Univerzitet u Sarajevu

Prirodno-matemetiki fakultet

Odsjek za geografiju

Smjer: nastavniki

BIOGEOGRAFSKE ODLIKE AFRIKEMentor: Doc.dr Senada Nezirovi Kandidat: Ines abi SADRAJ

31.UVOD

42.KLIMATSKO VEGETACIJSKE ZONE - FAKTORI

52.1 Klimatsko vegetaciona podruja

63.EKVATORIJALNA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONA

73.1 ivotinjski svijet

74.SAVANSKA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONA

84.1 Fauna Savane

84.2 Flora Savane

95.SUHA TROPSKA KLIMATSKO VEGETACIJSKA ZONA

105.1. Biljni svijet

115.2. ivotinjski svijet

116.SUPTROPSKA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONA

136.1 Biljni svijet

146.2 ivotinjski svijet

157.ZAKLJUAK

16LITERATURA

1. UVOD

U ovom seminarskom radu bie rije o biogeografskim odlikama AfrikeKombinacijom elemenata prirodne sredine Afrika se djeli na niz klimatsko vegetacijskih zona simetrino rasporeenih sa obe starne ekvatora. Podudaranje klimatsko vegetacijskih zona znak je da je prostorna diferenciranost Afrike jo uvjek odreena uslovima prirodne sredine.Afriku karakterie smjena etiri glavnih klimatsko vegetacionih podruja, a to su:

1. EKVATORSKO KLIMATSKO VEGETACIJSKO PODRUJE

2. SAVANSKO KLIMATSKO VEGETACIJSKO PODRUJE

3. SUHA TROPSKA KLIMATSKO VEGETACIJSKA PODRUJA

4. SUPTROPSKA KLIMATSKO VEGETACIJSKA PODRUJA

U daljem tekstu bie navedene osnovne karakteristike biljnog i ivotinjskog svjeta po gore navedenim vegetacijskim zonama.

2. KLIMATSKO VEGETACIJSKE ZONE - FAKTORI Kombinacijom elemenata prirodne sredine Afrika se dijeli na niz klimatsko vegetacijskih zona dosta simetrino rasporeenih s obilju strana ekvatora. Podudaranje klimatskih s vegetacionim zonama znak je da je prostorna diferenciranost Afrike jo uvijek preteno odreena uvjetima prirodne sredine a ne radom ovjeka. To je karakteristika svih podruja u razvoju.

Afrika se dijeli u klimatske zone simetrino rasporeene sa obje strane ekvatora koju uvjetuju i zoniranje vegetacijskog pokrova, tj klimatskim zonama odgovaraju vegetacione zone. One su odreene prema koliini i rasporedu padavina. Promjenom koliine padavina i duinom sunog i kinog razdoblja mijenja se i vegetacija. Otre granice izmeu zonama nema. Afriku karakterizira smjena etiri klimatsko - vegetacione zone, dosta razliitih prirodnih obiljeja.

Karta broj 1: Godinji tok padavina u Africi

Bitan faktor osim padavina za razvoj vegetacije je i tip tla. Skeletna tla u pustinjama iz kojih se ne razvija vegetacija, a humusna tla koja su plodna se nalaze u suptropskim i tropskim krajevima koji imaju bujnu vegetaciju. U Africi su tla samo mjestimino plodna.

Oko 80 % afrikog stanovnitva jo uvijek ovisi o zemlji i njezinim produktima. Zbog toga je afrika vegetacija od prvorazredne vanosti za ivot ljudi. Drvea i trave su osim toga biljni indikatori uvjeta prirodne sredine a time i pokazatelji postojee i potencijalne agrarne mogunosti pojedinih dijelova i kontinenata kao cjeline. U tom smislu je vrlo ilustrativan udio pojedinih kategorija iskoritavanja. Na pustinjska i polupustinjska podruja otpada: 2/5 njenog podruja, na ume 1/5 a na travna podruja vie od 2/5.2.1 Klimatsko vegetaciona podruja

Kombinacijom navedenih elemenata (klima, padavine, tip tla) Afrika se izdvaja u niz klimatsko vegetacionih zona simetrino rasporeenih s obje strane ekvatora. Za Afriku je znaajno podudaranje klimatskih i vegeatcionih zona, to je znak da je prostorna diferenciranost kontinenta jo uvijek preteno odreena.

Afrika se izdvaja u slijedee klimatsko vegetacione zone:

zona stalnih ekvatorijalnih kia

zone kinog i sunog razdoblja ( izmeu 5 i 15 paralele)

zona stalno suhog pustinjskog podtuja (junije od 15 paralele)

zone sezonskih zimskih utjecaja vremenskih prilika (na krajnem sjeveru i jugu afrike)

Karta broj 2: Klimatski tipovi u Africi

3. EKVATORIJALNA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONAEkvatorijalna klima karakteristina je za tri podruja od kojih svako ima neke posebne klimatske znaajke. Prava ekvatorijalna klima prevladava u zavali Konga. Ona nema nikakvih godinjih kolebanja.Vegetacijski tip toga podruja jesu ekvatorijalne praume. Rastu u krajevima gdje godinje padne vie od 1500 mm godinje kia i gdje su stalno visoke temperature (u prosjeku oko 25 stepeni) s vrlo malim dnevnim i godinjim kolebanjem. Takve su uslovi sa obje strane ekvatora i uz obale Gvinejskog zaljeva. Slabije izraene ekvatorijalne praume nalazimo i u susjednim krajevima ako u njima suna razdoblja ne traju vie od 3 mjeseca. Tipina ekvatorska prauma sastoji se od drvea visokog 50 do 60 metara sa razgranatim kronjama. Za razliku od prauma Amazonije, afrike ekvatorijalne praume imaju u niim visinama gusti sloj biljaka, koji praumu ini teko prohodnom. Broj razliitih vrsta drvea je velik i sva su drvea meusobno pomjeana. Prvobitne praume esto prekidaju sekundarne ume nastale krenjem i paljenjem. U tim sekundarnim umama velik je broj ugljevitih palmi, koje ine gospodarski najvrednije raslinstvo. Prauma je bogata razliitim vrstama mekanog drveta. Uprkos velikom bogastvu te se ume slabo eksploatiraju zbog tekog transporta pa sainjavaju najvee drvne rezerve na svijetu. Ekvatorijalne praume nisu tako prostrane kako se to prije mislilo. One su uglavnom ograniene na podruje Konga ( u gornjem toku). U donjem toku prauma je ograniena uz samu rijeku, dok su udaljeniji dijelovi savane. Praume nema u visokoj ekvatorijalnoj Africi, ali se iri sjevernije od Konga u podruje Gabona, Kamerun i uz obale Gvinejskog zaljeva.

Slika broj 1: Ekvatorijalna prauma3.1 ivotinjski svijetToplo i vlano stanite dom je mnogim ivotinjama. Biljojedi, kao to su gorile, hrane se liem. Plodovi koji padaju s visokih kroanja hrana su svinjama, dok ivotinje poput ljuskavca hranu pronalaze na drveu. U ogranienom pojasu kine ume ivi planinska gorila. To je ivotinja krupne grae, no obino nije agresivna. Mala umska cibetka nalik je maki, dane provodi spavajui na granama drvea, a aktivna postaje nou. Veoma je vjet penja i prikrada se svome plijenu - pticama, sitnim sisarima.

4. SAVANSKA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONAUz rubove ekvatorskih prauma nalazimo savanske ume i vlane savane, tipinu vegetaciju vlanih dijelova savane. Nalazimo ih u krajevima koji godinje primaju 1000 1500 mm kie i gdje kini period traje najvie 7 9 mjeseci. Idui od ekvatorskih prauma, krajevi postaju sve otvoreniji jer uma postepeno prelazi u travna podruja. U poetku preovladava uma, koja je dosta rijetka i u suhom periodu gubi lie. To je zona savanske ume, koja ima dosta svjetla pa je obrasla gustim i visokim travama. Drvee postaje postepeno sve rijee, pa se smjenjuju ume i otvorena travna podruja. To je zona savanskih parkovskih uma. Na kraju preovladava trava sa rijetkim drveem. Savanske karakteristike preovladavaju u irokom pojasu unutranje zapadne Afrike. U junoj hemisferi preovladavaju u gornjem dijelu porjeja Konga.

U krajevima sa jo manjim koliinama padavina nalaze se svjetle savanske ume i suhe savane ( 500 1000 mm). Karakterie ga rijetka listopadna uma niskog drvea. Preovladava trava, ali ni ona nije bujna i visoka. Na mjestima gdje preovladava trava govorimo o suhoj savani , a tamo gdje preovladava drvee o suhoj umi.

Slika broj 2: Savana u Africi drvo akacije

4.1 Fauna SavaneAfrika savana poznato je stanite velianstvenih ivotinja. Savanama lutaju velika stada biljojeda: antilopa, gnuova i zebri. Medu njima su manje skupine irafa, bivola, nosoroga i slonova. Pojedine vrste biljojeda hrane se na razliitim mjestima smanjujui borbu za hranom. Tako irafe i slonovi dobijaju lie drvea, antilope i nosorozi hrane se s grmlja razliitih visina, zebre i goveda pasu travu, a bradaviaste svinje ruju tlo u potrazi za korijenjem. Biljem se hrane i nojevi, te mnogobrojni glodari. Veliki broj biljojeda privlai mesojede koji se njima hrane. Najmoniji meu njima su velike make lavovi, gepardi i leopardi koje se nalaze na vrhu lanca ishrane. Ostatke ubijenih ili uginulih ivotinja trae strvinari: hijene, akali, supovi i dr. 4.2 Flora Savane

Za savansko podruje je karakteristino drvo akacije. Akacijajebiljnirodsa trenutno 1 393 priznatih vrsta listopadnih ili zimzelenih tropskih ili suptropskih biljaka, rairenih preteito u Australiji. U nas se obinibagrem(Robinia pseudoacacia) pogrjeno naziva akacijom. Za prave se akacije udomaio nazivmimoze. Akacija raste kao drvo s visokom kronjom, grm i polugrm ili, rjee, kao drvenasta penjaica. Akacije se lako kultiviraju u odgovarajuim ekolokim uvjetima. Rairene su po Sredozemlju, a kod nas u najtoplijim primorskim klimatima (Vis,Hvar,Dubrovnik). Cijene se zbog ukrasnih i esto vrlo mirisnih cvjetova. Cvjetii skupljeni u cvatove imaju duge, ivo obojene pranike, koji stre iz cvijeta dajui mu osnovnu boju. Dvostruko perasto sastavljenilistoviimaju mnogo sitnih listia. Mnoge se vrste uzgajaju u drvoredima i parkovima. Cvjetovi se upotrebljavaju u cvjearstvu i za proizvodnjuparfema.

Drvo se nekih akacija cijeni od davnina zbog trajnosti, boje i mirisa, pa ima iroku tehniku i dekorativnu primjenu. Drvo vrsteAcacia pendulamirie poput ljubice, a drvo vrsteAcacia acuminatakao malina.Acacia catechuiz tropskeAfrikeiIndijedajetrjeslovinucatechuzatavljenjei bojenje koe. Iz vrsteAcacia senegaldobiva se ljepilogummi arabicum(Arapska guma), a neke druge vrste daju ostalegume.

5. SUHA TROPSKA KLIMATSKO VEGETACIJSKA ZONAOva su podruja sjeverni i juni nastavak savanskih klimatskih podruja. Savane prestaju gdje godinje padne manje od 500 mm kia. U sjevernoj africi unutar izohijeta od 250 mm prostire se suha tropska zona. U sjevernoj se Africi unutar izohijeta unutar 500-250 mm nalazi sjevernoafrika suha tropska zona, koja zaprema relazivno usko prijelazno sudansko-saharsko podruje. unutar izohijete od 250 mm prostire se pustinjsko-saharska zona.

Dok dnevne temperature i u sjeni dopiru do 30c, po noi se zrak jako ohladi, naroito zimi, pa none temperature padnu ispod 0c. ekstremne dnevne temperature doseu i iznad 35c.

U pustinjama i polupustinjama nema stalnih tokova, ve su za te krajeve znaajni vadiji - suha korita koja imaju vode samo za kratkotrajnih kia. Vadiji sjevernog ruba Sahare, pod Atlaskim planinama mogu imati vodu u toku est mjeseci.

Voda temeljnica od velikog je znaaja, naroito u suhim pustinjskim i polupustinjskim krajevima.

U krajevima koji primaju manje od 500 mm kie godinje i gdje je kino razdoblje krae od 4 mjeseca, pojavljuje se stepa, tipian predstavnik suhe klime. Zemljoradnja je nemogua zbog navodnjavanja, jer je kinost manja od poljodjelske granice sunosti koju ini izohijeta od 500 mm.

U jo sunijim dijelovima stepa prelazi u polupustinju koju karakterizira mala (100 do 250 mm) i kratkotrajna (manje od jedan mjesec) kinost i rijetka kserofilna vegetacija slabog grmlja i trave. Takav znaaj imaju rubna podruja Sahare, naroito prema Sudanu i Atlaskom podruju, zatim primorje Crvenog mora, vei dio Kalaharija i suhi ravnjaci jugozapadne Afrike.

Izrazito pustinjska podruja ograniava izohijeta od 100 mm, ali najvei dio pustinja gotovo i nema redovitih kia.Vegetacija je vrlo slaba, a zastupljena je sa bodljikavim grmljem i skupinama kserofilne vegetacije. Vegetacije ima najvie u pjeanim pustinjama a manje u kamenim, a najmanje u ljunanim.

Slika 3: ume suhog tropskog podruja

5.1. Biljni svijetU krajevima koji primaju manje od 500 mm kie godinje i gdje je kini period krai od etiri mjeseca pojavljuje se stepa tipian predastavnik suhe klime. Prevladava kserofilna vegetacija niskog grmlja i trava. Najee drvo je akacija. Domae stanovnitvo naziva stepu sahel. Stepa uglavnom zauzima sjeverni dio Sudana.

U jo sunijim djelovima stepa prelazi u polupustinju, koju karakterie mala i kratkotrajna kinost i rijetka kserofilna vegetacija slabog grmlja i trave. Takav znaaj imaju rubna podruja Sahare, zatim primorje Crvenog mora, vei dio Kalaharija. Vegetacije ima najvie u pjeanim pustinjama ( erg ). 5.2. ivotinjski svijetIako izgledaju beivotno, pustinje obitavaju mnogim ivotinjama kao to su droplja, pjeani guter . Pustinjska lisica ivi u malim skupinama meu pjeanim dinama u koje se ukopava da bi izbjegla vruinu. Ukopava se jako brzo i nestaje iz vida za samo nekoliko trenutaka.

Slika broj 4: Pustinjska lisica

6. SUPTROPSKA KLIMATSKO VEGETACIONA ZONA Zapremaju krajnji sjeverni i krajnji juni dio Afrike. Na sjeveru je to Atlasko podruje, ali mu pripada i najvei dio mediteranske obale istono od Atlaskog kraja. taj dio ima sredozemnu ili etezijsku klimu. Ljeti prevladava vedro i suho vrijeme, uvjetovano visokim pritiskom nad mediteranom. Zimi je kraj pod utjecajem putujuih depresija i vlanih vjetrova s atlantskog oceana.Tri ljetna mjeseca gotovo su posve suha, dok 80% svih padalina padne u razdoblju od oktobra do marta. Godinja koliina padalina varira od 700 do 900 mm. Prosjene temperature iznose oko 10c, a srpanjske od 25 do 30c i vie. Sredozemna klima zahvaa kontinuiran prostor samo u atlaskom podruju.Na junom kraju afrike suptropsko podruje jo je manje, a ipak se ono izdvaja u tri razliite klimatske varijante.

Kapsko podruje etezijske klime na krajnjem jugozapadu najvie je nalik pravoj sredozemnoj klimi sjeverne Afrike. U Capetownu prosjene temperature u srpnju iznose 12c, a u sijenju 24c. Padalina ima oko 650 mm, od kojih 60% padne zimi (od svibnja do kolovoza). Tu se zbog toga stvara manje podruje suptropske klime, s kiama tokom itave godine. Port Elizabeth prima oko 550 mm kia u toku svih mjeseci.

Limpopo pripada podruju suptropske klime s ljetnim kiama, ali ni tu klima nije svugdje jednaka i mijenja se s visinom.

Obalna nizina Natala nalazi se pod utjecajem mozambike struje, pa tokom itave godine ima natprosjeno visoketemperature, a padne oko 1000 mm kia.

Rijeke sredozemnog reima pripadaju tokovima koji najvei dio vode primaju za vrijeme zimskih kia, pa su ljeti njihova korita uglavnom suha.

Navedene klimatske prilike prati i odgovarajua vegegtacija. s obzirom na klimatske razlike pojavljuje se nekoliko grupa. Tipinu sredozemnu vegetaciju imaju atlaske zemlje i junoafriko kapsko primorje etezijskog podneblja.

Navedene klimatske karakteristike prati i odgovarajua vegetacija. S obzirom na klimatske razlike pojavljuje se nekoliko grupa: Tipinu sredozemnu vegetaciju imaju atlaske zemlje i karakteriziraju svijetle ume zimzelenog hrasta, naroito plutnjaka, a u viim visinama ume cera i bora. umska podruja su smanjena a proirena je makija- krena uma koja se odlikuje siromatvom drvea. Travnati pokriva je slab jer kie padaju samo u zimskoj polovici godine. Preovladava maslina, smokva, loza i agrumi.

Slika 5: MakijaU vlanijoj suptropskoj klimi jugoistonog obalnog podruja Junoafrike republike raste suptopska vegetacija - ecerna trska i banana. Takoer raste i bujna suptropska stepska prerija. Vegetacija je bujna u proljee a u kasno ljeto se jako osui. U jo sunijim krajevima, podruje Velikog i malog Karua, gsje je kinost ograniena na etiri mjeseca, preovladava suptropska stepa i polupustinja, koje karakterie bodljikava, grmolika i travna vegetacija.6.1 Biljni svijetTipinu sredozemnu vegetaciju imaju atlaske zemlje i junoafriko kapsko primorje. Nju u niim zonama karakteriu svjetle ume zimzelenog hrasta, naroito plutnjaka, a u veim visinama ume bora. umska su podruja veoma smanjena, a na njihovo se mjesto proirila zimzelena makija.

Mediteranske ume i makijesubioms umjerenomklimom, kojeg karakteriziraju suhaljetai kiovitezime. Ljeto je obino vrue, ali moe biti prohladno na obalama nekih mora, kao blizuSan Franciscoa, jer je more tu hladno. Zime su obino umjerene do prohladne na obalnim mjestima, a mogu biti hladne u mjestima udaljenijim od mora ili na veim visinama.

Eko-regije mediteranskih uma i makije postoje na pet mjesta na svijetu: okoSredozemnog mora, uKaliforniji, u centralnomileu, na jugozapaduAustralijei uWestern CapeuuJunoj Africi.

U vlanijoj suptropskoj klimi jugoistonog obalnog pojasa JAR a, raste bujna suptropska vegetacija ( uma). U unutranjosti raste bujna suptropska stepska trava. Vegetacija je bujna u proljee, a ljeti se osui. U jos sunijim predjelima prevladava suptropska stepa i polupustinja koju karekterie bodljikava i travna vegetacija.

Junu Afriku karakterie mnotvo biljnik vrsta i kultura. To je podrue sa velikim brojem endemskih vrsta biljaka. Najpoznatije biljka je kraljevska proteja, koja je i nacionalni simbol JAR-a. Jo su poznati rodovi Erika, a karakteristina je i movarna rua. To podruje u junoj Afirci se naziva finbos. to je podruje sa tvrdim, koastim listovima koji u sebi skupljaju i zadravaju vodu.

Slika 6: Kraljevska proteja6.2 ivotinjski svijet

Fauna je tipino prelazna od sredozemne ka pustinjskoj. Najkarakteristinije ivotinje ove oblasti su bezrepi makaki (majmun), koji naseljavaju planine sjeverne Afrike. Od ptica tu je mediteranska droplja, plava trkaica i td. Veliko bogatstvo gmizavaca i slijepih mieva.

Na krajnjem jugu zastupljene su zlatne krtice, zatim nekoliko rodova glodara, kao i dva roda antilopa. 7. ZAKLJUAK

Iz gore navedenog teksta moemo zakljuiti da su u Africi zastupljene razne biljne i ivotinjske vrste. Ve smo naveli da se vegetacijska zona poklapa sa klimatskom, te da se razlikuju etiri klimatsko vegetacijska podruja. Svako podruja specifino je na svoj nain.

Od gustih i kinih prauma, preko savana, stepa pustinja i polupustinja, dolazimo do zakljuka da se u Africe nalaze raznovrsna vegetacijska podruja, koje imaju znaajan uticaj na ivot i rad ljudi. Neka od ovih zona prua velike mogunosti za ivot ljudi, dok u nekim od njih ivot je skoro pa i nemogu.

Takoe, velike su i ivotinjske grupe. Od gorila u praumama, preko zebri, antilopa, slonova pa sve do sitnih gmizavaca koje moemo nai na ovom kontinentu.

LITERATURAIvan Crkveni, Afrika regionalna geografija, kolska knjiga Zagreb, 1990

hr.wikipedia.org/wiki/Fauna_Afrikehttps://hr.wikipedia.org/wiki/Mediteranske_%C5%A1ume_i_makijehttp://proleksis.lzmk.hr/7053/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Akacija3