seobe srba i njihov položaj u ugarskoj
DESCRIPTION
Seobe Srba u 16. vijeku, njihov položaj u Ugarskoj.TRANSCRIPT
SEOBE SRBA I NJIHOV POLOŽAJ U UGARSKOJ
Stvaranje Austrijske monarhije
• Formirana u Podunavlju
• Formirali je članovi porodice Habsburg*kao vojvode (1282–1453)*nadvojvode (1453–1804)*carevi (1804–1918)
• XIV - sve slovenske zemlje
• XVI - Ugarska, Hrvatska, Češka
• Njemačko plemstvo - vladajući sloj
• Madjarski plemići
• Katolička crkva
• XVIII - dio Poljske i Bukovina
SEOBE SRBA DO POČETKA XVI VIJEKA
Pobjede Turaka u XIV izazvale su seobe stanovništva na sjever (u južnu Ugarsku)
Pad Despotovine 1459.
Pad Bosne 1463.
Užurbana seoba naroda
Ugarski kralj Matija Korvin (1458-1490) *(nazvan je Corvinus prema gavranu (lat. corvus) kojega je imao u grbu.)
Vuk Grgurević (1465-1485)* (Zmaj Ognjeni Vuk)
Srbi se sve više sele na teritorije Ugarske..
SEOBE U XVI I XVII SEOBE U XVI I XVII VIJEKUVIJEKU
Selim I (1512-1521) Sulejman Veličanstveni (1521-1565) Pojačane seobe zbog osvajanja ovih sultana Poslije Mohačke bitke 1526., osvojen
Budim i Banat, veći dio Austrougarske
>>>Selim I<<<
Sulejman Veličanstveni
Gotovo svi Srbi ponovo pod osmanlijskom vlašću,do Bečkog (Morejskog) rata(1683-1699)
Bačka i Banat-Srpska zemlja Turci spahije dovodilii Srbe da rade polja,
čuvaju gradove i druge posjede. Srpski martolozi ...
>>>Austrijske vlasti pomagale seobu Srba na pogranične prostore Austrougarske
>>>Srpska naselja - iza Budima na sjeveru, do Lipove i Arada na istoku, Žumberka i Knina na zapadu.
Boban Savić
• Srbi koji su ostali na granici sa otomanskim carstvom Austrija je vojno organizovala.
• Oni su činili najveći broj vojnika vojne krajine, koja je konačno organizovana osnivanjem Karlovaca 1579. godine.
• Istovremeno su osmanlijske vlasti naseljavale stanovništvo, uglavnom srpsko, iz dinarskih krajeva u svoja pogranična područja kakva su bila Bosanska krajina, Kninska krajina i dijelovi osvojene Like.
• Stvaranje ovakvih vojnih granica dobrim dijelom je bio rezultat kraja otomanske najezde na zapad. Pa ipak, otomanska snaga se još jednom razbudila na kraju XII vijeka u vrijeme Bečkog rata.
Tada je, poslije turskog prodora preko Kosova i Metohije u Srbiju, pokrenuta velika seoba, tzv.
PRVA ili VELIKA SEOBA SRBA, pod vođstvom Arsenija Čarnojevića.
U jesen 1690. oko Beograda se prikupilo nekoliko desetina hiljada srpskih porodica koje je austrijski car Leopold I, naselio na širokim prostorima Ugarske.
POLOŽAJ SRBA U 18. VIJEKU
Druga seoba Srba pokrenuta je 1739 pod Arsenijem IV Jovanovićem, nakon neuspjeha Austrije u ratu protiv Turske iz 1737-1739.
Ovim seobama znatno je povećan broj Srba u Ugarskoj.
Poslije oslobođenja Ugarske car Leopold je patrijarhu Arseniju i srpskim starješinama 1690. dao prava i privilegije.
Oni su tako dobili potvrdu prava i povlastica Srpske pravoslavne crkve, čime su Srbi stavljeni pod carsku zaštitu.
Protiv ovih privilegija bili su ugarski i hrvatski feudalci jer su u njima vidjeli narušavanje zakona Kraljevine Ugarske.
• Oni su ih zbog toga nastojali pokmetiti. Sa druge strane, Katolička crkva se osjetila pogođenom zbog privilegija datih Srpskoj crkvi.
• Međutim, Srbe su u zaštitu uzimali habzburški vladari jer su im bili dobri i jeftini vojnici.
• Na osnovu carskih privilegija izrasla je vjerska i prosvjetna autonomija Srba u Habzburškoj monarhiji koja je postojala do 1912. godine.
Privilegije su omogućile Srbima da očuvaju svoju nacionalnu posebnost u Habzburškim zemljama.
Osim toga, Srbi su ovdje zadržali sve elemente svoje nacionalne kulture, koja se, sa dobom prosvjećenog apsolutizma, uključuje u evropske kulturne tokove.
Zapadnoevropski uticaj počeo je najprije u umjetnosti.
U književnosti su zapadni uticaji sporiji zbog otpora srpske crkvene hijerarhije prema težnji habzburških vlasti da Srbima smanje povlastice.
Zato su vjerske i svjetovne knjige dugo donošene iz rusije. Najveći polet u kulturi osjeća se u vrijeme prosvjećenog apsolutizma, posebno za vladavine Josifa II.
• U to vrijeme stvaraju dvojica znamenitih Srba, istoričar Jovan Rajić (1726-1801) koji je napisao obimno djelo „Istorija raznih slovenskih naroda, pre svega Bugara, Hrvata i Srba“ i Dositej Obradović (1742-1811) koji je za svoje prosvjetiteljske ideje pridobio široki krug srpske inteligencije koja je pisala i prevodila za srpski narod.
• On je svojim radom položio temelj novijoj srpskoj književnosti i doprinio buđenju u moderne nacionalne svijesti kod Srba.
Powered by