JANKO BELOSEVIC

PRVI AEHEOLOŠKI TRAGOVI VELIKE SEOBE NARODA NA PODRUČJU SJEVERNE DALMACIJE

U selu Kašicu (vidi kartu na si. 2), nekoliko stotina metara jugozapadno od zaseoka Macurine kuće, a s desne strane seoskog puta što vodi prema Smilčiću, nalazi se pješčani humak, od mjesnog sta­novništva zvan Glavčurak. Sjeverno od humka pruža se plato neplo­dne pješčane zemlje, površine cca 150 x 80 m, gdje se već više godina eksploatira pijesak za potrebe stanovništva sela. Na perifernim stra­nama Glavčurka, s njegove južne i sjeverne strane, mještani su naila­zili na grobove. Od kulturnog inventara tih grobova nije sačuvano ništa. Danas se još na površini humka nađe pokoji fragment slaven­ske keramike, a na nekoliko mjesta uočljive su konture plitko ležećih grobova. Površina do samog humka, kao i cijeli danas neobrađivani plato sjeverno od glavice, pred dva decenija bio je pod kulturom vinograda. U vrijeme kada se ova površina obrađivala bilo je po pričanju mještana uništeno dosta grobova.

Radovima na eksploataciji pijeska na površini sjeverno od gla­vice, u toku g. 1962. vlasnik ovog terena Marko Drača iz sela Kašica, nailazio je na grobove koji su po njegovu pričanju ležali u izvjesnom redu i na različitim dubinama od 0,50 do gotovo 2 metra. Bili su bez grobne arhitekture, a samo je kod nekoliko grobova nađen pokoji kamen. Po iskazu nalaznika uništeno je oko 20 grobova.

Broj otkrivenih grobova i nekoliko slučajnih nalaza sačuvanih od nalaznika svratili su pozornost na lokalitet, a posebno na dio terena na kome su otkriveni grobovi.

Na temelju prikupljenih podataka i slučajnih nalaza s tog terena ustanovilo se da se radi o značajnom arheološkom lokalitetu, na kome se prema danas raspoloživim podacima nalaze istočnogotski grobovi, najvjerojatnije u sklopu kasnoantičke nekropole — štO’ je zasad teško određenije tvrditi — a neposredno uz to groblje, mo­žda čak i u direktnoj povezanosti s njim, nalaze se ranosrednjovje­kovni slavenski grobovi, uočljivi na površini glavice.

129

Dakle, tu se radi a jednom dosada nepoznatom kompleksnom lokalitetu ranog srednjeg vijeka, na arheološki bogatom području sela Kašica, gdje već nekoliko godina vrši arheološka istraživanja Institut za nacionalnu arheologiju JAZU u Splitu, a rezultati dosa­dašnjeg rada bit će objavljeni u jednom od narednih brojeva časopisa »Starohrvatska prosvjeta«.

U namjeri da svratimo pozornost i ukažemo na vrijednost i zna­čenje ovog lokaliteta i da naglasimo potrebu za hitnom interven­cijom, jer se lokalitet nažalost već nalazi u fazi propadanja, (vidi si. 1), na ovom ćemo mjestu objaviti dosada slučajne nalaze s tog lokaliteta koji zaslužuju punu naučnu pažnju.

Podaci o nalazima ■Početkom mjeseca kolovoza 1962. Marko Drača iz sela Kašića,

kopajući pijesak za svoje potrebe, pedesetak metara sjeverno od Glavčurka, našao je u jednom od uništenih grobova brončanu pređicu i par naušnica s privjescima u obliku kocke skresanih uglova, a u drugom grobu opet brončanu pređicu. Nađene predmete donio je članovima arheološke ekipe Instituta za nacinalnu arheologiju JAZU u Splitu, koja je u to vrijeme vršila arheološka istraživanja u Kašiću. Nalazi su otkupljeni i danas se čuvaju u spomenutoj ustanovi.

U proljeće 1964. povjerenik Arheološkog muzeja u Zadru Kazi­mir Tomić iz Smilčića našao j!e na položaju Glavčurak, na mjestu gdje je Marko Drača kopao 1962. pijesak i uništio više grobova, na samoj površini zemlje uz kosti od uništenog groba srebrnu lučnu fibulu i dva srebrna monogramna prstena. Nalaz je predao Arheo­loškom muzeju u Zadru. Dva mjeseoa kasnije iste godine, učenik osmogodišnje škole Ilija Veselinović iz Kašića, na istom položaju gdje je nađena fibula i prsteni, također kao površinski nalaz, našao je masivnu brončanu kopču. Nađenu kopču donio je Kazimiru Tomiću, a on ju je predao Arheološkom muzeju u Zadru.

Slučajni nalazi iz lokaliteta Glavčurak u selu Kašiću jesu: par brončanih naušnica s privjeskom u obliku kocke skresanih uglova i dvije brončane pređice, to su raniji nalazi i čuvaju se u Institutu ,za nacionalnu arheologiju JAZU u Splitu;* 1 a mlađe nalaze, srebrnu lučnu fibulu, dva srebrna monogramna prstena i veliku brončanu kopču čuva Arheološki muzej u Zadru.

Lučna fibula (Tab. I, 1), rađena tehnikom lijevanja od lošeg srebra s velikom primjesom bakra, pozlaćena. Tragovi pozlate naj­bolje su sačuvani na zaglavnoj i nožnoj pločici i na luku fibule, a

1 I ovom prigodom još jednom izražavamo zahvalnost muzejskom po­vjereniku Kazimiru Tomić iz Smilčića, čijom zaslugom su spašeni ovi rijetkii značajni arheološki nalazi.

'a Na ovom se mjestu srdačno zahvaljujemo D. Jelovini, Split, koji nam Je omogućio objavu nalaza.

130

uočljivi su na profiliranim dugmastim izdancima polukružne zaglavne pločice, kao i na zoomorfnom završetku rombične nožice. Na polu­kružnoj zaglavnoj pločici nalazi se pet dvostruko profiliranih dug- mastih izdanaka. Polje pločice ukrašeno je mjehurastim ornamentom (tzv. Blasenornament). Okvir oko polja zaglavne pločice ukrašen je s dva niza sitnih nieliranih trokutića. Zaglavna pločica vezana je s nožnom preko 12 mm širokog i blago savijenog luka, posredini

SI. 1. Kašić, pogled na dio uništenog lokaliteta Glavčurak. — Abb . 1 Kašić, Aussicht auf die zerstorte Lokalitat Glavčurak.

kojeg teče rebrasto zadebljanje širine 4 mm, također ukrašeno nizom sitnih nieliranih trokutića. Nožna, pločica je rombična oblika, a završava stiliziranom životinjskom glavom s naglašenim kruprnm oči­ma i nozdrvama. Gornje bočne uglove nožne pločice ukrašavali su okrugli almandinski ili stakleni ulošci od kojih su sačuvana samo kružna ležišta. Ornamentalno polje nožne kločice ukrašeno je u gornjem dijelu s dva spiralno rovašena zavoja okrenuta jedan prema drugom. U profiliranom polju ispod te ornamentalne cjeline, nalazi se strogo geometrijski ukras u obliku koncentričnih trokutića, izve­den tehnikom rovašenja. Rubovi nožne pločice ukrašeni su također dvostrukim nizom sitnih nieliranih trokutića. Isti nielirani orna­ment teče po sredini stilizirane životinjske glave kojom završava rombična nožica.

131

jalnih višestruko profiliranih ispupČenja. Polje zaglavne pločice ukra­šeno je spiralno rovašenim ornamentom, a okvireno je s 4 mm širo­kim gladkim rubom. Zaglavna pločica vezana je s nožnom preko blago savijenog luka širine 14 mm, posredini kojeg teče rebrasto zadebljanje širine 4 mm. Nožna pločica rombičnog je oblika, a za­vršava sa stiliziranom životinjskom glavom s naglašenim očima. Na gornjim i srednjim bočnim uglovima nožne pločice nalaze se pla­stični kružni kolutići, a na donjim uglovima stilizirane orlovske glave. Po sredini pločice teče usko rebrasto zadebljanje, a okolo nje 4 mm široki, gladki rub. Unutar tih profilacija nožna pločica bogato je ukrašena spiralno rovašenim ornamentom. Stražnja strana fibule je gladka osim što su dugmasta ispučenja na zaglavnoj pločici, kao i sam završetak rombične nožice blago konkavni. Pri dnu i posredini zaglavne pločice nalaze se dvije male paralelno postavljene ušice, među kojima je bila pomoću željezne spirale pričvršćena željezna igla, (željezo je oksidacijom propalo). Igla se zapinjala za žljebasto savijenu pločicu koja se nalazi posredini i uz gornji rub rombične nožice.

Mjere: dužina fibule 12,9 cm, širina zaglavne pločice 3,8 cm, širina nožne pločice 3,8 cm.

Po tipološkim i stilskim osobinama opisana fibula predstavlja jedan izraziti i kvalitetno rađeni primjerak istočnogotske lučne fibule, koja je bez svake sumnje pripadala ženskom grobu. Za tu fibulu možemo u širem smislu uzeti sve one analogije, koje smo u ovom radu naveli za ranije opisanu fibulu iz Kašica; vidi bilješke 2— 9. Ova se fibula po načinu izradbe, materijalom, i ornamentom bitno razlikuje od prve, a isto tako i od onih fibula koje smo naveli kao bliže analogije za prvu fibulu; fibula iz Plavna kod Kinina, Han Potoka kod Mostara i ona iz Kranja. Druga fibula iz Kašica, ima više zajedničkih osebina kako u pogledu kvalitete izradbe, tako i po načinu ukrasa sa napred navedenim parom fibula ip Pećinske Rike kod Travnika, te parom fibula iz Rajlovca kod Sarajeva, (vidi bilje­šku 5 i 6), a napose s onim pomenutim primjercima istočnogotskih fibula iz Italije, (vidi bilješku 8) koje se za naš primjerak uzeti kao bliže analogije, iako nisu u svim detaljima s njom analogne, ali su stilski i radionički veoma srodne. Na temelju iznesenih analognih podataka, kao i na osnovu stilsko razvojnih osebina spiralno rova- šenog ornamenta kojim je fibula ukrašena, datiramo je u ranije VI stoljeće, a produkt je jedne istočnogotske radionice nakita iz Italije—,

K Brončana kopča (Tab. I, 4), rađena tehnikom lijevanja, sastoji se od četvrtaste okovne pločice i ovalne karike s trnom — dosta masivan trn trokutasta presjeka s ravno zasječenom bazom profiliranom s vanjske strane. S unutarnje strane glave trn ima ušku lijevanu za-jedna istoenogotska lučna fibula. Tu ćemo fibulu na ovom mjestu obraditi, a ostale nalaze s obzirom da su slavenske provenijencije objaviti ćemo za­jedno s definitivnom objavom lokaliteta.

134

jedno s njim pomoću koje je pričvršćen za stanjeni dio* karike. Karika, je pomoću pačetvorinaste limene pločice pričvršćena s dvije zakovice za okovnu pločicu. Četvrtasta okovna pločica sastoji se od dva dijela: gornje lijevane i jedne ispod ležeće tanke limene pločice, koja je sa četiri zakovice za nju pričvršćena. Gornja lijevana pločica ima u uglovima okrugle ćelije ispunjene staklenom pastom. Posredini ima. profilirano četvrtasto polje, a u centru tog polja nalazi se oveća okrugla ćelija ispunjena staklenom pastom. Između vanjskog ruba pločice i profiliranog središnjeg kvadrata unutar plitke profiladje teče ukras u obliku slova S, izveden u tehnici lijevanja.

Mjere: dužina kopče 9 cm., veličina okovne pločice 5 x 5 cm. Opisana kopča pripada skupini masivnih pojasnih kopči iz doba seobe naroda, tipičnih za istočnogotsku žensku nošnju.

Analogije za nju nalazimo među malobrojnim primjercima isto- čnogotskih kopči na tlu Dalmacije, daleko veći broj paralela nalazi­mo među istočnogotskim kopčama u Italiji, gdje su postojale radio­nice gotskog nakita i odakle su se takve kopče importirale u ostale krajeve gotske države.

Kao analogan primjer našoj kopči mogu se uzeti dvije masivne kopče iz Unešiča kod Drniša.30 Te su kopče rađene luksusnije ođ našeg primjerka, ali stilski i tipološki pripadaju istoj grupi pojasnih kopča. Drugi analogan primjer s dalmatinskog terena jest fragmen­tarno sačuvana kopča iz Drniša, tipološki vrlo slična našoj.10 11 U izvje­snom sm'slu kao paralelu za našu kopču možemo uzeti istočnogotsku kopču e malim ptičjim glavama na okovnoj pločici iž Kranja, koja je import iz Italije.12 Među kopčama toga tipa u Italiji, nalazimo lijep broj analognih primjeraka za našu kopču. Navest ćemo samo nekoliko primjeraka koji su radionički najsrođniji.13 Potrebno je pri tome napomenuti da nijedan, od navedenih analognih primjeraka nije tako rustično rađen kao kašićki, kojem je stilizirani ornament rađen u tehnici lijevanja. Stoga bismo mogli za našu kopču reći da je upravo zbog rustične izradbe vrlo interesantna i potiče na pomisao da je smatramo prije proizvodom možda nekog domaćeg kasnoantičkog radioničkog centra u kome se izrađivao specifično gotski nakit, even­tualno Salona, nego li importom iz istočnogotskih talijanskih radio­nica. Doduše, danas još nemamo utvrđenih domaćih radionica got­skog nakita, ali se pretpostavka o njihovu postojanju ne bi smjela a priori odbaciti.

Prema stilskim svojstvima, a na temelju iznesenih analogija, kašićka je kopča izrazit primjerak istočne gotske pojasne kopče, a vremenski je stavljamo u prvu polovicu VI stoljeća.

10 A. RIEGL, sp. dj. str. 225, si. ST08, 209.11 J. KOVAČEVIĆ, sp. dj. str. 25, si. 42 (desno).12 A. RIEGL, sp. dj. tab. III, 2, si. 207.13 A. GOTZE, Gotische Schnallen, Berlin 1907, tab. IV, 4; II, 2; III, 1 —

N. ABERG, sp. dj. str. 4, si. 7, 8.

135

^ Par brončanih naušnica nađenih u uništenom grobu s brončanom pređicom. (Tab. III, 1 i 2). Pošto su oba primjerka potpuno identična dat ćemo opis samo jedne naušnice.

Brončana naušnica rađena u tehnici lijevanja, sastoji se od karičice i privjeska u obliku kocke. Karičica je kružna presjeka i cijelom svojom dužinom jednake debljine. Na jednom kraju ravno je zasječena, a na drugi joj je kraj navučen kockasti privjesak. Kockasti privjesak ima skresane uglove, a po sredini ravnih strana kružna ležišta ispunena staklenom pastom žućkaste boje. Sta­klena pasta sačuvana je samo na po jednoj sćrani obih naušnica.

Mjere: veličina 3,2 x 3,5; debljina karičice 0,5 cm.U svojoj genetičkoj osnovi takav tip naušnica kasnoantičkog je

podrijetla, kod kojih je kockasti privjesak bio lijevan zajedno s kari­kom,14 15 a naši primjerci predstavljaju već nešto razvijeniji tip te vrste nakita. Najstariji tip takvih naušnica nije karakterističan za german-

* ske nalaze, kao što je to razvijeniji tip kod kojeg kockasti privjesak gubi svoje čisto geometrijske linije, jer se kresanjem uglora kocka pretvara u poliedar. Takve su se naušnice s poliedrom izrađivale bilo u jednostavnoj lijevanoj tehnici od bronce ili od srebra u V i VI stoljeću, a postoje također i luksusno rađene naušnice istog tipa od zlata u tehnici prelamanja s umetanjem almanđinskih i staklenih uložaka. Karičica kod luksusno rađenih primjeraka nije uvijek glatka žica kružna presjeka, već je gdjekad tordirana, a poliedarski privjesak ukrašen je tehnikom filigrana i granulacije. Jednostavni, kao i luk- susni tip ovih naušnica, raširen je na golemom području ođ Crnog mora preko Podunavlja do Galije. Za te se naušnice može kazati da potječu iz jednog produkcionog centra, kako je to nekad tvrdio Bre- ner,u dok ih Csallany, vjerojatno iz tih razloga ubraja u internacio­nalni tip naušnica.16

Analogije za naušnice iz uništenog groba u Kašicu nalazimo u grobnom inventaru istočnogotskog skupa, gepidskog i alamanskog porijekla. Blisku analogiju za njih predstavlja par srebrnih naušnica nađenih u jednom grobu iz Pećinske Rike kod Travnika zajedno s parom lučnih spiralno rovašenih istočnogotskih fibula i velikom kal- ceđonskom perlom •— to je inventar istočnogotskog groba iz vremena oko g. 500.17 U izvjesnom smislu daljnu analogiju mogla bi predstav­ljati naušnica iz gepidske nekropole Kormađin u Srijemu, koja se

14 J. HAM PEL, Alterthiimer der friihen Mittelalters in Ungarn I, Braun- schvreig 1905, str. 358.

15 E. BRENNER, Der Štand Forschung iiber die Kultur der Merowingerzeit, VII. Bericht der Romisch-Germanischen Kommission, Frankfurt a M. 1912, str. 293.

16 D. CSALLANY, Archaologische Denkmaler der Gepiden lln Mitteldonaub- ecken, Arch. Hungar. S. N. X X X V III , Budapest 1961,i str. 270.

17 P, A. HOFFER, sp. dj. str. 258, si. 5. Vidi ovdje bilješku 6.

136

datira u sredinu VI stoljeća.18 a isto tako i naušnice iz Istre, koje Marušić datira u VI stoljeću.19 20 U Jugoslaviji ima još pojedinačnih nalaza takvih naušnica koje dalje pojedinačno ne nabrajamo, npr. Bački Monoštar, Sombor, Novi Banovci, Dubravice na Dunavu itđ.“° Valja spomenuti da je do danas najbrojniji nalaz takvog tipa nauš­nica kod nas dala ranosrednjovjekovna nekropola Bled I, koje Kaste- Uc datira u završno VI i u VII stoljeće.21

Za naušnice s poliedrom možemo reći da su bile češće u upotrebi, ponajviše kod raznih germanskih plemena, a okvirno ih treba dati­rati od V do u VII stoljeće.

Kašićki primjerci najvjerojatnije je da su istočnogotski iz prve polovice VI stoljeća. Sa druge, pak, strane ne smijemo ispustiti iz vida mogućnost atribuiranja tih naušnica kasnoj antici, jer se samo one naušnice s poliedrom koje su nađene u grobovima s izrazito germanskim materijalom smiju sa sigurnošjc pripisati germanskoj upotrebi, kako to ističe Z. Vinski.22 Tu činjenicu kod naših naušnica ne možemo u potpunosti uzeti u obzir, jer naše naušnice potječu iz groba u kome je nađena i brončana pređica koja je tipološki german­ska; ne možemo je smatrati izrazito germanskom, ali nam specifično germanski nalazi s tog lokaliteta dopuštaju da naušnice pripišemo germanskom ženskom grobu.T' Brončana pređica (Tab. III, 3), rađena tehnikom lijevanja, na­

đena u grobu s netom opisanim parom naušnica, sastoji se od obruča i trna. Obruč je elipsoidna oblika i ovalna presjeka, a dio uz koji se pričvršćuje trn stanjen je i ima oblik šipke. Trn je masivan, s kružno profiliranom bazom. Od glave prema vrhu postepeno se sužava i stanjuje, a vrh mu neznatno prelazi preko obruča. Vrh trna je ošte­ćen i naknadno izravnan, u originalnom obliku bio je neznatno po- vijen prema dolje. Nedostaje mu uska s unutarnje strane glave, po­moću koje se pričvršćivao za stanjeni dio obruča.

Mjere: visina 3,7 cm, širina 2,4 cm, debljina obruča 1,1 cm.Takav tip pređice s masivnim obručem i kružno profiliranom

bazom trna, koji je dosta razvijen i neznatno prelazi preko obruča, nalazi se često u grobovima kod raznih germanskih plemena, ponekad uz izvjesne stilske modifikacije, na širokom geografskom prostranstvu od Ponta do krajnjeg sjeverozapada Evrope. Za primjeak iz Kašića navest ćemo nekoliko analogija.

18 D. DIMITRIJEVIĆ, Gepidska nekropola »Kormadin« kod Jakova, Rad Vojvođanskih muzeja IX, Novi Sad 1960, str. 26, t'ab. I, si. 4.

19 B. MARUŠIĆ, Staroslovanske i neke zgodnjosredov ješke najdbe v Istri, Arheološki Vestnik VI, 1, Ljubljana 1955, str. 109, 113, tab. III) 7— 9.

20 Seoba naroda, Katalog, Zemun 1962, str. 36, 58, 84, 119.21 J. KASTELIC, Slovenska nekropola na Bleđu I, Djela SAZU 13 Ljub­

ljana 1960, str. 15, 16. tab. IX, 1— 3.22 Z. VINSKI, Kasnoantička baština itd., Materijali VI kongresa jugoslaven­

skih arheologa, Beograd 1964. str. 105.

137

Veoma blisku paralelu predstavlja jedna pređica iz kompleksne nekropole u selu Mihaljevićima kod Rajlovca nedaleko od Sarajeva.23 Grob kome je pripadala pripisuje se jednom od nekoliko istočno- gotskih grobova s ove nekropole koji se datiraju u početak VI stolje­ća.24 25 * Tipološki veoma slične, iako ne baš potpuno identične pređice, nalazimo u inventaru germanskih grobova u Mađarskoj.2'' U značaj­nom dijelu o Gepidima srednjeg Podunavlja u kojem D. Csallany interpretira gepidski materijal iz preko 2000 grobova također nalazi­mo brojne analogije za našu pređicu.29 Daljnje analogije možemo naći čak u zapadnogotskoj Španiji,27 u germanskim grobovima VI stoljeća u Njemačkoj,28 a također u Italiji za vladanja Istočnih Gota.29 Među istočnogotskim kopčama s velikim četvrtastim okovom u Italiji nalaze se i takvi primjerci kojima je baza trna kružno profilirana,30 a pripadaju prvoj polovici VI stoljeća. Prema iznesenim podacima mogli bismo kazati da primjerak iz Kašića predstavlja tip pređice koji je bio omiljen kod raznih germanskih plemena, uglavnom u VI sto­ljeću, i prema tome možemo je prepisati Germanima. Manje je v je­rojatno da grob s pređicom i parom opisanih naušnica pripada ka­snoj antici, jer je poznato da je kasnoantička baština ostavila veoma jakog i značajnog utjecaja na razne germanske proizvode koje su Germani prilagođavali svom ukusu. S obzirom na karakter izrazito germanskih nalaza s tog lokaliteta možemo je smatrati germanskom iz prve polovice VI stoljeća.

X Slijedeći slučajni nalaz iz vog lokaliteta jest brončana pređica (Tab. III, 5), rađena tehnikom lijevanja. Okvir joj je pačetvorinast, a na mjestu gdje se za njega pričvršćuje trn stanjen je i ima oblik šipke. Trn je dosta razvijen, sa zadebljenom štitastom glavom, a prema vrhu se stanjuje i prelazi preko okvira savijajući se postepeno u obliku kljuna. S donje strane ima malu usku pomoću koje je pri­čvršćen za stanjeni dio okvira.

Mjere: 3,1 x 2 cm, dužina trna 2,3 cm.

23 N. MILETIĆ, Nekropola u selu Mihaljevićima kod Rajlovca, Glasnik Ze­maljskog muzeja u Sarajevu, N. S. X I , Sarajevo 1956, grob 37, t’ab. I, si. 10, l!J(a (grob 37).

24 N. MILETIĆ, sp. dj. str. 34; za potrebne nadopune i ispravka m išljenja N. MILETIĆ o toj nekropoli vidi cit. rad Z. VINSKI, Materijali itd. str. 107.

25 J. HAMPEL, sp. dj. sv. II, str. 294, 295, tab. X III, 3; X X V III , 4; LIl", 4, 11.

23 D. CSALLAN Y, sp. dj. tab. L X X IV , 10; C X X I, 12; C LIX , 11; C L X X I lOj; C C X X X III, 7.

27 H. ZEISS, Die Grabfunde aus dem spanischen Westgoten-Reich Berlin und Leipzig 1934,, tab. VIII, 20.

28 B. SCHMIDT, Die spate Volkenvanderungszeit in Mitteldeutschland Halle (Saale) 1961, str. 140, tab L X X X I , f ; M. FRAN KEN , Die Alamannen zwischen Iller und Lech, Berlin 1944, str. 12— 15 tab X I X 18 20

28 N. ABERG, sp- dj. str. 3, 4, si 6. ’ ’30 A. GOTZE, sp. dj. tab. III, 3.

138

Brončana pređica s pačetvorinastim okvirom tipološki pripada kopčama sa štitastim trnom, tzv. Schnalle mit Schilddorn. To je oblik kopče široke rasprostranjenosti u Evropi kod raznih germanskih ple­mena, prvenstveno u vrijeme druge polovice VI stoljeća i prve polo­vice VII stoljeća,31 odnosno u vrijeme langobardskog vladanja u Ita­liji, iako ona nije langobardski specifikum.32 Pređica je zapravo osta­tak kopče kojoj je okov uništen i oblik joj nije poznat. Kopču s ovako oblikovanom pređicom i štitastim trnom navodimo iz velike i etnički kompleksne nekropole Kranj,33 zatim iz langobardske nekro­pole S. Salvatore blizu Čedada,34 a također je imamo kao langobard­ski import u alamanskoj nekropoli Biilach u Švicarskoj.35 Inače su pređice sa štitastim trnom češće s ovalnim okvirom, npr. u gepidskoj nekropoli Kormadin,36 a dosta su rijetke s pačetvorinastim okvirom, npr. u gepidskoj nekropoli Szentes Kokenyzug, grob 60,37 gdje je ona morala doći u zemlju g. 550—568.

Kašićki primjerak možemo na temelju iznesenih podataka vre­menski staviti približno u sredinu VI stoljeća, a takvu dataciju nam omogućuju i historijske činjenice.

/ Na ovom ćemo mjestu registrirati još jednu brončanu pređicu što potječe iz lokaliteta Goričina (Tab. III, 4), desetak kilometara jugoistočno od Kašića na području sela Pridrage kraj Novigrada.

Na spomenutom lokalitetu je Muzej hrvatskih arheoloških spo­menika u Splitu vršio g. 1946. sondažna arheološka istraživanja. Tom su prigodom istražena 32 groba s prilično brojnim i raznolikim grobnim inventarom, tipičnim za starohrvatske grobne nalaze u Dal­maciji. Od tipičnih starohrvatskih grobnih priloga iz ovog lokaliteta odudara brončana pređica % groba 10 i fragmentarno sačuvan koštani tuljac iz groba 17.38

Kako S. Gunjaca u spomenutim radovima u kojima daje izvje­štaj, pa konačnu obradu nalaza iz Goričine, nije tim nalazima posve­tio posebne pažnje, osim što je kod opisa spomenute pređice naveo

31 J. WERNER, Miinzđatierte austrasische Grabfunde, Berlin und Leipzig 1935, str. 55 i đ., tab. X X I, 13 (Eichloch, grob 54).

32 N. ABERG, sp. dj. str. 103 i d.33 W. SCHMIDT, Die Reihengraber von Kreinburg, Jahrbuch ftir Altetum-

skunde I, Wien 1907, str. 58, si. 12 (3970); Z. VINSKI, Materijali itd. str. 110.34 M. BROZZI, Das langobardische Graberfeld von S. Salvatore bei Milano,

Jahrbuch des Romisch-Germanischen Zentralmuseum 8, Mainz 1962, str. 162 i d., si. 1, br. 8.

35 J. WERNER, Alamannische Graberfeld von Biilach, Basel 1953, str. 22i d.

36 Seoba naroda, Katalog, str. 78, si. 6.37 D. CSALLANY, sp. dj. tab. X V , 7.38 O istraživanju tog lokaliteta informativno je izvijestio S. GUNJACA, Mu­

zej hrvatskih starina od oslobođenja do danas, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 2, Zagreb 1952, str. 223, a definitivnu obradu groblja daje u svom radu, Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, Starohrvatska prosvjeta ser. III, 8— 9, Zagreb 1963, str. 57, tab. .III— X V I; pređica reproducirana na tab. XV I, 24. a koštani tuljoc tab. X V I, 27.

139

d-a je to brončana kopča iz perioda seobe naroda, zamolili smo ga da je i mi još jednom registriramo.39

Pređica je po tipološkim osebinama jednaka opisanoj pređici iz Kašica, (Tab. III, 3), i za nju vrijede iste analogije što smo ih naveli za kašićki primjerak (vidi bilješke 23— 30). Okolnosti nalaza ne dopuštaju da je etnički atribuiramo, ali nam pružaju izvjesne indicije za eventualno postojanje germanskih grobova na ovom samo djelomično istraženom lokalitetu, a u prilog takvom mišljenju^ ide i nalaz iz groba 17. U tom grobu jedini kulturni prilog bio je koštani tuljac od roga, koji nemožemo pripisati starohrvatskom kulturnom dobru kojima pripadaju ostali predmeti iz grobova na tom lokalitetu. Ovaj koštani predmet svojim tipološko stilskim osebinama najvjero­jatnije je, kasnoantičko kulturno doba, a nesmije se isključiti moguć­nost njegove pripadnosti eventualno i jednom germanskom grobu.

Je li ta pređica kasnoantička ili pak istočnogotska ostavština ranijeg VI stoljeća, iz raspoloživih podataka ne možemo zasada za­ključiti. Odgovor na to pitanje mogli bismo dobiti jedino istraživa­njem lokaliteta, što bi u interesu arheološke nauke trebalo provesti.

39 Za mogućnost objavljivanja pređice zahvaljujem o se Akadem iku dru S. Gunjači.

14Q

Na osnovu iznesenih podataka i analogija, nalaze iz Kašica mo­žemo okvirno datirati u VI stoljeću a etnički ih prepisati Germanima, i fto Istočnim Gotima, jer su samo oni historijski utvrđeni u to vrijeme na tlu Dalmacije.40

Grob sa srebrnom fibulom datiramo u ranije VI stoljeće, grob s pozlaćenom fibulom i dva prstena, veliku pojasnu kopču iz drugog uništenog groba, zatim grob s pređicom s ovalnim okvirom i parom naušnica s kockastim privjescima vremenski stavljamo u prvu polo­vicu VI stoljeća. Grob sa četvrtastom pređioom nešto je mlađi od ovih, i stavljamo ga približno u sredinu VI stoljeća, tj. neposredno poslije prestanka istočnogotske vlasti u Dalmaciji, koju Goti počinju napušta đjg,J>_35, a definitifno su je napustili koju godinu poslije tog datuma.41 42 Prema tome, grob sa četvrtastom pređicom indicira da je nekropola trajala duže vrijeme, i ne bismo je sa sigurnošću mogli etnički atributirati Germanima. Najvjerojatnije je da grob s tom pređicom pripada autohtonom romaniziranom elementu kasne antike.

Ti slučajni nalazi u selu Kašicu otkrivaju nam jednu do danas nepoznatu nekropolu s nekoliko izrazito istočnogotskih grobova. To je prvo dosad konstatirano germansko groblje iz vremena velike seobe naroda u Dalmaciji, gdje je inače germanski arheološki materijal relativno malobrojan i zastupljen samo s nekoliko pojedinačnih grobnih nalaza.40

Radi li se o istočnogotskim grobovima u sklopu kasnoantičke nekropole ili pak cijela nekropola pripada Istočnim Gotima, zasada ostaje otvoreno pitanje. Konačni uvid u karakter nekropole može pružiti samo sustavno istraživanje lokaliteta, koji je nažalost već dobrim dijelom uništen, a prema ovdje objavljenim nalazima bez svake sumnje zaslužuje punu naučnu pažnju.

40 F. S lš lć , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, str. 166— 173; isti, Priručnik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914, str. 139 i d." N. NODILO, Historija srednjega vijeka II, Zagreb 1960, str. 187— 215 i 377— 400’

41 F. SlSlC, Povijest Hrvata, str. 173.42 A. RIEGL, sp. đj. str. 223, si. 208 i 209; J. WERNER, Eine ostgotische

Prunkschnalle itd. Kdlner Jahrbuch 3, Berlin 1958, str, 57, tab. X I, 1; J. KOVACEVIC, sp. dj. str. 25 i đ. (Za nadopune vidi recenziju Z VINSKI Arh vestnik X I— XII, Ljubljana 1960— 61, str. 228).

141

DIE ERSTEN ARCHAOLOGISCHEN SPUREN UBER DIE VOLKERWANDERUNGSZEIT AUF DEM GEBIETE

NORD — DALMATIENS

Z u s a m m e n f a s s u n g

Im Dorfe KAŠ1Č (siehe Karte auf dem Bild 2) am Fundort »Glav- curak« wurden gelegentlich Arbeiten zivecks Sandgewinnung im Jahre 1962 ca. zvoanzig Grdber aufgefunden, die jedoch vom Eigentumer des Bodens vollkommen vernichtet worden sind. Die Anzahl der entdeckten Graber und einige zufallige Funde, toelche vom Eigen- tiimer dieses Terrains aufbeivahrt sind, lenkten unsere Aufmerksam- keit auj den Fundort. An Hand der igesammelten Daten uber den Fundort, soiuie der zufalligen Funde auf diesem Terrain, wurde festgestellt, dass es sich hier um einen bedeutenden archaologischen Fundort mit Ostgotischen Grdbern — ivahrscheinlich in Verbindung mit einer spatantiken Nekropolis-handelt.

In der Absicht, auf diesen Umstand aufmerksam zu machen und die Bedeutung des Fundortes hervorzuheben, sowie die Notwen- digkeit zu einer dringenden Intervention zu unterstreichen — da der Fundort teilweise bereits vollkommen vernichtet ist — (siehe Bild 1), veroffentlicht der Autor die bisher zufallig gesammelten Funde an diesem Ort, die in jeder Beziehung eine grosse wissenschaftliche Aufmerksamkeit verdienen.

Die Funde bestehen aus folgenden Gegenstanden:1) eine silber?ie Biigelfibel (Tafel II, 1, 2)2) eine silberne Biigelfibel, vergoldet, nielliert. (Tafel I, 1)3) zwei silberne Monogramm-Ringe (Tafel I, 3 und 4)4) eine grosse Bronze-Schnalle (Tafel I, 5)5) ein PaarBronze-Ohrgehange mit polyedrischen Anhanaern

(Tafel III, 1,2)6) zivei kleine Bronze-Schnallen (Tafel III, 3, 5)7) eine Bronze-Schnalle, (Tafel i ) dem Fundort

Goncina stammt, gegen zehn km siidostlich von Kašić.

Aujl Grund der ermdhnten Daten und der Analogie der 'Funde aus Kašić datiert der Autor diese Funde zeitrdumlich in das 6 Jh und ethnisch schreibt er sie den Germanen, u. zw. den Ostaoten ?udenn nur diese konnten in diesem Zeitraum auf dalmatinischemBoden histonsch nachgevoiesen werden.J0

Das Grab mit der silbem en Biigelfibel (Tafel 1, 2) datiert der Autor in den Anfang des 6. Jh. aer

142

Das Grab mit der Biigelfibel und den zwei Ringen, sowie der I*j l6 Unc ^em ^aar Ohrgehangen mit polgedr'ischen Anhdngern

( nje , 1, 3, 4, 5 und Tafel JJJ, 1—4), schatzt der Autor aus der Zeit er ersten Halfte des 6. Jh. — Die Schnalle (Tafel III, 5) ist seiner einung nach etwas spateren Datums und er nimmt an, dass sie

ungefahr aus der Mitte des 6. Jh. stammt, d. h. unmittelbar nach em nde der Ostgoten-Herrschaft in Dalmatien, das die Erstern im atre 535 zu verlassen begannen und es endgiiltig einige Jahre spater

jur immer verliessen.41 Diese Schnalle sagt uns nach Annahme des utors, dass die Nekropolis langer benutzt vourde — also auch noch

nac i dem Abzug der Goten — und das Grab, in dem sie gefunden wur e, komite man autochthonisch romanisierten Elementen der spaten Antike zuschreiben.

Und am Ende kommt der Verfasser zu der Schlussfolgerung, dass die zufdlligen Funde aus Kašić eine bisher unbekannte Nekropolis mit einigen offensichtlich Ostgotischen Grdbern aufdecken, deren nur teiliveise erhaltener Graberinhalt von einem evidenten Ostgo­tischen Import aus dem benachbarten Italien sprechen. Dieses Gra- berfeld stellt die erste bisher aufgefundene Germanische Nekropolis aus der Zeit der Volkenoanderung in Dalmatien dar, wo ansonsten germanisches archdologisches Material relativ selten vorkommt, das nur einige vereinzelte Graberfunde aufioeist.43

Aus diesen Griinden verdienen die hier veroffentlichten Funde zzveifellos die grdsste Aufmerksamkeit der Wissenschaftler.

143

DIADORA 3, 1965.T. I

Tab. I Kašić, nalazi iz uništenih grobova; 1. istočnogotska lučna fibula, 2. analogni primjerak fibule iz Italije, 3. i 4. monogramni prsteni, 5. pojasna kopča. (Mj. 1:1). — Taf. I Kašić, Funde aus den zerstorten Grabern; 1 Ostgo- tische Biigelfibel, 2 analogisches Exemplar aus Italien, 3 u. 4 zwei Monogram-

mringe, 5 Gurtelschnalle. (M. 1:1).

Tab. II Kašić, nalaz iz uništenog groba; 1. istočnogotska lučna fibula, pred­nja strana, 2. stražnja strana. (Mj. 1:1). — Taf. II Kašić, Fund aus’ einem

zerstorten Grab; 1 ostgotische Biigelfibel-Vorderseite, 2 Riickseite. (M. 1:1).

DIADORA 3, 1965.T. III

4 5

Tab. III Kašić, nalazi iz uništenih grobova; 1 i 2 par naušnica s poliedarskim privjescima, 3 i 4 pređice, 5 pređica iz Goričine kod Novigrada. (Mj. 1:1). — Taf. Ili Kašić, Funde aus den zerstorten Grdbern; 1 u. 2 Ohrringe mit poliedrischen

Anhdnger, 3 u. 4 Schnallen, 5 Schnalle aus Goričina bei Novigrad. (M. 1:1).