bosanski petrovac

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA PODRUČJU ZAPADNEBOSNE I PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC

«URGENT URBAN INTERVENTIONS BY OTTOMAN AUTHORITIES IN WESTERNBOSNIA AND THE QUESTION OF THE FOUNDATION OF THE SETTLEMENT OF

BOSANSKI PETROVAC»

by Mirza Hasan Ćeman

Source:Annals of the Gazi Husrevbey Library (Anali Gazi Husrevbegove biblioteke), issue: 32 / 2011,pages: 163215, on www.ceeol.com.

http://www.ceeol.com/�

http://www.dibido.eu/bookdetails.aspx?bookID=03554d8d-bd83-4e93-9862-8c5f16fb4d72

http://www.ceeol.com

Urbane intervencije osmanske vlasti na području zapadne Bosne i pitanje...

163ANALI GHB 2011; 40 (32)

711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“Mirza Hasan Ćeman

URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA PODRUČJU ZAPADNE BOSNE I PITANJE OSNIVANJA

NASELJA BOSANSKI PETROVAC

Sažetak

Autor u članku raspravlja o vremenu i načinu osnivanja naselja Bosanski Petro-vac u zapadnoj Bosni u okviru zbivanja tokom 17. i 18. st., te teritorijalnih i naseobin-skih gubitaka Osmanskog carstva u ratovima s Mletačkom republikom i Austrijskim carstvom. U navedenom kontekstu autor promatra Bosanski Petrovac kao novo nase-lje koje je, prema preovlađujućim mišljenjima, nastalo kao rezultat urgentnih urbanih intervencija osmanske vlasti iza mira u Srijemskim Karlovcima 1699. god. Autor analizira prostorni položaj Bosanskog Petrovca i prometne pravce koji su se protezali Petrovačkim poljem i donosi određene zaključke. Prema nalazima autora, Bosanski Petrovac razvijao se od (us)putne stanice, koja je mogla biti ustrojena i prije 1699. god., preko fortifikacijskog objekta tipa palanka, manjeg civilnog naselja razvijenog uz palanku do kasnijeg urbanog naselja tipa kasaba. Na njegovo osnivanje i razvoj u znatnoj mjeri utjecali su poseban geografski položaj i tok zbivanja od početka 17. do 19. st.

Ključne riječi: Bosanski Petrovac, Novosel, putne komunikacije, promet, (us)putne stanice, menzil(hane), hanovi, palanka, kasaba, muhadžiri.

UVOD

Istraživanje procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta tokom osmanske vlasti od 15. do 19. st. predstavlja veoma zanimljiv odsječak osmanskodob-ne povijesti naših krajeva. Ti procesi odvijali su se i u vremenima koja su bila obilježena složenim političkim i ratnim zbivanjima, gubicima teritorija Osmanskog carstva i uporednim pojavama ekonomske i društvene krize te prognaničko-izbjegličkih (muhadžirskih) kriza. Procesi urbanizacije trebaju i moraju biti promatrani i tumačeni u kontekstu navedenih zbivanja.1

1 Rad koji se nalazi pred čitateljima predstavlja izvadak iz djela kojeg sam posvetio izuča-vanju nekih aspekata urbanizacije zapadne Bosne. Zbog ograničenog prostora za štampu istog rada u obliku članka u nekom od stručnih časopisa autor je odlučio da taj obimni

Mirza Hasan Ćeman

164 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Glavnu odliku procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta od početka 17. do sredine 19. st. predstavlja usko povezivanje aktivnosti kojima bi se umanjile i sanirale štete nastale tokom Kandijskog, Morejskog i Velikog bečkog rata i ratnih zbivanja u 18. st., aktivnosti kojima bi se ojačali postojeći i podigli novi fortifikacijski objekti, te razriješili problemi prognaničko-izbjegličkih kriza koje su pratile tok ratnih zbivanja od 17. do početka druge polovine 19. st. Prognaničko-izbjegličke (muhadžirske) krize, u pravilu, rješavane su na dva načina: naseljavanjem dijela prognanika i izbjeglica (muhadžira) u već posto-jeća urbana naselja (kasabe) i (ili) osnivanjem (podizanjem) novih naselja za njihove potrebe. Potrebno je naglasiti da je u oba slučaja razrješenje proble-ma traženo u prostornoj dubini osmanske provincije (ejaleta), ali će opći tok zbivanja donijeti i čin ojačavanja postojećih i podizanja novih fortifikacijskih objekata i osnivanja novih naselja u pograničnom pojasu, prvenstveno, prema Austrijskom carstvu.2

Jedna od odlika takvih zbivanja i procesa bila je relativna hitrost kojom su središnja i pokrajinska osmanska vlast nastojale na području Bosanskog ejaleta sanirati nastale probleme. I manja novoosnovana naselja su po odluci osmanske vlasti najčešće „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg urbanog naselja (primjer Havala uz Kulen-Vakuf) ili ojačanog ili novopodi-gnutog fortifikacijskog objekta (naselja uz utvrđenje Orašac). Sličnost poka-zuju i naselja koja su se dijelom organski razvila u neposrednoj blizini i pod okriljem novopodignutih fortifikacijskih objekata (primjeri: Kulen-Vakuf pod Ostrovicom, civilno naselje Bosanski Petrovac3 razvijeno uz istoimenu palan-ku, a možda i selo /podgrađe/ Bilaj/Bjelaj pod istoimenim fortifikacijskim objektom). Poseban slučaj predstavljaju u potpunosti planski novoosnovana naselja koja su po samom činu osnivanja ili nešto kasnije stjecala status kasa-

rad objavi u obliku knjige posvećene navedenoj problematici zpadne Bosne, te je stoga cijeli tekst preuređen za potrebe monografskog izdanja. Kako je u toj knjizi težište obrade stavljeno na pitanja urbanizacije područja Ljutočke doline, tj. Kulen-Vakufa i njegove bliže okoline, to je dodatni i ujedno uporedni materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca bilo nužno isključiti iz knjige koja je pripremljena za objavljivanje pod naslovom Kulen-Vakuf. Materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca objavljuje se ovdje pod ovim naslovom. Za pomoć u prikupljanju potrebne dokumentacije zahvaljujem se Arhivu (Federacije) Bosne i Hercegovine, Sarajevo, JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

2 Pitanja osnivanja i razvoja nekih drugih naselja u sjevernoj i zapadnoj Bosni poput Pri-jedora, Kozarca, Duvna, te Trebinja u Hercegovini zahtijevaju poseban metodologijski pristup u njihovoj obradi.

3 Naselje Bosanski Petrovac javlja se pod različitim imenima: Novosel, palanka Petrovac, Petrovac i Bosanski Petrovac, koja su primjerena različitim vremenskim razdobljima u razvoju ovog naselja. Radi jasnoće izlaganja koristim naziv Bosanski Petrovac, a tamo gdje je to izričito potrebno koristim i ostale nazive. Uporedo s tim koristim i toponim Petrovo vrelo kada želim da naglasim važnost ovog izvora vode.

Access via CEEOL NL Germany


165ANALI GHB 2011; 40 (32)

be (prema nekim mišljenjima Kulen-Vakuf). Kod naselja koja su bila planski ili organski „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg ili novopodi-gnutog fortifikacijskog objekta ista su nešto više vremena čekala na stjecanje pravnog stausa kasabe (primjer Bosanski Petrovac).4

URGENTNO I PLANSKO PODIZANJE FORTIFIKACIJSKIH OBJEKATA I OSNIVANJE URBANIH NASELJA OD POČETKA 17. DO KRAJA 18. ST.

Ratovi

Dinamična zbivanja na smjeni 16. i 17. st. koja su nastavljena tokom ništa manje dinamičnih Kandijskog (1645-1669), Morejskog (1684-1699) i Veli-kog bečkog rata (1683-1699) kao posljedicu imala su da je Osmansko car-stvo izgubilo značajne teritorijalne posjede u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Navedeni gubici donijeli su i pomjeranje granične linije između mletačke Dalmacije i Bosanskog ejaleta te između Austrijskog carstva i Bo-sanskog ejaleta. Granica prema Veneciji pomjerena je u unutrašnjost kopna prema planinskom masivu Dinare, a granica prema Austrijskom carstvu izbila je na riječne tokove i planinski masiv sjeverne i zapadne Bosne. Ratovi su u pravilu donosili velika naprezanja žitelja, iscrpljenost, glad, velike žrtve i pojavu bolesti s obje strane granice.

Ekonomska i društvena kriza i kriza institucije vakufa

Nakon završetka ratova okončanih mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699. god., nastupilo je razdoblje izrazite ekonomske i društvene krize. Kriza je posredno zahvatila i instituciju vakufa. Zbog velikih teritori-

4 Autor članka značajnu pažnju posvetio je povijesnom, sadržajnom, funkcionalnom i strukturalnom razvoju osmanskodobnog grada na području Bosne i Hercegovine (Bosan-skog ejaleta) od 15. do 19. st. u doktorskoj tezi u okviru koje je u određenoj mjeri obradio i pitanja osnivanja naselja Kulen Vakuf (Džisr-i Kebir) i Bosanskog Petrovca. Poglavlja i odlomci teze koji se tiču Kulen Vakufa i Bosanskog Petrovca u znatnoj mjeri dopunjena su i prerađena kroz novija istraživanja. Vidjeti kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipo-logija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19. st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities), Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005. (u daljnjem tekstu citira se kao Povijest, tipologija, sadržaji...), za Kulen Vakuf vidj. M. H. Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I, 296, 349-351, 412, Vol. II, 559, 562, 573-574, 578, 583, 615, 720, 722, 729, 736, 741-742, 745-746, 823, 896, 944, 952, za Bosanski Petrovac vidj. M. H. Ćeman, Nav. dj., Vol. I, 292, 352, Vol. II, 573, 720, 723, 736, 741. Up. i Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.

Mirza Hasan Ćeman

166 ANALI GHB 2011; 40 (32)

jalnih gubitaka Osmanskog carstva mnogi vakufi ostali su bez svojih prihoda što se negativno odrazilo na poslovanje dotičnih vakufa. Smanjen je i obim ustroja novih vakufa, a postojeći su imali poteškoće oko održavanja objekata i ustanova koji su im pripadali. Opća kriza zajedno s krizom vakufa negativno je utjecala i na procese urbanizacije. Izostali su aktivizmi oko podizanja novih urbanih naselja, neka već postojeća urbana naselja nisu uspijevala zaokružiti svoju urbanu fizionomiju, a neka od njih su zapala u složeni, ali dosta brzi i pogubni proces deurbanizacije koji ih je izbrisao iz karte urbanih naselja Bo-sanskog ejaleta ili ih je sveo na razinu sela.

Muhadžiri

Našavši se pred mogućim novim austrijskim i mletačkim napadima na po-dručje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god., središnja i pokrajinska osmanska vlast najveću pažnju posvetile su obnovi i podizanju novih utvrđenja i uprav-noj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta.5 Međutim, uporedo s tim mora-le su riješiti i određene probleme koji su se iznenada pojavili tokom navedenih ratova. Bilo je to novo prognaničko-izbjegličko (muhadžirsko) pitanje koje se može nazvati i krizom. I upravo na području zapadne Bosne, konkretno u slučaju naselja Kulen-Vakuf6 i pripadajućih mu fortifikacijskih objekata, te Bosanskog Petrovca i Bilaja isprepleli su se upravna i vojna reorganizacija Bosanskog ejaleta, obnova i podizanje novih utvrđenja, ekonomska i društve-na kriza, te nastojanja razrješenja prognaničko-izbjegličkog (muhadžirskog) pitanja.7

5 Više detalja vidjeti kod Enes Pelidija, “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina 18. stoljeća.” Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo; Enes Pelidija, “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-1718.” Pri-lozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172, Sarajevo, 1988; Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-1718). Sarajevo, 1989, passim; Enes Pelidija, „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet-skog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.

6 Potrebno je naglasiti važnost pitanja vremena osnivanja Kulen Vakufa. Prema starijim mišljenjima to je učinjeno tek iza 1699. g., tj. za vrijeme sultana Ahmed III (1703-1730.). Prema jednom starijem i dva novija mišljenja Kulen-Vakuf osnovan je u vrijeme sulta-na Ahmed I (1603-1617.) kroz složene procese urbanizacije. Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.

7 Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.


167ANALI GHB 2011; 40 (32)

Reorganizacija Bosanskog ejaleta i osnivanje novih fortifikacijskih objekata

Ovdje spomenute nesigurnost na granici i neizvjesna budućnost u pogledu mogućih novih austrijskih i mletačkih napada na područje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god. imale su za posljedicu da su središnja i pokrajinska osman-ska vlast najveću pažnju posvećivale obnovi i podizanju novih utvrđenja te upravnoj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta. Cilj je bio postići fleksi-bilnu odbranu granica Carstva na području Bosanskog ejaleta. To je podra-zumijevalo obnovu postojećih fotifikacijskih objekata koji su stradali tokom navedenih ratova ili su bili oslabljeli zbog svoje starosti, te podizanje nekih novih na za to važnim mjestima. Reorganizacija i vojno ojačavanje ejaleta podrazumijevali su, pored angažiranja uobičajenih postojećih vojnih efektiva, uključivanje i lokalnog stanovništva u najvećoj mogućoj mjeri. Stanovništvo već postojećih urbanih naselja u najvećoj mjeri bilo je angažirano na popravci starijih i podizanju novih utvrđenja, ali je u slučaju ratnih sukoba bilo uklju-čivano i u aktivnu odbranu prvenstveno područja koje su nastanjivali, a time i cijelog ejaleta.

Osnivanje novih poluurbanih i urbanih naselja

Sva navedena zbivanja u određenoj mjeri utjecala su na pojavu nekih novih naselja na zapadu današnje Bosne i Hercegovine. Prema mišljenjima nekih autora upravo u ovom razdoblju postavljeni su temelji nekih novih naselja - Kulen-Vakufa ( Džisr - i - Kebir = Veliki Most) i Havale8 i današnjeg

8 Za Kulen-Vakuf vidjeti Adem Handžić, “O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa)”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, 25(1975), 133-171. Sarajevo, 1977. Referat podnesen na znanstvenom skupu 2. Internationale Arbeitstagung für vorosmanische und osmanische Studien održanom u Hamburgu od 05. do 10. septembra 1976. g. Članak je naknadno dopunjen za objav-ljivanje u Prilozima za orijentalnu filologiju). Godine 1976. članak je objavljen na njemačkom jeziku, vidj. Adem Handžić, „Aspekte der Entwicklung osmanischer Städte Bosniens im XVI Jahrhundert.“ Südostforschungen 38(1978), 41-49. Izd. R. Oldenburg, München. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 111-142, citirana str. 113, 139, posebno bilješka 4; Adem Handžić, „Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u Osmanskom carstvu.“ Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 9-10(1983), 113-120. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 143-150, citirano prema istominenom članku objavljenom u Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 145; Hamdija Kreševljaković, “Kulen-Vakuf.” Narodna uzdanica, kalendar za 1936. g., 4(1936), Sarajevo, 1935, 116-137, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, Sarajevo, 1991, 653 i d., posebno 660; Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, Sarajevo 2(1951), 173-174; Hamdija Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi,” Naše starine 1(1953), 25(29) i d., Sarajevo; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u

Mirza Hasan Ćeman

168 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Bosanskog Petrovca.9 U kategoriju proširenih gradova kao fortifikacijskih objekata, a time, po svemu sudeći, i značajnijih naseobinskih aglomeracija ispod njega neki autori uvrštavaju i Orašac u blizini Kulen-Vakufa.10 U ovom razdoblju podignuti su i palanka Čovka,11 utvrđena kula Kulenovića Klišević na uzvisini između sela Ćukovi i rijeke Une, te, potom, i fortifikacijski objekt u selu Prkosi.12

U razrješavanju složene problematike koja je ovdje već spomenuta zna-čajnu ulogu igrala su i nastojanja središnje osmanske vlasti za razrješenjem prognaničko-izbjegličkog pitanja. Isto je rješavano najčešće uvođenjem pro-gnanika i izbjeglica (muhadžira) u postojeća naselja urbanog tipa /gradove = G(urb)/ što je sa socijalnih i ekonomskih aspekata predstavljalo veoma složen čin.13 Može se pretpostaviti da je u nekim slučajevima rješenje pro-gnaničko-izbjegličkog pitanja provedeno i „uvođenjem“ muhadžira u naselja ruralnog karaktera što je, možda, u nekim slučajevima moglo potaknuti nešto dinamičniji rast tih naselja i njihovo približavanje tipu naselja poluurbanog

Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1954, 193-195, vidj. i izdanje iz 1980², 182; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, vol. III, Sarajevo, 1982, 91-93 (dalje se citira kao IEBIH); Đuro Basler, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb, 1964, 261, s.v. Kulen-Vakuf; Midhat Kozličić, Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis geographicis – Unsko – sansko područje na starim geografskim kartama. (Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko – sanskog područja od kraja 15. do početka 18. stoljeća). Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Sarajevo – Arhiv Unsko – sanskog kantona, Bihać. Sarajevo – Bihać, 2003, 180, vidj. i bilj 498 i 499; Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici značajni za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g. do kraja 18. st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire nakon terito-rijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d.

9 Određenje Bosanskog Petrovca kao naseobinske tačke od interesa stavljam nešto ranije. Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I, 292, 352, Vol. II, 573, 720, 723, 736, 741, te ovdje u daljnjem tekstu članka. Radovi drugih istraživača bit će citirani u slijedu izlaganja problema unutar članka.

10 H. Kreševljaković, Kapetanije...., 1980², 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 655 i d., posebno 657-658, 659.

11 Up. i Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države. Sarajevo, 1957, 29, s.v. Čovka.

12 H. Kreševljaković, Kapetanije...., 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 659.

13 Do danas ne postoje iscrpna istraživanja socijalnih i ekonomskih aspekata prognaničko-izbjegličkih (muhadžirskih) pitanja, bolje rečeno krizâ, koje su izbijale tokom 17, 18. i 19. st. na području Bosanskog ejaleta. Ovom pitanju do sada se prilazilo najvećim dijelom samo povijesno, tj. faktografski i u općim naznakama.


169ANALI GHB 2011; 40 (32)

karaktera (primjer Orašac kraj Kulen-Vakufa). Međutim, potrebno je naglasiti da je prognaničko-izbjeglička kriza, kada se već pojavila, bila iskorištena na relativno elastičan način od strane središnje i pokrajinske osmanske vlasti. To je posebno vidljivo na ovom zapadnom – bosanskom odsječku dugačke bosansko-hercegovačke granice. Tu je u cilju pojačavanja fortifikacijskih uporišta (Ostrovica), osnivanja nekih novih (Bosanski Petrovac, Orašac) kao i za ojačavanja nekih urbanih naselja (Kulen-Vakuf)14 iskorišten onaj progna-ničko-izbjeglički demografski faktor koji je bio prisiljen napustiti izgubljena područja u Dalmaciji i Lici. Najupečatljiviji je primjer Bosanskog Petrovca gdje je oko novopodignute palanke naseljen određen broj muslimana iz Like.15 Prema terenskim istraživanjima sličnu sudbinu doživio je i Kulen-Vakuf zajedno sa svojim satelitskim naseljima seoskog tipa u koja je smješten odre-đen broj fortifikacijskih objekata /uglavnom kula - grad kao G(fort) u Orašcu, te Havala kao odžak i fortifikacijski objekt/.

Naselja Kulen-Vakuf, Havala, Orašac i Bosanski Petrovac

Opća zbivanja, razvoj urbanih i poluurbanih naselja i relativno brojnih fortifikacijskih objekata nakon 1699, 1718, 1739. i 1791. god. vidljivi su na primjeru daljnjeg razvoja Kulen- Vakufa, osnivanja Bosanskog Petrovca kao palanke, podizanja niza fortifikacijskih objekata na području Ljutočke doline, te strategijskog osiguranja komunikacije Bihać / Kulen-Vakuf – Bilaj – Bosanski Petrovac – Ključ – Varcar-Vakuf (Mrkonjić-Grad) – Jajce. Kada su se pojavili manifestacijski oblici opće krize koju je pratila i prognanično-izbjeglička kriza, to se nastojalo razriješiti na način saniranja općih prilika i postizanja visokog stepena sigurnosti u graničnom pojasu, posebno kroz čin ojačavanja značajnih fortifikacijskih tačaka u ovom dijelu Bosanskog ejaleta.

14 Autor ovog članka smatra da je Kulen-Vakuf utemeljen mnogo prije 1699. god.15 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189; Hamdija Kreševljaković, Stari

bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.” U: Enciklope-dija Jugoslavije, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Vejsil, Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255, posebno za Petrovac str. 238. Hamdija Kreševljaković ne navodi broj naseljenika uz palanku u Petrovcu. Izraz „nešto“ upotrijebljen u navedenom kontekstu ima značenje manjeg broja. Koliko? To je teško reči. Nema sumnje da su središnja i pokrajinska osmanska vlast imale plan da oja-čaju novoustrojenu palanku, pa nije isključeno da su muslimani iz Like (drugim riječima muhadžiri) ovdje naseljeni planski. U ovom slučaju moglo se raditi o naseljavanju do 50-ak obitelji što bi moglo iznositi najviše oko 150 do 250 ljudi. Realnija procjena mogla bi biti oko 100 osoba. Nije isključena mogućnost da su isti naseljenici bili uključeni u sami čin fizičkog podizanja palanke, te da su ovdje, na lokaciji Bosanskog Petrovca, i ostali uz novopodignutu palanku.

Mirza Hasan Ćeman

170 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Potrebno je naglasiti da prognaničko-izbjeglička kriza nije rješavana izvan konteksta rješavanja općih pitanja u ovom dijelu ejaleta. U razrješenju općih pitanja, pa svakako i prognaničko-izbjegličke krize i razvoja fortifika-cijskih objekata i ruralnih i urbanih naselja u zapadnoj Bosni, bili su anga-žirani, prije svega, središnja, pokrajinska i lokalna osmanska vlast na razini ejaleta, sandžaka i nahija, vjerski autoriteti te stanovništvo od ranije posto-jećih urbanih i ruralnih naselja i posade fortifikacijskih objekata. Navedeni činitelji dali su značajan doprinos u planskom osnivanju naselja za potrebe izbjeglih i prognanih osoba ili za njihovo privremeno smještanje unutar već postojećih naselja urbanog tipa.16 Među planski osnovanim naseljima poseb-no su zanimljivi Kulen-Vakuf i Bosanski Petrovac. U slučaju Kulen-Vakufa bilo bi potrebno provesti šira istraživanja, među kojima i arheološka isko-pavanja na određenim mikrolokacijama, da bi se vidjelo da li postoje kakvi pokazatelji da se osnivanje ovog naselja stavi na početak 17. st. Međutim, potrebno je naglasiti da je ovo naselje doživjelo viši razvojni stepen, te forti-fikacijsko i značajno demografsko (populacijsko) ojačavanje tek nakon 1699. god. Nasuprot tome, Bosanski Petrovac, po općem sudu istraživača, osnovan je kao fortifikacijski objekt tipa palanka, da bi uz njega bilo, kao što je već rečeno, naseljeno i nešto prognanih i izbjeglih muslimana iz Like. Međutim, hodologijska istraživanja na terenu, kao i drugačija (nova) interpretacija istih zajedno s dosada objavljenim podacima pokazuju, prema mome mišljenju, nešto drugačiju sliku osnivanja i razvoja Bosanskog Petrovca. Pri tome sami čin urgentnog i interventnog osnivanja palanke Bosanski Petrovac ovdje ne dovodim u pitanje.

PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC

Naselje Bosanski Petrovac nalazi se na raskrsnici puteva Bihać – Jajce / Knin, Bosanska Krupa – Knin / Jajce i Ostrovica / Kulen-Vakuf – Bihać / Jajce / Knin, a smješteno je u prostranom Petrovačkom polju. Pod osmansku vlast ovo područje došlo je između 1520. i 1530. god. Na prostoru jednog dijela kadiluka Novosel osmanska vlast osnovala je Petrovačku kapetaniju sa sjedištem u novoosnovanoj palanci Petrovac /Lat. 44° 33’ 12.54’’ N, Long. 16° 22’ 4.66’’ E/.17

16 O tome vidjeti detaljnije kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju XI. Procesi i tok utemeljenja i izgradnje naselja urbanog tipa, Vol. I, str. 396 i d. Ovdje je potrebno naglasiti i pitanje angažiranja institucije vakufa u saniranju niza problema koji su se pojavili na području zapadne Bosne u vremenskom razdoblju od 1645. do 1791. g. Zbog ograničenog prostora u ovom članku to pitanje se ovdje isključuje iz obrade. O istom pitanju vidjeti nešto više u Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.

17 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 180, 187; Hamdija Kreševljaković, Stari


171ANALI GHB 2011; 40 (32)

Pregled historijskih podataka

Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića: „U 16. i 17. stoljeću nema ve-ćeg naselja na mjestu Bosanskog Petrovca. Spominje se samo Petrovo vrelo. Početkom 18. st. nastanjeno je ovdje nešto ličkih muslimana, sagrađen grad i džamija. Sredinom 18. st. organizirana je i Petrovačka kapetanija. Od 1851. Bosanski Petrovac je ispostava kadiluka Novosel. Godine 1869. preneseno je sjedište kadiluka u Bosanski Petrovac .... Od 1869. zvala se ova varoš služ-beno Novosel, od 1878. Petrovac, a od 1895. zove se Bosanski Petrovac.“18 Hamdija Kreševljaković također navodi: „Petrovac spada među mlađa grad-ska naselja na našoj Krajini kao i Prijedor, Kulen-Vakuf, Orašac itd. Grad u Petrovcu sagrađen je za vlade sultana Ahmeda III (1703–1730). U gradu je bila jedna tabija i jedna kula na više katova, a spadala je među najviše na Krajini.“19

Iz navedenog teksta Hamdije Kreševljakovića nije jasno da li je u mjestu sagrađen grad kao fortifikacijski objekt /G(fort)/ ili je isto utemeljeno kao na-selje urbanog tipa s fortifikacijskim objektima. Očito je autor mislio na grad kao fortifikacijski objekt - G(fort)/.20 Potrebno je naglasiti da je uz isti objekt / grad, t.j. G(fort)/ početkom 18. st. „nastanjeno [je] ovdje nešto ličkih musli-mana.“

Pregled razvoja prema dosadašnjim mišljenjima

Potrebno je naglasiti da sami čin (nešto kasnijeg) osnivanja Petrovačke kapetanije, kao i Bosanskog Petrovca u vrijeme sultana Ahmeda III potvrđuje komunikacijsku važnost cijelog ovog područja pa time i Petrovačkog polja.21 Također, na istom mjestu navodi se „da je Petrovačka kapetanija osnovana

bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac.

18 Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189. Hamdija Kreševljaković koristi tri stručna termina da bi odredio karakter Bosanskog Petrovca: varoš, grad kao fortifikacijski objekt i grad kao urbano naselje. Zbog istog oblika riječi grad s različitim značenjem često u tekstu pojedinih autora nije jasno da li se misli na grad kao fortifikacijski objekt ili grad kao urbano naselje. Nažalost, dosadašnji autori, u pravilu, nisu naglašavali potrebu razlikovanja termina u početnom dijelu njihovog korištenja kao npr. grad kao fortifikacijski objekt /G(fort)/ i grad kao urbano naselje /G(urb)/.

19 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije ..., 187.20 U radu uvijek je potrebno imati na umu dvojno značenje slavenske riječi grad: grad kao

fortifikacijski objekt - G(fort) i grad kao naselje urbanog tipa – G(urb) i jasno naznačiti na što se misli kada se koristi termin grad.

21 Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189.

Mirza Hasan Ćeman

172 ANALI GHB 2011; 40 (32)

poslije 1730., a prije 1753. god.“22 Time bi se, uvjetno rečeno, samo uteme-ljenje Petrovca moglo smjestiti i u godine neposredno nakon sultana Ahmeda III, tj. iza 1730. god. Međutim, ne može se isključiti niti mogućnost da je podizanje palanke Petrovac započeto već za vrijeme sultana Ahmeda III, a da je sam čin osnivanja Petrovačke kapetanije pravno završen nešto kasnije, tj. iza 1730. god. Smatram da podizanje palanke Bosanski Petrovac nije moralo čekati da se formira Petrovačka kapetanija. Važnost ove komunikacijske tačke bila je velika. Također, moguće je da je Petrovac kao fortifikacijski objekt (palanka) bio i osnovan sa željom i nastojanjem da se na ovoj lokaciji, u po-zadini pograničnog pojasa u zoni Ostrovice i Kulen-Vakufa, podizanjem forti-fikacijskog objekta riješi, dijelom, i prognaničko-izbjegličko pitanje. Očito je postojala intencija da se pri podizanju ovog fortifikacijskog objekta iskoriste prognanici i izbjeglice koji su se na prostoru Zapadne Bosne pojavili u okviru složenih političkih, vojnih i socijalnih zbivanja. „Nastanjivanje .... nešto ličkih muslimana“ oko palanke Petrovac kao da to potvrđuje.

Odlike naselja: palanka, civilno naselje, kasnije kasaba

Već je ovdje navedeno da iz teksta Hamdije Kreševljakovića nije jasno da li je na lokaciji (mjestu) današnjeg Bosanskog Petrovca bio sagrađen grad kao fortifikacijski objekt ili je isto mjesto utemeljeno kao naselje urbanog tipa s fortifikacijskim objektima. Može se, ipak, zaključiti da je H. Kreševljaković mislio na manji grad kao fortifikacijski objekt - G(fort)/. To isključuje naselje urbanog tipa iako će se, uskoro, uz palanku pojaviti i civilno naselje. Pre-ma Hamdiji Kreševljakoviću i Mehmedu Mujezinoviću u mjestu su postojale jedna tabija i jedna kula. Do 1992. god. u Bosanskom Petrovcu postojale su tri džamije.23 Hamdija Kreševljaković kao potvrdu da je Bosanski Petrovac mlado naselje navodi narodnu pjesmu koja, osim toga, naglašava i komuni-kacijsku važnost Bilajskog i Petrovačkog polja na putu od Bihaća do Ključa.24

Lociranje grada i podizanje džamije (ili mesdžida) u njemu ili uz njega početkom 18. st. predstavljalo je, očito, pragmatizam osmanske vlasti koja je imala potrebu da u prostranom Petrovačkom polju, kojim su se protezale prometne komunikacije još od vremena prahistorije i antike preko srednjeg vijeka,25 utemelji relativno značajnu vojnu tačku u obliku grada kao fortifi-

22 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c. 23 Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. III, 59; Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.”

706-707.24 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., 187. Isti autor navodi da su kapetani Petrovačke

kapetanije porijeklom bili Kulenovići iz roda Šinikčića.25 Vidjeti o tome detaljnije u narednim odlomcima posvećenim analizi komunikacija i

progodnosti.


173ANALI GHB 2011; 40 (32)

kacijskog objekta, odnosno određenih objekata kao što su jedna tabija i jedna kula koje su bile osigurane palisadama i šancima. Tome u prilog išlo je, oči-to, i postojanje vrelâ iz kojih su se stanovnici ove fortifikacijske tačke mo-gli snabdijevati vodom. Jedno od tih vrela potvrđeno je toponimom Petrovo vrelo.26 Kasnije podizanje džamije u naselju predstavljalo bi i u ovom slučaju ispunjavanje jednog od uvjeta da bi naselje kasnije moglo steći pravni status kasabe. Iako Mehmed Mujezinović navodi da su nišani uz Srednju džamiju u Bosanskom Petrovcu novijeg datuma, što je ovaj autor, očito, utvrdio na temelju situacije na terenu i oblika nišana, to ne isključuje mogućnost po-stojanja i određenog broja starijih nišana (iz 18. st.) koji su tokom vremena mogli propasti, biti pomjereni ili, u slučaju da su anepigrafski, upotrijebljeni kao spolia.27

Stanje naselja danas

Danas Bosanski Petrovac nema ništa od izvorne fizionomije naselja ra-zvijenog uz fortifikacijski objekt (palanku). Rušenjem fortifikacijskih struk-tura (grada) u okviru naselja iza 1905. god., što je učinila okupacijska au-stro-mađarska vlast, ova kasaba izgubila je svoj prepoznatljivi fortifikacijski, strukturalni i topografijski dio. U onovremenoj urbanoj strukturi i topografiji Bosanskog Petrovca, od koje nas dijeli 106. godina (u odnosu na 1905. god.), svakako su ostali prostorno, sadržajno, funkcionalno i topografijski određeni civilni dio naselja, a možda i, direktno ili posredno, vidljivi ostaci prostorne lokacije (us)putne stanice. Kratko nakon rušenja fortifikacijskih objekata nji-hov prostorni položaj bio je jasno vidljiv i određen prema drugim dijelovima naselja. Međutim, kasnija izgradnja na ovoj naseobinskoj lokaciji imala je po-sljedicu da su izgubljene mogućnosti ostvarivanja uvida u naseobinsku struk-turu i topografiju kako palanke Bosanski Petrovac, tako i cjelokupnog starog naselja (i kasnije kasabe) Novosel, odnosno Bosanski Petrovac.

26 Hamdija Kreševljaković, Bosanski Petrovac, 706; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije ..., 193. Iako se najveći broj vrelâ nalazi smješten na obroncima okolnih planinskih masiva ista su bila relativno rijetka u središnjim dijelovima Petrovačkog polja. Danas mi je nepoznata mikrolokacija Petrova vrela koje je odredilo kako smještaj novopodignute palanke, tako i kasniji naziv naselja. Ukoliko ista palanka nije bila podignuta oko samog Petrova vrela (tj. ukoliko je spomenuto vrelo bilo smješteno negdje dalje) može se postaviti pitanje opravdanosti utemeljenja palanke na dotičnoj prostornoj bezvodnoj lokaciji.

27 Prema M. Mujezinoviću „nedaleko od Srednje džamije nalazi se prostrano groblje , u kojem ima veći broj nišana, ali su [isti] novijeg datuma.“ Vidj. Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. III, 59.

Mirza Hasan Ćeman

174 ANALI GHB 2011; 40 (32)

NOVO MIŠLJENJE O OSNIVANJU BOSANSKOG PETROVCA – OPĆI NAZORI

Komunikacijski pravci i rezultati hodologijske analize

Da bi se sagledao opći složeni kontekst osnivanja i daljnjeg razvoja Bo-sanskog Petrovca, potrebno je istražiti (proučiti) komunikacijski (prometni) aspekt Petrovačkog polja i njegove neposredne prostorne okoline i susjed-nih naseobinskih aglomeracija. Navedeni aspekt može se sagledati na temelju analize škrtih povijesnih izvora, dosada objavljene literature, te autopsijom na samom terenu. Bez hodologijskog sagledavanja situacije na terenu ne mogu se provesti potpuna analiza i donijeti valjani zaključci.28

28 U vremenskom razdoblju od 1987. do 1988. g. u saradnji s pok. dr. sc. Veljkom Paš-kvalinom, naučnim savjetnikom Zemaljskog muzeja Bosne i Hrcegovine u Sarajevu proveo sam rekognosciranje i autopsiju terena na području zapadne i istočne Bosne. Dio fotografskog materijala kojeg sam snimio tokom autopsije terena i rekogonosciranja navedenih područja uključen je u izložbu Bosna i Hercegovina u antičko doba koja je (kao obnovljena) svečano otvorena povodom 100-godišnjice osnivanja i rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1988. g. Vidj. Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888 – 1988., poglavlje Naučna djelatnost Zemaljskog muzeja 1888-1988: Arheologija, str. 73 i d. Također, obavio sam i analizu zračnih sate-litskih snimaka šireg područja Bosanskog Petrovca i Kulen Vakufa prema podacima sni-mljenim od 2005. g., koji su mi bili dostupni u vremenskom razdoblju od 2005. do 2011. g. zahvaljujući tvrkama / ustanovama Europa Technologies Limited (Cobham, UK), Tele Atlas, (‘s-Hertogenbosch, Nl), Centre National d’Études Spatiales /CNES/ - Spot Image (Paris, Fr), DigitalGlobe (Longmont, Colorado, USA), GeoEye Inc. (Herndon, Virginia, US) i Google Inc. (Mountain View, Santa Clara County, California, US) čijom poslovnom aktivnošću i susretljivošću su ti podaci dostupni javnosti, te tvrtki Flash Earth /Neave.com/ (UK). Nažalost, iz opravdanih razloga nisam mogao koristiti austro – mađarske katastarske snimke (mape) ovog područja nastale tokom geodetskog snimanja terena od 1882. g. pa nadalje. Razlog tome je što Geodetska uprava Federacije Bosne i Hrcegovine i JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu ne raspolažu dijelom katastarskih snimaka (mapa) koje pokrivaju šire područje Bosanskog Petrovca. Iste su dostupne u Državnom arhivu Austrije u Beču. Analizirao sam samo dokumentaciju koja mi je bila dostupna u Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu, ali ista ne pokriva, kao što je navedeno, područje o kojem je ovdje riječ. Austro-mađarska katastarska dokumentacija je veoma važna. Navedena dokumentacija posebno je važna za sagledavanje stanja u kojem se nalazio Bosanski Petrovac (ali i druga urbana naselja) kada je došao pod austrougarsku vlast 1878. god., a u kontekstu činjenice da je austro-mađarska vlast 1905. razrušila ovaj grad kao fortifikacijski objekt. Očito se ovdje radilo o rušenju fortifikacijskih struktura /tj. grada - G(fort)/ unutar naselja koje je već imalo punu civilnu fizionomiju. O katastarskim premjerima i ustroju gruntovnice u Bosni i Hercegovini koje je izvršila austro-mađarska vlast vidjeti Ratimir Gašparović, «Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX vijeka.» Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH knj. 37. Sarajevo, 1970., passim (u poglavlju o izradi katastarskih karata od strane autro - mađarske vlasti). O plodnoj katastarskoj i kartograf-


175ANALI GHB 2011; 40 (32)

Iz analize općih geografskih odlika terena, protezanja komunikacijskih pravaca, sačuvanih ostataka starih cesta i povijesnih zbivanja u 17. st. moglo bi se zaključiti da je malo vjerovatno da središnja i pokrajinska osmanska vlast nisu uvidjele važnost Petrovačkog polja i prije početka 18. st. Stoga bi se moglo pretpostaviti da ovo značajno stjecište i sjecište puteva (Petrovač-ko polje) nije moralo čekati potpisivanje mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. god. da bi u njemu početkom 18. st. bili podignuti ma-nje uporište (palanka) i manje civilno naselje uz nju. Važnost ovog uporišta određivali su vrijeme nastanka, društveni kontekst i prostorni okvir njegove pojave. Kao i u slučaju Kulen-Vakufa smatram da je nešto šire područje oko lokacije današnjeg Bosanskog Petrovca bilo značajno i prije 1699. god., pa je, shodno tome, na ovoj široj lokaciji, tj. u neposrednoj blizini tačke na kojoj će biti podignuta palanka Petrovac, moglo biti utemeljeno ako ne jedno manje naselje, tada svakako (us)putna stanica znatno prije 1699. god. Ukoliko do nji-hovog utemeljenja (naselja ili možda samo /us/putne stanice) nije moglo doći na početku, odnosno, u prvoj polovini 17. st., tada su oni, svakako, mogli na-stati iza 1645. god. Važnost ove prostorne i komunikacijske tačke posebno je došla do izražaja tokom Kandijskog, Morejskog i Velikog bečkog rata u 17. st. Iako samo područje nije bilo poprište značajnijih vojnih sukoba, nema sumnje da je odigralo značajnu posrednu ulogu u popuni osmanskih vojnih jedinica koje su operirale u području Dalmacije i Like, u logističkoj opskrbi istih te u nekim drugim zbivanjima. Ono što bi trebalo još dodati jeste mogućnost da su se rubnim dijelovima ovog područja mogli kretati i uskoci i hajduci u svojim napadima na naodređena naselja i objekte u dubini Bosanskog ejaleta.29 Stoga

skoj djelatnosti austro - mađarskih vlasti u Bosni i Hercegovini svjedoči i činjenica da su tokom desetljeća okupacije obavljena i posebna katastarsko – topografsko-kartografska premjeravanja i izrada karata bosanskohercegovačkih gradova. O tome vidjeti u navede-nom djelu Ratimir Gašparovića. U analizi terena korištene su i topografske karte (TK) JNA: prema preglednim listovima odgovarajuće TK u razmjerima 1:100000, 1:50000 i 1:25000. Prema preglednom listu to su odgovarajuće topografske karte 1:100000, svi segmentni listovi razmjera 1:50 000 koji pripadaju koordinatnom sistemu odgovaraju-ćih TK-a za razmjer 1:100000 i svi segmentni listovi razmjera 1:25 000 koji pripadaju koordinatnom sistemu odgovarajućih TK-a za razmjer 1:50000. Brojevi navedenih topografskih karata prema preglednom listu su: Bosanska Krupa: 421-3(1-4), 421-4(1-4), Prijedor: 422-3(3-4), 422-4(3-4), Drvar: 471-1(1-4), 471-2(1-4), 471-3(2), 471-4(1-2), Glamoč: 472-1(1-2), 472-2(1-2), Jajce: 473-1(1-4). U navedenom pregledu TK-a prvi brojevi bez zagrada označavaju brojeve topografskih karata u razmjerima 1:100000 i 1:50000, a brojevi unutar zagrada označavaju karte razmjera 1:25000. U navođenju sam radi ekonomičnosti štampe izostavio sekcijske nazive pojedinih karata razmjera 1:25000.

29 Vidj. Hamdija Kreševljaković, “Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878)”. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb knj. 30(1935), 1, 55-178. Zagreb 1935. Štampano i kao posebni otisak 1935. g., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 377, pod br. 17. za napad uskoka na Varcar-Vakuf krajem 17. st.

Mirza Hasan Ćeman

176 ANALI GHB 2011; 40 (32)

bi se sami čin pravnog osnivanja palanke Petrovac iza 1699. god., tj. u vrijeme sultana Ahmeda III, mogao smatrati samo pravnom potvrdom važnosti loka-cije na Petrovačkom polju, koja je već od ranije imala određenu važnost, pa je na istoj mogla biti podignuta (us)putna stanica i stvarno ustrojena palanka – u funkciji osiguravanja komunikacije duž Petrovačkog polja kao i same (us)put-ne stanice. Pri tome se ne može isključiti niti mogućnost da je „nastanjivanje .... nešto ličkih muslimana“ na ovoj lokaciji započelo mnogo prije službenog osnivanja palanke – i to u okviru i kao posljedica zbivanja nakon 1683. god.

Važnost komunikacijskih pravaca – odlike i mogućnosti odvijanja prometa

Petrovačko polje predstavlja stjecište i sjecište veoma značajnih promet-nih pravaca od prahistorije, preko antike i srednjeg vijeka, osmanskog i austro- mađarskog razdoblja do danas. Na njemu se ukrštaju prometni pravci i ceste različitog stepena važnosti, istraženosti i današnje očuvanosti. Ti su: prometni pravac s jadranske obale preko Knina, Bosanskog Grahova, Drvara i prevoja Oštrelj u Petrovačko polje, prometni pravac Bihać – Bilaj – Petrovačko po-lje – Ključ – Varcar-Vakuf (Mrkonjić-Grad) – Jajce i dalje u srednju Bosnu s ogrankom prema Banjoj Luci, prometni pravac Petrovačko polje – Bilaj – Ku-len-Vakuf – Ostrovica – Lapac s ogrankom prema Lici i Kninu i dalje prema jadranskoj obali, prometni pravac Petrovačko polje – Krnjeuša – Bosanska Krupa i prometni pravac Petrovačko polje – Lanište – Sanica – Sanski most. Uporedo s tim Petrovačko polje stjecište je i niza mjesnih priključnih puteva.

Moglo bi se istaknuti da je negdje do 1645., odnosno 1683. god. komuni-kacijski pravac preko Petrovačkog polja bio naglašen u pravcu juga, tj. prema Kninu i osmanskim posjedima u Dalmaciji, te dijelom prema Lici i Bihaću. Međutim, nakon zbivanja iza 1645. a posebno nakon 1699. Petrovačko polje postaje iznimno važno u odvijanju komunikacije u pravcu istok – zapad, tj. od područja Lapca, Ostrovice, Kulen - Vakufa i Bihaća prema srednjoj Bosni. Iz svega navedenog može se zaključiti da Petrovačko polje u trenucima hitnosti znatno skraćuje putovanje prema srednjoj Bosni.

Ovdje je potrebno naglasiti da postoji i međuovisnost i složena poveza-nost (posebno fortifikacijska) između Petrovačkog i Bilajskog (Bjelajskog), Medenog i Bravskog polja. Jedna od odlika ovih polja jeste oskudnost u snab-dijevanju vodom u njihovom središnjem dijelu. Petrovačko polje, kao i druga navedena polja, obilovalo je nešto većim brojem izvora u njegovim rubnim dijelovima, te nešto manjim brojem izvora u dubini polja. Stoga se može reći da je i prisustvo vode na ovom području bitno utjecalo na odvijanje prometa i ustroj mreže puteva.


177ANALI GHB 2011; 40 (32)

U osmansko doba korišten je naslijeđeni sistem prahistorijskih i antičkih komunikacija koji je bio u funkciji i tokom srednjeg vijeka.30 Jednim manjim dijelom taj sistem je dopunjen mrežom puteva na lokalnoj razini u osmansko doba kako bi se povezala neka nova naselja različitog tipa koja su nastala tokom osmanske vlasti. U pravilu preuzeti sistem antičkih komunikacija, po logici stvari, poklopio se s komunikacijskim zahtjevima odvijanja prometa u osmansko doba. U oba razdoblja, od antike do kraja osmanskog razdoblja, taj sistem komunikacija imao je strategijski karakter.31 On je posebno došao do

30 Vidjeti Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988, poglavlje XVI Petrovačko polje u rimsko doba (Deuri?), str. 257-261. I. Bojanovski smatra da je Petrovačko polje bilo sjedištem jedne od antičkih peregrinskih civitates (moguće Deura ?) kojoj se središte (čini se) nalazilo oko Kolunića i Revenika – južno od Bosanskog Petrovca. Up. i Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji (Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia). Djela ANUBiH knj. XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo, 1974, za cestu „Ad Imum montem Dicionum Ulcirum“ vidjeti str. 203 i d., za trasu navedene ceste vidj. 207 i d., za Klaudijevu cestu preko Graba u unutrašnjost zemlje (Via Claudia) vidjeti str. 212 i d., za lokalne priključne puteve (Viae vicinales) vidj. str. 221 i d., za Petrovačko polje vidj. str. 230. Drugim riječima, sve to svjedoči o naseobinskim i prometnim kontinuitetima od pra-historije preko antike i srednjeg vijeka do (i tokom) osmanskog razdoblja. Za naseobinske kontinuitete i diskontinuitete, saobraćaj, arheološke lokalitete i ostatke arhitektonskih objekata na nešto širem području Bosanskog Petrovca u vrijeme prahistorije, razdoblju rimske vlasti i srednjeg vijeka vidjeti: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1: s.v. Saobraćaj: A) Prahistorijsko doba, str. 151, B) Doba rimske vladavine, str. 151-160, C) Rani srednji vijek, str. 160, D) Kasni srednji vijek, str. 160-161, te Arheološke mape u okviru navedenog Arheološkog leksikona, Regija 10, vol. 2, str. 142-151, Regija XI, vol 2, str. 159-166. Ovom prilikom isključuje se detaljno navođenje lokaliteta. Zainteresirani se upućuju da samostalno obave uvid u materiju relevantnu za ovaj članak.

31 Prostorne odlike šireg područja zapadne Bosne značajno su utjecale i na kasniju izgrad-nju željeznice na ovom području. Tako je privatna industrijska željeznica uskoga traka (0,76 m) austrijske tvrtke STEINBEIS slijedila (u najvećoj mogućoj meri) trasu antičkih komunikacija. Jedino tamo gdje su usponi i padovi trase bili veoma strmi ova željeznica (Steinbeisbahn) odstupala je od stare rimske trase. Ta željeznica izgrađena je za eksplo-ataciju i izvoz drvne građe iz bosanskih šuma i željezne rude iz područja oko Sanskog Mosta. Ista je povezivala Drvar i Prijedor, a nastavljala se na druge pruge kao što je Drvar – Lička Kaldrma i dalje prema Kninu. Krak željeznice od Knina do Drvara protezao se nešto drugačijim pravcem negoli onaj antički rimski. Da bi željeznica izbjegla prelazak iz Strmice u područje Bosanskog Grahova preko strmog prijevoja Grab iskorišten je za željeznicu pogodniji prijevoj iznad Ličke Kaldrme. Od Drvara željeznica se penjala uz staru rimsku trasu puta i preko Oštrelja prelazila u područje istočno od Petrovačkog polja. Da bi se izbjegao strmo spuštanje s Oštrelja i penjanje prema Laništu željeznica je usmje-rena preko obronaka planinâ Klekovača i Srnetica u područje mjesta Srnetica odakle je ponovo izlazila na trasu rimskog puta i preko Gornjeg i Donjeg Bravskog i prijevoja Lanište vodila u šire područje Sanskog Mosta i, potom, do Prijedora. U Srnetici se ovaj željeznički pravac vezao za drugi željeznički krak koji je iz spomenute stanice vodio do Jajca. Ovaj tekstualni dodatak kojeg sam dao vremenski izlazi izvan okvira osmanskog razdoblja, ali je isti potrebno navesti kako bi se razumjela komunikacijska (prometna)

Mirza Hasan Ćeman

178 ANALI GHB 2011; 40 (32)

izražaja nakon 1699. god. Glavne odlike tog sistema, koji će biti dopunjen i nekim drugim pravcima, te prestrukturiran po pitanju hijerarhije u osmansko doba, jesu: nastojanje da se promet odvija što je moguće kraćim putnim prav-cem, nastojanje da se promet odvija na što je moguće nižoj nadmorskoj visini kako bi se izbjegli učinci jesenjih i zimskih klimatskih prilika na prekidanje prometa, nastojanje da se postigne najveća moguća prohodnost pravca tokom zimskih klimatskih uvjeta, nastojanje da najviše kote na prometnoj trasi imaju što nižu nadmorsku visinu (iz razloga koji su ovdje navedeni), te nastojanje da se dionice u većem nagibu smanje po njihovoj dužini ili prekinu odmori-štem na kritičnim tačkama. Ono što je bilo zajedničko u korištenju navedenih komunikacija tokom antike i osmanskog razdoblja jeste da se na istom komu-nikacijskom pravcu osigura trasa koja će se protezati kroz manje bezvodna područja, tj. ista trasa puta vodila se u skladu s pojavom izvora u prostoru, zatim, da se trasa vodi, ukoliko je to moguće, pravcem koji je naseljen, tj. uz koji postoje naseobinske aglomeracije, te da se na određenim jasno uvje-tovanim dionicama mogu ustrojiti (us)putne stanice – antičke mutatio(nes) i osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane) i hanovi. Ustroj (us)putnih stanica bio je posebno važan za osiguranje značajnih prevoja. Stoga se (us)putne stanice u pravilu javljaju i uz važne putne prevoje (npr. Oštrelj, Lanište i dr.).

Zahtjevi, koje je postavilo antičko putno graditeljstvo, kao što su da putni pravac mora imati što je moguće manji bočni nagib putne trase i što je moguće manji radijus krivina (okuka) nisu bili istaknuti u prvi plan u osmanskom razdoblju jer se promet tada, u najvećoj mjeri, odvijao tovarnim grlima, prvenstveno konjima, za razliku antičkog razdoblja tokom kojeg se i na ovoj trasi promet odvijao i kolima. Potrebno je naglasiti da se današnje ceste velikim dijelom poklapaju sa starim cestama. U najvećem broju sluča-jeva prometni pravci cesta se poklapaju 99 % a njihove trase znatno manje.

Nužnost cijepanja prometa na vremenske odsječke i kraće dijelove puta

Ovdje je već naglašena potreba i nastojanje da se na određenim jasno uvje-tovanim dionicama mogu ustrojiti (us)putne stanice – antičke mutatio(nes) i

situacija na terenu. Naime, željeznica Drvar – Prijedor (Steinbeisbahn) izgrađena je, zbog težine terena kojim se proteže, uz veoma velike napore i uz visoku cijenu. To upravo svjedoči o težini ostvarivanja prometa oko područja Petrovačkog polja, posebno tokom antike, srednjeg vijeka i osmanskog razdoblja. O Steinbeisbahn-u vidj. Keith Chester, The Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina. Stenwalls. Malmö, 2006, posebno Chapter Nine: Industrial Railways in Bosnia – Hercegovina in the Austro – Hungarian Era, str. 142 i d., posebno vidj. kartu protezanja Steinbeisbahn-a na str. 161; Ajdin Fevzi-ja, Historija željeznica Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2005, 51-43, 150-164.


179ANALI GHB 2011; 40 (32)

osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane)32 i hanovi. Suštinske razli-ke između antičkog i osmanskog razdoblja uopće nema. Razlika je samo u mogućim komunikacijskim prioritetima (tj. u prometnoj hijerarhiji) koji su u određenom razdoblju mogli dati prednost nekom od putnih pravaca. Stoga, potreba za cijepanjem putovanja duž određenih prometnih pravaca na odsječ-ke i podizanje (us)putnih stanica, menzil(hana) i hanova na za to pogodnim lokacijama predstavlja sasvim logičan slijed zbivanja naslijeđen još iz prošlo-sti. O tome se mora voditi računa pri donošenju određenih zaključaka.

(Us)putne stanice i menzil(hane) kao objekti službene vlasti i han kao privatni poslovni objekt ili objekt u vlasništvu vakufa

Potreba za cijepanjem putovanja duž određenih prometnih pravaca na odsječke i podizanje (us)putnih stanica, menzil(hana) i hanova na za to po-godnim lokacijama u potpunosti se uklapa(la) u način odvijanja prometa duž komunikacija o kojima je ovdje riječ. Iako je putovanje konjem bilo nešto brže negoli putovanje u rimsko doba koje se obavljalo dvokolnim ili četverokolnim zaprežnim kolima potreba za odmaranjem i cijepanjem putovanja bila je skoro identična u oba razdoblja. Cijepanje putovanja pojavljuje se relativno pravilno na dionicama puta dužine između 5 i 10 km, a nekada i nešto malo više ( do 15 km), što je ovisilo o kvaliteti puta, usponu, situaciji na tereni i dr. uvjetima. Moglo se očekivati da će središnja i pokrajinska osmanska vlast obavezno ustrojiti i održavati (us)putnu stanicu ili menzil(hanu) ili će, u krajnjem sluča-ju /uz (us)putnu stanicu ili bez nje/, institucija vakufa (tj. neki vakif) ili neki poslovno snalažljivi pojedinac podići han tamo gdje je komunikacijski pravac prelazio preko nekih od prijevoja ili riječnih gazova. Međutim, na sadašnjem stepenu istraživanja nije mi poznato da je osmanska vlast uređivala posebne (us)putne stanice kako bi se osiguralo sigurnije i dinamičnije odvijanje sao-braćaja duž prometnih pravaca na području Bosanskog ejaleta. Potvrđeno je ustrojavanje, postojanje i djelovanje menzil(hana) na nekim dionicama poje-dinih puteva. Moglo bi se zaključiti da je osmanska vlast, na našem području, izostavila ustrojavanje i podizanje posebnih (us)putnih stanica, već je njihovu zadaću prepustila privatnoj poslovnoj inicijativi, odnosno zamijenila ustano-vom hana. Potrebno je naglasiti da je pojava hanova kao objekata u vlasništvu vakufâ izostala na području koje obrađujem u ovom članku. Hanovi su, koliko

32 Menzil, izv. iz ar. manzil, s osnovnim značenjem stan, dom i konak (konačište), a čestim značenjem poštanske stanice (menzilhana) na kojoj su se mijenjali poštanski konji. Oblik menzila hana dao je kroz govorno sažimanje (kontrakciju) učestali oblik menzilhana koji se sreće na našem području. U posebnim slučajevima termin menzil označavao je i razdaljinu od jednog dana hoda (dnevni ciklus svjetla, odnosno vidljivosti) na kojoj su se obično podizali menzili, odnosno menzilhane.

Mirza Hasan Ćeman

180 ANALI GHB 2011; 40 (32)

mi je poznato, na ovom području zapadne Bosne funkcionirali kao poslovni objekti gostinjskog tipa.33 Moglo bi se zaključiti da su hanovi preuzeli ulogu i zadaću kako (us)putnih stanica, tako, jednim manjim dijelom, i menzila, od-nosno menzilhana. Stoga u ovom članku koristim termine (us)putna stanica i han pri čemu izjednačavam samo njihovu prostornu pojavu i funkciju, ali ne i porijeklo i vlasništvo.

Opća potreba za podizanjem novih fortifikacijskih objekata

Reorganizacija prilika u Bosanskom ejaletu nakon 1699. podrazumijevala je, pored ostalog, i obnavljanje postojećih i podizanje novih fotifikacijskih objekata. Novi fortikacijski objekti podizani su na za to potrebnim lokacijama koje su odražavale taktičke i strategijske nazore branitelja zapadne Bosne u davno vrijeme. Postojeći kao i novi fortifikacijski objekti imali su više zadaća. Prije svega imali su zadaću ovladavanja i nadzora nad određenim geografskim prostorom u cilju postizanja taktičke i strategijske dubine prostora koji drži pod svojom vlašću, zatim postizanje kontrole nad odvijanjem saobraćaja duž komunikacija koje se protežu navedenim područjem u cilju mogućnosti do-vlačenja i preusmjeravanja vojnih jedinica i osiguravanja logistike i prometa duž tih komunikacija, kao bitnog činitelja vojne sigurnosti i ekonomije, te za-daću rješavanja određenih socijalnih pitanja u graničnom pojasu ejaleta. Ova posljednja zadaća bila je slojevita. Ista je podrazumijevala rješavanja pitanjâ popune posada u postojećim i novopodignutim fortifikacijskim objektima, pi-tanjâ osiguranja određenog broja stanovnika u koje se može imati povjerenje - stanovništva koje se u pravilu naseljavalo uz fortifikacijske objekte radi (po)jačavanja odbrane istih u slučaju potrebâ, te u nekim slučajevima rješavanje pitanja prognaničko-izbjegličke (muhadžirske) krize na način naseljavanja muhadžira unutar postojećih ili novopodignuti fotifikacijskih objekata. Slučaj Bosanskog Petrovca govori da se muhadžiri bili naseljeni uz palanku Petro-vac. Iz svega navedenog može se zaključiti da se istraživanju fortifikacija i naseljenih mjesta na području zapadne Bosne može pristupiti kroz proma-tranje njihovog prostornog, komunikacijskog i socijalnog aspekta. Naravno, ni u jednom trenutku ne može se i ne smije zanemariti i vojni (odbrambeni) aspekt fortifikacija, te demografski aspekt naselja. Fortifikacijski objekti, bez obzira kada su bili podignuti, mogu se sagledavati i s druga dva, ništa manje značajna, aspekta koja nisu predmet obrade u ovome članku. Ista predstavljaju posebna područja istraživanja ovih objekata. To su vojni i odbrambeni aspekt

33 Vidj. Hamdija Kreševljaković, ”Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”. Djela Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. 8(1957). Sarajevo, 1957, citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, 241-369.


181ANALI GHB 2011; 40 (32)

izgradnje i funkcioniranja tih objekata u operativnoj upotrebi, te graditeljski, odnosno arhitektonski aspekt podizanja istih.

Strategijski pravac Lapac - Ostrovica – Kulen Vakuf – Bilaj – Bosan-ski Petrovac

Područje zapadne Bosne oduvijek je imalo veliku komunikacijsku i vojnu važnost tokom njene historije. Nakon zbivanja tokom Kandijskog i poseb-no Morejskog i Velikog bečkog rata (tj. iza 1699.), ovo područje postalo je iznimno važno za očuvanje osmanske vlasti na području Bosanskog ejaleta. Povijesno uobličenje Triplex Confinium-a34 kao veoma bliske tačke susreta in-teresa Venecije, Osmanskog i Austrijskog carstva imalo je za posljedicu da su fortifikacijski objekti i naselja uz njih, kao što su Lapac, Ostrovica, Kulen Va-kuf, Orašac, Bilaj, lokacija budućeg Bosanskog Petrovca (kao i udaljeni Bihać i Bosanska Krupa), iznenada dobili na važnosti. Navedena mjesta uporedo s tim dobila su i obavezu odbrane granice. Kako o području Ostrovica - Kulen-Vakuf - Ljutočka dolina govorim iscrpno na dugom mjestu,35 ovdje bih želio naglasiti da su stari grad Bilaj36 i naselje (ili više manjih naselja) uz navedeni

34 Nova mletačko-austrijsko-osmanska tromeđa (prostorna tačka susreta triju linija razgra-ničenja) određena je mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tačka dodira triju država nalazila se na koti Medveđak (sada Medveđa Glavica), na vrhu Debelog Brda, sjeveroistočno od Knina. Vidjeti Ešref Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira. Sarajevo, 1973, 116 i, posebno, bilješka 1. O pitanjima vezanim za Triplex Confinium vidjeti nešto više kod Drago Roksandić, (ed.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Con-ference Papers 1 (Budapest, March 21-22, 1997). CEU Institute on Southeastern Europe. Budapest, 1998; Drago Roksandić, Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti, 1500.-1800. (Triplex Confinium or on Borders and Regions of Croatian History, 1500-1800.). Barbat. Zagreb, 2003; Mirela Slukan, Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma - Cartographic Sources for the History of the Triplex Confinium - Kartograp-hische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium. Hrvatski državni arhiv - Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 1999.

35 Vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.36 Grad /G(fort) i istoimeno selo Bilaj, poznat i pod imenom Bjelaj. Od osnivanja Petro-

vačke kapetanije pripadao je istoj. Utvrđenjem je zapovijedao dizdar u rangu age. Vidj. Marko Vego, Nav. dj., 11, s.v. Bilaj; H. Kreševljaković, Kapetanije...., 187,189; Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova....“, 173-174; H. Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 468; Vejsil Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca,“ 233-234; Rade Lopašić, Bihać i Bihaćka Krajina, Zagreb, 1890, dodatak XI, 305. Važnost Bilaja / Bjelaja potvrđuje i njegovo učestalo spominjanje na ranim geografskim kartama. Detaljnu analizu starih karata koje pokrivaju područja sjeverozapadne i zapadne Bosne, te topono-mastičku analizu s katalogom dao je Midhat Kozličić. U navedenim kartama veoma često se spominje utvrđenje Bilaj što svjedoči o njegovoj velikoj važnosti. Vidj. Midhat Kozli-čić, Regiones flumina ..., passim. Pojava toponima Bilaj u navedenom djelu data je kako slijedi: K-049, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije,

Mirza Hasan Ćeman

182 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Köln, početak 17. st.. Crno – bijela verzija karata K-050 i K-51, str. 147, isječak lijevog središnjeg dijela, s.v. Welay; K-050, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana inačica K-049, str. 148, s.v. Welay; Detalj sa K-50, istovjetno s K-051, str. 149, sl. 71, s.v. Welay; K-051, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana inačica K-049, str. 150, s.v. Welay, i segment sa K-051, str. 151, sl. 71, s.v. Welay; K-055. N. Sanson d’Abbeville Stariji, Karta oblasti od Austrije do zapadne Bosne, Pariz, 1657, str. 161, s.v. Welay; K-060. M. Stier, Karta Kraljevine Ugarske i njezino razgraničenje sa susjednim zemljama, Nürnberg, 1664, str. 173, s.v. Velaij, str. 174, sl. 76., detalj sa K-060, s.v. Velaij; K-061. I. Lučić, Današnji Ilirik, Amsterdam, 1668. Kolorirana inačica K-61, str. 186, s.v. Bilay, veći isječak središnjeg lista. Karta predstavlja crno – bijelu inačicu od K-062, str. 185, s.v. Bilay, str. 187, sl. 89, segment sa K-062, s.v. Bilay; K-063, G. Sanson D’Abbeville, Italija i okolne regije. Pariz, 1672, isječak iz središnjeg dijela izvornika, str. 190, s.v. Welay; K-064. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska, Transilvanija, Slavonija, Bosna, Hrvatska i Dalmacija. Rim, 1688., Donji središnji dio originala, str. 191, s.v. Velai; K-065. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska. London, 1694, donji središnji dio originala u boji, str. 192, s.v. Velay; K-068. G. Cantelli da Vignola, Kraljevstvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., lijevi godnji dio izvornika, karta je crno – bijela verzija K-069, str. 205, s.v. Bilay; K-069. G. Cantelli da Vignola, Kraljev-stvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., karta je kolorirana verzija K-068, str. 206, s.v. Bilay, str. 207, sl. 94, segment sa K-069, s.v. Bilay; K-070. G. Cantelli da Vignola, Hrvatska i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je crno – bijela inačica K-071, isječak središnjeg dijela originala, str. 208, s.v. Velay; K-071. G. Cantelli da Vignola, Hrvatska i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je kolorirana inačica K-070, str. 209, isječak sa K-071, str. 210, sl. 95,s.v. Velay; K-078. V. M. Coronelli, Karta Podunavlja. Venecija, 1696., lijevi gornji dio originala, str. 227, te na isječju K-078, str. 228, sl. 111, s.v. Balgey (?); K-79- F. De Witt, Karta Ugarske i susjednih zemalja. Amsterdam, 1688., veći isječak središnjeg dijela originala, str. 230, s.v. Welay; K-105. M. Seutter, Nova i tačna karta kraljevstava i regija Dalmacije, Hrvatsek, Slavonije, Bosne, Srbije, Istre, Dubrovačke Republike i susjednih pograničnih područja. Augsburg, 1709, original u boji, str. 358, segment s K-105, str. 359, sl. 192, s.v. Velay; K-107. M. Seutter, Karta područja Kranjske i Istre do Bosne. Augsburg, 1744., original je djelomično koloriran, str. 361, s.v. Belai; K-108. M. Seutter, Nova i tačna karta Mađarske i susjednih oblasti. Augsburg, 1744., original je koloriran, str. 362, s.v. Velay; K-109. M. Seutter, Karta razgraničenja Austrij-ske Carevine i Osmanskog Carstva prema mirovnom ugovoru u Požarevcu 21. jula 1718. Augsburg, 1744., original je koloriran, str. 364, s.v. Belai, karta jasno donosi i spomen Bjelajskog polja (Belaisko Polie), ali ne donosi spomen Petrovca. Petrovac na posljednjoj navedenoj karti još nije označen - moguće da je već bio u toku podizanja. Autor karte o tome nije morao imati podatke ili je iste mogao imati, ali nije bio siguran u prostorni položaj Petrovca, pa je isti iz tog razloga mogao biti izostavljen; K-115. G. de L’Isle – V. M. Coronelli - G. G. de Rossi – J. B. Nolin, Karta južnoslavenskih područja. Amsterdam, 1720., original je u boji, karta jasno donosi i spomen Bjelajskog polja (Belaisko Polie), ali ne donosi spomen Petrovca, str. 396, veći isječak str. 397, sl. 228, uži isječak str. 398, sl. 229; K-117. J. B. Homann i njegovi nasljednici, Karta Kraljevine Bosne, te dijelova Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Ugarske i Srbije. Amsterdam, 1739., original je u boji, str. 405, s.v. Ve?ay i sa spomenom Bjelajskog polja (Belaisko Polie); Karta Maximiliana Schimeka, 1788., segment, str. 427, sl. 251, s.v. Vaillay, Belaisko Feld, Petrovaz i Vacup (s nekim nejasnoćama oko dupliranja toponima Lapaz, Ostroviz, Vacup, i Belai, te pojedi-


183ANALI GHB 2011; 40 (32)

fortifikacijski objekt (grad), novopodignuta palanka Bosanski Petrovac37 s ne-posrednim civilnim naseljem uz nju, te druga naselja raspršena na području Petrovačkog, Bilajskog, Medenog i Bravskog polja, dobila posebnu ulogu u odbrani komunikacije koja je iz područja Bihaća i Ostrovice, te područja da-našnjeg Bosanskog Grahova i Drvara38 vodila u srednju Bosnu.

BOSANSKI PETROVAC – KONTEKST I SLIJED OSNIVANJA NOVOG FORTIFIKACIJSKOG OBJEKTA I RAZVOJ CIVILNOG NASELJA

Na temelju sagledavanja strategijskih, taktičkih, komunikacijskih, fortifi-kacijskih i drugih vojnih potreba i odlika Petrovačkog polja može se sagledati mogući kontekst osnivanja novog fotifikacijskog objekta – palanke u ovom polju te ojačavanja nekih drugih objekata u njegovoj nešto široj okolini. Pa-lanka Bosanski Petrovac nastala je u složenim prilikama iza 1699., a čin nje-nog osnivanja, razvoja i kasnijeg prerastanja u kasabu nije bio ništa manje slo-žen, a niti je upitan. Taj čin promatram u nešto drugačijem kontekstu nego što

načnim navođenjem toponima Hermania Monaster /= manastir Rmanj/ koji su smješteni dosta nisko ispod sredine karte).

37 Na jednoj od navedenih karata spominje se i utvrđenje Petrovac što svjedoči o njegovoj relativno kasnoj pojavi na kartama. Vidj. Midhat Kozličić, Nav. dj., str. 435, sl. 257 – pojava toponima Petrovac u navedenom djelu data je kako slijedi: Karta Maximiliana Schimeka, 1788., segment, str. 427, sl. 251, s.v. Vaillay, Belaisko Feld, Petrovaz i Vacup; Karta H. Kieperta iz 1870. g., isječak gornjeg lijevog dijela, str. 435, sl. 257, jasno donosi toponime Oraschatz, Perkosh, Navala /Havala/, Bjelaj, Petrowatz, Bravsko Polje, Jase-nowaz i dr. Karta u općim crtama donosi i najvažnije komunikacijske pravce o kojima je ovdje (u članku) riječ.

38 Putni pravac preko prijevoja Grab (na putu iz Knina u Bosansko Grahovo), područja Bosanskog Grahova i Drvara i prijevoja Oštrelj vodi iz pravca Knina u zaleđe Ostrovi-ce, Kulen Vakufa i Bihaća, pa je njegovo zatvaranje, odnosno kontroliranje iz Bilaja i palanke Bosanski Petrovac imalo veoma veliku (strategijsku) važnost. Ukoliko navedeni putni pravac ne bi bio uspješno zatvoren na prijevoju Grab, odnosno duž komunikacije do Oštrelja isti se mogao uspješno zatvoriti i na samom Oštrelju. Upravo komunikacijski, ali i vojni razlozi, smještali su staru rimsku naseobinu (mutatio) u područje sela Bara smje-štenog ispod prijevoja Oštrelj, na južnom rubu Petrovačkog polja. U ovo selo ja smještam i ranu pojavu (us)putne stanice, a moguće i osmanskodobne menzilhane, u Petrovačkom polju. Stanovnici selâ Bara i susjednog Kolunića imali su zadaću potpomaganja odvijanja prometa preko prijevoja Oštrelj, a sami smještaj (us)putne stanice (bilo u selu Bara bilo u Koluniću) kao da je predodredio pojavu nove palanke – budućeg Bosanskog Petrovca na susjednoj prostornoj lokaciji. Njena uloga (tj. palanke) bila je fizičko osiguranje prometa duž komunikacija i vojno osiguranje /kontrola/ nadzora nad Petrovačkim poljem, susjed-nim poljima (Bilajsko, Medeno i Bravsko) i strategijskim prijevojima Oštrelj, Lanište, Risovac – Krnjeuša (u pravcu Bosanske Krupe), te prijevoja Vrtoče – Prkosi (smještenih na nešto nižoj nadmorskoj visini) koji nadzire komunikaciju u pravcu Bihaća, Kulen Vakufa i Ostrovice.

Mirza Hasan Ćeman

184 ANALI GHB 2011; 40 (32)

je to do sada činjeno i nastojim rekonstruirati aktivizam koji je bio usmjeren na osnivanje, sadržajno - funkcionalno strukturiranje i prostorno - topografsko postvarenje nove palanke, te govorim o njenom kasnijem pravnom statusu.

Potreba za fortifikacijskim objektom na području oko Petrova vrela

Iz analize općih prilika i odlika komunikacija koje su ovdje već izložene nameće se logičan zaključak da su osmanska pokrajinska i lokalna vlast bile svjesne potrebe da se na ovom komunikacijskom području između Ključa, Bosanske Krupe, Bihaća, Kulen-Vakufa (i Ostrovice), te područja Bosanskog Grahova podigne jedan fortifikacijski objekt koji bi kontrolirao ovo prometno stjecište i sjecište puteva. Njegovo prostorno smještanje u prometno središte Petrovačkog polja bilo je sasvim logično i očekivano.

Područje Bosanskog Petrovca - stjecište i sjecište prometnih pravaca

Na prostorno pozicioniranje tačke tog budućeg fortifikacijskog objekta u znatnoj mjeri su utjecali komunikacijski pravci, gustina i učestalost odvijanja prometa, potreba za jačim povezivanjem srednje i zapadne Bosne i moguć-nost dopreme vojnih jedinica i pružanja logističke podrške iz srednje Bosne u područje zapadne Bosne. Sve su to razlozi za ustroj fortifikacijskog objekta – nove palanke (budućeg Bosanskog Petrovca).

Međutim, može se i treba se postaviti pitanje da li je u kontekstu postoja-nja složenog sistema komunikacija i (us)putnih stanica, menzilhana i hanova podizanje palanke na mjestu današnjeg Petrovca predstavljalo čin ex novo ili se u tom činu mogu naslutiti i sagledati neki topički, naseobinski, komunika-cijski i funkcijski kontinuiteti koji u novim prilikama dobijaju i svoju mje-snu taktičku i širu strategijsku odrednicu – novo fortifikacijsko postvarenje u obliku palanke? Drugim riječima, može se i treba postaviti pitanje da li je na području Petrovačkog polja postojala neka od (us)putnih stanica, menzilhana ili, čak, han, koji su mogli odrediti, tj. utjecati da se baš na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca utemelji novi fortifikacijski objekt – palanka (Bosanski) Petrovac? Odnosno, da li je samim činom osnivanja palanke pod njeno okrilje podvedena neka već postojeća (us)putna stanica? Ili, štaviše, da li je kojim slučajem na prostoru današnjeg Bosanskog Petrovca u 17. ili početkom 18. st. već postojala (us)putna stanica koja je odredila buduću važnost ove prostorne tačke na putnom pravcu između srednje i zapadne Bosne i Dalamacije i Like? Da li je u činu osnivanja palanke Petrovac bilo iskorišteno postojanje neke ra-nije (us)putne stanice na istoj lokaciji? Na temelju analize terena i prometnih prilika pretpostavljam da je na širem području današnjeg Bosanskog Petrovca već tokom 17. st. moglo doći do osnivanja jedne manje (us)putne stanice koja


185ANALI GHB 2011; 40 (32)

nije morala imati pravni status i odlike jedne menzil(hane). Blizina Petrova vrela, približno središnji položaj unutar istoimenog polja, kao i protezanje okolnih komunikacija nudili su povoljnu lokaciju i mogućnost snabdijevanja vodom na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca. Zato se samî čin osnivanja palanke na ovoj lokaciji mora promatrati u kontekstu složenih raznorodnih prilika ovog prostora u davnim vremenima.

Potreba za prekidom putovanja na određenim dijelovima puta

Potrebe za prekidom putovanja na jasno određenim dionicama duž Petro-vačkog polja radi složenosti kretanja ovim prometnim pravcom nisu neupitne. Preostaje da se tačke prekida putovanja odrede u prostoru i vremenu, te da se promatraju u prostornom i kronologijskom odnosu prema tački na kojoj je utemeljena palanka Petrovac. Potrebe za prekidom putovanja morale su za posljedicu imati osnivanje (us)putne stanice ili hana na za to pogodnoj lo-kaciji. S druge strane i sama velika udaljenost između Bihaća i Ključa39 (115 km) upravo je zahtijevala razbijanje puta na više dionica što je podrazumije-valo postojanje najmanje šest (us)putnih stanica od kojih bi najmanje jedna bila smještena na području današnjeg Petrovačkog polja, tačnije na približnoj lokaciji današnjeg Bosanskog Petrovca.40 Pojava (us)putne stanice na mje-stu današnjeg Bosanskog Petrovca ne bi isključivala pojavu drugih (us)putnih stanica na za to odgovarajućim lokacijama duž navedenih komunikacijskih pravaca.

Potreba za postojanjem (us)putnih stanica, menzil(hana) i (ili) hanova

Iz svega navedenog očito je da je postojala potreba ustrojavanja (us)putnih stanica, menzilhana ili hanova na komunikacijskim pravcima koji su doticali Petrovačko polje. Pojava nekih toponima koji u svom nazivu sadrže riječ han svjedoči o odvijanju prometa preko ovog prometnog pravca i prevoja (Lani-šte) od Ključa u pravcu Bosanskog Petrovca, Sanice, Kulen-Vakufa, Bihaća i područja današnjeg Drvara i Bosanskog Grahova, te o cijepanju cjelokupne trase puta na niz manjih dionica (odsječaka) koji se mogu lahko savladati. (Vidj. sl. 1 i tab. 1) Jedan takav toponim je Pudin han (u današnjem selu Vela-

39 Marko Vego, nav. dj., 56, s.v. Ključ na Sani.40 Iz analize rasporeda hanova na putnom pravcu od Ključa do Bihaća može se vidjeti

da je njihova učestalost relativno velika (najmanje 8 hanova na navedenom pravcu). Vidjeti detaljnije analizu u ovom tekstu, te u djelu Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ...., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, 241-369.

Mirza Hasan Ćeman

186 ANALI GHB 2011; 40 (32)

gići41 na udaljenosti od 5-6 km sjeverozapadno od Ključa). Drugi toponim je Han Glišo u selu Kop(l)jenica, koji je bio smješten u relativnoj blizini tačke na kojoj je bio podignut Pudin han.42 Smještaj hanova, odnosno (us)putnih stanica i (ili) hanova na ovim lokacijama je razumljiv u kontekstu postojanja dva stara putna pravca koji su se iz navedenih selâ, odnosno od navedenih hanova, protezali prema sjeveru i preko obronaka planine Grmeč izbijali u po-dručje mjesta Sanica (oko 9 km od sela Velagići preko područja današnjih selâ Kop(l)jenica i Prisjeka), te u područje rijeke Sane ( oko 13 km od sela Velagići preko područja današnjih selâ Gornji i Donji Ramići, Sejarići, Fazlići / Sadi-kovići i Peći) do mjesta današnjih selâ Gornji i Donji Kamičak. Potrebno je naglasiti činjenicu da su Han Glišo i Pudin han bili prostorno smješteni u re-lativnoj blizini izvora Grabovac u Anićima (zaselak Kop/l/jenice).43 Na ovom

41 Na području sela Velagići sačuvani su ostaci koji svjedoče o postojanju na ovoj lokaciji rimskog naselja i kasnoantičke bazilike, te srednjovjekovnog groblja. Vidjeti Arheološki leksikon, vol. 2, reg X, 10.191, s. v. Velagići 1, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 191 (mapa Doba rimske vladavine); Ključ, Arheološki leksikon, vol. 2, reg. X, 10.192, s. v. Velagići 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 192 (mapa Srednji vijek). U blizini Pudina hana, tj. Velagića, nalaze se toponimi Kajino vrelo i Jezera važ-nost kojih je bila značajna za utemeljenje hana na ovoj lokaciji.

42 Na prostoru sela Kop(l)jenica pronađeni su ostaci rimskog naselja. Ovaj lokalitet poznat je i pod imenom Han Glišo. Vidjeti Arheološki leksikon, vol. 2, reg X, 10.116, s. v. Kop(l)jenica (Han Glišo) 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 116. Nije jasno da li se ovdje radi o istom hanu (tj. o Pudinom hanu) koji je mogao mijenjati vlasnike, pa se time mijenjao i njegov naziv. Toponim Pudin han jasno je vezan za selo Velagići i nalazi se sjeverno od zaselaka Tičevići i Hadžići. Bio je smješten tačno u blizini sjecišta današ-njih komunikacija Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak – Sanski Most. Nasuprot tome Kop(l)jenica predstavlja skup zaselaka među kojima se danas naj-više ističe zaselak Anići koji se razvio uz vrelo Grabovac na putu prema Sanici. Stari put preko Laništa izbijao je kroz Kop(l)jenicu u područje Anića. Anići su udaljeni oko 1,2 do 1,5 km od zaseoka Donji Vojići koji predstavlja najzapadniji zaselak Velagića. U područ-je današnjeg sela Anići moglo bi se, uz određenu suzdržanost i opreznost, locirati Han Glišo. Udaljenost između Pudina hana i Anića iznosi oko 3,3 do 3,5 km. Kako s prijevoja Lanište vodi stari put preko sela Kop(l)jenica i Velagića za Ključ to se može pretpostaviti da su na udaljenosti od oko 3,5 km u prošlosti postojala dva hana koja su djelovala u blizini raskrsnica puteva Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak – Sanski Most, odnosno Ključ – Sanica. Prema tome, toponimi Han Glišo i Pudin han bili bi različiti toponimi smješteni u neposrednoj blizini od oko 2 km. Koncentracija hanova na ovoj važnoj prometnoj raskrsnici upravo svjedoči o potrebi cijepanja putnih pravaca na manje dijelove kako bi se isti lahko savladali. To je bilo važno posebno tokom kasnih jesenjih, zimskih i ranih proljetnih dana. Prostorne odnose između hanova može se uočiti detaljnom analizom podataka koje donosi Hamdija Kreševljaković, te autopsijom na tere-nu. Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji...., passim, te priloženu kartu (mapu) rasporeda hanova.

43 Hamdija Kreševljaković u svom radu o hanovima i karavansarajima u podnaslovu teksta navodi i hanove na putnom pravcu Han Čađavica – Ključ – Bosanski Petrovac – Bihać dužina kojeg je bila 115 km. Na tom putnom pravcu H. Kreševljaković, nakon Ključa,


187ANALI GHB 2011; 40 (32)

putnom pravcu iz Ključa prema Petrovcu veoma važnu tačku predstavljao je prijevoj Lanište44 savlađivanje kojeg je putnike vodilo u područje selâ Donje (sa zaseokom Klenovac) i Gornje Bravsko da bi se, potom, preko sela Kapljuh

navodi, između ostalih, i Dervin han kojega, prema priloženoj karti, smješta na područje između Ključa i prijevoja Lanište, tačnije na područje dva ovdje već spomenuta toponi-ma: Pudin han u Velagićima i Han Glišo u selu Kop(l)jenica. Međutim, H. Kreševlja-ković ne obrađuje Dervin han u pregledu hanova, pa nije jasno na koju tačnu lokaciju ubicira ovaj objekt. Da li se isti han nalazio na području na kojem je bio smješten Pudin han ili Han Glišo u Kop(l)jenici? Kako H. Kreševljaković samo navodi ovaj han u popi-su hanova na navedenom putnom pravcu, a istog u tekstu članka ne obrađuje, teško se može nešto više reći o Dervinom hanu. Može se samo pretpostaviti da je taj han mogao biti smješten na jednoj od navedenih loakcija u selima Velagići ili Kop(l)jenica, te da je isti mogao postojati pored Pudinog hana ili Hana Glišo. Postoji i druga mogućnost, a ta je da je Dervin han, u stvari, predstavljao jedan od dva spomenuta hana (Pudin han ili Han Glišo), ali pod imenom drugog vlasnika. Ova druga mogućnost podrazumijevala bi promjenu vlasništva nad jednim od navedenih hanova (tj. diskontinuitet u vlasništvu nad hanom), te različita vremenska razdoblja u kojima su korištena dva naziva za isti han. Međutim, o tim mogućnostima H. Kreševljaković ništa ne govori. U daljnjim istraživanja ta pitanja vlasništva, kao i tačnu ubikaciju navedenog hana trebalo bi preciznije odrediti. Vidjeti Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ..., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 306-309, 358-359, te priloženu kartu raspo-reda hanova u Bosni i Hercegovini. U kontekstu razmatranja ovdje navedenih pitanja potrebno je naglasiti dvije činjenice: da H. Kreševljaković selo Donje Bravsko naziva Ključko Bravsko, te da ništa detaljnije ne govori o hanu Kokoroš, niti napominje da se isti nalazio u selu Gornje Bravsko. Selo Donje Bravsko nekada se naziva i Klenovac, očito prema drugom nazivu za vrelo poznato pod imenom Šaran, a koje se nalazilo u ovom zaseoku. Donje Bravsko smješteno je u neposrednoj blizini prijevoja Lanište na putu za Ključ. Želim naglasiti da sam analizu i komentare o hanovima na području od Vrtoča do Bihaća izložio u knjizi o Kulen-Vakufu. Vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.

44 Prijevoj Lanište ne predstavlja uobičajeni tip prijevoja kod kojeg prometni pravac spaja dvije tačke na nižoj nadmorskoj visini preko tačke (prijevoja) smještene na visokoj nad-morskoj visini. U ovom slučaju putni pravac proteže se od sela Donje Bravsko koje se nalazi na nadmorskoj visini ▲747 m preko prijevoja Lanište na kojem se put postepeno spušta do zaseoka Anići (Han Glišo ?) u Kop(l)jenici na visini ▲370 m i dalje do Pudina hana na visini ▲353 m. Satelitsko mjerenje putnih trasâ (stare rimske ceste, željeznič-ke pruge Steinbeisbah, te nove ceste) pokazalo je konstantni pad od Donjeg Bravskog prema Pudinu hanu. Srednja izmjerena visina (u prijevoju) od ▲717 m zabilježena je na raskrsnici novih puteva zvanoj Lanište (smještenoj ispod uzvisine ▲743 m prema podacima na topografskoj karti, a ▲750 m prema satelitskom mjerenju). Nasuprot tome, stara rimska cesta protezala se nešto drugačijom trasom preko Babine doline i na njoj su zabilježene povoljne kote u padu sa ▲747 preko ▲729 i ▲704 na ▲700 m. Na kraju Babine doline sa blage zaravni novijeg naziva Pilana na visini od 700 m (nalazi se ispod kote ▲752 m) put se spuštao u Kop(l)jenicu. Stari rimski put korišten je i u osmansko doba za kretanje ovim putnim pravcem i savaladavanje prijevoja Lanište. Isti se protezao u relativnoj blizini (na udaljenostima ispod 800 m) izvora Radojkova lokva, Šimrakovac i Pliješkovac smještenim na samom prijevoju, te zvorâ Točak i Petrova voda na padinama prema Kop(l)jenici.

Mirza Hasan Ćeman

188 ANALI GHB 2011; 40 (32)

(zaseoci Stankovići – Latinovići) u zapadnom dijelu Bravskog polja izbijalo u Bosanski Petrovac. Kako je udaljenost između Bosanskog Petrovca i Ključa oko 40 km, savlađivanje tog pravca zahtijevalo je njegovo cijepanje najmanje na dva dijela, posebno u zimskom razdoblju i složenim prometnim uvjetima. Stoga se u području selâ Gornje (s raspršenim zaseocima u pozadini koji uo-bličuju selo Jasenovac) i Donje Bravsko45 (s istočnim dijelom poznatim pod imenom Klenovac) moralo putovanje prekinuti. Upravo na ovom području potrebno je tražiti kako antičku i srednjovjekovnu, tako i osmanskodobnu (us)putnu stanicu ili samo han. Tako je u Gornjem Bravskom potvrđeno postoja-nje jednog hana poznatog pod imenom Kokoroš han (na lokalitetu Uzelac),46

45 Sela Gornje i Donje Bravsko nalaze se na području Bravskog polja. Pod selom Gornje Bravsko podrazumijevam naselje na padinama Grmeča, koje se razvilo u podnožju uzvi-sine Jasenkin grad (▲1250 m) i kote ▲1097, a na mjestu na kojem će kasnija austro - mađarska pruga Steinbeisbahn izbijati iz Srnetice u ovo selo. Njegova lokacija određena je geografskim koordinatama naznačenim u ovom članku u tabeli 1. Stanovnici sela Gornje Bravsko smatraju da se njihovo selo proteže na zapad sve do Pećanaca i Janjila smještenih ispod kota Gradić (▲1116) i Vučiji vrh (▲1182), inače obronaka Crnog vrha (▲1603) na Grmeču. Cijelo ovo područje od Pećinaca do Gornjeg Bravskog sela naziva se i Jasenovac. Različito poimanje opsega sela Gornje Bravsko, kao i korištenje različitih toponima stvara zbrku na terenu i u praćenju literature koja obrađuje ova područja. Pri mjerenju pojavljuje se problem kako izabrati tačku mjerenja kod sela koja su uzdužno raspršena.

46 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ...., citirano prema djelu Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 358-359. Oko prostornog smještaja Kokoroš hana u Gornjem Bravskom postoji dosta nejasnoća. U ovom trenutku nije jasno da li je isti han bio u samom središtu sela Gornje Bravsko ili se nalazio nešto izvan sela prema Donjem Bravskom ili, nasuprot tome, prema Kapljuhu. Iz nekih podataka moglo bi se zaključiti da se spomenuti han nalazio prema Donjem Bravskom, a iz drugih zapadno od zaseoka Klenovac koji predstavlja najistočniji dio Donjeg Bravskog. Iz Klenovca se u pravcu istoka izlazi iz Donjeg Bravskog i ulazi u prijevoj Lanište. Kako se, prema nekim podacima, Kokoroš han nalazio na lokalitetu Uzelac koji je dosta zapadno od središta Gornjeg Bravskog stoga nastaje zbrka u topografskom određenju Kokoroš hana. U cilju pomirenja podataka isti sam smjestio u središte Gornjeg Bravskog sela, što smatram logič-nim činom. Razlog tome je pojava toponima Uzelac dosta zapadno od Gornjeg Bravskog i činjenica da u ovom trenutku ne raspolažem podacima o postojanju drugog toponima pod imenom Uzelac ili podatkom o promjeni vlasništva nad određenim zemljištem što bi na taj način dovelo onomastikon Uzelac dosta zapadnije od Gornjeg Bravskog i pretvorilo ga u novi toponim. Želio bih naglasiti jednu mogućnost koja je kao posljedicu imala nave-denu nejasnoću. Naime, pitanje je šta su dosadašnji istraživači smatrali pod selom Gornje Bravsko. Da li samo usku lokaciju današnjeg sela ili nešto šire područje koje bi se prote-zalo daleko prema Kapljuhu (tj. do sela Pećanci i Janjila)? U ovom posljednjem slučaju lokalitet Uzelac bio bi sastavni dio sela Gornje Bravsko. Up. Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem ..., 215-217; Philipp Ballif, „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404; Philipp Ballif, Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil., Wien, 1893, 12-16; Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960, 10-12.


189ANALI GHB 2011; 40 (32)

a nešto dalje na zapad nalazio se Han Kapljuh u istoimenom selu.47 Potvrđeno je i postojanje određenih hanova u samom Bosanskom Petrovcu48 te Gladnog hana u Vrtočama (u blizini Bjelaja i Prkosa) na putu prema Bihaću.49 Iako je većina navedenih hanova bila u funkciji tokom 19. st. ili na samom početku 20. st. njihova pojava svjedoči o potrebi cijepanja komunikacijskih pravaca na manje dionice i podizanja hanova. Posljedično tome može se pretpostavi-ti i ustrojavanje (us)putnih stanica, menzilhana i hanova na za to pogodnim i određenim lokacijama (udaljenostima). Međutim, izgleda da je osnivanje službenih menzilhana izostalo na ovom području. Ako su život i kretanje na-vedenim komunikacijskim pravcima u 19. i početkom 20. st. zahtijevali podi-zanje hanova na navedenim lokacijama tada se može zaključiti da je potreba za istima bila u 16., 17. i 18. st., ako ne veća, tada svakako jednaka onoj kra-jem 19. i početkom 20. st. Čini se da su opći prostorni razmještaj (raspored) hanova, ipak, odredile komunikacije koje su vodile u Bosanski Petrovac ili istjecale iz njega. Unutar Bosanskog Petrovca nekoliko zabilježenih hanova imalo je značajnu ulogu u osiguranju smještajnih kapaciteta Bosanskog Pe-trovca i osiguranju nesmetanog odvijanja prometa.

Iz priložene tabele može se vidjeti da je zračna udaljenost između lokacijâ na kojima su se nalazili hanovi oko 6 km. U praksi, tj. tokom putovanja, ta udaljenost se povečavala na 8 do 10 km zbog činjenice da se putevi nisu prote-zali pravolinijski i da su među njima postojale i određene visinske razlike što je povećavalo međuudaljenost. Navedene udaljenosti posebno su bile važne tokom zimskih uvjeta u odvijanju prometa, koji su otežavali prohodnost. Ako se uzme u obzir mogućnost da se u tako složenim uvjetima prevali udaljenost najviše od 18 do 24 km (u toku zimskog dnevnog prirodnog svjetla u trajanju od 9 do 10 sati) tada se može zaključiti da je podizanje hanova na pojedinim dionicama puteva na udaljenosti od oko 8 do 10 km predstavljalo sigurnosni čin raspoređivanja hanova, a time svakako i (us)putnih stanica na prihvatljive udaljenosti koje su jamčile sigurnost odvijanja putovanja. U ljetnim danima ritam odvijanja prometa bio je nešto dinamičniji pa je, s obzirom na trajanje dnevnog prirodnog svjetla (14-15 sati), mogućnost prevaljivanja dužeg puta bila očekivana i logična. (Vidj. sl. 1 i tabele 2 i 3)

Kako je putnik, pješak, tokom jednog sata u teškim uvjetima mogao prije-ći najviše 5 km, tada je za prevaljivanje udaljenosti između dva hana trebalo

47 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj. vol. III, str. 358 Iz svega navedenog vidi se da su se uz prijevoj Lanište na Ključkoj strani nalazili Han Glišo i Pudin han (uključujući i Dervin han ma gdje se on mogao ubicirati), a na strani od Bosanskog Petrovca nalazili su se Kokoroš han i Han Kapljuh, te hanovi u samom Bosanskom Petrovcu.

48 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., III, str. 359.49 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c.

Mirza Hasan Ćeman

190 ANALI GHB 2011; 40 (32)

najmanje 2 (u nekim slučajevima čak 3) sata, ovisno o prilikama na putu. Nešto povoljnija situacija bila je u slučaju jahaćih konja koji su mogli prijeći i 9 do 10 km tokom jednog sata. U slučaju teretnih konja situacija je bila znat-no složenija s obzirom da su bili znatno opterećeni, te da su se na pojedinim dionicama puta kretali u usponu ili u padu, a što je usložnjavalo i usporavalo njihovo kretanje. Potrebno je naglasiti da je najveća gustina hanova uporavo na najtežim dionicama puteva, tj. oko planinskih prijevoja. Razlog tome je nastojanje da se u slučaju prekida putovanja zbog loših vremenskih prilika većem broju putnika (s ili bez tovarnih grla stoke) na raspolaganju za smještaj nađe veći broj hanova.

Pretpostavljeni položaji (us)putnih stanica: selâ Bara ili Kolunić i (ili) Petrovo vrelo na prostornoj tački današnjeg Bosanskog Petrovca

U kontekstu postojanja navedenih hanova, koji mogu poslužiti i kao (us)putne stanice, a uz njih se su se mogle pojaviti i menzilhane,50 potrebno ja raz-motriti i pojavu mogućih (us)putnih stanica na području Petrovačkog polja, u pravcu protezanja nekih drugih komunikacija, posebno onih na području selâ Kolunić i Bara na južnom dijelu navedenog polja. Komunikacijska i fizička sigurnost su dva od više razloga za moguće smještanje (us)putne stanice na mjestu sela Kolunić i, posebno, sela Bara. Potrebno je naglasiti da su obronci planine Osječenice, koja se proteže jugozapadno od Bosanskog Petrovca, onemogućavali izravniju komunikaciju prema Kulen-Vakufu već se ista odvijala pravcem Bara – Kolunić – Bilaj – Vrtoče / Prkosi – Kulen Vakuf. Odnosno, ako se kretalo prema Bilaju iz pravca Ključa preko Kapljuha komunikacija se odvijala pravcem Kapljuh – lokacija današnjeg Bosanskog Petrovca – Medeno polje – Bilaj – Vrtoče / Prkosi – Kulen-Vakuf.51 Među-tim, ovdje je potrebno analizirati i komunikaciju Bilaj – Kolunić – Bara – Oštrelj – Drvar koja je, svakako, prahistorijska s rimskim intervencijama u

50 Potrebno je naglasiti mogućnost pojave poklapanja i prostornog (topičkog) smještaja rimskih mutationes i osmanskodobnih (us)putnih stanica, menzilhana i hanova na komu-nikacijskim pravcima koji se ovdje obrađuju. O tome se do sada nije raspravljalo - koliko mi je poznato nitko se do sada nije posebno bavio ovim pitanjem.

51 Ovaj komunikacijski pravac jednim dijelom bio je udvojen pri čemu je svojom južnom trasom doticao selo Kolunić. Vidj. Marko Vego, Nav. dj., s.v. Kolunić. Postojanje sred-njovjekovne crkve u Koluniću, ostaci koje su do danas sačuvani, svjedoči o naseljenosti ovog područja i tokom srednjeg vijeka. Može se pretpostaviti kontinuitet naseljavanja područja sela Kolunić i u rano osmansko doba. Vidj. Petar Mirković, „Manastir Panađur (u petrovačkom kotaru).“ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i hercegovine u Sarajevu 1(1889), sv. 1, 12-15; Ivanka Nikolajević, „Zvonici crkava u Koluniću i Jajcu.“ Starinar n.s. 20(1969), 249-254; Š. Bešlagić, Stećci. Kataloško-topografski pregled. Sarajevo, 1971, 102.


191ANALI GHB 2011; 40 (32)

cilju njenog poboljšanja da bi ista potom bila korištena i u srednjem vijeku. Njen odsječak od Drvara do selâ Bara i Kolunić, tj. do tačke gdje je izbijala u Petrovačko polje, predstavljao je dio magistralnih rimskih puteva od Salone (Solin) i Jadera (Zadar) do rudarskog područja u dolini rijeke Sane (tj. dio je ceste Via Claudia).52 Svi njeni lokalni odsječci korišteni su i tokom srednjeg vijeka i osmanskog razdoblja. Može se zaključiti da je njen lokalni i sporedni odsječak Kulen-Vakuf – Bilaj – Kolunić – Bara bio, jednim dijelom, napu-šten kao magistralni pravac (izgubio je na primarnoj važnosti) od početka 18. st., tj. nakon sudbonosnih zbivanja do 1699. god. Putni pravac pomjeren je, prema mome mišljenju, iz Bilaja na novu prometnu tačku – novoustrojenu palanku (Bosanski) Petrovac, odnosno Novosel, odakle je preko Kapljuha dalje nastavljao prema Ključu. Mogući razlozi za to su: nesigurnost odsječka komunikacije na dijelu Bilaj – Kolunić – Bara, koja se mogla pojaviti (uka-zati) tokom ratnih zbivanja između 1683. i 1699, te težnja da se putni pravac iz Bihaća i Kulen-Vakufa za Ključ, Varcar-Vakuf i Jajce skrati koliko je to moguće. Stoga je putni pravac bio protegnut od područja Bilaja ravno prema prema prostornoj tački na kojoj leži današnji Bosanski Petrovac i dalje prema Kapljuhu i prevoju Lanište koji vodi ka Ključu. Moguće je da je jedna (us)putna stanica bila podignuta na području selâ Bara ili Kolunić (inače nešto raspršenog uzduž komunikacije koja se protezala uz sjeverne padine plani-ne Osječenice).53 Može se pretpostaviti da područje navedenih sela, nakon zbivanja u vremenu od 1683. do 1699. nije više smatrano u dovoljnoj mjeri sigurnim, pa se u trenucima reformi i reorganizacije ejaleta pretpostavljena (us)putna stanica mogla pomjeriti iz navedenih selâ prema tački današnjeg Bosanskog Petrovca - uz palanku čije je podizanje bilo planirano.

Također, potrebno je naglasitit da se komunikacija preko Petrovačkog polja, ali i u drugim slučajevima, odvijala najčešće rubnim dijelovima (ivica-ma) polja, tj. putevi su se protezali uz obronke planinskih masiva iz kojih su izbijali brojni izvori vode. Na taj način putnici su se mogli snabdjeti vodom i po potrebi potražiti zaklon.54 Također, može se pretpostaviti da je put od

52 Up. Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta..., 212.53 Po svemu sudeći to je stara prahistorijska, antička i srednjovjekovna tradicija. Vidjeti

I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, 257 i d.; I. Bojanovski, Dolabelin sistem ..., 212 – 215, 230, s. n. 3, te Arheološki leksikon, ll. cc. Vidj. i Marko Vego, Nav. dj., 57, s.v. Kolunić.

54 Kao što je već rečeno potrebno je naglasiti da je komunikacijski pravac Bilaj - Bosanski Petrovac jednim dijelom bio udvojen pri čemu je svojom južnom trasom doticao selo Kolunić. Vidj. Marko Vego, Nav. dj., 57, s.v. Kolunić. Komunikacija otvorenim prosto-rom nije bila omiljena. Osim toga, izbjegavanje putovanja preko polja najkraćim putem, tj. pravolinijskim pravcem, produžavalo je putne pravce za 20 do 40 % udaljenosti. Međutim, potrebno je naglasiti da su putovanja preko otvorenog prostora poljâ s odre-đenog aspekta pružala mogućnost izbjegavanja zasjeda i iznenadnih napada (što je često

Mirza Hasan Ćeman

192 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Kolunića išao prema prevoju Lanište pored lokacije današnjeg Bosanskog Petrovca. S druge strane, putni pravac iz sela Bara, koji je išao direktno na selo Kapljuh i preko Gornjeg i Donjeg Bravskog i prijevoja Lanište do Klju-ča i Varcar-Vakufa, pomjeren je jednim dijelom, kao što je već rečeno, od početka 18. st. (ako ne čak i nešto ranije) na novoustrojernu palanku Petrovac u temeljima koje bi se moglo tražiti postojanje neke ranije (us)putne stanice na ovoj prometnoj tački. Drugi dio navedene komunikacije u slučaju žurnog putovanja od Bosanskog Grahova i današnjeg Drvara preko Oštrelja u prav-cu prijevoja Lanište nije morao doticati Petrovac već je iz sela Bara mogao starim putem proslijediti u pravcu selâ Kapljuha i Gornjeg Bravskog i dalje kako je ovdje navedeno.

Drugi razlozi za ustroj palanke u Petrovačko polju su, svakako, i prometne metričke naravi. Udaljenost između Bihaća i Ključa55 koja iznosi oko 115 km upravo je zahtijevala razbijanje putne trase na više odsječaka (dionica) što je podrazumijevalo podizanje određenog broja (us)putnih stanica i (ili) hanova od kojih je najmanje jedna mogla biti smještena upravo na području današnjeg Bosanskog Petrovca ili u njegovoj neposrednoj okolini (na području selâ Bara ili Kolunić). Zbog važnosti komunikacije koja se protezala po sredini Petro-vačkog i Bilajskog polja u određenom povijesnom trenutku odlučeno je da se usred Petrovačkog polja podigne grad /G(fort)/ kao fortifikacijski objekt, tj. palanka. U grad /G(fort)/ ili pored njega ili pod njegovo okrilje podvedena je i hipotetička (us)putna stanica koja je do tada mogla postojati na istoj lokaciji ili je ista mogla biti pomjerena iz selâ Bara ili Kolunić na lokaciju Bosanskog Petrovca. Uz novi grad (palanku) naseljeno je, kako je već rečeno, nešto pro-gnanih i izbjeglih muslimana iz Like.

Hipotetička (us)putna stanica koja je mogla biti smještena upravo u nepo-srednoj okolini današnjeg Bosanskog Petrovca na lokalitetu Bara ili Kolunić promatrana u kontinuitetu komunikacija i rasporeda rimskih mutaiones, u kontekstu prilika u 17. i početkom 18. st., te sa aspekta sigurnosti mogla bi biti smještena prije u selu Bara negoli u selu Kolunić. Ovom prilikom potrebno je naglasiti da se selo Bara nalazi izvan komunikacijskog pravca Varcar-Vakuf – Ključ – Lanište – Gornje i Donje Bravsko – Kapljuh – Bilaj – Vrtoče – Bihać (s odvojcima iz Vrtoča za Prkose, Kulen-Vakuf, Ostrovicu, Lapac i Orašac). Taj pravac od početka 18. st. dobio je na važnosti. Stoga je, prema mom mišljenju, bilo potrebno „podvuči“ postojeću hipotetičku (us)putnu stanicu smještenu u selu Bara ili Kolunić pod okrilje novoustrojene palanke na mjestu Bosanskog Petrovca. Može se pretpostaviti i to da je nova palanka mogla biti osnovana

kada se put proteže uz obronke planinskih masiva), ali su istovremeno sobom nosila i nemogućnost pronalaska prikladnog zaklona.

55 Marko Vego, Nav. dj., 56, s. v. Ključ na Sani.


193ANALI GHB 2011; 40 (32)

na mjestu već postojeće druge (us)putne stanice razvijene na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca uz Petrovo vrelo uporedo s postojanjem pretpostavaljene (us)putne stanice u selu Bara ili Kolunić.56 „Podvlačenje“ postojeće hipote-tičke (us)putne stanice s područja selâ Bara ili Kolunić pod okrilje palanke Petrovo vrelo (budući Bosanski Petrovac) značilo je njeno fizičko preseljenje na novu lokaciju i gašenje ili njen daljnji opstanak uz znatno smanjenje njenih sadržaja i funkcija na staroj lokaciji (Bara ili Kolunić). Zbog blizine prevoja Oštrelj57 važnost sela Bara, kao moguće tačke smještaja hipotetičke (us)putne stanice ili hana, nikada nije prestala postojati sve do modernizacije ovog puta 60-ih i 70-ih godina 20. st.

Podizanje fortifikacijskog objekta – palanke: zadaci, sadržaji, funk-cije i značaj

Osnivanje novog fortifikacijskg objekta – palanke Petrovo vrelo, odnosno Bosanski Petrovac u središtu Petrovačkog polja može se promatrati u kon-tekstu njenog položaja, ali i njenih sadržaja, funkcija i zadaća. Ista je imala funkciju osiguranja komunikacijskih pravaca što u vojnoj terminologiji znači osiguranje mogućnosti dopremanja vojnih jedinica i neometanog odvijanja vojne logistike Osmanskog carstva iz srednje u zapadnu Bosnu te mogućnost kontroliranog povlačenja u pravcu srednje Bosne. Kao takva palanka je imala veliki značaj.

Odnos novog fortifikacijskog objekta (palanke) prema komunikacija-ma i pretpostavljenoj (us)putnoj stanici

Palanka Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac) imala je i funkciju osiguranja prometa ovim važnim dijelom strategijskog komunikacijskog pravca sred-nja Bosna – zapadna Bosna, te mogućnosti prelaska s jedne komunikacije na drugu komunikaciju u pravcu Bosanske Krupe, Bihaća, Glamoča, Bosanskog Grahova, Knina, Kulen-Vakufa i Ostrovice. Ona je također, kao objekat voj-nog karaktera i značaja, pod svoje okrilje mogla staviti i pretpostavljene (us)

56 Nalazi rimskih ostataka na lokaciji današnjeg Bosanskog Petrovca upućuju na takvu mogućnost, ali sigurnih potvrda za to nema. Neke rimske nalaze na ovom lokalitetu zabi-lježio je Vejsil Ćurčić. On za Bosanski Petrovac kaže: U samoj varoši nalazi se ruševina čvrste tvrđave iz turskog doba. Prilikom gradnje vodovoda našlo se niže tvrđave vrlo često rimskih opeka i crvenkastog komađa od cemente. Naslućuje se, da je u okolici petrovačkoj ležala rimska postaja ‘Persetis’. Tu se je našao jedan rimski novac. Vidj. Vejsil Ćurčić, Nav. dj., 238.

57 Prijevoj Oštrelj je na nadmorskoj visini 1031/1035 m i isti je težak za savladavanje, posebno u zimskim uvjetima, iznad njega uzdižu se uzvisine Klekovače planine: Oštrelj s ▲1388 i Lom s ▲1532 m visine.

Mirza Hasan Ćeman

194 ANALI GHB 2011; 40 (32)

putne stanice o čijem mogućem postojanju svjedoči postojanje hanova izme-đu Laništa i Vrtoča.

Pitanje topičkog kontinuiteta (us)putne stanice

Iz svega navedenog mogle bi se zaključiti, naravno hipotetički, dvije mo-gućnosti. Prva je da je palanka Petrovo vrelo osnovana na tački (današnjeg Bosanskog Petrovca) na kojoj su mogli već od ranije postojati (us)putna sta-nica ili han, pa bi u tom slučaju Bosanski Petrovac imao topički kontinuitet od (us)putne stanice preko palanke do u kasniji status kasabe. S druge strane palanka Petrovo vrelo mogla je biti osnovana na tački (današnjeg Bosanskog Petrovca) na kojoj nije morala od ranije postojati (us)putna stanica već je na ovu novu važnu tačku mogla biti preseljena već od ranije postojeća (us)putna stanica s položaja sela Bara ili, eventualno, Kolunića. Na taj način preselje-na (us)putna stanica podvedena je pod funkciju i jurisdikciju novoustrojene palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac). U tom slučaju ova palanka ne bi imala topički kontinuitet od (us)putne stanice podignute na lokaciji današ-njeg Bosanskog Petrovca već samo funkcionalni kontinuitet (us)putne stanice preseljene na ovu lokaciju - na lokaciju palanke Petrovo vrelo, ali i (us)putne stanice na novoj lokaciji – na lokaciji palanke Petrovo vrelo. Nova palanka ostvarila je svoj naseobinski kontinuitet do kasnijeg statusa (pravnog položa-ja) kasabe Novosel (Bosanski Petrovac) s činom razvijanja civilnog naselje pod njenim okriljem.

Time se otvaraju mogućnosti pojave (i izučavanja) bipolarnog topičkog ustroja (us)putne stanice i palanke na prostornoj tački unutar Petrovačkog po-lja na način da obje imaju topički kontinuitet (us)putna stanica → palanka) ili topički diskontinuitet (≠) kroz mogućnost podvođenja postranice (lateralno) smještene (us)putne stanice pod okrilje palanke. Ovo posljednje značilo bi prekid topičkog kontinuiteta (us)putne stanice i njeno pomjeranje uz novu palanku. Time se pojavljuje dvojni odnos palanke i (us)putne stanice bez ob-zira na način nastanka i izvorno mjesto (topos) (us)putne stanice. Uvođenje određenog broja prognanika i izbjeglica (muhadžira) pod okrilje palanke i (us)putne stanice imalo je za posljedicu usložnjavanje društvenih odnosa na ovoj prostornoj tački, pojavu (izrastanje) civilnog naselja uz palanku i (us)putnu stanicu te postepeno ekonomsko jačanje ovog novoustrojenog naselja. Na kraju, moglo bi se govoriti o trojnom ustroju Bosanskog Petrovca koji je izrastao iz palanke, (us)putne stanice i civilnog naselja u kasniju kasabu. (Vidj. sl. 2)

Ma kakav bio slijed zbivanja na području Petrovačkog polja može se za-ključiti da je na prostoru ovog polja morala postojati bar jedna (us)putna sta-


195ANALI GHB 2011; 40 (32)

nica ili han, koja je igrala značajnu ulogu u sigurnosti putovanja ovim krajem. Da li je ta (us)putna stanica bila podvedena pod okrilje novoustrojene palanke ili ne u ovom trenutku ostaje za daljnja istraživanja i diskusiju. Međutim, ako bi se isključilo bilo kakvo sudjelovanje neke hipotetičke (us)putne stanice u osnivanju palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac), mora se naglasiti da je uskoro po njenom osnivanju ista palanka postala stjecište putnika i prometa, tj. dobila je i funkciju (us)putne stanice.

Po uobičajenom slijedu događaja uz ojačano uporište koje u sebi objedi-njuje utvrđenje i (us)putnu stanicu obično se počinje razvijati i civilno naselje. U takvim slučajevima palanka u svom razvoju i naseobinskoj strukturi, te prostornoj topografiji obično sadrži i manju prostornu i sadržajnu cjelinu koju naseljava i čini civilno stanovništvo koje se naselilo u neposrednoj blizini sa-mog utvrđenja. Civilno naselje s vremenom počinje predstavljati značajan sa-držajni, funkcionalni i mikro - topografijski dodatak ojačanom uporištu. Stoga se može reći da su i neka druga manja naselja na području Bosanskog ejaleta tokom nešto mlađe faze svog razvoja po svome karakteru mogla predstavljati kombinaciju palanke58 i (us)putne stanice. Slično se, po svemu sudeći, odvija-

58 Palanka, tur. Osnovno značenje termina je manje vojno utvrđenje osigurano opkopom, odnosno jarkom - šancem (šanac, izv. iz njem. Schanze, die, riječ ima značenje zida izvedenog od zemljanog nasipa, s opkopom nastalim uobličenjem zemljanog nasipa, te s drvenim konstrukcijama tipa palisade). Potpuni sistem utvrđenja kod palanke podra-zumijeva i podizanje palisada kao sastavnih sadržajâ jednog utvrđenja pogodnih za odbranu istog. Palanke su podizane u okviru sistema graničnih utvrđenja Osmanskog carstva. Karakteristične su za područje središnjeg i sjeverozapadnog Balkana, ali se termin pojavljuje i izvan ovog područja (npr. u Ukrajini). Palanka kao vojno utvrđenje po svojoj osnovnoj zamisli odgovara prostornom podizanju i plasiranju u ravničarsko predjelu. Međutim, podizane su i u područjima koja se ne odlikuju ravnicama, tj. na odre-đenoj manjoj uzvisini. Izgradnja palanakâ podrazumijevala je osiguravanje „brisanog“ prostora oko pristupa šancevima (šarampovima) i palisadama. Potrebno je naglasiti da su neke od palanaka svojim značajem privukle i određen broj civilnog stanovništva koje se naselilo u neposrednoj blizini samog utvrđenja, bolje rečeno u njegovom predgradskom (predpalanačkom), a u nekim slučajevima i u njegovom „suburbijalnom“ položaju (lat. suburbium = podgrađe). Pri tome je potrebno naglasiti da u takvim slučajevima termini predgradski (predpalanački) i „suburbijalni“ ne označavaju visinsku razliku između palanke i uz nju razvijenog civilnog naselja već više prostornu dvojnost same palanke kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja u njenoj neposrednoj blizini. Stoga se na temelju navedenih odlika može govoriti o udvojenom naseobinskom karakteru palanake: vojnom (fortifikacijskom) i civilnom (polu-urbano naselje). U određenim slučajevima i civilno naselje nastalo uz palanku moglo je podići određene manje fortifikacijske gradnje (šanceve i palisade) kako bi se zaštitilo od mogućeg napada neprijatelja. Tokom vreme-na palanka je mogla prerasti u naselje polu-urbanog tipa. Kao takva obično se u nekim izvorima naziva i mađarskim terminom varoš. U nekim primjerima koristi se termin varo-šica kako bi se istaknuo polurbani karakter palanke. Tokom svog kasnijeg razvoja neke od palanaka mogle su steći i pravni status kasabe. Vidj. Bratoljub Klaić, Veliki rječnik stranih riječi. Zora, Zagreb, 1972, 965, s.v. palanka. Uporedi i Hamdija Kreševljaković,

Mirza Hasan Ćeman

196 ANALI GHB 2011; 40 (32)

lo i u Petrovačkom polju. Civilno naselje se prostorno smjestilo uz postojeće vojne instalacije palanke Petrovo vrelo (vojna posada /manji garnizon/, kula i tabija), koje je osmanska vlast, svakako, morala instalirati na ovoj značajnoj lokaciji. Na temelju rečenog moglo bi se zaključiti da su naseobinsku struktu-ru i prostornu topografiju Bosanskog Petrovca činili palanka, (us)putna stani-ca i civilno naselje.59 Međutim, trenutno ne postoje podaci iz kojih bi se moglo pouzdano zaključiti da li je civilno naselje nastalo i razvijalo se uporedo s podizanjem palanke ili je ono nešto mlađe od same palanke.

Bosanski Petrovac - sadržaji, funkcije, struktura i topografija naselja

Nakon 1699. god. u znatno izmijenjenim prilikama važnost pretpostavlje-ne (us)putne stanice (bez obzira na to gdje se ona nalazila) i novopodignute palanke znatno je porasla, pa je isto naselje uskoro moglo steći pravni status kasabe. Međutim, kako su iza 1699. nastupile politička, ekonomska i društve-na kriza koje su donijele i krizu institucije vakufa, i spriječile da ova palanka i (us)putna stanica uz nju uskoro iza 1699. izrastu (prerastu) u nešto izrazitije naselje s pravnim statusom kasabe. Izostajanje ranog prerastanja Bosanskog Petrovca u kasabu nije moralo onemogućiti da ovo naselje, možda, doživi nešto značajniji rast (razvoj) do početka 19. ili, bolje rečeno, do sredine 19. st. Naime, izbijanje krize koja se manifestirala svakoliko, nedostatak financijskih sredstava koja bi bila izdvojena za podupiranje razvoja ovog naselja i izosta-nak značajnijeg aktivizma institucije vakufa na ovoj lokaciji kao i, u izvesnoj mjeri, periferni položaj u kojem se naselje našlo iza 1699. onemogućili su njegov značajniji razvoj kao civilnog naselja s urbanim odlikama. Međutim,

Kapetanije ...., 21. Riječ palisade prisutna je i u engleskom (palisade) i njemačkom (Pali-sade, die) jeziku. Riječ ima značenje drvene ili željezne ograde ili zida različite visine upotrijebljenih u funkciji odbrambeih struktura. Za palanke, ali i druge tipove naselja vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., Vol. II, poglavlje XIV Termi-nologija, tipologija i klasifikacija gradova – procesi rasta i dijakronija gradova, str. 678, podpoglavlje 1.3.2. Osmanska naseobinska terminologija i odgovarajuća tipologija, str. 693, podcjelina 1.3.2.B, Terminologija i tipologija utvrđenja i naselja nastalih unutar ili uz utvrđenja, str. 696.

59 Kao primjer može se navesti Derventa. Vidj. Adem Handžić, „Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću.“ Prilozi Instituta za istoriju 10/2(1974),111-133. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 213-233; Hamdija Kreševljaković, ELU, Tom II, JLZ, Zagreb, 1962, 37, s.v. Derventa; Hamdija Kreševljaković – Hamdija Kapidžić, “Podaci o tvrđavama u Derventi i Travniku iz početka XIX stoljeća.” Naše starine 4(1957), 211-212; Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji,...., Vol. I, 307, 406, Vol. II, 556, 597, 693, 695, 720, 721, 734-735, 741, 749-750, 887, Vol. III, 1086, te Vol. IV, ilustracija / shema A 17. Shema je rađena na temelju analize razvoja kasabe Derventa.


197ANALI GHB 2011; 40 (32)

kasniji tok zbivanja ipak je, pred kraj osmanske vlasti, ovom naselju donio priznanje statusa kasabe.

Prema nalazima sa terena, podacima iz literature i na temelju metode rada per analogiam može se dati približna rekonstrukcija razvoja Bosanskog Pe-trovca kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja. Bosanski Petrovac razvio se na zaravni Petrovačkog polja na stjecištu i sjecištu komunikacijskih pravaca i puteva iz srednje Bosne u zapadnu i jugozapadnu Bosnu te Dalmaciju i Liku. Komunikologijski aspekt Petrovačkog polja kao da je odredio karakter Bosan-skog Petrovca kao fortifikacijskog objekta. Umjesto da je, npr., fortifikacijski ojačala neku od prahistorijskih gradina kojima obiluje Petrovačko polje i na taj način omogučila izdizanje tvrđave kao prostorne dominante i ustrojavanje podgrađa (suburbium) koje bi na sebe preuzelo neke prometne i civilne sadr-žaje i funkcije, pokrajinska osmanska vlast odlučila se na drugačije rješenje. Čini se da bi fortifikacijsko ojačavanje neke od prahistorijskih gradina, koje su inače smještene na rubnim dijelovima Petrovačkog polja, ostavilo takav fortifikacijski objekt izvan novog komunikacijskog pravca koji se protezao sredinom Petrovačkog polja. Stoga se pokrajinska osmanska vlast odlučila za podizanje fortifikacijskog objekta na zaravni, tj. na brisanom prostoru. Tako je odabrana lokacija zahtijevala i primjenu tehnikâ fortifikacijskog učvrščivanja na ravnom (brisanom) terenu. U pravilu je to bila kombinacija palanke ojača-ne palisadima i šančevima.

Prema iznesenim mišljenjima na ovoj lokaciji moglo se očekivati postoja-nje (us)putne stanice ili podvođenje neke obližnje (us)putne stanice pod okri-lje i funkcionalno djelovanje te topografijsko strukturiranje novoustrojene palanke. Kako bilo da bilo na ovoj prometnoj lokaciji od početka 18. st. razvi-la se složena (polivalentna) naseobina posebnih sadržaja, funkcija, strukture i topografije. Ta naseobina je po svom osnovnom karakteru bila fortifikacijski objekt tipa palanka, ali je ista izmijenila svoj osnovni karakter činom pod-vođenja (us)putne stanice pod svoje okrilje i naseljavanjem određenog broja civilnih stanovnika. Stoga se može reći da je palanka imala osnovnu funkciju usporavanja kretanja potencijalnog napadača iz različitih pravaca, a u cilju prikupljanja novih snaga u pozadini i njihovog pregrupiranja i prebacivanja u zonu Petrovačkog polja sa zadatkom presijecanja i onemogućavanja daljnjeg odvijanja napada u pravcu srednje Bosne. Palanka Bosanski Petrovac imala je i jasno određene fortifikacijske sadržaje i objekte tipične za palanke koji su imali funkciju osiguravanja otpornosti ove tačke od eventualnog napada do trenutka stizanja pojačanjâ koja bi razbila njenu opsadu. Iz opisa koji je dao Hamdija Kreševljaković može se vidjeti da je palanka Bosanski Petrovac imala jednu tabiju i jednu kulu (najvišu na Krajini) te određen broj šaram-pova (šančeva) i palisada. Takvi sadržaji daju joj i određeni oblik, odnosno

Mirza Hasan Ćeman

198 ANALI GHB 2011; 40 (32)

topografijsku strukturu. Kako je na ravnom terenu odbranu odabrane tačke moguće najbolje organizirati kružnim ili pravokutnim ustrojem fortifika-cijskog objekta, može se zaključiti da je palanka Bosanski Petrovac imala, najvjerovatnije, pravokutnu tlocrtnu osnovicu. Palanka je po dubini, očito, bila strukturirana sa središnjim dvorištem u srcu kojeg se izdizala visoka kula. Dvorište je imalo i komunikacijsku funkciju jer je omogućavalo pristup zidi-nama (palisadama) koje su zatvarale ovu fortifikacijsku tačku i šančevima koji su se nalazili ispred palisada i priječili pristup spomenutim zidinama. Takva prostorna struktura objekta podrazumijevala je i uređivanje najmanje jednog ulaza (tj. vrata) u palanku. U cijeloj strukturi palanke isticala se i jedna tabija. Ista je najvjerovatnije bila okrenuta prema Bilaju i Vrtočama, tj. u pravcu sjeverozapada. Iz tog pravca se i očekivala moguća prijetnja, pa su tabija i topovi palanke, najvjerovatnije, bili postavljeni u navedenom pravcu.60 Nakon austrijskog forsiranja rijeke Une kod sela Klisa i podsjedanja Ostrovi-ce, Kulen-Vakufa i Havale, te napredovanja dijela austrijske vojske na ovom sektoru u pravcu Bilaja, došlo je do odlučne bitke kod ovog starog grada (Bilaja). Bosanski branitelji na čelu s vojskovođom Ali-begom Osmanpaši-ćem dana 19. jula 1737. porazili su pod Bilajem austrijsku vojsku u njenom pohodu na Bosnu na ovom odsječku šireg ratišta. U tom značajnom sukobu poginuo je i sam Ali-beg. Iz ratnih zbivanja oko Bilaja bosanski branitelji ovog starog grada i naselja pod njim, kao i posada palanke Petrovac (ukoliko je ista već tada postojala)61 izvukli su poučno iskustvo. Pravac prema Vrto-čama i Prkosima bio je jasno određen kao pravac iz kojeg se može očekivati mogući novi napad neprijatelja. Stoga se može pretpostaviti da je i ta jedina tabija kojom je raspolagala palanka Petrovac svakako bila okrenuta u pravcu Vrtoča i Prkosa. Ako bi se cijela stvar promatrala nešto više kritički moglo bi se, hipotetički, pretpostaviti da je, možda, upravo nakon bitke pod Bilajem došlo, ako ne do osnivanja, tada svakako do punog fortifikacijskog uređenja palanke Petrovac.62 Ova pretpostavka nije u suprotnosti s pretpostavljenim

60 O stanju u ovoj palanci 1833. g. vidjeti Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova....“, 173.

61 Hipotetički gledano bitke pod Ostrovicom (oko Kulen-Vakufa i Havale) i pod Bilajem 1737. g. mogle su upravo inicirati podizanje jedne palanke na području današnjeg Bosan-skog Petrovca. Ova hipoteza ima mjesta jer ne postoji tačan datum podizanja palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac).

62 Bitke za Ostrovicu, Kulen Vakuf i Bilaj predstavljale su dio širih austrijskih operacija protiv Osmanskog carstva glavnina kojih je bila uspjerena na zaposijedanje Banja Luke. Za boj pod Banja Lukom vidjeti Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 187; Hamdija Kreševljaković, „Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII 17137.“ Kalendar Narodna uzdanica br. IV(1936), 91-113, Sarajevo (vidj. i Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. IV, 5-21); Adem Handžić,. „Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paša.“ Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću 5(1954-1955),


199ANALI GHB 2011; 40 (32)

postojanjem (us)putne stanice na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca.Pretpostavljeno integriranje (us)putne stanice, razvijene na istoj prostor-

noj tački kao i palanka ili razvijenoj na nekoj drugoj susjednoj tački i pod-vedenoj pod okrilje palanke, moglo je imati za posljedicu strukturiranje (us)putne stanice unutar same palanke ili izvan palanke u njenom neposrednom okrilju, tj. u neposrednoj blizini zidina palanke. Podatak kojeg donosi Hamdi-ja Krševljaković da je uz palanku „nastanjeno [je ovdje] nešto ličkih musli-mana“ potvrđuje čin usložnjavanja strukture palanke. To se često događalo u historiji i razvoju pojedinih palanaka. Doseljavanje civilnog stanovništva uz palanku podrazumijevalo je njegovo prostorno smještanje i življenje (obita-vanje) izvan same palanke na za to najpogodnijoj tački. Glavni uvjet bio je da civilno stanovništvo činom svog nastanjivanja uz palanku ne bi ometalo osnovnu funkciju palanke. U slučaju palanke Bosanski Petrovac to se i desilo. Civilno naselje, razvijeno iz jezgre ličkih muslimanskih muhadžira, tokom vremena raslo je doseljavanjem drugih civila, podizanjem hanova te zanatskih i trgovačkih radnji da bi na kraju preraslo u kasabu. Opća topografija palanke Bosanski Petrovac može se odrediti prema metodologiji per analogiam. Gra-fički prikazana ona bi izgledala kako slijedi. Iz sheme njene strukture mogu se zaključiti i faze njenog razvoja. (Vidj. sl. 2)

Podizanje džamija u urgentno osnovanim naseljima urbanog tipa – rane džamije u Bosanskom Petrovcu

U osmanskodobnim naseljima urbanog tipa podignutim od 15. st. do 1878. god. u pravilu bila je podizana i (najmanje) jedna mjesna džamija. Ista je pred-stavljala obavezujući naseobinski sadržaj i arhitektonski objekt, a nastajala je ili aktivizmom središnje osmanske vlasti ili djelovanjem institucije vakufa, odnosno značajnog mjesnog vakifa kao što je već rečeno.63 Džamija u naselji-ma urbanog tipa pojavljuje se u skladu s općim principima razvoja islamskog povijesnog grada. Ti principi poštivani su u potpunosti i u slučaju Bosanskog Petrovca, ali na poseban način i u nešto izmijenjenom slijedu događanja. Bilo

135-181, posebno 155, Sarajevo, 1955; Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737. g. – uzroci i posljedice. Sarajevo, 2003.

63 Ne smiju se isključiti mogućnosti da je u nekim poluurbanim naseljima džamija mogla nastati (biti podignuta) i djelovanjem mjesnog džemata. O tome vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici značajni za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g. do kraja 18. st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire nakon teritorijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d., te Vol. IV, sheme A 11 Nastajanje i razvoj džamije i mahale i A12 Nastajanje i razvoj džamije i mahale na temelju djelovanja vakufa / vakifa.

Mirza Hasan Ćeman

200 ANALI GHB 2011; 40 (32)

bi uobičajeno da je novo naselje svoje postojanje i daljnji razvoj započinjalo osnivanjem i podizanjem mjesne džamije. Međutim, potrebno je naglasiti, da se u nekim slučajevima zbog hitnosti ustrojavanja i podizanja novog naselja moglo odstupiti od uobičajene procedure. Podizanje džamije moglo se odvi-jati uporedo s podizanjem naselja ili se njeno podizanje odvijalo nešto sporije negoli što se podizalo samo naselje. Nastanak Bosanskog Petrovca imalo je više posebnosti koje se tiču pitanja podizanja (mjesne) džamije.

U raspravama o pitanja osnivanja i razvoja Bosanskog Petrovca potrebno je razumijevati situaciju na terentu, tj. na području Petrovačkog polja, pa čak i nešto šire, te na samom mjestu (tački) budućeg Bosanskog Petrovca. Na temelju analize situacije na terenu i poznatih podataka, može se pretpostaviti, kao što je već rečeno, da je na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca mogla biti prvo utemeljena (us)putna stanica, koja je na ovu lokaciju mogla biti po-mjerena iz selâ Bara ili Kolunić, ili pak izvorno utemeljena na mjestu današ-njeg Bosanskog Petrovca. Takva (us)putna stanica nije morala, a niti izričito trebala imati džamiju.64

Smatra se da je prva džamija u Bosanskom Petrovcu bila podignuta upra-vo nakon 1699. god.65 Može se reći da je ista, svakako, bila podignuta s činom izgradnje grada /G(fort)/, tj. osnivanja palanke i naseljavanja prognanika i izbjeglica „početkom 18. st.“, kako to navodi Hamdija Kreševljaković. Među-tim, nisu poznati okviri, način i tačno vrijeme nastanka te prve džamije. Kada je u pitanju proučavanje mjesnih džamijâ Bosanskog Petrovca, ali i u slučaju drugih naselja, potrebno je voditi računa o hronologijskom slijedu njihova nastajanja, o njihovom karakteru i mogućoj atribuciji nekom od društvenih činitelja koji su ih dali podići.

U početku to je mogao biti mesdžid ili manja džamija podignut (-a) za potrebe vojne posade palanke i kao takvi predstavljali su vojnički mesdžid ili vojničku džamiju. Situacija se mijenja s postepenim prerastanjem palanke i pretpostavljene (us)putne stanice u civilno naselje. U slučaju da je ovdje pret-postavljena (us)putna (karavanska) stanica već od prije postojala na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca ista je mogla imati i mesdžid smješten u jednoj od prostorija same stanice. Nasuprot tome, u slučaju da je pod okrilje palanke preseljena (us)putna stanica iz područja selâ Bara i Kolunić, može se postaviti pitanje na koji način su putnici zadovoljavali svoje potrebe za vjerskim objek-

64 Postoje skromne indicije o mogućnosti postojanja nekih arhitektonskih objekata na mje-stu današnjeg Bosanskog Petrovca u antičko doba. Međutim, nije sigurno da se tu radi o rimskoj (us)putnoj stanici jer je ista, po svemu sudeći, bila smještena u okviru rimske naseobine potvrđene u selu Bara. Vidj. Vejsil Ćurčić, Nav. dj., 238; Ivo Bojanovski, Dola-belin sistem..., 214-215.

65 Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.


201ANALI GHB 2011; 40 (32)

tom. Da li su u okviru (us)putne stanice imali za tu namjenu uređenu posebnu prostoriju kao mesdžid ili im je na raspolaganju bio mesdžid ili manja džamija podignuti za potrebe vojne posade unutar palanke?

S razvojem civilnog naselja uz palanku i pretpostvaljenu (us)putnu stani-cu pojavila se nužnost zadovoljavanja potrebâ civilnog stanovništva za vjer-skim objektom. Na koji način je to pitanje riješeno ostaje do danas nejasno. Može se samo pretpostaviti da su stanovnici civilnog naselja mogli koristiti pretpostavljeni mesdžid u okviru (us)putne stanice ili mesdžid ili manju dža-miju podignut (-u) za potrebe vojne posade unutar palanke. Stoga u slučaju Petrovačke džamije do danas nije jasan njen razvojni put. Nije moguće reči da li se ovdje radi o objektu (mesdžidu ili manjoj vojnoj džamiji unutar same palanke) koji je bio podgnut istovremeno sa samom palankom? Druga mo-gućnost je da je nešto kasnije, inicijativom osmanske vlasti u već profiliranom složenom naselju Bosanski Petrovac (složenom od palanke, (us)putne stanice i civilnog naselja), bila opodignuta nova džamija koja bi, kao takva, predstav-ljala mjesnu džamiju.

Činjenica da je mjesna džamija u Bosanskom Petrovcu u svom neposred-nom prostornom okruženju imala groblje (mezaristan) isključuje mogućnost da bi ta džamija mogla predstavljati vojničku džamiju koja je bila podignuta unutar same palanke.66 Unutar palanke u skučenom prostoru nije se moglo pojaviti groblje. Stoga džamija u Bosanskom Petrovcu predstavlja vjerski objekt koji je nastao izvan palanke u okvirima civilnog dijela naselja. Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića: „U 16. i 17. stoljeću nema većeg naselja na mjestu Bosanskog Petrovca. Spominje se samo Petrovo vrelo. Početkom 18. st. nastanjeno je ovdje nešto ličkih muslimana, sagrađen grad i džamija. .....“67 U vezi s istom džamijom nameću se logična pitanja: Kada je tačno i od strane koga bila podignuta ova džamija?68

Pojavom objekta (nove) džamije i njegovim pozicioniranjem unutar civil-nog dijela naselja funkcija vojnog mesdžida ili manje vojne džamije unutar palanke mogla se tokom vremena izgubiti (ugasiti). Stoga bi u daljnjim istra-živanjima bilo poželjno raščlaniti ovo pitanje. Istovremeno, potrebno je nagla-siti da se činom osnivanja civilnog naselja osjećala i potreba za podizanjem džamije namijenjene njegovim stanovnicima, što je i učinjeno u nama danas nepoznatom vremenu (godini). Dotada, tj. do čina podizanja mjesne džamije,

66 Takvo groblje nalazi se uz Srednju džamiju. Vidj. Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. II, 59.

67 Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189.

68 Podizanje džamije u Bosanskom Petrovcu „...Početkom 18. st. ....“ potrebno je promatrati kritički i u kontekstu razmišljanja iznesenih u ovom članku.

Mirza Hasan Ćeman

202 ANALI GHB 2011; 40 (32)

u ranom naselju /u početku njegovog razvoja, očito, na razini posebnog tipa „sela“ podignutog uz (us)putnu stanicu/ mogao se koristiti neki od stambenih objekata kao mesdžid. Tek nešto kasnije mogla je unutar naselja biti podignuta i prava džamija. U tom slučaju u naselju su mogle postojati dvije džamije od kojih je ona koja je bila podignuta prva predstavljala vojničku džamiju (ili mesdžid). Ova posljednja bila bi, uvjetno rečeno, „civlina“ džamija.69

Danas ostaju otvorenim pitanja vremena podizanja mjesne džamije u Bo-sanskom Petrovcu i njene moguće atribucije instituciji službene osmanske vlasti ili nekom od do danas nepoznatih vakifa. Međutim, izostanak značaj-nog vakifa u slučaju bosansko-petrovačke džamije ne bi nas trebao iznenaditi. Kako je očito da je samo naselje nastalo kao posljedica vojnih intervencija osmanske vlasti, to svjedoči o kasnijem naseobinskom razvoju Bosanskog Petrovca. Izostajanjem djelovanja značajnijeg vakifa na društvenoj i graditelj-skoj sceni novog naselja može se zaključiti da je nova mjesna džamija mo-gla nastati jedino na dva načina: kroz akciju podizanja od strane pokrajinskih osmanskih vlasti, tj. sredstvima iz državnog budžeta ili kroz zajedničku akciju mjesnog džemata. Nije isključena niti mogućnost podizanja navedene džamije zajedničkom akcijom pokrajinske osmanske vlasti i mjesnog džemata.

Već spomenuta pojava krizâ, nedostatak financijskih sredstava koja bi bila izdvojena za podupiranje razvoja ovog naselja i izostanak značajnijeg aktiviz-ma nekog od vakifâ (institucije vakufa), te u izvesnoj mjeri periferni položaj Bosanskog Petrovca u 18. st. kao da su onemogućili njegov značajniji razvoj i brzo izrastanje u urbano naselje tipa kasaba. Stoga se danas na temelju ras-položivih podataka može pretpostaviti da je mjesna džamija u Bosanskom Petrovcu bila podignuta sredstvima države uz određeno sudjelovanje mjesnog džemata, ali i vojne posade palanke za potrebe civilnog naselja, putnika, pa i same palanke. Pojava mjesne džamije s grobljem u haremu svjedoči da ona nije prostorno bila podignuta unutar same palanke kao vojnog objekta. Stoga je njeno podizanje u okvirima novopodignutog civilnog naselja predstavljalo čin rješavanja potrebâ civilnih stanovnika i putnika.

U nešto širem razmatranju razvoja Bosanskog Petrovca može se pret-postaviti mogućnost da su mesdžid ili džamija, koji su bili podgnuti unutar okvira palanke za potrebe njene vojne posade kasnije, s činom naseljevanja civilnog stanovništva i prerastanja palanke u kompleksno naselje, mogli biti obnovljeni i prošireni u obliku standardnog tipa džamije koju se nalazi u ovom naselju sredinom 19. st. Taj čin obnove i proširenja mogao je biti zajedničko djelo mjesnog džemata i vojne posade palanke. Međutim, pojava groblja (me-zaristan) u neposrednom prostornom okruženju džamije govori da se tu radi o

69 Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.


203ANALI GHB 2011; 40 (32)

objektu podignutom izvan fortifikacijskih struktura i prostornih okvira palan-ke i na taj način opovrgava pretpostavljenu mogućnost. Zajedničko djelovanje mjesnog džemata i vojne posade palanke na podizanju (nove) džamije može se pretpostaviti, ali bi u tom slučaju objekt nove džamije bio podignut (smje-šten) izvan okvira same palanke, tj. u okviru civilnog naselja.

Sve što je ovdje navedeno o prvoj „civilnoj“ džamiji u Bosanskom Pe-trovcu moglo bi, uvjetno rečeno, odrediti i karakter vjerskog objekta podignu-tog za potrebe vojne posade palanke. Očito se tu radilo o vojnom mesdžidu smještenom u nekoj o prostorija palanke. Da se je radilo o posebnom vjer-skom objektu – džamiji (u punom značenju ove riječi) isti bi kao arhitektonski objekt bio jasno određen u prostoru (mikrotopografiji) palanke i isti bi, po sve-mu sudeći, kao takav i preživio čak i rušenje fortifikacijskih struktura palanke 1905. god. U tom slučaju u trenutku uspostave austro- mađarske vlasti bilo bi zabilježeno postojanje najmanje dviju džamija70 u Bosanskom Petrovcu od kojih bi jedna u svome nazivu, svakako, nosila neku naznaku njene vojničke tradicije.

Kako je novopodignuta džamija bila namijenjena stanovnicima civilnog naselja, osoblju palanke i korisnicima hanova, to se nije osjećala potreba da se naglašava da je džamija podignuta državnim sredstvima. Žiteljima Bosanskog Petrovca to je bilo poznato. S obzirom na vrijeme ustroja palanke, kao i na razvoj civilnog naselja uz nju i izrastanje hanova unutar njega prva („civilna“) džamija u Bosanskom Petrovcu ne bi mogla biti atribuirana sultanu Ahmedu III (1703-1730). Naime, za podizanje palanke i razvoj civilnog naselja u okvi-ru kojeg je ista džamija bila i podignuta, kao i za podizanje hanova, trebalo je određeno vrijeme. Time se izlazi iz vremenskog okvira vladavine sultana Ahmedu III, tj. godina 1730. predstavlja bi terminus post quem, odnosno ter-minus ante quem non za osnivanje „civilne“ džamije u Bosanskom Petrovcu. Dakle, spomenuta džamija nastala je iza 1730. god. Preostale dvije džamije u Bosanskom Petrovcu nastale su, najverovatnije, tokom (prije krajem) 19. i početkom 20. st. Sve što je ovdje navedeno razlog je da prva „civilna“ džamija u Bosanskom Petrovcu do danas nije određena kao objekt kojeg je dao podići neki od osmanskih sultana ili poznatih vakifâ. Drugim riječima prva „civilna“ džamija u Bosanskom Petrovcu još uvijek se ne može atribuirati nekom od osmanskih sultana ili vakifâ.

U svakom slučaju Bosanski Petrovac, kao i obližnji Kulen-Vakuf, imao je u svojoj naseobinskoj strukturi mjesnu džamiju kao temeljni društveni sadržaj i arhitektonski objekt. Bez ovog objekta Bosanski Petrovac u mlađim razdo-bljima svog razvoja ne bi mogao steći pravni status kasabe. Međutim, činje-

70 Mehmed Mujezinović navodi postojanje tri džamije u Bosanskom Petrovcu, ali ne navodi vrijeme njihovog nastanka. Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.

Mirza Hasan Ćeman

204 ANALI GHB 2011; 40 (32)

nica da je Bosanski Petrovac relativno rano imao podignutu mjesnu džamiju nije ovom naselju donijela i pravni status kasabe. Ovaj visoki naseobinski stepen Bosanski Petrovac je stekao znatno kasnije u izmijenjenim političkim, ekonomskim i društvenim prilikama. Bosanski Petrovac tokom svoje historije uvijek se nalazio u posebnom položaju.

Zaključak

Opća zbivanja na području zapadne Bosne od početka 17. do sredine 19. st. utjecala su na utemeljenje i daljnji razvoj Bosanskog Petrovca kao naselja nastalog i razvijanog u složenim političkim, vojnim, ekonomskim i društvenim prilikama.71 Bosanski Petrovac može se promatrati kao naselje fortifikacijskog karaktera osnovano kao palanka a koje se tokom vremena razvijalo do pravnog statusa urbanog naselja tipa kasaba - najverovatnije u prvoj polovini 19. st. Međutim, geografski položaj Bosanskog Petrovca u okvirima Petrovačkog polja i njegove okoline govori i o njegovom prostor-nom značaju u prošlosti kao važnom za odvijanje saobraćaja između središnje i zapadne Bosne, te između zapadne i sjeverne Bosne i Dalmacije i Like, prvo u u okvirima Bosanskog ejaleta a potom između Bosanskog ejaleta i novo-osvojenih područja Mletačke republike i Austrijskog carstva. Stoga se može zaključiti da je osnivanje palanke na položaju današnjeg Bosanskog Petrovca iza 1699. učinjeno na temelju postojanja (us)putne stanice, osnivanje koje je bilo nužno i koje bi se moglo vremenski odrediti znatno prije 1699. Učinjeno je to zbog potrebe nesmetanog odvijanja prometa ovim putnim pravcem, kako zbog sigurnosnih, tako i vremenskih (klimatskih) razloga. Pri tome je potreb-no naglasiti da se položaj (us)putne stanice mogao nalaziti na istoj prostornoj tački kao i buduća palanka Bosanski Petrovac ili na određenoj prostornoj udaljenosti od nje. Ista stanica mogla je biti pomjerena s položaja selâ Bara ili Kolunić (gdje je izvorno mogla postojati od početka 17. st., posebno iza 1645.) na lokaciju Bosanskog Petrovca. Prometna važnost šireg položaja Bosanskog Petrovca može se pratiti od prahistorije, te preko antičkog i sred-njovjekovnog razdoblja do osmanskog doba.

71 Pitanja složenih procesa urgentnih urbanih intervencija osmanske vlasti na području Bosanskog ejaleta nakon zbivanja u Srbiji iza 1860.god. obradio sam u posebnom radu. Vidj. Mirza Hasan Ćeman, „Urgentne urbane intervencije osmanske vlasti na području Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine.“ U: Centres and peripheries in ottoman architecture – Rediscovering a Balkan Heritage - Centri i periferije u osmanskoj arhitekturi: ponovno otkrivanje balkanskog naslijeđa. Edited by Maximilian Hartmuth. Published by Cultural Heritage without Borders, Stockholm – Regional Office Sarajevo. Sarajevo, 2011, 136-151.


205ANALI GHB 2011; 40 (32)

Razvoj Bosanskog Petrovca može se promatrati od podizanja (osnivanja) (us)putne stanice na mogućim lokacijama Petrovačkog polja (lokacija samog Petrovca, te selâ Bara ili Kolunić) preko podizanja fortifikacijskog objekta tipa palanka, doseljavanja (naseljavanja) civilnog stanovništva uz palanku do relativno kasnog uobličenja urbanog naselja tipa kasaba. Čin ranog utemelje-nja (us)putne stanice na položaju današnjeg Bosanskog Petrovca početkom 17. st., najverovatnije iza 1645. god., sugeriraju tok političkih i vojnih zbi-vanja te važnost ovog položaja u okviru prostornih i klimatskih odlika šireg područja.

Društveni činitelji koji su odredili i znatno utjecali na utemeljenje i razvoj ovog naselja bili su: središnja i pokrajinska osmanska vlast koja je na ovoj prostornoj tački nastojala podići i osigurati značajno fortifikacijsko utvrđenje tipa palanka, trgovački sloj koji je na putu iz srednje i zapadne Bosne prema Dalmaciji i Lici zahtijevao pouzdanu (us)putnu stanicu, te određen broj pro-gnanika i izbjeglica (muhadžira) koji su se, ako ne prije tada svakako nakon ratnih zbivanja završenih mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. god. u određenom broju naselili uz palanku u izgradnji (od početka 18. st.). Ukoliko se prihvati hipotetičko postojanje (us)putne stanice na području Petrovačkog polja i prije 1699. god., a na što upućuju prometne prilike i hodologijska ana-liza terena, tada bi se moglo pretpostaviti da je čin naseljavanja prognanika i izbjeglica oko pretpostavljene (us)putne stanice (ma gdje ona bila smještena u okvirima Petrovačkog polja) mogao započeti već iza 1645. i posebno od 1683/84. god. Međutim, komunikacijska važnost Petrovačkog polja prema Dalmaciji i Lici iz pravca srednje i zapadne Bosne nužno sugerira moguće postojanje i (us)putne stanice na ovoj lokaciji čak u početku 17. st. Nije mi želja da bez sigurnih podataka smještam podizanje (us)putne stanice na ovoj lokaciji u početke 17. st. Kako je osmanska vlast konsolidirana tokom druge polovine 16. st. na prostoru Dalmacije i kako je područje zapadne Bosne došlo pod osmansku vlast od kraja 16. st., sasvim je logično i opravdano očekivati povezivanje zapadne Bosne i Dalmacije te zapadne Bosne i novo-osvojenih osmanskih posjeda u Hrvatskoj (mislim prvenstveno na područje Like). Osiguranje vlasti na navedenim područjima zahtijeva i osiguranje nesmetanog odvijanja prometa duž prometnih pravaca. Sigurnost prometa zahtijeva i onovremena ekonomija, a o vojnim razlozima za isto ne treba niti govoriti. To su razlozi zbog kojih pretpostavljam da je već početkom 17. st. došlo do ustrojavanja (us)putne stanice na području Petrovačkog polja na jed-noj od lokacija koje su ovdje već spomenute (sama lokacija buduće palanke Petrovac ili selâ Bara i Kolunić). Isti razlozi, pored onih drugih koji su tako-đer važni, podupiru moje mišljenje da je i Kulen-Vakuf osnovan početkom

Mirza Hasan Ćeman

206 ANALI GHB 2011; 40 (32)

17. st. kao (us)putna stanica na veoma važnom prijelazu preko rijeke Une u podnožju i pod okriljem tvrđave Ostrovica. 72

Ovdje je posebno potrebno raspraviti mogućnost i obim sudjelovanja posebnih društvenih činitelja u utemeljenju i razvoju Bosanskog Petrovca. To je institucija vakufâ i nositelja im pojedinih vakifâ. Na temelju dosadašnjih saznanja može se zaključiti da škrti povijesni izvori i epigrafički elementi pronađeni na užem području Bosanskog Petrovca kao naselja ne daju ele-mente za zaključivanje o angažiranju pojedinih vakifâ, odnosno institucija vakufâ u osnivanju i razvoju ovog naselja. Međutim, može se, per analogiam, zaključiti da je središnja osmanska vlast, zasigurno, rješenje niza pitanja oko učvršćivanja i funkcioniranja granice Osmanskog carstva na području zapadne Bosne stavila u zadatak i domen članova porodice Kulenovića (ali i članova nekih drugih porodica, koji su obnašali dužnosti dizdara u brojnim utvrđenjima).

Izostavljanje djelovanja institucije vakufâ u slučaju Bosanskog Petrovca je već objašnjeno. Pri tome je potrebno još naglasiti da u bremenitim vre-menima 18. st. niz pitanja (prvenstveno onih iz domena odbrane i popravka postojećih i podizanja novih fortifikacijskih objekata) nije rješavan kroz insti-tuciju vakufa, već izravnim angažiranjem pokrajinske vlasti prema uputama one središnje i uz često prisilno angažiranje lokalnog stanovništva. Zahtjevi za hitnim rješavanjem problema na granici i obnova starih i podizanje novih fortifikacijskih objekata uz nju nisu dozvoljavali da se dugim administrira-njem prestrukturira uvjetovani zemljišni posjed u onaj tipa mulk73 kako bi isti mogao postati temelj vakufa i postvaren u različite objekte koji bi svojim karakterom mogli biti u funkciji odbrane zapadne Bosne tokom ovih teških desetljeća 18. st. Središnja osmanska vlast djelovala je preko pokrajinske vlasti direktnim angažiranjem na podizanju niza objekata važnih za odbranu

72 Navođenje drugih razloga za osnivanje Kulen - Vakufa u ovom članku se isključuje. Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu. Ovdje želim posebno naglasiti potrebu ustrojavanja dva pristupa u izučavanju naseobinskih kontinuiteta na području Kulen - Vakufa. Jedan pristup predstavlja izučavanje razvoja predosmanskih naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke Doline i mogućeg predosmanskog naselja na području današnjeg Kulen – Vakufa i Havale. Drugi pristup predstavlja izučavanje razvoja osmanskodobnih naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke Doline i samog osmanskodobnog naselja na području današnjeg Kulen - Vakufa i dobro utvrđenog begovskog odžaka na Havali.

73 Mulk, odnosno milkijet (mulkijet), (tur. mülk, ar. mulk), puno (čisto) osobno i neuvjetovano vlasništvo nad ne kretninama - privatni posjed, imanje, svojina, nekretnine kojima vlasnik može neograničeno raspolagati. Isto značenje imaju i izrazi mulkijet, odnosno milkijet (tur. mülkiyyet / milkiyyet). Čin preoblikovanja uvjetovanog zemljišnog posjeda u neuvjetovani bio je ozakonjavan i obznanjivan izdavanjem posebnog dokumenta mulkname. Iz mulkovnih sredstava ustrojavao se vakuf.


207ANALI GHB 2011; 40 (32)

ovog pograničnog područja. Institucija vakufa, ma koliko ona važna bila, dinamikom svog ustroja i djelovanja nije mogla pratiti izrazitu dinamiku zbivanja na području Ljutočke doline i Petrovačkog i susjednih polja tokom 18. st. Stoga se izostajanje djelovanja institucije vakufa u slučaju Bosanskog Petrovca može smatrati sasvim razumljivim. Međutim, poznato je da su Kule-novići na području Kulen-Vakufa djelovali i kroz instituciju (personalnog ili porodičnog) vakufa. Moglo bi se reči da pojava vakufa Kulenovića u 18. st. na području Kulen-Vakufa predstavlja izuzetak koji potvrđuje pravilo (izo-stanak izrazitijeg djelovanja institucije vakufa na području Ljutočke doline i Petrovačkog polja tokom 18. st.). Izuzimajuću pojavu vakufa Kulenovića u Kulen-Vakufu treba promatrati u kontekstu važnosti pograničnog položaja Kulen-Vakufa i cijele Ljutočke doline (nalazili su se prvi na udaru iz pravca susjedne Austrijske carevine), kao i personalne važnosti Mahmud-paše Kule-novića (živio je oko 1722. god.).

Nije isključeno angažiranje članova porodice Kulenović tokom 18. i početka 19. st. i na učvršćenju palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac) i uz nju razvijenog civilnog naselja. Činjenica da su kapetani Petrovačke kapeta-nije vodili svoje porijeklo iz porodice Kulenovića upravo to potvrđuje. Moglo bi se, doduše nešto slobodnije, zaključiti da je središnja osmanska vlast upra-vo ovo ključno područje granice u zapadnoj Bosni (područje oko Ostrovice i Kulen-Vakufa, odnosno komunikacijskog područja Ljutočke doline) i pristu-pa toj granici iz središnje Bosne preko Ključa, Bilajskog i Petrovačkog polja stavila pod zapovjedništvo kapetanâ iz šire porodice Kulenovića.74

Summary

URGENT URBAN INTERVENTIONS BY OTTOMAN AUTHORITIES IN WESTERN BOSNIA AND THE QUESTION OF THE FOUNDATION

OF THE SETTLEMENT OF BOSANSKI PETROVAC

The text deals with the time and the ways in which the settlement of Bosanski Petrovac was founded in West Bosnia. The material is placed wit-hin the wider framework of events in the 17th and 18th centuries and the territorial and settlement losses experienced by the Ottoman Empire in its wars against Venice and the Austrian Empire. Bosanski Petrovac is seen as

74 Tako su Kulenovići bili prisutni u odžaku Kulenovića u Starom selu kraj Varcar-Vakufa (katastarska općina Bilajce pokraj Mrkonjić-grada) i u Jajcu kao dizdari jajačke tvrđave. Vidj. Hamdija Kreševljaković, “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”. Naše starine 2(1954.),71-96. Sarajevo, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 488; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 1954¹, 158-160, 1980², 156-158.

Mirza Hasan Ćeman

208 ANALI GHB 2011; 40 (32)

a new settlement which, according to prevailing views, emerged as a result of urgent urban policy interventions by the Ottoman authorities in the wake of the Treaty of Karlowitz in 1699. The author analyses the spatial location of Bosanski Petrovac and communication routes which traversed Petrovačko polje before drawing certain conclusions. According to the author’s findings, Bosanski Petrovac grew from a road station, which may have been establis-hed before 1699, to a palanka-type fortification, to a small settlement around the palanka, to the later urban settlement of the kasaba type. Its establishment and development was considerably influenced by its geographical location and the course of events from the early 17th till the 19th century.

LITERATURA

Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1-2, Arheološke karte 1-4. Izd. Zemaljski muzej BiH. Sarajevo, 1988.

Ballif, Philipp. „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404.

Ballif, Philipp. Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil, Wien, 1893, 12-16.

Basler, Đuro. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb, 1964, 261, s.v. Kulen Vakuf.

Bešlagić, Šefik. Stećci. Kataloško – topografski pregled. Sarajevo, 1971. Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988.Bojanovski, Ivo. „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji

(Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia).“ Djela ANUBiH knj. XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Saraje-vo, 1974.

Chester, Keith. The Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina. Stenwalls. Malmö, 2006.

Ćeman, Mirza Hasan. „Urgentne urbane intervencije osmanske vlasti na području Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine.“ U: Centres and peripheries in ottoman architecture – Rediscovering a Balkan Heritage - Centri i periferije u osmanskoj arhitekturi: ponovno otkrivanje balkan-skog naslijeđa. Edited by Maximilian Hartmuth. Published by Cultural Heritage without Borders, Stockholm – Regional Office Sarajevo. Sara-jevo, 2011, 136-151.

Ćeman, Mirza Hasan. Povijest, tipologija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19. st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities), Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005.


209ANALI GHB 2011; 40 (32)

Ćurčić, Vejsil. „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255.

Fevzija, Ajdin. Historija željeznica Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2005, 51-43, 150-164.

Gašparović, Ratimir. „Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX vijeka.“ Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH knj. 37. Sarajevo, 1970.

Handžić, Adem. „Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali paša.“ Prilozi za ori-jentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću 5(1954-1955), 135-181. Sarajevo, 1955.

Handžić, Adem. „Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću.“ Prilozi Insti-tuta za istoriju 10/2(1974),111-133.

Handžić, Adem. „O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa)”. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugo-slovenskih naroda pod turskom vlašću, Orijentalni institut, 25(1975), 133-171. Sarajevo, 1977. Referat podnesen na znanstvenom skupu 2. Interna-tionale Arbeitstagung für vorosmanische und osmanische Studien održa-nom u Hamburgu od 05. do 10. septembra 1976. g. Članak je naknadno dopunjen za objavljivanje u Prilozima za orijentalnu filologiju). Godine 1976. članak je objavljen na njemačkom jeziku, vidj. Adem Handžić, „Aspekte der Entwicklung osmanischer Städte Bosniens im XVI Jahrhun-dert.“ Südostforschungen 38(1978), 41-49. Izd. R. Oldenburg, München. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 111-142,

Handžić, Adem. „Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funk-cija u Osmanskom carstvu.“ U: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 9-10(1983), 113-120. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 143-150.

Handžić, Adem. Studije o Bosni. Istanbul, 1994.Kapidžić, Hamdija. Vidj. Kreševljaković, Hamdija –Kapidžić, Hamdija.Kovačević, Ešref. Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj

republici po odredbama Karlovačkog mira. Sarajevo, 1973.Kozličić, Midhat. Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis

geographicis – Unsko – sansko područje na starim geografskim kartama. (Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko – sanskog područja od kraja 15. do početka 18. stoljeća). Nacionalna i univerzi-tetska biblioteka, Sarajevo – Arhiv Unsko – sanskog kantona, Bihać. Sarajevo – Bihać, 2003.

Kreševljaković, Hamdija. “Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878)”. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb knj. 30(1935), 1, 55-178. Zagreb 1935. Štampano i kao posebni otisak 1935. g.

Mirza Hasan Ćeman

210 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Kreševljaković, Hamdija. “Kulen Vakuf.” Narodna uzdanica, kalendar za 1936. g. = 4(1936), Sarajevo, 1935, 116-137.

Kreševljaković, Hamdija. „Bitka pod Banja Lukom 4. VIII 17137.“ Kalendar Narodna uzdanica br. IV(1936), 91-113, Sarajevo.

Kreševljaković, Hamdija. “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Tur-skom”. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću, Orijentalni institut, Sarajevo 2(1951), 115-184.

Kreševljaković, Hamdija. “Stari bosanski gradovi,” Naše starine 1(1953), 7-45, Sarajevo.

Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1954, 1980².

Kreševljaković, Hamdija. “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”. Naše starine 2(1954.),71-96. Sarajevo.

Kreševljaković, Hamdija. “Bosanski Petrovac.” U: Enciklopedija Jugoslavi-je, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706-707, s.v. Bosanski Petrovac.

Kreševljaković, Hamdija –Kapidžić, Hamdija. “Podaci o tvrđavama u Der-venti i Travniku iz početka XIX stoljeća.” Naše starine 4(1957), 211-212.

Kreševljaković, Hamdija. ”Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini”. Djela Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko - filoloških nauka, knj. 8(1957). Sarajevo, 1957.

Kreševljaković, Hamdija. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. II, JLZ, Zagreb, 1962, 37, s.v. Derventa.

Kreševljaković, Hamdija. Izabrana djela I-IV. Sarajevo, 1991.Lopašić, Rade. Bihać i bihaćka Krajina. Mjestopisne i poviestne crtice.

Zagreb, 1890, 1943².Mirković, Petar. „Manastir Panađur (u petrovačkom kotaru).“ Glasnik Ze-

maljskog muzeja Bosne i hercegovine u Sarajevu 1(1889), sv. 1, 12-15. Mujezinović, Mehmed. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, vol. I-III,

Sarajevo, 1974-1982, Vol.I-III, Sarajevo, 1998². Nikolajević, Ivanka. „Zvonici crkava u Koluniću i Jajcu.“ Starinar n.s.

20(1969), 249-254.Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo,

1960, 10-12.Pelidija, Enes. “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina 18. stoljeća.”

Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo. Pelidija, Enes. “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-

1718.“ Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću, Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172. Sarajevo, 1988.


211ANALI GHB 2011; 40 (32)

Pelidija, Enes. Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-1718). Sarajevo, 1989.

Pelidija, Enes. „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.

Pelidija, Enes. Banjalučki boj iz 1737. g. – uzroci i posljedice. Sarajevo, 2003.Roksandić, Drago. (ed.). Microhistory of the Triplex Confinium. International

Project Conference Papers 1 (Budapest, March 21-22, 1997). CEU Insti-tute on Southeastern Europe. Budapest, 1998.

Roksandić, Drago. Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti, 1500.-1800. (Triplex Confinium or on Borders and Regions of Croatian History, 1500-1800.). Barbat. Zagreb, 2003.

Slukan, Mirela. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma - Carto-graphic Sources for the History of the Triplex Confinium - Kartograp-hische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium. Hrvatski državni arhiv - Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 1999.

Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888 – 1988.

Vego, Marko. Naselja bosanske srednjevjekovne države. Sarajevo, 1957.

Mirza Hasan Ćeman

212 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Slika 1. Pregled značajnijih puteva, fortifikacijskih objekata, naseljenih mje-sta i hanova na području prometnog pravca Ključ – Kulen Vakuf

Slika 2. Shematski prikaz zamišljenog razvoja Bosanskog Petrovca.


213ANALI GHB 2011; 40 (32)

Mjesto / topos - tačka mjerenja Lat. Long. Visina nad

moremBara Lat. 44° 30' 59.60'' N Long. 16° 23' 29.71'' E 666Bihać Lat. 44° 48' 53.65'' N Long. 15° 52' 19.3'' E 226Bilaj / Bjelaj Lat. 44° 34' 51.86'' N Long. 16° 11' 1.18'' E 733*/627Bosanski Petrovac Lat. 44° 33' 12.54'' N Long. 16° 22' 4.66'' E 658Donje Bravsko = Klenovac Lat. 44° 32' 49.97'' N Long. 16° 36' 49.09'' E 743

Drvar Lat. 44° 22' 25.55'' N Long. 16° 23' 8.07'' E 470Gornje Bravsko = Korokoš han Lat. 44° 32' 56.33'' N Long. 16° 34' 43.92'' E 795

Jajce Lat. 44° 20' 23.96'' N Long. 17° 16' 2.49'' E 380Gornji i Donji Kamičak Lat. 44° 39' 22.85'' N Long. 16° 46' 2.79'' E 394

Han Glišo = Anići (?) Lat. 44° 33' 55.12'' N Long. 16° 42' 27.53'' E 370

Kapljuh Lat. 44° 33' 55.04'' N Long. 16° 26' 36.08'' E 790Ključ Lat. 44° 31' 59.23'' N Long. 16° 46' 48.19'' E 420*/258Kolunić Lat. 44° 31' 18.99'' N Long. 16° 20' 17.71'' E 665Kulen Vakuf Lat. 44° 33' 42.10'' N Long. 16° 5' 20.73'' E 302Lanište Lat. 44° 33' 15.03'' N Long. 16° 39' 41.96'' E 747 -700**Mrkonjić Grad Lat. 44° 24' 58.43'' N Long. 17° 5' 6.17'' E 580Oštrelj Lat. 44° 28' 33.40'' N Long. 16° 24' 2.61'' E 1031Prkosi Lat. 44° 37' 0.5'' N Long. 16° 7' 1.42'' E 733Pudin han = Velagići Lat. 44° 33' 21.20'' N Long. 16° 44' 28.02'' E 390

Sanica Lat. 44° 37' 8.96'' N Long. 16° 38' 56.69'' E 210Vrtoče Lat. 44° 38' 9.10'' N Long. 16° 10' 39.79'' E 663

* Visina stare tvrđave ** Visina na početku i kraju prije-voja

Tabela 1. Pregled geografskih koordinata i apsolutnih visina značajnih mje-sta koja se spominju u članku.

Polazna tačka mjerenja: mjesto

Završna tačka mjerenja: mjesto

Zračna udalje-nost u km

Udaljenost najkraćim

putem u kmBara Kapljuh 7,05 7,50Bara Kolunić 3,98 4Bara Oštrelj 4,48 5

Tabela 2. Pregled zračnih i putnih prostornih udaljenosti na području Zapad-ne Bosne značajnih za razumijevanje položaja Bosanskog Petrovca.

Mirza Hasan Ćeman

214 ANALI GHB 2011; 40 (32)

Bihać Bosanski Petrovac 48,72 50Bilaj (Bjelaj) Bosanski Petrovac 14,25 15Bilaj (Bjelaj) Kolunić 13,15 15Bilaj (Bjelaj) Kulen Vakuf 8,56 15,5Bilaj (Bjelaj) Prkosi 6,57 7Bilaj (Bjelaj) Vrtoče 6,08 6.5Bosanski Petrovac Bara 4,72 5,4Bosanski Petrovac Bilaj (Bjelaj) 14,25 15Bosanski Petrovac Donje Bravsko = Klenovac 19,62 22Bosanski Petrovac Drvar 20,17 26

Bosanski Petrovac Gornje Bravsko = Korokoš han 16,81 19,5

Bosanski Petrovac Jajce 75,34 94Bosanski Petrovac Kapljuh 6,17 7,5Bosanski Petrovac Ključ 32,50 38Bosanski Petrovac Kolunić 4,24 4,5Bosanski Petrovac Kulen Vakuf 22,19 30,5Bosanski Petrovac Lanište 23,23 25,5Bosanski Petrovac Mrkonjić Grad 59,02 66Bosanski Petrovac Oštrelj 9,08 10,4Bosanski Petrovac Prkosi 21,30 23Bosanski Petrovac Vrtoče 17,56 21Donje Bravsko = Klenovac

Gornje Bravsko = Korokoš han 2,73 3

Donje Bravsko Kapljuh 13,49 14Donje Bravsko Ključ 13,05 16Donje Bravsko Pudin han 10,16 11,5Donje Bravsko Sanica 8,51 9,5Gornje Bravsko = Korokoš han Kapljuh 10,99 11

Ključ Kop(l)jenica 7,01 7,5Ključ Lanište 9,72 13Ključ Mrkonjić Grad 27,69 28Ključ Pudin han = Velagići 3,84 5Kolunić Oštrelj 6,11 6,5Kop(l)jenica /Anići Sanica 6,97 8Lanište Donje Bravsko = Klenovac 3,81 4Lanište Gornje Bravsko = Korokoš han 6,43 6,65Lanište Kapljuh 17,16 18Pudin han Gornji i Donji Kamičak 12,27 14Pudin han Lanište 6,48 7Pudin han Sanica 10,08 10,5


215ANALI GHB 2011; 40 (32)

Polazna tačka mjerenja: mjesto Završna tačka mjerenja: mjesto Zračna uda-

ljenost u km

Udaljenost najkraćim

putem u km

Bilaj (Bjelaj) Gladni han – Vrtoče (br. 5 na slici 1) 6,08 6,5

Bosanski Petrovac Gladni han - Vrtoče 17,56 21Bosanski Petrovac Han Kapljuh (br. 4 na slici 1) 6,17 7,5

Donje Bravsko Kokoroš han - Gornje Bravsko (br. 3 na slici 1) 2,73 3

Han Glišo = Anići Ključ 7,01 7,5Han Glišo = Anići Pudin han (br. 1 na slici 1) 2 2Han Kapljuh Bosanski Petrovac 6,17 7,5

Ključ Han Glišo = Anići (br. 2 na slici 1) 7,01 7,5

Ključ Lanište 9,72 13Ključ Pudin han (selo Velagići) 3,84 5Kokoroš han - Gornje Bravsko Han Kapljuh 10,99 11

Lanište Donje Bravsko 3,81 4

Lanište Klenovac – istočni dio Donjeg Bravskog 3 3,2

Lanište Kokoroš han - Gornje Bravsko 6,43 6,65Lanište Han Kapljuh 17,16Pudin han Han Glišo = Anići 2 2Pudin han Kokoroš han - Gornje Bravsko 12,82

Tabela 3. Pregled zračnih i putnih prostornih udaljenosti između pojedinih naselja i hanova na prometnom pravcu od Varcar Vakufa (Mrkonjić

Grad) preko Bosanskog Petrovca do sela Vrtoče.

bosanski petrovac

Documents

u pravilu

ratnih zbivanja u

bosanski petrovac razvijao

je dodatni

ti procesi odvijali

kojom su sredinja

procesa bila je relativna

te je stoga cijeli