balzac de honore-sjaj i bijeda kurtizana.doc

8/7/2019 BALZAC de HONORE-Sjaj i Bijeda Kurtizana.doc

1/475


2/475

BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA Najvea djela

6

Honore de BaJzac SJAJ I BIJEDA KURTIZANA

Naslov izvornika: Splendeurs et miseres des courtisanes

Prijevod: Dane Smiiklas

Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb

Tiskara: Vjesnik d.d.

Uvez: Grafiki zavod Hrvatske

Dizajn knjige: Halid Malla

ISBN 953-7160-56-4


3/475

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 821.133.1-31 = 163.42

BALZAC, Honore de Sjaj i bijeda kurtizana / Honore de Balzac ; s francuskogapreveo Dane Smiiklas. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Biblioteka Jutarnjeg listaNajvea djela ; 6)


4/475

Prijevod djela: Splendeurs et miseres des courtisanes.

ISBN 953-7160-56-4 441012014


5/475

PRVI DIOKako ljube bludnic


6/475

Prvi dio

Godine 1824. na posljednjem plesu u Operi velikom je broju kra-bulja zapela za oko ljepota nekoga mladia koji je etao po hodni-cima i po foajeu. Drao se kao ovjek koji trai neku enu koju sunepredviene zapreke zadrale kod kue. Tajna je ovoga as nehaj-nog as urnog hodanja poznata samo starim enama i nekoliciniiskusnih danguba. Kod ovakva ogromnog sastanka, gomila slabopromatra gomilu, interesi su strani, ak je i besposlica zaposlena.Mladoga je gizdelina toliko zaokupljala njegova nemirna potranjada uope nije opazio svoga uspjeha: podrugljivo zadivljenih poklikanekih krabulja, ozbiljnoga divljenja, zagriljivih ala i slatkih rijeinije on ni uo ni vidio. Premda ga je njegova ljepota stavljala u redonih izuzetnih osoba koje dolaze na ples u Operu da tamo dozivekakvu pustolovinu, i koje oekuju kao to su ljudi nekad ekali do-bitak na ruletu, dok je jo Frascati ivio, ipak se inilo da je poputgraanina siguran da e dobro provesti svoju veer; po svoj je prilicito bio junak jedne od onih tajna to se odigravaju meu tri osobe,onih tajna od kojih se sastoji itav krabuljni ples u Operi i koje supoznate samo onima to u njima igraju ulogu. Za mlade je naime

ene koje idu na nj da bi mogle rei Vidjela sam, za ljude iz pokra-jine, za neiskusne mladie i za strance, Opera tada vjerojatno pa-laa umora i dosade. Njima je ta crna, spora i stisnuta gomila, kojahoda amo-tamo, koja se valja, okree amo-tamo, penje se i silazi,i koja se moe usporediti samo s mravima na njihovu mravinjaku,tako malo razumljiva kao burza bretonskom seljaku, kojemu je ne-poznato postojanje glavne knjige dravnih vjerovnika. Osim rijetkihizuzetaka, mukarci se u Parizu ne maskiraju: mukarac u dominudaje smijean dojam. U tome se pokazuje genij naroda. Ljudi koji

7


7/475


8/475

Prvi dio

njega mogle sakriti duboke ponore, kao i kod mnogih mladia koji hoeda igraju kakvu ulogu u Parizu a nemaju potrebnog kapitala za svojezahtjeve i koji svaki dan stavljaju na kocku sve za sve, rtvujui Bogukojemu se u ovom kraljevskom gradu najvie umiljavaju: sluaju. Ipak

su njegovo odijelo i njegovo dranje bili besprijekorni, hodao je poklasinom parketu foajea kao stalan gost Opere. Tko nije opazio da tamokao i na svim mjestima Pariza postoji neki nain dranja koji odaje tkosi, to radi, odakle dolazi i to hoe? Krasna li mladia! Ovdje se ovjek moe okrenuti da ga vidi ree neka maska u kojoj su stalni plesni gosti prepoznali otmjenugospou. Ne sjeate li ga se? odgovori joj mukarac koji joj je dao ruku. Agospoa vas je du Chatelet upoznala s njim... Sto? To je ljekarnikov sin u koga se bila zaljubila i koji je postaonovinarom, ljubavnikom gospoice Coralije? Ja sam mislio da je suvie duboko pao a da bi ikada mogao opet

isplivati na povrinu i ne razumijem kako se moe opet pojaviti uparikom drutvu ree grof Siksto du Chatelet. Izgleda kao knez ree maska i nije mu to dala ona glumica skojom je ivio. Moja neakinja, koja ga je otkrila, nije ga znala takoudesiti. Voljela bih upoznati ljubavnicu toga Sargina. Recite mi neto iznjegova ivota to bi mi omoguilo da ga uznemirujem. Ovaj je par, kojije mladia slijedio apui, tada otro promatrala maska irokih ramena. Dragi gospodine Chardon ree prefekt Charente primajuigizdelina za ruku dopustite mi da vas upoznam s jednom osobomkoja se eli ponovo s vama upoznati... Dragi grofe Chatelet odgovori mladi upravo me ta osobapouila kako je smijeno ime koje mi dajete. Kraljev mi je ukaz vratioime Rubempre, ime mojih predaka po majci. Premda su novine javileovu injenicu, ona se tie tako neznatne linosti, te se ne stidim da na njupodsjetim svoje prijatelje, svoje neprijatelje i ravnodune: vi se ubrojitemedu one koje hoete, ali sam siguran da ete odobriti mjeru koju mi jesavjetovala vaa ena kad je jo bila samo gospoa de Bargeton.Ovaj je fini alac nasmijao markiza, a kod prefekta Charente izazvao jenervozno drhtanje.

Rei ete joj nadoda Lucien da ja sad nosim crveni grb s

9


9/475

Sjaj i bijeda kurtizana

ele sakriti svoju sreu mogu ii na ples u Operu a da na nj ne dou, amaske koje su bezuvjetno prisiljene da uu, odmah odlaze. Najzabavnijiprizor, im se otvori ples, prua guva na vratima to je stvara val ljudikoji odlaze i sudaraju se s onima koji dolaze. Zakrabuljeni su dakle

mukarci ili ljubomorni supruzi koji dolaze uhoditi svoje ene ili muevikoji imaju kakvu ljubavnu pustolovinu pa nee da ih uhode njihove ene:oba ta poloaja jednako izazivaju smijeh. Tako je toga mladia, a da nijeni znao, kao ubojica slijedila neka debela i kratka maska, koja se valjalakao kakva bava. Za svakoga stalnog gosta Opere ovaj je domino odavaokakva upravnog inovnika, mjenjakog agenta, bankara, biljenika,ukratko nekog graanina koji sumnja u svoju nevjernu enu. U visokomdrutvu nitko zaista ne trci za dokazima koji bi ga mogli poniziti. Ve jevie krabulja jedna drugoj smijui se pokazalo ovu nakaznu linost, dru-ge su je oslovile, neki su joj se mladii rugali. irina njezinih plea injezino dranje pokazivalo je oiti prezir za ova beznaajna zadirki-vanja. Ona je ila kamo ju je vodio taj mladi, kao progonjeni vepar koji

ne mari za metke to mu zuje oko usiju, ni za pse to za njim laju.Premda bi se na prvi pogled bilo moglo initi da su oni koji su doli radiuitka kao i oni koji su doli zbog zabrinutosti obukli isto odijelo, onuglasovitu venecijansku crnu odjeu, i mada je sve na plesu u Operiisprepleteno, razliiti se krugovi od kojih se sastoji pariko drutvo meusobom nalaze, prepoznavaju i promatraju. Neki upueni imaju tako jasnepojmove da im je ta neitljiva knjiga interesa itljiva kao kakav zanimljivroman. Za stalne goste ovaj dakle ovjek nije mogao ii za kakvomljubavnom pustolovinom, jer bi tada zacijelo nosio kakav dogovorenicrveni, bijeli ili zeleni znak koji odaje ve odavno pripravljenu sreu.Nije li se radilo o nekoj osveti? Kad su vidjele masku koja je tako izblizaslijedila toga mladia miljenika ena, neke su dangube ponovosvratile svoju pozornost na ono lijepo lice na koje je uitak stavioboansku aureolu. Mladi ih je interesirao: to je vie hodao amo-tamo,to je veu radoznalost pobuivao. Sve je kod njega uostalom ukazivalona to da je navikao na otmjen ivot. Prema nekom kobnom zakonu zanae doba, jedva postoji kakva bilo fizika bilo moralna razlika izmeunajotmjenijega, najbolje odgojenoga sina koga vojvode i pera i ovogadraesnog mladia kojega je jo nedavno usred Pariza davila bijedasvojim eljeznim rukama. Ljepota i mladost su kod


10/475

Prvi dio

naenju. Markiza nije poznavala nikoga na svijetu koji bi bio kadarigrati ulogu ove maske. Bojala se stupice pa sjedne i sakrije se. GrofSiksto du Chatelet, kojemu je Lucien skratio naslov za ono njegovoastohlepno du svakako s namjerom koja je mirisala na dugo smi-

ljanu osvetu, slijedio je izdaleka ovoga gizdelina. Uskoro se sastane 8nekim mladiem kojemu je, kako je mislio, mogao govoriti od srca ksrcu. No, Rastignac, jeste li vidjeli Luciena? Potpuno se promijenio udranju i u miljenju.Da sam tako lijep mladi kao on, ja bih bio jo bogatiji od njega odgovori mladi rasipnik laganim ali finim tonom koji je izraavaovedru alu.

Ne apne mu u uho krupna maska i vrati mu sto puta milo zadrago tonom kojim je izrekao ovu jednu jedinu rije.Kako Rastignac nije bio takav ovjek da proguta uvredu, ostao je kaogromom oinut i dao se odvesti k prozoru nekom eljeznom rukom koje

se nije mogao otresti. Vi mladi pjetliu iz kokoinjca mame Vauquer, kojemu je nedostajalo sranosti da zgrabi milijune tate Taillefera kad je ve najveidio posla bio gotov, za vau osobnu sigurnost znajte ovo: ako se ne budete prema Lucienu vladali kao prema bratu koga volite, vi ste unaim rukama, a mi nismo u vaima. utnja i odanost! Inae u se jaumijeati u vau igru i sruit u vae kugle. Lucien de Rubempre senalazi pod zatitom najvee dananje sile Crkve. Birajte izmeuivota i smrti. Va odgovor?Rastignacu se vrtjelo u glavi kao ovjeku koji je zaspao u umi i pro-budio se pokraj izgladnjele lavice. Bojao se, ali je bio bez svjedoka: utakvim prilikama i najodvanije ljude hvata strah.

Samo on moe znati i usuditi se... ree za sebe poluglasno. Maskamu stisne ruku kako bi ga sprijeila da zavri svoju reenicu. Postupajte kao da je to on ree.Rastignac se ponaao kao milijuna na otvorenoj cesti koji je vidio kakorazbojnik niani na nj: predao se.

Moj dragi grofe ree on du ChSteletu kad se vratio k njemu ako vam je stalo do vaeg poloaja, postupajte s Lucienom deRubempreom kao s ovjekom koga ete jednoga dana vidjeti na mnogoviem poloaju no to je va.

11


11/475


bijesnim bikom od srebra na zelenom polju. Srebrnoga bika... ponavljao je Chatelet.Gospoda e vam markiza objasniti, ako ne znate, zato je ovajstari grb neto bolje nego komorniki klju i carske zlatne pele

koje se nalaze na vaem, i to na veliku alost gospoe Chatelet,roene Negrepelisse d'Espard... ivo ree Lucien.Budui da ste me prepoznali, ne mogu vas vie uznemirivati, ine bih vam mogla objasniti do koje me mjere zanimate ree mutiho markiza d'Espard udei se njegovoj bezobratini i sigurnostikoju je taj od nje nekad prezreni ovjek stekao.Dopustite mi onda, gospoo, da sauvam jedinu mogunostkoju imam da zaokupljam vae misli, ostavite me u ovoj tajanstve-noj polusjeni ree on sa smijekom kao onaj ovjek koji neesigurnu sreu izvrgavati pogibli.Markiza nije mogla suzdrati malu naglu kretnju kad je osjetila daju je, prema jednome engleskom izrazu, Lucienova pravilnost pre-

sjeklo.. estitam vam zbog promjene stalea ree grof du ChateletLucienu.A ja primam estitku kao to mi je izriete odvrati Lucien ipozdravi markizu s neizmjernom drai.Napuhanac! ree tiho grof gospoi d'Espard. Konano jeosvojio svoje pretke.Kad je napuhanost kod mladia upravljena protiv nas, gotovouvijek ukazuje na neku osobu koja vrlo visoko stoji, jer medu namaona ukazuje na nesreu. Stoga bih voljela poznati onu od naih pri-jateljica koja je ovu lijepu pticu uzela pod svoju zatitu. Moda bihtada nala mogunost da se veeras zabavljam. Moj je anonimni

list bez sumnje zloba koju je spremila neka moja suparnica, jer jeu njemu govora o ovom mladiu; njegovu mu je bezobratinu posvoj prilici netko diktirao: uhodite ga. Ja u uzeti ruku vojvode deNavarreinsa, pa ete me opet lako moi nai.U onom se trenutku kad je gospoa d'Espard htjela osloviti svogaroaka tajanstvena maska postavi izmeu nje i vojvode da joj apneu uho: Lucien vas ljubi, on je pisac pisamca; va je prefekt njegov najvei neprijatelj, pa zar se onda mogao pred njim izjasniti?Neznanac se udalji i ostavi gospou d'Espard u dvostrukom izne-

10


12/475

Prvi dio

tako tankim slojem duha kao to je kruh nadniara namazan tankomnaslagom enjaka. On je znao spremiti u svoj ambar sve ono Sto jenapabirio ideje i kude po poljima nesreenoga ivota kakav provode knjievnici i politiari. Blondet je na svoju nesreu plaao

svojom snagom za svoje mane i za svoju lijenost. Kako je uvijekzapadao u nevolje, on je pripadao onoj vrsti odlinih ljudi koji sve moguza sreu drugih a nita ne mogu za svoju, onim Ala-dinima kojidoputaju da netko posudi od njih svjetiljku. Ovi divni savjetnici imajuotrouman i valjan duh kad ga ne mui osobni interes. Kod njih radimozak a ne miica. Odatle ona nestalnost njihova znaaja i odatle onajprijekor kojim ih satiru slabiji duhovi. Blondet je dijelio svoju novarkus drugom kojega je dan prije uvrijedio, jeo je, pio i spavao s onim kojegaje sutradan kanio zadaviti. Ovi su zanimljiviparadoksi opravdavali sve.Kako je cijeli svijetshvaao kao alu, ni sam nije htio da ga shvaajuozbiljno. Bio je mlad, omiljen, gotovo slavan, sretan, pa se nije kaoFinot brinuo za to da stekne potreban imutak za stare dane. Najvea je

moda hrabrost u ovaj as bila potrebna Lucienu da odbrusi Blondetukao stoje odbrusio gospodi d'Espard i Chateletu. Ali su kod njega naalost uici tatine sprijeili djelovanje ponosa, koji je sigurno zaetnikmnogih velikih djela. Njegova je tatina slavila slavlje u preanjemsusretu: pokazao se bogat, sretan i pun prezira prema onim dvjemaosobama koje su ga prezrele kad je bio siromaan i bijedan. Ali zar je pjesnik, kao neki stari diplomat, mogao bezobzirno napasti dvojicutakozvanih prijatelja koji su ga primili u nudi, kod kojih je spavao uvrijeme svoje nevolje? Finot, Blondet i on su se zajedno ponizivali, onisu slavili orgije koje nisu samo prodirale novac njihovih vjerovnika.Kao oni vojnici koji ne znaju svoju hrabrost upotrijebiti na pravommjestu, Lucien je tada uinio ono to radi mnogo ljudi u Parizu: on se ponovo osramotio, jer je prihvatio Finotovu ruku i nije odbioBlondetovo milovanje. Tko se bavio novinarstvom, ili tko se jo njimebavi, dolazi u krutu nudu da pozdravlja ljude koje prezire, da se smijeisvome najveem neprijatelju, da trpi najsmradnije prostote, da prlja sebiprste ako hoe da svojim napadaima plati milo za drago. ovjek senavikava na to da gleda kako se ini zlo, da ga proputa; najprije gaodobrava, a na koncu ga i sam ini. S vremenom se dua umanjuje, jer jeprlja sramotni i neprestani kompromis, pokreta plemenitih misli

13


13/475


Maski je izbjegla jedna kretnja zadovoljstva, i ona opet poe Luci-enovim tragom.

Moj dragi, vrlo ste brzo promijenili svoje miljenje o njemu odgovori s pravom zaueniprefekt.

Jednako tako brzo kao oni koji sjede u centru a glasaju s desnicom odgovori Rastignac tome prefektu-narodnom zastupniku koji jo prijenekoliko dana nije glasovao za vladu. Ima li jo danas miljenja? Postoje samo interesi upadne desLupeaulx, koji ih je sluao. O emu se radi? O gospodinu de Rubempreu, koga mi Rastignac eli prikazati kaoneku linost ree narodni poslanik generalnom tajniku. Moj dragi grofe odgovori mu ozbiljno des Lupeaulx gospodinde Rubempre je vrlo zasluan mladi i ima tako dobro zalee da bih biopresretan kad bih s njime opet mogao sklopiti poznanstvo. Tu e brzo pasti u osinjak razvratnika naega doba ree Rastignac.Tri su se sugovornika okrenula prema kutu u kojem je stajalo nekoliko

knjievnika, vie-manje slavnih ljudi, i nekolicina razvratnika. Ova sugospoda iznosila svoje primjedbe, svoje dosjetke i zlobne alepokuavajui se zabavljati i oekujui kakvu zabavu. U ovoj zbrda-zdolasastavljenoj skupini bilo je ljudi s kojima je Lucien dolazio u dodir, a onisu pod prividno lijepim postupcima prema njemu skrivali loe namjere. No, Luciene, moje dijete, moj ljubimce, opet smo se potkoili,okrpali. Odakle dolazimo? Opet smo pomou darova iz Florininabudoara uzjahali na konja? Vrlo dobro, moj mladiu! ree muBlondet putajui Finotovu ruku da prijateljski obuhvati Lucienaoko struka i da ga pritisne na svoje srce.Andoche Finot je bio vlasnik jednoga asopisa u kojemu je Luciengotovo besplatno radio, a Blondet ga je obogaivao svojomsuradnjom,svojim razborom, svojim mudrim savjetima i dubinom svojih pogleda.Finot i Blondet bili su olienje Bertranda i Ratona1, s tom razlikom to jeLa Fontainova maka konano opazila da je varaju, dok je Blondet,premda je znao da ga vara, Finotu dalje sluio.Ovaj sjajni condottiere pera morao je zaista biti dugo rob. Finot jesakrivao okrutnu volju pod nezgrapnim vanjskim oblicima, podpospanom bezobraznom gluposti, koja je toliko bila presvuena

12


14/475

Prvi dio

Duhovit je i lijep: ne smije li i on uspjeti prema onoj tvojoj: qu-tbuscumque viis5. Evo ga pred nama u njegovoj milanskoj bojnojopremi, sa snanim napola izvuenim bodeom i razvijenom zastavom. Boga ti, Luciene, a gdje si omaknuo ovaj krasni prsluk? Samo ljubav

moe nai takva sukna. Imamo li stan? Ovaj as mi fe potrebno znatiadrese svojih prijatelja, ne znam gdje u noas spavati. Finot me je podprostakom izlikom da e imati ljubavni doivljaj noas bacio van. Moj dragi odgovori Lucien provodim u ivotu aksiom skojim je ovjek siguran da e mirno ivjeti: Fuge, late, tace6. Ostavljam vas.- Ali ja ne ostavljam tebe dok mi ne plati onaj sveti dug, onu malu

veerul Hm? ree Blondet, koji je suvie volio dobro omastiti brkovei koji se dao astiti kad je bio prazne kese.- Kakvu veeru? upita Lucien s nestrpljivom kretnjom.- Ne sjea li se? Evo po tome prepoznajem kad nekom prijatelju

dobro poe: sve zaboravlja.

Zna on to nam je duan, jamim za njegovo srce ree Finotprihvaajui Blondetovu alu. Rastignac ree Blondet hvatajui za ruku ovoga mladoga rasi-pnika upravo kad je doao do gornjega kraja foajea u blizinu stupa gdjesu stajali tobonji prijatelji radi se o veeri: ta i vi ete biti s nama...ako gospodin nastavi on ozbiljno pokazujui na Luciena- ne bude i nadalje poricao taj dug asti: on je to kadar.- Gospodin de Rubempre, jamim, nije kadar da to uini ree

Rastignac, mislei na sasvim neto drugo nego na obmanjivanje. Evo Bixioua usklikne Blondet on e takoer doi, beznjega nije nita potpuno. Bez njega mi ni ampanjac ne razvezujeH'/.ik, i sve mi je bljutavo, pa i najbolje ale.

Moji prijatelji ree Bixiou vidim da ste se okupili oko udadana. Na dragi Lucien obnavlja Ovidijeve Metamorfoze7. Kao to su sebogovi pretvarali u rijetko povre i druge stvari da zavedu ene, tako sena Chardon pretvorio u plemia da zavede... koga?... Charlesa X.l Mojdragi Luciene ree on primajui ga /.a dugme njegova kaputa kadnovinar postane veliki gospodin, zasluuje lijepu maju derau. Nanjihovu mjestu ree taj nemilosrdni aljivac pokazujui na Finota iVernoua ja bih te naeo u njihovim malim novinama, ti bi im doniostotinjak franaka: deset

15


15/475


hra, arke se banalnosti troe i okreu se same od sebe. Alcesti2postajuFilintima3, znaajevi slabe, talenti se kvare, vjere u lijepa djela nestaje.Takav koji se nekad htio ponositi svojim napisanim stranicama rasipasvoju snagu na jadne lanke za koje ga njegova savjest prije ili kasnije

prekorava kao za isto toliko loih djela. Bili su doli, kao to se dogodilokod Lousteaua i Vernoua, da postanu veliki pisci, a postali su nemoninovinari. Stoga se ne mogu dovoljno pohvaliti oni u kojih je znaaj navisini njihova talenta: ljudi d'Arthezova kova, koji znaju sigurno hodati po liticama knjievnoga ivota. Lucien nije znao to da odgovori naBlondetovo laskanje, jer je njegov duh na Luciena neodoljivo zavodnikidjelovao, i on je kao razvratnik sauvao svoju vlast nad svojimuenikom, a osim toga je zbog svog ljubavnog odnosa s groficom deMontcornet zauzimao visok poloaj u otmjenom drutvu. Jeste li batinili od kakvoga ujaka? upita ga Finot s podrugljivimizrazom lica. Ja sam poeo, kao i vi, sistematski izrabljivati glupane odgovori

Lucien jednakim tonom. Gospodin jamano ima kakav asopis, kakve novine? upitaAndoche Finot bezobrazno napuhano kao izrabljiva prema onome kogaizrabljuje. Imam neto bolje odvrati Lucien, jer mu je tatina, koju je povrijedila neprirodna nadmo glavnog urednika, povratila svijest onjegovom novom poloaju. A to vi imate, moj dragi?... Imam stranku. Postoji li Lucienova stranka? upita Vernou smijeei se. Finot, ovaj te djeak daleko pretekao, to sam ti i prorekao. Lucienima talenta, nisi znao s njim dobro postupati, nego si ga muio. Pokaj se,

ti surovi klipane! povie Blondet.Blondet je bio lukav kao lija i nazrijevao je u Lucienovu govoru,kretnjama i licu vie od jedne tajne. Premda ga je ublaivao, znao mu jeupravo tim rijeima stezati podbradnjak uzde. Htio je doznati razlogezato se Lucien vratio u Pariz, njegove namjere i sredstva za ivot. Klekni na koljena pred ovom moi koju nikad nee imati, ma bio ti sto puta Finot4 nastavi on. Pripusti gospodina, i tosmjesta, u broj jakih ljudi kojima pripada budunost. On je na!

14


16/475

Prvi dio

u nekadanju komediju. takor je bio suvie skup: nije donosio niasti ni koristi ni uitka. Mode takora je tako potpuno nestalo da jedanas malo ljudi znalo tu intimnu pojedinost otmjenoga ivota prijerestauracije, sve do trenutka kad su neki pisci ponovo uzeli takora

kao novu temu. Kako! Zar bi nam Lucien, koji je ubio Coraliju, oteo Torpillu?" upita Blondet.Kad je maska s atletskim oblicima ula to ime, nehotice se trgla. To jeRastignac opazio, premda je trzaj bio prikriven. To nije mogue! odgovori Finot. Torpille nema ni prebijenepare da bi je komu dala: ona je od Florine posudila tisuu franaka, kakomi je rekao Nathan. Oh! gospodo, gospodo!... ree Rastignac pokuavajui branitiLuciena protiv tako ogavnih podvala. Onda je usklikne Vernou nekadanji uzdravani Coralijinljubavnik postao tako krepostan?...

Oh, ba mi tih tisuu franaka ree Bixiou dokazuju da naLucien ivi s Torpillom... Kako nenadoknadiv gubitak trpi elita knjievnosti, znanosti,umjetnosti i politike! ree Blondet. Torpille je jedina rasputenadjevojka od koje se moe izgraditi lijepa kurtizana: nikakvaobrazovanost nije je pokvarila, ne zna ni itati ni pisati: ona bi nasrazumjela. Mi bismo svojoj epohi darovali jedan od onih prekrasnihaspazijanskih'12 likova bez kojih nema velikoga stoljea. Vidite kakogospoa du Barry dobro pristaje XVIII. vijeku, Ni-non de LenclosXVII., Marion de Lorme XVI., Imperia XV, Flora Rimskoj Republici,koju je ona izabrala za svoju batinicu, i koja je njezinom ostavtinommogla isplatiti svoj dravni dug. Sto bi bio Horacije bez Lidije, Tibulbez Delije, Katul bez Lezbije, Proper-cije bez Cintije, Demetrije bezLamije, koja jo i danas sainjava njegovu slavu? Kad Blondet u foajeu Opere govori o Demetriju, suvie mi se inikao lanak izDebatsa apne Bixiou u uho svome susjedu. I bez svih ovih kraljica to bi bilo carstvo Cezara? nastavljao je idalje Blondet. La'is i Rodopa su Grka i Egipat. Sve su uostalompoezija onih vjekova u kojima su ivjele. Ova poezija, koja nedostajeNapoleonu, jer je njegova udovica, velika armija, kasarnska ala nijenedostajala revoluciji, koja je imala gospodu

17


17/475


stupaca dobrih dosjetaka. Bixiou ree Blondet ugostitelj nam je svet dvadeset etiri sataprije gozbe i dvanaest sati poslije nje: na dini prijatelj daje nam veeru. Kako! Kako! nastavi Bixiou a to je potrebnije nego jedno

veliko ime sauvati od zaborava i obdariti darovima ubogo plemstvotalentiranoga ovjeka? Luciene, ti uiva potovanje tampe, kojoj si bionajljepi ukras, a mi emo te podupirati. Finot, nekoliko redaka uuvodnom lanku! Blondet, jedan lukav lani na etvrtoj stranicitvojih novina! Najavimo da je izala najbolja knjiga naega doba:Strijelac Karla IX.. Zamolimo Dauriata da nam izda Ivanice, oveboanske sonete francuskoga Petrarce. Podignimo svoga prijatelja natitu tampanoga papira koji stvara i unitava slavu. Ako hoe veeru ree Lucien Blondettt da se otrese ove skupinekoja je postajala sve veom ini mi se da nisi trebao upotrijebitihiperbolu ni parabolu sa svojim starim prijateljem, kao da je on kakvabudala. Sutra naveer kod Lointiera ree ivahno kad je vidio kako

dolazi neka ena prema kojoj se pourio. Oh! oh! oh! ree Bixioupodrugljivo mijenjajui glas kod svakogausklika, kad mu se inilo da prepoznaje masku prema kojoj je Lucieniao to zasluuje da se potvrdi.I on je slijedio taj lijepi par, prestigao ga i promotrio ga otrimpogledom, te se vratio na veliko zadovoljstvo svih ovih zavidnika koji suhtjeli znati odakle dolazipromjena Lucienovih novanih sredstava.

Moji prijatelji, vi ve odavna poznate sreu gospodina de Ru- bemprea ree im Bixiou. To je nekadanji des Lupeaubcovtakor.Sada je ve zaboravljena izopaenost, koja je jo u poetku ovogastoljea bila vrlo rairena, a sastojala se u raskoi takora. takorom ta je rije u tom smislu ve zastarjela zvala se djevojica od desetdojedanaest godina, statistica u nekom kazalitu, naroito u Operi, kojusu neki razvratnici odgojili za opainu i besramnost. takor je bionekakav paklenski pa, ulino derite kojemu su se opratali svi uspjelipothvati. takor je mogao sve uzeti, ovjek ga se morao uvati kaoopasne ivotinje, on je unosio u ivot element veselosti kao nekoScapin8, Sganarelle9 i Frontin10

16


18/475

Prvi dio

govor vrvi od duhovitih dosjetaka, ona poznaje tajnu onomatopeje unajljepim bojama, ona...

Ti si profukao pet franaka svoga feljtona ree Bixiou prekidajuiLousteaua; Torpille je beskonano neto bolje nego to sve: vi ste

manje-vie svi bili njezini ljubavnici, a nijedan od vas ne moe rei damu je ona bila ljubovca, ona vas uvijek moe imati, a vi nju neetenikada. Vi silom provaljujete njezina vrata, vi je morate moliti za kakvuuslugu... Ohl ona je plemenitija nego razbojniki poglavica koji dobro obavljasvoj posao, i odanija nego najbolji kolski drug ree Blondet; ovjek joj moe povjeriti svoju kesu i svoju tajnu. Ali ono to bi mepotaklo da je izaberem za kraljicu, jest njezina bur-bonska ravnodunostza palog ljubimca. Ona je, kao i njezina majka, mnogo preskupa ree des Lu-peaulx. Lijepa Holananka bi bila progutala dohotke toledskog nadbiskupa,ona je pojela dva biljenika...

I hranila Maxima de Traillesa kad je bio pa ree Bbriou. Torpille je suvie skupa, kao Rafael, kao Careme, kao Taglioni, kaoLavvrence, kao Boulle, kao to su bili preskupi svi genijalni umjetnici... ree Blondet. Nikada Estera nije izgledala kao otmjena ena ree tada Ra-stignac pokazujui na masku kojoj je Lucien davao ruku. Ja bih sekladio za gospou de Serizv. Nema sumnje usklikne du Chatelet i imovina se gospodina deRubemprea objanjava. Ah] Crkva zna izabrati svoje levite. Kako bi bio krasan tajnik kakveambasade] ree des Lupeaulx. To vie nastavi Rastignac to je Lucien talentiran ovjek. Ovasu gospoda o tome doivjela ne jedan dokaz doda on promatrajuiBlondeta, Finota i Lousteaua. Da, taj je djeak tako skrojen da e daleko doi ree Louste-au,koji se izjedao od zavisti to vie to ima ono to mi nazivamonezavisnost u idejama. Ti si ga nainio takvim kakav jest ree Vernou. Dobro odvrati Bixiou promatrajui des Lupeaubca pozivam sena sjeanje gospodina generalnog tajnika i izvjestitelja za molbe, ova jemaska Torpille, kladim se za jednu veeru... Primam okladu ree du Chatelet, jer je elio doznati istinu.

19


19/475


20/475

Prvi dio

U boicu. Maska je stajala tamo kao da je bila sama s Lucienom, i za tuenu nije vie postojalo onih deset tisua osoba, nije bilo vie one tekeatmosfere pune praine, ne! Ona je stajala pod boanskim svodomljubavi kao to Rafaelove madone stoje pod zlatnom ovalnom aureolom.

Ona nije osjeala da su je gurali laktovima, plamen njezina pogledaprobijao je kroz rupe maske i spajao se s Lucienovim oima, pa se akinilo da i drhtanje njezina tijela potjee od same kretnje njezina prijatelja. Odakle dolazi taj plamen koji obasjava zaljubljenu enu iodlikuje je iznad sviju? Odakle dolazi ona vilinska lakoa koja, kako seini, mijenja zakone tee? Je li to dua koja izlazi van? Ima li sreafizike snage? Nevinost djevice i drai djetinjstva izbijali su iz domina.Premda su ova dva bia bila odvojena, ak su i u hodu nalikovala na oneskupine Flore i Zefira koje su najvjetiji kipari umjetniki isprepleli. Noto je bilo vie nego kiparstvo, vie nego najvea umjetnost: Lucien injegov lijepi domino podsjeali su na one anele zabavljene cvijeem ipticama koje je kist Giovannija Bellinija stavio pod slike djevice-majke.

Lucien i ova ena pripadali su mati, koja je iznad umjetnosti kao to jeuzrok iznad posljedice.Kad je ta ena, koja je zaboravila sve, bila jedan korak od te skupine,Bixiou povie:

Estera!Nesretnica naglo okrene glavu kao osoba koja uje da je netko zove.Prepozna toga zlobnoga ovjeka, i spusti glavu kao ovjek na umoru kojiizdie posljednji uzdah. Provali smijeh, te se sve orilo i skupina seraspri po mnotvu kao gomila preplaenih mieva, koji s ruba nekogaputa bjee u svoje rupe. Samo se Rastignac nije udaljivao vie nego to je morao, da se ne bi inilo kao da bjei pred Lucienovim blistavim pogledima, pa se mogao diviti jednako dubokim, premda skrivenim bolima jednoga i drugoga: ponajprije jadnoj Torpilli kao oinutojgromom, zatim nerazumljivoj maski, jedinom ovjeku ove skupine kojije ostao. Estera apne samo rije Lucienu u uho upravo kad su joj klecalakoljena, i Lucien nestane s njome podupirui je. Rastignac je pratiopogledom taj krasni par, zadubljen u svoje misli. Odakle joj to ime Torpille? upita ga neki sumorni glas koji gaje pogodio u dubinu due, jer nije vie bio promijenjen. To je zaista on, i opet je izmakao... ree Rastignac za se.

21


21/475


Hajde, des Lupeaubc ree Finot nastojte prepoznati uisvoga bivega takora.Nijepotrebno poinjati zloin protiv povrede maske odvratiBixiou. Torpille i Lucien e se vratiti k nama kad budu opet

proli foajeom. Obvezujem se tada da u vam dokazati da je toona.Opet je dakle isplivao na povrinu na prijatelj Lucien? reeNathan, koji se pridrui skupini a ja sam mislio da se vratio uAngouleme da tamo zavri svoj ivot. Je li otkrio kakvu tajnu pro-tiv vjerovnika? On je uinio ono to ti nee tako brzo odgovori Rastignac sve je platio.Krupna je maska kimajui glavom potvrivala.

Kad mukarac u njegovoj dobipostane uredan ovjek, ode stran-puticom, nema vie smionosti, postaje rentijer nastavi Nathan.Oh1. taj e uvijek ostati veliki gospodin, uvijek e imati visoke

misli, koje e ga izdizati iznad toboe nadmonih ljudi odgovoriRastignac.U ovaj as su novinari, gizdelini i dangube svi promatrali ovajdraesni predmet njihove oklade, kao to trgovci konjima proma-traju konja na prodaju. Ovi suci koji su ostarjeli u upoznavanjuparike pokvarenosti, sve sami ljudi odlinoga duha, a opet na ra-zliitom podruju, svi jednako pokvareni, jednako razvratni, svineobuzdanog astoljublja, navikli na to da sve pretpostavljaju, dasve pogaaju, arko su uprli oi u jednu maskiranu enu, koju ni-tko nije mogao odgonetnuti osim njih. Jedino su oni i neki stalnigosti na plesu u Operi mogli prepoznati pod dugim mrtvakimpokrovom onoga domina, pod kukuljicom, pod viseim ogrtaem,pod kojima nije mogue prepoznati enu, oblinu oblika, osobitostdranja i koraka, kretnje bokova, dranje glave i sve one pojedi-nosti koje obine oi ne mogu zamijetiti, a bile su lako vidljivenjihovima. Usprkos ovoj bezoblinoj vanjtini, oni su dakle mogliprepoznati najdirljiviji prizor, onaj prizor to ga prua oku enakoju oivljuje istinska ljubav. Bila to Torpille, vojvotkinja de Mau-frigneuse ili gospoda de Serizv, zadnja ili prva preka na drutvenojljestvici, ovo je bie svakako bilo divan stvor, vizija sretnih snova.Ovi stari mladii jednako kao i oni mladi starci tako su se uzbudilida su zavidjeli Lucienu na divnoj prednosti toga preobraaja ene

20


22/475

Prvi dio

neugodnih kutova, medu kojima se istiu ulica de Langlade, izlazprolaza Saint-Guillaume, i nekoliko uglova ulica. Opinska uprava dosadnije mogla nita uiniti da oisti ovu veliku gubavnicu, jer je prostitucijave odavna tamo postavila svoj glavni stan. Moda je srea za pariki

svijet to se ovim uliicama ostavlja njihov gnusan izgled. Kad ovjekovuda prolazi danju, ne moe sebi zamisliti to biva nou iz ovih ulica:ovim ulicama prolaze udna bia koja ne pripadaju nikakvu svijetu;polugole i bijele prilike stoje uz zidove, sjena je ivahna. Izmeu kunihzidova i prolaznika uljaju se odjee koje hodaju i govore. Pokoja sepoluotvorena vrata ponu grohotom smijati. Do uha ti dopiru onakverijei koje su, kako kae Rabelais, bile smrznute pa su se otopile. Izplonika odzvanjaju ritornele. Nije to neodreena buka, ona neto znai:kad je hrapava, to je ovjeji glas, ali ako nalikuje na pjevanje, nemavie nita ljudsko i pribliava se zvidanju. esto iznenada zazvidi. Na-pokon pete izama imaju neto izazovno i porugljivo. ovjeku se zavrtiu glavi kad vidi sve ovo. Tamo su izmijenjene atmosferske prilike:

ovjeku je vrue zimi a hladno ljeti. Ali kakvo god bilo vrijeme, ovaudna priroda prua isti prizor: tamo ivi fantastini svijet BerlinaninaHoffmanna. Ni najbolji blagajnik-raunovoda ne nalazi ovdje nitazbiljsko ako je proao tjesnace ulica koji vode u pristojne ulice gdje imaprolaznika, duana i svjetiljaka. Vrednija je prezira ili je besramnija negokraljice i nego i kraljevi prolih vremena, koji se nisu bojali bavitikurtizanama, uprava ili moderna politika to se vie ne usuuju pogledatiu lice ovoj rani velikih gradova. Svakako se mjere moraju mijenjatiprema vremenu, a takve su mjere osjetljivije kad diraju u pojedinca i unjegovu slobodu, ali bi se moda ovjek morao pokazati irokogrudan ismion u materijalnim stvarima kao to su zrak, svjetlo i prostorije.Moralist, umjetnik i razumni upravnik poalit e za nekadanjimdrvenim galerijama Palais-Rovala, gdje su se natiskavale ove ovice kojee uvijek doi onamo kamo idu etaoci: a nije li bolje da etaoci iduonamo gdje su one? Sto se dogodilo? Danas su najsjajniji dijelovibulevara, ovo arobno etalite, zabranjeni uveer obitelji. Redarstvo senije znalo okoristiti prilikom koju su mu u tom pogledu pruili nekiprolazi, tako da je moglo spasiti javnu cestu. Djevojka koju je na plesu uOperi slomila jedna rije stanovala je ve jedan dva mjeseca u ulici deLanglade, u nekoj kui rune vanj-

23


23/475


uti li u te zadaviti odgovori maska sasvim drugim glasom.Zadovoljan sam s tobom, odrao si svoju rije i stoga ima vieod jedne desnice u svojoj slubi. uti odsada kao grob, a prije negozauti, odgovori mi to u tepitati.

Ova je djevojka tako draesna da bi zaludila samoga cara Napo-leona, i da bi zaludila ak i onoga kojega bi bilo mnogo tee zavesti:tebe! odgovori Rastignac udaljujui se.Jedan asak ree maska. Pokazat u ti da se mora pravitikao da me nisi nikad nigdje vidio.Taj ovjek skine masku. Rastignac je oklijevao jedan trenutak, jernije nita vidio od one ogavne osobe koju je nekad poznao u kuiVauquer.

Vrag vam je omoguio da sve promijenite na sebi, osim vaihoiju, koje ovjek ne bi mogao nikad zaboraviti ree mu on.vrsta ga je aka stisnula za ruku da mu preporui vjenu utnju.U tri sata ujutro des Lupeaulx i Finot naoe rasipnika Rastignaca

na istom mjestu, naslonjena na stup kodkojega ga je ostavila strana maska. Rastignac se ispovjedio sam sebi: on je bio ispovjedniki pokajnik, sudac i okrivljeni. Dao se odvesti na doruak, i kad jedoao kui, bio je dobrano pripit, ali utljiv.Ulica de Langlade kao i susjedne ulice nagruju Palais-Royal i uli-cu de Rivoli. Ovaj dio najsjajnije etvrti Pariza dugo e nositi ljagusramote koju su mu utisnule hrpe smea staroga Pariza, na kojimasu nekad stajali mlinovi. Ove uske, mrane i blatne ulice, gdje seodvijaju poslovi kojima nije stalo do njihove vanjtine, dobivajunou tajanstvenu fizionomiju punu opreka. Svakoga tko doe izosvijetljenih mjesta ulice Saint-Honore, iz ulice Neuve-des-Petits-Champs i Richelieuove ulice, u kojima se tiska neprekidno mno-

tvo i u kojima sjaju remek-djela obrta, mode i umjetnosti, svakogaovjeka kojemu nije poznat veernji Pariz mora obuzeti tuna tje-skoba kad zapadne u mreu malih ulica koje okruuje ovo svjetloto odsijeva do neba. Tamna sjena dolazi iza ovih bujica plinskogasvjetla. S vremena na vrijeme jedna blijeda svjetiljka baca svojenesigurno i nejasno svjetlo koje vie ne osvjetljuje stanovite ta-mne uglove. Prolaznici idu brzo i rijetki su. Duani su zatvoreni, aako je koji otvoren, daje lo dojam: to je kakva zaprljana i mranakrma ili prodavaonica rublja u kojoj se prodaje kolonjska voda.Neka nezdrava studen zebe te za kosti. Prolazi malo kola. Ima

22


24/475

Prvi dio

Jedna grijalica s izgorenim ugljenom govorila je o dogaaju ovogastranoga jutra, kukuljica i ogrta domina bili su na zemlji. Krevet nijebio raspremljen. Jadni stvor, smrtno pogoen u srce, bez sumnje je svetako ostavio kad se vratio iz Opere. Stijenj svijee koji se skrutnuo u

tekuini to ju je sadravala zdjelica na svijenjaku pokazivao je kolikose Estera bila zadubila u svoja posljednja ra-/.miljanja. Rupinatopljen suzama dokazivao je kako je iskren bio oaj ove Magdalene,koje je klasina poza bila poza bezbone kurtizane. Ovo iskreno kajanjenasmije sveenika. Kako je bila nespretna, kad je htjela umrijeti, Esteraje bila ostavila svoja vrata otvorena a da nije raunala da zrak dviju sobatreba veu koliinu ugljena da postane zaguljiv. Plin ugljena ju je samoomamio. Svjei /.rak koji je sada prodro sa stuba postupno ju je vraao ksvijesti, da opet osjeti svoje patnje. Sveenik je stajao nepomino,zadubljen u svoje mrane misli, a nije ga dirala boanska ljepota tedjevojke, i promatrao je njezine prve kretnje kao da je ona kakvaivotinja. Njegove su oi prividno ravnoduno bludjele s ovoga

slomljenog tijela po svakovrsnim predmetima. Promatrao je pokustvoove sobe, kojoj je crveni, izglaani i hladni pod jedva skrivao lo, izlizansag. Staromodni kreveti od obojena drva, optoen zastorima od utogapamunog platna s crvenim ruama, jedan jedini naslonja i dva stolcaisto tako od obojena drva, presvueni istimpamunim platnom, a takvesu takoer bile draperije na prozoru; tapeta je bila iarana cvijeem, ali je bila crna i masna od zuba vremena; jedan stol za ivanje odmahagonijeva drveta; kamin natrpan prostim kuhinjskim posuem, dvanaeta svenja cjepanica; na kamenoj ploi kamina je tu i tamo bilastaklenina izmijeana s nakitom, sa karama; prljavi jastui, bijele inamirisane rukavice, prekrasan eir koji je bio baen na vr za vodu, jedan Ternaux-al koji je zaepio prozor, lijepa haljina objeena oavao, mali tvrdi divan bez jastuka, proste kaljae i draesne cipele,vezivo koje bi pobudilo zavist kakve kraljice, tanjuri od obinogaporculana na kojima su se vidjeli ostaci posljednjeg obroka i zatrpanipriborom od kineskog srebra, te srebrnine siromanoga Pariza; jednakoara puna krumpira i prljavog rublja, a na njemu je bila kapica odgaza, zatim jedan otvoren i prazan lo ormar s ogledalom. Na njegovimsu se policama vidjele potvrde zalagaonice: to je bila cjelokupna slikatunih i veselih, bijednih i bogatih stvari koje su se nametalepogledu.

25


25/475


26/475

Prvi dio

Osjeate li se bolje? upita sveenik i dade joj piti zaeerenevode.inilo se da ovaj ovjek pozna ovakva osebujna kuanstva, on je unjima sve razumio. Bio je kao kod kue. Ova prednost da netko bude

svuda kao kod kue pripada samo kraljevima, rasputenim djevojkama ilopovima.- Kad vam opet bude potpuno dobro nastavi ovaj neobini sveenik

nakon krae stanke rei ete mi koji su vas razlozi naveli da poinitesvoj posljednji zloin, naime pokuaj samoubojstva.

- Moja je povijest vrlo jednostavna, moj oe odvrati ona. Prijetri mjeseca sam jo ivjela u neredu u kojem sam se rodila. Bila samzadnji i najbesramniji stvor, a sada sam samo najnesretniji stvor nasvijetu. Dopustite mi da vam ne govorim o svojoj jadnoj majci, ona jeumorena...

- Nju je umorio neki kapetan u nekoj sumnjivoj kui ree sveenikprekidajui svoju pokajnicu... Poznam vae podrijetlo i znam, ako se

ikojoj osobi ikad moe oprostiti to je provodila besraman ivot, da semoe vama, jer su vam nedostajali dobri primjeri.- Nisam, aliboe, ni bila krtena, niti sam primila pouku u kojoj vjeri.

Sve se onda moe popraviti nastavi sveenik samo ako vaavjera i vae kajanje bude iskreno, bez skrivenih misli. Lucien i Bog ispunjaju moje srce ree ona s dirljivom beza-zlenou.

- Mogli biste rei Bog i Lucien odvrati sveenik smijeei se.- Vi me podsjeate na svrhu moga dolaska. Nemojte izostaviti nita to

se odnosi na ovoga mladia.- Vi dolazite zbog njega? upita ona s izrazom ljubavi koja bi bila

raznjeila svakoga drugog sveenika. Ohl on je sve slutio.

Ne odgovori on vaa smrt nikoga ne zabrinjava, va ivotzabrinjava. Hajde, objasnite mi svoje ponaanje. Jednom rijeju ree ona.Jadno je djevoje drhtalo zbog osornoga sveenikova tona, ali kao enakoju ve dugo nije surovost iznenadila.

Lucien je Lucien nastavi ona najljepi i najbolji mladiod ivih bia, ali ako ga poznate, moja e vam se ljubav initi vrlo

27


27/475


28/475

Prvi dio

ena bez grijeha; i kad ga neka ena sretne, moe samo njega ljubiti: etolAli takvu biu potrebno je bie koje je jednako njemu. Ja sam daklehtjela biti dostojna da me moj Lucien ljubi. Odatle je dola mojanesrea. Juer su me u Operi prepoznali neki mladii koji nemaju ni

toliko srca koliko tigar ima milosra, ali jo bih se i s tigromsporazumjela! Veo nevinosti to sam ga nosila, pao. je. Njihov mi jesmijeh razdirao duu i srce. Nemojte misliti da ste me spasili, ja uumrijeti od tuge.

Va veo nevinosti?... ree sveenik. Vi ste dakle s Lucie-nompostupali s krajnjom strogosti? Oh! moj oe, kako mi vi, koji ga poznate, postavljate takvo pitanje! odgovori ona i divno mu se nasmijei. Bogu se ovjek ne moeopirati. Ne hulite na Boga ree sveenik blagim glasom. Nitko nemoe biti slian Bogu, pretjerivanje slabo pristaje istinskoj ljubavi, vi joniste za svoga idola osjetili istu i pravu ljubav. Da ste osjetili promjenu

koju ste, kako se hvalite, na sebi izvrili, postigli biste kreposti koje sudar mladosti, bili biste osjetili slasti istoe i njenost stidljivosti, ta dvavijenca slave mlade djevojke. Vi ga ne volite.Estera se zgrozila, to je i sveenik vidio, ali to nije uzdrmalo mir ovogaispovjednika.

Da, vi ga ljubite poradi sebe a ne zbog njega, poradi prolaznihuitaka koji vas oaravaju a ne poradi ljubavi kao takve. Ako ste ga setako domogli, vi niste osjetili onu svetu jezu koja proima bie u koje jeBog utisnuo peat divne savrenosti: jeste li mislili na to da ste gaponizili svojim nekadanjim neistim ivotom, da ste htjeli pokvariti jedno dijete onim groznim nasladama kojima ste zasluili onaj svoj poznati sramni nadimak? Vi ste bili nedosljedni i sebi i svojojkratkotrajnoj ljubavi... Kratkotrajnoj? ponovi ona i podigne oi. Kakvim da se imenom nazove ona ljubav koja nije vjena a uje-dinjuje nas do groba s onim koga ljubimo? Ah! elim biti katolkinja povie ona muklim i snanim glasomkojim bi bila dobila milost naega spasitelja. Moe li biti enom Luciena de Rubemprea takva djevojka koja nijeprimila ni kria od crkve, ni znanja, koja ne zna ni itati ni pisati, a nitimoliti se, koja ne moe ni koraka nainiti a da se plonik

2l>


29/475


prirodnom. Sluajno sam ga prije tri mjeseca susrela u kazalitu Porte-Saint-Martin, kamo sam ila, jednom, kad sam imala izlaz, jer smo miimale jedan dan slobodan u tjednu, u kui gospoe Mevnardie, gdje sambila. Lako ete shvatiti da sam sutradan uzela dopust bez doputenja.

Ljubav mi je obuzela srce i tako me promijenila te sama sebe vise nisam poznala kad sam se vratila iz kazalita. Zgrozila sam se nad samomsobom. Nikad Lucien nije mogao nita znati. Mjesto da mu kaem gdjeivim, dala sam mu adresu onoga stana u kome je tada stanovala mojaprijateljica koja je bila tako dobra te mi ga je ustupila. Kunem vam sesvojom svetom rijei...

Ne smijete se zaklinjati. Je li to zakletva kad vam dajem svoju svetu rije? No, od toga samdana radila u onoj sobi sama kao izgubljena i ivala koulje za dvadesetosam sua po komadu kako bih ivjela od potena rada. Punih mjesecdana jela sam samo krumpire da ostanem pristojna i dostojna Luciena,koji me ljubi i potuje kao najkreposniju meu najkreposnijima. Dala

sam policiji propisnu izjavu da opet zadobi-jem svoja graanska prava, ipodvrgnuli su me paski na dvije godine. Oni isti koji te vrlo lako unesu ulistu sramote prave izvanredne potekoe da te izbriu iz nje. Sve to sammolila nebo bilo je da uvrsti moju odluku. Imat u u travnju devetnaestgodina: u ovoj dobi ima jo mogunosti... Meni se bar ini da sam serodila tek prije tri mjeseca... Svako sam jutro molila dragoga Boga izaklinjala ga da Lucien ne dozna za moj prijanji ivot. Kupila sam ovudjevicu koju vidite: molila sam je na svoj nain, jer ne znam molitava, neznam ni itati ni pisati, nikad nisam ila u crkvu, nikad nisam vidjeladobroga Boga nego samo na procesijama, iz radoznalosti. A to govori djevici? Govorim joj kao to govorim Lucienu s onim zanosom due odkojega se rasplae. Ah, on plae? Od veselja ree ona ivo. Jadni miii Mi se tako dobrorazumijemo kao da imamo istu duu. On je tako mio, tako umiljat, takonjean u srcu, u duhu i u vladanju. On kae da je pjesnik, a ja kaem da je Bog... Oprostite! ali vi sveenici ne znate to je ljubav. Uostalom,samo mi dovoljno poznajemo mukarce da bismo cijenili jednogaLuciena. Jedan je Lucien, vidite, tako rijedak kao

2S


30/475

Prvi dio

bile sjajne i ute kao u tigra i koje je strogi ivot i oskudica bila prekrilaonakvim velom kakav se nalazi na horizontu za vrijeme pasje vruine:zemlja je vrua i sjajna ali je od magle mutna i nejasna pa se gotovo i nevidi. Upravo panjolska ozbiljnost i duboke bore to su ih iznakazile

brazgotine gadnih kozica pa su izgledale kao ra-zrovane koloteine,ispresijecale su njegovo zelenkasto i od sunca opaljeno lice. Tvrdoaovih crta isticala se to vie to ih je kao uokvirivala oskudna vlasuljasveenika koji puno ne dri do svoje osobe, elava crna vlasulja koja jena svjetlu izgledala crvena. Njegov atletski gornji dio tijela, njegoveruke kao u starog vojnika, njegova iroka plea i njegova jaka ramena,sve je to bilo kao u onih karijatida to su ih graditelji srednjega vijekaupotrebljavali na nekim talijanskim palaama i na koje nepotpuno podsjeaju karijatide na proelju kazalita Porte-Saint-Martin. ak iljudi koji ni najmanje nisu bistra pogleda bili bi doli na to da su ovogaovjeka samo najsvetije strasti ili zaista neobini doivljaji nagnali ukrilo Crkve. Zaista su ga samo najudnovatiji dogaaji mogli

promijeniti, ako se takva narav uope moe promijeniti. ene koje suprovodile ivot koji je Estera tako estoko odbacila zapadaju u stanjeposvemanje ravnodunosti prema vanjskim oblicima mukarca. One susline dananjem knjievnom kritiaru koji se u stanovitom pogledumoe s njima usporediti i koji zapada u stanje duboke nebrige za umje-tnike oblike: on je itao toliko djela, on ih toliko vidi kako prolazepokraj njega, toliko se naviknuo na napisane stranice, doznao je za tolikerasplete, vidio je toliko drama, toliko je napisao lanaka, a da bi rekaoto je mislio, toliko je puta izdao stvar umjetnosti za volju svojihprijatelja i neprijatelja, te mu se to sve napokon zgadi, ali ipak i daljevri svoje zvanje kao knjievni sudac. Potrebno bi bilo udo da taj pisacnapie kakvo djelo, jednako kao to bi trebalo udo da se ista i plemenita ljubav rascvate u srcu koje kurtizane. Glas i kretnje togasveenika koji kao da su dolazili sa Zurbaranova platna inili su se takoneprijateljski jadnoj djevojci, kojoj je oblik malo znaio, te se ona manjesmatrala predmetom njegove brige nego vie kao potrebno sredstvo nekenjegove osnove. Premda nije mogla razlikovati izmeu laskanja kojedolazi iz osobnoga interesa i usrdnosti koja proizlazi iz milosra jerovjek mora biti dobro na oprezu da lijepe rijei prijatelja ne uzme zagotov novac ipak se osjeala kao da je u pandama kakve grdnegoropadne ptiurine

31


31/475


ne podigne da je optui, koja se odlikuje jedino prolaznom vrijednostisvoje ljepote, koju e moda sutra bolest odnijeti, moe li takavpokvareni i ponieni stvor, koji je poznavao svoje ponienje... (bez togaznanja i s manje ljubavi prije bi vam se moglo oprostiti...) moe li

budui plijen samoubojstva i pakla biti njegovom enom? Svaka jereenica bila kao ubod bodeom koji ju je pogaao u dubinu srca, kodsvake reenice sve su jai i jai jecaji i guste suze oajne djevojkepokazivali s kolikom je snagom prodiralo svjetlo u njezinu pamet koja jebila neuka kao pamet divljaka, u njezinu napokon probuenu duu, unjezino bie koje je pokvarenost bila prekrila blatnim slojem leda koji sesad topio na suncu vjere.

Zato nisam umrla! To je bila jedina misao to ju je izrekla ubujici misli to su vrvjele njezinim mozgom i koje su ga izjedale. Draga kerko ree taj strani sudac postoji jedna ljubav koja senikako ne moe priznati pred ljudima i njezino priznanje aneli primajusa sretnim smijekom.

Koja? Ljubav bez nade, ljubav koja nadahnjuje ivot, koja usauje u njegaklicu portvovnosti, koja oplemenjuje sve ine milju da se postigneidealno savrenstvo. Da, aneli odobravaju takvu ljubav, ona dovodi dospoznaje Boga. Neprestano se usavravati da posta-ne dostojan onogakoga ljubi, prinositi mu potajne rtve, oboavati ga izdaleka, davatisvoju krv kaplju po kaplju, rtvovati mu svoje samoljublje, ne poznavativie ni ponosa ni srdbe prema njemu, zatajiti mu ak okrutnu ljubomorukoju izaziva u srcu, dati mu sve to eli, pa bilo to i na vlastitu tetu,voljeti to on voli, okrenuti uvijek lice prema njemu da ga slijedi a daon i ne zna. Ovakvu bi vam ljubav bila i vjera oprostila, ona ne bivrijeala ni ljudske ni Boje zakone i vodila bi vas drugim putem nego

vae prljave poude.Kad je Estera ula ovu uasnu osudu koja je bila izraena jednom rijei(i to kakvom rijei! i kakvim glasom), obuzelo ju je opravdanonepovjerenje. Ova je rije djelovala kao grom koji navijeta skoru oluju.Promatrala je ovoga sveenika i uhvatio ju je takav unutarnji gr kojihvata i najhrabrije kad se iznenada nau pred neposrednom opasnosti.Nikakav pogled ne bi bio mogao proitati to se sad dogaa u tomovjeku. Ali ak i najodvaniji bio bi prije zadrhtao nego se ponadao kadje vidio njegove oi, koje su nekad

30


32/475


33/475


34/475


35/475


vrata, nasloni glavu na njegove grudi, plakala je na njima i ljubila jeoporo sukno koje je pokrivalo elino srce, te se inilo kao da hoeprodrijeti u njega. Zgrabila je ovoga ovjeka, izljubila mu ruke; ona muse, svakako u svetom izljevu zahvalnosti, mazila i ulagivala na sve mile

naine, davala mu je stotinu imena od milja, govorila mu stotinu puta utim slatkim reenicama: Dajte mi ga! i to s isto toliko razliitih glasova.Iskazivala mu je toliko njenosti, ona ga je svega ispremotrila svojimpogledima i to sve s tolikom brzinom, koja ga je svladala bez otpora, ikonano joj je uspjelo da je ublaila njegovu srdbu. Sveenik je shvatiokako je ova djevojka zasluila svoj nadimak, razabrao je kako je biloteko oduprijeti se ovom draesnom stvoru, odjednom je pogodio zatose Lucien zaljubio i to je moralo pjesnika zavesti. Takva strast poddrugim draima skriva u sebi zamamnu udicu koja naroito zahvaauzvienu duu umjetnika. Ove su strasti nerazumljive velikom mnotvuljudi, ali se one mogu objasniti onom eljom za idealnom ljepotom kojaodlikuje sve stvaraoce. Ne znai li to malo nalikovati na anele, kojima

je dunost da grenike natrag dovedu do boljih nazora, ne znai li tostvarati, ako oisti ovakvo bie? Kako je zamamno uskladiti moralnuljepotu s fizikom! Kakav je uitak i ponos ako se u tome uspije! Kakavlijepi zadatak ako ovjek nema nikakva drugog sredstva osim ljubavi!Ovakve sveze, koje su uostalom proslavili primjeri Aristotela, Sokrata,Platona, Alkibijada, Cetega, Pompeja, i koje su tako uasne u oimanaroda, zasnivaju se na onakvom osjeaju koji je Louisa XIV. potaknuoda gradi Versailles, koji baca ljude u ubitane pothvate: mijazme neke bare pretvoriti u obilje dragocjenih mirisa iznad ivih voda, nainitijezero na breuljku, kao to je knez de Conti u Nointelu, ili vicarskevidike u Cassanu, kao zakupnik poreza Bergeret. Ukratko, umjetnostprodire u moral.

Sveenik se stidio to je popustio toj njenosti, i ivo je odgurnuo Esteruod sebe. Ona sjedne takoer postiena, jer joj je rekao: Vi ste jo uvijek kurtizana.I on hladno opet turi pismo za svoj pojas. Kao dijete koje ima jednujedinu elju u glavi, Estera nije prestala gledati mjesto na pojasu gdje jebio papir. Moje dijete nastavi sveenik poslije stanke vaa je majkabila idovka, i vi niste bili krteni, a nisu vas ni vodili u sinagogu,

34


36/475

sati, potajno ete izii i ui ete u fijaker koji e vas ekati dolje u ulicides Frondeurs. Ovih osam dana izbjegavajte Luciena, naite nekakveizlike, zabranite da ga putaju u kuu, a ako doe, otiite gore kprijateljici; jer ja u doznati budete li ga opet vidjeli, a u tom bi sluajubilo sve gotovo, ja se ak ne bih vratio. Ovih vam je osam dana potrebnoda sebi pribavite ednu opremu i da izgubite svoj izgled kao prostitutka ree on i stavi na kamin vreu. U vaem izgledu i u vaoj odjeiima neto to Pariani tako dobro poznaju i to im kazuje to ste. Niste linikad sreli na ulici, na bulevarima, ednu i kreposnu mladu djevojkukako hoda u drutvu sa svojom majkom? Oh, da, na svoju nesreu. Kad vidimo majku s njezinom keri, to je

za nas najvea muka. To nam budi grinju savjesti koja je skrivena udubini naih srdaca i koja nas prodire... Ja predobro znam to minedostaje. No dakle, znate kako morate izgledati idue nedjelje reesveenik i ustane.

- Oh! nauite me ree ona jednu pravu molitvu, prije negoodete, da se mogu Bogu moliti.Bilo je dirljivo gledati kad je ovaj sveenik s ovom djevojkom po-navljao Zdravomariju i Oena.- To je divno! ree Estera kad je jedanput bez pogreke ponovila ova

dva divna i omiljena izraaja katolike vjere.- Kako se vi zovete? upita ona sveenika kad se opratao s njome.

- Carlos Herrera. Ja sam panjolac i prognan sam iz svoje zemlje.Bstera ga uhvati za ruku i poljubi je. To nije vie bila kurtizana, to \tbioaneo koji se podigao iza pada.

U jednoj kui koja je glasovita zbog aristokratskoga i vjerskoga odgojato ga u njoj dobivaju djevojke, u poetku mjeseca oujka ove godine,jednoga ponedjeljka ujutro, pitomice su opazile da se njihova lijepa etapoveala novom doljakinjom. Njezina je ljepota neprijeporno ne samonadmaivala njezine drugarice nego i posebnu ljepotu kojom se savrenoodlikovala svaka od njih. U I;rancuskoj je sasvim rijetko, da ne reknemnemogue, da ovjek sretne trideset glasovitih savrenstava zajedno, tose, kako se pri-

37


37/475


Ona je opet kleknula i ljubila je sveenikove cipele, oblijevala ih jesuzama i kvasila, obujmila mu noge i privinula se uz njih, apui kroz pla besmislene rijei. Njezina se lijepa i divna,plava kosa rasula irairila kao sag pred nogama ovoga nebeskoga glasnika, koji je bio

mraan i tvrd kad ga je dignuvi se pogledala. Cime sam vas uvrijedila? ree ona sva preplaena. Ja sam ulao nekoj eni, istoj kao ja, koja je mirisima prala noge Isusa Krista. Ah]vrlina me tako osiromaila da vam mogu dati samo svoje suze. Zar me niste razumjeli? odgovori on okrutnim glasom. Kaemvam da morate izii iz kue u koju u vas odvesti tako fiziki i moralnopromijenjeni da vam nijedan i nijedna od onih koji su vas poznavali neemoi doviknuti: Estera! i prisiliti vas da okrenete glavu. Juer vamljubav nije dala snage da tako duboko pokopate bludnicu da se ne binikad pojavila, ona se jo pojavljuje u oboavanju koje pripada samoBogu. Nije li vas on k meni poslao? upita ona.

Ako bi vas za vrijeme vaega odgoja Lucien vidio, sve bi propalo nastavi on mislite na to. Tko e ga tjeiti? upita ona. Zbog ega ste ga tjeili? upita sveenik takvim glasom u kojem sepo prvi put za vrijeme ovoga prizora osjetilo nervozno drhtanje. Ne znam, esto je dolazio tuan. Tuan! ree sveenik je li vam rekao zbog ega? Nikada odgovori ona. Bio je alostan to je volio djevojku kao to ste vi povie on. Na alost! sigurno je tako odvrati ona u dubokoj poniznosti. Ja sam stvor koji zasluuje najvei prezir od svih stvorova mogaspola, i mogla sam u njegovim oima nai milost samo snagom svoje

ljubavi. Ova vam ljubav mora uliti hrabrosti da me slijepo sluate. Kad bihvas smjesta odveo u onu kuu u kojoj ete se odgajati, svi bi ovdjeLucienu rekli da ste danas u nedjelju otili s nekim sveenikom, on bivam mogao biti u tragu. Za osam dana e me vrata-rica, kad me budevidjela da opet ovamo dolazim, drati za neto to nisam. Dakle, jedneveeri, recimo danas osam dana, u sedam

36


38/475

Prvi dio

vrstim i prozirnim bojama pokriva ovaj lijepi luk, na kojemu se nalazeobrve s nevidljivim korijenjem, kad se svjetlo uulja u donju okruglubrazdu i tamo ostane u svijetloruiastoj boji, tada se tu pokazuju riznicenjenosti koje zadovoljavaju ljubavnika, ljepote koje slikarstvo dovode u

oaj. Ovi svijetli nabori u kojima sjena prima zlatne tonove, ovo tkivokoje je vrsto kao tetiva a gipko kao najnjenija opna posljednji sunapori prirode. Oko u mirovanju tamo je kao udno jaje u gnijezdu odsvilenih vlakanaca. Ali kasnije, ovo udo poprima izraz stranemelankolije, kad strasti pocrne ove fine konture, kad boli naboraju ovumreu vlakanaca. Esterino se podrijetlo oitovalo u ovom istonjakomkroju oiju s turskim vjeama, kojih je tamnosiva boja na svjetlu poprimila plavkaste boje crnih gavranovih krila. Samo je neobinanjenost hjezina pogleda mogla ublaiti njegov sjaj. Samo one rase kojesu dole iz pustinja imaju u oku mo da sve zaaraju, jer svaka enauvijek nekoga zaara. Njihove oi bez sumnje zadravaju u sebi neto odneizmjernosti koju su promatrale. Je li priroda u svojoj brizi njihovu

mreicu snabdjela nekim odsjevnim pokrivaem, koji im omoguuje da podnose odrazivanje pijeska, sunane bujice i arki kobalt etera? Ililjudska bia kao i ostali stvorovi uzimaju neto iz sredine u kojoj serazvijaju i zadravaju kroz vjekove osobine koje tako stjeu? Ovo seveliko rjeenje rasnoga problema moda nalazi u samom pitanju.Instinkti su ive injenice kojih se uzrok nalazi u iskuanoj nudi.Razliitost ivotinja jest posljedica djelovanja ovih instinkta. Da seuvjerimo u ovu toliko istraivanu istinu, dovoljno je na ljudske opore proiriti opaanja koja su nedavno izvrena na stadima panjolskih iengleskih ovaca. Na ravnim panjacima, gdje ima trave u izobilju, oveovce pasu stisnute jedna o drugu, a razilaze se na sve strane nabregovima gdje je trava rijetka. Otkinu li se ove dvije vrste ovaca odsvoga kraja i ako se prenesu u vicarsku ili u Francusku, planinska eovca tamo odvojeno pasti, makar se stavi na nisku livadu s gustomtravom, nizinske e ovce tad i na brijegu pasti stisnute jedna o drugu.Vie pokoljenja jedva moe promijeniti steene i batinjene instinkte. Urazdoblju od stotinu godina pojavljuje se duh bregova u jednomtvrdoglavom janjetu, kao to je iza osamnaest stotina godina progonstvaIstok sjao u Esterinim oima i u licu. Taj pogled nije u sebi imao onestrane arobne snage, on je sjao blagom toplinom, dirao te je a da te nije

39


39/475


povrjeda, nabrajaju u uklesanim perzijskim stihovima u haremu, i kojasu potrebna da neka ena bude savreno lijepa. U Francuskoj ima malocjelovite ljepote, ali ima divnih pojedinosti. Sto se tie divljenja vrijednecjelovite ljepote, koju kiparstvo eli prikazati i koju je prikazalo u nekim

rijetkim kompozicijama, kao to su Dijana i Kalipiga, to je prednostGrke i Male Azije. Estera je potekla iz te kolijevke ljudskoga roda, tedomovine ljepote, njezina je majka bila idovka. Premda su se Zidoviesto izrodili svojim dodirom s drugim narodima, ipak pokazuju meusvojim mnogobrojnim plemenima crta u kojima se sauvao uzvieni tipazijske ljepote. Kad nisu odvratno runi, prikazuju prekrasan znaaj ar-menskih figura. Estera bi bila iz harema odnijela nagradu, ona je imalatrideset skladno salivenih savrenstava. Daleko od toga da bi povrijediosavrenost oblika i svjeinu vanjtine, njezin joj je udni ivot dao nekiar prave ene: ona nije vie imala glatko i napeto tkivo kao nezreliplodovi, a nije ni imala topli ton zrelosti, bilo je jo neto cvijeta u njoj.Da je jo nekoliko dana provela u rasputenom ivotu, bila bi se

udebljala. Ova punina zdravlja, ovo savrenstvo ivotinje kod nekogastvora kod kojeg je pouda zamijenila miljenje mora u oima fiziologaznaiti znaajnu injenicu. Rijetkim sluajem, da ne kaem nemoguimkod vrlo mladih djevojaka, njezine su ruke, koje su bile neusporedivootmjene, bile prozirne i bijele kao ruke ene u postelji s drugim djetetom.Ona je imala nogu i kosu ba onakvu kao glasovita vojvotkinja de Berri,kosu koju nije mogla drati ruka nijednoga vlasuljara. Tako je bila puna itako duga da je padala do zemlje i tamo pravila kolobare, jer je Esterabila srednjega stasa, koji jo doputa da ena postane neka vrsta igrake,da je ovjek uzima, da je ostavlja, da je neumorno opet uzima i okolonosi. Njezina je koa bila fina kao kineski papir i toploga tona kaoambra, na kojoj su se samo isprepleta-le crvene ilice. Bila je sjajna, anije bila suha, bila je meka a da nije bila vlana. Estera je bila neobinoilava, ali prividno njena, odmah je privlaila panju na sebe jednomcrtom koja se opaa na licima to ih je Rafaelov crte najsnanijeumjetniki izrazio; jer je Rafael slikar koji je najvie studirao i najboljeprikazao idovsku ljepotu. Ovu je divnu crtu stvarala dubina svoda iznadoka pod kojom se kretalo oko kao osloboeno svoga okvira i njegova jekrivina svojom otrinom bila slina bridu svoda. Kad mladost svojim

38


40/475

Prvi dio

Za vrijeme odmora Estera je taktino ispitivala svoje drugarice onajjednostavnijim stvarima otmjenog drutva i one su u njoj pobudileneto kao prvo zauenje djeteta nad ivotom. Kad je doznala da e bitiobuena u bjelinu na dan svoga krtenja i svoje prve priesti, da e imati

oko ela vrpcu od bijeloga satena, bijele vrpce, bijele cipele, bijelerukavice, i da e nositi bijele trake u kosi, briznula je u pla pred svojimza uenim drugaricama. To je bila suprotnost Jeftinu13 prizoru na gori.Kurtizana se pobojala da e je prozreti, pa je ovu stranu melankolijupretvorila u veselje, koje joj taj prizor unaprijed pobuuje. Kako je zaistatako daleko od naina ivota to ga je napustila do onog to ga jepoprimila kao od stanja nekoga divljaka do civilizacije, ona je imalaljupkost, bezazlenost i dubinu koja odlikuje divnu junakinju amerikihpuritanaca. Ona je takoer imala, a da ni sama nije znala, neku ljubav usrcu, koja ju je izjedala, neku udnu ljubav, neku elju, eu kod nje,koja je sve znala, nego to je kod ma koje djevice koja nita ne zna,premda u oba sluaja ova elja ima isti uzrok i istu svrhu. Prvih mjeseci

novost pustinjakoga ivota, iznenaenja u nauci, poslovi u kojima su je pouavali, obavljanje vjerskih dunosti, ar svete odluke, slast zbogsrdanosti koju je ulijevala, i konano vjebanje sposobnosti probuenarazuma sve joj je to sluilo da zatomi svoje uspomene, ak i naporinovoga pamenja koje je postigla, jer je ona isto toliko morala zaboravitikoliko nauiti. Postoji u nama vie pamenja: tijelo i duh imaju svakosvoje, i enja za zaviajem, na primjer, jest bolest tjelesnoga pamenja.Trei mjesec estina ove djevianske due, koja je punim poletomeznula za rajem, osjeala je ne dodue da je svladava nego da je koineki potmuli otpor kojemu ni sama Estera nije znala uzroka. Kaokotske ovce, htjela je sama za sebe pasti, nije mogla savladati instinktekoje je u njoj razvio razvratni ivot. Jesu li je natrag zvale blatne uliceonoga Pariza kojega se odrekla? Jesu li je pokidani lanci njezinihgroznih navika jo uvijek drali zaostalim kukama, i je li ih jo osjealakao to, prema izjavi lijenika, stare vojnike jo bole odrezani udovikojih vie nemaju? Jesu li opaine i njihova pretjeranost tako sve do sriu nju prodrle da sveta voda nije jo doprla do skrivenoga demona? Je litrebala vidjeti onoga za kojega je ona poduzela toliko aneoskih napora,ona kojoj je Bog morao oprostiti, jer je ovjeju ljubav spajala sa svetomljubavi? Jedna ju je vodila k drugoj. Je li

41


41/475


udio, i najvra volja se topila pod njegovim plamenom. Estera je bila pobijedila mrnju, ona je bila zadivila one parike pokvarenjake,ukratko, ovaj pogled i mekoa njezine ugodne koe donijela joj je onajstrani nadimak koji ju je netom doveo do ruba groba. Sve je kod nje

bilo u skladu s onim svojstvima vile arkoga pijeska. Ona je imala vrstoi ponosno elo. Njezin je nos kao u Arapa bio fin i tanak, jajolikenosnice bile su lijepo postavljene i na rubovima zadignute. Njezinacrvena i svjea usta koja nije nagrivao nikakav uveli nabor bila su pravarua. Pijanke nisu ostavile nikakva traga na njima. Brada joj je bila takomodelirana kao da je neki zaljubljeni kipar njezinu konturu izgladio, abila je bijela kao mlijeko. Samo je neto, emu nije mogla doskoiti,odavalo kurtizanu koja je suvie duboko pala: njezini razderani noktikojima je trebalo vremena da opet dobiju svoj otmjeni i lijepi oblik,toliko su oni izoblieni od najniih poslova u kuanstvu. U poetku supitomice za vidjele ovim udesima ljepote, ali su im se napokon divile.Jo nije proao ni prvi tjedan a one su se sprijateljile s prostodunom

Esterom, jer su se zanimale za tajnu nesreu te djevojke od osamnaestgodina koja nije znala ni itati ni pisati, kojoj je svako znanje, svakaobrazovanost bila nova, koja je trebala nadbiskupu pribaviti slavu to ese jedna idovka obratiti na katoliku vjeru, a i u samostanu e bitisveanost njezina krtenja. One su joj oprostile njezinu ljepotu, jer su jenadmaivale svojim odgojem. Estera je uskoro poprimila kretnje, umiljatglas, hod i dranje ovih tako otmjenih djevojaka, konano je nala svojuprvobitnu narav. Promjena je bila tako potpuna da se Herrera kod prvogaposjeta iznenadio, i to on, kojega, kako se inilo, nije nita na svijetumoglo iznenaditi, i nadstojnica mu je estitala na njegovoj tienici. Ovese ene nisu nikada u svojemu ivotu kao odgojiteljice namjerile naugodniju narav, na tako kransku blagost, na tako istinsku ednost, ni

na tako veliku elju da sve naui. Kad je jedna djevojka pretrpjela tolikemuke, koje su satrle jadnu pitomicu, i kad ona kod toga oekuje nagradukao to je ona koju je panjolac obeao Esteri, teko je da ne ostvarionakva udesa prvih dana Crkve koju su isusovci obnovili u Paragvaju. Ona pobuuje na pobonost! ree nadstojnica ljubei je u elo.Ova bitno katolika rije kazuje sve.

40


42/475

Prvi dio

je s drveem, govorila mu je rijei kojih nije nikad izgovarala. Kadgodbi se uveer znala uljati uz zidove kao zmija, bez ala, golih ramena.Cesto je u kapeli za vrijeme mise znala stajati i uprijeti pogled naraspelo, i svatko joj se divio kad su joj se suze pokazale u oima. Ali ona

je plakala od bijesa. Umjesto svetih slika koje je htjela vidjeti pred oi sujoj se pomaljale blistave noi u kojima je upravljala pijankama kao toHabeneck u Konzervatoriju dirigira Beethovenovu simfoniju, one veselei pohotne noi, isprepletene s nervoznim kretnjama, neobuzdanimsmijehom, raupane kose, one mahnite i surove noi. Ona je izvana bilamila kao djevica koja se dri zemlje samo svojim enskim oblikom, a unjoj je bjesnjela carska Mesalina14. Samo ona je znala za onu borbuizmeu demona i anela. Kad ju je nadstojnica prekoravala to je ljepepoeljana no to to doputaju propisi, ona je promijenila svoju frizuru sdivnom i brzom poslunou, bila je pripravna odrezati svoje vlasi da jojje asna majka naloila. Ta je enja za zaviajem imala dirljivu drakod takve djevojke koja je voljela poginuti nego se vratiti u neiste

zemlje. Problijedjela je, promijenila se i omravjela je. Nadstojnica joj jeskratila obuku, i uzela ovaj zanimljivi stvor k sebi da je ispita. Estera jebila sretna, neizmjerno je uivala da bude sa svojim drugaricama, nije seosjeala napadnutom ni na kojem ivotnom dijelu, ali je sama njezinaivotna snaga bila ugroena. Nije ni za im eznula, nita nije eljela.Nadstojnica je bila zauena odgovorima svoje pitomice i nije znala tobi o njoj mislila kad je vidjela da je ubija sve vea malaksalost. Pozvalisu lijenika, kad se stanje mlade pitomice inilo ozbiljno, ali taj lijeniknije poznavao prijanji Esterin ivot i nije mogao nita nasluivati: on jesvuda naao ivot, a boli nije bilo nigdje. Bolesnica je svojimodgovorima obarala sve pretpostavke. Preostao je samo jo jedan nainda se objasne sumnje toga uenjaka koji se kao prilijepio o jednu stranumisao: Estera je tvrdoglavo odbijala da se podvrgne lijenikovu pregledavanju. U toj nevolji nadstojnica je pozvala opata Herreru.panjolac je doao, vidio je oajno Esterino stanje i govorio jedan asnasamo s doktorom. Nakon tog razgovora uenjak izjavi sveeniku da jejedini lijek za to putovanje u Italiju. Opat nije htio da OVO putovanjebude prije krtenja i prije prve Esterine priesti. - Koliko jo trebavremena? upita lijenik. Jedan mjesec odgovori nadstojnica.

43


43/475


se u njoj dogodio premjetaj ivotnih snaga, koji je izazvao nunepatnje? Sve je sumnja i mrak u tom stanju koje znanost nije htjela ispitati jer je taj predmet smatrala suvie nemoralnim i sramotnim, kao dalijenik i pisac, sveenik i politiar nisu iznad svake sumnje! Meutim je

jedan lijenik koga je smrt sprijeila imao hrabrosti da pone studije kojesu ostale nepotpune. Moda je crna melankolija koja je Esterom ovladalai koja je zamraivala njezin sretni ivot sudjelovala u svima ovimuzrocima, a budui da je nije mogla odgonetnuti, moda je trpjela kaoto trpe bolesnici koji ne poznaju ni medicinu ni kirurgiju. udnainjenica! Obilna i zdrava hrana koja je zamijenila ogavnu i razdraljivuhranu nije dovoljno hranila Esteru. ist i uredan ivot, koji je biopodijeljen na naroito ublaene radove i odmore, koji je zamijenioneuredan ivot u kojem su uici bili jednako grozni kao i muke, taj jeivot slomio mladu pitomicu. Najzdraviji san, mirne noi koje suzamijenile ubitane umore i najgroznija uzbuenja izazivali su groznicukoje su simptomi izmakli bolniarkinu prstu i oku. Ukratko, blagostanje i

srea koji su doli iza nevolje i nesree, sigurnost poslije nemira, bili sutako kobni po Esteru kao to bi njezine prole nevolje bile kobne ponjezine drugarice. Budui da se bila srasla s pokvarenou, ona se u njojrazvijala. Njezin paklenski zaviaj vrio je jo svoju vlast nad njom,usprkos vrhovnim zapovijedima apsolutne volje. Sto je mrzila; bilo je zanju ivot, to je ljubila, ubijalo ju je. Ona je imala tako arku vjeru da jenjezina pobonost veselila njezinu duu. Voljela je moliti. Bila jeotvorila svoju duu svjetlu prave vjere, koju je primala bez muke i bezsumnje. Sveenik koji ju je vodio bio je sav ushien. Ali kod nje se tijelosvaki as suprotstavljalo dui. Tako su jednom uhvatili arane u nekommuljevitom ribnjaku pa su ih stavili u mramorni bazen s lijepom bistromvodom, kako bi zadovoljili elji gospoe de Maintenon, koja ih je

hranila mrvicama s kraljeva stola. arani su uginuli. ivotinje mogu bitiodane, ali im ovjek nikad nee moi dati kugu laskanja. Neki jedvorjanik opazio ovaj nijemi otpor u Versaillesu. Oni su kao ja,odgovori ova neokrunjena kraljica, oni eznu za svojim tamnimmuljem. Ova je rije sva Esterina povijest. Na trenutke jadnu jedjevojku neto gonilo da tri po prekrasnim vrtovima samostana, ila jezbunjeno od drveta do drveta, oajno se znala baciti u tamne kutovetraei tamo, to? Nije znala, ali je podlijegala demonu, oijukala

42


44/475

Prvi dio

u sebi, i takoer, recimo to, kako ima jo malo elje za ivotom. Ovajadna boemka, ova ranjena divlja lasta probudila je po drugi put samilostkod Carlosa Herrere. Ovaj mrani sveenik, kojim se Bog smio posluitisamo da izvri svoje osvete, primi bolesnicu sa smijekom koji je

izraavao toliko gorine koliko i blagosti, toliko osvete koliko ismilovanja. Budui da se Estera navikla na razmiljanje i na to da sepovue u se otkad je provodila ovaj gotovo samostanski ivot, sad je podrugi put osjetila nepovjerenje kad je pogledala svoga zatitnika, ali, kaoi prvi put, smjesta su je umirile njegove rijei. No, drago moje dijete rekao je on zato mi niste nikad govorilio Lucienu? Obeala sam vam odgovori ona grevito drui od glave do pete zaklela sam vam se da neu nikad izgovoriti njegovo ime. Vi ipak niste prestali misliti na nj. U tom je, gospodine, jedina moja pogreka. Svaki as mislim na nj, ikad ste se vi pokazali, rekla sam u sebi to ime.

Ubija vas to ste rastavljeni?Umjesto svakoga odgovora Estera nakloni glavu kao bolesnici kojiosjeaju miris groba.

- A da ga opet vidite? upita on. To bi znailo ivot odgovori ona.

- Mislite li samo duom na njega?- Ah! gospodine, ljubav se ne moe dijeliti.- Keri prokletoga roda! Sve sam uinio da te spasim, preputam U'

tvojoj sudbini: opet e ga vidjeti!- Zato onda proklinjete moju sreu? Ne mogu li voljeti Luciena i

ivjeti kreposno, jer volim krepost jednako kao i njega? Nisam lipripravna ovdje za nju umrijeti kao to bih bila spremna umrijeti zanjega? Ne elim li izdahnuti u ovom dvostrukom fanatizmu: za krepostkoja me uinila dostojnom njega, za njega koji me stavio u krilokreposti? Da, spremna sam umrijeti ako ga opet ne vidim, pripravnaivjeti ako ga opet vidim. Bog e mi suditi.Boja joj se vratila, njezino je bljedilo poprimilo zlatnu boju. Estera \tjojednom bila pomilovana.

- Sutradan nakon onoga dana kad vas opere voda krtenja opetete vidjeti Luciena, i ako mislite da moete kreposno ivjeti ivei za njega, neete se od njega vie odvajati.

45


45/475


Ona e dotle umrijeti odvrati doktor. Da, ali u milosti posveujuoj i spaena ree opat. Pitanje je vjereu panjolskoj jae od politikih, graanskih i ivotnih pitanja. Stogalijenik nije panjolcu dao nikakva odgovora, i okrenuo se k nadstojnici,

ali ga je strani opat primio za ruku da ga sprijei. Nijedne rijei, gospodine! ree on.Premda je lijenik bio poboan i monarhist po raspoloenju, bacio je naEsteru pogled pun njene samilosti. Ova je djevojka bila lijepa kao ljiljankoji je naklonio svoju glavicu. Do Boje volje onda! ree on i izie.Jo isti dan kad je bilo ovo savjetovanje Esteru je njezin zatitnik odveouRocher de Cancale15,jer elja da je spasi ovomu je sveeniku udahnulanajudnija sredstva; on je to pokuao na dva naina: odlinom veerom,koja je mogla jadnoj djevojci dozvati u pamet njezine pijanke, i Operom,koja joj je prikazivala neke svjetovne slike. Bio je potreban njegov silniugled da nagovori mladu sveticu na takvo svetogre. Herrera se tako

potpuno preruio u oficira da ga je Estera jedva prepoznala; pobrinuo seda njegova drugarica stavi veo, i smjestio ju je u jednu lou gdje jemogla biti sakrivena od svih pogleda. Ovo je ublaujue sredstvo, to jebilo neopasno za njezinu nevinost koju je tako usrdno opet stekla, brzoizgubilo svoje djelovanje. Pitomici se zgadila veera njezina zatitnika,osjetila je neku vjersku odvratnost prema kazalitu i zapala je u svojumelankoliju. Ona umire od ljubavi za Lucienom rekne u sebi Herrera.On je htio ispitati dubinu ove due i znati sve to se od nje moezahtijevati.Doao je dakle trenutak kad je ovu jadnu djevojku podravala samonjezina moralna snaga i kad je tijelo moralo popustiti. Sveenik je proraunao ovaj trenutak groznim otroumljem, kakvo su nekadupotrebljavali krvnici, kad je bila zgoda da se postavi pitanje. On naesvoju tienicu u vrtu, kako sjedi na klupi, uzdu brajde koju je milovalotravanjsko sunce. inilo se da joj je hladno, pa se grijala. Njezine sudrugarice sa zanimanjem gledale njezino bljedilo kao u uvele trave,njezine oi kao u gazele na umoru i njezino melankolino dranje. Esteraustane i poe u susret panjolcu, i to s takvom kretnjom koja jepokazivala kako jo malo ima ivota

44


46/475

Prvi dio

rjeenje to se odnosilo na promjenu njegova prezimena. Herrera jemeutim ivio kako po predaji ive svi sveenici koje upotrebljavaju zatajne zadatke: naime vrlo skrovito. On je obavljao svoje vjerske dunostiu Saint-Sulpiceu, izlazio je samo po poslu, i to uvijek uveer i u koiji.

Njegov je dan ispunjao panjolski poinak u kojem san ispunja vrijemeizmeu oba obroka, a na taj nain zauzima cijelo vrijeme kad je Parizbuan i zabavljen poslovima. I panjolska je cigara igrala svoju ulogu itroila je toliko vremena koliko duhana. Lijenost je isto tako maska kao iozbiljnost, koja je takoer lijenost. Herrera je stanovao u jednom krilukue, na drugom katu, a Lucien je zauzimao drugo krilo. Oba je stanaspajao i odvajao veliki stan za primanje. Njegov je antikni sjaj jednakopristajao ozbiljnom sveeniku kao i mladom pjesniku. Dvorite je ovekue bilo mrano. Veliko je gusto drvee zasjenjivalo vrt. Tiina se iutljivost susreu u kuama koje biraju sveenici. Her-rerina se sobamoe opisati jednom rijei: elija. Lucienov je stan sjao od raskoi i sve je u njemu bilo birano i udobno. U njemu se nalazilo sve to trai

otmjeni ivot gizdelina, pjesnika, pisca, koji je slavohlepan, razvratan, uisti mah ohol i tat, vrlo nemaran, a opet je elio red, jednoga od onihnepotpunih genija koji imaju neku mo da neto zaele i da zamisle toje moda isto, ali nemaju nikakve snage da to izvedu. Zajedno, Lucien iHerrera sainjavali su politiara. U tom je moda tajna njihove veze.Starci kod kojih je ivotno djelovanje prestalo i prenijelo se u sferuinteresa esto osjeaju da im je potreban kakav ukrasni predmet, kakavmladi strastveni glumac, da izvre svoje osnove. Richelieu je prekasnotraio jedno lijepo, bijelo lice s brkovima da ga gurne meu one enekoje je morao zabavljati. Budui da ga mlade vjetrogonje nisu razumjele,bio je prisiljen da progna majku svoga gospodara i da zaplai kraljicu,poto je prije pokuao da se jedna i druga zaljube 0 njega. Svakako nijeimao stasa da se svia kraljicama. Sto god netko radio, mora se uvijek uslavohlepnom ivotu spotaknuti o fekvti enu, i to upravo onda kad senajmanje oekuje takav susret. Ma kako bio velik neki politiar,potrebna mu je neka ena

47


47/475


Sveenik je morao podignuti Esteru, jer su joj koljena popustila. Jadna jedjevojka bila pala kao da joj je nestalo tla pod nogama, opat je posadi naklupu, i kad joj se povratio govor, upita ga ona: A zato ne danas?

Hoete li njegovu preuzvienost liiti slave zbog vaega krtenja,zbog vaega obraenja? Vi ste suvie blizu Lucienu, da ne budete dalekood Boga.' Da, nisam vie ni na to mislila1. Vi neete nikad pripadati nijednoj vjeri ree sveenik s kretnjomduboke ironije. Bog je dobar odvrati ona on ita u mome srcu. Pobijedila ga jeljupka bezazlenost koja se odraavala u Esterinu glasu, u pogledu, ukretnjama i u dranju, pa ju je prvi put poljubio u elo. Razvratnici su ti s pravom nadjenuli tvoje ime: ti bi zavela Boga Oca.Jo nekoliko dana, to je potrebno, i zatim ete oboje biti slobodni. Oboje! ponovi ona sva ushiena od radosti.

Ovaj je prizor zadivio pitomice i nadstojnicu, koje su ga izdalekagledale. One su mislile da prisustvuju nekom arobnom inu, kad suusporeivale Esteru s njome kakva je prije bila. Dijete se sasvimpromijenilo i sada je oivjelo. Ona se sad pokazala u svojoj pravojljupkoj naravi, umiljata, samopouzdana, privlana, vragoljasta, ukratkoponovo je oivjela.Herrera je stanovao u ulice Cassette, blizu Saint-Sulpicea, crkve uz kojuse bio priklonio. Ova je crkva sa svojim tvrdim i suhim stilom prijalaovom panjolcu, jer je njegova vjera imala mnogo od vjeredominikanaca. Kao mrtva straa lukave politike Ferdinanda VII. loe jeusluge inio ustavnoj stvari, premda je znao da ova odanost nee moinikad biti nagraena nego kad se uspostavi rey netto16.1 Carlos Herrerase duom i tijelom odao dvorskoj kamarili u onom trenutku kad se iniloda Corteze ne treba vie obarati. Za svijet je ovo dranje odavalonadmonu duu. Ratni pohod vojvode angulemskoga bio je uslijedio,kralj je Ferdinand vladao, a Carlos Herrera nije iao u Madrid da trainagradu za svoje usluge. Protiv radoznalosti branila ga je diplomatskautnja, a kao uzrok svom boravku u Parizu navodio je svoju ivu ljubavprema Lucienu de Rubempreu, kojoj je ve ovaj mladi imao zahvaliti zakraljevo

46


48/475

Prvi dio

enjom za budunou i uspomenama na prolost, on sjedinjuje u njimaduevne slasti koje ga istiu kao prvaka meu umjetnicima. Pjesnikovastrast postaje sada velikom poemom, koja esto nadilazi ljudskerazmjere. Ne stavlja li taj pjesnik svoju ljubovcu na vii poloaj nego to

bi ene eljele biti? On pretvara kao udotvorni vitez iz Manchedjevojku-pastiricu u kneginju. On upotrebljava sam za sebe arobnitapi kojim svaku stvar dirne da je naini divnom i poveava takopohote divnim svijetom idealnoga. Stoga je ta ljubav uzor strasti: ona jepretjerana u svemu, u svojim nadama, u svojim oajanjima, u svojojsrdbi, u svojoj melankoliji, u svojim radostima, ona leti, skae, pue,nije slina nikakvim uzbuenjima koja osjeaju prosjeni ljudi, ona je prema ljubavi obinog ovjeka kao vjena alpska bujica premanizinskim potocima. Ove lijepe genije ljudi tako slabo razumiju da seoni troe u varavim nadama, da se izjedaju u potrazi za idealnimIjubovcama, gotovo uvijek umiru kao lijepi kukci koje je velikapjesnika priroda za ljubavnu sveanost fantastiki ukrasila a koje

gnjei noga koga prolaznika. Ali, eto druge opasnosti! Kad se namjerena oblik koji odgovara njihovu duhu, a esto je to kakva pekarica, onirade kao Rafael, rade kao onaj lijepi kukac, oni umiru kodFornarine18.Lucien je dotle dotjerao. Njegova je pjesnika priroda, nuno pretjeranau svemu, u dobru kao i u zlu, otkrila anela u toj djevojci, koja je viseizgledala pokvarenom nego to je bila pokvarena: on ju je uvijek vidiobijelu, rairenih krila, istu i tajanstvenu kao to je i za nj postajala, jer jepogodila da je takvu voli.Potkraj mjeseca svibnja 1825. Lucien je bio izgubio svaku iva-hnost:nije vie izlazio, jeo je s Herrerom, bio je zamiljen, radio je, itaozbirku diplomatskih rasprava, sjedio je na turski nain na divanu i puiona dan tri ili etiri huke19. Njegov je konjuar bio vie zaposlen time daisti cijevi ove lijepe sprave i da ih namirie nego da lasti dlaku konja ida ih kiti ruama za vonje u Bois20. Onoga dana kad je panjolac vidioblijedo Lucienovo elo, kad je U ludostima zatomljene ljubavi vidiotragove bolesti, htio je zaviriti u dno srca ovoga ovjeka na kojemu jezasnovao svoj ivot. Neke lijepe veeri, kad je Lucien leao nanaslonjau i mehaniki promatrao zalaz sunca kroz drvee u vrtu,odbijajui kolutove mirisnoga dima u jednakim i produenim dahovima,kao to rade zamiljeni puai, trgnuo gaje iz njegova sanjarenja dubokiuzdah.

49


49/475


Richelieu nalazi otpor kod velike vlastele, zapoinje borbu, umire navrhuncu svoje moi, istroen borbom u kojoj ga je podupirao samo jedankapucin. Mazarina odbacuje naoruan, kadgod pobjedniki, graanskistale zdruen s plemstvom, koji sile kraljevsku kuu na bijeg, ali sluga

Ane Austrijske nikome ne skida glave, zna pobijediti itavu Francusku iodgaja Louisa XIV, koji je dovrio Richelieuovo djelo, jer je zlatnimuzicama zaguio plemstvo u velikom haremu u Versaillesu. Kad jegospoa de Pompadour umrla, Choisel je propao. Je li Herrera dubokozasadio u svoje srce ovu visoku pouku? Je li on o tom vodio rauna prijeno to je uinio Richelieu? Je li on izabrao u Lucienu Cinq-Marsa17, alivjernoga Cinq-Marsa? Nitko nije mogao odgovoriti na ova pitanja niizmjeriti slavohlepnost ovoga panjolca, kao to nitko nije mogaopredvidjeti njegov svretak. Ova su pitanja to su ih postavili oni koji sumogli baciti pogled na ovaj dugo skriveni savez ila za tim da prozru tutajnu koju je Lucien tek prije nekoliko dana upoznao. Carlos je bioastohlepan za dvojicu to je pokazalo njegovo vladanje onim

osobama koje su ga poznavale i koje su sve mislile da je Luciennezakonito dijete ovoga sveenika. Petnaest mjeseci poslije njegovauspjeha u Operi koji ga je prerano bacio u svijet u kojem ga je opat htiovidjeti tek onda kad ga oborua protiv toga svijeta, Lucien je imao trilijepa konja u svojoj konjunici, jednu zatvorenu koiju za veer, jedankabriolet i jedan tilburv za jutro. Jeo je u gradu. Herrerina su se predvianja ispunila: njegov je uenik provodio rasipni ivot, ali jesmatrao potrebnim da odvrati toga mladia od besmislene ljubavi koju jeon gajio u svom srcu prema Esteri. Postoje potroio oko etrdeset tisuafranaka, svaka je ludost Luciena jo ivlje pribliila Torpilli, koju jetvrdokorno traio, i kako je nije nigdje mogao nai, ona je postala zanjega ono to je divlja za lovca. Je li Herrera mogao znati kakve je vrstepjesnika ljubav? Kad jednom ovaj osjeaj zavrti glavom jednom odvelikih a malih ljudi, kada ovlada srcem i prome sva osjetila, tadapjesnik isto toliko nadmauje ovjeanstvo svojom ljubavi kao to ganadvisuje svojom matom. Budui da on duguje hiru intelektualneaktivnosti rijetku sposobnost da izrazi narav slikama, u koje utiskuje uisti mah i osjeaj i ideju, daje svojoj ljubavi krila svoga duha: on osjea icrta, djeluje i razmilja, umnoava svoje osjeaje miljenjem,potrostruuje sadanju sreu

48


50/475

Prvi dio

to oboava veliko mnotvo ljudi: peat politike i gospodstva. Bit etako velik kao to si malen, ali ne smije polomiti stroj kojim kujemonovac. Sve ti doputam, izuzevi pogreke koje bi unitile tvoju budunost. Kad ti otvorim dvorane predgraa Saint-Germa-ina,

zabranjujem ti da se valja po blatu. Lucienel Ja u biti kao eljeznamotka u tvom interesu, sve u trpjeti od tebe, za tebe. Tako sam, dakle, pretvorio tvoju nespretnost u ivotnoj igri u pre-predenost vjetogaigraa... Lucien naglo i bijesno podigne glavu. Ja sam oteo Torpillul Ti? povie Lucien.U napadaju ivotinjskog bijesa pjesnik skoi, baci zlatni bocchinet-to idragulje u lice sveeniku, kojega je tako estoko gurnuo da je tog atletaoborio na zemlju. Jal ree panjolac diui se a da nije izgubio svoga stranogdostojanstva.Crna mu je vlasulja bila pala s glave. Gola lubanja kao glava smrti

vratila je ovomu ovjeku njegovu pravu fizionomiju; a ona je bilagrozna. Lucien je leao na svojem divanu sputenih ruku, satrven, i tupoje buljio u opata. Ja sam je oteo ponovi sveenik. Sto si s njom uinio? Odveo si je onaj dan nakon krabuljnog plesa... Da, sutradan od onoga dana kad sam vidio da ono bie koje tebipripada vrijeaju oni lupei kojima ne bih dao ni nogom u... Lupei! ree Lucien prekidajui ga reci radije nemani, poredkojih su oni koje giljotiniraju pravi aneli. Zna li to je jadna Torpilleuinila za trojicu od njih? Jedan je od njih bio dva mjeseca njezinljubavnik. Bila je siromana i traila je svoj kruh u blatu; on nije imao niprebijene pare, bio je kao i ja kad si me susreo, vrlo blizu propasti. Taj jedjeak ustajao nou i iao u ormar gdje su bili ostaci ruka ove djevojkei pojeo ih je. Napokon je otkrila ovu majstoriju i shvatila je njegov srampa je nastojala da ostane to vie ostataka, i bila je sretna. To je reklasamo meni, u svom

balzac de honore-sjaj i bijeda kurtizana.doc

Documents