behar 96- riznica bošnjačke kulture

RIZNICA BO[NJA^KE KULTUREIz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}

BEHAR^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010. BROJ 96 CIJENA 20KN

2 BEHAR 96

BEHAR

Selma KUKAVICA

SADR@AJ

RIZNICA BBO[NJA^KE KKULTUREIz aarhiva BBo{nja~kog iinstituta ffondacije AAdil-bbeg ZZulfikarpa{i}

Sead Begovi}Nestanak ""kulture zzaborava"Rije~ urednika 3

Bo{nja~ki iinstitut - FFondacija AAdil ZZulfikarpa{i} 4

Adil-bbeg ZZulfikarpa{i} ((1921. - 22008.) 7

INTERVJU: Amina Rizvanbegovi} Dùvi}, direktorica Bo{nja~kog institutaBo{nja~ki iinstitut nnije nnacionalisti~ka niti bbilo kkakva ’’politikantska’ iinstitucijaRazgovarao: Filip Mursel Begovi} 11

Narcisa Puljek-Bubri}Izbor iiz zzbirke pperiodi~nih ppublikacija bbiblioteke BBo{nja~kog iinstituta 115

Narcisa Puljek-Bubri}Stara ii rrijetka kknjiga ((Izbor iiz sspecijalnih zzbirki) 223

Kartografska zzbirka 28

Arhiv BBo{nja~kog iinstituta 30

ORIJENTALNI RRUKOPISI –– BBlago iiz rriznice Bo{nja~kog iinstituta ffondacije AAdil-bbeg ZZulfikarpa{i} 31Pripremili: Amina Rizvanbegovi} Dùvi} i Edin Urjan Kukavica

Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta 32Rukopis Kur’ana u zlatu 35Tefsiru’l-Kur’an – Tuma~enje Kur’ana 37Ad`za’u’l Kur’an – Kur’an u dùzovima 39An-Nasabu ‘{-[arif – Plemenita loza Muhammeda a.s. 43Dèlaluddin Rumi Belhi – Mesnevi Ma’nevi 45Divan-i Kaimi 47[arhu ‘l-Awamili ‘l-Mi’ah 51Alaudin Sabit – Mi’raggiyah (Miradìja) 53Berati - Rukopisni administrativni dokumenti 55Med`mue 58

Naslovna strana: Detalj rukopisa Kur'ana u zlatu

Grafi~ki dizajn i prijelom:

Tisak:

BEHAR, ddvomjese~ni bbo{nja~ki ~~asopis zzakulturu ii ddru{tvena ppitanja

Nakladnik:Kulturno ddru{tvo BBo{njaka HHrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BBEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip MMursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Ibrahim KKAJAN, SSenad NNANI], EErvin JJAHI],Sena KKULENOVI], AAzra AABAD@I] NNAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH ““Preporod”Ilica 335, 110000 ZZagreb, HHrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-11101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-2280-33755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KKukavica

Tisak: Hitra pprodukcija kknjiga dd.o.o., Sveta NNedjelja

Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

3BEHAR 96

Ovaj broj "Behara" jo{ jednom ob-navlja koncepciju tematskog brojane bi li se na taj na~in jo{ jednom,za sve nas, zadobio cjelovit pristupu neke od goru}ih i aktualnih temapreva`nih za kulturni i znanstveniidentitet Bo{njaka. Ovaj put, zahva-ljuju}i vakufu gospodina Adil-begaZulfikarpa{i}a (koji je kao osniva~ iutemeljiva~ godine 1988. realiziraootvorenje Bo{nja~kog instituta uZürichu), donosimo samo jedanzna~ajni djeli} ove velebne zbirkekoja je godine 2001. prenesena unovu zgradu Bo{nja~kog instituta uSarajevu, gdje se sada u stalnompostavu nalaze glavni fondovi insti-tuta iz Züricha, s naglaskom da jerije~ o najve}em sarajevskom ibosanskohercegova~kom vakufunakon Gazi Husrevbegovog.

Budu}i da samo bibliote~ni fond Instituta sadrì 150 000naslova, a {to ponajvi{e uklju~uje fondove Bosnica iIslamica, pa zatim i Croatica, Serbica, Turcica, Judai-ca, Jugoslavica i Balcanica, "Behar" ne moè prenijeti,za sada, ba{ svo bogatstvo ove "dàmije" bo{nja~kogduha, a i duhovnosti ostalih suputni~kih naroda i na-rodnosti u BiH i {ire. Smatra se da ovaj vakuf, ova fon-dacija, ima za cilj istraìvati politi~ku, vojnu, ekonom-sku i kulturnu povijest naroda Bosne i Hercegovine, ana prvom mjestu Bo{njaka, odnosno, prou~avanje ar-hivske, knjièvne, rukopisne, folklorne i umjetni~ke te-kovine koje se odnose na Bosnu i Bo{njake. U svakomslu~aju, uvid u ovu gra|u neprocjenjive vrijednosti zaBo{njake i zahvaljuju}i Adil-begu Zulfikarpa{i}u, koji jegodinama skupljao, sistematizirao i ure|ivao arhivske,rukopisne, knjièvne i novinsko publicisti~ke materija-le, omogu}ila nam je prije svega dobrohotnost i sus-retljivost direktorice Instituta gospo|e Amine Rizvan-begovi} Dùvi}, zatim bibliotekarke Narcise Puljek-Bubri}, arhivara Ahmeta Zulfikarpa{i}a i IT adminis-tratora Emira Kalendera koji su fotografirali gra|uprezentiranu u ovom tematskom broju.

Nadamo se da }e nam i ovi "Beharovi" prilozi pokaza-ti gdje bo{nja~ka stvarala~ka djelotvornost nastaje,njenu strastvenu èlju za komunikacijom, nadalje, po-

kazati sve ono {to se ne moèpre{utjeti, a to se prije svega od-nosi na dostojanstven govor sonima koji vi{e nisu ìvi, a njihovje svekoliki doprinos ba{tini nep-rocjenjiv. U svakom slu~aju, bo{-nja~ka kreativna kolijevka ne}epostati zapu{teno mezarje upravozahvaljuju}i ovakvim i budu}imzadu`binama za koje pro{lost nijepotro{ena, a budu}nost nam snovim djelima sve vi{e govori ka-ko se to u po{tovanu starost ulije-va mladost. Misli se pritom nanove vakife i donacije onih kojeintrigira bo{nja~ki profil vreme-na, i za koje je trijumf umjetni~-kog stvarala{tva, religije, filozofi-je i znanosti temeljno preispitiva-nje stavova prema ìvotu.

Bogati sadràji koje pohranjuje Bo{nja~ki institut uBo{njaka nedvojbeno bri{u neodre|ena ~uvstva da jeponièn u svim dru{tvenim mijenama i ratovima, {to-vi{e, u~i ga interpersonalnom govoru s drugima te ono{to zovemo "kulturom zaborava" neminovno odlazi uzape}ak. Moèmo zaklju~iti da Institut odista nijeugroèn kratkim trajanjem i da svakim danom posta-je dijelom op}e kulturne, dru{tvene i tradicijske me-morije Bo{njaka. Kulturni artefakt Instituta nastaje urealnosti jer se moè percipirati i u mre`noj komuni-kaciji, odnosno, uz pomo} informati~kih tehnologija,kada je rije~ o: Biblioteci, Arhivu dokumenata, Centruza prou~avanje bogumila, Kartografskoj zbirci, Doku-mentacijskom centru o ratu 1992.-1995., Grafi~ko do-kumentacijskom centru, Umjetni~koj galeriji, izdava~-koj djelatnosti, Gazi Husrev-begovu hamamu i takodalje.

Institut, dakle, dokazuje da se povijest jednog narodane moè brisati u ime trenutka. Ahistorija za Bo{njakenaprosto ne postoji ve} historijski kontinuitet. Radujei to {to je agilni asker svekolike ba{tine u Bo{njaka,Adil-beg Zulfikarpa{i}, koji je prvotno djelovao kao"one man institution" zadobio svoje nastavlja~e, {iromBosne i svijeta, a napose u djelatnicima sarajevskogBo{nja~kog instituta.

Sead BBegovi}

RIJE^ UREDNIKA

NESTANAK "KULTURE ZABORAVA"

4

Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a, pasve do danas, dobrostoje}i i u~eni ljudinalazili su na~ina da svojoj zemlji i narodudaruju ne{to {to }e im biti od op}e koristi idobra. Poput dàmija, biblioteka, ~esmi,hamama, hanova, mostova… Gazi Husrev-beg, Behram-beg i Kara|oz-beg samo suneki od najpoznatijih vakifa ~ija su imena,zajedno sa njihovim vakufima, sastavni diokulturne povijesti Bosne i Hercegovine. Ikada se u~inilo da je vrijeme vakifa tek diohistorije, Adil-beg Zulfikarpa{i}, politi~ar,publicista i kulturni mecena ispisao je no-vu stranicu u povijesti bosansko-hercego-va~kih vakifa utemeljiv{i 1988. godine Bo{-nja~ki institut u Zürichu sa èljom da gajednoga dana izmjesti u Bosnu i Hercego-vinu. Ideja za formiranje Bo{nja~kog insti-tuta javila se jo{ u godinama ranog emig-rantskog i disidentskog ìvota Adila Zulfi-karpa{i}a. On je tada posjedovao dvije bib-lioteke. Jednu je rasformirao, jer se baviomi{lju da odseli u Ameriku ili u Australiju,dok je drugu ostavio u Be~u kada se odse-lio u [vicarsku. U [vicarskoj je formirao biblioteku, po tre}iput u emigraciji, koja je posluìla kao temelj Bo{nja~koginstituta. Po~etkom 2001.godine, nakon {to je zavr{ena iz-gradnja nove i savremeno opremljene zgrade, te preneseniglavni fondovi iz Instituta u Zürichu (biblioteka, arhiv, zbirkaumjetni~kih djela), u Sarajevu je po~eo sa radom Bo{nja~kiinstitut.Bo{nja~ki institut je smje{ten u samom srcu Sarajeva, u uli-ci Mula Mustafe Ba{eskije 21. Kompleks Instituta sa~inja-vaju zgrada biblioteke, u kojoj su smje{tene knjige, arhivdokumenata, video i audio arhiv, zbirka likovnih djela, kabi-neti za nau~no-istraìva~ki rad, ~itaonice, sala za konferen-cije, te drugi popratni sadràji, i Gazi Husrev-begov hamam,u kojem su smje{teni eksponati i koji je u funkciji kulturnogcentra. Za arhitektonsko rje{enje Bo{nja~kog instituta, zgra-du biblioteke i uspje{nu restauraciju Gazi Husrev-begovogHamama, koje predstavlja rijetko uspio spoj moderne i ori-jentalne arhitekture, zaslu`ni su arhitekti Hasan ]emalovi} iAhmet Kapidì} koji su za ovaj objekat dobili [estoaprilskunagradu Grada Sarajeva za 2001. godinu u kategoriji Grupnenagrade.

U izjavi se, izme|u ostalog, navodi: "U svoj zapaèni gradi-teljski opus, arhitekti Kapidì} i ]emalovi} pridodat }e i obje-kat Bo{nja~kog instituta u Sarajevu. Unutar veoma nepovolj-ne lokacije - {to je ~est slu~aj prilikom gradnje u uòj grad-skoj jezgri Sarajeva - arhitekti Kapidì} i ]emalovi} znala~kisu povezali Hamam - dragulj naslije|enog graditeljstva sa

novim objektom izgra|enim u duhu arhi-tektonskih trendova Evrope na samomkraju XX. vijeka, te tako formirali jedin-stveno oblikovnu, prostornu i funkcional-nu cjelinu.” Posredstvom zdanja Hama-ma (izgra|en 1535.godine) ostvario sehistorijski susret dva vakufa. Jedan, GaziHusrev-begov, nastao u vrijeme kada suislamska kultura, obrazovanje i u~enostdoìvljavali svoj osvit u Bosni i Hercego-vini. Drugi vakuf, Adil-begov Institut, ins-titucija koja }e biti centar razvoja gra-|anske kulture i ostalih vrijednosti kodBo{njaka. Mjesto prijem~ivo za drugo idruga~ije, institucija koja istraùje pro{-lost ali i usmjerava budu}nost.

Bo{nja~ki institut nastao je kao rezultat50-to godi{njeg rada Adil-bega i njegovesupruge Tatjane na sakupljanju, klasi-ficiranju i sistematiziranju razli~ite gra|eo Bosni i Hercegovini, ta~nije historijs-kog, knjièvnog, novinsko-publicisti~kog,rukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog

i folklornog blaga. Temeljni zadaci su mu promoviranje kul-turne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao idrugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima ìve.

Aktivnosti Instituta sastoje se u:

Vr{enju nau~nih istraìvanja u saradnji sa srodnim usta-novama u zemlji i inozemstvu

Odràvanju i kompletiranju nau~no vo|ene biblioteke i arhiva.

Organiziranju kulturnih manifestacija, nau~nih seminara,susreta, izlo`bi, promocija i sli~nih priredbi.

Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i pe-riodike.

Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim ra-dom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercego-vine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ovezemlje i naroda. Najve}e blago Bo{nja~kog instituta pred-stavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedi-nica, i ~ije knji{ko bogatstvo pruà jedinstvenu mogu}nost zadaljnja istraìvanja o Bosni i Hercegovini i njenoj pro{losti. Tuse nalazi i zbirka novina i ~asopisa, te kompletna godi{ta raz-li~ite informativne i stru~ne periodike sa prostora Bosne iHercegovine. Katalog biblioteke se vodi uporedo na dva sis-tema, kao klasi~na kartoteka i online katalog EOS Web. Bib-liote~ka gra|a razvrstana je u vi{e odjela: Bosnika, Islamika,

BEHAR 96

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Fondacija Adila Zulfikarpa{i}aBo{nja~ki institut je smje{-ten u samom srcu Sarajeva,u ulici Mula Mustafe Ba{es-kije 21. Kompleks Institutasa~injavaju zgrada bibliote-ke, u kojoj su smje{teneknjige, arhiv dokumenata,video i audio arhiv, zbirka li-kovnih djela, kabineti za na-u~no-istraìva~ki rad, ~itao-nice, sala za konferencije, tedrugi popratni sadràji, i Ga-zi Husrev-begov hamam, ukojem su smje{teni ekspo-nati i koji je u funkciji kultur-nog centra.

5BEHAR 96

FONDACIJA ADILA ZULFIKARPA[I]A

BO[NJA^KI INSTITUT U SARAJEVU

Kroatika, Serbika, Jugoslavika, Balkanika,Emigrantika, Turkika i Judaika. Institutposjeduje bogatu zbirku orijentalnih ruko-pisa, koja sadrì 743 kodeksa sa 1125 dje-la, me|u kojima je i svjetski unikat, ruko-pis An- Nasabu S-[arif, koji spada u najl-jep{e arapske rukopise napisane u Bosni iHercegovini. Rukopis je 1621. godine sas-tavio (ili prepisao) dervi{ Mahmud. Tu je ibogata zbirka faksimila rukopisa unikata irariteta klasi~nih orijentalnih djela, uizdanju Goethe Univerziteta iz Frankfurta.

Bo{nja~ki institut posjeduje i veliku Zbirkuumjetni~kih djela. Ona sadrì zbirku likov-nih djela Bo{njaka u kojoj je zastupljenopreko 200 autora sa preko 1500 djela. U tojzbirci posebno mjesto zauzima stalnaizlo`bena postavka Mersada Berbera sapreko 70 umjetni~kih djela i Ismeta Rizvi}asa 50 akvarela. Tu je jo{ i zbirka djelaumjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije,kao i zbirka stranih umjetnika sa dvije ko-lekcije akvarela austrougarskih slikara-oficira Eduarda Loi-dolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirisani bosansko-hercegova~kim motivima. Izdava~ka djelatnost, kojom se Institut bavi od svog osnutkau Zürichu, je od posebne va`nosti za Institut. Do sada je In-stitut bio izdava~ ili suizdava~ vi{e od trideset naslova. Po-sebno mjesto, u kompleksu zdanja Bo{nja~kog instituta, za-uzima Gazi Husrev-begov Hamam. To je prostor u kojem se,na jedinstven na~in, dopunjavaju orijentalna arhitektura samodernim ure|enjem, stvaraju}i prelijep i ugodan prostorgdje se njeguje i odvija ìva kulturna aktivnost. Hamam jemjesto doga|anja brojnih kulturnih sadràja poput promoci-

ja knjiga, knjièvnih ve~eri, koncerata,izlo`bi, ali i mjesto za druènje i susrete.Klub Bo{nja~kog instituta je jo{ jedanprostor za druènje i susrete, mjesto oku-pljanja istaknutih bosansko-hercegova~-kih intelektualaca, uglednih li~nosti izkulturnog, javnog i politi~kog ìvota. Rad icjelokupna djelatnost Bo{nja~kog institu-ta odvija se po najvi{im svjetskim stan-dardima. Tako, izme|u ostalog, u Institu-tu postoje i multimedijalni prostori koji sekoriste za izlo`be, promocije, koncerte,simpozije, okrugle stolove, predavanja is-taknutih profesora, nau~nika itd.Adil-beg Zulfikarpa{i} osnovao je SenatBo{nja~kog instituta 2005. godine. CiljeviSenata su afirmiranje i promoviranje kul-turnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta iBiH, razvijanje povijesne istine o BiH, tepromicanje pozitivnih ideja i dijaloga sadrugim kulturnim institucijama u BiH iinozemstvu. ^lanovi Senata birani su poposebnim osobinama, po svome ugledu,

sposobnosti i èlji da aktivno sudjeluju u napretku i promi-canju interesa BiH i ciljeva Bo{nja~kog instituta. ^lanstvo uSenatu ogleda se u ja~anju i popularizaciji Instituta, te naostvarivanju kontakata i suradnje sa drugim kulturnim insti-tucijama u BiH i inozemstvu. Organe Senata ~ine predsjed-nik, Odbor i sekretarijat. Nema sumnje da je Bo{nja~ki insti-tut institucija koja je ostvarenje sna, ne samo njegovog vaki-fa Adl-bega Zulfikarpa{i}a, ve} i svih onih koji èle istinskipomo}i afirmaciji kulturnih vrijednosti i povijesnih istina oBosni i Hercegovini, Bo{njacima i narodima sa kojima sustolje}ima ìvjeli zajedno.

6 BEHAR 96


UPRAVADirektorica BBo{nja~kog iinstitutaMr. Amina Rizvanbegovi} Dùvi}

Upravni oodbor BBo{nja~kog iinstituta

Prof. dr. Zlatko Lagumdìja, predsjednikProf. dr. Faris Gavrankapetanovi}, potpredsjednik Mr. Mirsad Kurtovi}, sekretarJasmina Be{lagi}, ~lanMuhamed Hadìomerovi}, ~lanHusein Hasibovi}, ~lanHasan Taner Hatipoglu, ~lanDr. Hilmo Neimarlija, ~lanBakir Pa{i}, ~lanProf. dr Fahrudin Rizvanbegovi}, ~lanFehim [kalji}, ~lan

Bo{nja~ki institut je otvorenza sve koji se bave nau~nimradom na temu kulturne i po-liti~ke historije Bosne i Herce-govine i Bo{njaka, kao i geo-politi~kog i kulturnog kontek-sta ove zemlje i naroda. Naj-ve}e blago Bo{nja~kog insti-tuta predstavlja biblioteka,koja broji vi{e od 90 000 biblio-te~kih jedinica, i ~ije knji{kobogatstvo pruà jedinstvenumogu}nost za daljnja istra-ìvanja o Bosni i Hercegovini injenoj pro{losti.

KONTAKT

Bo{nja~ki iinstitut uu SSarajevu Mula Mustafe Ba{eskije 2171000 SarajevoBosna i Hercegovina

Tel.: +387 33 279 800Fax.: + 387 33 279 763E-mail: [email protected]

DirektoricaTel.: +387 33 279 760E-mail: [email protected]

BibliotekaTel.: +387 33 279 805E-mail: [email protected]

Web rredakcijaE-mail: [email protected]

7BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

Adil-beg Zulfikarpa{i} (1921. - 2008.)Adil Zulfikarpa{i} je potomak stare bosanske plemi}ke po-rodice - bega êngi}a. Rodio se u Fo~i 23. decembra, 1921.g.,od oca Husein-bega i majke Zahida-hanume êngi}. Otac muje bio veleposjednik, dvadeset i pet godina gradona~elnik Fo~ei ~lan Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpa{i} jeodgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, uokruènju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za iz-gradnju pravednijeg dru{tvenog poretka. Kao gimnazijalac, sa{esnaest godina, pristupa komunisti~koj omladini, da bi ubrzobio primljen i u Komunisti~ku partiju Jugoslavije. Godine1937. isklju~en je iz Fo~anske gimnazije, zbog sudjelovanja uorganizaciji {trajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939.dolazi u sukob sa Partijom, po{to se opredjelio za gledi{taknjièvnika-komuniste Miroslava Krleè, kojeg je partijskovodstvo isklju~ilo zbog "idejnih skretanja”. Zbog toga AdilaZulfikarpa{i}a isklju~uju iz Partije.

Pred Drugi svjetski rat vra}en je u partiju i postaje njenistaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Fo~i i Sarajevu. Godine1941. upisuje se na Visoku ekonomsku {kolu u Beogradu.Po~etak rata zati~e ga u Fo~i. Tu po~inje raditi na formira-nju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upu}enje u Sarajevo na antifa{isti~ki rad. Ujesen 1941. prelazi uKalinova~ki partizanski odred radi politi~kog rada saomladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni

odred "Zvijezda” kod Vare{a. U februaru 1942. godine u Sa-rajevu su ga uhapsile usta{e i nakon te{kog mu~enja osu-dile na smrt. Zbog ~injenica da je potomak ugledne po-rodice i da su mu brata zaklali ~etnici, pomilovan je i osu-|en na dvadeset godina robije. Kaznu je izdràvao u Zenici,pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu.Putem uspijeva pobje}i. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim uJajce, gdje formira Vi{u partijsku {kolu.

Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za {efapersonalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnomkomitetu u Mostaru. Pred kraj rata premje{ten je u oslo-bo|eno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnuvlast. U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postav-ljen je za pomo}nika ministra trgovine. Doskora uvi|a dakod vode}eg komunisti~kog sloja umjesto idealizma ranihgodina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugod-nim ìvotom. Gubi vjeru u mogu}nost zavo|enja socijalnepravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarno{}u i ìvjetiu "sigurnosti” dràvne elite, ili sve napustiti i po~eti ìvotiznova, izvan zemlje za koju se borio. Odlu~uje sve raskinu-ti i oti}i u emigraciju. Po~etkom februara 1946. bjeì uItaliju, u Trst, gdje dobiva politi~ki azil. Odatle odlazi u Rim.Izdràvala ga je neko vrijeme rodbina iz Turske. U oktobru1946. prelazi u Austriju. U Innsbrucku i Grazu studira poli-

ti~ke nauke. Za jednu ameri~ku novinsku agenciju pi{e~lanke o marksizmu.

Godine 1954. prelazi u [vicarsku. Tu po~inje svoju politi~kuborbu za bo{nja{tvo, afirmira se kao istaknuti predstavnikbo{nja~ke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali.Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i ~lan Izvr{nogkomiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi uelitne politi~ke i ekonomske krugove Evrope. Okuplja najug-lednije Bo{njake muslimane u emigraciji i radi ne projektustvaranja Bo{nja~ke demokratske organizacije. Iz [vicarskeAdil Zulfikarpa{i} odràva tijesnu vezu sa Be~om, gdje je ve}djelovala novostvorena jezgra bo{nja~ke demokratske emig-racije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljujebrojne ~lanke o Bosni. U Be~u po~inje 1960.g. izdavati poli-ti~ko-kulturni mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi. Prvesuradnike nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca ili~nosti iz javnog i politi~kog ìvota predratne Jugoslavije.Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljaju}i musli-manske iseljenike {irom svijeta, koji su pod utjecajemrazli~itih nacionalnih i politi~kih struja u emigraciji bili svevi{e u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.

Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih ibo{nja~kih demokratskih intelektualaca i politi~ara, osnivau Stanstedu (Engleska), pokret nazvan Demokratska alter-nativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kaodecentralizirane i demokratski ure|ene zajednice, s pot-punom ravnopravno{}u svih nacija. Godine 1964., sa de-mokratski orjentiranim Bo{njacima oko Bosanskih pogledapokre}e osnivanje Liberalnog saveza Bo{njaka. Na kongre-su u Münchenu, kojemu Zulfikarpa{i} predsjedava, sud-jeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja.Organizacija je najvi{e nastojala uspostaviti suradnju saljudima iz zemlje, ne ulaze}i u strukture emigrantske poli-tike.U periodu od 1965. do 1976. razvija uspje{nu aktivnostna poslovnom polju, ustanoviv{i vlastitu uvozno-izvoznu ifinancijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog~ovjeka tako i politi~ara, te ima prilike susresti se sa brojn-im znanstvenicima, umjetnicima i politi~arima iz inozem-stva, zemlje i emigracije.

Po~etkom osamdesetih likvidira preduze}e, da bi se sasvimposvetio politi~kom i kulturnom radu za Bosnu. Postaviv{i

sebi za cilj ustanoviti u slobodnom svijetu jednu kulturnuinstituciju za prou~avanje pro{losti Bosne i promoviranjenjezine kulture, svoju ionako ve} bogatu biblioteku po~injeoboga}ivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz do-movine i svijeta. Svoj povratak u intenzivno aktivan politi~kiìvot Zulfikarpa{i} obiljeàva intervijuom "Bosanski Mus-limani-~imbenik mira izme|u Srba i Hrvata”, objavljen kra-jem 1983. g. u londonskom ~asopisu Poruka slobodneHrvatske. To je jedna vrsta politi~kog manifesta Bo{njaka,koji }e kasnije, po raspadu komunisti~kog reìma u Jugo-slaviji, predstavljati idejnu osnovu najprije Muslimanske-bo{nja~ke organizacije i potom Liberalne bo{nja~ke stran-ke. Intervju-manifest pobudio je veliko zanimanje me|uBo{njacima i uop}e demokratskim svijetom u Jugoslaviji;prevo|en je i izdavan na vi{e stranih jezika.

U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut uZürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgra-du u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za mo-derni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjet-nina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njegsakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske,knjièvne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-do-kumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao io susjednim zemljama i njihovim narodima. Ve} na po~etkuinstitut izdaje nekoliko knjiga, politi~kih i literarnih, koje senisu mogle tada javiti u Bosni, i po~inje izdavati kulturno-povijesni znanstveni ~asopis Islam und der Westen, nanjema~kom i dijelom na bosanskom jeziku. Povratak AdilaZulfikarpa{i}a u domovinu Bosnu poklapa se sa padomkomunisti~kog reìma i po~etkom demokratskih procesa ubiv{oj Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Izetbegovi}em iniciraoje stvaranje Stranke demokratske akcije. Me|utim, ubrzosu se Zulfikarpa{i}evi liberalni i demokratski pogledi naaktuelne procese i budu}nost Bosne na{li u oprecistrana~ke desne struje, zbog ~ega je on odlu~io formiratiMuslimansku bo{nja~ku organizaciju. U martu 1991. u Sa-rajevu po~inje izdavati nedjeljne novine Bosanski pogledi,koje ure|uje grupa mladih novinara. Osnovna linija pisanjaBosanskih pogleda bila je odre|ena nastojanjima zao~uvanje jedinstvene Bosne.

8 BEHAR 96


U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturnimjese~ni ~asopis Bosanski pogledi.. Prve suradnikenalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca ili~nosti iz javnog i politi~kog ìvota predratne Jugo-slavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine,okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta,koji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih ipoliti~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnostida izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.

U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva BosniakenInstitut u Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa).Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Uni-verziteta, preure|uje je za moderni institut, use-ljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. In-stitut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njegsakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja his-torijske, knjièvne, novinsko-publicisti~ke, ruko-pisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne gra-|e o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zem-ljama i njihovim narodima.

Krajem juna 1990. Bo{nja~ki institut inedjeljnik Na{i dani organiziraju uSarajevu simpozij na temu "Bosna ibo{nja{tvo”, u kojem sudjeluje velikibroj znanstvenika, povjesni~ara i pi-saca. Istovremeno je u Sarajevu objav-ljena knjiga "Povratak u Bosnu”, kojasadrì niz priloga za biografiju AdilaZulfikarpa{i}a. Od 1992. do 1994. go-dine Zulfikarpa{i} prete`no boravi uZürichu, putuju}i povremeno u Bosnukao predsjednik Muslimanske bo{-nja~ke organizacije. êsto poduzimaputovanja u razli~ite zemlje radi susre-ta sa politi~arima i drugim utjecajnimli~nostima, u potrazi za rje{enjem pita-nja Bosne. Pomaè Bo{njake u izbjeg-li{tvu, promovira njihovo okupljanjeoko Matice Bo{njaka, kojoj je dao naupotrebu prostorije i svu infrastrukturuu Bo{nja~kom institutu u Zürichu.Institut postaje mjesto intelektualnihsusreta izme|u Bosne i inozemstva.Dominantna ideja-vodilja svih njegovihaktivnosti jeste o~uvanje Bosne kaojedinstvene, cjelovite zemlje.

1991. godine otvorena je podru`nicaBo{nja~kog instituta u Sarajevu kojadjeluje i tokom agresije na Bosnu iHercegovinu, od 1992. do 1995. Godine1998. Zulfikarpa{i} odlu~uje da preseliBo{nja~ki institut iz Züricha u Sara-jevo. 24. maja 2001. godine sve~ano jeotvoren moderno i suvremeno oprem-ljen Bo{nja~ki institut - Fondacija AdilZulfikarpa{i} u Sarajevu, ~ime je ispu-njena èlja Adil-bega da svojoj zemlji inarodu daruje vakuf u kojem }e bu-du}e generacije istraìvati historiju injegovati kulturu Bo{njaka i ostalihnaroda Bosne i Hercegovine. U Bo{-nja~ki institut u Sarajevu su prene{enisvi glavni fondovi Instituta iz Züricha.Adil-beg se angaìrao na razvijanjuaktivnosti i rada Bo{nja~kog instituta uSarajevu, ostvaruju}i brojne kontakte,susrete, i doprinose}i utemeljenju Ins-tituta kao jednog od najuglednijih i naj-zna~ajnijih institucija u Bosni i Her-cegovini u podru~ju nauke i kulture.

Istaknuti nau~ni, kulturni i javni djelat-nici i humanisti; Adil Zulfikarpa{i},Bogdan Bogdanovi} i Ivan Supek, 21. 4.2003. godine, u Sarajevu su zvani~noprogla{eni po~asnim ~lanovima Aka-demije nauka i umjetnosti BiH. Refe-rate o po~asnim ~lanovima podnijeli

9BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

O SSEBI II SSVOME KKORIJENU"Budu}i da sam ja imao osje}aj pri-padnosti bo{nja{tvu i muslimanima,nikad se nisam stidio {to sam musli-man, {to sam Bo{njak, {to samplemi}. Ja sam to shva}ao kao ne{to{to obavezuje: sve {to sam nau~io,nau~io sam u tim sredinama. ”

Politika u emigraciji, 1990.

"Sad mi izgleda - a to moram tvrditi srezervom subjektivnog osje}anja - dasu moj put, moj liberalizam, bili stvarni,jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije ipunim anga`manom bio bogumil, Bo{-njak i musliman, i to je sve zajedno for-miralo moju li~nost. Imate one koji pri-laze vjeri, jer u njoj traè izvjesne toler-antne crte. Islam sam doìvio u mla-dosti, i tada je on u mom osje}anju pro-budio sve ono {to je tolerantno i pozi-tivno. Ja sam islam doìvio kao tolera-ntnu vjeru, i sama ta ~injenica bila jedovoljna da ga kasnije iskreno prih-vatim. Prema tome, tolerancija sva-kako dolazi kroz takvo gledanje na vjerui ja sam je tako gledao.”

Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.

O IISLAMU UU BBOSNI‘’U ovim bosanskim prostorima islamdobija nove dimenzije. To nije vjeraostataka turske okupacije, to vi{e nije‘bara ni rukavac koji }e usahnuti’, topostaje vjera suverenog naroda, kojije starosjedilac u Bosni...’’

Bosna i bo{nja{tvo, 1990.

O BBO[NJA[TVU‘’Gre{ka je kad se govor o bo{nja{tvushvata kao da neko, eto, ho}e danaturi narodu Bosne ne{to novo; da jeKalaj zakasnio sa svojom idejom...Bo{nja{tvo je staro koliko i prvedràvne i politi~ke zajednice na pros-toru Bosne. U osmom stolje}u prviput se spominje Bosna i Bo{njaci.’’


‘’Bo{njaci Muslimani su otporni iimuni na nacionalisti~ke krajnosti usvojoj sredini i nadam se da }e takavbo{nja~ki nacionalizam i dalje imatinajpogodniji utjecaj i ja~ati atmosferu

zajedni~koga ìvota, nacionalne sno{-ljivosti i vjerske tolerancije u Bosni.’’

Klju~nih pet, 1990.

‘’Bo{nja{tvo je uvijek u sebi uklju~iva-lo stanovnike Bosne, a kroz ~itavuhistoriju u Bosni je ìvjelo izmije{anostanovni{tvo: bogumili, katolici i pra-voslavci. Zato bo{nja{tvo muslimanau svojoj naravi ne moè biti nep-rijateljsko prema drugima, poimeniceSrbima i Hrvatima, sli~no kao {to iislam vjeruje i propovijeda da suMojsije i Isus Boìji poslanici kao iMuhammed i da su kr{}ani i @idovisljedbenici Knjige i njihova bra}a.’’

Iz jednog intervjua datog 1986.

‘’Ja sam (...) rekao da i oni Muslimanikoji se nacionalno opredijele kaoHrvati ili Srbi u du{i ostaju Bo{njaci ida je praksa pokazala da se oni uvijekvra}aju bo{nja{tvu. Tada sam rekaoda je kod Muslimana njihovo hrvatst-vo ili srpstvo politi~ko, a bo{nja{tvonjihovo nacionalno opredjeljenje, {tose odnosilo i na moje aktivnosti umladosti.’’

Jugoslavija: suo~avanje sa sudbinom, 1990.

O MMUSLIMANIMA‘’êtiri milijuna muslimana u Jugo-slaviji nikada ne}e biti uni{teni. Og-romna ve}ina muslimana jesu vjerni-ci. Istina, neki ne prakticiraju svojuvjeru, ali ne namjeravaju se vjereodre}i.’’

Iz intervjua londonskom ~asopisu Arabia 1984.

O IIZUÂVANJU BOSANSKE HHISTORIJE‘’Po onome koliko se u na{im {kola-ma u~i bosanska historija, o onomekako je nedavno proslavljena osam-stota godi{njica Povelje Kulina bana,vidi se da se bosanska historija hoti-mi~no zapu{ta. Ali, mi, ljudi iz Bosne,imamo sigurno najjasnije i naj~istijeargumente da govorimo o svojojpro{losti.’’

Povratak u Bosnu, 1990.

IZJAVE ADIL-BEGA ZULFIKARPA[I]A

su akademik Muhamed Filipovi} o Adi-lu Zulfikarpa{i}u, Akademik Ivan [tra-us o Bogdanu Bogdanovi}u i akademikArif Tanovi} o Ivanu Supeku. Na sve~a-noj sjednici nastavno-nau~nog vije}aUniverziteta u Biha}u, 2007. godine,povodom deset godina rada ove viso-ko{kolske ustanove, akademiku Adil-begu Zulfikarpa{i}u dodijeljeno je zva-nje po~asnog doktora pravnih nauka, uprisustvu rektora Univerziteta iz Biha-}a, Sarajeva, Banje Luke, Mostara,Tuzle, Zenice, Ni{a, Zagreba, uglednihprofesora sa mnogih univerziteta, ~la-nova Vlade Unsko-sanskog kantona,gostiju iz Bosne i Hercegovine i inos-transtva, te velikog broja drugih zvani-ca.

Adil-beg je ìvio sa suprugom Tatja-nom u Zürichu, ~esto borave}i u Sara-jevu, gdje je i umro nakon kratke i te{-ke bolesti 21. jula 2008. godine. Povo-dom smrti Adil-bega Zulfikafpa{i}a,odràna je komemorativna sjednica uvelikoj sali Parlamentarne Skup{tineBosne i Hercegovine u Sarajevu, u sri-jedu 23. jula. Dènaza je klanjana istogdana u haremu Gazi Husrev-begovedàmije u Sarajevu. Na komemorativnojsjednici govorili su prof. dr. Faris Gav-rankapetanovi}, gospodin Sulejman Ti-hi}, prof. dr. Zlatko Lagumdìja i aka-demik Abdulah Sidran.

10 BEHAR 96


O BBOSANSKOJ HHISTORIJI‘’Kad uzmete srednjovjekovnu his-toriju Njema~ke, Francuske ili En-gleske, vidje}ete da ona tone u legen-de, u pri~e, u mitove... U jednommomentu historija prestaje biti his-torija i postaje legenda. Me|utim, miimamo svoje va`ne historijske doku-mente iz tog vremena, prije svegazahvaljuju}i dubrova~koj arhivi. Osimtoga mi imamo Povelju Kulina bana icijelu korespondenciju na bosan~ici.Povelju Kulina bana danas moèrazumjeti i ~itati svaki ~ovjek koji jezavr{io osnovnu {kolu.’’

Povratak u Bosnu, 1990.

O BBOSANSKOJ PPOSEBNOSTI‘’Bosna, dakle, ima stvarne i karak-teristi~ne uvjete koji je legitimirajukao dràvu i sna`nu posebnost. Onaje jedna od rijetkih zemalja koja uprocesu svoga stvaranja u Srednjemvijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru– bogumilsku, koja potje~e iz mani-hejsko-dualisti~kog korijena kao {tokr{}ansko potje~e iz ìdovskoga, i natom teritoriju stvara dràvu.’’

Okovana Bosna, 1994.

‘’Nacionalizam je vezan za zemlju nakojoj se to (nacionalizam) doga|a.Srpski za Srbiju, hrvatski za Hrvatsku,gr~ki za Gr~ku, prema tome, bosan-ski nacionalizam mora biti vezan zaBosnu.’’


‘’Za nas je Bosna centar i cilj, na{ideal i na{a nada – na{a nedjeljiva do-movina.’’

Bosanski pogledi, 1962.

‘’Mislim da u Bosni postoji jedan fe-nomen, taj sentiment muslimanaBo{njaka prema predislamskoj his-toriji Bosne. (...) Vidite, kako god se jaosje}am muslimanom, imam i jednuintimnu, jaku simpatiju za pataren-sku, bogumilsku Bosnu i za njenuhistoriju. U traènju svog identitetavelik sam dio vremena proveo izu-~avaju}i staru bosansku predislam-sku historiju.’’


O HHISTORIÂRIMA NNA BBALKANU‘’Naàlost, kod nas postoji izokrenutasrpska i hrvatska historija, pa i na{abo{nja~ka historija. Svaki histori~arna Balkanu ne polazi sa stanovi{ta daispita istinu, nego da dokaè svoju te-zu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosniili o nekoj tre}oj Bosni, i onda traìargumente koji mu odgovaraju. Tuima nevjerovatnih apsurda.’’


O BBOGUMILSTVU‘’Ste}ci su se {irili pod uticajem bogu-mila. Svaka se kultura {iri i ima svojuticaj. Francuska nauka bogumilstvosmatra jednom demokratskom, auto-htonom, samoniklom vjerom. Ona nijesekta katoli~anstva, niti sekta pravo-slavlja (...) Bogumilstvo je imalo pose-ban odnos prema èni, premazbliàvanju ljudi, prema trgovini.’’


‘’înjenica je da je autohtono bosan-sko stanovni{tvo, biv{i bogumili, sta-rosjedioci koji su se u jednom periodumo`da i identificirali s turskom vlasti,da su u njeno vrijeme doìvjeli velikukulturnu renesansu, dobili politi~kizna~aj, a da se nisu odrekli vlastitedomovine Bosne.’’


O PPERIODU KKOMUNIZMA‘’(...) u politici komunista ima niz gru-bosti, niz propusta, {to su protivnici, ai narodi, osjetili kao balast. Ali je ne-pobitna ~injenica da su komunisti utoku rata odigrali za Bo{njake jednuhistorijski pozitivnu ulogu, tim samim{to su vrlo energi~no i nedvosmislenopobijali ~etni~ki pokret, masakre nadBo{njacima i {to su se borili protivusta{a.’’


O CCJELOVITOSTI BBOSNE‘’Nama Bo{njacima – muslimanimaje neshvatljivo, da Srbi – pravoslavniili Hrvati – katolici, èle pripajanjeBosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao ne-ke provincije, a jo{ nam je manje ra-zumljiv pristanak, da se na{a domov-ina raskomada.’’

Bosanski pogledi, 1962.

11BEHAR 96

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} Dùvi}

Orijentalistica sste ppo sstruci. SStudirali sste uu iinozemstvu ii vvjero-jatno ssu vvam ppoznate rrazli~ite ppercepcije BBo{njaka ii BBosne uuraznim sstranim oorijentalisti~kim sstudijama. KKoliko ssu oone vvjero-dostojne ii oobjektivne?O Bosni i Bo{njacima se na Zapadu pi{e i istraùje sa ve}im inte-resom nakon agresije na na{u zemlju, i nakon 11. septembra.Specifi~nost Bosne i Hercegovine, kao evropske zemlje sa musli-manskom populacijom je predmet brojnih historijskih, etnolo{kih,i drugih dru{tvenih studija. Kada je rije~ o orijentalnim studijama,onda mogu biti objektivni ili neobjektivni pojedina~ni pristupi poje-dinih istraìva~a. Generalno gledano, u posljednjih nekoliko deset-lje}a tendencije su da se islamsko naslje|e Bo{njaka prikaè uobjektivnijem svjetlu, sa po{tovanjem spram islamske misli,vjerovanja i tradicije.

Jo{ uuvijek ssmo nnacija uu pprocesu ssazrijevanja. SS oobzirom dda vvi{enema jjugoslavenskog rreìma kkoji nnije ppoticao pprou~avanje bbo{-nja~ke bba{tine, kkoji ssu cciljevi iistraìvanja ddanas? JJesmo lli mmo`dapretjerali uu ddokazivanjima nnacionalne jjedinstvenosti, jjesu lli nnekiorijentalisti zzaglibili uu ppodru~je mmitomanije kkojoj ssu jju`noslaven-ski nnarodi bbez ssumnje sskloni?Da, nacija smo u procesu sazrijevanja, pa je tako i na podru~ju pro-u~avanja i istraìvanja nacionalne ba{tine. Jedna i po decenija, akora~unamo od okon~anja agresije na BiH, je jako kratak period ukojem u na{em {kolstvu, fakultetskom obrazovanju, nau~noistra-ìva~kim institucijama i op}enito prou~avamo i upoznajemo se nanovi na~in sa bo{nja~kom knjièvnom i historijskom tradicijom. Pritome treba imati na umu da to nije slu~aj ne teritoriji cjele Bosnei Hercegovine. U odnosu na pro{li reìm, jednostavno nam je omo-gu}eno da slobodno istraùjemo, u~imo |ake i studente o svomebogatom naslje|u, i uop}e ne mislim da su orijentalisti, a tako ni


BBoo{{nnjjaa~~kkii iinnssttiittuutt jjee ii bboossaannsskkii iinnssttiittuutt.. SSmmaatt-rraamm ddaa kkrruugg ddjjeelloovvaannjjaa mmoo`̀ee bbiittii ssuu`̀eenn ssaammoooonniimmaa kkoojjii ssmmaattrraajjuu ddaa ssuu bboo{{nnjjaa{{ttvvoo ii bboossaann-ssttvvoo uu ssuupprroottnnoossttii jjeeddnnoo ssaa ddrruuggiimm,, aa nnee kkoomm-pplleemmeennttaarrnnii jjeeddnnoo ssaa ddrruuggiimm..

Razgovarao: Filip MMursel BBegovi}

Amina Rizvanbegovi} Dùvi} ro|ena je u Sarajevu 1969.

godine. Osnovno i srednje obrazovanje zavr{ila u Sara-

jevu. Studirala orijentalnu filologiju na Filozofskom fa-

kultetu Univerziteta u Sarajevu, arapski i perzijski jezik.

Dodiplomski i postdiplomski studij zavr{ila u Kanadi na

University of Toronto na odsjeku za bliskoisto~ne i

islamske studije, islamska umjetnost i historija. Po za-

vr{etku studija vra}a se u Sarajevo. Profesionalno se

veè za Bo{nja~ki institut – Fondaciju Adila Zulfikarpa-

{i}a od njegovog osnivanja u Sarajevu. Koordinirala je i

sudjelovala u osposobljavanju rada biblioteke, organizi-

rala brojne kulturne manifestacije i doga|aje, kao i

predstavljala Institut u inozemstvu, organiziraju}i izlo`-

be, na me|unarodnim konferencijama i susretima.

Aktivno se bavi uspostavljanju veza sa kulturno-historij-

skim institucijama u zemlji i svijetu, u cilju ostvarenja

kulturnog i stru~nog dijaloga.

Bila je ~lan Upravnog odbora Bo{nja~kog instituta do

postavljanja na poziciju direktorice Instituta 2007.

godine. Predsjednica je Upravnog odbora neprofitne

organizacije “Bosanske rukotvorine”.

Bo{nja~ki institut nije nacionalisti~ka niti bilo kakva’politikantska’ institucija

histori~ari ili lingvisti, za{li kako kaète upodru~je mitomanije.

Sedamdesetih ggodina iiza{lo jje rrevolu-cionarno ddjelo ""Knjièvnost MMuslimanaBiH nna oorijentalnim jjezicima“ HHazima [[a-banovi}a. TTo ddjelo jje ppo mmnogima zzna~aj-no jjer jje mme|u pprvima ppokazalo dda ssuBo{njaci bba{tinici bbogate ttradicije, dda nnisusamo rrudari ii ppru`ni rradnici ppersonifici-rani uu lliku AAlije SSirotanovi}a. OOno jje iimalozna~aj uu oosvje{~ivanju nna{eg nnaroda ttenas jje ppovezalo ss nna{im oorijentalnim kkori-jenima. [[to sse ppromijenilo ood [[abanovi}e-vih nnalaza ddo ddanas nna ppolju pprou~avanjaorijentalne ffilologije BBiH?Prvi koji se bavio izu~avanjem knjièvnostibh. naroda na orijentalnim jezicima je bioSafvet-beg Ba{agi} na prijelazu izme|u 19.i 20. stolje}a. Kako dr. Lejla Gazi} u svojojnedavno objavljenoj knjizi Nau~no i stru~nodjelo dr. Safvet-bega Ba{agi}a navodi,Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièv-nosti je djelo koje je bilo osnova svim kas-nijim istraìvanjima. [abanovi}eva Knjièv-nost Muslimana BiH na orijentalnim jezici-ma, tako|er biobibliografsko djelo, je kaotemeljno {tivo otvorilo mogu}nosti za dalj-nji rad na autorima Bo{njacima koji sustvarali na orijentalnim jezicima. Mora seimati u vidu da je za sveobuhvatno prou~a-vanje ovog dijela na{eg naslje|a potrebnopoznavati sva tri tzv. orijentalna jezika,arapski, turski i perzijski. U posljednjih ne-koliko decenija, mnoga istraìvanja suusmjerena na bo{nja~ku kulturnu, histori-jsku i knjièvnu tradiciju nastalu na orijen-talnim jezicima, i to ne samo na biobibli-ografska, nego i nova prevodila~ka i anali-ti~ka djela. To se jasno vidi u brojnimobjavljenim knjigama i studijama, analiti~-kim esejima i prilozima u stru~nim ~aso-pisima autora poput (iako je nezahvalno

pominjati imena), Lamije Hadìosmanovi},Amira Ljubovi}a, spomenula sam LejluGazi}, zatim Kerime Filan, Behije Zlatar,Fehima Nametka, Jasne [ami}, AdnanKadri}a, i mnogih drugih. Ovakvi radovizna~e nova otkri}a za javnost, oni Bosnuiznova povezuju sa vremenom kada je bilariznica stvarala~kog i duhovnog prosvje-titeljstva u sklopu Osmanskog carstva.

Po VVa{oj oocjeni, nnakon {{to jje nneprocijenji-vo aarhivsko bblago OOrijentalnog iinstitutauni{teno, dda lli jje SSarajevo jjo{ uuvijek ccen-tar ((uz BBeograd, SSkopje, ZZagreb, BBratis-lavu...) oorijentalisti~kih pprou~avanja uuovom ddijelu EEurope?Sarajevo jo{ uvijek drì primat {to se ti~etzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope.Biblioteka i arhiv Orijentalnog instituta uSarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutnonenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anst-vo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu! Filozof-ski fakultet, sa odsjekom za orijentalnufilologiju i historiju, Zemaljski muzej i Ori-jentalni institut su bili centri u kojima suradile, u~ile i istraìvale generacije orijen-talista, poput Nedima Filipovi}a, BesimaKorkuta, Hazima [abanovi}a, MehmedaHandì}a, Teufika Mufti}a, Avde Su}eske, idrugih. To su bili u~itelji i profesori sred-njoj generaciji dana{njih orijentalista, pro-fesora na Odsjeku za orijentalnu filologiju,istraìva~a u Orijentalnom institutu i drug-dje, koji danas obrazuju generacije mladihnau~nika u BiH ali i van njenih granica.

Da lli jje ggra|a BBo{nja~kog iinstituta ddos-tupna ssvima, jjer, ~~uju sse ppritu`be dda jjeproceduralno tte{ko zzaviriti uu nnajvrednije{to iimate uu aarhivi?Ba{ mi je jako ~udno da kaète da ima"pritu`bi“ na dostupnost tj. nedostupnostna{e gra|e. U biti, Bo{nja~ki institut je uodnosu na ostale specijalne biblioteke uSarajevu, najdostupnija biblioteka. Na{ejedino pravilo je da korisnici budu punoljet-ni gra|ani i da se literatura koristi u na{im~itaonicama. I na na{oj web strani se jasnovidi kako je procedura jednostavna. Nepla}a se ~lanarina, uvjeti su zaista veomapovoljni, imamo duè radno vrijeme negoijedna specijalna biblioteka u gradu, ima-mo on-line katalog bibliote~kog fonda, {tosu sve pogodnosti koje smo vremenom pri-lago|avali korisnicima. Samo {to su na{iljudi, uklju~uju}i i akademske gra|ane istudente, pasivni i skloni zaklju~ivanju bezprovjere. Oko godinu dana nakon otvaranjaInstituta 2001. godine smo bili u fazi sre-|ivanja biblioteke. Naime, to je bila situa-cija kada je u kutijama stiglo oko 100.000,ili ne{to vi{e, knjiga koje je trebalo u {toskorijem vremenu rasporediti, sloìti i na-

~initi dostupnim za korisnike. U tom perio-du, prirodno, kori{tenje biblioteke nije bilokao u bibliotekama koje decenijama poslu-ju, rade, sre|uju svoje fondove. Mo`da je iztog perioda ostala ‘fama’ da je procedural-no te{ko dobiti gra|u na kori{tenje, {to ve}godinama nije slu~aj. Recimo mi godi{njeimamo u prosjeku oko 600 korisnika, a toje veoma veliki broj za jednu specijalu bib-lioteku pri fondaciji, koja nije univerzitet-ska biblioteka i koja je relativno mlada in-stitucija u Sarajevu.U me|uvremenu smo postavili na{ katalogsa oko 150.000 bibliote~kih jedinica na na{web portal, tako da je informacija o tome{ta posjedujemo sada dostupna svima {i-rom svijeta. Trenutno smo u procesu digi-talizacije na{ih orijentalnih rukopisa, takoda }e i rukopisi biti dostupni istraìva~ima{irom svijeta u digitalnoj formi. Proces di-gitalizacije je bio neophodan i u pogledukori{tenja, ali i o~uvanja i pra}enja svjet-skih tokova kada je u pitanju za{tita ruko-pisne gra|e.

Poznato jje dda jje nnajve}i ddio ffundusaBo{nja~kog iinstituta ssakupio AAdil ZZul-fikarpa{i}. NNa kkoji nna~in ii ood kkuda ssakup-ljate ggra|u nnakon nnjegove ssmrti? BBudu}ida jje uu kkorist IInstituta ookon~an mmu~nispor ss AAdil bbegovom rrodbinom ooko nnjego-ve ooporuke, kkojom oon ii ssupruga ssvu ppok-retnu ii nnepokretnu iimovinu oostavljaju IIn-stitutu, dda lli jje IInstitut mmaterijalno oosigu-ran nna nneodre|eno vvrijeme? Kada je rije~ o knji`nom fondu, naravnonajve}i dio dana{njeg fonda je prene{en izZüricha, dakle ono {to su Adil-beg i njego-va supruga Tatjana sakupili. To je bilo oko100.000 publikacija (knjige, periodika, ref-erentna literatura ...). U Sarajevu je posto-jao fond od nekoliko hiljada knjiga u odjelu

12 BEHAR 96


U posljednjih 9 godina od kakoje Institut u Sarajevu, veoma in-tenzivno nabavljamo knji`nugra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hi-ljade publikacija, i to na razli~itena~ine. Nekih 31% kupovinom,23% dobivamo kao poklon, 46%razmjenom. Moram naglasiti dasmo u veoma kratkom perioduostvarili saradnju sa brojniminstitucijama u zemlji i svijetusa kojima redovno razmjenju-jemo publikacije.

Bo{nja~kog instituta otvorenom 1991. go-dine, koji se pripojio glavnom fondu. U pos-ljednjih 9 godina od kako je Institut u Sara-jevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nugra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publi-kacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31%kupovinom, 23% dobivamo kao poklon,46% razmjenom. Moram naglasiti da smou veoma kratkom periodu ostvarili sarad-nju sa brojnim institucijama u zemlji i svi-jetu sa kojima redovno razmjenjujemopublikacije. U fondu likovnih djela imamo oko 1600 dj-ela bosanskohercegova~kih autora. Rije~je o posebnoj zbirci jer je nastala iz pri-vatne kolekcije, koja je oboga}ena vrijed-nom donacijom profesora Mersada Ber-bera od 70 djela, i 50 akvarela Ismeta Riz-vi}a. Adil-beg je za ìvota savjetovao da seumjetni~ka zbirka vi{e ne {iri, tj. da se neulaù velika sredstva u pro{irenje umjet-ni~ke zbirke, jer je smatrao da to nije jednaod primarnih zada}a Bo{nja~kog instituta.Nagla{avam da to ni u kojem slu~aju nezna~i da na razli~ite na~ine ne podràvamobosanskohercegova~ku umjetnost. Povre-meno organiziramo izlo`be mimo na{estalne postavke, sara|ujemo sa galerijamau Sarajevu, i sli~no. Mu~ni spor, upravo ste dobro rekli, zaistaje mu~an, oko testamenta Adil-bega igospo|e Tatjane naàlost jo{ nije okon~an.Naime, ostavinski postupak je zaustavljendok se ne okon~a slu~aj tu`be protivBo{nja~kog instituta od jednog broja Adil-begovih ro|aka. Tu tu`bu je sud u Sarajevuodbio, i nadamo se da }e se ostavinski pos-tupak nastaviti u {to skorijem periodu kakobi Bo{nja~ki institut dobio ono {to mu jenjegov osniva~ namijenio. Adil-beg i gos-po|a Tatjana su imali jasnu viziju i cilj, i ve-

oma dobro su znali {ta èle. Pa, sam Bo{-nja~ki institut to najbolje pokazuje. Ospo-ravati ne~iju posljednju volju koja je nadobrobit ne samo Bosne i Hercegovine,nego slobodno mogu re}i i civiliziranog~ovje~anstva, je zaista ravno zlo~inu. Kada,ako Bog da, dobijemo ono {to nam je tes-tamentom namijenjeno, Institut }e bitiobezbije|en s tim {to }e jednim dijelom,kao {to to i sada ~ini, morati sam da ostva-ruje dio prihoda.

Iako ssu oo ttome nnapisane kknjige, ppo vva{ojocjeni kkoji jje ssu{tinski ddoprinos BBo{nja~-kog iinstituta ii ddjelovanja vvakifa AAdil bbegaZulfikarpa{i}a uu kkonstituiranju bbo{nja~kenacije ii oo~uvanju nnacionalnog bblaga? Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log sto-lje}a, u emigraciji, oìvio ideju bo{nja{tvakroz ~asopis Bosanski pogledi, analize ipriloge, okupljanjem progresivne bo{nja~-ke intelektualne emigracije. Njegova ulogaje bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvihkoji je otvoreno pisao i analizirao pitanjenacionalnosti muslimana. Iako je njegovglas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90-tih godina je po povratku u Bosnu bio jedanod klju~nih aktera u konstituiranju bo{-nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kaostvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskojnacionalnoj identifikaciji. Kroz Bo{nja~kiinstitut i Bosanske poglede se ~uo glasBo{njaka iz emigracije, 90-tih je pruìobrojne mogu}nosti za javne nastupe,objavljivanje publikacija, organiziranje trib-ina i komunikaciju sa maticom. PreseljenjeInstituta u Sarajevu je za Bo{njake imalododatno zna~enje, pored neprocjenjivogopipljivog nacionalnog blaga, a to je vjera usvoj narod i u budu}nost svoje zemlje.

Kakva jje VVa{a ssuradnja ssa NNacionalnomknji`nicom, OOrijentalnim iinstitutom iiknji`nicom GGazi HHusrevbegove mmedrese?Ima lli kkakvih pprijepora, oosje}a lli ssekonkurentski nnaboj?Mogu re}i sa na{e strane, a sigurna samda bi isto rekle i kolege iz institucija kojeste pobrojali, da je saradnja veoma dobra,uspje{na, i da su odnosi prijateljski. Na{esve institucije rade u svom domenu, i iakose u mnogo~emu prepli}u, opet svaka imasvoje specifi~ne zadatke i svoj profil, ali za-jedni~ki cilj nam je isti: nauka, obrazova-nje, o~uvanje kulturnog blaga Bosne i Her-cegovine i njegovo promoviranje. Kako ja tovidim, mi se upotpunjujemo, a ako pone-kad postoji izvjesna doza konkurentnosti,to moè biti i pozitivno i stimulativno, svedok njegujemo prijateljske i fer odnose.Saradnja sa ovim, ali i mnogim drugiminstitucijama u BiH, je otpo~ela jo{ iz Züri-cha. Npr. sa Orijentalnim institutom smo

zajedni~ki izdali Op{irni popis Bosanskogsandàka 1604. godine, {to je bio veliki iobiman projekat, sa Gazi Husrev-begovombibliotekom imamo saradnju kada je u pi-tanju digitalizacija rukopisne gra|e, itd.Dakle, op}enito veoma intenzivno sara|u-jemo u raznim domenima, zajedni~kimprogramima organiziranjem kulturnih do-ga|anja, seminara, konferencije, okruglihstolova, i u upotpunjavanju knji`nog fonda.

Sura|ujete lli ssa ssrodnim iinstitucijama uusvijetu?Svakako, nastojimo da {to vi{e razvijemome|unarodnu saradnju. Evo da prvo spo-menem Bo{nja~ku nacionalnu zajednicuHrvatske, potom sara|ujemo sa instituti-ma (npr. Hrvatski institut za povijest, Jumaal-Majid centar za kulturno naslje|e, Isto-rijski institut u Beogradu, Centar za istra-ìvanje islamskog kulturnog naslje|a KraljFaisal, itd.), akademijama (HAZU, SANU,CANU, itd.); bibliotekama (Harvard Univer-sity, Library of Congress, nacionalnim i uni-verzitetkim bibliotekama u Srbiji, Hrvat-skoj, ê{koj, Sloveniji, Velikoj Britaniji itd.),arhivima (npr. sa Turskim dràvnim arhi-vom smo organizirali simpozijum i izlo`bu),muzejima, te sa mnogim drugim nau~no-istraìva~kim institucijama koje rade uglav-nom na projektima tematski vezanim zaBosnu. Tu su i brojni kulturni centri sa ko-jima organiziramo zajedni~ke nastupe iprograme u Sarajevu.

Kakva jje rrecepcija IInstituta uu RRepubliciSrpskoj ii hhrvatskom ddijelu FFederacije?Neki ttvrde dda jje SSenat IInstituta uustvarielitisti~ko mmjesto uu kkojem sse ddefinirajupoliti~ki cciljevi BBo{njaka. JJesu lli VVam ppri-{ivali ppolitikanstvo ii nnacionalisti~ke tten-dencije?

13BEHAR 96


Sarajevo jo{ uvijek drì primat {tose ti~e tzv. orijentalne {kole u ovomdijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Ori-jentalnog instituta u Sarajevu jesuuni{teni, i to je apsolutno nena-doknadiva {teta za cijelo ~ovje~an-stvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu!

Ko èli da se istinski upozna saonim {to mi radimo, i tome pristu-pa bez predrasuda, veoma brzo }ese uvjeriti da nismo nacionalisti~-ka niti bilo kakva ‘politikantska’institucija. Tu i tamo su se u poje-dinim medijima u RS pojavljivalimaliciozni komentari koji nisu biliutemeljeni na stvarnim argumen-tima i ~injenicama, nego na posti-zanju dnevnopoliti~kih ciljeva, za-visno kako je kome u tom trenut-ku odgovaralo.

14 BEHAR 96


Ko èli da se istinski upozna sa onim {tomi radimo, i tome pristupa bez predrasu-da, veoma brzo }e se uvjeriti da nismonacionalisti~ka niti bilo kakva ‘politikant-ska’ institucija. Tu i tamo su se u pojedinimmedijima u RS pojavljivali maliciozni ko-mentari koji nisu bili utemeljeni na stvar-nim argumentima i ~injenicama, nego napostizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisnokako je kome u tom trenutku odgovaralo. [to se ti~e Senata Bo{nja~kog instituta, toje tijelo koje je osnovao Adil-beg, sa ciljemafirmiranja i promoviranja kulturnih vrijed-nosti Bo{nja~kog instituta i BiH, promicanjepozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kultur-nim institucijama u BiH i inostranstvu, kao ida okupi ljude razli~itih politi~kih opredje-ljenja, da se razviju konstruktivni dijalozioko bitnih i aktuelnih dru{tvenih pitanja.Mora se re}i da se Senat sa ovim ciljevimasamo donekle aktivirao, tj. aktivirao sesamo jedan dio njegovih ~lanova. A konstat-acija da se u Senatu definiraju nekakvi poli-ti~ki ciljevi Bo{njaka uop}e ne stoji.

S oobzirom dda jje ppredsjednik UUpraveZlatko LLagumdìja uujedno ii ppredsjednikparlamentarne sstranke, jje lli IInstitut sstra-na~ki nneopredijeljen?Institut je u potpunosti strana~ki neopredi-jeljen. To je uvijek bio Adil-begov princip,pa je tako i precizirano u na{em statutu ipravilniku, ~ega se svakako pridràvamo.Prof. dr. Zlatko Lagumdìja je bio Adil-be-gov veliki prijatelj i ~ovjek od povjerenja, ikada ga je Adil-beg izabrao za predsjedni-ka Upravnog odbora i tada je bio lider par-lamentarne stranke. Znate, Adil-beg je bio~ovjek liberal, njegovi su prijatelji i sarad-nici tokom cijelog ìvota pripadali razli-~itim strankama, i u tome naravno nije bilonikakvih kontradikcija. Recimo, u na{emUpravnom odboru imamo ljude koji suaktuelni ili biv{i ~lanovi Parlamenta iz ~e-tiri razli~ite stranke, a poznato Vam je da jei Adil-beg imao svoju stranku i bio njenpredsjednik. Sva~ije politi~ko opredjeljenjeje njegova li~na stvar, koja nema nikakvuvezu sa radom Bo{nja~kog instituta.

Da lli vvam jje nnaziv bo{nja~ki, budu}i dda jjesve vvi{e oonih kkoji sse kkunu uu ssvoje bosanst-vo, ssuàvao kkrug ddjelovanja? ZZa{to bbiuop}e tte ddvije oodrednice bbile uu ssukobu?Kao ddirektorica BBo{nja~kog iinstituta kkakobi ddefinirali nna{ iidentitet, kkada ggovorimo oonjemu, mmoèmo lli ggovoriti uu ppluralu?Bo{nja~ki institut je i bosanski institut.Smatram da krug djelovanja moè biti su-èn samo onima koji smatraju da su bo{-nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sadrugim, a ne komplementarni jedno sa dru-gim. Po nacionalnosti Bo{njaci, dràvljani

Bosne i Hercegovine ergo Bosanci, naravnoda moèmo i trebamo govoriti u pluralu.

Kakvi ssu VVa{i pprogramski cciljevi uu bbudu-}nosti, nna kkoji nna~in mmislite ddodatnopobolj{ati rrad IInstituta?Bo{nja~ki institut je specifi~an i jedinstven pomnogo ~emu. Na{ cilj je da Institut nastavi dabude mjesto susreta, razmjene misli, mjestokoje nudi bogatu literaturu za istraìvanja,mjesto va`nih kulturnih doga|aja, mjesto sakojeg }e se slati va`ne poruke za napredak irazvoj bh. dru{tva, i u tom pravcu }emo i nas-tavit na{e napore. U budu}nosti namjerava-mo pro{iriti na{u djelatnost na izdava~ku(iako se Institut ve} bavio izdava{tvom ali jeprivremeno zaustavljeno), kao i stvoriti uvjeteza nau~noistraìva~ke projekte sa ciljemdoprinosa bosanskohercegova~koj historiji,umjetnosti i kulturi.

Koje bbi pprojekte IInstituta iistaknuli kkaonajuspje{nije?Op}enito, prepoznavanje Instituta u bh.javnosti kao institucije koja ba{tini ne sa-mo bo{nja~ko, nego cjelokupno bosansko-hercegova~ko kulturno blago. Veoma va-àn projekat je pokretanje Foruma Bo{-nja~kog instituta u 2009. godini. Krozaktuelne teme Foruma, kao {to su "Evro-atlanski put BiH“, "Javnost u BiH“, "Zajed-ni~ka dru{tva: liderstvo u razli~itostima“,"Memorijalni centar Poto~ari: kako dalje“,itd., uspjeli smo javnosti omogu}iti da sedirektno uklju~i u diskusije sa uglednimgostima poput predsjednika i premijeradràva, npr. predsjednik Mesi}, premijerErdogan, gospodin Ku~an, i dr., nau~nika izrazli~itih oblasti, knjièvnika, itd. Bo{-nja~ki istitut sa drugim institucijamaaktivno sudjeluje u promicanju bh. kulture,

nauke i umjetnosti, promoviranjem najno-vijih izdanja bh. izdava{tva, obiljeàvanjemobljetnica velikana bh. historije, organizi-ranjem konferencija i okruglih stolova izoblasti kulturnog naslje|a, itd.

Odràli sste zzamje}eno ppredstavljanjeInsituta uu TTurskoj. KKoji ssu bbili oodjeci? KKo-liko ssu TTurci zzainteresirani zza oosmanskonaslje|e uu BBiH?Predstavljanje u Turskoj je zaista imalo ve-likog odjeka. To je ujedno bilo prvo predstav-ljanje bh. kulture u Turskoj, na instituci-onalnom nivou, gostovalo je i Narodno po-zori{te i ULUBiH, i pokazalo se da je interesop}enito za BiH i bh. kulturu i umjetnostveliki. Na{e gostovanje je najve}im dijelombilo predstavljanje umjetni~ke zbirke, ali iarhivske gra|e. Posebnu pa`nju turske pub-like i javnosti su privukli orijentalni rukopisi.Stru~na javnost je naravno upoznata sana{im osmanskim naslje|em, me|utim {irajavnost nije niti je svjesna da u Bosni postojiveliki broj vrijednih dokumenata iz osman-skog perioda. U turskim arhivima se osman-sko historijsko i kulturno naslje|e u BiH svevi{e istraùje, i interes turskih osmanista ihistori~ara raste. Tako|er, za BiH op}enitovlada interes i me|u Turcima u Evropi, izvanTurske, koji ujedno ̀ ele da u ovom dijelu svi-jeta predstave svoje, tursko osmansko nas-lje|e, da u dijalogu sa drugima i u interakci-ji kultura osvijetle nove puteve razumije-vanja i koegzistencije.

Va{ IInstitut jje ppotekao iiz ddijaspore, ~~ini sseda jje oona ii ddalje, vvi{e nnego iikada, vvaàn ddiobo{nja~kog bbi}a. KKao ddirektorica jjedne oodnajbogatijih bbibiloteka nna oovim pprostori-ma, ss uuvidom uu rrecentni aali ii ppovijesnidoprinos nna{ih iinstitucija, kkako bbi oocijenilikulturni ii zznanstveni uudio hhrvatskih BBo{-njaka nna ccjelokupni bbo{nja~ki eetni~ki kko-lektivitet?Hrvatski Bo{njaci su ve} dugo prije agresijena BiH, gradili i izgradili svoju nacionalnuzajednicu, priznatu i prepoznatu unutarhrvatskog dru{tva. Kada uzmemo u obzirveoma ugledne knjièvnike, nau~nike, javneradnike, hrvatske Bo{njake, vidimo da suostavili veliki pe~at u hrvatskoj kulturnojsceni, ali su u isto vrijeme veoma artikulira-no i jasno doprinijeli izgradnji bo{nja~kognacionalnog bi}a.

Gdje sse ~~uva bbo{nja{tvo? MMoè lli sse oono~uvati ssamo uu nnekom IInstitutu, bbez oobzirana nnjegov nnesumnjivi zzna~aj zza BBo{njake?Bo{nja{tvo se ~uva u svakoj bo{nja~kojku}i, u {kolama, u institucijama, u BiH i vannjenih granica. Svaki segment je bitan isvaki pojedinac ili institucija moraju da ganjeguju i ~uvaju.

Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{logstolje}a, u emigraciji, oìvio idejubo{nja{tva kroz ~asopis Bosanskipogledi, analize i priloge, okuplja-njem progresivne bo{nja~ke intelek-tualne emigracije. Njegova uloga jebila neprocjenjiva, jer je jedan od pr-vih koji je otvoreno pisao i analiziraopitanje nacionalnosti muslimana. Ia-ko je njegov glas rezonirao u emigra-ciji, po~etkom 90-tih godina je popovratku u Bosnu bio jedan od klju~-nih aktera u konstituiranju bo{nja~kenacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kaostvarnoj i jedinoj bosanskomusli-manskoj nacionalnoj identifikaciji.

U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se bogata kolekcijaperiodi~nih izdanja, ~asopisa, novina, kalendara i godi{njakaod perioda Osmanskog carstva do danas. U zbirci se moguna}i najstariji primjerci BiH {tampe, Bosanski prijatelj, Salna-me-i Vilayet-i Bosna (Godi{njak bosanskog vilajeta) i Prvibosansko-srpski kalendar, kao i drugi zna~ajni naslovi kasni-jih perioda, Bo{njak, Bosnischer Bote, Behar, Bosanska Vila,Gajret, Nada, Literarna {tampa, Izraz, Historijska traganja,Znakovi vremena i dr.

Ovom prilikom predstavit }emo manji izbor bh {tampe, ~a-sopise i kalendare, te izbor iz emigrantske {tampe.

IZBOR BBIH [[TAMPE SS KKRAJA 119. ii PPOÊTKA 220. SST.

Bosanskkii ppriijattelj: ~~asopiis ssadràvaju}ii ppottriiebbiitte kkoriisttne ii zzabbavne ssttvarii.

Bosanski prijatelj je "prvi ~asopis jednog bosanskohercego-va~kog autora"1 Ivana Franje Juki}a, franjevca (Banja Luka1818. – Be~ 1875.). Iza{le su ukupno ~etiri sveske Bosan-skog prijatelja u periodu od 1850.-1870. g. Prve dvije sveskeuredio je Ivan Franjo Juki}, koji je ujedno bio i izdava~ i vlas-nik ~asopisa, i {tampane su u Narodnoj tiskari dr. LjudevitaGaja u Zagrebu. U prvom svesku, na naslovnoj strani, naz-na~eno je da je ~asopis iza{ao tro{kom dra. Ljudevita Gaja.2

Tre}i svezak, koji je Juki} ranije pripremio i nije ga bio umogu}nosti urediti i izdati zbog svoje bolesti, izdala je Ma-tica ilirska a uredio tajnik Matice J. Jurkovi}, te je {tampanu Tiskari Antuna Jaki}a u Zagrebu.3 êtvrti svezak uredio jei izdao fra Antun Kneèvi} i {tampan je u Tiskari IvanaJaki}a u Zagrebu.

Da je ve} bilo vrijeme da se pokrene i izda bosanski ~asopisIvan Franjo Juki} to spominje u predgovoru prvog sveskagovore}i o kulturnoj afirmaciji drugih zemalja Osmanskogcarstva i isti~u~i uspavanost Bosne. "Da druge narode mi-moidjem, dosta je napomenuti bratju na{u Bugare, kojiovim carskim milostima znali su se sluìti, te u malo vrie-mena preko 50 u~ionicah pu~kih utemelji{e, knjige inaklonost k {tivenju razprostrani{e, dapa~e ve} od dvie go-

dine politi~ne novine "Bugarski Viestnik" u glavnom graduCarigrada izdaju, a sad cerkvu bugarsku grade u Carigradu.Vlada turska, ne samo da ova narodna poduzetja neprie~i,ve} svakom prigodom podpomaè i brani od nasilja niekihpokrajinskih ba{ah, koji su jo{ predsudama zasliepljeni. Svegotovo deràve prostranog turskog carstva u Europi pre-nule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, samaBosna jo{ sladko spava!"4

O koncepciji ~asopisa se moè re}i da su prva tri sveskaBosanskog prijatelja sadràvali ~lanak o pregledu Osman-skog carstva u Evropi pod nazivom Zemljo-dràvopisni pre-gled turskog carstva u Europi kao i ~lanak o dràvnim i ze-maljskim naredbama pod naslovom Dràvne uredbe u tur-skom carstvu. Bili su zastupljeni ~lanci o biskupima u Bosnikoje je Juki} u tre}em svesku ~asopisa imenovao @ivotopisi

15BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija biblioteke Bo{nja~kog instituta Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri}

1 Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih musli-mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 25.

2 Bosanski prijatelj. Sv. 1, 1850.3 Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine od 1850-

1941. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1961. Str. 13. 4 Juki}, I. F. Predgovor // Bosanski prijatelj. Sv. 1,(1850.).

slavnih Bo{njakah. Za knjièvne tekstove Juki} daje pose-ban naslov, Knjièvnost bosanska, u kojoj su sadràne nar-odne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke. Posebansegment ~asopisa bio je posve}en narodnom zdravlju podnazivom Doma}i liekar u kojem su se nalazili razni savjeti ipreporuke za ujed zmije, zubobolju, crni pri{t i sl. Na krajuprvog sveska nalazi se Juki}eva molba Bo{njacima da neprodaju "starinske stvari: novce, kamenje, pe~ate pohlepn-im inostrancima"5 nego da ih prodaju Juki}u koji }e "ovakvestvari sabirati i sakupljati"6. Bosanski prijatelj, kao "vrlorje~it iskaz o Juki~evim idejama i aktivnostima"7, prestao jeizlaziti poslije Juki}eve smrti. Bio je uzor za nastanakjednog drugog ~asopisa pod nazivom Novi prijatelj Bosnekoji je iza{ao u ~etiri godi{ta od 1887.-1896. g.

Nada: ppoucii, zzabbavii ii uumjettnosttii

U predgovoru prvog broja Nade 1895. g. pod naslovom Na-{im ~itaocima uredni{tvo pi{e o Nadi kao o zabavno pou~-nom listu koji bi "vodio ra~una o duhovnom ìvotu naroda"8.Uredni{tvo dalje isti~e ideju ujedinjenja ju`nih Slavena uznanju i kulturi kako bi se se stranom svijetu predstavili"kao jedinstveni, sna`ni kulturni element"9. "Ovakva raz-matranja stvori{e zamisao, da se u Sarajevu osnuje list, ko-ji bi se pred svijetom prikazao kao ogledalo ukupne du{ev-ne kulture ju`noslovjenskih naroda, koji bi redovno biljeìokulturne prilike slovjenskog svijeta uop}e i drugih prosvjet-ljenih naroda, i koji bi nas pomo}u knjièvnosti i umjetnostibolje i bliè upoznao izemgju sebe"10. âsopis se sastojao

od tekstova posve}enih knjièvnosti, kulturi, likovnoj umjet-nosti, muzici, historiji, higijeni i zdravstvu, te o aktuelnimdoga|anjima kako u svijetu tako i u BiH {to se moè vidjetikroz ~lanke Sastanak arheologa i antropologa u Sarajevu,Velike konjske trke u Butmiru 1895. i sl.

Nada je bila posebna po tome {to je u svakom svom brojusadràvala umjetni~ke slike, crteè i fotografije tada{njihumjetnika J. Garnela, E. A. êpelin, W. Leo Arndt, L. Lavi},Anke Lynker, L. Kuba i dr. Da je takvu koncepciju ~asopisazamislilo i uredni{tvo vidi se u predgovoru prvog broja Nade."Umjetnost je onaj najmo}niji ~inilac, koji uzdiè du{u ljud-sku, i mi }emo je za to prigrliti i na{im ~itaocima prikazivatiu svakom vidu, - i u slikama na{ih i stranih slikara umjetni-ka, i u kajdama pripoznatih kompozitora uz lijepe pjesmi-ce"11. Zahvaljuju}i toj ideji, danas je u Nadi mogu}e prona}ivrijedne i rijetke fotografije BiH gradova, poznatih li~nosti iva`nih doga|aja u BiH i Austro-ugarskoj monarhiji s kraja19. i po~etka 20. st., te upoznati se sa imenima mnogihumjetnika toga vremena. Nada je izlazila dva puta mjese~nood 1895.-1903. g., izdavala ju je Zemaljska vlada za BiH a{tampana je u Zemaljskoj {tampariji. Urednik od prvog dozadnjeg broja Nade bio je Kosta Horman. Za Nadu su pisaliSafvet-beg Ba{agi}, Mehmed-beg Kapetanovi}, LjudevitKuba, Jovan A. Du~i}, Fra Grga Marti}, Edhem Mulabdi},Osman-Aziz, Karlo Patsch, ]iro Truhelka, Ivo Pilar, MehmedH. Sejdovi} i mnogi drugi. Za dana{nje istraìva~e Nada pred-stavlja neiscrpan izvor za prou~avanje bh kulture i umjetnostis kraja 19. i po~etka 20. st. Taj izvor je zamislilo i uredni{tvopi{u}e da "Nada nit ho}e da prihva}a, nit ho}e da {iri u nar-odu drugo, nego ono {to je istinito, dobro i lijepo; samozdravu i krepku du{evnu hranu pruà}e ona narodu."12

Behhar: lliistt zza ppoukku ii zzabbavu

U predgovoru prvog broja Behara, 1. maj 1900, uredni{tvopi{e o nauci i o tome koliko je nauka potrebna ~ovjeku. "Na-uka je dakle farz (obavezna du`nost za svakog muslimana imuslimanku a ta nauka obuhva}a sve {to je ~ovjeku potreb-no da zna"13 Uredni{tvo nagla{ava ~injenicu kako se vreme-na mijenjaju, kako se od ~ovjeka vi{e traì, te kako ~ovjektreba vi{e znanja i naobrazbe. U èlji da obrazuje ~ovjekauredni{tvo predlaè: "Neka dakle "Behar" bude za nas ovosredi{te, gdje }emo se sastajati, t.j. gdje }emo mo}i svakisvoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pruìti svjemadrugim, da se po potrebi okoriste njime"14 Behar, list za po-

16 BEHAR 96


5 Isto. 6 Isto.7 Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih musli-

mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 35.8 Na{im ~itaocima // Nada : pouci, zabavi i umjetnosti. Br. 1,(1895.). Str. 1. 9 Isto.10 Isto.11 Isto.12 Isto.13 Na{im ~itateljima i suradnicima // Behar : list za pouku i zabavu. Br. 1,

(1900). Str. 1. 14 Isto. Str. 1-2.

uku i zabavu, izlazio je svakih 15. dana od 1900.-1911. Sas-tojao se od nekoliko segmenata, Pou~ni ~lanci, dio koji jeobuhva}ao historijske i vjerske teme; Zabavni dio, u kojemsu se nalazile pjesme, pripovijetke i drame, Narodne umo-tvorine, u kojoj su bile predstavljene mnoge narodne pjes-me i pri~e; te Kulturne bilje{ke i Sva{tice koje su sadràvalevijesti iz svijeta.

Svoj doprinos Beharu dali su H. M. Dèmaludin âu{evi},Musa ]azim ]ati}, Fehim Spaho, Safvet-beg Ba{agi}Osman Nuri Hadì}, Edhem Mulabdi}, Osman Aziz, H. Kre-{evljakovi}, A. Kadi}, [emsi-beg Salihbegovi}, LjudevitDvronikovi} i mnogi drugi. Iza{lo je ukupno 11 godi{ta Be-hara. Pokreta~i ~asopisa bili su Safvet-beg Ba{agi}, EdhemMulabdi} i Osman Nuri Hadì}. Izdava~ i vlasnik bio jeAdem-aga Me{i} a glavni urednici od 1900.-1911. bili suSafvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi}, H. N. Dèmaludinâu{evi}, [emsi-beg Salihbegovi} i Ljudevit Dvornikovi}. Saposljednjim godi{tem Behar postaje islamski knjièvni ikulturni list ~iji je vlasnik i odgovorni urednik dr. Hamid [a-hinovi} – Ekrem.

U uvodom dijelu devetog godi{ta pod nazivom Na po~etkuIX. Godi{ta uredni{tvo ne{to malo govori i o suradnicimaBehara. "Bio je to mali broj pregaoca ali su svi bili odu{ev-ljeni za plemenitu stvar"15 Tu se spominju Adem-aga Me{i}"kao vlasnik lista, kao otad`benik, koji je preuzeo na se du`-nost, da za slu~aj potrebe za stvar doprinese `rtve iz svogdèpa"16, te Safvet-beg Ba{agi} za kojeg uredni{tvo kaè:"S odu{evljenjem se latio posla. Radio je marljivo i savjesnoza list, te je kao dobar poznavaoc istoka i islama drào listna lijepoj visini."17 Sa devetim godi{tem, Behar postajehrvatski-pou~ni list. Mnoge poznate li~nosti toga vremenasu se odazvali pozivu Behara da sudjeluju u njegovom ure-|enju, Safvet-beg Ba{agi}, Fehim ef. Spaho, dr. TugomirAlaupovi}, Silvije S. Kranj~evi}, dr. Milan Prelog, OsmanNuri Hadì} i Ivan A. Mili~evi}, Josip Milakovi} i mnogi dru-gi. "U sveukupnosti svoga djelovanja "Behar" se pokazuje ikao svjedok strujanja jednog doba i kao sudionik u njihovomusmjeravanju i oblikovanju; ovaj list je bio ne samo izrazsavremenog knjièvnog ìvota Bo{njaka nego inicijator istvaralac njegovog bi}a18"

Gajrett: GGlasiilo ""Gajretta"", ddru{ttva zza ppottpomaganje |akka mmusliimana nna ssrednjiim {{kkolama

Muslimansko kulturno dru{tvo "Gajret" u Sarajevu je osno-valo i svoj ~asopis Gajret koji je izlazio u periodu od 1907.-1941. g. Urednici ~asopisa su bili Edhem Mulabdi}, Mustaj-beg Halilba{i}, Osman \iki}, dr. Murad Sari}, Avdo Sumbul,[ukrija Kurtovi}, Abdurezak Bjelavac, Hamid Kuki} i HamzaHumo. Gajret je sadràvao ~lanke iz oblasti knjièvnosti,

17BEHAR 96


15 Behar : hrvatski pou~ni list. Br. 1,1908/1909. Str. 1. 16 Isto. 17 Isto.18 Rizvi}, Muhsin. Behar: knjièvnohistorijska monografija. Sarajevo:

Svjetlost, 2000. Str. 462.

historije, islama i privrede. Imao je i posebne segmenate,Narodne umotvorine, u kojem su bile zastupljene narodnepjesme i pri~e iz narodne knjièvnosti, te Gajretov glasnikkoji je bio posve}en "Gajretu", prosvjetnom i kulturnomdru{tvu muslimana u BiH. Gajretov glasnik je sadràvoinformacije o glavnoj skup{tini, imenovanju odbora i pod-odbora, izvje{taju o radu Glavnog odbora, upravi Gajretovogkonvikta i mnoge druge aktivnosti ovog dru{tva.

Jedan dio Gajreta je nosio naziv i @ivotopisi sa fotografijamau kojem su se nalazile biografije i fotografije saradnika Gaj-reta kao i drugih poznatih Bo{njaka toga vremena, Ali-begFirdus, Selim-beg [ahinpa{i}, Bekir-beg Tuzli} i dr. Za da-na{nje istraìva~e i nau~nike ovaj segment je od posebneva`nosti i veoma ~esto je u upotrebi. Za Gajret su pisali Mu-sa ]azim ]ati}, Edhem Mulabdi}, Safvet-beg Ba{agi},Osman \iki}, A. Hifzi Bjelavac, Osman Nuri Hadì}, Muha-med Tajib Oki}, Ahmed Muradbegovi} i dr. âsopis Gajret jeodigrao zna~ajnu ulogu u okupljanju i podsticanju bo{-nja~kih pisaca. Njegova ure|iva~ka politika je doprinosilapodizanju svijesti o vlastitim knjièvnicima i posebnom knji-èvnom stvarala{tvu, {to je do{lo do izraàja u zahtjevimaiznesenim pred Drugi svjetski rat, za uvo|enjem u nastavniprogram bo{nja~kih pisaca ravnopravno sa srpskim ihrvatskim19".

KALENDARI

Kalendari kao godi{nje publikacije, uz podatke o teku}oj ka-lendarskoj godini, sadrè i tekstove informativnog, pou~nogi zabavnog karaktera namijenjeni pripadnicima razli~itihzvanja i zanimanja. "Kalendari su, po recepciji najnarodnijaknjiga. Oni su to prije svega po svojoj prakti~noj vrijednosti –bili su mogu}nost za orijentaciju o vremenu i praznicima, aisto tako i {tivo za pouku i zabavu ~itaocu nesviklom knjizi.Po{to su izlazili jednom godi{nje, svako je mogao sebipriskrbiti to zadovoljstvo i tro{ak"20 U biblioteci Bo{nja~koginstituta nalazi se veoma vrijedna kolekcija kalendara {tam-panih od po~etka 19. st. do sredine 20. st. Ovom prilikom,{iroj javnost, predstavit }emo nekoliko zna~ajnih kalendara.

Prvii bbosanskko-ssrpskkii kkalendar

Iza{lo je samo jedno godi{te Prvog bosansko-srpskog ka-lendara 1869. g. sa 58 stranica. Raritetna vrijednost ovogkalendara ogleda se u tome da je ovo jedan od kalendara izperioda Osmanskog carstva u BiH i da je {tampan u Bosan-skoj-vilajetskoj {tampariji u Sarajevu koja je bila nastavakPe~atnije I. K. Soprona. Urednik kalendara bio je Jovan R.Dìni}. Kalenadr sadrì kalendarski dio u kojem su pri-

kazane godine zna~ajnih doga|anja, po~eci godi{njih doba,pokretne svetkovine. Kalendarski dio je podijeljen na novi istari, po novom i starom ra~unanju vremena i namijenjen jepravoslavcima i katolicima. Pored kalendarskog dijela moguse na}i i informacije o tome kada su se odràvali va{ari ipazari po gradovima u BiH. Zatim, infomacije o tome da supo{iljke pisama i amaneta i{le iz Sarajeva svakog utorka upodne za Carigrad, Rumeliju, Sjenicu, Novi Pazar i Vi{egradi svakog ~etvrtka za Banja Luku, Biha}, Travnik i druge gra-dove u BiH. U kalendaru se mogu na}i i informacije kolike supo{tanske takse za pisma. Pored informacija o po{ti pri-kazane su i takse za telegraf i da telegrafije ima u Sarajevu,Mostaru, Zvorniku i Bijeljini. Na kraju kalendara moè sepro~itati i ~lanak Du{evno ljekarstvo sa uputstvima i savjeti-ma o zdravlju. Taj segment }e biti veoma ~esto zastupljen iu drugim kalendarima kasnijih godina.

Bo{njakk

Kalendar Bo{njak po~inje sa izlaènjem 1883. g. sve do1918. g., {to je ukupno 36 godi{ta. Izdavala ga je Zemaljskavlada u Sarajevu. Prvi dio Bo{njaka je kalendarski dio kojise sastoji od godi{njeg kalendara za rimo-katolike, isto~no-pravoslavne, muslimane i Jevreje. Za svaki mjesec se dajuupute kako se pona{ati i odijevati: ”Ko ho}e u aprilu da bude

18 BEHAR 96


19 Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog muslimanskog dru{tva"Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903.do 1949. godine. Mostar : IC {tamparija, 2008. Str. 111.

20 Memija, Memija: Bosanski vjesnici: po~eci {tampe kod bosanskih musli-mana. Sarajevo: El-Kalem, 1996. Str. 93.

zdrav, valja da veoma pazi na to, kako se odijeva. Od reumei nazime ~uva donja vunena ili pamu~na ko{uljica. Ko pogjeu slobodu, neka ne sjeda u travu ili na studen kamen. Kobrzo hoda, neka snimi gornji kaput prije, nego {to se zagri-jao”21. Kalendarski dio se sastoji i od op}ih informacije oteku}oj godini: koliko ima dana, koja je planeta vladaju}a,koji su pomi~ni praznici i sveci po pashaliji, kada su postoviza rimokatolike i pravoslavne, kada su po~eci godi{njih do-ba, pomra~enja u godini i kakav je op}enito karakter godi-ne. Prikazano je i rodoslovlje kraljevske ku}e cara FranjeJosipa I.

Drugi dio kalendara je Zabava i pouka u kojem se mogu na}i~lanci o historiji BiH, obi~ajima, savjetima za zdravlje i zadoma}u privredu. Mogu se na}i tako|er i prakti~ne infor-macije kolike su vrijednost kupona na te~ajnoj listini ubilje-ènih dràvnih i privatnih zajmovnih papira. Ili koliki je tarifza telegrafske korespondence u BiH. Jedan od najva`nijihsegmenata Bo{njaka, po ~emu je ovaj kalendar i danas ve-oma aktuelan i nezaobilazan izvor, jeste dio koji nosi naslov[ematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini. [ematizamje podijeljen na odsjeke a svaki odsjek na politi~ke i porez-ne oblasti. Pa je tako prvi odsjek Bosanskohercegova~kazemaljska uprava; drugi: Sabor BiH; tre}i: Vjerozakonske

oblasti i zavodi podijljene na rimo-katolike, muslimanske,pravoslavne; ~etvrti: Vojna zapovjedni{tva i oblasti; peti:Gradske op}ine u BiH; {esti: Trgova~ka i obrtni~ka komoraza BiH u Sarajevu; sedmi: Iskaz postoje}ih dru{tava u BiH iosmi: Iskaz novina i ~asopisa {to izlaze u BiH. [ematizam jedonosio statisti~ke podatke iz svih odsjeka po upravama igradovima {to je danas od velike koristi za nau~ne istra-ìva~e.

Bosniischher BBotte –– BBosanskkii gglasniikk: Uniiversal-HHand uund AAdressbbuchh ffur BBosniien-HHercegoviina

Bo{njak i Bosanski glasnik izdavala je Zemaljska vlada zaBiH. Oba kalendara imaju vrlo sli~an ako ne i isti sadràj.Ipak, mora se re}i da se oni razlikuju u svojoj namjeni.Bo{njak je bio vi{e narodni kalendar, namjenjen za sve gra-|ane, kao zabavni kalendar, posebno u prvim godinamasvoga izlaènja. Mada je u kasnijim godinama Bo{njak svemanje sadràvao tekstove zabavnog karaktera, te [emati-zam svih oblasti u BiH i drugi statisti~ki podaci postaju nje-govi jedini i najva`niji elementi. Sa druge strane, Bosanskiglasnik je od po~etka adresar sa administrativnim i drugimstatisti~kim podacima o BiH namjenjen za trgovce i dràvneslu`benike. Izlazio je od 1900. g. Do 1918. g. Bio je podije-

19BEHAR 96


21 Bo{njak. 1895. Str. 13.

ljen na dva odjela {to je jasno nazna~eno do detalja u sa-mom sadràju, te se moè re}i da je bio jedan od najboljeorganiziranih i ure|enih kalendara.

U prvom odjelu se nalaze: kalendarski dio koji se sastoji odinformacija kakva }e biti godina koja slijedi, najva`nijim da-tumima u godini, datumima godi{njih doba, i godi{njeg ka-lendara za katolike, protestante, pravoslavne, muslimane iJevreje.

Na kraju kalendarskog dijela nalaze se najva`niji datumi zasve konfesije i koliko dana traju praznici. U prvom odjelu ta-ko|e se mogu prona}i i informacije o iznosu po{tanskih i te-legrafskih taksi unutar BiH i sa inostranstvom, cijene voznihkarata po osobi i klasama u vozovima izraène u helerima igodi{nji sajmovi u gradovima BiH. U drugom odjelu nalazi seAdresni priru~nik za BiH. Prikazuje se karta BiH, njenapovr{ina i daje se broj koliko je muslimana (muhameda-naca), rimo-katolika, isto~no-pravoslavnih, Jevreja, evan|e-lista i dr. nastanjeno u BiH uz podatke o nastanjenim ku}a-ma, broju bosanskih mjesta i povr{ini obra|ene zemlje.

Drugi odjel, pored uvoda, se sastoji od sedam Odsjeka. Prviodsjek je Bosansko-hercegova~ka zemaljska uprava kojase sastoji od Centralne uprave, Odjeljenja zemaljske vlade,Vrhovnog suda i Okru`ne oblasti. Drugi odsjek je [emati-zam u BiH porazmje{tanih trupa i vojenih zavoda. Tre}i ods-jek su Vjerozakonske oblasti i Konzulat. êtvrti odsjek suBanke, {tedionice i zavodi za osiguranja. Peti odsjek je[ematizam bosansko-hercegova~kih proizvoda (industrija).Peti odsjek su Mjesta i sedmi odsjek je Alfabetski imenik zasvih 6 Odsjeka. U drugom dijelu se moè na}i i Alfabetskipopis firmi u BiH i u Be~u koje se posebno preporu~uju zasvaku nabavku.

Narodna uuzdaniica

Narodna uzdanica je izlazila neprekidno od 1933. do 1945.g., a izdavao je Glavni odbor Muslimanskog kulturnog dru{-tva "Narodna uzdanica" u Sarajevu.

U kalendarskom dijelu Narodne uzdanice nalazi se kalendarsa vaktijom sa ra~unanjem vremena na ala turka i ala franka.Tu su tako|er prikazani i znameniti dani u godini i va`niji datu-mi kr{}anskih i islamskih blagdana kao i po~eci godi{njihdoba. U Narodnoj uzdanici mogu se na}i ~lanci o historiji BiH,kulturnoj historiji, gradovima, znamenitim Bo{njacima, isla-mu, medicini, bolestima i lijekovima, pedago{ki ~lanci,knjièvni tekstovi (pri~e, drame) tada{njih aktuelnih pisaca, ozemljoradnji, sto~arstvu, peradarstvu, p~elarstvu. I u ovomkalendaru mogu se na}i slike poznatih Bo{njaka, gradova iznamenitih gra|evina u BiH i inostranstvu koje su tekstualnoobja{njene na kraju kalendara. Moè se re}i da je Narodnauzdanica posebna i po tome {to sadrì raznovrsne teme i nijeusko vezana samo za kalendarski dio, te se moè istaknuti daje svojim ~lancima postepeno izlazila iz okvira kalendara.

Svako godi{te Narodne uzdanice je donosilo najnovije vijestio dru{tvu ”Narodna uzdanica”, godi{njoj skup{tini, izvje{-tajima, prihodima i rashodima i stipendistima dru{tva. Nakraju Narodne uzdanice {tampane su razne reklame kao i udrugim kalendarima. Na kraju tekstova ~esto se nalazilakratka reklamna poruka Pomaìte ”Narodnu uzdanicu”.

IZBOR IIZ EEMIGRANTSKE [[TAMPE

U posebnoj zbirci Emigrantika biblioteke Bo{nja~kog insti-tuta nalazi se emigrantska {tampa koja je nastajala u emi-graciji od Prvog svjetskog rata do agresije na BiH, te nas-tavila sa izlaènjem i do danas. Rije~ je o raritetenim prim-jercima koji sadrè aktuelne doga|aje iz domovine emig-ranata, te promjene i pojave u samoj emigraciji, {to dovodido sve ve}e zainteresiranosti dana{njih istraìva~a da pi{uo tome. Kroz emigrantsku {tampu istraìva~i se moguupoznati sa razli~itim politi~kim strujama koje su djelovaleu emigracij i va`nim doga|ajima iz Jugoslavije vi|ene o~imaemigranata. Ovom prilikom predstavljamo dva emigrantska~asopisa iz zbirke Emigrantika.

20 BEHAR 96


Bosanskkii ppogledii

U predgovoru prvog broja Bosanskih pogleda, 1955. g., podnaslovom Uz prvi broj ovog ~asopisa, uredni{tvo pi{e o razloz-ima osnivanja Bosanskih pogleda. "Na bosanskoj vjetrome-tini, ~ini se, mogli bi se – ako u tome pravcu bude potrebnihnastojanja – najprije razvedriti zamagljeni vidici, koji takouporno onemogu}uju, da se u na{em ìvotnom prostoru pro-na|e i ustoli~i ôvjek kao jedino dostojna okosnica nacional-nih nastojanja i pregnu}a. Zato }e misao-vodilja ovog ~asopi-sa biti slu`ba ôvjeku bez obzira na njegovo porijeklo i njego-vo vjersko osvjedo~enje22". Osniva~i i urednici Bosanskih pog-leda, ~asopisa za kulturno-socijalne probleme bili su Adil Zul-fikarpa{i} i Smail Bali}. Prilog prvom broju dali su MuhamedPilav, Mons. Pavao Jesih, Du{an Kr{i}, Husref Ba{agi}, Tat-jana Zulfikarpa{i} i Adil Zulfikarpa{i}. Sadràj ~asopisa sastojao se od ~etiri segmenta, ^lanci,Kritike i osvrti, Bilje{ke i Dokumentarnio dio. U ^lancima semogu izdvojiti tri teksta, Bosna i Hercegovina u svjetlu stati-sti~kih podataka autora Adila Zulfikarpa{i}a, Sudbina mus-limanskog tiska i prosvjete u Bosni i Hercegovini autoraSmaila Bali}a, te ~lanak o Poloàju ène u Bosni i Herce-govini koji je napisala Tatjana Zulfikarpa{i}. U 1955. g. iza-

{ao je prvi i jedini broj Bosanskih pogleda. Nekoliko godinakasnije, 1960. g., osniva~i i urednici Adil Zulfikarpa{i} iSmail Bali} ponovo pokre}u Bosanske poglede, nezavisnilist muslimana Bosne i Hercegovine u iseljeni{tvu.

âsopis je izlazio u skromnom izdanju i ru~no je umnoàvansve do 1967. g. Bio je politi~ko-kulturnog karaktera i u svomsadràju imao je rubrike Vijesti iz domovine, Kroz koministi~ki{tampu, Kritike i prikazi, Pitanja i odgovori, te rubriku Malileksikon. Svaki broj se sastojao od politi~kih osvrta iz SFRJ,prikaza izdatih knjiga, te biografija poznatih Bo{njaka, opisava`nih doga|aja iz historije BiH i opisa spomenika kulturnognaslje|a. U rubrici Kritike i prikazi predstavljeni su zna~ajniosvrti o knjigama {tampanim u emigraciji koji danas imaju ve-liku va`nost u prou~avanju pisane rije~i u emigraciji. Odgo-vornost oko ~asopisa, ispisivanje teksta na pisa}oj ma{ini,umnoàvanja tekstova, redakcije ~asopisa, korespondencije,pakovanja i slanja ~asopisa, u potpunosti se odvijala prekourednika. Pored urednika, za Bosanske poglede su pisali

21BEHAR 96


22 Zulfikarpa{i}, Adil; Bali}, Smail. Uz prvi broj ovog ~asopisa // Bosanskipogledi : ~asopis za kulturno socijalne probleme. Br. 1,(1955). Str. 3.

22 BEHAR 96


Teufik Velagi}, Husein Metiljevi}, Omer Zuhri}, Haris Korkut,[ukrija Kurtovi}, Ishak Imamovi}, Dèmal Ibrahimovi}, Hu-sein Vite{ki}, Izet Serdarevi}, Be}ir Tanovi}, Besim Veli},Selma Teskeredì}, Hasan Karachi i mnogi drugi.

"Pod pseudonimom Sulejman Dautbegovi} pisao je OmerKajmakovi}, biv{i narodni poslanik. Safet Hori} koji je radio uHagu i Kopenhagenu kao trgova~ki ata{e pisao je pod pseu-donimom dr. H. Filipovi}. Bilo je jo{ autora koji su se javljalipod razli~itim pseudonima, kao {to su M.H. Stupac {to je biopseudonim knjièvnika, Alije Nametka, zatim dr. Du{an Kr{i}kao pseudonim jednog novinara u Sarajevu, i drugi"23. Bo-sanski pogledi su sadràvali tekstove o aktuelnim pitanjimaiz politi~kog i kulturnog ìvota u BiH i Jugoslaviji. "Bo{nja~kaemigracija je putem "Bosanskih pogleda" izbjegla najve}uopasnost svake emigracije, a to je gubitak kontakata sa raz-vojem i stvarno{}u u zemlji iz koje je potekla24".

Pregled lliisttova

Pregled listova poznat jo{ i kao Bilten informacija, predstavljabilten vi{ednevnih i informacija o jugoslovenskim pitanjima uAustro-Ugarskoj monarhiji. Izlazio je u periodu od 1915. –

1918. u @enevi i izdavao ga je Jugoslovenski novinarski ured.Njegovim informacijama se koristilio uredni{tvo Jugosloven-skog glasnika koji su ga koristili kao bilten informacija o jugo-slovenskim de{avanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji prika-zanih u srpskim i hrvatskim novinama. Iz pisma Jugosloven-skog novinarskog ureda u @enevi upu}enog Jugoslovenskomglasniku, koji je {tampan kao uvod samog lista, moè se vidjetida Jugoslovenski novinarski ured daje upute Jugoslovenskomglasniku kako da koriste informacije. "Danas Vam {aljemove}u zalihu vesti, koje Vi izvolite upotrebiti postepeno i u vi{edana." Pregled listova je izlazio neredovito, dan za danom,svaki drugi dan, za sedam ili vi{e dana, u zavisnosti od togakoliko je informacija bili prikupljeno.

LITERATURA

Monografske ppublikacije

Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji: monografijaBosanskih pogleda 1955. -1967. Sarajevo: Bo{nja~kiinstitut Zürich – Odjel Sarajevo, 1996.

Memija, Minka. Bosanski vjescnici: po~eci {tampe bosan-skih muslimana. Sarajevo: El Kalem, 1996.

Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine1850.-1941. Sarajevo: Veselin Masel{a, 1961.

Rizvi}, Muhsin. Behar: knjièvnohistorijska monografija.Sarajevo: Svjetlost, 2000.

Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog musli-manskog dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke ikulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine.

Periodi~ne ppublikacije

Behar: list za pouku i zabavu

Bosanski pogledi: ~asopis za kulturno-socijalne probleme

Bosanski pogledi: nezavisni list muslimana Bosne i Herce-govine

Bosanski prijatelj: ~asopis saderàvaj}i potriebite koristnei zabavne stvari.

Bosnischer Bote – Bosanski glasnik: Universal-Hand undAdressbuch fur Bosnien-Hercegovina

Bo{njak: kalendar

Gajret: glasilo "Gajreta", dru{tva za potpomaganje |akamuslimana na srednjim {kolama

Nada: pouci, zabavi i umjetnosti

Narodna uzdanica: kalendar

Pregled listova: bilten informacija

Prvi bosansko-srpski kalendar

23 Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji : monografija bosanskih pogle-da 1955-1967. Sarajevo : Bo{nja~ki institut Zurich - Odjel Sarajevo, 1996.Str. 159-160.

24 Isto. Str. 346.

U okviru specijalnih zbirki bibliotekeBo{nja~kog instituta – Fondacije AdilaZulfikarpa{i}a nalazi se posebna ko-lekcija stare i rijetke knjige {tampaneod 16. st. do po~etka 19. st. Rije~ je opublikacijama koje spadaju u raritetnekolekcije zbog svog zanimljivog sadr-àja, prijevoda, posebnog izdanja, rijet-kosti i starosti. Radi se o kolekciji me-|unarodnog karaktera u kojoj se na-laze djela stranih autora pisana na la-tinskom, arapskom, njema~kom, fran-cuskom i ma|arskom jeziku. Zanim-ljivo je spomenuti da kolekcija sadrìnajstarije {tampane knjige poslije in-kunabula, cinquecentine, {tampane u16. st. Zahvaljuju}i bri`ljivom i dugogo-di{njem prikupljanju knji`ne gra|egosp. Adila Zulfikarpa{i}a i supruge Tat-jane, kolekcija stare i rijetke knjige da-nas sadrì zanimljiva i rijetka djela his-torijske, putopisne, religijske i prane li-terature koja broji oko 5000 biblio-te~kih jedinica. Ovom prilikom {irojjavnosti }emo predstaviti nekoliko za-nimljivih izdanja.

16. stolje}e

1590.Szentt BBiibbliia aaz aaz (prvi dio, Stari zavjet)i Az sszentt BBiibbliianac mmasodiic rresze(drugi dio, Novi zavjet).

Predstavljaju prvi prijevod Biblije nama|arski jezik u prijevodu KarolyiGa{para, ma|arskog teologa, (1529.-1591.). 1586. g. Karoly Ga{par je po~eosa prijevodom cijele Biblije uklju~uju}ii apokrife na ma|arski jezik. Zavr{io jeprijevod uz pomo} drugih biblijskih fi-lologa. Biblija je {tampana 1590. g. ugradu Vizsoly (Ma|arska) u 800 prim-jeraka i prva je cjelovita ma|arska ver-zija Biblije poznata i kao Vizsoly Biblija

i Karoli Biblija. Biblija ima 2412 strani-ca i sastoji se od tri svezka. Prvi svezakobuhva}a prvih 28 knjiga Starog zavje-ta i obiman Ga{parov predgovor pos-ve}en eminentnim li~nostima i plemi-}ima. Drugi svezak sadrì preostaleknjige Starog zavjeta dok je tre}i sve-zak Novi zavjet uklju~uju}i i veliku pre-savijenu stranicu rodoslovlja Isusa (Isea. s.).

1595.Ogier Ghislen de Busbecq: LegattiionsTurciica. Frankfurt, 1595.

Djelo poznato kao Turska pisma, ob-javljeno je u Frankfurtu 1595. g. Autordjela je Ogier Ghislen de Busbecq,(1522.-1592.), flamanski diplomata,

pisac i poznavalac ljekovitog bilja.Ogier Ghislen de Busbecq je bio amba-sador svetog Rimskog carstva naVisokoj porti Sulejmana Veli~anstve-nog u periodu od 1555.-1556. g. Tokomsvog boravka u Istanbulu napisao jesvoje najbolje djelo pod nazivom Tur-ska pisma u kojima je pisao o svojimiskustvima na dvoru Sulejmana Veli-~anstvenog, o osmanskoj vje{tini rato-vanja, isti~u}i njihovu strpljivost, sa-moodricanje, {tedljivost i spremnostkao prednosti u odnosu na vojsku nje-gove zemlje koja ima luksuzne navike,neposlu{ne vojnike i iscrpljene resur-se. Pisma predstavljaju saèt preglednjegove li~ne korespondencije sa pri-jateljem i kolegom, ma|arskim diplo-matom Nicholasom Michaultom, tedetaljan opis biljnog i ìvotinjskog svi-jeta koji je Busbecq imao prliku pro-u~avati tokom svog boravka u Istan-bulu. Prvi put su objavljena 1588. g. uParizu, a do 1700. g. doìvjela su dva-deset izdanja na sedam jezika.

17. stolje}e

1625.Al-Makin: Hiisttoriia SSaraceniica.Leiden, 1625.

Al-Makin (George Elmacin (Girgis Al-Ma-kin) - Ibn Al ‘Amid ),(1223.-1273.), je egipatski koptski kr{-}anski histori~ar koji je napisao hro-nologija svijeta u dva dijela pod nazivomBlagoslovljena zbirka. U prvom dijelu,hronologija svijeta je prikazana od Ada-ma (Adema a.s.) do vizantijskog caraHeraklija I, 610. g. Drugi dio je izdat podnazivom Historia Saracenica od vreme-na Muhammeda a.s. do 1260. g. Histo-ria Saracenica je djelo izvedeno od per-zijskog pisca Al-Tabarija i koristili su ga

23BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

Stara i rijetka knjiga (Izbor iz specijalnih zbirki)Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri}

1664.Maurer Caspar: Turkkiischhe CChhroniica,Nürnberg, 1664.

M. Casparum je njema~ki histori~ar iautor 7 historijskih djela koja su objav-ljena u periodu od 1655.-1687. g. Porednjegovog djela Turkische Chronica (Nü-rnberg, 1664.) mogu se spomenuti i dru-ga djela: Chronica Viennense, (1664.);Ungarische Chronica (Nürnberg, 1662.);Kleine Cosmographia itd.

1677.Benedictus Carpzovius: Practtiicaenovae IImperiialiis SSaxoniicae rrerumcriimiinaliium. Wittenberg, 1677.

Benedict Carpzovius, (1595.-1666.), ve-oma poznat i utjecajan njema~ki advo-kat, ~lan Vrhovnog suda i profesor Uni-verziteta u Leipzigu, objavio je knjiguPracticae novae Imperialis Saxonicaererum criminalium u Wittenbergu 1677.g. Knjiga predstavlja najva`nije djelo Be-nedicta Carpzoviusa o carskom saxon-skom kaznenom pravu.[tampana je u 18. izdanja u periodu od1646.-1758. g. na latinskom jeziku. Na-lazi se u 13 biblioteka {irom svijeta.

1677.Marcii-ZZuerii bboxhhornii cchhronologiiapraeciipuorum uuniiversii oorbbiis iimperiiorum, rregnorum, priinciipattuum, rrerumque ppubbliicarumorttus, mmuttattiiones, aazque ooccasus desiignas eediitta aattque PPluriimiis Addiittiioniibbus && CConttiinuattiione uuffque iinpraeffenttem aannum aauctta. Bautzen, 1677.

Marcus Zeurius van Boxhorni je autorHronologije cijelog svijeta koja je objav-ljena u Bautzenu, 1677. g. Djelo nije ob-javljeno za Boxhornijevog `ivota nego jeizdato naknadno, kada ga je priredio iizdao Daniele Hartnack, njema~ki eva-ngelisti~ki sve}enik. Marcus Zueriusvan Boxhornii, (1612.-1653.), je bio dan-ski u~enjak i profesor na Univerzitetu uLeidenu. Poznat po tome {to je otkriosli~nosti izme|u indo-evropskih jezika ipretpostavio postojanje primitivnog je-zika koji je nazvao Scythian. U svoju hi-potezu je uklju~io danski, gr~ki, latins-ki, perzijski, njema~ki, slavenski, kelts-ki i balti~ke jezike.

kasniji muslimanski i kr{}anski pisci.Djelo je objavljeno na arapskom i latin-skom jeziku u Leidenu 1625. g. i pred-stavlja prvi prijevod arapskog tekstatoga vremena. Latinska verziju je pre-veo Thomas Erpenius (Thomas van Er-pe), holandski orijentalista (1584.-1624.). Ibn Khaldun, u svojoj historiji na-

vodi Al-Makinovo djelo kao opse`nodjelo u prikazivanju biblijskih figura. Nepostoji potpuno {tampano izdanje obadijela. Postoji rukopis kompletnog teks-ta kao i rukopisi svakog dijela pojedina-~no. Jedan primjerak najstarijeg, pot-punog i kompletnog rukopisa, nalazi seu British Library.

24 BEHAR 96


1696.Stephano de Werbocz: Corpus jjuriisHungariicii: sseu DDecrettum ggenerale,iinclyttii rregnii HHungariiae. Trnava, 1696.

Kompilacija propisa i naredbi ma|ars-kog zakona na latinskom jeziku od 11.st. Dva volumena Corpus Juris Hunga-rici predstavljaju kolekciju ma|arskogobi~ajnog prava koji je objavljen u {tam-panoj verziji 1517. g. Corpus Juris Hun-garici je ostao popularan i utjecajan pra-vni izvor u Ma|arskoj sve do Drugogsvjetskog rata. Autor, Stephano de Wer-bocz, (1458.-1542.), bio je dr`avnik i pra-vnik ~ija se kodifikacija ma|arskog za-kona koristila vi{e od 400. g.

18. stolje}e

1731.Ambrogio Calepino: Septtem liinguarum CCalepiinus hhoc eestt llexiiconlattiinum, VVariiarum lliinguarum iintterprettattiione aadjectta iin uusum semiinariiii PPattaviinii. Padova, 1731.

Sedmojezi~ni rje~nik latinskog jezikakoji je imao 12. izdanja u periodu od1726.-1758. g. na latinskom i talijan-skom jeziku, a nalazi se u 42 bibliotekeu svijetu. Autor rje~nika je AmbrogioCalepino, (1450.-1510.) talijanski leksi-kograf, poznat po tome {to je napisaoprvi moderni latinski rje~nik. Njegovaizdanja rje~nika objavljivana su do kraja18. st. Ambrogio Calepino je bio uzormnogim drugim leksikografima {to jevidljivo u tome da je naziv Calepinus biosinonim za rje~nik ili leksikon.

1750.Abbe Francois Augier de Marigny:Hiisttoiire ddes AArabbes ssous lle gouvernementt ddes ccaliiffes. Pariz.1750. g.

Knjiga o historiji halifa od vremena Mu-hammeda a.s., 629. g. do tatarskog os-vajanja Bagdada 1258. g. [tampana je uParizu 1750. g. Autor je Abbe FrancosiAugier de Marigny, (1670.-1762.), fran-cuski orijentalista i histori~ar. Knjiga jeobjavljena prvi put u Parizu 1750. g. u~etiri toma i sadr`i dug uvod o ranijimradovima Herbelota, Rollina and Rena-

udota, genealo{ke i hronolo{ke tabele iobja{njenja. Ovim djelom je bio insprirani Napoleon Bonaparte koji je ujedno biofasciniran Bliskim istokom.

1757.Carl Anton Martini: Ordo hhiisttoriiaeiiuriis cciiviiliis ppraelecttiioniibbus IInsttiittuttiio-num ppraemiissus aattque iin uusum audiittoriiii vvulgattus. Be~ i Prag, 1757.

Djelo o gra|anskom zakonu koje je na-piso Karl Anton von Martini, (1726.-

25BEHAR 96


1800.), predsjednik Vrhovnog suda u dvamandata i univerzitetski profesor pri-rodnog prava u Be~u. Martini je pred-stavio temeljne doktrine prirodnog pra-va koje je sproveo austrijski car Josip II.Zajedno sa Franzom von Zeillerom bio jeglavni sastavlja~ gra|anskog zakonaAustrije koji se koristio i u drugim zem-ljama Austro-ugarske monarhije. Zakonje moderniziran tokom Prvog svjetskograta, te se smatra osnovom gra|anskogzakona u Austriji danas.

1772.Diie ttürkkiischhe BBiibbel, ooder dder KKoran.Frankfurt, 1772.

Prijevod Kur’ana sa arapskog na nje-ma~ki jezik koji je izradio M. David Frie-derich Megerlin, (1698.-1750.), evange-listi~ki sve}enik. Megerlinov prijevodKur’ana se ogleda u gre{kama u prije-vodu, neki ajeti su vrlo slobodno preve-deni, te podijeljeni na pogre{an na~in.Za Kur’an Megerlin daje naziv TurskaBiblija ostavljaju}i dojam da je to poseb-na sveta knjiga samo za Osmanlije i imi-tacija Biblije. Razlog tome je namjeraprevoditelja da prikaè opasnost kojomprijeti Osmansko carstvo. Va`nost ovogprijevoda ogleda se u tome da je to prvi

prijevod Kur’ana sa arapskog na njema-~ki jezik.

1775.Ioannes Augustus Bach: Hiisttoriiaiiuriisprudenttiiae RRomanae. Leipzig,1775.

Tre}e izdanje o historiji Rimskog pra-va. Autor je Ioannes Augustus Bach,(1721.-1758.), njema~ki histori~ar pra-va, profesor historije prava na Univer-zitetu u Leipzigu.

1776.Filip Lastri}: Epiittome vvettusttattumbbosnensiis pproviinciiae. Ankona, 1776.Drugo dopunjeno izdanje.

Pregled starina Bosanske provincije jedjelo o Bosanskoj provinciji, njenom na-stanku, sastavu, povlasticama i pokloni-ma koje je primala, poru{enim samo-stanima, popisima vikara, provincijala ibiskupa, te o Bosni i bosanskim kraljevi-ma. Autor djela je O. Filip iz O~evije, FilipLastri}, (1700.-1783.), bosanski franje-vac koji je do svoje "duboke starostiaktivno sudjelovao u politi~kom, crkven-om i kulturnom ̀ ivotu Bosne"1. Za ̀ ivotaFilipa Lastri}a djelo je {tampano u tri iz-

danja. Prvo izdanje u Veneciji1762. g., drugo dopunjeno izdanjeu Veneciji 1765. g., te tre}e pro{i-reno izdanje u Ankoni 1776. g.Ovom prilikom va`no je spomenu-ti i posebno poglavlje knjige podnazivom Popis pisaca Bosanskeprovincije koji se sastoji od osam-naest imena, pisaca iz Bosne, tepredstavalja "jedan od prvih bibli-ografskih zapisa o literarnoj djela-tnosti bosansko-hercegova~kihljudi"2. U Popisu je mogu}e na}i isva djela koje je Filip Lastri} na-pisao do 1776. g. Svojim djelomPregled starina Bosanske provin-cije Filip Lastri} postao je za~etnikmoderne bosanske historiografi-je. On se prvi uspio uzdi}i iznad lje-topisa, memoara, redanja doku-

menata i pre{ao na znanstvenu povi-jest"3.

1781.Luka Vladimirovi}: De rregno BBosniiaeejusque iintteriittu nnarrattiio hhiisttoriica.Accediitt DDe NNaronensii uurbbe aac cciiviittattepars aalttera. IIttem DDe llaudiibbus iinclyttaeac pperiillusttriis ffamiiliiae ccomiittumattque eequiittum VVladiimiiroviichh ppars tterttiia, aaucttore PPrudenttiio NNarenttiino[ii.e. LLukka VVladiimiirovii} ]. Venecija.1781. g.

De regno Bosniae ejusque interitu na-rratio historica je djelo o bosanskomkraljevstvu, popisu plemstva kao i po-rijeklu roda Vladimirovi}a autoraa Lu-ke Vladimirovi}a, (1718.-1788.), franje-vca, koji spada me|u prve pisce bosa-nskog kraljevstva. êsto se nazivaoNeretvaninom i imao je razli~ite pseu-donime, jedan od pseudonima je Pru-dentio Narentino.

Za Luku Vladimirovi}a pi{e se i da je"Pisac djela skromne literarne vrijed-nosti, povjesni~ar ~ije podatke valjauzeti s rezervom, poznavalac ljekovitihtrava ili tek sakuplja~ recepata “Pu~ke

26 BEHAR 96


1 Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1977.Str. 7.

2 ûli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae Filipa Lastri}a iz 1765. g. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2, (1968.). Str. 41.

3 Lastri}, Filip. Str. 38.

medicine”, koji je svojim razmi{ljanjima bio ispred vremena ukojem je ìvio..."4 Pisao je na latinskom, italijanskom i hrvat-skom jeziku. Autor je knjige Likarie priproste (Venecija, 1775. g.) u kojojsu sadràne upute za pravljenje narodnih lijekova i ~ajevana hrvatskom jeziku koje "i danas ponajvi{e privla~e svojimsadràjem"5

LITERATURA

1. Almodovar, Antonio. Cardoso, Jose Luis. A History of PortugueseEconomic Thought. London: Routledge, 1998. Str. 125.

2. The Baheyeldin Dynasty. Biography: Georgius Elmacinus – IbnAl’Amid http://baheyeldin.com/biography/elmacin.html28.10.2010.

3. Bar, Carl Ludwig von. A History of continental criminal Law.Str. 307. http://books.google.ba/books?id=YoEBa-ear_sC&pg=PA227&lpg=PA227&dq=practicae+novae+imperi-alis+saxonicae+rerumcriminalium&source=bl&ots=x6VnzWIVMA&sig=FmhoGk89Wex2f_Onf-u1QR7QZcs&hl=hr&ei=oPW_TIegHemR4gbu8sSCDQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBYQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false 28.10.2010.

4. Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon.http://www.kirchenlexikon.de/k/karolyi_g.shtml 28.10.2010.

5. Bulletin 2008. National Szechenyi Library.http://epa.oszk.hu/00800/00886/00008/pdf/bulletin_2008.pdf28.10.2010.

6. ûli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciaeFilipa Lastri}a iz 1765. g. Str. 41. Vjesnik bibliotekaraHrvatske. God. 14, 1968. Br. 1-2.

7. Encyclopaedia Britannica. Vol. 4. Botha-Carthage. Chicago:Encyclopaedia Britannica, 1967. Str. 466.

8. Forster, C. T. Daniel, F. H. B. The Life nad Letters of OgierGhislen de Busbecq. Vol. 1. // Moder History Sourcebook:Ogier Ghiselin de Busbecq: The Turkish Letters, 1555-1562.http://www.fordham.edu/halsall/mod/1555busbecq.html26.10.2010.

9. Goowin, Jason. Ottoman Impressions. // Cornucopia: Themagazin for connoisseurs of Turkey.http://www.cornucopia.net/abouttl.html 24.10.2010.

10. Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo:Veselin Masle{a, 1977.

11. Law two dozen books Pickering & Chatto. http://www.picker-ing-chatto.com/PandC/Catalogues_files/Law510.pdf27.10.2010.

12. De Marigny Abbe Francois Augier.http://www.marelibri.com/search/current?maximumPrice=0&keywords=&firstResult=0&ISBN=&selectedDatasources=1023&quicksearch=marigny&matchTypeList=ALL&author=&title=&description=&minimumPrice=0&sorting=RELEVANCE&book

sellerName=&keycodes=&cid=2245282 28.10.2010.13. Munto, John. M. The French Description. // Saudi Aramco

World. (1976), 2.http://books.google.ba/books?id=k5Vsjg508EYC&pg=PA129&lpg=PA129&dq=carl+anton+martini+in+english&source=bl&ots=WATOTfpfjU&sig=tkcfiWoSo24mOnlr4HLIuvVMP0&hl=hr&ei=ilDBTMD8IY3rOZuowdQL&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=8&ved=0CDkQ6AEwBw#v=onepage&q=carl%20anton%20martini%20in%20english&f=false 28.10.2010.

14. Osler, Douglas J. Images of legal humanism.http://www.pum.umontreal.ca/revues/surfaces/vol9/osler.html 28.10.2010.

15. Posavski vremeplov. Kratki osvrt na stariju hrvatskuknjièvnost u BiH. Zapisi iz prve ruke / fra Mirko [esti}. Str.234-250. Tekstove sabrao: fra Anto Zraki}.http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/kratki-osvrt-na-stariju-hrvatsku-knji%C5%BEevnost-u-bih/25.10.2010.

16. Stephano Werbocz (Istvan Werboczi) 1458.-1542.: CorpusJuris Hungarici seu Decretum Generale et Tripartitum OpusJuris Consuetudinarii Regni Hungariae. http://www.biblio-phile.net/books/steph_werbocz_1458-1542_corpus_juris_hungarici_seu_decretum_generale_et_tri-partitum_opus_juris_consu.htm 24.10.2010.

17. Szent Biblia (Hungarian Karoli Bible).http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 25.10.2010.

18. [etka, Milan. Fra Lukine “Likarije razli~ite”.http://www.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7102.asp28.10.2010.

19. Trencsenyi, Balazs. Kope~ek, Michal (priredili). Discourses ofCollective Identity in Central and Southeast Europe (1770-1945). Str. 129.

20. Untersuchung der Ubersetzungen des Qurans in die deutschSprache bis zum Ende des 18. Jahrhunderts.http://www.eslam.de/begriffe/q/pdf/altedeutschequrane.pdf28.10.2010.

21. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ambrogio Calepino.http://en.wikipedia.org/wiki/Ambrogio_Calepino 28.10.2010.

22. Wikipedia: L’encyclopedie libre. Johann August Bach.http://fr.wikipedia.org/wiki/Johann_August_Bach 28.10.2010.

23. Wikipedia. The Free Encyclopedia. George Elmacin.http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 28.10.2010.

24. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq.http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq18.10.2010.

25. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq.http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq28.10.2010.

26. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Vizsoly Bible.http://en.wikipedia.org/wiki/Vizsoly_Bible 28.10.2010.

27. WorkdCat Identities. Carpzov, Benedict 1595.-1666. Mostwidely held works by Benedict Carpzov. Practicae novaeImperialis Saxonicae rerum criminalium pars I-III.http://www.worldcat.org/identities/lccn-n91-6388428.10.2010.

28. Vizsoly, the Cradle of the World-famous Bible of Carol.http://www.vizsoly.hu/english.php 28.10.2010.

27BEHAR 96


4 Vlasteli}, Anastazija. Zbornik o Luki Vladimirovi}u.http://hrcak.srce.hr/file/27000

5 Isto.

DjelatnostU Zbirci se sakupljaju, ~uvaju, obra|ujui daju na kori{tenje sve vrste geograf-skih karata. Posebna pa`nja se poklanjanacionalnom fondu i informiranju izpodru~ja kartografije i geografije. Zbir-ka pruà pomo} znanstvenicima, stude-ntima i ostalim istraìva~ima u izradinjihovih radova. U toku rata (1992-1995.) prilikom pregovora o Bosni i Her-cegovini Bo{nja~ki institut je pruào po-dr{ku razli~itim komisijama stavljaju}iim na raspolaganje karte Bosne i Her-cegovine.

Fond zzbirkeU fondu Kartografske zbirke nalaze sesve vrste karata: pregledne, tematske(istorijske, geolo{ke, klimatske, saob-ra}ajne, turisti~ke i dr.), specijalnekarte, topografske karte svih mjerila,planovi gradova, stare geografske kar-te, rukopisne karte i dr. Karte su u Zbi-rku dospjele kupovinom, poklonimapojedinaca i institucija i razmjenom.Zbirka broji oko 2000 karata. Od toganajvi{e je karata Bosne i Hercegovine,zatim karata i planova Jugoslavije, tekarata Evrope i svijeta.

Najvrjednija ggra|aNajvrjednije od svih karata su starekarte Bosne i Hercegovine i karte sus-jednih zemalja (17-20. st.). Sve do 17.st. Bosna i Hercegovina nije prikazi-vana samostalno ve} u okviru ve}ihcjelina (Jugoisto~ne Evrope ili Balkan-skog poluotoka), a karte Bosne i Her-cegovine su radili kartografi raznih ze-malja kako onih pod ~ijom je vla{}u bi-la, tako i onih koji su imali poseban in-teres za nju. Najta~nije karte Bosne iHercegovine radili su austrijski karto-grafi. Me|u najstarije karte spadaju: IllRegno della Bosnia diuso nelle suePtouinciae principali, izdata u Rimu1689. godine (prva regionalna kartaBiH), talijanskog kartografa GiacomaCantellia da Vignole, zatim La Ro-yaume de Hongrie et les Estats qui enon sujets ; et quisont presetement lapartie Septentrionale de la Empire desTurqs en Europe, francuskog karto-grafa G. Sansona, izdata u Parizu1692., Karte von Bosnien, der Herze-

28 BEHAR 96


Kartografska zbirkaPored pisane gra|e Bo{nja~ki institut posjeduje i zavidnu kolekciju historijskih i geografskih karata.

Osim vrijednosti dokumenta, zbirka se odlikuje i izuzetnom ljepotom.

PPrreegglleeddnnaa kkaarrttaa BBoossnnee iiHHeerrcceeggoovviinnee - 11 :: 11..000000..000000

Kor. naslov: Pregledna karta Bo-sne i Hercegovine. Kartu je izra-dio Alois Studni~ka. Ovo je jednaod prvih karata koje su nastale iizdate u Sarajevu. Na njoj suprikazane granice Bosne i Her-cegovine u doba Austro-Ugarskemonarhije. Dobro je prikazan re-ljef, rije~na mreà, glavna mjes-ta, saobra~ajnice, rudnici i dr. Sastrane se nalazi manja kartaAustro-Ugarske na kojoj su oz-na~ene granice BiH. Na pole|inise nalazi popis gradova i sela.

29BEHAR 96

KARTOGRAFSKA ZBIRKA

govina und des Paschaliks von NoviBazar, Johanna Roskiewicza, izdata uBe~u 1865. godine, i mnoge druge.Radi oboga}ivanja ovog fonda stalnose istra`uje i nabavljaju stare karte.Karte se obra|uju u elektronskom ka-talogu GLAS (Graphic Library Automa-tion System), a istovremeno se radiabecedni - topografski katalog. Za{titistarih karata poklanja se posebna pa`-nja. O{te}ene karte se nakon obradedaju na popravku u radionicu, gdje seistovremeno za njih rade posebne fas-cikle. Smje{taj karata je horizontalanu metalnim ormarima sa ladicama.Gra|a Kartografske zbirke se koristi u~itaonici.

RReeggnnuumm HHuunnggaarriiaaee,, DDaallmmaattiiaaee,, CCrrooaattiiaaee,, SSccllaavvoonniiaaee,, BBoossnniiaaee,,SSeerrvviiaaee eett PPrriinncciippaattuuss TTrraannssiillvvaanniiaaee:: nnoovviissssiimmaa eexxhhiibbiittiioo..

Karta Ma|arske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije iTransilvanije, njema~kog kartografa Johanna Bapt. Homanna.Izadata je 1716. god. u Nürnbergu u Atlas novusu. Potpuno je iden-ti~na karti Theatre de la guerre N. Sansona iz 1693. god. Prema R.Ga{parevi}u rije~ je o plagijatu. Na karti su date granice navedenihdr`ava sa rijekama, mjestima i dr. Reljef nije unesen. Mjerilo je da-to u ma|arskim, njema~kim i talijanskim miljama. Sa strane karteje lijepo ura|en kartus. Karta je ka{irana i va`na je kao dokumentna{e historije.

30 BEHAR 96


Men{ura, dokument o imenovanjuprvog reis-ul-uleme za BiH,Mustafe Hilmi-efendije Hadìome-rovi}a, sa potpisom i suglasno{}uaustrijskog cara Franje Josipa I(1882. g.). Sve~ano ustoli~enjeprvog reis-ul-uleme obavljeno je15. decembra u Konaku u Sarajevu.

Nakon dugogodi{njeg bri`ljivog i temeljitog saku-pljanja i obra|ivanja arhivske gra|e vakifa Adil-bega Zulfikarp{i}a, arhiv Bo{nja~kog instituta da-nas predstavlja nezaobilaznu referencu primar-nih izvora za mnoge nau~nike i istraìva~e histori-je Bosne i Hercegovine i prostora biv{e Jugosla-vije. Arhiv ~uva, za{ti}uje, obra|uje te daje na ko-ri{tenje arhivsku gra|u o va`nim politi~kim, soci-jalnim, ekonomskim, kulturnim i obrazovnim pi-tanjima u Bosni i Hercegovini od 15. st. do danas.Jedan od najstarijih dokumenata arhive Institutajeste Bula pape Eugena IV. iz 1439. g. upu}enapapskom poslaniku Tomi Tomaziniju, biskupuHrvatske, kojom mu se daje puna sloboda i ovlastinkvizitora, a kojeg je papa poslao da preobra}abosanske patarene i da od patarenstva odvratinjihovog glavnog za{titnika, vojvodu StjepanaVuk~i}a Kosa~u.

U arhivskoj kolekciji iz perioda Osmanskog carst-va mogu se spomenuti npr. berati familije êngi}o dodjeli zemlji{nih posjeda koje su izdali sultaniMahmud I - vladao 1730.-1754. g., i Ahmeda III –vladao 1703.-1730. Iz perioda austro-ugarske vla-

davine u Bosni i Hercegovini, od zna~ajnijih doku-menata je Men{ura, akt o imenovanju prvog reis-ul-uleme za BiH, Mustafe Hilimi-efendije Hadìo-merovi}a, sa potpisom i saglasno{}u austrijskogcara Franje Josipa I 1882. g.

Kroz djelovanje vakifa Adil-bega Zulfikarpa{i}emnogi pojedinci su prepoznali zna~aj i va`nostBo{nja~kog instituta te su se odlu~ili da svoje pri-vatne arhivske kolekcije poklone upravo Institutu.Jedna od zna~ajnih poklonjenih kolekcija je arhivMehmeda Spahe, poklon g|e Jasmine Spaho, kojise sastoji od novinskih ~lanaka M. Spahe, li~nihdokumenata, fotografija, pisama, te arhivske gra-|e o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji iMuslimanskim rezolucijama, vrijednim dokume-ntima donesenim u svim ve}im gradovima Bosnei Hercegovine kao otpor na nepravedne zakone oagrarnoj reformi koje je donosila i provodila Kra-ljevina Jugoslavija. Arhiv Bo{nja~kog institutaspada u red privatnih arhiva u BiH, te svojom bo-gatom kolekcijom dokumenata ima posebnu ulo-gu i va`nost u razvoju bh dru{tva danas i u budu}-nosti.

Arhiv Bo{nja~kog instituta

Orijentalni rukopisi - Blago iz riznice Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}

Biografije tarikatskih {ejhova:

Muhammed Mejli-b

aba,

Abdurrahman Sirri-baba, A

rif Sidki-baba

priredio i o

bradio

Edin Urjan Kukavica

Tekstovi:

- An-N

asabu ’{-[arif

- Med`mue Divan-i K

aimi

- [arhu ’l-Awamili ’

l-Mi’ah

- Mirad`ija

- Rukopisni administrativni dokumenti

Napisala: Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

Tekstovi:

- Rukopis Kur’ana u zlatu

- Tefsiru’l-Kur’an

- Ad`za’u’l-K

ur’an

- Mesnevi M

a’nevi

Seyyed Hossein Nasr

Islamic Art and Spiritu

ality

(Islamska umjetnost i duhovnost,

Umjetnost i sveto, D

uhovna poruka

islamske kaligrafije)

Prijevod i o

brada Edin Urjan Kukavica

Nakon brutalnog razaranjaOrijentalnog instituta u Sa-rajevu 1992. godine, kao pos-

ljedica planskog i ciljanoggranatiranja, spaljen je cjeloku-

pan rukopisni, arhivski i bibliote~ki fond(oko 5300 kodeksa rukopisa i preko200,000 osmanskih dokumenata), koji jenakon Gazi Husrev-begove bibliotekeimao najbogatiji rukopisni i arhivski fondza prou~avanje historije, jezika, dru{t-venih prilika osmanske carevine na Bal-kanu. Brojne privatne kolekcije rukopisa~iji su vlasnici ili pobijeni ili protjerani uprotekloj agresiji na Bosnu, je uni{ten ilinetragom nestao, a njihov broj i vrijed-nost vjerovatno nikada ne}emo uspjetiustanoviti. Posebno u ovakvim prilika-ma, kada je i ranije u historiji a posebnou posljednjoj agresiji na Bosnu i Herce-govinu vr{eno sistematsko uni{tenjepokretnog kulturnog naslje|a, svi naporibilo pojedina~ni ili institucionalni, zao~uvanje kulturno-historijskog blagaBosne i Hercegovine kao dijela svjetskeba{tine, su od vrhunskog zna~aja. Neop-hodno je uloìti sve napore da se rukopisinastali na tzv. orijentalnim jezicima, aposebno koji su na neki na~in vezani zana{e podneblje, prikupe, sa~uvaju i reg-istriraju. Bo{nja~ki institut tome pridajeveliki zna~aj i, kao i ve}ina institucija uBiH koje posjeduju ovakvu gra|u, inten-zivno radi na tome. Adil-beg Zulfikarpa{i} je zapo~eo sakup-ljanje rukopisa jo{ za svog ̀ ivota u emigra-ciji. Njegov interes u ovom pogledu se pri-je svega vezao za rukopise koji su imali ve-ze sa Bosnom i Hercegovinom, ali je saku-pljao i rukopise koji nisu isklju~ivo bili ve-zani na na{e podneblje. Rukopisna gra|ase oboga}ivala zajedno sa ostalim fondo-vima Bo{nja~kog instituta, i za kratko vri-jeme postala jedna od najzna~ajnijih zbirkiorijentalnih rukopisa u zemlji. Mora se re}ida Institut nije stao sa nabavkom rukopisa,otkupima ili poklonima, {to je u svakomslu~aju dugotrajan i kontinuiran proces. Rukopisna zbirka Bo{nja~kog instituta

formirala se postepeno ponajprije otku-pom iz privatnih zbirki ali i zahvaljuju}ipoklonima pojedinaca Adil-begu i Bo{-nja~kom institutu. Najzna~ajniji doprinosizbirci su otkupi zbirki rukopisa familijeSikiri} s Oglavka kod Fojnice, kolekcijehadì hafiza Sulejmana Hafiza iz Prizrena,zatim zbirke sarajevskog muftije i pjesni-ka iz prve polovice XIX stolje}a Muhameda[akira Muidovi}a, reisu-l-uleme Bosne iHercegovine Hafiza Sulejmana [arca, ko-lekcije Hazim ef. Kuskunovi}a iz Travnika,Sabita Hadì}a iz Mostara. Gospodin Alija[irbegovi} je napravio najve}u donacijurukopisa, koji su bili dio biblioteke prof.Envera Mulahaliovi}a iz Tuzle. Mora sere}i da su veoma ~esti slu~ajevi donacijamanjih kolekcija rukopisa i pojedina~nihrukopisnih kodeksa od pojedinaca, kojièle da uvakufe svoje porodi~no naslje|ea istovremenu znaju da }e se oni ~uvati iprezentirati na najbolji mogu}i na~in.Me|u zbirkama Bo{nja~kog instiuta po-sebno mjesto zauzima neprocjenjivo vri-jedna zbirka orijentalnih rukopisa pisanihna arapskom, turskom i perzijskom je-ziku, te manji broj rukopisa na bosans-kom jeziku pisan arapskim pismom tzv.alhamijado. Zbirka posjeduje 743 kodeksasa 1125 djela iz oblasti teologije, prava,morala, mistike, filozofije, logike, leksiko-grafije, gramatike, retorike, lijepe knjièv-nosti, medicine, kalendarografije, astro-nomije, astrologije, historije. Svi rukopisisu sistematizirani i nau~no obra|eni u dvasveska Kataloga arapskih, perzijskih, tur-skih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bo{-nja~kog instituta (Zürich, 1997. i Sarajevo-Zürich, 2003.), autora prof. dr. FehimaNametka i prof. Saliha Trake. Te{ko je odrediti pojavu prvih islamskihrukopisa kod nas, ali se ona svakako veèuz dolazak Osmanlija u na{e krajeve. Una{em fondu, ali i drugim bibliotekama,imamo rukopisa koji datiraju iz periodaprije osmanskog osvajanja Bosne. Razvojgradova, trgovina, uspostavljanje veza saostatkom osmanskog carstva otvaraju ikulturne veze. Naime islamska kultura i

civilizacija se {ire, knjige iz islamskih cen-tara se donose u Bosnu i bivaju traènproizvod. U 16. stolje}u islamska civiliza-cija doìvljava procvat, pa se tako i u Bosnirazvija nauka i umjetnost koja se u islam-skom svijetu najjasnije reflektira krozarhitekturu i graditeljstvo, i umjetnostknjige. Mnogi Bo{njaci pi{u i prepisujuknjige, razvija se umjetnost iluminacijerukopisa, mudèllitski (knjigoveza~ki) za-nat. Knjige su prepisivane pojedina~no alii organizirano. Prepisiva~ke poslove je fi-nansirao jedan broj vakifa. Pored profesi-onalnih prepisiva~a, knjige su prepisivali iu~eni ljudi, zanatlije (npr. Mula MustafaBa{eskija biljeì smrt jednog kova~a kojije bio prepisiva~ Kur’ana), knjigovesci, ~aki seljaci. U mnogim rukopisima zabiljeènipodaci to potvr|uju. Iako su za o~uvanje svjetske kulturneba{tine podjednako va`ni svi rukopisni ko-deksi, za prou~avanje bosanske i bo{nja~-ke kulture i tradicije su od posebnog zna-~aja oni koji su nastali u Bosni. Neki sunapisani u Bosni, drugi samo prepisani, azna~ajni su nam i oni u kojima postoje po-daci o vlasni{tvu. Da se knjiga u Bosnicijenila, najbolje pokazuje ~injenica da jeskoro svaka ku}a imala svoju biblioteku;obavezan je bio Kur’an, ali i druga vjerskaliteratura, a ~esto su se mogle na}i i knji-ge iz prava, logike, gramatike, lijepe knji-èvnosti. Ulema i obrazovani ljudi su poz-navali osmanski, turski, arapski i perzijskijezik, tako da su knjige, tj. rukopisi koji suse ~itali u na{im ku}ama, bili na sva ovatri jezika. Kako nagla{avaju prof. Trako iprof.dr. Nametak u predgovoru Kataloga,o ovoj pojavi najbolje svjedo~e zapisnicisudskih protokola tj. sidìli, gdje su seunosili podaci o imovini umrlog ili umrlekoju neko naslje|uje, gdje su se navodile iknjige po naslovima, ~esto po stotinjakdjela. Rukopisna zbirka Instituta sadrìklasi~na knjièvna, pravna, teolo{ka, filo-zofska djela, djela koja su ~esta i uobi-~ajena i drugim kolekcijama, ali isto takoposjeduje i neka veoma rijetka i vrijedna,~ak i unikatna djela.

32 BEHAR 96


Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta,fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}

Pi{e: Amina Rizvanbegovi} Dùvi}

Najstariji kodeks u zbirci Instituta jeTefsiru ‘l-Kur’an (Ms 669), tuma~enjeKur’ana na arapskom jeziku, iz 742/1342.godine, dakle oko 120 godina nakonhid`re. Naàlost prvih nekoliko listovarukopisa je o{te}eno tako da ga nijemogu}e precizno identificirati, ali se porukopisu moè zaklju~iti da ga je prepisi-valo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je do-nacija gospodina Alije [irbegovi}a, pret-hodno je bio u vlasni{tvu Envera Mula-halilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao{ejhu Osmanu [ehovi}u. Od starijih ko-deksa spomenut }emo i djelo el-Muhtar li‘l-fatava (Ms 419), izbor fetvi ({erijatsko-pravno mi{ljenje, decizija) ~iji je autorAbdullah b. Muhammad b. Mevlud b.Mahmud el-Mevsili el-Hanefi Med`duddinEbu Fadil b. Buldadì, izvorno nastalo u13. stolje}u, dok je primjerak u posjeduinstituta prijepis iz 15. stolje}a (821/1418.),koji potpisuje Resul b. Muhammad. Odrijetkih djela, vrijedno je spomenuti i djeloiz oblasti islamskog prava Kunjetu’l-Fatava (Ms 723). Ovo je djelo iz oblastiislamskog prava koje je sluìlo kao podlo-ga za izradu fetvi na arapskom jeziku ~iji jeautor Nad`muddin Ebu’r-Radà’ Muhtarb. Mahmud b. Muhammad ez-Zahidi’l-Gazmini iz Harezma. Ono je iz 13. stolje}a,a na{ prijepis je okon~an 765.h./1558.godine. Prof. Trako i dr. Nametak navode(po Brocklemann-u) da je do sada pozna-to da postoji samo jo{ jedan primjerakovog djela i to u kolekciji Yeni dàmije uIstanbulu. Rukopis je iz biblioteke SabitaHodì}a iz Mostara, a po zabilje{ci nasamom rukopisu ~itamo da je ranije bio uposjedu mostarskog muftije Ahmeda i izv-jesnog Ibrahima muderisa za fetve uKairu. Jo{ jedan interesantan kodeks, nesamo po starini i zna~aju, nego i po svojojsudbini je Muhtasaru gunjeti’l-mutemalli(Ms 590). Trako i Nametak su identificiralida je ovu knjigu kupio Abdulah sin Dervi{aHuseina Luli}a iz Prusca kod Donjeg Va-kufa u Malom bezistanu 1800. godine.Zatim je rukopis bio u posjedu SarajlijeMuhameda sina Hasibovog (Hasibovi}a)1816. godine, a potom 1825. godine u pos-jedu Mula Ibrahima sina Hadì AhmedaHarbe, imama danas nepostoje}e dàmijeMufti Sulejmana i mujezina u Carevoj dà-miji u Sarajevu. U zbirku Instituta je do{laputem donacije Alije [irbegovi}a iz zaos-tav{tine Envera Mulahalilovi}a.Od rijetkih djela valja jo{ spomenuti his-torijsko djelo na perzijskom jeziku Beh-dètu’t-tevarih (Ms 739). Djelo je napisao[ukrullah b. [ihabuddin Ahmad b. Zejnu-

ddin u 15. stolje}u, i predstavlja saètuhistoriju islamskog svijeta od stravarnjasvijeta do stupanja na prijesto sultanaMehmeda Fatiha. Prema Nametku i Traki,postoje jo{ samo dva primjerka ovogdjela, u Istanbulu i Be~u. Autograf djela iz oblasti obredoslovljaHiljetu’l-ihvan ve hulletu’l-hullan (Ms 550)na arapskom jeziku koje je napisao Ibn‘Adevi godine 1731-2. je, po svoj prilici uni-kat, jer u dostupnim katalozima svjetskihzbirki ovo djelo nije prona|eno. Radi se oglosi na Halabijev (Ibrahim b. Muhammadb. Ibrahim al-Halabi) komentar djelaMunyatu ‘l-musalli wa gunyatu ‘l-mubtadiautora Sadiduddina Muhammada b. Mu-hammada el-Ka{garija (p. 1305. godine). Nedvojbeno jedan od najvrjednijih ruko-pisa iz na{eg rukopisnog fonda je djeloEn-Nesabu’{-[erif (Plemenita loza Mu-hammeda (a.s.), Ms 209). Naime, radi se oraritetu ili o unikatnom rukopisu, postru~nom mi{ljenju Nametka i Trake. Ru-kopis je prepisao ili sastavio dervi{ Mah-fuz ibn Muhamed el-Gul{eni 8. muha-rema 1031/23. novembar 1621. godine. Saza{titnog lista saznajemo da je rukopis biou posjedu Ahmed efendije, muftije Mos-tara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri ên-gi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet pok-lonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u.Otkupom od jednog nasljednika porodiceSikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratiorukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil-bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom i sao~eve i sa maj~ine strane êngi}. Rukopisna zbirka Instituta u posjedu jevi{e od 60 prijepisa Kur’ana, koji se ljepo-tom kaligrafije mogu porediti sa naj-zna~ajnijim primjercima svjetskih zbirki,ali }emo za ovu priliku izdvojiti prijepis iz1215/1800. naslovljen sa Ad`za’u’l-Kur’an(Kur’an u dùzovima, Ms 40/1-30). Svidùzevi (dijelovi) ovog prijepisa Kur’ana sukompletni i veoma dobro o~uvani, bogatoopremljeni originalnim ko`nim povezom,sa utisnutom rozetom klasi~ne biljneornamentike u boji koè u centralnom di-jelu korice. Posebnu vrijednost ovog pri-jepisa predstavlja ~injenica da ga je pre-pisao poznati osmanski kaligraf Muha-mmad Hilmi. Vrijedi ista}i i rukopis u zlatu(Ms 745), primjer veoma vrijednog i fan-tasti~no iluminiranog Kur’ana. Njegovprepisiva~ je bio {ejh kadirijskog tarikatarodom iz Burse Sulejman Vehbi Efendi(oko 1250. godine), cijenjeni u~enik Ibra-him [evki Efendije.Jasno je da u zbirci instituta posebno dra-gocjene rukopise predstavljaju oni nastali

na podru~ju Bosne jer su ili originalnadjela autora sa na{ih prostora ili su impak prepisiva~i na{i ljudi. To su rukopisi ina arapskom, i turskom i perzijskom je-ziku, ali imamo i jedan broj djela pisanihna bosanskom jeziku arapskim pismom(alhamijado), poput tursko-bosanskogrje~nika iz 18. stolje}a, jednog ud`benikas kraja 19. stolje}a, zatim djela ~uvenihpisaca Hasan Kafije Pru{~aka, HasanaKaimije, Abdulvehaba Ilhamije, AhmedaSudija Bo{njaka, Muhammeda Nerkesija,pjesnika Abdulvehaba Ilhamija, Abdurrah-mana Sirrija, Arif Hikmet-bega Rizvanbe-govi}a i mnogih drugih, a me|u prepisi-va~ima su imena Ibrahima Opija~a, Beha-uddina Sikiri}a, i drugih.Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u ko-lekciji Instituta posebno mjesti zauzimaprijepis jednog od najve}ih i najva`nijihislamskih tesavvufsko-filozofskih djelaMesnevije (Mesnevi-i Ma’nevi, Ms 16)Dèlaludina Rumija (p. 1273.). Zna~ajMesnevije u Bosni je naro~it; dovoljno je,radi primjera navesti da je Dervi{-pa{aBajezidagi} u vakufnami o formiranju nje-gove medrese 1601. godine ugradioodredbu kojom se nalaè da muderrispredaje Mesneviju. Rukopisi Mesne-vije ~esto su bili neizostavni dio priva-tnih zbirki, a u bibliotekama medresai tekija nezaobilazno {tivo. Rukopis izfonda Instituta je prepisan na Bend-ba{i u Sarajevu 1646. godine zapotrebe mevlevijske tekije, o ~e-mu svjedo~i podatak iz rukopisakoji glasi: Prepisao za dervi{emevlevijske tekije, u Bogom za{-ti}enom Sarajevu, koja je nakonstradanja u poàru, obnovljena zakori{tenje sarajevskim dervi{ima. [to se ti~e bo{nja~kih pisaca naprvom mjestu treba spomenutiMustafe Ejubovi}a, {ejh Juje,jednog od najistaknutijihbo{nja~kih pisaca na ara-pskom jeziku. Njegovopuno ime je Mustafa b.Jusuf b. Murad Ajjubi-za-de al-Mostari al-Bosnavi.Ro|en je 1651. godine uMostaru, gdje je i preselio 16.jula 1707. Bio je postavljen zamostarskog muftiju, a uz to jebio i muderris, u~itelj, u Kara-|ozbegovoj medresi u Mostaru.[ejh Jujo je pisao samostalnadjela, komentare, glose i super-glose na djela druguh autora izraznih oblasti znanja, iz islamskog

33BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

prava, logike, islamske dogmatike, leksikografije, stilis-tike i sintakse arapskog jezika. Njegova djela se nalaze umnogim svjetskim biblioteka, a najve}i broj njegovihrukopisa kod nas se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblio-teci u Sarajevu. O ìvotu i djelima {ejh Juje su neposred-no nakon njegove smrti pisali njegovi u~enici, prije svegaIbrahim Opija~ i Mustafa Huremi. Drugi zna~ajan bo{nja~ki autor je Hasan Kaimija (HasanEfendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, glaso-viti pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bo-sanskom jeziku, kojega objektivna kritika smatra najpoz-natijim pjesnikom Balkana toga doba. Jedan dio mladostiproveo je u Sofiji, najvjerovatnije kod {ejha Sofijali Bali-efendije, a potom i kod {ejha Muslihudina Uì~anina. Popovratku u Sarajevo postavljen je za prvog {ejha HadìSinanove tekije, a i vlastitu je ku}u pretvorio u tekiju. Onjegovoj popularnosti ne samo u svome vremenu, nego iznatno kasnije – pa i danas – svjedo~i i izuzetno veliki brojprijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane ikao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisomiz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210),ili kao kao dio raznih med`mua tj. zbornika, kao {to jeslu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, jednos-tavno nazvanim Magmu’ah - Med`mua (Ms 193) - Zbirka.Rukopis nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki naza{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisabili {ejh Muhammed Behauddin Sirri-zade iz selaOglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.).

Med`mue ili zbirke koje su ispunjene razli~itim knji-èvnim sadràjima i pjesmama bo{nja~kih pjesnika, ali idrugih pjesnika sa Istoka iz reda rukopisa koji su iznimnozanimljivi za prou~avanje bh. kulturnog stvarala{tva ipisane rije~i kod nas su. Dvije med`mue koje }emo ovdjespomenuti pisane su na turskom, bosanskom i perzi-jskom jeziku (Ms 382 i Ms 371). Obje potje~u iz poznatefamilije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoju~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija,~iji je najpoznatiji predstavnik dakako Abdurrahman Sirri(1775. ili 1785 – 1847), osniva~ i prvi {ejh tekije u Oglavku.U ovim zbirkama su zastupljeni uglavnom bo{nja~kipjesnici Baha’i Sikiri}, {ejh Muhammed Mejli-baba (ro-dona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba @ep~ak,Sirri-babin djed Fadil Bosnevi, Behauddin ‘Izzi Bosnevi,unuk {ejha Sirri-babe... U Med`mui (Ms 382) nailazimona Sirri-babine pjesme na turskom jeziku, i tri njegovealhamijado pjesme. U ovom rukopisu se nalazi i podatakda je med`mua ispisivana u familiji {ejha Sirrija Sikiri}a,te da je prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}. [tose ti~e Med`mue (Ms 371) zanimljivo je da se radi o auto-grafu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to sevidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i nekerije~i i mijenjaju}i cijele stihove.

U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnuba{tinu, posebno mjesto zauzima rukopis Mi’raggiyah(Miradìja, poema o mi’radù, uznesenju Muhammeda(a.s.) na nebo) Alauddina Sabita Uì~anina (p. 1712.),zasigurno na{eg najzna~ajnijeg pjesnik osmanskog peri-oda, dok se Miradìja, koja se naj~e{}e nalazi u sklopu

Sabitova Divana, smatra njegovim remek-djelom. OvuMiradìju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-zade 1154/1741-2. godine, lijepim nesh pismom, poemaje pisana dvostupa~no, a tekst je uokviren crvenombojom. Bo{nja~ki institut posjeduje manju ali veoma vrijedukolekciju osmanskih berata ili carskih dekreta pisanih naosmanskom-turskom jeziku; za ovaj dio rukopisnezbirke Instituta znakovito je to {to su svi berati iz familijeêngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i da se radi o, za na{e prilike,iznimno rijetkim i vrijednim primjercima. Jedan od car-skih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat sapo~etka 18. stolje}a, ta~nije pisan je 1719. godine, sa tug-rom sultana Ahmeda III (vladao od 1703. do 1730. go-dine). Pored historijske ovaj berat ima i iznimnu umjet-ni~ku vrijednost jer je, prije svega kaligrafski majstorskiispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarkeje crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanrednolijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Njimese odre|uju imovinsko pravni i posjedni~ki odnosi nas-ljednika Kurd Saliha sina Rustema. U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni histo-rijski dokumenti sidìli, odnosno sudsko-notarske knjigetj. protokoli u kojima se biljeìli svi sudski dokumenti nakojima su radili kadije ({erijatske sudije) i njihovi zamje-nici (naibi). U sidìlima se ne nalaze originalni dokumen-ti ve} kadijski prijepis tj. skra}ena verzija ili bilje{ka opojedinom slu~aju, ali su tako|er zabiljeèna akta koja jeslala centralna i provincijska vlast ili koja su raznimdràvnim institucijama upu}ivali pojednici. Sidìli suprvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva,privrednih i ekonomskih prilika kadiluka, ali i dràve ucjelini.

Maglajski sidìli iz rukopisne zbirke Bo{nja~kog institutasu iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivskugra|u je Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutupoklonio njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Do-kumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}-Luka~ i mr Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima origi-nala i transkripcijom dokumenata objavljen je u izdanjuBo{nja~kog instituta. U njima se nalaze akti koji se od-nose na fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (na-redbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta koja su uovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u koji-ma su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanjunameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozukaskera, itd.), murasele (dokumenta koja je kadija pisaosebi ravnim ili niìm rangovima) i arzuhale (predstavke,àlbe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnikakadiluka, i sl.

U cilju za{tite kulturno-historijskog blaga od neprocje-njive vrijednosti i zna~aja, te u cilju njene prezentacije ipruànja adekvatnih usluga korisnicima i istraìva~ima,Bo{nja~ki institut je ove godine, uz podr{ku Centra zakulturu i naslje|e Dùma el-Medìda iz Dubaija, zapo~eoprojekat digitalizacije svoje rukopisne zbirke. Svi rukopisi}e u toku idu}e godine biti digitalizirani, pohranjeni i dos-tupni na digitalnim medijima.

34 BEHAR 96


Rukopis Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI

Detalj strane rukopisa Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI

35BEHAR 96


Primordijalni kreativni ~in bio je u isto vrijeme i PrimordijalnaRije~ koja je po~elo svih zvukova i Kur’ana âsnog kao zvu~noguniverzuma, a prvobitna Ta~ka po~elo je svete kaligrafije,naime vizuelnog utjelovljenja Svete Rije~i. Primordijalna Rije~nije bila samo jednostavno kun ili Budi! ~iji je odjek stvorio cijeliUniverzum i koji je sadràn u Kur’anu âsnom kao zvuk; istotako kristaliziran je mastilom kojim je Boànsko Pero (el-Ka-lem) zapisalo stvarnost, istinitost, svih stvari (el-haka’ik) naPlo~i ̂ uvanoj (el-Levh el-Mahfuz), na stranicama te arhetipskeknjige koja jest, nijedna druga nego Kur’an âsni kao MajkaKnjiga (Umm el-kitab), Knjiga koja sadrì neiscrpne mogu}-nosti Boànskog Stvarala{tva. Sveta Knjiga napose potvr|uje isvjedo~i ovo mastilo svojim ajetom: A da su zbilja sva stabla naZemlji pera, a i da se more, kad presahne, produlji potom jo{za sedam mora, ne bi presahle Allahove rije~i. (31:27)Na isti na~in na koji je lijepo u~enje Kur’ana âsnog kaozvu~na sveta umjetnost islama par exellence, po~elo tradi-cionalnih zvu~nih umjetnosti, tako je i umjetnost kaligrafije,koja na ovosvjetovnoj, zemaljskoj razini odraàva ispisivanjeNjegove Rije~i na Plo~i ûvanoj, po~elo je plasti~nih umjet-nosti. Kur’anska kaligrafija istovremeno potje~e iz islamskeobjave i predstavlja odgovor du{e islamskog naroda naBoànsku Poruku. Ta~ke iscrtane Boànskim Perom stvorilesu odjednom nebeski arhetip kur’anske kaligrafije, kao {to ilinije i zapremine koji ustanovljuju kozmi~ki red iz kojega neishodi samo prirodni kosmos, nego i kosmos islamske arhi-tekture. U tajni Ta~ke, predstavljenoj dijakriti~kom ta~kompod prvim slovom kojim po~inje Kur’an âsni, naime slova(harfa) ba,1 nalaze se na~ela islamske kaligrafije i islamske

arhitekture, na~ela zvu~nih i plasti~nih umjetnosti, ~iji sekorijen nalazi i moè prona}i u Svetoj Knjizi. Ta~ke i linije isla-mske kaligrafije sa neiscrpnim raznolikostima formi i ritmo-va u vezi su sa Vrhovnim Boànskim Oblastima u ~ijem sre-di{tu prebiva prvobitna Ta~ka koja je, ni{ta drugo do NjegovaUzvi{ena Rije~. Prvi U~itelj {kole prosvjetljenja, [ehabuddinSuhraverdi, jednu od svojih molitvi po~inje slijede}im rije-~ima: O Gospodaru Uzvi{enog Kruga iz kojeg ishode svi kru-govi, sa kojim se zavr{avaju sve linije, i iz kojeg je izvedenaPrva Ta~ka koja je Tvoja Uzvi{ena Rije~ izlivena na TvojuUniverzalnu Formu.Kaligrafija obezbje|uje spolja{nju odje}u za Boìju Rije~ uvidljivom svijetu, ali ta umjetnost ostaje neraskidivo vezana zaduhovni svijet, prema tradicionalnoj islamskoj izreci, kali-grafija je geometrija Duha. Slova, rije~i i ajeti Kur’ana nisusamo elementi pisanog jezika nego i bi}a ili li~nosti kojima jekaligrafska forma fizi~ka ili vizuelna posuda. Ispisivanjem ii{~itavanjem ovih slova, rije~i i re~enica, ~ovjek dolazi u kon-takt sa tim bi}ima i hamajlijama pristiglim kona~no sa daleke‘druge’ obale univerzalnog postojanja da povedu ~ovjekanatrag u prebivali{te Jedinog. Za onoga ko razumije zna~ajKur’ana u njegovoj govornoj i pisanoj formi, lahko je razum-jeti kapitalnu ulogu koju, u ìvotu muslimana, igraju ove uzvi-

Veoma vrijedan i fantasti~no iluminiran primjerak rukopisnog Kur’ana (Mushafa).

Njegov prepisiva~ je cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije, Sulejman Vehbi

Efendija, {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse. @ivio je oko 1250. godine.

Lijepo pisanje jezik je ruke i elegancija misli.(‘Ali ibn Ebi Talib)

Rukopis je nakit na~injen rukom od ~istog zlata intelekta.(Ebu Hajjan el-Tevhidi)

1 Kur'anska poglavlja (sure) po~inju zaglavljem 'U Ime Boga, Milostivog Svemilosnog',na arapskom Bismillahir-rahmanir-rahim, b ili arapsko ba, pisano arapskim har-fovima. Ta~ka ispod b simbolizira Primordijalnu Ta~ku, prvu kap Boànskog pera naPlo~i ûvanoj. Isto tako, ona je simbol Boànske Su{tine napose koja stoji ne samoiza kosmosa simboliziraju}i razli~ita slova i rije~i, nego i iza Stvarala~kog îna.

Ms 745Rukopis Kur’ana u zlatu

36 BEHAR 96


{ene rije~i – ajeti Kur’ana âsnog; oni nisu samopuke rije~i koje prenose misli, nego su na odre|enina~in, bi}a, sile i hamajlije.

Koliko god u Kur’anskom tekstu prebiva Boànsko Pri-sustvo, kaligrafija kao vizuelno utjelovljenje BoìjeRije~i, pomaè muslimanima u pronicanju, te da buduproniknuti tim Prisustvom, u skladu sa duhovnim spo-sobnostima i mogu}nostima svake pojedine osobe. Sve-ta umjetnost kaligrafije pomaè ~ovjeku u probijanjukroz veo materijalne egzistencije kako bi osigurao pris-tup tome bereketu koji prebiva me|u i u Boìjim Rije-~ima i da ‘okusi’ istinitost duhovnog svijeta. Kaligrafija iiluminacija su, uz pomo}na sredstva kakva su mastilo ipapir, pove}alo koje ~ini mogu}im, u bljesku ~u|enja,pribliènje i udubljivanje u Boànsku su{tinu Kur’an-skog teksta, te tako svaka du{a prema svojim mo-gu}nostima, moè okusiti ‘ukus’ Beskrajnog i Vje~nog.Kroz kalem postojanje poprima Boànski poredak,od Njega svjetiljka kalema sjaji svojim svjetlom.Kalem je ~empres u ba{~i spoznaje,sjena toga reda rasprostire se pra{inom.

Pero ili Kalem je Djelatni Pol Boànskog Stvaranja;ono nije ni{ta drugo do Logos koji manifestira sve mo-gu}nosti ili Boànske Arhetipe skrivene u Riznici Ne-vidljivog, Plo~om ûvanom utiskuju}i slova i rije~i kojesu paradigma svih zemaljskih, ovosvjetovnih formi.Pero kojim pi{e ljudska ruka najneposredniji je simboltog Boànskog Kalema, a kaligrafija koju ostavlja popapiru ili pergamentu slika je Boànske Kaligrafijekojom je, stranicama kozmi~ke knjige, ispisana samaistinitost svih stvari, ostavljaju}i otisak na svimstvorenjima zahvaljuju}i kojem ona odraàvaju nebes-ko porijeklo svoga postojanja. Kako je pjesnik iz {es-tog/dvanaestog stolje}a Mir Mu’izzi ustvrdio,Ispisana stranicama zemlje i nebalinija: ‘Stoga uzmite pouku, vi koji o~i imate.

Ljudsko pero obi~no je trska koja tako ne pobu|uje ine izaziva samo prelijepe linije i forme tradicionalnekaligrafije nego i melodiju svete muzike zaljubljenikaBoìjih koja ne dâ mira pozivaju}i ih natrag njihovomPo~elu u Boìjoj Blizini.

Pjesma trske zvu~ni je blizanac slova i rije~i kaligrafa.Oboje su proizvod trske i vra}aju slu{atelja natrag nje-govom duhovnom zavi~aju podsje}anjem na arhetipekoje tradicionalna muzika i kaligrafija odraàvaju svo-jom zvu~nom i vizuelnom formom. Sa druge ta~kegledi{ta, moè se re}i da trska upotrijebljena kao ka-ligrafski instrument, predstavlja vi{e kozmogeni~kiakt, luk spu{tanja (el-kavs el-nuzuli) tradicionalnekozmologije a trska kao naj, ~in je povratka Po~elu,luk uzdizanja (el-kavs al-su’udi). Dalje, trska kao peroili naj, tom analogijom koja povezuje tradicionalnuumjetnost sa istinito{}u stvari, stvara forme koje su u

vezi sa sâmim postojanjem stvari zahvaljuju}i tojkorespondenciji izme|u umjetnosti i kozmologije kojaje osnova i temelj svih tradicionalnih umjetnosti.

Sveti ~ovjek je i sâm postao trska kojom BoànskiMuzi~ar proizvodi medolije kozmi~ke egzistencije,dok je u isto vrijeme i pero kojima Bog manifestiraSvoja djela Svoga stvaranja. Savr{eno se pokoravaju}ii povinuju}i Boànskoj Volji, sveti ~ovjek i sâm posta-je pero u ruci Boànskog Umjetnika, stvarno reali-ziraju}i kur’anski ajet: Allahova je Ruka iznad rukanjihovih! (48:10) On je sâm kao pero kojim ‘on’ ispisu-je stranice svoga ìvota kao remek-djela po formi isadrìni; sveti ~ovjek je i sâm djelo svete umjetnosti.[tavi{e, kada u takvom stanju ispisuje kaligrafiju,pero u njegovoj ruci postaje dijelom njegovog bi}a kaoinstrument u Ruci Boìjoj. Svojom savr{enom preda-jom, pokoravanjem i povinovanjem, koncentracijom iunutarnjom anihilacijom, utrnu}em, umjetnost kojuproizvodi postaje sveta umjetnost. On postaje instru-ment kojim se nebeske forme manifestiraju na pros-torno-vremensku matricu, omogu}avaju}i nastajanjenormi na koje se potom ugledaju u~enici i studentikoji u sebi nisu u potpunosti shvatili i realizirali istinuajeta: Allahova ruka je iznad ruka njihovih! Svetuumjetnost kaligrafije u islamu stvorili su oni koji susâmi postali pero u ruci Boànskog Umjetnika. Oni suti koji su uspostavili tradicionalne norme koje su kas-nije drugi opona{ali i slijedili. Nije slu~ajno da se zakufski stil, najstariji i najzna~ajniji stil kur’anskekaligrafije, kaè da ga je kreirao ‘Ali koji je i rekao:Cjelina Kur’ana sadràna je u Po~etnom Poglavlju(el-Fatiha), Po~etno Poglavlje u bismillah, a bismillahu ba’, ba’ u ta~ki; a ja sam ta~ka’. Samo onaj ko pos-jeduje unutarnje jedinstvo sa Izvornom Ta~kom svihlinija i Sredi{tem svih krugova egzistencije moè isâm djelovati kao pero u Boànskoj Ruci i instrumentza stvaranje svete umjetnosti islamske kaligrafije,koja, kao sve istinske, stvarne svete umjetnosti imanadindividulano porijeklo.

Sâm Kur’an pominje kalem u prvim ajetima objavlje-nim Poslaniku (s.a.v.a.), kojima se u suri el-‘Alek (Ug-ru{ak) Poslaniku nare|uje: îtaj, plemenit je Gospodartvoj, Koji peru podu~ava... (96:3-4), dok poglavljenaslovljeno kao Pero (el-Kalem) po~inje slovom nun,za kojima slijedi ajet: Tako Mi pera, i onog {to pi{uoni... (68:1) Slovo nun u arapskom jeziku podsje}a nata~ku mastila koja ‘sadrì’ mastilo kojim su po Plo~iûvanoj ispisani arhetipi svih bi}a. Ovo slovo tako|erpodsje}a i na brodicu koja nosi mogu}nosti odre|enihciklusa manifestacija okeanom nepostojanja.

Seyyed Hossein Nasr Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

Ms 669Tefsiru’l-Kur’an

Tuma~enje Kur’ana

Najstariji kodeks u zbirci Instituta je Tefsiru’l-Kur’an (Tuma~enje Kur’ana) na

arapskom jeziku iz 742.h./1342. godine, dakle oko 120 godina nakon hid`re.

Po~etak rukopisa je o{te}en, tako da ga nije mogu}e detaljnije identificirati. Tekst

je pisan nesh arapskim pismom, a po rukopisu se vidi da ga je prepisivalo vi{e

prepisiva~a. Ovaj rukopis je dospio u Institut putem donacije gospodina Alije

[irbegovi}a; prethodno je bio u vlasni{tvu Envera Mulahalilovi}a iz Tuzle, a prije

toga je pripadao [ejh Osmanu [ehovi}u.

Perzijski sufijski u~enjak iz devetog/petnaestog stolje}aKemaluddin Husejn Ka{ifi, u svome komentaru Kur’ananaslovljenom Mavahib-i ‘alijjah, govori o slovu nun, kao oprvom slovu svjetla (el-nur) koje je bilo prva stvarnost kojuje Bog stvorio, prema hadisu: Prva stvar koju je Bog stvoriobila je svjetlo, i posljednjem slovu rije~i el-Rahman, Bo-ànska Milost, zbog koje su sva stvorenja stvorena. Sâmasu{tina Boànskog stvaranja je koagulacija Daha Milostivog(nefes el-rahman) kojim je, ‘izdahnutim’ na arhetipe (el-e’jan el-sabite), nastao svijet. Ka{ifi dodaje da je Bog najpri-je stvorio Kalem, potom Ta~ku ili nun, tako da sura Peropo~inje nunom i Perom. Prema drugom hadisu Kalem sim-bolizira jezik, a nun usta. Vrhunaravno Pero, prema Ka{ifiju,svjetlost je koja se proteè od neba do zemlje. Ka{ifi tako-|er tvrdi da je slovo nun aluzija na op}e Boànsko Znanjesadràno u Sveobuhatnom Su{tinskom Jedinstvu (ehadi-jjet-i zatijje-ji dèm’ijje), a da se Pero odnosi na podrobnoBoànsko Znanje sadràno u Nebeskoj Jedinstvenosti(vahidijjet-i sema’ijje). Sve {to je Pero napisalo (mastilom) izvje~ne mastionice jesu uzvi{ena, jednostavna, BoànskaSlova, kao i niè, sloènije, gospodarske rije~i. Ka{ifi takorezimira fizi~ko utemeljenje kaligrafije zasnovano nakur’anskim simbolima Pera i Mastionice, nuna i Kalema,nude}i klju~ razumijevanja metafizi~kog na~ela i duhovnogzna~aja islamske kaligrafije kao i uloge koju kaligrafija igrau vjerskom i umjetni~kom ìvotu tradicionalnog islama.Ovosvjetovne, zemaljske manifestacije Boànskog Proto-tipa islamske kaligrafije, u Kur’anu spomenute slike Pera i

Mastionice, jo{ uvijek posjeduju sredi{nji, osovinski, te-meljni duhovni zna~aj. On je, prije svega, otkriven onomekojemu se tradicionalno pripisuje porijeklo kaligrafije,‘Aliju, (s.a.), predstavniku islamskog ezoterizma par exel-lence, nakon Poslanika, (s.a.v.a.), kao i nekim ranim stubo-vima islamske duhovnosti koji se smatraju sufijskim polovi-ma u sunnitskom islamu i Imamima u {i’izmu. Drugo, ka-ligrafija pisana ljudskom rukom i dalje se svjesno praktici-ra kao ljudsko opona{anje Boànskog îna, iako dalekoodmakla od svoje arhetipske perfekcije, jer najve}a ple-menitost povjerena umjetnosti pisanja je ~injenica da je onakao daleka sjena Boànskog îna. Tre}e, tradicionalnakaligrafija zasnovana je na preciznoj znanosti i poznavanjugeometrijskih formi i ritmova, svako slovo ~ini odre|eni brojta~aka u matemati~kom maniru, koji je razli~it u svakom odosnovnih i najve}ih stilova pisama, ali sve utemeljeno nascientii koja posjeduje svoje ta~ne i precizne zakonitosti.Ako se kaè za ukupnu islamsku umjetnost da je to zna-nost, kao i da je islamska znanost umjetnost, to je osobitota~no u slu~aju kaligrafije za koju se zaista kategori~nomoè re}i ars sine scientia nihil. U stvari, razmjeri ka-ligrafije klju~ su za razumijevanje razmjera islamskearhitekture. Ova znanost ishodi iz Hakikata, iz samog srcakur’anske objave; zahvaljuju}i ovoj znanosti koja leì uosnovi pravila razli~itih stilova tradicionalne kaligrafije, ovaumjetnost razotkriva odre|enu kozmi~ku korespondenciju,~ak, svojim simbolizmom otkriva stvarnosti, istinitosti,metakozmi~ke prirode. Ovaj aspekt kaligrafske umjetnosti,

37BEHAR 96


koji potrebuje poseban tretman zarad potpunog obja{nje-nja, ipak je samo jedna ravan dubokog duhovnog i svetogkaraktera islamske kaligrafije jer je predmetna znanostovdje, u stvari sveta znanost a ne jednostavno znanje pro-fane naravi. Postoji, me|utim, vremenska odvojenost izme|u zemaljskekristalizacije kur’anske kaligrafije i spu{tanja kur’anskeobjave. Moè se re}i da, dok je Kur’an kao zvu~ni univerzumzvuk Boànske Rije~i utisnut u srce Poslanika i, kasnije,preko njegovih Drugova i kasnijih nara{taja, kaligrafija jebila odjek i odgovor, reakcija i odziv, Boànskom Zvuku kojinije mogao druk~ije, nego sti}i sa zaka{njenjem. Bila je toreakcija du{e muslimana – najprije Arapa, potom Per-zijanaca i Turaka, me|u kojima su izrasli najve}i kaligrafikasnijih stolje}a – na Kur’an kao izgovorenu i saslu{anuRije~ Boìju. Utemeljena na izvornoj inspiraciji velikih rani-jih svetih ljudi kakav je ‘Ali, savr{ena kristalizacija ovogodgovora u najve}im i najzna~ajnijim stilovima islamskekaligrafije nije mogla druk~ije nego do}i tek kasnije.[tavi{e, ovaj odgovor, ova reakcija, bila je izrazito islamskogkaraktera budu}i su predislamski Arapi bili usmjereni i

osjetljivi na jezik i poeziju kao i rani Arapi muslimani, koji,za razliku od muslimana, nisu pokazivali sklonost i interesprema kaligrafiji. Gotovo isto moè se re}i za predislamskePerzijance koji su posjedovali pisana djela, dakle kaligrafi-ju, ali kojima kaligrafija nije bila umjetnost od sredi{njegzna~aja kao {to je to postala nakon {to su prihvatili islam.Iznenadni uspon arapskog jezika i uskoro potom perzijskekaligrafije, ~isto je islamska pojava u neposrednoj vezi sareakcijama ljudi i naroda kojima je su|eno da ustanoveislamski ummah na neodoljivom prisustvu Boìje Rije~iobjavljene u Kur’anu. Kur’anska objava bila je zvu~na, ipaknjeno zemaljsko, ovosvjetovno, utjelovljenje nije moglo bitidruk~ije nego stvaranjem jedne od najzna~ajnijih i najis-taknutijih tradicija kaligrafske umjetnosti, islamske.

Seyyed Hossein Nasr Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

38 BEHAR 96


Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0167, BI Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0155, BI

Kur’an u d`uzovima, Ms 40_0001, BI

Detalj korice Kur’ana u zlatu, BI

Kur’an u d`uzovima, Ms 40_0001, BI

Detalj korice Kur’ana u zlatu, BI

39BEHAR 96


Ms 40/1-30Ad`za’u’l-Kur’an

Kur’an u dùzovima

Rukopisna zbirka Instituta posjeduje vi{e od 60 prijepisa Kur’ana. Po ljepoti

kaligrafije isti~u se mnogi, ali ovdje je vrijedno spomenuti prijepis iz 1215./1800.

Ad`za’u ‘l-Kur’an (Kur’an u dùzovima). Ovaj Kur’an napisan je u 30 dùzova

(dijelova), svi su kompletni i veoma dobro o~uvani. Njegova posebnost je u tome

{to je djelo poznatog osmanskiog kaligrafa Muhammeda Hilmija. Svi dùzevi su

bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne

biljne ornamentike, u boji koè, u centralnom dijelu korice.

Tekst je ispisan nesh stilom arapskog pisma, veoma je ~itak i kaligrafski

izvanredan. Kaligraf Hilmi je koristio crnu tintu, a samo nagla{ene rije~i

(sed`da, ‘a{ere i sl.) u marginama i kustode pisane su crvenom tintom. Kod

ukra{avanja Kur’ana se u pravilu posebna pa`nja posve}ivala po~etku. Tako je

u ovom Kur’anu u umjetni~kom smislu najinteresantniji prvi svezak u kojem su

na po~etne dvije strane sura el-Fatiha i po~etak sure el-Bekara. Ove dvije strane

su bogato iluminirane a tekst je ispisan u vidu diptiha. S gornje strane teksta su

vanredno lijepa dva unvana (ar. naslov, zaglavlje; u rukopisima zna~i i

ukra{eni dio na po~etku teksta) u zlatnoj boji ukra{ena floralnim i geometrij-

skim vi{ebojnim motivima. Boje – kobaltno plava, tirkiz, roza, crvena,

narandàsta i zlatna – izrazito su svjeè i o~uvane. Tekst je uokviren

raznovrsnim okvirima, sa ~etiri vrste rubova, koji nagla{avaju tekst, daju mu

zna~aj, a u isto vrijeme daju osje}aj prefinjenog sklada boja i oblika.

Iako se prototipi svih tradicionalnih stilova islamske ka-ligrafije nalaze kona~no u Skrivenoj Riznici u BoànskojZapovjesti, bez koje ova kaligrafija ne bi bila vizuelnisakrament, zemaljska kristalizacija razli~itih stilova do-ga|ala se u jednom vremenskom razmaku u skladu sazakonitostima manifestiranja i kristalizacije pomo}u kojihse ustanovljavala tradicija u svijetu vremena i prostora. Ustvari, razli~iti kaligrafski stilovi ~ine provi|enjski razvu-~enu demonstraciju Boànskih kvaliteta poruke. Ti stiloviposjeduju odre|ene regionalne varijacije u vezi sa etni~-kim genijem odre|enog segmenta islamskoga svijeta, alioni tako|er izlaù univerzalitet koji gotovo svaki od stilovanosi iza granica odre|ene kulturne zone unutar tog svije-ta. Od samog po~etka razvili su se kufsko ili kur’ansko

pismo i nesh, koje je bilo ne{to manje vezano za kur’ans-ki tekst iako su kasnijih stolje}a neki od najfinijih Kur’anaispisani upravo ovim pismom. Kurzivni stilovi razvili su seuskoro potom, tako da Ibn Nedim, koji je ìvio u ~etvr-tom/desetom stolje}u, ve} pominje dvanaest pisama idvanaest njihovih varijacija. ûveni kaligraf, Ibn Muqle,koji je ìvio u isto vrijeme, uspostavio je pravila pisanja –koja vrijede i danas – za {est osnovnih stilova, sulus, nesh,rejhan, muhakkik, tevki i rika. Ovi stilovi poprimili su svojukona~nu elaboraciju iz ruke proslavljenog Jaquta al-Muste’samija u sedmom/trinaestom stolje}u. Svojimvi{estoljetnim trajanjem, ovi stilovi ozna~avaju i istrajnostnepromjenjivosti stila sredi{nje tradicionalne umjetnostiislama u suglasju sa sâmom prirodom islama, koji je,

nakon prirodnog procesa razrade i detaljnog izlaganjakreirao civilizaciju obiljeènu stalno{}u, nepromjenji-vo{}u na~ela i svetih formi kojima stolje}ima plovi bujicaìvota.

Islamska kaligrafija simbolizmom sâmih svojih formiodraàva izvjesno preplitanje izme|u stalnosti i promjenekoja karakterizira sâmo stvaranje. Svijet se sastoji odneprekidnog toka ili postajanja, iako postajanje nije ni{tadrugo do refleksija Bi}a i nepromjenjivih arhetipa sadrà-nih u Boànskoj Rije~i ili Intelektu. Islamska kaligrafijaponovo stvara ovu metafizi~ku stvarnost po{to, utjelovlja-vanjem kur’anskog teksta, ponavlja konture sâme kreaci-je. Odatle, kao u tkanju, horizontalni pokret slova, odgo-vara promjeni i postanju, dok vertikalni pokret predstavljadimenziju Su{tine ili nepromjenjivosti su{tina. Ili, posmat-rano sa druge ta~ke gledi{ta, moè se re}i da vertikalnostpisma simbolizira Jedinstvo Na~ela, a njegova horizontal-nost mno{tvo manifestacija.

Svi tradicionalni stilovi kombiniraju ove dvije dimenzije,vertikalitet i horizontalitet, ali svaki na razli~it na~in. Nekistilovi su gotovo potpuno stati~ni, a drugi gotovo potpunoteku}i i graciozni. Ali, u svakom slu~aju, neki elementisvakog na~ela moraju postojati bez obzira koliko ostali biliposebno nagla{eni.Univerzum se tako|er moè simboli~ki predstaviti drve-tom koje je prema Kur’anu ‘~vrsto ukorijenjeno, sa grana-

ma usmjerenim prema nebu’. Drvo Svijeta jedan je odnajuniverzalnijih simbola kozmi~ke manifestacije. Budu}ije Kur’an prototip stvaranja i napose svijet raznovrsnosti ivi{estrukosti koji ishodi iz i vra}a Jedinstvu, islamskaumjetnost je obavezna spajati ova dva na~ela, na~elo Ri-je~i i Drvo Svijeta, kombiniraju}i kaligrafiju sa stiliziranimbiljnim formama. Mnoge dàmije i druga arhitektonskadjela i gra|evine islamskog svijeta od dàmije u Kordobido Minareli {kole u Anadoliji, od Dèvher [ad dàmije uMe{hhedu do mauzoleja i dàmija Agre, pokazuju ovopreplitanje kaligrafije i arabesknih formi, meditiranje nadkojima podsje}a na korespondenciju izme|u Kur’ana isvijeta prirode, te primordijalnost kur’anske objave krozkoju se tema stvaranje-svjesnost neprestano ponavlja.

Islamski obrasci tako|er ~esto kombiniraju kaligrafiju,kako sa stiliziranim biljnim formama ili arabeskama, takoi sa geometrijskim uzorcima. Za kaligrafiju se ovdje, bu-du}i je neposredno vezana za Boànsku Rije~, moè re}ida simbolizira Na~elo stvaranja, geometrijski elementsimbolizira nepromjenjivost uzorka ili mu{ki aspekt, dokarabeske, povezive sa ìvotom i rastom, predstavljaju ì-vu}i, promjenjivi i materinski aspekt stvaranja. Vi|ena uovom svjetlu, kaligrafija se moè kontemplirati kao na~eloiz kojeg ishode druga dva elementa islamskih uzoraka,geometrijski i arabeskni, i u kojoj se oni integriraju kao{to se svi kozmi~ki dualiteti integriraju u jedinstvu Na~ela.Kur’anska kaligrafija tako|er je u vezi sa iluminacijom,koja postaje sve prisutniji element kako se tradicija priv-remeno odmakla od svog Boànskog Po~ela. Izvanrednakur’anska iluminacija kasnijih stolje}a Nebeska je kom-penzacija sâme te odvojenosti, ~ine}i vidljivom tu duhovnuenergiju koja je uvijek bila prisutna, ali ne obavezno o~ig-ledno se manifestiraju}i u svijetu vidljivih formi, tokom ra-nijeg perioda bliskosti historijskom po~elu Objave.Kur’anska iluminacija ‘kristalizira’ tok i utjecanje du{eprema Bogu i kao takva, pomo} je pri reintegraciji du{ekoja je rezultat prisustva svete Rije~i Boìje. Iluminacijaomogu}ava vizuelizaciju duhovne energije koja istje~e iz~itanja svetog Teksta; ona, dakle, zauzima marginu stra-nice, dok kaligrafija obuhvata sâm tekst. Iluminacija jekao oreol koji okruùje Svetu Rije~, a svjetlost koju gene-rira ~udesno Boànsko prisustvo rije~i, je Rije~ Svjetla.

Budu}i su kur’anski ajeti mo}i ili hamajlije, slova i rije~ikoja omogu}avaju vizuelizaciju kur’anskih ajeta tako|erimaju zna~aj hamajlije i ispoljavaju svoje vlastite snage.Ostavljaju}i po strani numeri~ki simbolizam i ezoterijskizna~aj slova i foneme arapskog alfabeta i jezika koji pod-razumijevaju vlastitu op{irnu znanost, moèmo seokrenuti vidljivim formama kaligrafije kako same pred-stavljaju ‘bi}a’ kao i neposredne simbole duhovnih stvar-nosti za muslimanski um. Svako slovo ima svoju vlastitu

40 BEHAR 96


Ad`za’u’l-Kur’ana, Ms 40_0007, BI

‘osobnost’ i simbolizira u svojoj vidljivoj formi posebanBoànski Atribut, budu}i da slova svetog alfabeta kores-pondiraju crtama, karakteristikama i atributima Boga kaoBoànskog Pisara.

Zaljubljenik u Boga prazni svoje srce od svega osimNjega: Allahov elif probada njegovo srce ne ostavljaju}iprostora za bilo {ta drugo. Zbog toga Hafiz pjeva u svome~uvenom stihu,Ne postoje drugi tragovi na plo~i moga srca osimelifa stasa Prijatelja.[ta da radim, u~itelj me nije podu~io nijednom drugomslovu.

Nekome je potrebno da ‘zna’ samo ovo jedno slovo kakobi znao sve {to treba znati, jer Boìje Ime klju~ je zaRiznicu Boànskih Tajni i staza prema Istini. To jeste taStvarnost zahvaljuju}i su{tinskom identitetu Boga i Nje-govih posve}enih Imena. Zbog toga se u sufizmu, medita-cija nad kaligrafskom formom Imena koristi kao jedan odduhovnih metoda za realizaciju Imenovanog.

[to se ti~e slova ba, drugog slova alfabeta, njegova hori-zontalnost simbolizira prijem~ivost, receptivitet materin-skog i pasivnog na~ela, kao {to je i dimenzija ljepote kojadopunjava i upotpunjava dimenziju veli~anstvenosti. Pres-jekom ova dva slova nastaje ta~ka koja stoji ispod slova bai koja simbolizira Vrhunaravno Sredi{te iz kojeg sve isho-di i kojemu se sve vra}a. U stvari, nijedna manifestacijanije ni{ta drugo do li ta ta~ka, jer kako bi Jedan mogaoishoditi bilo kakve drugosti koje }e kompromitirati tu jed-notu? Eto, zbog toga elif i ba napose, sa svim ostalimslovima arapskog alfabeta koja slijede za njima, u stvarijesu konstituitet upravo te ta~ke koja se, iako je jedna posebi, vidi kao mno{tvo u ogledalu multipliciteta.

U svome al-Kahf va’l-radim fi bismillah al-rahman al-rahim, proslavljeni sufi osmog/~etrnaestog stolje}a,‘Abdu’l-Kerim el-Dìli, pi{e da je ta~ka nedjeljiva tvar (el-dèvher el-basit) dok su sva slova, u stvari, jedinjenja (el-dìsm el-murekkeb). Ta~ka simbolizira, upu}uje i odnosise na Boànsku Su{tinu. Otuda, pridodata bilo kojem slo-vu ta~ka nema svoj vlastiti zvuk na isti na~in kao {to seteofanije Su{tine pojavljuju u svakom stvorenju sukladnomogu}nostima savr{enstva toga stvorenja.

Ta~ka ‘stvara’ elif, a elif sva ostala slova, jer kako god ta~-ka simbolizira Boànsko Onstvo, elif simbolizira poloàjJednote. Dìli prepri~ava dijalog izme|u ta~ke (el-nukta) islova ba u kojemu ta~ka, obra}aju}i se slovu ba govori: Oslovo, Ja sam tvoje Na~elo..., na{to ba odgovara: OGospodaru, uvjerio sam se sa sigurno{}u da si Ti mojeNa~elo. Ba dalje pita odakle potje~e istinitost koja po~ivau ta~ki. Ta~ka odgovara da su sva slova i rije~i u stvarnos-ti pojedina~ne forme koje ishode iz ta~ke. Simbolizmomzami{ljenog dijalogom izme|u ta~ke i ba Dìli opisujeukupno tajanstvo Boànskog Jedinstva.

Prema Dìliju budu}i da bismillah sve stvari uvodi u pos-tojanje, ona je poput Boànske Zapovjesti, Budi! (kun).Sam ~in simboliziran je, dakle, elifom, dok je ba recipijent,primalac tog ~ina. Superiornost elifa nad ba pokazana je i~injenicom da, dok je ta~ka, koja je uzvi{ena, dio elifa injegova unutra{njost, {to i pisana forma elifa otkriva, onaje izvan ba i dio njegove spolja{njosti. Elif, stoga, kores-pondira muhammedanskoj stvarnosti, istinitosti (el-haki-kat al-muhammedijjah), dok ba odgovara stvaranju i stvo-renjima. Bog je najprije stvorio Muhammedansku Stvar-nost ili Muhammedansku Istinitost, a potom iz nje ostatakSvoga stvaranja, sva ostala stvorenja. Kontempliraju}iprva dva slova arapskog alfabeta, uz sposobnost prodira-nja u njihovo unutarnje zna~enje, kontempliraju se i sim-boli koje ona sobom nose, na~elne stvarnosti, istinitosti imanifestirani poredak.

Sufi i filozof Sa’inuddin ibn Turkah, dvije generacije posli-je Dìlija, pi{e da su slova i rije~i spu{teni iz duhovnog ufizi~ki svijet te da posjeduju unutarnju duhovnu supstan-cu, iako nose odje}u ovoga svijeta stvaranja i rastvaranja.U svome komentaru izre~enog o ta~ki ispod slova ba IbnTurkah spominje da svako kur’ansko slovo ima tri forme:izgovorenu formu koja se spu{ta u uho, pisanu formu koja

41BEHAR 96


se manifestira oku, i su{tinsku i duhovnu for-mu ~ije je mjesto pojavljivanja srce. Kaligrafs-ka forma je, stoga, duplikat zvu~ne forme Bo-ànske Rije~i i klju~, zajedno sa zvu~nom for-mom, za unutarnje zna~enje koje prebiva usrcu. U jo{ jednom komentaru koji se ti~e ta~keispod slova ba, veliki sufijski u~itelj iz dvadese-tog stolje}a {ejh el-‘Alevi pi{e, Slova su znaci mastila; ne postoji ni{ta,osim onoga {to je mastilo pomazalo; njihovavlastita boja ~ista je iluzija.Samo boja mastila je to {to je stiglo u manife-stirano postojanje.Ipak ne moè se re}i da se mastilo udaljilo odonoga {to je bilo.Unutra{njost slova leì u tajanstvu mastila.A njihov spolja{nji izgled njihovo je samo-odre|enje.Ona su svoja odre|enja, svoje aktivnosti,i ni{ta osim toga ne postoji. Shvati ovo!Ona nisu to; ne reci, ne reci da su ona to!Tako re}i pogre{no je, a re}i ‘to je ono’ je bun-caju}e ludilo.Jer to je bilo i prije slova, kada slova nisu nipostojala;i ostat }e, kada slova uop}e ne}e biti.Dobro se zagledaj u svako slovo: vidjet }e{samo ono {to je ve} nestaloosim lica masila, to jest, osim Lica NjegoveSu{tine,Kojemu pripada sva Slava i Veli~anstvo iUzvi{enost!âk i tako slova su, osim njihovog izvanjskogizgleda, skrivena,bi}a preplavljenog mastilom, njihov izgledni~iji jedo njihov.Slova ni{ta ne daju mastilu, niti i{ta od njegauzimaju,samo razotkrivaju svoju obuhvatnost urazli~itim obrascima,bez mijenjanja mastila. Da li mastilo i slovozajedno ~ine dvojstvo?Shvati stoga, istinitost mojih rije~i: nema tupostojanjaosim mastilovog, njemu ~ije rezonovanje jeispravno;I gdje god je slovo, s njim tu je uvijek njegovomastilo.

Otvori svoj razum ovim parabolama i povedira~una o njima!

Ezoteri~ka doktrina koja se ti~e prirode kalig-rafije, kombinirana sa ljepotom njenog nepos-rednog prisustva koja dira sve koji su osjetljivina ~uvaju}u i osloba|aju}u milost ljepote, obe-

zbje|uje i pruà klju~ za razumijevanje sredi{-njeg mjesta ove umjetnosti u hijerarhiji islam-ske umjetnosti kao i njene zna~ajne uloge uislamskoj duhovnosti kao takvoj. Stolje}imamuslimani prakticiraju kaligrafiju ne samo radikultiviranja i o~uvanja lijepog rukopisa koji jepokazatelj tradicionalne kulture (adab), nego iradi discipliniranja du{e. Mnogi kaligrafi svjes-ni su da se ispisivanjem linije s desna na lijevo,{to je smjer arapske kaligrafije, ~ovjek pomjerasa periferije ka srcu koje je tako|er smje{tenona lijevoj strani tijela, te da usredsre|ivanjemna ispisivanje rije~i u lijepim formama ~ovjektako|er vodi razasute elemente svoje du{e nji-hovome sredi{tu. Muslimani, mu{karci i ène,tako|er su meditirali nad ljepotom kaligrafskihformi kao pratilja Boìje Rije~i, koje su preli-jepe upravo jer ishode iz vrela sve ljepote. Srcai du{e svih muslimana osvjeàvaju se veli~a-nstvom, harmonijom i uskla|eno{}u, ritmom itokom kaligrafskih formi koje okruùju musli-manski ìvot u tradicionalnom islamskom dru-{tvu, koje se razotkrivaju skidaju}i veo sa svojeljepote na stranicama Kur’ana, na zidovimadàmija i drugim arhitektonskim formama, natepisima i zastorima, pa ~ak i na objektima sva-kodnevne upotrebne vrijednosti od odje}e dotanjira i su|a u koje se servira hrana. Tradi-cionalna kaligrafija, kao sredi{nja sveta umjet-nost islama, dar je Hakikata iz srca islamskeobjave iz kojeg je potekla ova sveta umjetnost.To je tako bez obzira da li su sâmi muslimanisvjesni Hakikata ili se zadovoljavaju spolja{-njim formama. [to se ti~e onih koji slijede PutHakikata, ova sredi{nja umjetnost osnovni jenosilac kontemplacije Jedinoga, jer nijedan elifne moè a da nas ne podsjeti da u na{im srci-ma i umovima ne smije biti mjesta ni za {tadrugo osima za Allahov elif, dok svaka ta~kapodsje}a na istinitost hadisa da je: Bog je pos-tojao i ni{ta nije postojalo osim Njega, i dalje:On i sada postoji onakav Kakav je bio.

Seyyed Hossein Nasr Islamic Art and Spirituality

(Islamska umjetnost i duhovnost,Umjetnost i sveto,

Duhovna poruka islamske kaligrafije)Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

42 BEHAR 96


An-Nasabu ‘{-[arif, Ms 209, BI

Detalj An-Nasabu ‘{-[arifa, Ms 209, BI

43BEHAR 96

Knjiga po~inje biografijom Poslanika Muhammeda a.s., ocai majke po mlijeku, potom slijede biografije Poslanikovihamidà, njegovih {est tetaka, biografije Poslanikovih supru-ga, njegove djece i unuka, amidì}a, biografije bra}e i ses-tara; slijede spomeni 22 vojna pohoda Muhammeda a.s., orobovima, slugama i ~uvarima u borbi, o 11 Poslanikovihizaslanika, o tajnicima i prijateljima. Opisano je tako|er injegovo oru`je, odje}a, i najzad njegovo preseljenje. U predgovoru dr. Enes Kari} kaè da su izvori ovog rukopisarane biografije Muhammeda a.s., tzv. sire, i to posebno one

klasni~ne iz perioda Ibn Ishaka (p. 150.h/767.) i Ibn Hi{ama(p. 218. h./833.). Dr. Kari} tako|er smatra da autor ovogrukopisa izvanredno poznaje i djela Al-Maghari od Al-Wa-qidija i Al-Bidaya wa’n-Nihaya od Ibn Kathira, koja se istotako detaljno bave ìvotom Muhammeda a.s. U spomenutimdjelima biografija Poslanika je opisana op{irno, sa brojnimlancima predanja i njihovih prenosilaca, dok autor ovogrukopisa ne navodi lance predaje, a biografske podatkeiznosi veoma saèto ali i precizno. Autor je svakako i dobarpoznavalac Kur’ana, tefsira i hadisa. Imaju}i sve to u vidu,

Ms 209An-Nasabu ‘{-[arif

Plemenita loza Muhammeda a.s.

Ms 209An-Nasabu ‘{-[arif

Plemenita loza Muhammeda a.s.

Ovo je jedan od najvrjednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, po

stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake radi se o raritetu, odnosno, unikatnom

rukopisu. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno nazna~eno) dervi{ Mahfuz

ibn Muhamed el-Gul{ani, 8. muharema 1031.h./23. - novembar 1621. godine. Sa

za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije

Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri êngi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet

poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u, {to ukazuje na to da je rukopis bio u

tekiji na Oglavku. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki

institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil-bega

Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom, i sa o~eve i sa maj~ine strane, êngi}. Na

po~etku rukopisa ~itamo posvetu:

“Ovu ~asnu knjigu poklonio sam na{em mur{idu (vodi~u u tesavvufu)

u~enom [ehovi}u (Sikiri}u) Behauddin efendiji, na{em bratu i pri-

jatelju. (u potpisu) Siroti dervi{ Nuri êngi} iz Odàka.”

Ovakve knjige su pouzdano svjedo~anstvo o bogatstvu na{eg kulturno-historij-

skog blaga kao i ~injenice kako se kroz historiju ~uvala i po{tivala pisana rije~.

S obzirom na izuzetnu vrijednost i ~injenicu da se radi o raritetu ili unikatu,

Institut je ovo djelo objavio u fototipskom izdanju sa prijevodom na bosanski

jezik akademika prof. dr. Enesa Kari}a. Za ovo izdanje zanimljivo je to da ispis

prijevoda na bosanski jezik – u grafi~kom smislu – u potpunosti odgovara

originalu, za {ta je zaslu`na istan~ana kaligrafska ruka gospodina Amira Reke.


dr. Kari} smatra da bi se moglo pretpostaviti da je autor biou~enjak ili muderris u nekom od velikih centara islamskogsvijeta. Odgovor na to pitanje }e, me|utim, za sada ostatinerazrije{eno.

Citati prijevoda:Muhammad ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalibibn Ha{im ibn Abdi Menaf ibn Kusajj ibn Kilabibn Murre ibn Ka’b ibn Luejj ibn Galib.Boìji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podariomu mir (s.a.v.a.), ro|en je u godini Slona, uponedjeljak, dvanaestu no} mjeseca Rebi’ul-evvela. Otac Poslanikov umro je kad je njemubilo dva mjeseca. Neki vele pak, da mu je otacumro kad je bio dojen~e. Dojila ga je Halima,k}erka Ebu Zuvejba iz plemena Sa’d. Poslanikje ostao kod dojilje Halime u plemenu Sa’d~etiri godine. Halima ga je vratila majci kad sumu (od strane meleka) rasporene grudi, te jemajka (Amina) sa njim oti{la u Medinu, gdje jeposjetila njegove daidè, i potom umrla umjestu Ebva, vra~aju}i se u Mekku. Poslanikuje tada bilo {est godina, tri mjeseca i desetdana. Njezin je grob tamo (u mjestu Ebva’)poznat i znamenit. Kada je Amina pokopana,do Mekke je Muhammeda dovela èna (poimenu) Umm Ejmen i to pet dana nakon smrtinjegove majke. Abdumuttalib (Poslanikov djed)umro je kad je Poslaniku bilo osam godina.Djed Ebumuttalib je oporu~io brigu o uMuhammedu svome sinu Ebu Talibu... Boìji Poslanik s.a.v.s. poslan je poslani~komporukom dvjema vrstama bi}a, ljudima i dì-nima, i tada je imao ~etrdeset godina. Amidàmu Ebu Talib, umro je kad se Poslanik prib-liàvao svojoj pedesetoj godini, a Hatidà jeumrla tri dana nakon Ebu Taliba. Stoga je tugodinu Poslanik s.a.v.s. nazvao godinom à-losti, zato {to ga je Ebu Talib {titio od onih kojibi ga uznemiravali kad je izlazio na put, a samaHatidà povjerovala je u njegovo poslanstvokad je potraìo uto~i{te u svome domu, {to muje bila uto~i{tem i svjedokom za sve {to mu sedoga|alo, te bi govorila: Ti si, uistinu, Boìjiposlanik! Bog blagoslovio i njega i njegovu po-rodicu, i njegove drugove, i podario im mir!...

Supruge Boìjeg poslanikaHatidà k}erka Huvejlidova

Ona je prva koja je povjerovala u Allaha i Nje-gova poslanika. U dàhilijjetu (dobu neznanja)zvali su je El-Tahira (îsta). Prije nego se uda-la za Boìjeg poslanika bila je udata za EbuHaleta Hinda ibn Nebba{a, pa mu je rodilaHinda ibn al-Haleta koji je bio daidà el-

Hasanu i el-Husejnu (sinovima Fatiminim kojaje k}erka Boìjeg poslanika i Hatidè), i koji je(u predajama) dobro opisao Boìjeg poslanika.... Hatidà se zatim udala za Boìjeg poslanika(s.a.v.s.) prije poslanstva i Poslanik je tadaimao dvadeset i pet godina... Boìji poslanik,Bog ga blagoslovio i podario mu mir, je kazao:Najodli~nija èna me|u stanovnicima dè-nneta je Merjema, zatim Fatima, zatim Hati-dà, zatim Asja (èna jednog od faraona). Ujednom drugom hadisu Poslanik je kazao:Najbolja èna me|u stanovnicima dènneta jeHatidà k}erka Huvelidova i Fatima k}erkaMuhammedova i Mejrema k}erka Imranova, iAsja k}erka Muzahimova...

O Poslanikovoj (s.a.v.a.) odje}iBoìji Poslanik (s.a.v.a.) je na dan kad je prese-lio ostavio dva {arena pla{ta, tako|er jeostavio i jedan ammanijski pla{t... Imao je le-àj i dlakav pokriva~, imao je prsten od srebrana kojem je bilo ugravirano: Muhammed, Bo-ìji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mumir! Imao je narukvicu od èljeza, prepletenusa srebrom. En-Nedà{i mu je poklonio pa-pu~e jednostavne izrade, pa ih je obla~io...Imao je jedan turba koji bi obla~io, zvao se es-Sehab (oblaci). Davao ga je Aliji ibn Abi Talibuda ga obla~i, i Alija ga je ~esto obla~io, a on(Poslanik) bi rekao: Do{ao nam je Alija u obla-cima. Poslanik je ima i dva ruha za obla~enjepetkom, mimo druge odje}e koju je obla~iodrugih dana...

O Poslanikovim s.a.v.s. {ti}enicima (oslobo|enim robovima)kojih je bilo trideset i jedan

Zejd ibn Hariseh ibn [urahbil el-Kelbi, pripa-dao je Hatidì, pa ga je od nje dobio Poslaniks.a.v.a. nakon {to se njome oènio i potom gaje oslobodio. Usama ibn Zejd, bio je posinakBoìjeg poslanika, nazivali su ga: Hubbu Resu-lillah (onaj koga Poslanik s.a.v.a. voli).

O Poslanikovim s.a.v.a. vojnim pohodima kojih je ukupnopoznato dvadeset i dva

...Bitka za Hajber zbila se nakon {to su pro{latri mjeseca i jedanaest dana od sedme godinepo Hid`ri. [est mjeseci i deset dana nakon ovebitke u~injena je umra (u Mekku) iz mjesta el-Kussah. Oslobo|enje Mekke zbilo se sedamgodina, osam mjeseci i jedanaest dana nakonHid`re. Bitka na Hunejnu dogodila se nakonjednog dana; tada je Bog poslao meleke upomo} Svojemu Vjerovjesniku (s.a.v.a.)...

44 BEHAR 96


45BEHAR 96

Rumi je uistinu vrhunac jedne grane sufijske tradicije, alikao i svaki vrh koji je povezan sa planinskim lancem ~iji jedio, Rumi je neodvojivo vezan za ukupnost tradicije koja je,zbog svetih u~enja i milosti (bereketa) unutar njenogduhovnog zna~enja, bila u stanju proizvesti svetog ~ovjeka ipoetu takvih razmjera. On se pojavio u trenutku u kojem je{est stolje}a islamske duhovnosti ve} uobli~ilo tradicijuneizmjernog bogatstva. @ivio je u stolje}u koje je bilo kaopovratak duhovnom intenzitetu trenutka nastanka islama;stolje}u koje je iznjedrilo izvanredne svete ljude i mudrace{irom islamskoga svijeta, od Ibn ‘Arabija, iz Andaluzije, doNed`muddin Kubraa iz Semerkanda. Rumi je stigao nakraju tog perioda ogromne duhovne aktivnosti i podmla|i-vanja koji je uobli~io duhovnu historiju islamskih naroda.Nakon dugog perioda u~enja, formalnog i inicijacijskog, Rumije bio u potpunosti upoznat sa dugom tradicijom koja mu jeprethodila, kako u sufizmu tako i u ostalim islamskim znanos-tima. Bio je duboko uronjen u kur’anske znanosti i brojne ku-r’anske komentare koji su objavljeni prije njega. Pa`ljivo pro-u~avanje njegovih djela otkriva ne samo istinu njegovih vlastitihtvrdnji da je njegova Mesnevija komentar Kur’ana, nego i danjegov Divan plovi kao ogromna rijeka potekla iz planinskogizvora kur’anske objave. On je ve} iskusio i ìvio u odre|enomsmislu on je i sebi ve} saèo ranu sufijsku tradiciju budu}i jeproìvio i iskusio razli~ite duhovne mogu}nosti sufijskog nasli-je|a – po{tuju}i strah Da’ud el-Entakija, Boànsku ljubav Ra-bi’je el-‘Adevijje i gnozu Ibn ‘Arabija – u samome sebi:

Mi smo ni{ta, a ovo na{e postojanje, to je Tvoje postojanjekoje se ne vidi.Onaj {to je nevidljiv (Bog) neka On vazda postoji!Na{ vjetar i na{e postojanje to je Tvoj dar,Boè! Na{e postojanje Ti si dao, Boè!Ti si, Boè, slatko}u postojanja pokazao ne-postojanju ini{tavilu). Ti si u~inio, pa da se ovo nepostojanje zaljubi samo u sebe.Slast svojih nimeta (blagodati), nemoj nam uskratiti! Meze, pi}e i ~a{u svoju, nemoj nam uskratiti!Ako Ti nama ove nimete uskrati{, ko bi nam ih onda mogaotraìti i na}i? Zar se moè boriti slika sa slikarom?Nemoj gledati na nas kakvi smo mi. Svoju dobrotu gledaj iTi nam dobro ~ini.Nas nije bilo, niti je bilo na{ih molbi. Tvoja dobrota ~ula je na{u jo{ neizgovorenu molbu.

Nema tog pjesnika koji bi mogao dirljivijim rije~ima oslikatipotpunu ni{tavnost svih postoje}ih bi}a pred Jedinim Kojijedino jeste. Ovdje je doktrina Jedinstva Bitka (vahdet el-vudùd) zaogrnuta teofanijom svoje vlastite ljepote. Na istina~in Rumi slijedi Ibn ‘Arabija u vjerovanju da je sveukupnaegzistencija identi~na sa odnosnom i vezom tog odre|enogbi}a sa Bi}em napose, da egzistenti nisu ni{ta nego veza iodnos koji posjeduju sa Apsolutom, saìmaju}i ukupno u~e-nje u zavaravaju}e jednostavni distih, koji govori o veziizme|u bi}a i Bi}a:

Ms 16Dèlaluddin Rumi Belhi

Mesnevi Ma’nevi

Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u kolekciji Instituta posebno mjesto zauzima

prijepis Mesnevije (Mesnevi Ma’nevi) Dèlaludina Rumija.

Pi}e je u vrenju, a mi traìmo da ljubav vrije.Svijet je u pokretu, a mi traìmo pamet.Pi}e je od nas pijano, a ne mi od njega.

Tijelo (lik) od nas postade, a ne mi od njega.(Mesnevi I, 1811, prijevod {ejh Fejzulah Hadìbajri})


Postoji veza iza svih opisa i pore|enja;izme|u Gospodara stvorenja i njihovog unutarnjeg bi}a.

[to se ti~e komplementarne doktrine Univerzalnog ôvjeka(el-insan el-kamil), koju je, kao i doktrinu Jedinstva Bitkaprvi put formulirao Ibn ‘Arabi, njeno zna~enje reflektira sekroz cijelo Rumijevo djelo, ali on ne koristi pojam insan el-kamil; radije, govore}i o ideji, koristi izraz makrokosmos(alem-i ekber) pod kojim podrazumijeva duhovnog ~ovjekanasuprot ‘profanom ~ovjeku’, koji je mikrokosmos.Dakle, izvanjskom formom ti si mikrokosmos,Dok u unutarnjem zna~enju ti si makrokosmos.

Rumijeva poezija je slavljenje ne samo ìvota u njegovomduhovnom aspektu nego isto tako i smrti koja omogu}avarealizaciju duhovne dimenzije ìvota. Rumi u smrti vidi uzvi-{eni ekstati~ki trenutak ìvota, jer on je svakako ve} umroprije smrti, sukladno ~uvenoj Poslanikovoj izreci: Umri prijesmrti. Za njega smrt moè biti samo prolaz u svijet svjet-losti, kako i sam kazuje u svojoj poznatoj pjesmi:Idi umri, gospodine, prije nego umre{,Tako ne}e{ trpjeti boli umiranja.Umri smr}u koja je kapija svjetlosti,a ne smr}u kojom samo grobu }e{ dopasti.

Rumi je ve} boravio u svijetu svjetlosti prije susreta sa fizi~-kom smr}u, te stoga fizi~ka smrt moè biti samo trenutakproslave prelaska i posljednje prepreke i omogu}avanjapotpunog povratka okeanu svjetlosti od kojega je bio privre-meno odvojen. Rumi je odavno shvatio i znao da amor estmors; ljubavlju prema Bogu on je okusio smrt iako fizi~ki ìvi bio uskrsnut zaogrnut svjetlo{}u Boànskoga Znanja, jo{uvijek raspravljaju}i i hodaju}i sa ljudima. To {to je Rumijuomogu}ilo da na susret sa smr}u gleda kao na trenutakuzvi{ene ekstaze, bio je, naravno, vrsta ìvota koju je vodiona ovome svijetu, ìvot koji ga je doveo do statusa svetosti iprije prolaska kroz kapiju smrti. Taj ìvot bio je svjedokomizvanrednom susretu sa [emsom i simpatijama izme|u njihkoje su uzrokovale nastanak Divana, podstakle Rumija danapusti svijet ti{ine i pribjegne poeziji kako bi izrekao ono{to ne moè a da ne dolazi samo iz svete ti{ine. u izvjesnomsmislu Husamuddin ]elebi, odigao je za Rumija istu uloguvis-a-vis Mesnevije. Na isti na~in, ako ne postoji posebanu~enik, inicijacijska funkcija u~itelja povla~i se unutar bi}amajstora, a nedostatak duhovnog drugarstva i razgovoramoè nagnati i umjetni~ki najkreativnije sufije u ti{inu.Navest }emo poznati Sa’dijev stih,Da nije ruè, slavuj nikada ne bi zapjevao u gaju.

U modernom svijetu, osiroma{enom duhovno{}u koji segu{i u okruènju u kojem je ru`no}a postala norma, a lje-pota luksuz, Rumija su mnogi prepoznali kao antidot zabolesti od kojih moderni svijet umire. I zaista, on je najja~iprotuotrov ako se slijede njegova u~enja, bez obzira kako jegorak lijek koji on propisuje. U cilju nalaska pomo}i u Ru-miju, u akutnoj duhovnoj borbi, mora ga se ~itati ne samokao pukog pjesnika nego kao porte-parole Boànskih Tajni,

koji poput ptice moè pjevati samo melodijama koje pok-re}u duh. Rumijeva knjièvna djela i njegova uvijek prisutnaduhovna snaga stoje kao snaàn svjetionik usmjeravaju}i ivode}i ~ovjeka ljepotom prema Istini, koja ga jedino oslo-ba|a od privida zatvora siroma{tva i ru`no}e koju je stvoriooko sebe, a ~ije granice se ne mogu pobrisati osim pomo}uporuke ~ovjeka kakav je Rumi. U njemu je vizija Istine i nje-na ekspresija u najpotpunijoj ljudskoj formi, iskustvo du-hovnosti i njegova formulacija kombinirane u umjetnosti.Uistinu, o Rumijevom djelu mora se re}i da je,Te rije~i stepenice prema potpunom uvjerenju su.Ko god se njima penje ti~e se vrhunca –Ne vrh sfere {to je boje azura.Nego vrh nadilaze}i povrh svih vidljivih nebesa.

Seyyed Hossein NasrPrijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

46 BEHAR 96


Rukopis iz fonda Instituta, Ms 16 BI, prepisan je na Bendba{iu Sarajevu 1646. godine za potrebe mevlevijske tekije, o ~emusvjedo~i podatak iz rukopisa koji glasi:Prepisao zza ddervi{e mmevlevijske ttekije, u BBogom zza{ti}enom SSarajevu, kkoja jje nnakon sstradanja u ppoàru, oobnovljena zza kkori{tenje ssarajevskim ddervi{ima.

Rukopis Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI

Detalj rukopisa Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI

47BEHAR 96

Ms 210Divan-i Kaimi

Ms 210Divan-i Kaimi

Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu,

bio je glasoviti sarajevski pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na

bosanskom jeziku, tzv. alhamijado pjesme. Smatra se najpoznatijim pjes-

nikom Balkana toga doba. Da je bio neosporno veoma popularan i cijenjen

u svoje doba, svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove

pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa

rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao

dio raznih med`mua (zbornika), kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz

na{eg fundusa, nazvanim jednostavno Med`mua (Magmu’ah, Ms 193).

Rukopisi Kaimijinih pjesama su brojni i, kako navodi Jasna [ami}, nalaze se

u mnogim svjetskim bibliotekama, u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Kairu,

Istanbulu, Parizu, Londonu, Bratislavi, itd. U Sarajevu Kaimijine rukopise

posjeduju Gazi Husrev-begova biblioteka i NUBBiH, biblioteka ANUBiH i

Istorijski arhiv Sarajeva. Biblioteka Orijentalnog instituta posjedovala je ~ak

14 prijepisa Kaimijinih rukopisa, koji su naàlost uni{teni u granatiranju

Instituta 1992. godine.

Za ovaj rukopis Kaimi-babinog Divana naàlost nema podataka o prijepisu,

a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa

bili [ejh Sirri-zade Muhammed Behauddin iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi

b. Ali Kemura (1890.-91.).

U Med`mui, zborniku razli~ite sadrìne pisanom na osmanskom turskom

jeziku, kojem se ne zna autor, zabiljeèno je i jedno tuma~enje Kur’ana pjes-

nika Hasana Kaimije, koja ukazuje na neka budu}a doga|anja. Naime,

Kaimija se bavio ‘ilm-i dèfrom, tuma~enjem numeri~kih vrijednosti harfo-

va, tako da je njegovo poznato djelo Varidat, u stvari, zbirka svojevrsnih

istihradàta o budu}im doga|ajima.

Dva Kaimijina djela tj. njegov Divan i pjesma u Med`mui u fundusu

Bo{nja~kog instituta zasigurno su vrijedan doprinos ne samo boga}enju

na{eg kulturno-historijskog naslje|a nego su i od neprocjenjivog zna~aja za

prou~avanje kulturne historije na{eg podneblja.


Hasan Kaimi-baba

Hasan Kaimi-baba Zerrin Oglu (Zerinovi} ili Zrni}), jedan odnajznamenitijih bosanskih {ejhova o kojemu se vi{e ‘zna’ izpredaja i legendi nego iz dokumentiranih biografskihpodataka, iako je ìvio ne tako davno, u 17. stolje}u stolje}u(p. 1691-92. godine). Prema ve}ini izvora ro|en je u Saraje-vu gdje je i zavr{io po~etno obrazovanje. Nakon toga odlaziu Sofiju i tu provodi dosta vremena uz halvetijskog {ejhaMuslihuddina Uì~anina, nakon ~ega dobija idàzet za ir{adtarikat-i halvetijje. înjenica da je do 1682. godine bio {ejhSilahdar Mustafa-pa{ine tekije u Sarajevu, koja od svogaosnutka do danas slovi kao isklju~ivo kadirijska, ali i zbogtoga {to u svojim pjesmama, osobito u Divanu, ~esto koristiizraz Na{ pir Abdul Kadir, svojevrsna su potvrda da je poredhavetijskoga, {ejh Hasan Kaimi-baba bio i {ejh kadirijskogatarikata. Nije poznato od koga je dobio idàzet za ir{ad pousulu ovog tarikata. Osim posta Silahdar Mustafa-pa{inetekije, poznatije kao Hadì Sinanova, Kaimi-baba je i svojuku}u u Ajs-pa{inoj mahali, u neposrednoj blizini mosta]umurija, koristio kao tekiju. Za ovaj objekat – koji vi{e nepostoji – zanimljivo je da je nakon Kaimi-babinog odlaska izSarajeva, nastavio funkcionirati kao tekija, i to ènsak, podrukovodstvom njegove supruge. Za njegov odlazak iz Sarajeva vezan je veliki broj predaja.Tako se prenosi da ga je na odlasku jedna èna ~ula da u~i

dovu u kojoj moli Boga da u~ini da Sarajlijama nikada vi{evjerski poglavar ne bude iz Sarajeva. Tako|er, kivan napasivan odnos svojih sugra|ana, {ejh Kaimi-baba zamoliBoga da mu nikada niti jedan Sarajlija ne do|e na mezar.Prenosi se da od tada nijedan Sarajlija, a koji bi imao nekuru`nu namjeru, nije uspio posjetiti [ejhov mezar. Vjerovatnonaj(ne)popularnija predaja je ona o dovama koje je za Sara-jevo ~inio Kaimi-baba, a prema kojoj su mu primljene(kabul) za zrak; pa }e Sarajevo uvijek imati lijep zrak, zavodu; te }e Sarajevo uvijek imati dobru vodu i Sarajlije }euìvati na dobroj zemlji. Nije mu primljena dova za vatru, teje tim povodom navodno izgovorio: Gorjet }e{ o Sarajevo(kad mene vi{e ne bude u tebi)! Slu~ajno ili ne, prvi od bro-jnih velikih poàra, u kojima je Sarajevo u svojoj historiji odtoga vremena naovamo stradavalo, dogodio se samo petgodina poslije preseljenja Hasana Kaimi-babe, 1697. go-dine, povodom provale princa Eugena od Savoje.

U svakom slu~aju, nakon dolaska u Zvornik, Kaimi-babadjeluje kao imam Namaz-gjah dàmije u Zvorniku. Premapisanju Hifzije Suljki}a stanovao je u ûkuri (mahala Fetija),

Divan-i Kaimi, Ms 210_0003, BI

Divan-i Kaimi, Ms 210_0002, BI

48 BEHAR 96


49BEHAR 96


predratnoj Bolni~koj, ~esto posje}uju}i i provode}i dostavremena na Kula-gradu na mjestu gdje }e biti ukopan i nakojem }e mu biti podignuto turbe. Prenosi se da je na danpred svoje preseljenje obavijestio prijatelje da }e umrijeti;Ujutro su ga na{li prekrivrenog njegovom hrkom (der-vi{kim ogrta~em).

Kaimi-baba je bio plodan {ejh, kako u prakticiraju}emdomenu, u ir{adu, tako i u oblasti teorijskog rada u oblastitesavvufa, ali i na socijalnom i sociolo{kom polju. Premanepotvr|enim podacima, upravo njegov socijalni anga`manu kona~nici }e rezultirati njegovim izgonom iz Sarajeva. Na-ime, u vremenu koje je prethodilo dugogodi{njemu ratuTurske protiv Austrije i Mletaka (1683.-1699.) do{lo je do ve-like nesta{ice hrane u Sarajevu. Osjetiv{i priliku za izne-nadno boga}enje, sarajevski trgovci su uz potporu pred-stavnika vlasti i dijela uleme povukli hranu sa trì{ta o~e-kuju}i zna~ajan porast cijena. Znaju}i za to, svjestan da seto kosi i sa strogo vjerskim, a osobito sa moralnim pravili-ma, Hasan Kaimi-baba, prema predaji povede, a premadrugim podacima samo verbalno podrì pobunu siromahaprotiv ove o~igledne nepravde. U meteù, koji je nastao, ne-kolicina gladnih provalila je u prostorije kadiluka gdje suzatekli kadiju i njegovog naiba, te ih obojicu ubi{e. Tim po-vodom iz Istanbula bi poslat poseban inspektor koji je na-kon uvi|aja pogubio 12 ljudi, a zatvorio jo{ 56. Vjeruje se daje Kaimi-baba iz Sarajeva protjeran 1682. godine, iako Jas-na [ami} u radu Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe sma-tra da za takvu tvrdnju nije prona|eno dovoljno dokaza. Ka-ko je bilo zapisano u jednom rukopisu iz Orijentalnog insti-tuta, Kaimija je preselio u Zvorniku 1691. ili 1692. godine, au drugom rukopisu, koji se nalazi u Kairskoj nacionalnojbiblioteci, pi{e da je ukopan u Zvorniku u Gornjem gradu.

Hasan Kaimi-baba ostavio je iza sebe dvije alhamijado pjes-me i dvije zbirke poezije na osmanskom jeziku od kojih jed-na slovi kao Divan, a druga kao Varidat, odnosno Poema na–ari. Divan je znakovito obimniji od Varidata, homogenijeg jekaraktera, najve}i broj pjesama posve}en je osniva~u kadi-rijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju, kojem je pripadao isam pjesnik. Varidat, koji se ponegdje naziva i Kasaid-i Kai-mi, predstavlja mje{avinu poezije pisane iz duhovnog na-dahnu}a i stihova koji su podlo`ni tuma~enju u drugom do-menu. Kao pjesnik Hasan Kaimi-baba ostaje u okvirimaklasi~ne sufijske poezije, pokazuje znanje u razli~itim do-menima od Kur’ana i hadisa do pravila i sadrìne orijental-ne poetike, a sa doktrinarnog aspekta nedvojbeno je jasnoda je zagovornik u~enja o Egzistencijalnom Monizmu, odno-sno vahdet-i vudùdu.

Jesi li shvatio za{to te Istina na ovaj svijet donijela?Sebi do|i, sebe spoznaj i pravo na sebekroz sebe pogledaj!Tajna: "bio sam skriveno blago“ sam }e{ postati, ako sisebe poznao,otvori stranice Knjige postojanja, u njoj si od Boga poukuzeo.

Tri slova i dvije ta~ke znanost su ~itavog svijeta.U srce kako si u{ao, dokaz svepostojanja si spoznao.

Ta~ka u "B“ i "Bismillah-a“ srce je svakog vjernika.ôvjek, i cijeli svijet, njega je Bogom nazvao.

Do|i do Adema, svijet je on, jedan je on, i Ahmed.Niko mu nije ravan, jedna je Istina, Bog je Istina (postao)

Ko do sebe nije do{ao, Drugi jedan postoji,povjerovao je.Sve {to postoji od Njega je, sve {to se kre}e i nepomi~no{to je.Vjerovanje u raznolikost njeg }e u haps baciti.Ko Jednoga spozna, u jedinstvu ko je,u kaljuzi ne}e boraviti.Svaki oblik od njegovog postojanja lik je preuzeo.On sam sebi veo je postao, ~ovjek mu je:"Drug si“, rekao.

Nema Boga osim Njega i kako bi neko drugi to mogaobiti?I prije neg’ {to Vijesnik (smrti) od njega stigne,to, jadni~e, treba{ shvatiti.

Stvaranje si rekao, svijet si rekao, Bog si rekao, Njemu,Jednome.

Nema vi{e strana osim jedne, okreni uho Njemu(Jednome)!

Ina~e }e{ izgoriti vje~no u vatri mno{tva i rasko{ja.A zna{ li za{to si ovdje do{ao poput svjetlosti plamenajedinstva?

Nije se jo{ ni{ta zbilo, o Kaimi, barem rije~ kad bi prozbo-rio,iz Muhammedovog ruì~njaka jedan cvijet ti je stigao.

Prijevod jedne Kaimijine pjesme preuzet iz: Azra Verla{evi}, Vedad Spahi}

A{ik istine: orijentalisti i knjièvni histori~ari o Hasanu KaimijiTuzla, Bosnia Ars, 2006. str.7-29.

50 BEHAR 96


Djelo [arhu’l-Avamili’l-Mi’ah (Ms 264/1) na arapskom jeziku je komentar na

djelo iz arapske sintakse Avamilu’l-Mi’ah koje se nalazi u rukopisnoj zbirci

Bo{nja~kog instituta. Ono se moè smatrati pravim otkri}em, {to su Nametak i

Trako i ustanovili. Naime, ovo djelo nisu me|u [ejh Jujinim djelima naveli ni

Ibrahim Opija~ ni sam [ejh Jujo, niti drugi znanstveni izvori. Me|utim,

Muhamed @dralovi} ga je pripisao [ejh Juji (jedan primjerak se nalazi u

Orijentalnoj zbirci HAZU), {to je uradio i Mustafa Jahi} za primjerak koji se

nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Rukopisi djela [ejh Juje u Gazi Husrev-

begovoj biblioteci - Anali GHB biblioteke, knjiga XI-XII, 1985.). Otkri}e u

rukopisu Bo{nja~kog instituta je da se sada sa sigurno{}u moè tvrditi da je

ovo njegovo djelo, jer je autor Mustafa ibn Jusuf ibn Murad jasno nazna~en

na listu 1b. Osnovno djelo al-’Avamil napisao je Abdulkahir b. Abdurrahman

al-Dùrdàni (p. 1078.-79.).

Radi se o izuzetno lijepom rukopisu i u kaligrafskom smislu. Papir je ù}kast i

veoma dobro o~uvan, a tekst je pisan crnom tintom, istaknute rije~i crvenom,

nesh i nestalik stilom arapskog pisma. Autor na samom kraju rukopisa

skromno preporu~uje da se njegovo djelo ne podcjenjuje zbog ugleda autora i

usput spominje da je djelo napisao za 15 dana.

U ovom rukopisu nemamo podataka o prepisiva~u, ali se jasno vidi da ih je

bilo najmanje dva. Pored podataka o autoru, djelu, eventualno prepisiva~u,

rukopisi sadrè ~esto i veoma va`ne i interesantne podatke za prou~avanje

kulturno-historijskog konteksta u kojem su nastali. Tako u ovom rukopisu

nailazimo na zabilje{ku na za{titnom listu iz koje se vidi da su biv{i vlasnici

ovog rukopisa bili Hadì Abdullah Zuhdi i Salih Ragib Sun’ullah

1166./1752-3. godine.

Ms 264[arhu ‘l-Avamili ‘l-Mi’ah

Ms 264[arhu ‘l-Avamili ‘l-Mi’ah

51BEHAR 96


Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari BosneviMustafa Ejubovi} - [ejh Jujo

Mustafa Ejubovi} jedan je od najistaknutijih bo{nja~kih pisaca na arapskom jeziku.Ro|en je 1651. godine u Mostaru. Godine 1677. odlazi na {kolovanje u Istanbul, na~uveni univerzitet Sahn-i Seman i nakon ~etiri godine ga zavr{ava. Dr. Amir Ljubovi}navodi da Ejubovi}evi biografi biljeè kako je [ejh Jujo dobro uvi|ao slabost, u~ma-lost i teìnu stare skolasti~ke metode nastave u medresama, pa je svojim metodompredavanja i svojim ud`benicima poku{ao da kr~i nove putove u metodici nastave. UIstanbulu je napisao desetak djela, te ve}i broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao

[arhu’l-Avamili’l-Mi’ah, Ms 264/1, BI

je i 27 kra}ih i duìh rasprava, me-|u kojima su najbrojniji nau~ni ra-dovi iz logike i disputacije (13 dje-la), prava (6 djela). Dodatno je na-pisao rad iz perzijske leksikografi-je i metrike, dva djela iz dogmatike,te sastavio zbirku vazova. Pretpos-tavlja se, prema broju sa~uvanihspisa, da je napisao preko 60 na-u~nih djela.Godine 1692. imenovan je za mos-tarskog muftiju. Vrijeme provedenou Mostaru koristi za angaìranje uprosvjeti, predavanje, pisanje ud`-benika i drugih aktivnosti. U pre-dgovoru svome posljednjem djeluKomentar obuke iz logike i apo-logetike biljeì da se dugo bavioovim dvjema disciplinama i iz tihpodru~ja napisao izvjestan broj ko-risnih, manjih i ve}ih, radova. Dr.Amir Ljubovi} navodi da je [ejh Ju-jo bio zaokupljen pitanjima iz logikekoja su se nu`no vezivala za di-jalektiku, tzv. nauku o pojmovima,zatim za sintaksu, stilistiku i re-toriku.Njegovo prvo djelo Komentar Esiri-jevog Traktata iz Logike tj. Ko-mentar ‘Isagoge’ nastalo je 1682.godine i nosi naziv Korisna glosa uzAl-Fenarijeve napomene za Esi-rudinov traktat iz logike; drugodjelo iz oblasti logike, Novi komen-tar ‘Suncanog Traktata’ zavr{eno je1690. godine. Ve} 1692., MustafaEjubovi} se ponovo osvr}e na Isa-gogu Esirudina al-Ebherija, jer mi-sli da }e time razjasniti niz pitanjaiz logike. Dr. Amir Ljubovi} navodida je Mustafa Ejubovi} nastojao dapoveè marginalije i da na diskre-tan na~in skrene pa`nju ~itaocugdje po~inje i gdje zavr{ava proble-matika iz pojedinih poglavlja osnov-nog teksta. Njegovo posljednje dje-lo iz oblasti logike Komentar obukeiz logike i apologetike nastaje 1706.godine. Mustafa Ejubovi} preselio jeu Mostaru 16. jula 1707. u 57. godi-ni ìvota.

52 BEHAR 96


Alaudin Sabit Uì~anin(1650.-1712.)

Uì~anin (Uìce, 1650. – Istanbul,1712.), svakako je jedan od na{ih naj-zna~ajnijih ako ne i najzna~ajniji odsvih na{ih divanskih pjesnika, ali jevaàn i kao osobit tesavvufski pjesnikjer se njegov poetski izraz duhomumnogome razlikuje. Ono {to Sabito-vom djelu daje specifi~no obilje`jejeste originalan stih i jezik, rastere-}en mno{tva simbola – osnovne oso-benosti tesavvufske poezije. On je us-pio izgraditi osobeni stil, pro{iritistroge okvire divanske poezije i svojumisao iskazati jezikom koji je ìv, kojiistovremeno sadrì elemente Sabito-vog materinjeg i odlike turskog go-vornog jezika. Ovako revolucionaranpristup u~inio je da su ga mnogi os-poravali ~ak i nakon njegovog prese-ljenja. Me|utim, dosta je autoritetakoji su uspjeli doku~iti Sabitovu pravu

vrijednost. Bilo kako bilo, Alaudin Sa-bit Uì~anin ostao je zabiljeèn u his-toriji literature osmanskog sultanatakao jedna od najizrazitijih, najorigi-nalnijih i najve}ih pjesni~kih pojava, o~emu svjedo~i i ~injenica da je Sabitjedini pjesnik golemog sultanata kojije dva puta svoje stihove recitirao krajBejtullaha. Sabit se najprije {kolovao u rodnommjestu, koje je tada pripadalo bosan-skom ejaletu, a zatim u Istanbulu,gdje je – poslije toga – dugo slu`bo-vao na razli~itim poslovima. Slu`baga je i dovela u Sarajevo gdje se oko

U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnu ba{tinu posebno mjesto zau-

zima rukopis Mi’raggiyah (Miradìja, poema o miradù, uspe}u Muhammeda

a.s. na nebo) Alaudina Sabita Uì~anina (p. 1712.), zasigurno najzna~ajnijeg

pjesnika Bo{njaka osmanskog perioda, dok se Miradìja napose smatra njegovim

remek-djelom. Ona se naj~e{}e nalazi u sklopu Sabitova Divana, a interesantno

u rukopisu u posjedu Bo{nja~kog instituta je {to je ona prepisana samostalno.

Ovu Miradìju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-zade 1154./1741.-2.

godine. Prijepis je lijep, ispisan nesh stilom, poema je pisana dvostupa~no i tekst

je uokviren crvenom bojom.

Ms 665Alaudin Sabit

Mi’raggiyah (Miradìja)

Ms 665Alaudin Sabit

Mi’raggiyah (Miradìja)

Mi’raggiyah, Ms 665_0001, BI

53BEHAR 96


njega po~eo okupljati i formirati osobit kulturni i intelektualnikrug. Svojim }e djelom i pojavom utjecati na brojne savre-menike, me|u kojima posebno na Mehmeda Re{ida. Sabit je napisao Divan sa preko {est stotina pjesama, Zafer-namu (Knjiga o pobjedi), epsku pjesmu od 426 stihova, ne-dovr{eni ljubavni spjev Edhem i Huma, te spomenutu Mira-dìju. Sabitov ìvotni put, u kome je ~esto morao da se boriza egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji, u kojoj nerijet-

ko govori o socijalnim prilikama i ìvotnoj stvarnosti. Njego-va originalnost i snaàn pjesni~ki izraz bili su uzor i mnogimpjesnicima kasnijeg perioda. Svi histori~ari knjièvnosti naturskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima,njegova Zafernama je najzna~ajnije djelo te vrste cijele epo-he.

Kad ajete...

Kad ajete iz Kur’ana o boju razjasni ondare

}e vojnicima ovaj govor krasni:

“Vitezovi, po~ujte me, da vam kaèm jasno –

Na crnu ste zemlju do{li, da pomrete ~asno.

Nit’ je ovaj svijet vje~an ni naklonost neba,

Il’ gazija ili {ehit svakom biti treba.

Kad }emo jo{ do~ekati ‘vaki Bajram jedan?

Ko pogine, bit }e {ehit, ko ostane sretan.

ûjte, bra}o, znamenit’ je dan dana{nji za nas,

Juna~ki je ovo Bajram, slavni pir je danas.

Gazije }e ~asno ime u narodu ste}i,

A {ehiti u rajske }e |ulistane pre}i.”

Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora

Na povr{ju zemaljskome devet slavnih gora.

Ta krvava suza kamen u rubin pretvara.

I crvene sekajike po poljima stvara.”

Mi’raggiyah, Ms 665_0005, BI

54 BEHAR 96


Berat, BI

Detalj berata, BI

Berati Rukopisni administrativni

dokumenti

Berati Rukopisni administrativni

dokumenti

Bo{nja~ki institut posjeduje manju, ali veoma vrijednu kolekciju osmanskih

berata ili sultanskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku. Svi

berati, koji se nalaze u arhivi Instituta, su iz familije êngi}a tj.

Zulfikarpa{i}a i radi se o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim prim-

jercima. Jedan od sultanskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat

pisan 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III. (vladao od 1703. do 1730.

godine). Pored svoje historijske vrijednosti, ovaj berat ima i umjetni~ku vrijed-

nost, jer je kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro

o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lije-

pom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom.

Predmetnim beratom odre|uju se imovinsko-pravni i posjedni~ki status

nasljednika Kurd Saliha sina Rustemovog. Nakon {to je Kurd Salih umro, nje-

gov zeamet je ostao upra`njen, pa je prvi sin Dervi{ traìo sultanski berat na

to. Ovim beratom mu se dodjeljuje zeamet od 36.923 ak~e, koji se sastojao od

prihoda sela Crna Rika (danas Crna Rijeka oko 30 km sjeverozapadno od

Sarajeva) i drugih sela u Sarajevskoj nahiji, koja su u specifikaciji u doku-

mentu poimence nazna~ena. S druge strane, Dervi{ ima obavezu stalno borav-

iti u svom sandàku i i}i na vojne pohode pod bajrakom bosanskoga alajbega.

Dio prijevoda:

“Nare|ujem da od ovog dana zeamet uìva on (Dervi{), pod uvjetom da u pot-

punosti izvr{ava brojne du`nosti u pobjedonosnoj vojsci, a prema carskom

deftru. Stanovnici tog zeameta du`ni su priznavati ga suba{om i u poslovima

iz nadle`nosti suba{e, njemu se obra}ati. U tom pogledu neka se niko se

suprotstavlja i ne mije{a. To neka znaju i nek se pouzdaju i oslanjaju na moj

~asni znak (pe~at).

U stalnom boravi{tu

Konstantinijji Bogom{ti}enoj“

55BEHAR 96


Usporedno s razvojem osmanskog dràvnog i dru{tvenogure|enja razvijala se i dràvna administracija, tako da seneko} osnovni i najstariji dokument vrlo jednostavnogoblika i forme biti – koji je ujedno i berat i ferman – usko-ro pojavljuje u dva oblika koje je objedinjavao. Izraz be-ra’a (berat) preuzet je iz arapskog jezika u zna~enjupovelja, dekret, diploma, a zanimljivo je da se u zemlja-ma ovog govornog podru~ja u istom zna~enju zadràodo danas. U osmanskom historijskom i pravnom kon-tekstu pojam je kori{ten u zna~enju sultanskeodluke o postavljenju na du`nost i odobrenju zavr{enje te du`nosti, a propra}eno dodjelom zemljeodnosno prihoda sa zemlje, te u skladu sa dodije-ljenim regulirale obaveze posjednika prema sul-tanatu. Berat se pokazuje iznimno zna~ajnimmaterijalom u smislu utvr|ivanja historijske is-tine u vezi reguliranja posjedovnih i hijerarhij-skih odnosa unutar osmanskog sultanata i tone samo u vidu odnosa izme|u posjednika iraje, nego i izme|u posjedni~ke klase napo-se.Ferman je sultanska zapovijest odnosnoupravni dokument; njegov sadràj je strogi zvani~an: po~inje tugrom vladaju}eg su-ltana sa njegovim imenom, imenom nje-govog oca, titulom i odgovaraju}im epi-tetom, naj~e{}e “uvijek pobjedono-san”. Za razliku od fermana berat po-staje sultanska diploma, dokumentkoji svojim izgledom odaje svoju na-mjenu i funkciju. Berat je s vreme-

nom izrastao u vjerovatno najzna~ajniji zvani~ni dokumentosmanske dràve. Njime su se regulirala sva postavljenjaunutar dràvnog, administrativnog, vojnog, vjerskog apara-ta sultanata sa znakovito sloènim dru{tvenim ure|enjem,do reguliranja diplomatskih odnosa osmanske sa drugimdràvama, odnosno potvr|ivanja onoga {to je prethodnoozakonjeno ahdnamom ili nekim drugim sultanskim~inom. Svaki berat je unikat! Pisan je na papiru ~iji je kvalitetizrade ovisio o va`nosti osobe za koju se berat pisao,papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalopresvla~ena je posebnom smjesom zvanom ahar,koja je papiru davala glatko}u i gipkost. Nije rijedakslu~aj da su zna~ajniji berati pisani na nekolikokomada papira od kojih je jedan bio rezerviran is-klju~ivo za tugru. Tradicionalnoj i obaveznoj tugrina beratu se daje sve~an izgled, njenom ispisi-vanju se posve}uje ogromna pa`nja, prazna poljaunutar ispisa slova iluminiraju se ili oslikavajuzlatnom dok se rubovi iscrtavaju drugom bo-jom. Sam tekst tugre ugra|en je u rasko{no iiluminirano polje. Vanjska strana papira –osobito kod va`nih berata – presvla~ena jesvilom ili platnom. Berati su se ‘pakovali’ uobliku svitka. Pisani su arapskim pismom iturskim jezikom, posebnim perom koje seopet posebno {iljilo i pripremalo, u tri pis-ma. Obi~no se izdavao u futroli koja je bilaizra|ivana od debljeg papira, metala ilisvilene tkanine.

56 BEHAR 96


57BEHAR 96

Maglajski sidìli

U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijskidokumenti Maglajskih sidìla iz prve polovine 19. stolje}a. Ovuvrijednu arhivsku gra|u Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~-kom institutu poklonio je njegov prijatelj gospodin Alija [ir-begovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{ankaBojani}-Luka~ i mr. Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilimaoriginala i transkripcijom dokumenata je objavljen u izdanjuBo{nja~kog instituta. Sidìli su sudsko-notarske knjige odnosno protokoli u kojimasu biljeèni svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije({erijatske sudije) i njihovi naibi (zamjenici). U sidìlima su ta-ko|er zabiljeèna akta koja je slala centralna i provincijskavlast ili koja su raznim dràvnim institucijama upu}ivali pojed-nici. Sidìli su prvorazredni historijski izvori za prou~avanjedru{tva, privrednih i ekonomskih prilika pojedinih kadiluka alii dràve u cjelini. U sidìlima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski pri-jepis odnosno skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu-~aju. U Maglajskim sidìlima nalaze se akti koji se odnose nafermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (naredbe bosan-skog valije), prijepise teskera (akta koja su u ovom slu~ajupisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbeo hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika,zabrani prolaska ba{ibozuk askera, itd.), murasele (doku-menta koja je kadija pisao sebi ravnim ili niè rangiranimslu`benicima) te arzuhale (predstavke, àlbe i peticije), popisiporeskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl.


Mo`da me|u najzna~ajnijim dokumentima za prou~avanje bosanskohercegova~kog

kulturnog naslije|a i pisane rije~i jesu med`mue, u doslovnom prijevodu sa arap-

skog jezika u zna~enju zbirka, zbornik, kolekcija, dok u prakti~nom smislu

podrazumijeva osobnu bilje`nicu najraznovrsnijeg sadràja. Svaku med`mu pisao

je njen autor osobno, biraju}i njenu sadrìnu po samo sebi poznatim kriterijima,

tako da svaka doslovno predstavlja unikat, jedinstveno djelo rukopisne dokumen-

tarne gra|e, svjedo~anstvo zanimanja, profesionalne i duhovne orijentacije,

tako|er i mnogih drugih zanimljivih pojedinosti iz privatnog i intimnog ìvota

svoga autora. One su napose neuporediv dokument vremena u kojem su nastale.

Med`mue su se nerijetko naslije|ivale, prvi vlasnik bi je ostavljao u naslije|e svo-

jim potomcima, koji su nerijetko istu med`mu’u dopisivali vlastitom gra|om,

daju}i joj jo{ osobniji pe~at. Stoga ne ~udi {to su med`mue zbirke materijala koji

se drugdje ne mogu prona}i. Med`mua se obi~no nosila uza se te je ve}ina

dèpnog formata, a da bi se za{titile od o{te}enja uvezivane su u mehki ko`ni

povez, te su – poput ve}ine stvari stranog porijekla u Bosni i Hercegovini – dobile

i doma}e ime, dòn~i}.

Dvije med`mue o kojima je ovdje rije~ (Ms 382 i Ms 371) pisane su na turskom,

bosanskom i perzijskom jeziku. Obje su neko} pripadale znamenitim {ejhovima iz

familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti

dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predak Abdurrahman Sirri,

osniva~ i prvi {ejh nak{ibendijske tekije u Oglavku (ìvio krajem 18. i po~etkom 19.

stolje}a). U obje zbirke zastupljeni su uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri},

[ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba

@ep~ak (na bosanskom jeziku), Fadil Bosnevi (djed Sirri-babe), Behauddin ‘Izzi

Bosnevi (unuk [ejha Sirri-babe), tarih o gradnji dàmije u Rakovici, {ejh Sirri-

baba (gazel na turskom), {ejh Arif Sidki (gazel; murid Mejli-babe).

Med`mueMs 371 i Ms 382

58 BEHAR 96


59BEHAR 96

[ejh Arif Sidki-baba

[ejh Arif Sidki-baba, halifa {ejha Muhammeda Mejli-babe (p.1853.-54.), prema ve}ini pouzdanih izvora posljednji je {ejhznamenite Skender-pa{ine tekije podignute oko 1500. godineu Sarajevu kojom su od njenog osnutka do kraja rukovodili{ejhovi tarikat-i nak{ibendijje, te se pretpostavlja da je njenosniva~ i graditelj, bosanski namjesnik Skender-pa{a Juri{i}(p. 912./1506.-7.) i sam pripadao nak{ibendijama. I o ovom{ejhu, kao i o ve}ini znamenitih Bo{njaka postoji iznimnomalo dokumentarnih i pouzdanih podataka. Osim dva nave-dena, te tvrdnje da su {ejh Hasan-baba, pro~elnik tekije uVukelji}ima, te Ne{atija Huzba{i} i Mustafa Vare{lija, primilisvoje id`azetname od {ejha Skender-pa{ine tekije u SarajevuArifa Sidkija, gotovo da se ni{ta vi{e o njemu ne zna.Skender-pa{ina tekija nalazila se na lijevoj obali Miljacke namjestu na kojem se od 1969. godine nalazi zabavno-kulturni iprivredni centar Skenderija. Skender-pa{a je uz tekiju – uzkoju je bila i ba{}a, travnjak i {uma – sagradio imaret, musa-firhanu i doveo je vodu sa Souk-bunara sa vrela Studeni bunar,te dvije tabhane (radionice za {tavljenje ko`e). Na desnoj obaliMiljacke Skender-pa{a sagradio je sebi dvor i uz njega kara-van-saraj, 11 du}ana, a obale Miljacke povezao mostom.Ovom izgradnjom, te mahalom koja se uskoro formirala okoovog kompleksa (kulija) Skender-pa{a je uveliko pro{irio Sa-rajevo i ostao zapam}en kao jedan od velikih sarajevskih vaki-fa. Skender-pa{ina tekija je, kao i Isa-begova zavija, osim vjer-ske funkcije, zadovoljavala i druge, prije svih humanitarne,socijalne i kulturne potrebe; humanitarna funkcija tekije ogle-da se, me|u ostalim, i u tome {to je Skender-pa{a svojomvakufnamom odredio da se u imaretu svaki dan kuha fudulija(jelo s jufkama), a petkom i za oba bajrama pilav i zerde, te dase jelo dijeli dervi{ima, slu`benicima njegovog vakufa, putnici-ma, sirotinji i namjernicima. Za potrebe zadovoljenja svih tek-ijskih funkcija Skender-pa{a je zavje{tao bogat vakuf – me|uostalim 27 mlinova na Miljacki – {to je omogu}io aktivno djelo-

Ms 371Med`mua

Za ovu med`mu’u zanimljivo je to {to je rije~ o autografu pjesnika

Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on

sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove.

[ejh Arif Sidki-babina med`mua


60 BEHAR 96


vanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u {irenju nak{i-bendijskog u~enja u Sarajevu sa kojim je dijelila sudbinu. Gor-jela je u poàru izazvanom prodorom princa Eugena Sa-vojskog. Tekija je nakon poàra obnovljena, ali poslovni efektiSkender-pa{inog vakufa su slabili te su imaret i musafirhanazbog nedostatka finansija krajem 19. stolje}a zatvoreni. Tekijaje ostala aktivna sve do II svjetskog rata. Danas skoro da ni{tanije ostalo od svih onih zadu`bina Skender-pa{e. Ostala je sa-mo toponomastika koja nas podsje}a na Skender-pa{u i sveono {to je dao ovom gradu. U Sarajevu danas postoje ulice ko-je svojim nazivima prizivaju sje}anje na Skender-pa{u i njego-vu tekiju: Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-pa{ina ~ik-ma.

[ejh hadì Muhamed Mejli-baba

O ìvotnom putu {ejha Muhammeda Mejli-babe (Naklo-njeni) se uglavnom zna iz usmenih predaja. Prema nekima{ejh hadì Muhamed Mejli-baba ro|en je u Konji (zapadnaAnadolija u Turskoj), dok porodi~na tradicija prenosi da jedo{ao iz Kasri Arifana, malog mjesta na granici izme|uTurske i Sirije ili istoimenog mjesta u Uzbekistanu rodnogmjesta hazreti pira [ah-i Muhammeda Behauddina Nak-{ibenda. Prenosi se da je Muhammed Mejli-baba duhovnobio vezan za jednog {ejha u Konji, da je imao veliko imanje iporodicu, koju je, Allahovim davanjem, izgubio, pa mu jenjegov {ejh dao do znanja da svoj put treba nastavitidrugdje, tamo gdje prona|e svoga mur{id-i kamila. Zatomu je stavio jednu halku na nogu i rekao: Ko ti skine halku,to je tvoj mur{id.

Tako je Hadì Mejli baba krenuo na put, daleko od svogvatana. Dobio je haber da se jedan takav {ejh kakvog ontraì, nalazi na Balkanu pa se tamo i uputio. Stigav{i uBeograd, predloìli su mu da ide u centralnu Bosnu i da}e tamo in{allah na}i svoga {ejha. Kada je poslije dugogputovanja do{ao nadomak Fojnice, ve} je po~eo gubitinadu da }e ikada na}i svoga {ejha. Sjeo je pored puta,pa pomislio: Da mi je sad malo sira, hljeba i jaje, jer jebio gladan. Istovremeno, {ejhovica Valida hanuma,supruga {ejh Sirri-babe, je rekla dervi{ Hasanu koji jeposluìvao u tekiji: Eno musafira dole pored puta sjedi,sigurno je gladan pa mu odnesi malo sira, jaje i hljeba.Kad je do{ao dervi{ i donio mu hranu, Hadì Mejli babaje uzviknuo: Kad je {ehovica ovakva, kakav li je tek {ejh.Pohitao je do tekije u nadi da se susretne sa {ejhom, alinjega nije bilo tu. Morao je da ~eka dok se {ejh ne vratisa puta. Kada ga je {ejh Sirri-baba ugledao, upitao gaje: [to }e ti ta halka na nozi?, skinuv{i mu halku sadesne noge pogledom. U tom trenutku je Mejli-baba,izrekao poznatu kasidu Allah, Allah, derdi}un dermanageldim Sirrije koju donosimo u prijevodu:

Allah, Allah, traè}i dermana u mom dertu samdo{ao do Sirrije.Ja Resulallah, budi dare`ljiv, ja sam do{ao gore}i doSirrije.Uzvi{eni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni,

dao mi je dozvolu u ljubavi.Do{ao sam do izvori{ta, do Sirrije.Kroz Sirriju upoznao me sa Njegovim sirrom(tajnom).Gologlav kao Med`nun ludo sam do{ao do Sirrije.Danju i no}u sam se àlio na mom halu.Allah mi je pokazao svoju pomo}.Do{ao sam krvav do Sirrije.Hem u {erijatu, hem u tarikatu podu~io me je.Slu{aju}i njegovu zapovijed do{ao sam u vjeri saSirrijom.Voljeni ti je dao autoritet nad mojom du{om, o Sirrija!Moja du{a se naklonula Sirriji i u biti je ostala tajnisva naklonjena (mejl).Ovim sebebom bacio sam svoju du{u i vrtim se okoSirrije.Moju du{u naklonjenu zlu (nefs-i emmare) me bacilau dubine.I moj {ejh je raspr{io i u tom spoju sam do{ao Sirriji.Ja Ilahi, Ti zna{ tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj.Rob je tvoj kurban, tebi pripada, ja sam do{ao kaokurban Sirriji.Ja Resulallah, budi dare`ljiv za ljubav tvog ummeta.Do{ao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslo-nio traè}i Sirriju.Za velikog grije{nika ~initi {efaat je znak Tvoje ve-li~ine.Ti zna{ da sam postao kao krilo i kao no}ni leptir samdo{ao do Sirrije.@edno srce ima potrebu za okeanom, nemoj ga mah-rum ~initi tako Ti Tvoje milosti.Ja sam potrebiti prosjak i do{ao sam do okeana, doSirrije.Tako Ti najve}eg imena (Ism-i Azam) za ljubavi Svjet-losti Biti.Bolestan u srcu i bolestan u tijelu do{ao sam Luk-manu (Ljekaru) do Sirrije.ûo je grije{ni Mejlija da si ti dòmetli Sultan u lju-bavi prema Svemogu}em Allahu, do{ao sam do sul-tana Sirrije.

Prije nego je postavljen za postni{ina u tekiji u Vukelji}imaMejli-baba je proveo 17 godina u hizmetu kod {ejh Sirri-ba-be u tekiji na Oglavku, tako da se moè pretpostaviti da je uBosnu do{ao oko 1820. godine. Kako je poslije preseljenjaHusejin-babe Zuki}a tekija u Vukelji}ima bila bez {ejha, a daje sve obaveze vekaleten obavljao Husejin-babin sin dervi{Lutfullah, Sirri-baba je svoga odanog murida po~astio ~a{}uposta i mjesta postni{ina tekije svoga {ejha ({ejh Husejin-babe) u Vukelji}ima, godine 1837.-38. Hadì Mejli-baba jeoènio k}erku dervi{ Lutfullaha ({ejh Husejin-babinu unuku),Hanifu hanumu, koja mu je rodila dva sina: i dvije k}erke.

[ejh hadì Muhamed Mejli-babina med`mua

61BEHAR 96


[ejh Mejli-baba je slovio kao poboàn i u~en {ejh, kome bo-sanski valija Vedìhi Mehmed-pa{a, smatraju}i ga zaslu`-nim za oìvljavanje tekije {ejh Husejin-babe Zuki}a u Vuke-lji}ima, svojom bujuruldijom od 5. dùmade’l-ula 1255./17.jula 1839. godine ukazuje po{tovanje odre|uju}i mu platu iztaksita u iznosu od 300 gro{a godi{nje. Istu pomo} potvrdioje i sljede}i valija Bosne, Mehmed Husrev-pa{a, bujuruldi-jom od 23. ramazana 1256./1840. godine.Ono {to se pouzdano zna o ̀ ivotu ovog velikana tarikata jesteda je {ejh Muhammed Mejli-baba preselio u dubokoj sta-rosti, a ukopan je u posebnom turbetu u Vukelji}ima ne-daleko od tekije, neposredno pored turbeta {ejh Husejin-babe, 1854. godine, {to potvr|uje i tarih na njegovom ni{anu:On, Allah, je vje~no ìv!Oh àlosti, {to preseli vo|a zaljubljenih (dervi{a),Bio je izvor dobrote i ~ovjek vjere {ejh Muhammed.Oti{ao je u carstvo du{a, a ostavio jetime.Taj slavuj Boìjeg jedinstva nastani se u dènnetu.Odbaciv{i (tekst o{te}en), napisa{eMejliji kronogram seobe:(tekst nejasan) i sastao se sa Voljenim10. dùmadel-ahira 1270. (10.03.1854.)

[ejh Mejli-baba bavio se i knjièvnim radom, koji je proisti-cao iz njegovog hala i ir{ada. Vidjeli smo iz prethodne ilahi-je koliko je bio vezan za svoga {ejha Sirri babu, a ovdje }emonavesti jo{ dvije {ejh Mejli babine ilahije:Ako robu bude pomo} od Allaha,trudit }e se na}i mur{ida.Jedan a{ik kad bude drug Kjamilu,u svom poslu obra}a se mur{idu.Njemu on predaje glavu i du{u,zar cijeni svijet ko daje glavu.Njemu brzo stiù darovi Boìji,traì, pitaj, druguj sa a{icima.Eliksir ìvota da}e se njemu,pusti uho, slu{aj govor Pirova.Od Allaha bljesak stignu}e tebi,glava nema bolova, srce blista.Mejlina dova ovo je,od mur{ida kjamila ne odvoji me.Ne budi gafil dertu, derman traì kod Sirrije.Biser i dragulj, rubin i mer|an, traì kod Sirrije.Srcem i du{om ako si zaljubljen u ovaj put,danas na ovom svijetu spoznaju traì kod Sirrije.Gdje su oni koji kaù da imaju dert, nek’ ovamo do|u,istinsku dobrotu koji traì, nek’ do|e kod Sirrije.I koji su kao more prije dolaska njemu, bijahu kao mala djeca,u spoznaji jedinstva danas Lukmana traì kod Sirrije.I grije{nik koji je nemo}an da uzme za ruku,i da mu ukaè pomo}, to traì kod Sirrije.Kao Mejlija koji su kapljica nek’ mu znaju vrijednost,okean darova Boìjih traì kod Sirrije.

Hadì Mejli-baba svoje tarikatsko djelovanje nije ograni~iosamo na tekiju u Vukelji}ima. Prema nekim izvorima nekovrijeme je proveo u Blagaju u tekiji, dok tamo nije bilo {ejha,gdje se za njega vezao Ali-pa{a Rizvanbegovi}, koji je, na-kon {to je Hadì Mejli babinim sebebom krenuo Pravim pu-tem, po~eo da ~ini hajrate i gradi dàmije, tekije, mostove,da uspostavlja vakufe. Prema porodi~noj predaji, Ali-pa{a je u znak svoje zahval-nosti Hadì Mejli-babi dao renovirati ku}u u Vukelji}ima, ukoju Mejli-baba dugo nije htio da u|e, boje}i se uzdaha isirotinjske suze, po{to je takvu ku}u u odnosu na svojemje{tane smatrao luksuzom jer je to bio prvi objekat u timkrajevima gra|en na sprat od tvrdog materijala, potpunoopremljena namje{tajem i posu|em. Kako se pripovijeda,svaki dan je i{ao iza ku}e i plakao. Jednog dana na mjestugdje je obi~avao plakati, pote~e voda. Tek tada {ejh Mejli-baba odlu~i da koristi ku}u {to mu je Ali-pa{a napravio.Izvor se nalazi petnaestak metara lijevo od ulaska u ku}ukoju narod prozva ‘pa{ina’ ku}a.

62 BEHAR 96


Med`mua, Ms 16_0022, BI

63BEHAR 96

Ms 382Med`mua

U ovoj med`mui, u kojoj se nalazi i podatak da je ispisivana u familiji[ejha Sirrije Sikiri}a sa Oglavka, kojoj je i pripadala, te da je njen prepisi-

va~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}, nalaze se, me|u ostalim, pjesme{ejh Sirri-babe Sikiri}a na turskom jeziku i tri njegove alhamijado pjesme,

te jedna pjesma Ilhami-babe @ep~aka.

Rukopis MS 382 Bo{nja~kog instituta, naslovljen na prepisi-va~a kao Divan Abdurrahman Sirrije Bo{njaka (Hada diwanuqutb-i al-aqtab mawlana ‘Abdurrahman Sirri al-Bosnawi al-madfun fi turbah ka’inah fi qaryati Oglavak fi qada’i Fojnica),sadrì uglavnom poznate Sirrijine pjesme na turskom i bo-sanskom jeziku, zatim pjesme drugih, uglavnom tesavvufuorijentiranih bo{nja~kih i osmanskih pjesnika…Predstavljanje porodice Sikiri}a po~et }emo silsilom nak{i-bendijskog reda, onako kako su je zabiljeìli ovi oglava~ki{ejhovi. I ta silsila je zabiljeèna u spomenutom rukopisu. Izove silsile saznajemo da je {ejh Abdurrahman Sirri prvi usvojoj obitelji pristupio nak{ibendijskom tarikatu, a i iz osta-lih dokumenata }emo vidjeti kojim su dervi{kim redovimapripadali njegovi preci. Da je Abdurrahman Sirri bio ute-meljiva~ tekije na Oglavku, nakon {to se ve} afirmirao kao{ejh, poznato je od ranije. Naime, nakon {to je {ejh Abdu-rrahman Sirri bio utemeljio dervi{ki red nak{ibendija naOglavku, Ali-pa{a Rizvanbegovi} mu je sagradio tekiju koja}e ostati u svojoj funkciji do posljednjeg rata, kada jesru{ena od hrvatskih ekstremista 1993. godine. U silsili ko-ju ovdje donosimo prati se kretanje ovog reda od njegovaosnutka do Sirrijevih nasljednika u oglava~koj tekiji sa po-~etka 20. stolje}a. Kao {to je to uobi~ajeno i u predstavlja-nju drugih redova i ovdje se ide od samog Poslanika Muha-mmeda (s.a.v.a.), jer svaki red svoje utemeljenje veè zaVjerovjesnika... Iz ove silsile proizilazi da je oglava~ki {ejhAbdurrahman Sirri, koji je ìvio u 19. stolje}u (1785.-1847.),dvanaesti u slijedu nak{ibendijskih {ejhova iza osniva~aovoga reda [ah Muhammeda Behauddina Nak{ibenda, pokome je red i dobio ime, a koji je ìvio u 14. stolje}u (1318.-1389.). Ovaj red je nastao u Centralnoj Aziji, u gradu Buhari,odakle je i njegov osniva~ [ah Muhammed Behauddin Nak-{ibend… Kod nas je bio priznat i prije {ejha Sirrija, ali je onnajpoznatiji predstavnik toga reda u Bosni i Hercegovini.Tako|er se iz ove silsile moè zaklju~iti da su trojica pret-

hodnika {ejha Muhammeda Behauddina Sikiri}a i to njegovotac Abdullatif-efendi i dva njegova brata {ejh AbdulmedìdHilmi i Abdulfettah Hamdi ovlastili Behauddina da vodi nak-{ibendijsku tekiju na Oglavku, a Abdullfetah Hamdi je ovlas-tio i drugog brata, {ejha Muhammeda Halida. Poslije ovogamjesto {ejha je pripalo prof. dr. [a}iru Sikiri}u (p. 1966., sinMuhammed-ef., a unuk {ejh [akira, sina i drugog nasljed-nika Sirri-babina), a onda njegovom bratu Hilmi Sikiri}u(posljednji voditelj tekije na Oglavku smatrao je sebe vek-ilom, a ne {ejhom). Posljednja dvojica nisu spomenuta u sil-sili koju je sastavio Behauddin Sikiri} koji je i prepisiva~ovog rukopisa. Isti rukopis nudi i podatak da je kod {ejh Sirrije Bo{njakaFojni~anina u tarikat stupio Anadolac Mejli-baba. Na vi{emjesta u ovoj med`mui zabiljeèno je da joj je sastavlja~ iprepisiva~ {ejh Behauddin Sikiri} koji koristi mahlas Bahai.U istoj med`mui, u izboru pjesama koje je donio ovaj sas-tavlja~, u drugoj polovici rukopisa nalazi se jedna ilahijakoja je naslovljena Ilahi li-Hadrat-i Fadil Bosnavi dèdd-iHadrat-i [ejh Sirri (Ilahija ~asnog Fadila Bo{njaka, djeda~asnog {ejha Sirrije). Ilahija je posve}ena Muhammedu Be-hauddinu Nak{ibendu. Na istoj strani je i ilahija {ejha Ha-mdi-babe, brata sastavlja~a med`mue {ejha BehauddinaSikiri}a. Dakle, u ovoj med`mui od Sikiri}a su zastupljeniFadil Bosnevi, {ejh Sirri, {ejh Behauddin i {ejh Hamdi. Ina~ese ovaj Fadlullah (Fadil) Bosnevi, pojavljuje kao autor ko-mentara Ar-risallah fi ajati‘l-Kursijji, koju je napisaoMuhammed-ef. Guzel Hisari.Ova med`mua sadrì i tarih smrti {ejha Abdullatif-ef. Siki-ri}a, sina Sirrijinog, koji je spjevao u osam distiha {ejh HafizOmer Palo{ s pjesni~kim mahlasom Uftade. Tarih smrtiizraèn i stihom i napisan na kraju brojem je 1300 (1882.)godina. Na jednom slobodnom listu, uz rukopis MS 364 nalazi sepismo u mesnevi-stihovima koje je spjevao Muhammed-ef.


(ili Mehmed-ef.) Balta-oglu (Sikiri}). Izstihova ne mo`emo zaklju~iti radi li se okadiji Muhammedu sinu Fadlullaha, foj-ni~kom kadiji a ocu Sirrijinom. Ako je onjemu rije~, onda u istoj porodici imamoslijed autora stihova, da ne ka`emo pre-tenciozno pjesnika, od Fadlullaha, djedaSirrijinog do Behauddina unuka Sirriji-nog. Ova mesnevija ima 25 bejtova i ne-ma tesavvufski karakter kao {to je ve}inadrugih tvorevina nastalih u krugu ove po-rodice. Muhammed se potpisuje kao Bal-ta i u rukopisu 2069 u Orijentalnoj zbirciHAZU u Zagrebu i tu stoji da je sin Fa-dullaha, muftije iz Amasije. Iz ovoga pro-isti~e da je obitelj Sikiri}a porijeklom izAmasije u Turskoj. Rukopis predstavljapjesmu o Ibrahimu, sinu Muhammeda(s.a.v.a.), a napisao ju je na bosanskomjeziku Sulejman Tabakovi} 1278./1861.godine. Muhammed-efendi sin Fadlullaha jeina~e potpisa i kao vlasnik rukopisa kojise ovdje vodi kao MS 267, a na komestoji Al-faqir al-muhtad` ila rahmeti ra-bbihi’l-kadir Kadi Muhammad ibn Fad-lullah al-Mawlawi (Siromah, potrebitmilosti Gospodara Svemo}nog, kadijaMuhammed sin Fadlullaha Mevlevije).Rukopis Ms 267 zanimljiv nam je ovdjesamo zbog ~injenice da je bio u vlasni{-tvu kadije Muhammeda sina Fadlullaho-vog i {to ostavlja trag o ovoj dvojici pre-daka Sirrije Sikiri}a. Kako je i ovaj ko-deks u Bo{nja~kom institutu dospio izkolekcije Sikiri}a, nema sumnje da seradi o dvojici predaka {ejha Sirrije. Tazabilje{ka glasi: Al-muhtad` ila rahmatirabbihi’l-kadir kadi Muhammad b.Fadlullah al-Mawlawi ‘afa ‘anhummaAllah (Potrebiti milosti Gospodara Sve-mo}nog, kadija Muhammed sin Fad-lullaha Mevlevije, neka im obojici oprostiAllah).Iz ovog se zaklju~uje da je Fadlullah, ilikako se u ovim rukopisima spominje jo{kao Fadil Bosnevi, bio mevlevija.Bilje{ka o vlasni{tvu na rukopisu, koji seu Bo{nja~kom institutu vodi pod brojemMs 364, pro{iruje saznanja o ovoj obiteljipa tako saznajemo ~ak i ime Fadlullaho-vog oca. Ta bilje{ka glasi: Summa istash-abahu al-fakir Abu Muhammad Baha’u-

64 BEHAR 96


Med`mua Abdurrahmana Sirri-babe Sikiri}a

ddin b. a{-[ajh ‘Abdullatif-efendi baba b. a{-[ajh ‘Abdurrah-man Sirri baba a{-{ahiran bi karamati‘l-kasirati al-fahirati b.a{-[ajh Muhammad al-kadi b. [ajh Fadlullah b. {ajh Abdu-llah Razi kaddasa asrarahum, al-ma’mur bi markazi vilajatiBosna va‘l-mu’allim bi-maktabi nuvvab va maktabi ‘askari.‘Afa ‘anhu. 1329. (Prijevod glasi: Zatim je bila u posjedu siro-maha Abu Muhammeda Behauddina, sin [ejha Abdullatifa-ef. babe, sina [ejha Abdurrahmana Sirri babe koji su poznatipo svojim brojnim vidljivim kerametima. /Ovaj je Sirri baba/sin [ejha Muhammeda, kadije koji je sin Fadlullaha, sinaAbdullaha Razije – neka im Allah svim posveti njihove tajne!/Behauddin/ je slu`benik u Bosanskom vilajetu, nastavnik uMekteb-i nuvabu ([erijatskoj {koli) i vojnoj {koli. Neka muAllah oprosti! Godine 1329./1911.).

Abdurrahman Sirri-baba Sikiri}

Abdurrahman Sirri sin Mehmeda sina Fadlullaha Balta-oglu (kasnije Sikiri}), ro|en je u Fojnici oko 1775. (premanekim izvorima 1785.) godine. Njegov otac Mehmed-efendi-ja Balta-zade i djed Fadlullah (Fadil) efendija Balta bili suvisoko obrazovani ljudi, zvanjem kadije ({eri’atske sudije),dok u nekim izvorima njegov djed, uz svoje i ime svoga oca,ima i odrednicu Mevlevi, {to zna~i da je bio i mevlevijski{ejh, te se spominje i kao muftija grada Amasije u Turskoj.Osnovno obrazovanje (mekteb) i srednje (medresu) Abdu-rrahman Sirri (kod nas uobi~ajenije Sirrija) zavr{io je u Foj-nici, u kojoj je, opet prema usmenim izvorima u to vrijemekao muderis radio i ~uveni {ejh Husejin-baba Bo{njak. Na-poredo sa anga`manom u medresi, {ejh Husejin je bio ipro~elnik mjesne tekije gdje je mladi Abdurrahman stekaoprva znanja o sufizmu i tarikatu, da bi ih kasnije produbio utekiji u Vukelji}ima-@iv~i}ima (Hukelji}ima), dva sata hodaisto~no od Fojnice, gdje se povukao ovaj ~uveni {ejh. [ejhHusejin je svoga posinka i svoga jedinog dervi{a uveo u nak-{ibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri (Tajnoviti), odnos-no onaj koji zna tajne ìvota i svemira, usmjeriv{i njegovoobrazovanje, posljedi~no i ìvotni poziv ka tesavvufu i ta-rikatu. Narodna predaja, koja kao i svaka legenda sadrìzrnce istine, glasi:

…u Fojnici je ìvio kadija Mehmed Balta-zade sa svo-jom ènom. Jednog jutra, kad su ustali kadinica re~esvome muù da je usnila jedan lijep san. "Do|e mivisok {ejh, pa mi re~e: ‘Rodit }e{ mu{ko dijete i nadijmu ime Abdurrahman’.“ Kadija pogleda u svoju ènupa re~e: "Pa i ja sam to isto usnio.“ Bilo je to iznena|-enje u ku}i. Kadinica je bila pri poro|aju, pa je vrlobrzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdu-rrahman. Kad je djetetu bilo oko {est godina, do{aoje {ejh Husejin-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucaoje na vrata kadijine ku}e. Kadija re~e malom Abdu-rrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali Abdu-rrahman je odmah oti{ao i otvorio ih. Kad je ugledaovisoka {ejha, brzo se vratio i rekao: Eno onog {ejha{to je meni ime nadio.Primili su ga sa velikim po{tovanjem, a on im jerekao da }e mali Abdurrahman kad odraste, njemuna nauke u @iv~i}e. Kadija i supruga mu su bili ~vrsta

uvjerenja da treba izvr{avati sva {ejhova uputstva inare|enja i da trebaju poslati svoga sina njemu u@iv~i}e. Poslije zavr{ene fojni~ke medrese odlazi u@iv~i}e na nauke kod {ejh Husejin-babe. Jedne ve-~eri, kad je {ejh po{ao spavati, rekao je Sirriji da mudonese mlijeka da se napije. Kad je donio mlijeko{ejh je spavao. êkao je da se probudi. Tako je ~ekaj-u}i, do~ekao zoru. Kad je vidio {ejh Husejin-baba daAbdurrahman jo{ stoji sa mlijekom rekao mu je: "Sveispite si poloìo.“

Temeljito osposobljen u tesavvufskoj znanosti, Abdurrah-man Sirri krajem 18. stolje}a se, po nalogu svoga {ejha,oènio i na svom posjedu Oglavak, dva sata hoda jugoisto~-no od Fojnice, osnovao tekiju: Tu, kao autoritativni Sirri-baba, osobnim ugledom i umje{no{}u, formira popularnotesavvufsko i tarikatsko sredi{te koje zaslugom svoga {ejhapostaje jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

…{ejh Abdurrahman Sirija je oènio bogatu udovicu ina njenom posjedu u Oglavku, izme|u Fojnice iKiseljaka, osnovao tekiju. Sirri-baba i njegova èna suna ruji vidjeli gdje }e praviti tekiju, a kad su ustali i iza{linapolje ugledali su pobodene direke u zemlji. Ova tek-ija je postala jedan od naglasovitijih tekija na Balkanu.Po nalogu svoga {ejha, Sirrija se oènio Lejlom,k}erkom Mula Ahmeda, imama iz Ostru`nice, ~iji suroditelji imali imanje na Oglavku. Sirri-babina prvaèna Lejla ra|ala je samo ènsku djecu, a i ta su djecarano umirala. Sama je predloìla da se Sirri-babaponovo èni. Sama je na{la i djevojku Latifu, k}erkuimama iz Plo~ara, koja je rodila Sirri-babi dva sina(Abdullatifa i [akira) i tri k}eri (Vasviju, [a}iru i Ai{u).

Vremenom {ejh Abdurahman Sirija se razvio u ozbiljnog iznamenitog duhovnog pregaoca i prosvjetitelja koji je svo-jim moralnim ìvotom i principijelno{}u izaziva simpatije ipo{tovanje muslimana {irom Bosne i Hercegovine. Sirri-babina tekija postaje ubrzo zna~ajan centar koji posje}ujusvi znamenitiji Bo{njaci. [ejh Sirri-babin ugled i utjecaj bilisu toliki da je svaki novi namjesnik Bosne smatrao svojomdu`no{}u posjetiti velikog svetitelja. Poznato je da su u te-kiju na Oglavku, da izraze svoje po{tovanje {ejhu Siriji i nje-govim nasljednicima, dolazili me|u ostalim bosanske valijeMehmed Vedìhi-pa{a, Morali Namik-pa{a, MehmedKamil-pa{a, upravitelj Hercegovine Galib Ali-pa{a Sto~evi},i drugi prvaci onog vremena, poput vo|e pokreta zasamostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi odnaroda izabrani bosanski vezir Husejin-kapetan Gra-da{~evi}, na ~ijoj je strani bio i koga je, kao narodnog borca,podràvao {ejh Sirija. Nadalje, i brojni drugi u~eni ljudi togadoba poput sarajevskog muftije Muhameda [akir-efendijeMuidovi}a (p. 1859.), mostarskog muftije Mustafe-efendijeSarajli}a (p. 1847.). Posjete tekiji i turbetima na Oglavkunisu prestale ni poslije Siri-babinog preseljenja, a historijaposebno biljeì posjetu ~uvenog Omer-pa{e Latasa. Po{tonjegovi prihodi nisu bili dovoljni za odràvanje tekije, obra-tio se tada{njem namjesniku Selim-pa{i za pomo}, koji mu

65BEHAR 96


bujuruldijom iz 1239./1824., zbog njegove naro~ite pobo`-nosti i pjesni~ke umjetnosti, iz prihoda (taksita) fojni~ke na-hije odobrava pomo} od 100 gro{a godi{nje za odràvanjetekije i njene musafirhane. Godine 1251./1835. {ejh Sirri,Pobo`ni je, na osnovu sultanskog fermana, sultana Mah-muda II. (1808.-1839.), oslobo|en od svih vrsta poreza idavanja. Poslije toga, 1838. godine travni~ki vezir MehmedVedìhi-pa{a (bosanski namjesnik, 1835.-1840.), na Oglavkugradi svoj konak, koji je postojao sve do 1914. godine, kadaje iz temelja obnovljen, a drugi je mnogo ve}i i ljep{i, 1845.ili 1846. godine sagradio bosanski namjesnik Morali KamilMehmed-pa{a, za koje se pretpostavlja da su bili Siri-babi-ni muridi. Kasnije su oba konaka sluìla za musafirhane. Iz kronograma povodom njegovogpreseljenja koji je anonimni autorspjevao na perzijskom jeziku, doz-najemo potpuni datum smrti [ejhSirrije Sikiri}a. Taj datum pada 23.marta 1847. godine po miladi Isa’a(a.s.). Napominjemo da se u ovojmed`mui nalaze zapisana jo{ dvakronograma iz pera pjesnika [a-kira. Prvi je vezan za smrt nak{i-bendijskog {ejha Ne{ati Ali-efendi-je iz 1282./1865.-66. godine, a drugise odnosi na smrt nekog u~enogHamid-efendije, koji je umro odkuge u kasabi Visoko 1283./1866.-67. godine. Oba kronograma su na-pisana poslije smrti muftije Muido-vi}a, {to zna~i da im je autor nekidrugi pjesnik [akir. Postoji velikavjerovatno}a da se radi o [ejh Si-rrijinu mla|em sinu [akiru, koji jedobro poznavao turski i perzijskijezik i koji je starijeg brata Abdu-llatifa naslijedio na {ejhovskom po-loàju oglava~ke tekije. Ovaj [akirnam je ostavio i kronogram o grad-nji [ejh-Sirrijina turbeta (mauzole-ja) koje je na Oglavku podigao Ali-pa{a Rizvanbegovi} Sto~evi}. Na-ime, nakon Sirri-babinog preselje-nja (1263./1847.), nad njegovim me-zarom na Oglavku izgra|eno je tur-be, a po èlji i zapovijesti njegovogpo{tivaoca, a po svemu sude}i idervi{a, hercegova~kog vezira Ali-pa{e Rizvanbegovi}a. O gradnjiturbeta nalaze se tu na posebnoj tabli spomen stihovi na tur-skom jeziku, koje je spjevao Sirrijin mla|i sin [akir-efendija.Turbe ima oblik ~etverougla sa bijelim okre~enim zidovima,dekorisanim velikim Hu (On) i kupastim drvenim krovom.

Abdulvehab Ilhami-baba @ep~ak

O ìvotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab Ibn Abdulve-hhab @epcevi Ilhami), jednog od najplodnijih bo{nja~kih pjes-nika druge polovine 18. i prve polovine 19. stolje}a – kao i ove}ini bo{nja~kih duhovnih velikana – vi{e doznajemo teme-ljem njegovog djela nego iz oskudnih biografskih podataka. Temeljem vlastitog navoda u proznom djelu na turskomjeziku Tuhfetu-l-musalin ve zubdetu-l-ha{iin (Dar i poslas-tica onima koji se klanjaju Bogu), gdje kaè: ...viladetim binjuz seksan jedi (datum mog ro|enja je 1187.) saznajemo daje Abdulvehab Ilhami-baba ro|en 1187./1873. godine, i to u@ep~u, te da mu je puno ime Abdulvehhab bin Abdulvehhab;

na tarihu na njegovom ni{anu stojiSejjid el-had` Vehhab, a na prepisu nje-gova divana stoji: [ejh el-had` es-sejjidAbdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Jo{u ranom djetinjstvu ostao je bez roditel-ja, {to opet doznajemo iz njegovogstiha: Majke nemam a oca ne pamtim. Podaci o Ilhamijinom {kolovanju sudosta {turi. Muhamed @dralovi} otkrioje njegovu {ejhovsku idàzetnamu izkoje se saznaje da se {kolovao u @ep~u,Te{nju i Fojnici, a profesor Kasim Dob-ra~a je spomenuto prozno djelo, svoje-vrsni priru~nik, na ~ijem po~etku navo-di da mu je profesor bio El-had` Kerimi(Hadì}erimovi} ili Hadì}erimi}), okojemu nemamo nikakvih podataka.Poznato je da su u @ep~u, u 18. stolje}u,uz Ferhadiju dàmiju, djelovali mekteb imedresa, koji su radili sve do pred Dru-gi svjetski rat. Na medresi je bio profe-sor Hadì Abdullah-ef. Karahodà (p.1766.), koji je 1740./41. na narodnom je-ziku spjevao pjesmu Bo{njaku{a. Nas-lijedio ga je sin Hadì Ahmed-ef. Ka-rahodà, koji je i njegovu pjesmu pro-{irio sa jo{ 17 strofa. Kako je Ahmed-ef.Karahodà bio jedini poznati teolog, uvrijeme kad je Ilhamija dorastao za{kolovanje, sasvim je mogu}e da mu jeon bio profesor. U te{anjskoj medresi profesor mu jebio Abdullah Cankari el-Ensari, kodkojega je Ilhami-baba slu{ao fikh, ha-dis i tefsir, {to se vidi iz diplome koju

mu je potpisao ovaj profesor. [to se ti~e njegovog obrazova-nja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je {ejh bioAbdurahman Sirri-baba. Postoji pretpostavka da je to mo-gao biti i {ejh Husejin-baba Zuki} osobno, ali budu}i je Hu-sejin-baba preselio 1800, vjerovatnije je da je Ilhamiju u te-savvuf uvodio Sirri-baba. Ilhamijino djelo govori mnogo i o vremenu u kome je ìvio,vremenu duboke krize osmanskog sultanata, zna~ajnihpoliti~kih, kulturnih i prosvjetnih promjena u Europi, koje

66 BEHAR 96


Iz Ilhami-babine med`mue

67BEHAR 96


67

osmanska Turska poku{ava ‘sti}i’ uvo|enjem administra-tivnih i vojnih reformi, koje se uglavnom negativno odra-àvaju na Bosnu, zna~ajnu krajinu Sultanata prema Za-padu. Bosna toga vremena ekonomski je iscrpljena ~estimratovima, ali i epidemijama bolesti sa velikim `rtvama, {tose odraàva i na politi~ku ravan. Plemstvo i jani~ari opiru sereformama jer njima gube privilegije, dolazi do otpora iuskra}ivanja poslu{nosti centralnoj vlasti, ~ak i pobunama,{to dodatno slabi poziciju centralne vlasti i uzorkuje izvjes-no bezvla{}e, brojne zloupotrebe zakona, korupciju. No, i utakvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojomrije~ju poku{avaju promijeniti moralno stanje svoje okoline.Jedan od takvih je i Ilhami-baba koji svojim stihovima nanarodnom jeziku razotkriva svu bijedusvoga vremena, iznosi nepravde i pozivana suprostavljanje nasilju, o{tro kriti-kuje vjerske i svjetovne dostojastvenikekojima spo~itava neznanje, fanatizam ikonzervativizam. U to vrijeme osmanskinamjesnik bio je Dèlaludin-pa{a, kojise pjesniku u po~etku svoga stolovanjau~inio pravednim i dobrim, pa ga je ujednoj pjesmi i opjevao. Me|utim, ubrzoje nestalo iluzija o pravi~nosti ovog na-mjesnika i Ilhamija o{tro i otvorenoustaje protiv njegovog na~ina vladanja.Kona~no, prema predaji nakon njegoveposljednje pjesme na narodnom jeziku

ûdan zeman nastade: ûdan zeman nastadeSve zlikovac postade

u kojoj ne {tedi ni onovremenu ulemu:Nasta ~udna ulema\oja rade i u~e,Ali sami sebe mu~eNe i|u pravo ni ho}e.

ali ni vezire i pa{e:Svi veziri pravo sudePa i pa{e dobro budeAl murtati krivo sude.I kod pa{a ima ljudiKo je dobar vrlo hudiKad je vi{e zlijeh ljudi.

namjesnik poziva pjesnika u svoj konak u Travnik. Ilhamijase, znaju}i za ishod susreta, na odlasku oprostio od uku-}ana i prijatelja te iz @ep~a u Travnik uputio pje{ice i pos-te}i. Niko ne zna {ta se zbivalo u Travniku, da li je Dèlal-pa{a osobno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, ikasnijeg stradanja, bila njegova o{tra osuda vladaju}eg sis-tema, ili ne{to drugo, ali predaja kaè da je Ilhami-babi biloponu|eno da se odrekne svojih pjesama a kad je ovaj toodbio, da je udavljen u travni~koj tvr|avi. Vijest o Ilhamijinoj

smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovakotragi~an kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnogtribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamijeostao da svijetli do dana dana{njeg. U kronici Muhameda Enveri Kadi}a navodi se tekst pjesmekoja je u vidu levhe stajala u Ilhami-babinom turbetu. To sustihovi koje je ispisao pjesnik Arif 1277./1860.-1. godine, akoja se s obzirom na vrijeme nastanka i spomenu imena utekstu pripisuje {ejh Arifu Sidki Kurtu, nak{ibendijskom{ejhu iz Travnika:

Kakvu sam vje~nu blagodat na{ao,pomozi care Ilhamija!U tekiji postadoh si}u{an,moje stanje se ustali.Zadivio sam se stanjem svijeta,pomozi care Ilhamija!Posmatraju}i ove no}i, isku{enjanasilja odbacio sam ustranu.Vidio sam ~istinu kretanja,pomozi care Ilhamija!Onaj koji napaja,postavio je sto u hakikatu.Napio sam se pi}a ljubavi,pomozi care Ilhamija!Do{av{i u njegovu tekiju Arifposta sluga sa potpunomiskreno{}u.Vra}aju}i se ostvario sam sveèlje i nade,pomozi care Ilhamija.

Prvi Ilhami-babin mezar bio je uturbetu nedaleko od biv{e èljez-ni~ke stanice i biv{e bolnice u Tra-vniku, koje je postojalo do 1959. ka-da je poru{eno radi regulacije togkraja. Njegovi posmrtni ostaci sani{anima preneseni su u turbe uPotur-mahali. Na uzglavnom ni{a-nu, koji ima dervi{ki turban, ukle-sani su stihovi na turskom jeziku: On (Bog) je vje~no ìv!U ~asu kad je u vje~nost preselioostado{e u tuzi njegovi prijatelji.Sebi je otvorio vrata Boìje milostii perivoja rajskog.A primjer mu se nije mogao na}iu njegovo vrijeme.Zlonamjerno su ga obijedilimnogi la{ci.Kada je njegovom nje`nom ìvotuprispjela jesenispio je smrtnu ~a{u Kevserai umro je mu~eni~kom smr}uSejjid hadì {ejh Vehhab.

Godine 1237./1821./2.

Iz Ilhami-babine med`mue

BERI]ET RIJEÎ

RRazggovori

Ja upitah svoje du{e:Kaì mi se ko si ti? Ona veli: De pogledaj moj saltanet u sebi.

Dva su {aha i dva tahta. Ja sve sudim po sebi, dva }ehaje i dva svita, vas je hu}um na meni.

Kausi ala, kausi esvel,ulvi, sutli, nije li?Be{er, melek, enfus, felek. Niko drugog ne moli.

Kesif, latif, fer{u, ar{i. Niko drugog ne broji. E{rar, ebrar, veli, nebi. Niko drugog ne èli.

Zahir, batin i dan i no}, svak se meni veseli, ojonul s’araj, nek je pomo}, nek je a{ik teseli.

Ilhamija lipo kaè:Nek ti nagje{ tegjeli,ke{ iu {uhut, kad sve kaè,onda }e{ ti rit: Beli.

Ilahija Ilhami-babe

behar 96- riznica bošnjačke kulture

Documents