe robe.

koeficijent obtraja zaliha = prihod od prodaje / stanje zaliha

koeficijent obrtaja zaliha 2011. = 118.700.942,00 / 8.565.014,00 = 13,86

koeficijent obrtaja zaliha 2012. = 116.634.774,00 / 7.839,852,00 = 14,88

Kod poduzeća "XY" zalihe se tijekom cijele godine prodaju 14 puta.

Dani vezivanja zaliha mjeri vrijeme potrebno da se kuna potrošena za nabavu zaliha

pretvori u kunu sadržanu u prihodima od prodaje.

dani vezivanja zaliha = 365 / koeficijent obrtaja zaliha

dani vezivanja zaliha 2011. = 365 / 14 = 26

dani vezivanja zaliha 2012. = 365 / 15 = 24

U primjeru poduzeća "XY" dani vezivanja zaliha se smanjuju sa 26 u 2011. na 24 u 2012.

godini što je pozitivna promjena jer je poželjno da ovaj pokazatelj bude što niže vrijednosti.

4.5.2. Analiza prodaje

Kao i u svakoj djelatnosti, tako i u trgovini pića, prodaja varira s obzirom na doba godine.

Kako bi to proučili na primjeru poduzeća "XY" izrađena je tablica prodaje po mjesecima od

2010.-2012. godine. Prodaja je podijeljena na veleprodaju i maloprodaju.

50

Iz prethodne tablice vidimo da ukupna godišnja prodaja opada. U razdoblju od 2010.-2012.

godine prodaja je pala sa 129.421.956,12 kuna na 119.751.594,56 kuna. Kako bi prikaz bio

jasniji izrađen je sljedeći grafikon.

Grafikon 1.: Prodaja poduzeća "XY" po mjesecima, 2010.-2012. god.


Iz grafikona 1. vidimo kako je najveća prodaja bila u mjesecu srpnju 2010. godine, te je

iznosila 21.100.581,83 kune. Najniža prodaja ostvarena je u siječnju 2011. godine a

iznosila je 4.879.987,39 kuna. Vidimo i veće oscilacije tijekom godine. U ljetnim

mjesecima prodaja naglo raste. Od mjeseca svibnja do srpnja prodaja poraste čak i za 100

%. Takav je slučaj u 2010. godini kada prodaja u svibnju iznosi 10.309.998,40 kuna, a u

srpnju iste godine 21.100.581,83 kn.

Grafikon 2. pokazuje postotak maloprodaje i veleprodaje u ukupnoj prodaji. Kao godina

promatranja uzeta je samo 2012. jer je udio kroz godine približno isti.

51

Grafikon 2.: Udio veleprodaje i maloprodaje u ukupnoj prodaji poduzeća "XY", 2012. god.


Ukupna prodaja u 2012. godini sastoji se od 72 % veleprodaje i 28 % maloprodaje.

Veleprodaja se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga prodavaonicama, industrijskim,

komercijalnim, institucionalnim, ili drugim poslovnim korisnicima, ili drugim trgovcima na

veliko. Maloprodaja obuhvaća prodaju proizvoda i usluga krajnjim potrošačima.

52

5. ZAKLJUČAK

Uspjeh i budućnost poduzeća uvelike ovisi o tome kako se prikupljaju, obrađuju i koriste

strateške financijske informacije. Učinkovito izvještavanje je umijeće pružanja informacija

menadžmentu koje su im potrebne za vođenje poslovanja poduzeća. Financijsko

izvještavanje uključuje široki spektar izvještaja koji pružaju financijske informacije za

procesuiranje transakcija, planiranje i donošenje menadžerskih odluka. Ono je važno za

svaki element poduzeća.

U postupku analize financijskih izvještaja primijenjene su horizontalna i vertikalna analiza

financijskih izvještaja, relevantni pokazatelji financijske analize, te analiza zaliha i prodaje.

Horizontalna analiza omogućuje uspoređivanje podataka kroz duže vremensko razdoblje (u

ovom primjeru razdoblje za dvije uzastopne godine 2011. i 2012. godinu) da bi se otkrile

tendencije i dinamika promjena. Nadovezujući se na to sastavljaju se komparativni

računovodstveno - financijski izvještaji, u ovom slučaju bilance i računa dobiti i gubitka.

Vertikalna analiza omogućuje uspoređivanje financijskih podataka u jednoj godini, tj. uvid

u strukturu. Za kompleksnije razmatranje poslovanja poduzeća potrebno je formirati i

računato određene financijske pokazatelje koji imaju vrlo veliku moć izvještavanja o

poduzeću i dobra su podloga za upravljanje poslovanjem i razvojem društva.

Poduzeće "XY" prema podacima iz 2009.-2012. godine posluje pozitivno i stabilno. Iz

komparativnog prikaza računa dobiti i gubitka vidi se smanjenje ukupnih prihoda i rashoda.

Kako su se ukupni rashodi više smanjili nego ukupni prihodi, došlo je do povećanja

financijskog rezultata, tj. dobiti poduzeća. Poslovni prihodi i rashodi, te financijski rashodi

su se smanjili, dok su se financijski prihodi povećali.

Analizom pomoću pokazatelja vidljivo je da poduzeće "XY" posluje likvidno (sposobno je

podmirivati svoje dospjele kratkoročne obveze), da nije prezaduženo, te u

zadovoljavajućem roku naplaćuje potraživanja od svojih kupaca.

53

Analizom prodaje po mjesecima vidimo kako je prodaja najveća u ljetnim mjesecima

(srpanj i kolovoz) što je posljedica turizma. Kod analize godišnje prodaje vidimo kako ona

sa godinama opada. Pad prodaje posljedica je krize u Republici Hrvatskoj koja se pojavila

2008. godine a traje sve do danas.

54

LITERATURA

· KNJIGE:

1. Anthony, R. N. i suradnici 2004, Računovodstvo Financijsko i upravljačko

računovodstvo, RRiF-plus d.o.o., Zagreb

2. Gulin, D. i suradnici 2011, Upravljačko računovodstvo, Hrvatska zajednica

računovođa i fnancijskih djelatnika, Zagreb

3. Meigs, R.F. & Meigs, W.B. 1993, Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja,

deveto izdanje, Mate, Zagreb

4. Negro, F. Z. 2001, Financijski menadžment, Visoka škola za turizam Šibenik,

Šibenik

5. Parać, B. 2008, Poduzetničko računovodstvo & financijsko izvještavanje, M.E.P.

Consult, Zagreb

6. Žager, K. i suradnici 2008, Analiza financijskih izvještaja, 2. prošireno izdanje,

Masmedia, Zagreb

· OSTALI IZVORI:

1. Bartulović, M. 2013, Regulatorni okvir financijskog izvještavanja, Sveučilište u

Splitu, Split

2. Blažević, L. 2013, Interno financijsko izvještavanje unutar proračunskih korisnika

kao potpora javnom menadžmentu, Veleučilište u Kninu

3. Bolfek, B. Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke, pregledni

rad

4. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja 1 (preuzeto 17.6.2014. sa:

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_03_30_992.html)

5. Kontroling Kognosno, Tajne dobrog poslovnog izvještaja (preuzeto 25.6.2014. sa:

http://www.kognosko.hr/?Usluge/Izvjestavanje/Tajne_dobrog_poslovnog_izvjestaj)

6. Očko, J. 2008, Informacije o kupcima

55

7. Odbor za standarde financijskog izvještavanja, MSFI (preuzeto 12.6.2014. sa:

http://www.osfi.hr/Default.aspx?sid=155&p=1&salt=4805)

8. Sever, S. 2009, Stanje i perspektive financijskog izvještavanja i revizije u

kotirajućim poduzećima u Republici Hrvatskoj, Zbornik Ekonomskog fakulteta u

Zagrebu, godina 7, broj 2.

9. Šarlija 2009, Financijska analiza, predavanja za kolegij Analiza poslovanja

poduzeća (preuzeto 09.09.2014. sa:

http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf)

10. Vašiček, D. 2009, Računovodstvo i financijsko izvještavanje u funkciji upravljanja u

javnom sektoru, Hrvatska javna uprava, br. 2.

56

POPIS TABLICA:

Tablica 1.: Usporedba eksternog i internog izvještavanja,

tj. financijskog i upravljačkog računovodstva .................................................................... 19

Tablica 2.: Komparativni prikaz bilance poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. ................... 31

Tablica 3.: Komparativni prikaz računa dobiti i gubitka

poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. .................................................................................... 33

Tablica 4.: Strukturni prikaz bilance poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. ......................... 35

Tablica 5.: Strukturni prikaz računa dobiti i gubitka

poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. .................................................................................... 38

Tablica 6.: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. ............................. 41

Tablica 7.: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. ........................... 43

Tablica 8.: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. .............................. 45

Tablica 9.: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "XY", 2011. i 2012. god. ...................... 46

Tablica 10.: Prodaja poduzeća "XY" po mjesecima, 2010-2012. god. .............................. 49

POPIS SHEMA:

Shema 1.: Temeljni instrumenti i postupci analize financijskih izvještaja ......................... 29

POPIS GRAFIKONA:

Grafikon 1.: Prodaja poduzeća "XY" po mjesecima, 2010.-2012. god. ............................. 50

Grafikon 2.: Udio veleprodaje i maloprodaje u ukupnoj prodaji

poduzeća "XY", 2012. god. ................................................................................................. 51

diana veršić izvjeŠtavanje u poduzeĆu trgovinske …oliver.efri.hr/zavrsni/755.b.pdf · tema...

Documents