bolesti urogenitalnog sustava - veterinarski...

of 23/23
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava Doc.dr.sc. Dražen Vnuk BOLESTI UROGENITALNOG SUSTAVA BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U PSA Mokraćni sustav sastoji se od bubrega, mokraćovoda (uretera), mokraćnog mjehura i mokraćnice (uretre). Za kirurško liječenje bolesti nama su najčće zanimljivi mokraćni mjehur i mokraćnica jer je najčća patologija upravo na tom dijelu mokraćnog sustava. BUBREZI Traumatske ozljede bubrega Traumatske ozljede bubrega nastaju kao posljedica prometnih nesreća. Opisana je ruptura bubrega, ali također i oštećenje perirenalnih krvnih žila s posljedičnim nastankom perirenalnog hematoma ili hemoabdomena. Do dijagnoze se dolazi pregledom životinje, abdominocentezom, rtg. i ultrazvučnom pretragom. U pojedinim slučajevima potrebna je i dijagnostička laparotomija. Liječenje se ponekad sastoji od mirovanja životinje i terapije antibioticima i analgeticima, ponekad se rekonstruira kapsula bubrega i njegov parenhim, a u pojedinim slučajevima jedino je rješenje nefrektomija (odstranjivanje bubrega). Nefrolitijaza (nephrolithiasis) Kamenci se ponekad mogu uočiti i u bubregu, a po kemijskom sastavu najčće se radi o oksalatima. Simptomi su nespecifični, a sastoje se od hematurije, anoreksije te bolnosti. ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

Post on 21-Jan-2021

2 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Doc.dr.sc. Dražen Vnuk

    BOLESTI UROGENITALNOG SUSTAVA

    BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U PSA Mokraćni sustav sastoji se od bubrega, mokraćovoda (uretera), mokraćnog mjehura i

    mokraćnice (uretre). Za kirurško liječenje bolesti nama su najčešće zanimljivi mokraćni

    mjehur i mokraćnica jer je najčešća patologija upravo na tom dijelu mokraćnog sustava.

    BUBREZI Traumatske ozljede bubrega

    Traumatske ozljede bubrega nastaju kao posljedica prometnih nesreća. Opisana je ruptura

    bubrega, ali također i oštećenje perirenalnih krvnih žila s posljedičnim nastankom

    perirenalnog hematoma ili hemoabdomena. Do dijagnoze se dolazi pregledom životinje,

    abdominocentezom, rtg. i ultrazvučnom pretragom. U pojedinim slučajevima potrebna je

    i dijagnostička laparotomija. Liječenje se ponekad sastoji od mirovanja životinje i terapije

    antibioticima i analgeticima, ponekad se rekonstruira kapsula bubrega i njegov parenhim,

    a u pojedinim slučajevima jedino je rješenje nefrektomija (odstranjivanje bubrega).

    Nefrolitijaza (nephrolithiasis)

    Kamenci se ponekad mogu uočiti i u bubregu, a po kemijskom sastavu najčešće se radi o

    oksalatima. Simptomi su nespecifični, a sastoje se od hematurije, anoreksije te bolnosti.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    U pojedinim slučajevima može doći do zatajenja bubrega ili do hidronefroze. Do

    dijagnoze dolazimo rtg. i ultrazvučnom pretragom, a ponekad se mogu uočiti promjene

    biokemijskih parametara. Liječenje se uglavnom sastoji od nefrotomije i vađenja

    kamenaca.

    Hidronefroza

    Hidronefroza (hydronephrosis) je progresivno proširenje čašice bubrega s istovremenom

    atrofijom parenhima bubrega. Najčešće nastaje kao posljedica obstrukcije uretera koja

    traje duže od 7 dana. Obstrukcija uretera može nastati kao posljedica raznih kamenaca

    koji se nalaze u lumenu uretera, ali mogu nastati i kao posljedica novotvorevina, apscesa,

    hematoma i cista koje izvana pritišću ureter. Do dijagnoze se dolazi palpacijom

    abdomena, rtg. i ultrazvučnom pretragom te po potrebi ekskretornom urografijom.

    Liječenje se najčešće sastoji od nefrektomije promijenjenog bubrega.

    Kirurške tehnike

    Nefrektomija

    Nefrektomija je operacijski zahvat pri kojem se uklanja bubreg. Indikacije za izvođenje

    nefrektomije su traumatske ozljede bubrega, novotvorevine bubrega, hidronefroza,

    pijelonefritis te oštećenja uretera. Trbušnu šupljinu otvaramo u bijeloj liniji, te zatim

    peritoneum iznad bubrega otvorimo. Zatim bubreg odvojimo od hvatišta na lumbalnom

    dijelu kralježnice. Posebno se podvežu bubrežna arterija i bubrežna vena da se spriječi

    nastanak arteriovenske fistule. Zatim se ureter podveže što bliže mokraćnom mjehuru i

    bubreg se ukloni.

    URETERI Ektopični ureteri

    Ektopični ureter bolest je pri kojoj ureter ne završava na trigonum vesicae nego najčešće

    u vagini, uretri, na vratu mjehura ili čak ponekad u maternici. Bolest je kongenitalna, a

    može se javiti samo na jednom ili na oba uretera. Razlikujemo ekstramuralni i

    intramuralni ektopični ureter.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Ekstramuralni ureter ne prihvaća se mokraćnog mjehura nego direktno završava na uretri

    ili nekom drugom mjestu. Ne javlja se često. Intramuralni ureter prihvaća se mjehura, ali

    se ne otvara u njemu nego nastavlja ići kroz njegovu stijenku do iza sfinktera gdje se

    otvara u lumen uretre ili na nekom drugom mjestu. Vlasnici najčešće dolaze do

    veterinara zbog urinarne inkontinencije jer ureter završava kaudalno od sfinktera.

    Najčešće se uočava u štenadi, češći je u ženskih jedinki, a od pasmina češći je u

    zapadnoškotskih terijera, sibirskih haskija, pudla, retrivera itd. Bolest je opisana i u konja

    i goveda te ljudi.

    Glavni simptom bolesti je urinarna inkontinencija. Do dijagnoze se dolazi ili

    intravenskom urografijom ili cistoskopijom. Također je potrebno odrediti funkciju

    pojedinog bubrega. Ako je bubreg nefunkcionalan preporuča se nefrektomija. Ako je

    bubreg funkcionalan, preporuča se neoureterocistostomija, rezanje uretera i njihovo

    ponovno šivanje za stijenku mokraćnog mjehura. Kod intramuralnog uretera moguće je

    napraviti jedan proksimalni otvor u mokraćnom mjehuru, a distalno od mjesta

    podvezivanja ektopični ureter se podvezuje.

    Traumatske ozljede uretera

    Traumatske ozljede uretera ponekad nastaju nakon automobilskih nesreća, mogu nastati i

    jatrogeno nakon operacijskih zahvata u trbušnoj šupljini. Može doći do nastanka

    uroabdomena ili se mokraća nakuplja retroperitonealno. Do dijagnoze se najčešće dolazi

    intravenskom urografijom. Liječenje se može sastojati od šivanja uretera, resekcije i

    anastomoze uretera, neoureterocistostomije.

    Kirurške tehnike

    Anastomoza uretera

    Pri oštećenju uretera ili pri lokaliziranom tumoru uretera potrebno je resecirati ga i poslije

    učiniti njegovu anastomozu. To je tehnički zahtjevan postupak zbog malog promjera

    uretera i zahtijeva povećanje. Izvodi se s resorptivnim materijalom za šivanje debljine 5-0

    ili 6-0 pojedinačnim čvorastim šavom.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    MOKRAĆNI MJEHUR

    Mokraćni kamenci

    Od bolesti koje se najčešće pojavljuju u ovom dijelu mokraćnog sustava su mokraćni

    kamenci. Naime, mokraćom se izlučuje voda i u njoj otopljene razne otpadne tvari

    metabolizma. Pojedini minerali slabo su topljivi u vodi pa dolazi do stvaranja kristala,

    koji se mogu povećati do makroskopske veličine pa ih nazivamo uroliti. Obzirom na

    kemijsku građu kamenca najčešće govorimo o struvitnim, oksalatnim i uratnim

    mokraćnim kamencima. Ne zna se točan uzrok nastanka mokraćnih kamenaca, ali smatra

    se da su za njihov nastanak bitni visoka koncentracija minerala u mokraći, produženo

    vrijeme prolaska minerala kroz mokraćni sustav i za neke mokraćne kamence bitan je

    promijenjeni pH mokraće.

    Vlasnici najčešće dolaze kod veterinara kad uoče probleme s mokrenjem, a u velikom

    postotku slučajeva radi se čak i o potpunoj nemogućnosti mokrenja (anurija) zbog

    potpune obstrukcije mokraćnice. Anurija je često povezana s uremijom, hiperkalijemijom

    i metaboličkom acidozom. Potpuna obstrukcija uretre uglavnom se javlja u muških

    životinja jer imaju usku i dugačku uretru. Mokraćne kamence dijagnosticiramo

    rentgenološkom pretragom ili kateterizacijom.

    Mokraćni kamenci najčešće se liječe cistotomijom ili uretrotomijom. Za cistotomiju je

    potrebno otvoriti trbušnu šupljini u kaudalnom dijelu. Kod muških pasa problem kod

    otvaranja kaudalnog dijela trbušne šupljine predstavlja penis s prepucijem. Nakon

    otvaranja trbušne šupljine potrebno je pregledati organe mokraćnog sustava i pokušati

    potvrditi dijagnozu. Kod potpune obstrukcije uretre kroz nekoliko dana moguća je i

    ruptura stijenke mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur možemo otvoriti s njegove

    ventralne i dorzalne strane. U novije vrijeme prednost se daje otvaranju mokraćnog

    mjehura s ventralne strane jer su bolje pregledni trigonum, otvori uretera i proksimalni

    dio mokraćnice, a mogućnost nastanka priraslica i istjecanja mokraće su podjednaki.

    Nakon otvaranja mokraćnog mjehura uklanjaju se mokraćni kamenci, prvo iz mokraćnog

    mjehura, a zatim se kateterizira uretra i provjerava njena prohodnost. Ako se sumnja na

    prisutnost mokraćnih kamenaca u mokraćnici pristupa se kateterizaciji mokraćnice i iz

    mokraćnog mjehura i s vrha penisa te ispiranju mokraćnice pod tlakom.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Ako se mokraćni kamenci nalaze u uretri i nemoguće ih je ukloniti kateterizacijom i

    ispiranjem, preporučljiva je uretrotomija.

    Ruptura mokraćnog mjehura

    Ruptura mokraćnog mjehura u pasa može biti uzrokovana tupom traumom ili

    probijanjem stijenke trbušne šupljine oštrim predmetom. Mokraća se nakuplja

    unutar trbušne šupljine, te dolazi do nastanka hipovolemije, dehidracije, uremije.

    Nastaje najčešće kao posljedica traumatskog događaja (udarac automobila). Od

    simptoma uočavamo hematuriju, disuriju, bolan i napet trbuh, nemogućnost

    palpacije mokraćnog mjehura. Do dijagnoze dolazimo kontrastnom rtg.

    pretragom. Liječenje je kirurško, a sastoji se od cistorafije. Pri cistorafiji

    obrezujemo rubove rupturiranog dijela mjehura te mjehur šivamo u dva sloja.

    Zaostali urakus

    Urakus je embrionalna komunikacija između mokraćnog mjehura i alantoisa. Nakon

    rođenja urakus atrofira te gubi svoju funkciju i mokraća se iz mokraćnog mjehura prazni

    preko uretre. Zaostajanje urakusa rijetko se uočava u štenadi. Vlasnik primjećuje

    istjecanje mokraće kroz pupak, te dermatitis u okolici pupka. Liječenje se sastoji od

    podvezivanja urakusa i njegovog izrezivanja.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    URETRA Hipospadija

    Pri hipospadiji ne dolazi do potpunog razvoja uretre penisa te se uretra otvara na koži u

    bilo kojem dijelu između perineuma i vrha penisa. Također je moguće uočiti

    nerazvijenost ili odsutnost penisa. Vlasnik uočava da životinja ne mokri na vrh penisa.

    Liječenje se sastoji od rekonstrukcije uretre ili rađenja novog otvora uretre proksimalno

    od mjesta gdje mokraća izlazi van.

    Prolaps uretre

    Prolaps uretre je bolest pri kojoj dolazi do izlaska sluznice uretre kroz orificij uretre.

    Bolest se primarno javlja u brahicefaličnih pasa, kao posljedica seksualne uzbuđenosti

    psa ili kronične urinarne infekcije. Vlasnik uočava na vrhu penisa kuglicu nešto tamnije

    boje koju životinja ponekad liže. Liječenje se sastoji od izrezivanja sluznice i njenog

    ponovnog šivanja na vrhu penisa.

    Sterilni cistitis

    Sterilni cistitis (engl. feline urologic syndrome, FUS) je idiopatska upala donjih

    mokraćnih putova u mačke, koja dovodi do djelomične ili potpune opstrukcije donjih

    mokraćnih putova. Često se javlja u mačaka. Etiologija je nepoznata, ali se smatra da su

    za nastanak bolesti bitni prehrana, problemi s mokrenjem, neučestalo mokrenje te neki

    virusi. U slučaju anurije bolest se liječi tekućinskom terapijom te pokušavanjem

    kateterizacije koja nije uvijek moguća. Ako se kateter postavi, on se ostavi u položaju

    iduća 3 do 5 dana zašiven za kožu u okolici prepucija. Ako kateterizacija nije moguća,

    onda se za prvu pomoć izvrši cistocenteza.

    Perinealna uretrostomija operacijski je zahvat koji se radi kod recidiva ove bolesti ili kod

    nemogućnosti kateterizacije. Započinje se s eliptičnim rezom oko skrotuma i prepucija.

    Zatim se otprepariraju skrotum i prepucij zajedno s penisom. Otvori se uretra podužnim

    rezom te se uretra šiva za kožu.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Kirurške tehnike

    Cistotomija

    Indikacije za izvođenje cistotomije su najčešće uklanjanje mokraćnih kamenaca

    smještenih u mokraćnom mjehuru, ali i u uretri, zatim kod novotvorevina u mokraćnom

    mjehuru. Izvodi se ili sa ventralne ili dorzalne strane mokraćnog mjehura. U novije

    vrijeme češće se izvodi ventralna cistotomija jer je preglednost mjehura bolja. Za šivanje

    mjehura koristi se jednoslojna ili dvoslojna tehnika zatvaranja. Jednoslojna tehnika

    zatvaranja koristi se kod zadebljanja stijenke mokraćnog mjehura koristeći pojedinačne

    čvoraste šavove koji ne ulaze u lumen mokraćnog mjehura. Dvoslojnu tehniku zatvaranja

    mokraćnog mjehura koristimo kada nema patološkog zadebljanja stijenke mokraćnog

    mjehura koristeći u prvom sloju produžni šav koji zahvaća sve slojeve stijenke

    mokraćnog mjehura osim sluznice, a u drugom sloju obavezno sero-serozni invertirajući

    šav. Od materijala za šivanje preporučuju se resorptivni monofilamenti (Maxon®, PDS®

    ili Monocryl®). Uočeno je da neki materijali za šivanje gube svoju vučnu čvrstoću u

    kontaktu s mokraćom, a drugi materijali za šivanje potiču stvaranje mokraćnih kamenaca

    (kalkulogenost).

    Uretrotomija

    Uretrotomiju radimo najčešće u muških životinja za uklanjanje mokraćnih kamenaca koje

    ne možemo ispiranjem ukloniti iz mokraćnog mjehura. Opisane su preskrotalna i

    perinealna uretrotomija. Preskrotalnu uretrotomiju radimo između kaudalnog dijela os

    penis i skrotuma. Nakon kožnog reza odmaknemo m. retractor penis da prikažemo uretru

    koja je okružena s corpus spongiosum.. Zatim otvorimo uretru s ventralne strane te iz nje

    kateterizacijom i ispiranjem izvadimo kamence. Rez na uretri može se ostaviti da cijeli

    per secundam ili se šiva. Šivanjem uretre smanjuje se postoperacijsko krvarenje, ali se

    produžuje vrijeme operacije te postoji mogućnost nastanka strikture uretre. Uretra se šiva

    pojedinačnim čvorastim šavovima a od materijala se koriste najčešće poliglekapron 25,

    ali je moguće korištenje i drugih sintetskih monofilamentnih materijala.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U KONJA

    Ektopični ureteri

    Rijetko se uočava u konja. Nije uočena spolna predispozicija za nastanak ove

    bolesti. Ureteri završavaju distalno od trigonum vesicae, a posljedično tome

    uočava se inkontinencija. Dijagnozu potvrđujemo rtg. pretragom te

    dijagnostičkom laparotomijom. Kao i u pasa liječenje se sastoji od

    neoureterocistostomije (šivanje uretera na odgovarajuće mjesto na mokraćnom

    mjehuru) ili u slučaju poremećene funkcije bubrega nefrektomije.

    Ruptura mokraćnog mjehura

    Ruptura mokraćnog mjehura dovodi do nakupljanja mokraće unutar trbušne

    šupljine (uroabdomen ili uroperitoneum) s posljedičnom uremijom te

    poremećajem acidobazične ravnoteže i koncentracije elektrolita. Najčešće su

    uočava u ždrebadi ili zbog urođene slabosti stijenke mokraćnog mjehura ili zbog

    jakog pritiska na abdomen ždrebeta za vrijeme ždrebljenja. Uočena je i u kobila

    nakon ždrebljenja, ali i u pastuha kao komplikacija obstrukcije uretre mokraćnim

    kamencima. Ruptura se najčešće javlja na dorzalnom ili dorzokranijalnom rubu

    mokraćnog mjehura. Bolest se uočava najčešće prvo do peti dan nakon

    ždrebljenja. Klinički znaci uključuju depresiju, proširenje trbušne šupljine s

    količnim napadom te anoreksiju. Ponekad se mala količina mokraće može

    prazniti iz mokraćnog mjehura. Do dijagnoze se dolazi na osnovi anamneze,

    kliničkog pregleda. Dijagnozu potvrđujemo abdominocentezom, cistoskopijom, a

    u ždrebadi moguća je i kontrastna rtg. pretraga mokraćnog mjehura. U pacijenata

    se uočava hiperkalijemija, hiponatrijemija te hipokloridijemija te metabolička

    acidoza s dehidracijom. Vrlo je bitno povećanje kreatinina u punktatu abdomena

    koji je oko 1,5 do 2 puta veći nego u serumu, a također pronalazimo i kristale

    kalcijeva karbonata. Također su opisane određene boje koje se kateterizacijom

    ubrizgavaju u mokraćni mjehur, a potvrda rupture mokraćnog mjehura njihov je

    nalazak u punktatu mokraćnog mjehura.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Prije operacije potrebno je iskorigirati neuravnoteženost koncentracije elektrolita

    u serumu primjenom fiziološke otopine (0,9% otopina NaCl). Hiperkalijemija

    može izazvati srčane aritmije. Tek nakon toga može se za vrijeme opće anestezije

    učiniti laparotomija i cistorafija.

    Zaostali urakus

    Javlja se u ždrebadi kratko nakon ždrebljenja gdje ne dolazi do zatvaranja

    urakusa nakon ždrebljenja. Nastaje zbog jakog povlačenja pupčane vrpce

    prilikom ždrebljenja ili nakon njega, te zbog jakog omfaloflebitisa. U ždrebadi sa

    zaostalim urakusom može se javiti i septikemija i septični artritis. Ponekad se

    širenjem omfaloflebitisa razvije i apsces. Okolina pupka je vlažna, a ponekad za

    vrijeme mokrenja kroz pupak izlazi mokraća. Dijagnozu potvrđujemo

    kontrastnom cistografijom te uzv. pretragom. Lakši slučajevi rješavaju se

    primjenom sredstava koja mogu izazvati zatvaranje urakusa (srebrni sulfat,

    fenol). Ako nakon 7 dana nema rezultata odlučujemo se za laparotomiju i

    resekciju urakusa.

    Mokraćni kamenci

    Mokraćni kamenci nisu česta bolest u konja. Mogu se javiti u bubregu, ureteru, te

    uretri, ali su najčešći u mokraćnom mjehuru. Etiologija nije poznata, ali uzimanje

    vode bogate mineralima, infekcije mokraćnog sustava i liječenje NSPUL mogu

    povećati učestalost nastanka ove bolesti u konja. Mokraćni kamenci sastoje se od

    deskvamiranih stanica i sluzi, mukoproteina te minerala (kalcijev karbonat,

    magnezij, fosfat). Uočavaju se češće u muških životinja, zbog uže uretre koja ne

    dozvoljava njihovo izmokravanje. Vlasnik uočava hematuriju, napinjanje,

    oliguriju ili anuriju, disuriju, te ponekad i urinarnu inkontinenciju. Životinja se

    dugo zadržava u položaju za mokrenje, ali eventualno pomokri samo nekoliko

    kapljica. Do dijagnoze se dolazi na osnovi anamneze i kliničkog pregleda,

    rektalne pretrage mokraćnog mjehura te po mogućnosti cistoskopije.

    Preporučeno liječenje je laparotomija te cistotomija. Opisana je i mogućnost

    litotripsije za vrijeme cistoskopije kojom se električnom napravom izaziva

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    razbijanje mokraćnog kamenca. Druga mogućnost je vađenje mokraćnog

    kamenca te njegovo drobljenje za vrijeme perinealne uretrotomije u pastuha. U

    kobila kamenci se mogu ukloniti manuelno uz pomoć raznih instrumenata iz

    uretre ili je ponekad potrebno učiniti rezanje sfinktera uretre, uklanjanje

    kamenca, a zatim njegovu rekonstrukciju.

    Izvala mokraćnog mjehura

    Izvala (prolaps ili everzija) mokraćnog mjehura uočava se u kobila, najčešće

    nakon ždrebljenja, čemu pridonosi opuštanje mišića zdjelice i napinjanje pri

    ždrebljenju, lokalni edem, opuštanje sfinktera mokraćnog mjehura. Vlasnik

    uočava sluznicu mokraćnog mjehura kako izlazi kroz stidnicu. Liječenje se

    sastoji od repozicije mokraćnog mjehura u anatomski položaj, postavljanja

    balonskog katetera te postavljanja cirkularnog šava oko njega. U kroničnim

    slučajevima gdje dođe do nekroze stijenke mokraćnog mjehura potrebna je

    parcijalna cistektomija. Operacijski zahvat izvodi se u epiduralnoj anesteziji u

    stojećem stavu. Prilikom izrezivanja stijenke mokraćnog mjehura potrebno je

    pripaziti na trigonum vesicae.

    Traumatske ozljede uretre

    Traumatske ozljede uretre mogu nastati nakon udarca u području perineuma ili

    prepone. Najčešće se uočava na dijelu uretre nakon izlaska iz zdjelice gdje je

    uretra nezaštićena. Može nastati i jatrogeno oštećenjem uretre. Na mjestu

    oštećenja uretre uočava se potkožni edem. Do dijagnoze se dolazi rtg. pretragom

    i ultrazvukom, te cistoskopijom. Liječenje se najčešće sastoji od kateterizacije te

    ostavljanja katetera u uretri kroz 5 do 7 dana. Ponekad je potrebna i

    rekonstrukcija uretre kod poprečnog oštećenja uretre.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Kirurške tehnike

    Cistorafija

    Ovaj zahvat izvodi se za vrijeme opće anestezije. Konj leži na leđima te se učini

    laparotomija u bijeloj liniji. Pritom u pastuha radimo rez lateralno od penisa, ali

    prepariranjem potkožja dolazimo do bijele linije. Zatim aspiracijom uklonimo sadržaj

    trbušne šupljine i pregledamo mokraćni mjehur. Ponekad mokraća curi iz urakusa koji je

    zahvaćen septičnim procesom, pa je potrebno izrezati i urakus. Nakon otkrivanja mjesta

    rupture, rubovi se obrežu te se počinje zatvaranje defekta mokraćnog mjehura. Mokraćni

    mjehur se šiva u dva sloja. U prvom sloju koristi se pojedinačni čvorasti šav bez

    zahvaćanja sluznice, a u drugom sloju sero-serozni šav (Lambert ili Cushing). Trbušna

    šupljina, potkožje i koža se zatvore standardno.

    Cistotomija

    Operacijski zahvat započinjemo kako je opisano za cistorafiju. Mokraćni mjehur otvara

    se s ventralne strane te se uklone mokraćni kamenci. Po potrebi se putem katetera ispere

    uretra i uklone preostali kamenci smješteni u uretri. Mjehur se zatvara u dva sloja kako je

    opisano kod cistorafije. Nije preporučljivo da šavom zahvaćamo sluznicu da izbjegnemo

    kontakt šava s mokraćom.

    Perinealna uretrotomija

    Perinealna uretrotomija radi se u pacijenata s akutnom opstrukcijom mokraćnih putova, a

    ako želimo dugotrajno mokrenje preko perineuma onda radimo perinealnu uretrostomiju.

    Ovaj postupak izvodi se u dubokoj sedaciji uz kaudalnu epiduralnu anesteziju u stojećem

    stavu. Nakon pripreme operacijskog polja (perineuma) učini se kožni rez ventralno od

    anusa do arcus ischiadicus. Zatim se rez širi kroz potkožno tkivo, te se odvoje m.

    bulbospongiosus od corpus spongiosum. Zatim se izdiferencira uretra u kojoj se nalazi

    mokraćni kateter. Zatim se učini podužni rez na uretri te se uz pomoć katetera ili

    hvataljke izvadi mokraćni kamenac. Ovakvu ranu najčešće ostavljamo da cijeli per

    secundam uz pomoć katetera kroz 2 do 3 tjedna. Kod perinealne uretrostomije šije se

    sluznica uretre s kožom.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Komplikacije perinealne uretrostomije su oštećenje rektuma, oštećenje uretre, peritonitis,

    orhitis te jako napinjanje uslijed bolnosti.

    BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U OSTALIH

    ŽIVOTINJA

    Mokraćni kamenci u preživača

    Mokraćni kamenci u goveda, ovaca i koza u uzgoju relativno su česta bolest.

    Dolazi do obstrukcije uretre mokraćnim kamencima, do proširenja mokraćnog

    mjehura, boli u trbušnoj šupljini te naposljetku rupture mjehura ili uretre s

    uroabdomenom, uremijom, sepsom i uginućem životinje. Češća je za vrijeme

    zimskih mjeseci ili u vrijeme kad životinja nije dostupna napajanju ad libitum, a

    voda sadrži velike količine minerala. Kao i u drugih životinjskih vrsta, mokraćni

    kamenci se javljaju u oba spola, ali znakovi obstrukcije su češći u muških

    životinja. U životinjama u intenzivnom uzgoju smatra se da je urolitijaza

    primarno bolest hranidbe. Uočeno je da se u goveda, ovaca i koza javlja pri

    hranidbi gdje je nepravilan omjer unosa kalcija i fosfora. U ovih životinja češće

    nastaju struvitni kamenci. Hrana bogata kalcijem izaziva nastanak mokraćnih

    kamenaca koji sadrže uglavnom kalcijev karbonat. U životinja hranjenih

    šećernom repom uočeni su oksalatni kamenci. Smatra se da i rana kastracija

    pridonosi nastanku obstrukcije uzrokovane mokraćnim kamencima jer zaustavlja

    razvoj uretre i penisa. Kamenci se najčešće nalaze u flexura sigmoidea penisa.

    Od simptoma uočava se napinjanje životinje, znakovi kolike, depresija,

    anoreksija, a u težim slučajevima uočava se i anurija. Ova bolest često se

    komplicira perforacijom uretre i rupturom mokraćnog mjehura. Bolest

    dijagnosticiramo temeljem anamneze, kliničkog pregleda, te uočavanjem otekline

    i bolnosti u području flexura sigmoidea penisa.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Liječenje se sastoji od omogućavanja mokrenja te korekcije poremećaja

    koncentracije elektrolita. Konzervativno liječenje sastoji se od spazmolitika i

    trankvilajzera koji će dovesto do opuštanja m. retractor penis te izravnavanja

    flexura sigmoidea. Kirurško liječenje sastoji se od uretrotomije u području

    fleksure ili u području perineuma. Ponekad se u ovaca i koza preporuča

    cistotomija i uklanjanje svih kamenaca ispiranjem.

    Primarno se preporuča kontrolirati nastanak bolesti kontrolom hranidbe. Bitno je

    održavati odnos kalcija i fosfora u hrani 2:1. Ponekad se potiče uzimanje vode

    dodavanjem natrij-klorida u hranu.

    BOLESTI SPOLNIH ORGANA U KONJA

    TESTIS Orhitis

    Orhitis (lat. orchitis) je upala testisa, a uzroci su trauma ili metastatska infekcija (najčešće

    bruceloza-govedo, pas). Paraziti (Strongylus edentatus) također mogu izazvati upalne

    promjene. Primarni periorhitis ili vaginitis također mogu biti uzrokom upale testisa.

    Kod akutnog orhitisa naiđemo na bolnu tvrdu oteklinu testisa i epididimisa (ponekad i

    skrotuma); životinja teško hoda, povišena je temperatura, a mogući su i znaci kolike.

    Kronični orhitis prepoznajemo po otvrdlom i povećanom testisu (intersticijski orhitis).

    Periorchitis je upala serozne prevlake testisa, a može biti serozna upala (hidrokela) ili

    vilozna i adhezivna kada dovodi do sraštavanja tunicae vaginalis communis i testisa.

    Akutnu upalu testisa liječimo antibioticima, mirovanjem, postavljanjem suspenzorija te

    hladnim oblozima, a kronični oblik upale je nažalost neizlječiv. Ako nisu bitne

    reprodukcijske sposobnosti životinje, često je preporučljiva orhiektomija.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Orhitis i epididimitis u pasa

    Orhitis i epididimitis (lat. orchitis et epididymitis) u pasa javlja se kao jedinstvena bolest

    najčešće izazvana infekcijom koja se pojavljuje u akutnom i kroničnom obliku, a može

    biti zahvatiti jedan ili oba testisa. Kao uzročnici infekcije u pasa se najčešće spominju:

    Brucella canis, Proteus spp., E. colli, Streptococcus spp., Staphylococcus spp.,

    Mycoplasma spp., Mycobacterium tuberculosis var. hominis, virus uzročnika štenećaka i

    Nocardia sp. Putovi širenja infekcije su hematogeni ili direktno kao posljedica upalnih

    promjena na prostati, mokraćnom mjehuru ili u trbušnoj šupljini, te kao posljedica

    inficiranih rana na skrotumu (ugrizne rane).

    U akutnoj fazi bolesti osnovni su znaci bolesti otečenost testisa koji su pri palpaciji

    temperirani, a koža skrotuma je napeta i ponekad tjestaste konzistencije, a već nježna

    palpacija izaziva izrazitu bolnost, a općenito pas se ponaša uznemireno, traži hladnije

    mjesto na koje bi sjeo pri čemu stalno liže skrotum. U kroničnoj formi zamjetna je

    atrofija testisa kao posljedica propadanja parenhima i pojave fibroze. Jednako tako u

    kroničnoj formi bolesti i epididimis je zahvaćen fibrozom no uprkos tome je povećan a

    pogotovo ako je testis izrazito atrofirao.

    Liječenje akutnog oblika upale testisa i epididimisa provodi se snažnom i promptnom

    terapijom antibioticima (bez uspjeha radi li se o infekciji s B.canis!!), kortikosteroidima i

    lokalnom primjenom hladnih obloga. Pored svega prognoza je dubiozna osobito glede

    očuvanja reprodukcijske sposobnosti. Stoga se preporuča za pse koji nisu u uzgoju izvesti

    kastraciju. Ovo je ujedno i prevencija nastanka bolesti na susjednom zdravom testisu. U

    kroničnim slučajevima apsolutno je indicirana kastracija jer tako preveniramo remisije

    akutne upale i pojave mogućih apscesa. No moguće je provesti antibiotsku ciljanu

    terapiju kroz tri tjedna, ako je pozitivna bakteriološka analiza. Nalaz biopsije koji

    sugerira imunološku etiologije može se pokušati liječiti imunosupresivima (prednizon).

    Novotvorevina testisa

    Novotvorevine testisa su karakteristični po tome da su to bezbolne otekline koje

    postepeno rastu. Naginju im osobito kriptorhidi u pasa. Najčešće se radi o seminomima,

    novotvorevinama Sertolijevih stanica i novotvorevinama intersticijskih (Leydigovih)

    stanica.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Novotvorevine Sertolijevih stanica povezane su sa sindromom feminizacije (privlači

    muške životinje, povećanje mliječnih kompleksa...). Liječenje se sastoji od orhiektomije.

    Prognoza je dobra, a tumori rijetko metastaziraju.

    Ciste testisa

    Ciste testisa uglavnom su retencijske ciste epididimisa ili čitavog testisa (cista

    vasorum efferentium) a češće su u kriptorhida kada se nađu pri operaciji te ih je

    tada nužno punktirati da bi se testis uopće mogao izvući kroz ranu na trbušnoj

    šupljini.

    Hidrokela

    Hidrokela (lat. hydrocele ili vaginocele) je nakupljanje serozne tekućine između

    parijetalnog i visceralnog lista tunica vaginalis communis, a nastaje kao

    posljedica ascitesa, orhitisa ili novotvorevine na testisu. Ponekad se ne zna točan

    uzrok nastanka (idiopatski), a ponekad nastaje nakon kastracije otvorenom

    tunikom. Veličina hidrokele može se mijenjati. Vrlo je bitno da hidrokela može

    povećati temperaturu u skrotumu i utjecati na spermiogenezu. Hidrokelu

    karakterizira mekana, elastična oteklina skrotuma u akutnim slučajevima bolna i

    temperirana a u kroničnim slučajevima bezbolna i netemeperirana. Dijagnoza se

    postavi kliničkim pregledom te dijagnostičkom punkcijom (oprez pri sumnji na

    herniju!) uz nalaz atrofičnog testisa.

    Liječenje se sastoji od orhiektomije zahvaćenog testisa s izrezivanjem svih

    tunika.

    Hematokela

    Hematokela (lat. haematocele) je nakupljanje krvi u tunica vaginalis, a kao

    posljedica traume testisa ili skrotuma, a može nastati i širenjem hemoabdomena.

    Liječenje se sastoji od aspiracije krvi iz tunica vaginalis, te od ispiranja iste da bi

    smanjila mogućnost nastanka priraslica.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Varikokela

    Varikokela (lat. varicocele) varikozno proširenje vena plexus pampiniformis,

    osobito u ingvinalnih kriptorhida pastuha i bikova, a najčešće je prirođeno.

    Smatra se da može nastati zbog smanjenja smanjenja funkcije valvula unutar

    testikularnih vena pri čemu dolazi do povećanja tlaka unutar plexus

    pampiniformis. Najčešće se uočavaju samo na jednom testisu i ako u konja ne

    izazivaju probleme sa spermiogenezom zbog povećanja temperature u skrotumu

    te oštećenja spermiogeneze i u kontralateralnom testisu, najčešće ih ne liječimo.

    Cista tunike vaginalis

    Cista tunike vaginalis (lat. cista tunicae vaginalis) za razliku od hidrokele kada

    se naiđe na nakupljanje tekućine u nekastiranih mužjaka ova je cista nakupljanje

    tekućine u kastrata. Posljedica je kastracije u onim slučajevima kada kastracijska

    rana na tunica vaginalis brzo zaraste, a prije kastracije bila je prisutna hidrokela.

    Uobičajeno se tu naiđe i na trak omentuma koji je brzo srastao s ranom na

    funikulusu koji pri tome ne obliterira nego ostane proširen poput mjehura.

    Klinički je vidljivo odebljanje poput šake pa i veće, pri stajanju spušteno a

    prilikom palpacije m. cremaster ga povlači u abdomen. Odebljanje inače

    fluktuira no bez mogućnosti repozicije. Osim u konja ovaj nalaz moguć je i u

    svinja.

    Torzija testisa

    Kod torzije testisa dolazi do rotacije testisa oko njegove podužne osi. Pritom

    dolazi do obstrukcije krvnih žila, posljedičnog otečenja testisa te nastanka jake,

    akutne boli. Bolest je opisana i pasa, ali i u konja. Kriptorhidni testisi skloniji su

    torziji. Bolest može nastati zbog dužih ligamenata testisa ili epididimisa.

    Liječenje se najčešće sastoji od orhiektomije (uklanjanja testisa). Budući da

    postoji mogućnost torzije i drugog testisa preporuča se ili njegova orhiektomija

    ili je u konja opisana metoda orhiopeksija (šivanje testisa za okolne fascije).

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    PENIS Traumatske ozljede penisa

    Javljaju se u pastuha najčešće nakon skoka na kobilu. Često se uočavaju

    hematomi penisa koji nastaju pri izmicanju kobile za vrijeme kopulacije. Liječe

    se oblozima i pritiskom na penis. Opisane su laceracije penisa. Nešivanje

    laceracija penisa dovodi do infekcije koja se širi penisom.

    Fractura os penis u pasa

    Lom ove kosti rijetko se javlja u pasa, a simptomi ovise o oštećenju okolnog

    mekog tkiva te o pomaku prelomljenih fragmenata kosti. Ponekad se osjeća

    krepitacija, edem mekog tkiva, a u težim slučajevima prisutna je i anurija. Do

    dijagnoze dolazimo rtg. pretragom. Lomovi bez pomaka ne zahtijevaju liječenje

    osim primjene analgetika. Lomovi s minimalnim pomakom zahtjevaju

    postavljanje katetera kroz 7 dana. Ako kateterizacija nije moguća ili je fiksacija

    nakon kateterizacije nestabilna preporuča se osteosinteza postavljanjem pločice.

    Strangulacija penisa

    Ponekad se na penisu mogu naći strana tijela koja okružuju penis te prekidaju

    krvotok u njemu. Pas očituje znakove boli te se učestalo liže po prepuciju.

    Dijagnozu potvrđujemo pronalaskom stranog tijela na penisu te uočavanjem

    nekroze penisa. Ako se uoči nekroza samog vrha penisa preporuča se parcijalna

    amputacija penisa. Pri parcijalnoj amputaciji penisa prvo se postavi kateter, a

    zatim se odreže vrh penisa. Zatim se šiva uretra za tunica albuginea penisa. Pri

    potpunoj amputaciji penisa (falektomija) izrezuje se penis skupa s prepucijem i

    skrotumom, te se učini kastracija. Zatim se uretra u skrotalnom području šiva za

    kožu.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Fimoza

    Fimoza (lat. phimosis) je bolest pri kojoj je onemogućeno izlaženje penisa kroz

    otvor prepucija. Uočena je u svih životinjskih vrsta. Otvor prepucija je ili premal

    ili nedostaje. Nastaje kongenitalno ili nakon traume. Osim što penis ne može

    izaći iz prepucija vrlo često dolazi i do zadržavanja mokraće u prepuciju te upale

    sluznice prepucija s daljnim nastajanjem ožiljka fimoze. Liječenje se sastoji od

    zarezivanja kraniodorzalnog ruba prepucija te šivanja sluznice za kožu prepucija.

    Parafimoza

    Parafimoza (lat. paraphimosis) je nemogućnost povlačenja penisa u prepucij.

    Nastaje najčešće nakon kopulacije, ozljede penisa ili novotvorevina. Često je

    povezana s prijapizmom (stalna erekcija penisa bez spolnog uzbuđenja) te

    masturbacijom. Dolazi do edematoznog otečenja penisa, a ako se parafimoza u

    tom trenutku ne riješi dolazi do tromboze u corpus spongiosum i posljedične

    nekroze. Liječenje se izvodi s povećanjem prepucijalnog otvora, a u težim

    slučajevima izvodi se djelomična ili potpuna amputacija penisa.

    Perzistentni frenulum penisa

    Perzistetni frenulum penisa onemogućava izlaženje penisa iz prepucija. Uočava

    se često u mladih bikova, nerastova i psa. Liječi se podvezivanjem krvnih žila

    frenuluma te njegovim rezanjem.

    Paraliza penisa u pastuha

    Paraliza penisa u konja nazivamo je i ispadanje penisa (prolapsus), a najčešći

    uzrok ove bolesti je korištenje fenotijazinskih sedativa (najčešće acepromazina),

    koji izazivaju paralizu m. retractor penis. Opisana je i kod neuroloških bolesti

    kao npr. bolesti leđne moždine (spinalna monoplegija), frakture sakruma (2.-5.

    kralježak), a prije svega kod prignječenja i natezanje penisa, a time i njegovih

    motoričkih živaca (n. pudendus i n. dorsalis penis), te trauma n. pudendusa na

    arcus ischiadicus.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Ovo stanje prepoznajemo po tome što ispali penis visi iz otvora prepucija a pri

    hodu penis se njiše i udara o ekstremitete. Na ispalom penisu obično vidimo dva

    otečena dijela.

    Distalna oteklina odgovara glans penis te je mekana, a poviše ovog leži tvrda

    oteklina poput manšete i ide oko penisa (edem visceralnog lista unutarnjeg lista

    prepucija). Ova oteklina i oteklina glans penis mehanički sprečavaju da se penis

    vrati u prepucij (paraphimosis).

    Kao liječenje koristimo se lokalnom masažom penisa i postavljanjem obloga,

    ponekad je potrebna kateterizacija penisa, a krajnje rješenje kod kompliciranih

    slučajeva je operacijska amputacija penisa ili falektomija. Opisana je falopeksija,

    operacija pri kojoj se penis povlači kaudalno u prepucij i tako se fiksira

    šavovima. Kontraindikacija za ovu operaciju je nekroza penisa.

    Ruptura corpus cavernosum penisa

    Ruptura corpus cavernosum česta je u bikova, ali se javlja i u nerastova i ovnova.

    Također se ponekad ova bolet naziva i ruptura penisa, lom penisa ili slomljen

    penis. Životinja ima problema s kopulacijom. Bolest se liječi antibioticima,

    analgeticima, hladnim oblozima u početku bolesti, a ponekad je potrebno i

    kirurško liječenje obrada hematoma).

    Venerični sarkom u pasa

    Venerični sarkom u pasa (prenosivi venerični tumor, sarcoma venericum)

    etiološki nije razjašnjen, a prenosi se koitusom na oba spola. Nalazimo malinaste

    grozdove na sluznici penisa (i to distalnim dijelovima) i rodnice. Zamjetan je

    krvavi iscjedak. Liječi se operacijski uz obaveznu plastiku sluznice. Moguće je i

    liječenje citostaticima (vinkristin) gdje nakon nekoliko tretmana dolazi do

    otpadanja tumora.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    PROSTATA Bolesti prostate gotovo su sve vezane za psa. Najčešća je upala i hipertrofija

    prostate, a rjeđi su tumori i kamenci prostate.

    Prostatitis je obično posljedica upale mokraćnog mjehura i retencije urina kod

    mokraćnih kamenaca. Razlikujemo kataralni i purulentni prostatitis. Znakovi su

    otežano mokrenje a osobito je otežana i defekacija, lokalno se palpira (rektalno)

    bolna oteklina. Liječenje se svodi na uklanjanje primarnog uzroka i primjenu

    specifičnih antibiotika za urogenitalni trakt.

    Hipertofija prostate je redovito neizlječiva konzervativno tako da je operacijski

    zahvat jedini mogući način liječenja. Prije zahvata životinji pomažemo

    kateterizacijom mjehura da preveniramo retenciju urina i pražnjenje rektuma kao

    prevenciju opstipacije. Kod pojave tumora to su uglavnom karcinomi i sarkomi.

    Moguć je nalaz kamenaca u prostati a to su uglavnom vapnom inkrustrirani

    epitelni čepovi.

    Benigna hiperplazija prostate

    Benigna hiperplazija prostate predstavlja povećanje prostate pod utjecajem testosterona.

    Bolest je prisutna u 80% pasa starijih od 6 godina te 95% pasa starijih od 9 godina.

    Prisutni su klinički znaci kao što je tenezam pri defekaciji, konstipacija, bolna punjenost

    prostate samo nakon parenja, intermitentna hematurija, a ponekad i krvarenje. Sumnju na

    bolest postavljamo na temelju rtg. i ultrazvučne pretrage. Konačno razlikovanje ove

    bolesti od npr. adenokarcinoma jedino je moguće biopsijom prostate i patohistološkom

    pretragom. Kastracija je definitivno metoda izbora liječenja za pse pri čemu se pozitivni

    rezultati uočavaju najranije za tjedan dana, a najkasnije kroz tri tjedna nakon kastracije.

    Ako vlasnici ne prihvaćaju kastraciju moguća je terapija estrogenom s tim da dugotrajna

    primjena estrogena može dovesti do aplazije koštane srži.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Prostatitis

    U pasa je prostatitis uglavnom posljedica infekcije te se javlja kao supurativni oblik koji

    može preći i u apscese prostate. Moguća je povezanost nastanka ove bolesti s prethodno

    opisanom benignom hipertrofijom prostate. Kao uzročnici infekcije navode se Brucella

    canis , Proteus sp. , Pseudomonas sp., Escherihia colli , Streptococcus , Staphylococcus ,

    Mycobacterium , Blastomyces. Infekcija je moguća hematogenim putem ili ascendentno

    od uretre. Kako se sekret prostate refluksom izlijeva i u mokraćni mjehur to je moguća

    infekcija urinarnog trakta kao posljedica infekcije prostate. Klinički uobičajeno

    spominjemo dva oblika ove bolesti i to kao akutni i kronični oblik prostatitisa. Akutni

    oblik karakteriziraju povišena temperatura, anoreksija, depresija, abdominalna i/ili

    rektalna bol, valvularni endokarditis, pa i septikemija. Hematološki nalaz upućuje na

    neutrofiliju sa skretanjem u lijevo i monocitoza, a analiza urina pozitivna je na

    hematuriju, piuriju i bakterijemiju.

    Kronični oblik je moguć bez osobitih specifičnih kliničkih znakova a moguće su urinarne

    infekcije, orhitis, uretralne strikture i peritonitis (ako je došlo do spontanog otvaranja

    apscesa). Moguća je i pojava apscesa, u početku multiplih malih fokalnih žarišta koja

    mogu tijekom vremena konfluirati. Akutni oblik bolesti liječimo antibiticima nakon

    bakteriološkog nalaza urina i antibiograma kroz 1-4 tjedna, nakon čega ponovimo

    bakteriološku pretragu. Ako je nužno (dehidracija, šok) odlučujemo se i za tekućinsku

    terapiju. Kronične slučajeve bolesti liječimo antibioticima najmanje kroz četiri tjedna, uz

    obaveznu bakteriološku kontrolu i nakon nekoliko mjeseci. U kroničnih prostatitisa

    kastracija je upitna.

    Gnojni prostatitis i apsces prostate

    Infekcija prostate česta je bolest prostate, a nastaje širenjem infekcije iz uretre ili iz

    testisa. Prvo nastaje puno sitnih apscesa koji se mogu spojiti u jedan veliki apsces.

    Uočene su i rupture apscesa. Simptomi ove bolesti su povišena tjelesna temperatura,

    anoreksija, leukocitoza, krvavo gnojni iscjedak iz prepucija, bolan i napet abdomen. U

    slučaju rupture apscesa uočava se proširen abdomen i naglo pogoršanje stanja psa. Do

    dijagnoze dolazimo rtg. i ultrazvučnom pretragom, punkcijom abdomena, kateterizacijom

    itd.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    Liječenje se započinje agresivnom antibiotskom terapijom. Kada dođe do stabilizacije

    pacijenta preporuča se njegova kastracija. Kirurško liječenje sastoji se i od postavljanja

    drena u parenhim prostate, omentalizacije (postavljanje omentuma u parenhim prostate),

    marsupijalizacije (šivanje tkiva apscesa za trbušnu stijenku i kožu) te od djelomične ili

    potpune prostatektomije.

    Traumatske ozljede prostate

    Prostata je zaštićena od traume kostima zdjelice. Stoga obično traumu prostate i ne

    zamjetimo i ne liječimo sve dok se ne pojave problemi s ozljedom uretre. Tek tada zbog

    primarne eksploracije uretre možemo uočiti laceracije prostate uz presječenu ili intaktnu

    uretru najčešće na mjestu spoja prostatičnog i membranoznog dijela uretre. Prostatu može

    lacerirati frakturirana zdjelica, a uretra može biti oštećena i bez nalaza frakture zdjelice.

    Naime pretpostavlja se da je to moguće jer je membranozni dio uretre fiksiran uz

    ventralnu stranu pelvisa, dok su prostata i mokraćni mjehur relativno mobilni te njegovo

    naglo pomicanje rastegne prostatu i nadjača silu koja drži membranoznu uretru

    fiksiranom za pelvis te dođe do njenog pucanja. Prognoza je uglavnom loša.

    Ciste prostate

    Prostatične ciste (retencijske ciste) nalaze se unutar parenhima prostate ili imaju direktnu

    komunikaciju s njim. Smatra se da je u njihovoj etiologiji najbitnije začepljenje izvodnih

    kanalića prostate koje dovodi do nakupljanja sekreta. Može doći do njihove infekcije te

    nastanka apscesa prostate. Simptomi su najčešće povezani s otežanim mokrenjem i

    defekacijom. Do dijagnoze se dolazi rtg. i ultrazvučnom pretragom. Kod malih cista

    preporuča se kastracija. Kod velikih cista preporuča se izrezivanje ciste i njena

    omentalizacija (umetanje omentuma u parenhim prostate).

    Paraprostatične ili periprostatične ciste

    Paraprostatične ili periprostatične ciste nalaze se u blizini prostate, ali nemaju direktnu

    komunikaciju s parenhimom prostate. Smatra se da su to ostaci kongenitalnog uterus

    masculinus.

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

  • Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava

    ____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________

    Novotvorevine prostate

    Adenokarcinomi su najčešće novotvorevine prostate. Kastracijom psa ne sprečava se

    nastanak novotvorevina prostate. Od klinički simptoma uočava se anoreksija,

    mršavljenje, problemi s mokrenjem i defekacijom, bolnost u kaudalnom dijelu abdomena.

    Do dijagnoze se dolazi citološkom punkcijom prostate i sublumbalnog limfnog čvora u

    koji metastazira novotvorevina. Prognoza je loša. Potpuna prostatektomija rijetko se radi

    jer u 90% pasa uočava se urinarna inkontinencija nakon operacije.