Bs Kako Saznati o Povijesti Ehli-bejta i Ashaba

Download Bs Kako Saznati o Povijesti Ehli-bejta i Ashaba

Post on 26-Sep-2015

22 views

Category:

Documents

17 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ISTINA O EHLIBEJTU

TRANSCRIPT

<ul><li><p>- 4 - </p></li><li><p>- 5 - </p><p>Kako saznati o povijesti Ehli-bejta i ashaba Naslov originala Kejfe nakre'u tarihe el-'Ali ves-sahabe Autor Abdulkerim ibn Halid el-Harbi Prijevod Huda Ghazal Nedim Harai Lektura Nedim Harai Obrada Selsebila Harai Tira 3000 </p></li><li><p>- 6 - </p></li><li><p>- 7 - </p><p>Kako saznati o povijesti Ehli-bejta i ashaba </p><p> Abdulkerim ibn Halid el-Harbi </p><p> Sarajevo, 2011 </p></li><li><p>- 8 - </p></li><li><p>- 9 - </p><p>Predgovor I </p><p>Hvala neka je Allahu, d.., i salavat i selam na Njegovog </p><p>Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i njihove sljedbenike. </p><p>Knjiga Kako saznati o povijesti Ehli-bejta i ashaba od ejha i daije </p><p>Abdulkerima ibn Halida el-Harbija uspjela je lijepim argumentima, </p><p>vrstim dokazima i umjesnim nainom obraditi zadatu temu. I zaista, </p><p>knjiga je na najljepi nain ukazala na ono to je ispravno u vezi </p><p>povijesti Ehli-bejta i ashaba, shodno nainu koji su koristili uenjaci i </p><p>prvaci ovog ummeta uzimajui od onog ko je pouzdan po svom </p><p>znanju i razumijevanju. </p><p>Da Allah nagradi autora najljepom nagradom i da mu primi </p><p>ovaj a i druge pisane radove, u ime Ehli-bejta i ashaba. </p><p>Dr. Aid el-Karni 16.01.1427. h.g. </p><p>Predgovor II </p><p>Hvala neka je Allahu, d.., i salavat i selam na Allahovog </p><p>Poslanika, njegove supruge i potomstvo. </p><p>Ovaj pisani rad karakterizira koncizan prikaz skupljenih </p><p>podataka o zadatoj temi, kao i to to ukazuje na rezultate do kojih je </p><p>doao sam autor, posebno one vezane za ispravnu metodiku koju </p><p>istraiva treba primijeniti izuavajui povijest i pouzdanost drevnih </p><p>predanja. </p><p> Samo djelo smatram vrijednim doprinosom za saznanje o </p><p>pisanim knjiga iz povijesti, njihovom znaaju i odmjerenoj kritici. Da </p><p>sama knjiga ne obrauje nita drugo do greke koje su napravili </p><p>pojedini autori, prenosei predanja bez kritike i osvrta na njihovu </p><p>vjerodostojnost, zadovoljila bi svoj cilj. Meutim, ona usto pojanjava i </p><p>ispravnu metodiku u izuavanju ove materije. </p><p> Zato, molim Allaha da podri autora, da nastavi sa obradom </p><p>ove materije, i da mu to primi i na dunjaluku i na ahiretu. </p><p>Dr. erif Hatim ibn Arif el-Auni 30.10.1427. h.g. </p></li><li><p>- 10 - </p></li><li><p>- 11 - </p><p>Uvod </p><p>Hvala neka je Allahu, d.., Onome Koji je povijest prvih </p><p>muslimana uinio svijetlom i istom, i neka je salavat i selam na </p><p>Vjerovjesnika kojeg je poslao kao uputu i svjetlo, i salavat i selam na </p><p>njegovu porodicu, asne ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjeg </p><p>dana. </p><p>Bez ikakve dvojbe, uvanje nae slavne islamske povijesti od </p><p>neodgovornih pojedinaca, od neistina zluradnika i od gluposti </p><p>neznalica predstavlja prioritetnu dunost uleme i naunika. Ona se ne </p><p>smije ostaviti nedobronamjernim orijentalistima i nepovjerljivim </p><p>istraiteljima, koji, da li sluajno ili namjerno, ili opet iz dobro </p><p>utvrenog cilja, trae nain da iskrive i omalovae nau povijest, </p><p>uzimajui ono to odgovara njihovim ciljevima i ostavljajui ono to </p><p>im ne odgovara. A Allah e otkriti ono to skrivaju. </p><p>U svakom dobu nalazimo nacije i narode koji se trude </p><p>napraviti svoju povijest, neki sakupljajui prastaro kamenje i poutjeli </p><p>papir, neki kopajui tunele, a neki ruei kue i pravei lom i nered u </p><p>damijama... Neki od njih su po svaku cijenu htjeli da imaju svoju </p><p>historiju i kulturnu zaostavtinu, te su se svim silama usresredili na </p><p>istraivanje, ne prezajui ni od ruenja tueg, samo da bi nali svoju </p><p>navodnu historiju... </p><p>Ovo ne ini samo jedan, nego mnogi narodi, kako u sadanjim </p><p>vremenu, tako i u prijaenjem dobu. </p><p>A ta je sa naim ummetom koji zasigurno ima svoju svijetlu </p><p>povijest, zapisanu ve stoljeima, danas u rukopisima i tampanu, ali </p><p>on na nju ne obraa potrebnu panju?! </p><p>Zbog toga, vrlo je bitno da itamo i razumijevamo nau </p><p>povijest, da je istraujemo naunim metodima, otklanjajui nejasnoe i </p><p>devijacije, kako bi je vidjeli u punom svjetlu i bistroi, onako kako </p><p>koristi ljudima, kao to je Allah, d.., rekao: Otpaci se odbacuju, </p></li><li><p>- 12 - </p><p>dok ono to koristi ljudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, Allah </p><p>navodi primjere.1 </p><p>Zbog ovoga su ispisane i ove stranice koje su pred cijenjenim </p><p>itateljem, sa nadom da e biti jedna vrsta putokaza onome koji eli </p><p>saznati o islamskoj povijesti iz njenih tanih i vjerodostojnih izvora, i </p><p>da e mu se s tim umiriti srce i otkloniti eventualne sumnje. </p><p>Djelo je podijeljeno na pet poglavlja, u prvom kazujemo o </p><p>razlozima za pojedine propuste u itanju povijesti, u drugom o </p><p>pravilima kod odgovoranja na sumnje oko povijesti Ehli-bejta i </p><p>ashaba, u treem o pravilima u odgovoranju na sumnje oko samog </p><p>Ehli-bejta, i u etvrtom spominjemo najpouzdanija i najvrijednija djela </p><p>iz islamske povijesti. U posljednjem navodimo knjige koje su iskrivile </p><p>islamsku povijest, i u epilogu naovodimo saetak naeg istraivanja. </p><p>A Allah, d.., je najbolji pomaga. </p><p>Abdulkerim ibn Halid el-Harbi </p><p> 1 Er-Ra'd, 17. </p></li><li><p>- 13 - </p><p>POGLAVLJE I </p><p>Razlozi za pojedine propuste pri itanju povijesti </p></li><li><p>- 14 - </p></li><li><p>- 15 - </p><p>Moemo rei da postoji tri osnovna razloga za propuste na </p><p>koje nailazimo itajui povijest.1 </p><p>Prvi razlog nedosljednost u pisanju </p><p>Mnogi su muslimana bili rtve pisanja pojedinih orijentalista </p><p>(naalost, bilo je pisaca iz redova muslimana koji su ih slijedili u </p><p>pisanju) i obinih plaenika koji su smiljeno infitrirali razne lai i </p><p>izmiljotine u nau islamsku povijest, a posebno u povijest vezanu za </p><p>estiti Ehli-bejt i plemenite ashabe, r.a. </p><p>tavie, oni su neke izmiljotine postavlili kao osnov za ono </p><p>to piu, drei ih kao neprikosnovene injenice i kao aksiome ih </p><p>promiui meu redovne itatelje, meu obian svijet, ali i one kojima </p><p>je to bio dio struke. Naalost, neke neistine su zapisane i u pojedina </p><p>kapitalna djela iz povijesti, a samo postojanje takvih zapisa u takvim </p><p>djelima za neke ljude predstavlja garanciju da je sve to je u njima </p><p>nepatvorena istina. </p><p>Meutim, nemali broj i ovakvih djela oskudijeva sa </p><p>dosljednim principima u naunom istraivanju i ustanovljavanju </p><p>injenica bez kojih se lahko mogu unijeti neistine i izmiljotine. A </p><p>previe je onih koji na svaki nain nastoje proiriti neistinu i </p><p>netanosti. Osim toga, mnoga predanja koja biljee autori iz ovakovog </p><p>i slinog miljea imaju lo lanac prenosilaca, neki su potpuno apokrifni, </p><p>a o nekima vrlo esto nema nikakvih tragova.2 </p><p> 1 Ove razloge spominje dr. Abdulaziz Dehhan u svom izuzetno zanimljivom i korisnom djelu </p><p>Ahdas ve ahdasu fitnetil-harad, 73,74. 2 Postoje tri vrste predanja koja ne mogu biti dokaz niti se mogu smatrati prihvatljivima: </p><p>Prva vrsta su predanja koja nemaju osnova i ova su predanja najopasnija, ona uope nemaju </p><p>lanca prenosilaca i nisu nita drugo osim, vrlo esto, isprazna govorkanja potekla od ne zna </p><p>se koga, ljudi su ih prihvatili i izmeu sebe ih prenose i prepriavaju. Druga neprihvaena </p><p>predanja, neto manje opasna od prethodnih, su apokrifna predanja, ona koja u svome lancu </p><p>prenosilaca imaju laljivce ili prevarante, koji koriste lane i izmiljene dokaze, sami </p><p>sastavljaju lance prenosilaca i izmiljaju hadise, vijesti i hikaje. Oni to ine iz razliitih </p><p>razloga, koje sada nije prilika sve spominjati, ali veina ih ima za cilj podrati frakciju kojoj </p><p>su odani. Takoer, u ovoj vrsti neprihvatljivih predanja u lancu prenosilaca uglavnom postoji </p></li><li><p>- 16 - </p><p>Ali, nisu rijetki oni koji poznaju istinu ali je ciljano </p><p>izbjegavaju, da bi povrijedili i omalovaili velianstvenu islamsku </p><p>povijest. Neki o tome tako piu iz loih namjera, a neki iz klasino </p><p>neprijateljskih pobuda i sa decidnim ciljevima da poljuljaju i optue </p><p>tradiciju i temelje naeg ummeta, da postave sumnje u njih, i da </p><p>izazovu smutnju i neprijateljstvo meu muslimanima. </p><p>Zbog toga se ovakva i slina djela ne mogu uzimati kao </p><p>validni izvori, niti se nepouzdani podaci i izmiljotine autora takvih </p><p>djela mogu smatrati argumentima, bilo u vjeri, bilo u nauci openito. </p><p>Naravno, ovo nikako ne znai da su svi orijentalisti isti, njih </p><p>po naem sudu ima nekoliko skupina. </p><p>U prvu skupinu spadaju oni orijentalisti koji su potpuno </p><p>ciljano teili iskriviti i omalovaiti islamsku povijest. Neki su to inili </p><p>iz zlobe i zavisti, a neki zbog neprijateljskih i kolonijalistikih ciljeva; </p><p>da bi se opljakala i kolonizirala islamska zemlja, da bi se hapsili i </p><p>ubijali njeni prvaci, ali i obini ljudi, i da bi se zaustavila nadolazea </p><p>plima islamske civilizacije.1 </p><p> neko ko nije pouzdan i ko je optuen da izmilja, jer veinom prenosi predanja koja prenose </p><p>poznati laljivci. Inae, ono to oni prenose zvui udno, nepoznato i protivi se Allahovoj </p><p>uzvienoj knjizi i ispravnom sunnetu. Ovakvi su uglavnom klasini novotari i prenositelji </p><p>mitova, usamljeni su u svojim predanjima i ne postoji niko od pouzdanih prenosilaca da </p><p>prenosi neto slino. Trea vrsta su nepouzdana predanja, ona koja imaju prenosioca koji je </p><p>nepouzdan zbog odreenih razloga koje poznaju uenjaci hadisa. Iako se ne moe pouzdati u </p><p>ono to prenosi ovakva vrsta prenosilaca, ipak ovih predanja ima dvije vrste, prva su ona </p><p>koja mogu posluiti kao podudarna ili slina sa drugima u lancu, te tako pojaati njihovu </p><p>vjerodostojnost. A druga su ona koja su u svkom sluaju neprihvatljiva. 1 Poznati uenjak Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd spominje razliite naine prekrajanja </p><p>islamskog naslijea u svom kapitalnom djelu Er-Rekabetu a'let-turasi da'vetun ila himajetihi </p><p>minel-dinajeti alejhi, (str. 6, 17). Izmeu ostalog, navodi sljedee: Nedosljedna pisanja </p><p>nevjernika, posebno orijentalista, knjige o sihru, proricanju sudbine, astrologiji, legendama, </p><p>izmiljenim priama i nemoralu, kao i pisanje novotara i zabludjelih propagatora... Ova </p><p>njihova pisanja su proizila shodno strastima koje nanose tetu ljudima i ljute Uzvienog </p><p>Stvoritelja, a kako god bilo, ona pozivaju u zabludu. U jednom hadisi-erifu je reeno: Onaj </p><p>koji poziva uputi imat e svoju nagradu i nagrade svih onih koji ga budu slijedili, a nagrade </p><p>ovih potonjih nimalo nee biti umanjene. A onaj koji poziva u zabludu imat e svoj grijeh i </p><p>grijehe svih onih koji ga budu slijedili, a da grijesi ovih potonjih nee biti nimalo umanjeni. </p><p>Biljee Ahmed, Muslim i autori Sunena. </p><p>Autor takoer spominje pojedine spletke orijentalista, izmeu ostalih i ono to je uino </p><p>Univeritet na Sorbonji, kada je preuzeo odgovornost za tampanja knjige El-Futuhatul-</p><p>melekijje, od Ibn Arabija koji je proglaen otpadnikom od islama. </p></li><li><p>- 17 - </p><p>U drugu, naalost, malobrojniju skupinu spadaju oni koji su u </p><p>pisanju o islamskoj tradiciji i naslijeu pokazali objektivnost i </p><p>neutralnost, te opravdali svoje akademsko zvanje i profesiju. Ipak, i u </p><p>radovima ove skupine mogu se uoiti stanoviti propusti i nedostatak </p><p>informacija, to zbog nepoznavanja prirode i doktrine nae vjere, to </p><p>zbog nepoznavanja jezika Kur'ana koji se smatra osnovom i srcem </p><p>islamskog naslijea. Najeklatantniji primjer iz ove skupine su djela El-</p><p>vafi bil-vefejat, od Salahuddina es-Sefedia i El-Mu'demul-mufehres li </p><p>alfazil-hadis en-nebevij, od grupe autora.1 </p><p>Drugi razlog nedostatak znanja </p><p>Drugi razlog za nedostatke u pisanoj povijesti su nedovoljno </p><p>ili vrlo skromno poznavanje islamskog nauka, nedostatak svijesti, te </p><p>nepoznavanje metodike i pravila koje su koristili autori povijesti, </p><p>zbirki predanja i biografija njihovih prenosilaca. </p><p>Pojedini uenjac poput imama Teberija i imama Ibn Kesira, u </p><p>svojim djelima nisu ograniili predanja iskljuivo na ona </p><p>vjerodostojna, nego su biljeili i druge prie, dogaaje i predanja koja </p><p>nisu pouzdana, ali su to inili koristei specifinu metodu na koju su </p><p>ukazali u uvodu da svako predanje ima svoj lanac prenosilaca, tako </p><p>da itatelj pred sobom ima izvor, lanac prenosilaca i tekst predanja. </p><p>Meutim, mnogo je autora, istraivaa i intelektualca koji se </p><p>nisu drali ovakvih pravila i uvoda, neki zato to ih sami nisu </p><p>poznavali, neki su ih ciljano zanemarivali, nekima je falilo </p><p>objektivnosti i vjerodostojnost u istraivanjima itd. </p><p>Uglavnom, vrlo je bitno proitati uvod knjige, da bi nam bio </p><p>jasan autorov pristup dotinoj temi. Da bi pojasnili ovo to smo kazali, </p><p>navest emo cijenjenom itatelju koliko je vano poznavati pravila i </p><p>metode koje su u svom pisanju koristili autori predanja i islamske </p><p> 1 Zanimljivo je da je iz ovog djela u posljednjim izdanjima izostavljeno niz hadisa koji </p><p>kazuju o obavezi dihada na Allahovom putu. </p></li><li><p>- 18 - </p><p>povijesti kroz primjer imama Ibn Derira et-Teberija, Allah mu se </p><p>smilovao, i njegovog kapitalnog djela Tarihul-umemi vel-muluk. </p><p>Teberijev metod pisanja u djelu Tarihul-umemi vel-muluk </p><p>U samom uvodu knjige, imam Teberi1 nam kazuje o svom </p><p>pristupu i metodi koju je koristio pri pisanju. Naveo je sljedee: U </p><p>ovom djelu postoje pojedine vijesti i predanja o prolim narodima od </p><p>kojih e se itatelj zauditi i moda ih doivjeti runim i </p><p>neprihvatljivim, vidjei ih potuno neispravnim, i sa znaenjem koje ne </p><p>odgovara stvarnosti. Meutim, neka cijenjeni itatelj zna da to nije na </p><p>previd ili propust, nego su propusti pojedinaca koji su to prenosili. Mi </p><p>smo sigurno prenijeli upravo onako kako smo uli.2 </p><p>Imam Teberi dakle, jasno i nedvojbeno skree panju da nije </p><p>biljeio iskljuivo vjerodostojna predanja, te da odgovornost nose oni </p><p>koji su ista prenosili. On ih je u ovom svom djelu zabiljeio </p><p>prvenstveno kao (potpuno povjerlijiv) prenosilac, a ne kao istraiva. </p><p>Zato je meu prenosiocima od kojih je imam Teberi prenosio </p><p>pojedina predanja bilo i onih koji nisu bili pouzdani, nego su ubacivali </p><p>i prenosili neistine i netane navode. Spomenut emo neke od njih. </p><p>Muhammed ibn Hamid er-Razi je bio Teberijev uitelj od </p><p>kojega je prenio mnoga predanja koja je i navodi u svoja dva kapitalna </p><p>djela iz povijesti i tefsira, meutim Er-Razi je osumnjien za umetanje </p><p>odreenih netanosti i neistina. Veina uenjaka koja se bavi ocjenama </p><p>pouzdanosti prenosilaca ocjenjuje ga slabim i vrlo nepouzdanim.3 </p><p>Lut ibn Jahja Ebu Mihnef je sljedei nepouzdan prenosilac od </p><p>kojeg je Taberi prenosio, a u djelu Tarihul-umemi vel-muluk brojimo 585 </p><p>njegovih predanja u kojima pria o vrlo bitnim dogaajima koji su se </p><p>desili u prvom dobu islamske drave, poevi od smrti Allahovog </p><p> 1 Muhammed ibn Derir ibn Jezid Ebu Dafer et-Taberi. Tuma Kur'ana i hadisa, </p><p>povijesniar, fakih, uenjak jurisprudencije, imam i mudtehid. Rodio se u Amulu u </p><p>Taberistanu, 224. h.g., umro je 310., autor je poznatih djela: Tarihul-umemi vel-muluk i </p><p>Dami'ul-bejan fi te'vilil-Kur'an. 2 Tarihul-umemi vel-muluk, 1/52. </p><p>3 Vidjeti: Mizanul-i'tidal, 3/530, 531. </p></li><li><p>- 19 - </p><p>Poslanika, s.a.v.s., pa sve do pada Umejevike drave. Lut je kod </p><p>uenjaka hadisa negativno ocijenjen, tako Ibn Me'in o njemu kae: </p><p>Nije znaajan kao prenosilac. Ibn Hibban opet kae: Pripovijeda </p><p>apokrifna predanja i pripisuje ih pouzdanim prenosiocima. A Zehebi </p><p>zakljuuje: Nije pouzdan kada prenosi vijesti i dogaaje iz </p><p>povijesti.1 </p><p>Po gore izloenom dakle moemo ustanoviti koliko je bitno </p><p>upoznati i shvatiti pristup i metode uleme koje su koristili u pisanju </p><p>povijesti, i koliko je bitno da se to ima na umu prilikom itan...</p></li></ul>