sjaj na obzorju
TRANSCRIPT
Sunce
Voda
Ravnica
Gorje
Žena
Mars
Venera
ProljeÊe
Ljeto
Jesen
Zima
»ovjek
Ravna crta obzorja, susret neba i zemlje, beskrajna ravnica fascinira
svakog posjetitelja istoËne Hrvatske. Vjerojatno je to bio prizor koji
se Ëinio kao Božji dar ljudima koji su tu zemlju prvi put vidjeli prije
mnogo tisuÊljeÊa, kada su je, prelazeÊi planinske lance i putujuÊi ri-
jeËnim dolinama, osvajali i naseljavali. Tu je Ëovjek zastao i odluËio
ostati. Kada je zastao, posvojio je tu plodnu zemlju i ona njega. PoËeo
je razvijati kulturu istodobno s nastajanjem prvih velikih civilizacija u
indijskom PetorjeËju, Mezopotamiji i na podruËju delte Nila. Velika
rijeka Dunav, uz pritoke Savu i Dravu, bila je Ëovjeku prirodna granica.
Gorska uzvišenja postala su pribježište i zaklon slabijima pred osvajaËi-
ma. »ovjek je tu ostao, udomaÊio se, stvarao i nauËio uživati u životu.
Sjaj na obzorjuKontinuitet životaHorizont
8000
Rijeka
MoËvara
Život životinja
Konj
Gorje
Glave
96°C
Ivana i Dora
Pil
Zemlja i voda
Plemenita zemlja
Dukat i vez
Vallis aurea
Knezovi IloËki
Orient Express
Hrast
Orion
Gradski muzej Vukovar
Osvit
Horizont
Osvit nad Panonijom: veliËanstvena scena uprizorenja praiskona.
Ravnica neprimjetno izranja iz tame, zaogrnuta koprenom izmaglice
iznad širokih rijeËnih dolina. Svod se popunjava plavetnilom na kojem
se sve jasnije ocrtavaju daleki horizonti, a uzvišena tišina pojaËava dra-
mu išËekivanja. Prve treperave zrake pretaËu se u Veliki bljesak i zlatna
zavjesa zastire istoËni dio obzora. Znak za poËetak sveËanosti života...
I tako veÊ 370 milijuna godina, od kada se iz pra-mora izdiglo najstari-
je kopno ovog dijela kontinenta i zapoËeo život prirode. Više od 8000
godina Ëovjek ga kulturno oplemenjuje, sve do današnjeg panonsko-
srednjoeuropskog krajolika sa skladnim nizom naselja u raskošnom
koloritu plodnih polja i galerijskih šuma, uz odu radosti najbrojnijeg
i najraznovrsnijeg skupa ptica u Europi. Prostorni kod kojim se IstoËna
Hrvatska (koja objedinjuje Slavoniju, južnu Baranju i zapadni Srijem)
izdvaja kao originalna prostorna cjelina Hrvatske i Europe.
8000Vinkovci
Najpovoljniji uvjeti za trajnu ukorijenjenost Ëovjeka u istoËnoj
Hrvatskoj ostvarili su se na podruËju Vinkovaca, na spoju ekološki
razliËitih prirodnih cjelina: đakovaËko-vukovarskog prapornog
ravnjaka i doline Bosuta te raskrižja putova iz Posavine, Podravine
i Podunavlja. Taj je lokalitet najranije oplemenjen stalnim naseljem.
Utemeljili su ga prapoljoprivrednici starËevaËke kulture veÊ prije
6000. godine prije Krista. I udahnuli mu dušu grada. Tako je zapoËeo
sjedilaËki naËin života temeljen na uzgoju žitarica i životinja, gradnji
nadzemnih kuÊa, kvalitetnoj obradi rukotvorina i izradi lonËarskih
proizvoda. Gotovo 8000 godina kulturnog razvoja odražava se u bogatoj
baštini, sedimentiranoj na razliËitim lokalitetima uz lijevu obalu Bosuta.
Simbolizira ga prapovijesni tel, humak u središtu grada, spomenik
nastanka i evolucije jednog od najstarijih naselja u Europi. U povijesti
Vinkovaca smjenjivali su se urbani usponi i padovi, od starËevaËke
kulture prvih europskih zemljoradnika mlaeg kamenog doba, preko
vuËedolske kulture bakrenog doba, od rimskog municipija do kasnije
kolonije, od planskog razvoja grada srednjoeuropske fizionomije
s poËetka XVIII. stoljeÊa do današnjeg vremena. Duh te duge i
bogate prošlosti osjeÊa se na svakom koraku; ugraen je u samosvijest
stanovništva Vinkovaca i zraËi specifiËnim šarmom Grada na Bosutu.
Malo je krajeva Ëiji su izgled i život toliko odreeni rijekama kao
što je to istoËna Hrvatska. Rijeke po svemu obilježavaju taj kraj,
daju mu ritam i intonaciju. Širokim tokovima i dolinama Save,
Drave i Dunava u ovaj prostor trajno dotjeËe stvaralaËka energija
krajeva kroz koje protjeËu. Njome su oblikovane široke naplavne
ravnice s galerijskim šumama, oaze biološke raznolikosti. Njima od
pamtivijeka struje kulturni utjecaji, koji su bogatili i oplemenjivali
ovaj prostor i pridonosili njegovom kulturnom procvatu — od so-
potske kulture ribara koji su živjeli u sojenicama, iz mlaeg kame-
nog doba, preko vuËedolske kulture iz eneolitika do današnjeg vre-
mena. Takvo njihovo znaËenje vidljivo je i u razvijenim priobalnim
RijekaCivilizacija
gradovima, Ëije urbanistiËke i arhitektonsko-stilske karakteristike
svjedoËe o kulturnim utjecajima šireg prostora. Podunavlje, Posavi-
na i Podravina nisu samo krajevi kojima su rijeke dale imena, nego
su svoje razliËite karaktere prenijele i na naËin na koji se tu živi. I
uživa u suvremenim sportskim natjecanjima na vodi, u Ëuvenim
ribljim restoranima ili odmarajuÊi se i rekreirajuÊi u zelenoj zoni uz
rijeËne tokove. Zbog svoje sveprisutnosti — u krajoliku, u kolektivnoj
svijesti i kulturi stanovništva, rijeke su svojevrsni prostorni kod is-
toËne Hrvatske, po kojem je ona prepoznatljiva unutar regionalnog mo-
zaika Hrvatske. One su bile, jesu i bit Êe mjesta okupljanja stanovništva,
one odreuju ritam života i usmjeravaju ga prema buduÊnosti.
Rekreativno i natjecateljsko veslanje
(VeslaËki klub Iktus) u Osijeku
Suvremeni Ëovjek sve više postaje svjestan nemjerljivog znaËenja
moËvare kao izvora života i održanja biološke raznolikosti. Plitke,
stajaÊom vodom prekrivene osunËane površine biološki su inku-
bator najraznovrsnijih oblika živoga svijeta. Smjenjivanje vlažnih
i poplavnih razdoblja, u kojima vodeni svijet ritmiËno potiskuje
suhozemni, samo je priprema za procvat života na kopnu nakon što
se voda povuËe. NajveÊe su, najpoznatije i vrstama najbogatije takve
površine Crnac-polje, Jelas-polje i BiË-polje u naplavnoj ravnici
Save te KopaËki rit na utoku Drave u Dunav. U proljeÊe, s otapan-
jem snijega u Alpama, KopaËki se rit pretvara u nepreglednu vodenu
površinu prošaranu šumom. U toplom dijelu godine to je boravište
brojnih ptica selica, koje se sezonski kreÊu izmeu Afrike i sjeverne
Europe. Istodobno, pod vodom se u jednom od najveÊih mrijestilišta
u Europi obnavlja život više od pedeset vrsta riba, odakle prema Dravi
Ekološka slagalica
MoËvarai Dunavu, pa i mnogo dalje, izlazi grabežljiva štuka, dukatnožuti
šaran, brkati som koji dosegne težinu i do stotinu kilograma, bodor-
ka, crvenperka, krupatica, smu, jaz. Riba koja u stotinu poplavnih
dana ne nae izlaz ostaje zarobljena u pliÊacima rita i postaje gozba
pticama. Ovdje ih ima gotovo tri stotine vrsta. Meu njima posebnu
vrijednost imaju rijetki primjerci ugroženih europskih vrsta crne
rode, stepskog sokola i orla štekavca. U neobiËno brojnim kolonijama
tu se gnijezde razliËite Ëaplje, Ëigre, galebovi, veliki vranci ili kor-
morani, pa i u Europi ugrožene patke njorke i razliËite divlje guske,
kojih u ritu prezimljuje na desetine tisuÊa. Zimuje ovdje i rijetka vr-
sta orla — orao klokotaš. Bogatstvo živoga svijeta, od liËinki dvokrilaca
do vidre i divlje maËke, privlaËilo je pozornost mnogih istraživaËa.
Park prirode KopaËki rit. Upravljani prirodni
rezervat 1967. Specijalni zoološki rezervat 1976.
www.kopacki-rit.com
Neki od znanstvenika koji su radili na ovom terenu su i profesor
Mojsisovics iz Graza, kustos beËkog Carskog muzeja Zelborn, ihti-
olog Hermann, kao i Alfred Edmund Brehm, autor kapitalnog djela
Život životinja (1876.). Tada je, kao i danas, najprivlaËniji prizor
predstavljao lov na divljaË, naroËito na jelene i divlje svinje. Zbog
obilja divljaËi ovo je podruËje odavno omiljeno lovište vlastelina,
od Eugena Savojskog do nadvojvode Fridrika Habsburškog, koji je
tu oko 1910. ugostio i njemaËkog cara Wilhelma II. Šumski lovaËki
kompleks Tikveš, gdje živi najgušÊa europska zajednica jelena, Ëitavo
je XX. stoljeÊe bio ekskluzivni lovaËki raj za probrane domaÊe i svjet-
ske državnike i uglednike. Lovili su ovdje kraljevi i carevi, od Franje
Josipa do šaha Reze Pahlavija. RavniËarske šume nisu napuËene samo
krupnim životinjama. One su autentiËna divljina u kojoj svaki oblik
Brehm
Život životinja
života nalazi blagostanje i opstanak: patuljasti i prugasti poljski miš,
livadna voluharica, kuna zlatica i zmija riovka, zerdav, bjelovrata
muharica i crna roda. U ravnici na istoku, ostaci stepske faune: neke
rijetke vrste leptira, hrËak, miš humkaš, kratkonogi gušter, ivanjski
rovaš i dugaËka zmija smialina. Ponor Uviraljka najveÊe je od neko-
liko staništa i zimovališta šišmiša na Papuku. Uz obale rijeka živi ri-
jetka, ugrožena i zaštiÊena vidra, a uz vodotoke Drave, Lonje, Orljave,
Vuke, Karašice i Dunava gnijezde se pliske ili pastirice, mali gnjurac,
srebrnasta i siva Ëaplja, divlja patka, zelenonoga mlatuša, crna liska i
vivak. Sve se hrane ribom. Plijen im je mladica, podust, klen i mrena
te manjiË, plotica, uklija i gaviËica. Omiljena lovina ribara u rijekama,
rukavcima, bajerima ili ribnjacima je šaran, smu, štuka, som i grgeË,
od kojih se, kao i od druge ulovljene ribe, pravi i najbolji f iš-paprikaš.
Lista važnih ornitoloških podruËja (IBA) 1986.
Popis vlažnih staništa meunarodnog
znaËaja (Ramsar site) 1993.
đakovaËki je slavni Ëetveropreg plemenitih autohtonih lipicanskih
pastuha prokaskao Europom od Aachena, Luzerna, Budimpešte i
BeËa do Rima, Verone i Windsora. Godina 1506. vodi se kao poËetak
Ergele đakovo, jedne od najstarijih u Europi. Zapisu o đakovaËkim
biskupskim konjima i pastuharnici iz 1374. godine sigurno su prethodile
mnoge godine uzgoja. Godine 1805. carska se ergela pred osvajaËkim
pohodima Napoleona iz Lipice sklanja u đakovštinu. Krvlju slavnih
aristokratskih grla Contese, Sfinge, Tapie, Alke, Romane, Austrie,
Sorte i Favory Perla-Calme oplemenjuju se znamenite europske linije
lipicanaca. Poznate su ergele u Lipiku ili u vukovarskom Eltzu, kao
i obiteljska tradicija JankoviÊa: Julijevi konji za utrke, koji su osvajali
mnoge europske trofeje, Elemerova velika pastuharnica u Terezovcu
te lipicanac vrste Tulipan u Aladarovim konjušnicama u Cabuni.
Konj je u ove krajeve došao prije pet, pet i pol milenija s osvajaËkim
stoËarima iz stepa sjeverno od Crnoga mora. Vjerno prateÊi svog
gospodara, on veÊ stoljeÊima vuËe kola i trËi prostranim slavonskim
ravnicama. Husarske postrojbe i Trenkovi panduri, jašuÊi na tim
plemenitim životinjama, odjeveni u crvene kabanice, kape i na pose-
ban naËin vezane marame, zapoËeli su povijest kravate, nezamjenjivog
muškog modnog detalja. Danas Slavonac ponosno drži konja i dotje-
ruje kola zbog ljubavi, prestiža, tradicije i Ëistoga zadovoljstva.
Plemenita životinja
KonjKonji bijelci, natjecanje konjogojaca,
Babina Greda (od 1980.)
www.tz-djakovo.hr
Gorski krajolik Slavonije saËinjavaju Papuk i Krndija na sjeveru te
Psunj, Babja i Dilj-gora, koji zatvaraju Požešku kotlinu s juga. To
gromadno gorje jedinstven je spomenik geološkog razvoja ovog
dijela Europe. U neogenu, u mlaoj geološkoj prošlosti, bili su to
otoci. Sovsko jezero na Dilj-gori izdignuti je ostatak nekadašnjeg
Paratetisa, kasnije Panonskog mora. Ovdje se posvuda mogu pronaÊi
okamenjeni ostaci morskih organizama iz njegovih dubina, od
školjkaša, riba, do morskog psa i kita. Geološki najzanimljiviji Papuk
sazdan je od eruptivnih stijena iz razdoblja paleozoika, starih oko 370
milijuna godina. U njegovu vršnom pojasu mnoštvo je površinskih
i podzemnih krških fenomena, od ponikava preko spilja bogatih
kalcitnim ukrasima do ponora. Posebno je zanimljiv krški izvor
Jankovac i potok Drenovac sa 17 metara visokim, iznimno lijepim
slapom Skakavcem i 40-metarskom sedrenom barijerom. Travnata
terasa okružena bukovom prašumom i dva jezerca upotpunjuju
romantiËni ugoaj planinarskog doma Jankovac, kao što su nekada
nadahnjivali goste grofa JankoviÊa u njegovom lovaËkom dvorcu.
Hlaenjem vulkanske lave krajem mezozoika, prije oko 75 milijuna
godina, nastala je Rupnica, najvrjedniji geološki fenomen Papuka. Uz
nekoliko sliËnih primjera u svijetu, posebna je po luËenju albitskog
riolita, eruptivne stijene koja kristalizira u obliku Ëetverostranih
prizmi. Kako je na malom prostoru Papuka obuhvaÊen znatan dio
geološke povijesti Zemlje, šetnja stazama Parka prirode ujedno je,
doslovno, vremensko putovanje kroz milijune godina.
Otoci u moru
Gorje Park prirode Papuk
www.pp-papuk.hr
U slavonskom se gorju krije i ponajveÊa riznica ovdašnje sredn-
jovjekovne graditeljske baštine. U skladu sa starom benediktin-
skom izrekom “Benedikt voli gorje”, redovnici koji slijede pravilo
svojega sveca podigli su na istoËnim pristrancima Psunja još u
XII. stoljeÊu, na mjestu zvanom Rudina, samostan sv. Mihovila
Arkanela. Iz crkve tog samostana potjeËu znamenite kamene
romaniËke glave koje, izložene 1971. godine u Parizu, svojom
umjetniËkom vrijednošÊu pobuuju iznimnu pozornost europ-
ske kulturne javnosti. Iz srednjeg vijeka potjeËe i kaštel s crkvom
kanonika požeškog kaptola sv. Petra, kamena crkva-utvrda sv.
Dimitrija u Brodskom Drenovcu uz donji tok Orljave, kvadratni
kaštel u Cerniku kod Nove Gradiške i cistercitski samostan Blažene
Rudina
Glave
Djevice u Kutjevu, osnovan 1232. godine na južnom podnožju
Krndije. Na padinama Krndije iznad Orahovice ruševine su re-
nesansne Ružice, jednog od najveÊih srednjovjekovnih utvrenih
gradova u Hrvatskoj. S povišenog dijela ravnjaka, ispred jedne od
najbolje oËuvanih srednjovjekovnih crkava u Novim Mikanovci-
ma, otvara se širok pogled prema posavskoj nizini. Tu je, prema
dokumentima đakovaËke biskupije iz XIV. stoljeÊa, postojbina hr-
vatskog ovËara, jedne od najstarijih pasmina pasa. Garavi je ovËar
neumoran radnik i hrabar Ëuvar ovaca, svinja i goveda. U Sla-
voniji postoji još mnogo srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih
graevina. Neke se i danas koriste, a do drugih se u bespuÊu gor-
skih šuma može doÊi samo uz pomoÊ viËnih domaÊih vodiËa.
Crkva sv. Martina kod Našica (gore lijevo)
Erdut (dolje lijevo); Ružica (dolje desno)
www.pozega-tz.hr
Ispod prividno mirnog sklada prostrane panonske ravni i gorskih
masiva teško je naslutiti dinamiËne tektonske procese kojima je
oblikovan pitomi krajolik Slavonije, kao i golemu hidrotermalnu
energiju koju taj dio Hrvatske skriva u svom podzemlju. Ona je
rezultat izdizanja i spuštanja blokova stare panonske podloge duž
uzdužnih i popreËnih rasjeda. Njihovim izdizanjem nastali su
Psunj, Papuk i jezgre ostalih manjih gora, izmeu kojih je zaostala
Požeška kotlina, a spuštanjem savska, dravska i dunavska potolina.
O takvim mlaim vertikalnim gibanjima svjedoËe i brojni izvori
ljekovite termalne i mineralne vode: hipertermalni (58,2°C) iz-
vori u Lipiku, odnosno akrotermalni (46,6°C) u Daruvarskim
toplicama. Oni su zbog svojih ljekovitih svojstava korišteni još u
96°CVodeni park
antiËko doba. U Velikoj, podno južnih obronaka Papuka, nala-
zi se termalno vrelo (28°C) s kupalištem Toplice, a nedaleko od
njega i izvor Duboka (15-18°C). SliËan termalni izvor nalazi se
takoer i podno istoËne padine Krndije, u đakovaËkoj Breznici.
NajveÊe i najpoznatije kupališno i termalno ljeËilište BizovaËke
su toplice. U tom najmlaem dijelu dravske potoline, na dubini
od 2000 metara, pronaena je, u Europi iznimno rijetka, hiper-
termalna voda nevjerojatne temperature od 96°C. Slana je (25‰) i
bogata brojnim mineralima. Danas su to najsuvremenije opremljene
toplice u Hrvatskoj, Ëiji multifunkcionalni kupališni kompleks i
moderno ureeno ljeËilište omoguÊuju jedinstven doživljaj — izlet
u geološku prošlost i susret s davno išËezlim Panonskim morem.
Orlov otok na Dunavu (desno)
Sava (gore i dolje)
www.tzobizovac.hr
Ivana i DoraDvorci
Ivana BrliÊ MažuraniÊ, hrvatska književnica, suvremenica Andersena,
koja bajkovitim svijetom nimalo ne zaostaje za J. R. R. Tolkienom,
živjela je u kuÊi koja se nalazila pred vratima tvrave Brod. Kad se
proe kroz ta vrata, otkriva se golemi trg i zgrade. To su Ivanini
tajni i Ëarobni svjetovi. No ona opisuje i Ëaavi dvor od hrastovih
balvana u jednoj od utvrda kakve su postojale od davnina do srednjeg
vijeka, pa i poslije. Na mjestima mnogih utvrda podižu se dvorci
ili, kao barokni dvorac Prandau-Normann s velikim perivojem
u Valpovu, Ëak i urastaju u njih. Dvorci svjedoËe o sudjelovanju
obitelji koje su ih podizale u životu europske elite. Dvorac moÊne
obitelji Eltz u Vukovaru izrastao je iz skromne kurije, a obitelj Odes-
calchi je dvorac u Iloku pretvorila u vrt užitaka s izvrsnim vinima.
Dora PejaËeviÊ, glazbeni festival, Našice (desno)
Bilje (sasvim dolje); Donji Miholjac (dolje)
www.tz-donjimiholjac.hr
Dvorac s podrumom u Kutjevu dio je nekadašnjeg isusovaËkog imanja,
doËim je prostrani dvorac u Donjem Miholjcu izgraen nakon što
1901. godine u manji nisu stali gosti i pratnja cara Franje Josipa I.!
Obitelji Khuen Belassy, AdamoviÊ, JankoviÊ, Mailath, MihaloviÊ
i Esterházy natjecale su se u blještavilu s Eugenom Savojskim, koji
je svoj lovaËki dvorac u Bilju izgradio prema zamisli Hildebrandta,
arhitekta beËkog Belvederea. Grofovi PejaËeviÊi VirovitiËki ostavili
su najviše dvoraca. U jednom od najljepših, NašiËkome, skladala
je, uz Ivanu druga diva hrvatskog umjetniËkog panteona, Dora
PejaËeviÊ. PripadajuÊi krugu tadašnje europske umjetniËke elite
stvorila je mnoštvo sjajnih glazbenih minijatura, koje se danas sve
više Ëuju na koncertnim podijima i snimkama u mnogim zemljama.
U vrijeme kada je barok dominantni stil u Europi, on jednako ažurno
odjekuje i u ovim krajevima. NajznaËajnije barokne tvrave su Sla-
vonski Brod i Osijek. U osjeËkoj Tvri skladno se prepliÊu vojna,
graansko-upravna i sakralna arhitektura. Na središnjem trgu do-
minira zgrada Generalata iz 1726. godine s najraskošnijim baroknim
kamenim portalom u Hrvatskoj, zgrada Glavne straže s istaknutim
stražarskim tornjem i kupolom te graanska jednokatnica i Gradski
magistrat. Baroknu raskoš dopunjuju dva samostanska kompleksa, a u
sredini prostranog kvadratnog trga je pil, najveÊa barokna skulptura
u Hrvatskoj. SliËan je spomenik sv. Trojstva i na požeškom glavnom
trgu, vrijednoj i živopisnoj baroknoj kompoziciji prepoznatljivoj po
boltama, na kojima je izgraen dio zgrada. Svaka od zgrada na ovom,
PilBarok
kao i na obližnjem trgu sv. Terezije, vrijedan je spomenik, a pose-
ban primjer baroka su Gradska kuÊa i kuÊa ljekarnika Thallera. Vrlo
slikovitu baroknu gradsku jezgru, sa zgradama koje su u nepravil-
nom rasteru ulica sagradili obrtnici i trgovci, ima Vukovar. Pravilne
barokne trgove imaju Vinkovci i Nova Gradiška, a pojedinaËne
barokne samostane, crkve i zgrade razliËitih namjena možemo pro-
naÊi i u mnogim manjim mjestima. Poseban je slavonsko-brodski
franjevaËki samostan s najmonumentalnijim klaustrom sjeverne Hrvat-
ske, kanoniËka kuÊa u đakovu, franjevaËki samostan i crkva sv. Roka
u Virovitici sa svijetlom unutrašnjošÊu i vrijednim inventarom, crkva
sv. Križa u Osijeku, sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, požeška katedrala,
kao i crkva sv. Terezije u Novoj Gradiški te brojne druge graevine.
Pil, Osijek (lijevo)
Klaustar franjevaËkog samostana,
Brod (desno); Požega (dolje)
Iz velikih gradova, kakvi su bili za osmanske vladavine, dio stanovni-
ka bježi kad granicu na Savi KarlovaËkim mirom 1699. godine
preuzima Habsburško Carstvo. Raštrkana sela kršÊana u šumama
novi gospodari uspijevaju okupiti dobro održavanim glavnim
cestama. Uspjela je zamisao stratega iz BeËa da sela postanu utvrde
s dva ulaza, koje se lako brane od tada Ëestih napada razbojnika, a
istovremeno osiguravaju prohodnost. Sela se utvruju opkopima,
jarcima s vodom i palisadama, a noÊu se ulazi u sela zatvaraju. Šume
se krËe, razvija se seljaËki život. Ono što je promijenilo život sela, i
ujedno branilo granicu, niz je carskih tvrava koje štite cijelo pod-
ruËje, a povezane su glavnim carskim cestama i plovnim rijekama.
One topovima potpuno kontroliraju svaki prolaz i zapreka su za
sve velike vojske. Za vrijeme tog sustava tvrava nije bilo nijednog
nasilnog pokušaja prolaza izmeu njih. Gradovi su brojËano manji
nego prije, ali su zato tvrave nenadmašne. Na Dravi su to Viro-
vitica, Valpovo i osjeËka Tvra, a na Savi Gradiška i impozantna
zvjezdasta tvrava Brod. Dok u brodskoj tvravi živi posada od pet
tisuÊa vojnika, u gradu Brodu živi tek oko 3500 stanovnika. Brod
je najveÊa tvrava svoga vremena sa zasigurno najveÊom središnjom
zgradom. Sustav utvrda osigurava neprekidna nevjerojatna dva i pol
stoljeÊa mira. Dok se iz drugih dijelova Hrvatske stanovništvo iseljava
u Novi svijet, Slavonija postaje obeÊana zemlja blagostanja.
Zemlja i vodaTvrava Brod
Tvra u Osijeku (dolje)
Tvrava u Brodu
www.tzgsb.hr
Potpun doživljaj istoËne Hrvatske nezamisliv je bez upoznavanja sla-
vonskog sela. Ono je ukras kulturnog krajolika i riznica naslijea
ugraenog u kolektivnu svijest i identitet ovdašnjeg stanovništva. To
se jednako odnosi na okupljena, planski utemeljena sela s agrarnim
pejzažem otvorenih polja na lesnim zaravnima i terasama istoËno-hr-
vatske ravnice, kao i na ušorena cestovna naselja s okupljenim posje-
dom i razdiobom parcela u obliku riblje kosti u Posavini i Podravini.
U njima je nataloženo stoljetno znanje i iskustvo razliËitih kultura,
povezanih zajedniËkim životom na bogatoj, plodnoj i izdašnoj panon-
skoj zemlji. I kao samosvojna, slavonska kulturna baština “arhivirana”
za buduÊe naraštaje. To se, izmeu ostaloga, zrcali i u raskošnoj sla-
vonskoj kulinarskoj tradiciji, po obilju i raznovrsnosti gastronom-
Plemenita zemljaBlagostanje
skih specijaliteta bez premca u Hrvatskoj. Na prepunom slavonskom
stolu pojam domaÊe dobiva novu dimenziju. Od mirisnog pšeniËnog
kruha iz krušne peÊi, preko mladog sira i luka, juhe od peradi ili
gljiva, peËenke, do vrhunskih mesnih proizvoda i preraevina nakon
obrednog kolinja, kao što su netješnjeni Ëvarci, sušena mesnata slani-
na, šunka ili soËne slavonske kobasice zaËinjene crvenom mljevenom
ili tucanom paprikom. Ne smiju se zaboraviti ni glasoviti Ëobanac,
fiš-paprikaš, kao ni lovaËki specijaliteti. Uz sve to i obilje razliËitog
povrÊa. A tek slastice, od raskošno nadjevenih raznovrsnih dizanih
kolaËa do razlistanih salenjaka. Da bi se kušalo te i mnoge druge
specijalitete, treba doÊi na slavonsku svadbu, blistavu smotru ovdašnje
kulinarske tradicije. I ostati oËaran plemenitom zemljom Slavonijom.
VinkovaËke jeseni, smotra folklora,
skup izvorne narodne kulture (od 1965.)
www.vk-jeseni.com
Industrijski polet zahvatio je sredinom XIX. stoljeÊa i ove bogate
krajeve. OsjeËka tvornica žigica osnovana je 1856. godine, slijede
tvornica piva, slada i leda, pokuÊstva, kože, sapuna i šeÊera. Od 1884.
godine osjeËkim ulicama prometuje i tramvaj, prvi južno od BeËa
i Budimpešte. OsjeËka secesija može se po lucidnosti i maštovitosti
nositi s metropolama. Još je 1898. godine podignut spomenik osjeËkoj
78. pješaËkoj pukovniji, prva moderna skulptura Roberta Frangeša
MihanoviÊa u Hrvatskoj. Iste se godine u osjeËkim novinama tiskaju
secesijski oblikovani oglasi i grade stambene i javne zgrade u tom stilu.
Dovoljno je nadarenih i inventivnih arhitekata koji Êe poduprijeti
želje bogataša za modernim. No secesijski je stil, osim na oËekivanim
podruËjima, ostavio utjecaj i na posve neoËekivanom mjestu: na selu.
–akovaËki vezovi,
festival folklora (od 1967.)
www.djakovo.com
Art nouveau
Dukat i vez
U Županjskoj Posavini oËitovao se u naËinu odijevanja i poimanju
lijepog, sveËanog i raskošnog ruha za posebne prilike. Tamo se nosi
tradicionalna dvodijelna košulja, koja se sastoji od gornjega haljetka
s rukavima, opleÊka uvuËenog u donju suknju, skutu ili rubinu. U
sveËanim prigodama žene bi oblaËile po tri opleÊka te od jedne do
Ëak sedam vezenih podsuknji. Bogatstvo Slavonije s ponosom se
pokazuje u tom tradicionalnom sveËanom ruhu. Koristilo se vlastito
tkanje i zlatne niti u vezenju. Pomno oblikovana kosa uËvršÊena
je zašeÊerenom vodom, a cijeli imeci u zlatnicima zašiveni tako da
ih svi dobro vide. Zanimljivo je da se na malom podruËju razvilo
nekoliko iznimno raznovrsnih autohtonih stilova te sveËane odjeÊe,
posebno u Duboševici, Bapskoj, Sopju, đakovu, Bizovcu...
Olimpijada starih sportova Broanci (od 1972.)
Procvat vinogradarstva u Panoniji vezan je
uz rimskog cara Proba (III. st.).
U prvim stoljeÊima naše ere savsko-dravsko-dunavsko meurjeËje
ukljuËeno je u sastav Rimskog Carstva. Vrijeme je to prvog
zabilježenog gospodarskog procvata, o Ëemu govore i ceste: jedna
je vodila Podravinom prema utvrdi Mursi (Osijeku) i istoËnim pro-
vincijama; druga je povezivala toplice Aquae Balissae (Daruvar) te
plodne i vinorodne krajeve Incera (Požega), Certise (đakovo) i Ci-
bala, gdje su roena i dva rimska cara — sposoban, hrabar i popularan
Valentinijan I., kojega su u Rimu smatrali najboljim carem nakon
Trajana, i njegov brat Valens. OsjeËanin, oskarovac Branko Lustig,
vezuje nas s tim vremenom filmom Gladijator, a to Ëini i Cro Cop,
svjetski majstor surovih borilaËkih disciplina. Pokraj Murse odigrala
se 351. jedna od najvažnijih bitaka kasnog Rimskog Carstva, u ko-
joj je car Konstancije potukao uzurpatora Magnencija. Od V. stoljeÊa
Kruh i vino
Vallis aurea
Panonijom gospodare Goti, barbarski susjedi na podunavskim grani-
cama Carstva. PriËa o njihovoj odluËujuÊoj bici s Hunima, koja se
zbila negdje izmeu Drave i Save, putovala je od jednog do drugog
naroda u obliku jedne od najstarijih germanskih epskih pjesama te
se odrazila u staroislandskoj Hervararsagi i staroengleskom Widsithu.
U rimskom razdoblju ovo se podruËje razvilo kao žitnica u kojoj se
ujedno uzgajalo grože, a vinogorja su raala tako dobra vina da su im
dali zlatne nazive: Mons aureus ili Vallis aurea. Danas je to baranjsko i
požeško-pleterniËko vinogorje, koje s kutjevaËkim vinogorjem i pod-
rumima spada u najstarije europske podrume. U drugim tradicional-
nim vinogorjima: akovaËkom, slavonsko-brodskom, novogradiškom,
pakraËkom, feriËanaËkom, orahovaËko-slatinskom, virovitiËkom,
erdutskom i vukovarsko-iloËkom, loza se njeguje stotinama godina!
Podunavlje
Knezovi IloËkiIlok je stoljetno središte proizvodnje srijemskog vina, koje su još
renesansni pisci smatrali “najhvaljenijim vinom na Ëitavom sjeveru”.
Bogati srednjovjekovni gradiÊ uživao je samoupravu o kojoj svjedoËi
gradski statut iz 1525., ukrašen ilustracijama slavnog minijaturista
Julija KloviÊa. U iloËkom franjevaËkom samostanu sahranjen je
1456. glasoviti talijanski franjevac Ivan Kapistran. Dominantan
položaj grada na brijegu uz Dunav omoguÊio je postupan i siguran
razvoj Iloka. Utvrdu je krajem XIII. stoljeÊa izgradila obitelj Csak,
od koje neki predstavnici tituli pridodaju “IloËki”. NajznaËajniji
Ëlan obitelji Konth bio je Nikola IloËki, erdeljski vojvoda, jedan
od najmoÊnijih ugarskih velikaša svog doba. Bio je ban Slavonije,
Hrvatske i MaËve, kovao je vlastiti novac, a umro je 1477. go-
dine s naslovom kralja Bosne. Goleme obiteljske posjede stjecane
naraštajima naslijedio je sin Lovro, bosanski herceg i maËvanski
ban, koji je kao jedan od najmoÊnijih feudalaca svoga vremena
ugrožavao i samoga kralja. Vinogradi na plodnim ocjeditim lesnim
zaravnima i padinama niskih uzvišenja iznad desne obale Dunava
protežu se od renesansne utvrde Erdut (koju su u svojim putnim
dnevnicima opisivali nekadašnji europski diplomati i poslanici,
ploveÊi niz Dunav prema “Visokoj Porti”, dvoru osmanskih sul-
tana) do znamenitih iloËkih vinskih podruma, iz kojih su neka vina
u XIX. stoljeÊu bila ovjenËana priznanjima na svjetskim izložbama
u Parizu, Trstu, BeËu i Budimpešti. IloËki je gornji grad jedno od
najljepših mjesta s kojih se, uz Ëuveni IloËki traminac, danas može
širokim pogledom promatrati spokojni tok moÊnog Dunava i pri-
tom oživljavati prizore iz burne prošlosti s njegovih obala.
IloËka berba groža (od 1962.)
Poæeπka kulenijada, natjecanja
proizvoaËa (od 1982.);
Europska avenija u Osijeku (dolje)
Sjaj modernog života kojeg donosi industrijski polet ne sukobljava se s ru-
ralnim tradicijama ni s najboljim što one nude — hranom. Slavonci svoje
tradicionalne delicije obogaÊuju Kaiser i Stark bombonima i Ëokoladom,
kao i slatkišima požeške tvornice, Krenkhelyjevim ili novogradiškim
likerima Nektar, kao i slatinskim pjenušcem. Iz Ëaša proizvedenih u
staklarskom naselju ZveËevo, u Seoni kraj Našica ili u osjeËkom Her-
zogu. Zreli kulen BraÊe Nedela zalijevaju osjeËkim i daruvarskim pivom
ili vinom i lipiËkom mineralnom vodom. Ona je u prodaji veÊ od 1875.
godine. Uvodi se struja, organizira bankarstvo, velesajamske priredbe,
grade se reprezentativne graanske stambene zgrade i prostori za uživanje
i dokolicu, parkovi, paviljoni, sportski tereni, dvorane za tjelovježbu i
kina. U Osijeku, gradu s osamdesetak tvornica, oko 1925. godine razvija
se najveÊa koncentracija industrije u tadašnjoj državi. U Brodu, Vuko-
varu i Vinkovcima u urbanizmu i ukusu snažan trag ostavlja novi stil —
Art Déco. U meunarodno poznate LipiËke toplice dolazi se odmarati
i slavni Fjodor Šaljapin, a tu svoje društvene obveze uz odmor prak-
ticiraju spahije, gradonaËelnici, politiËki Ëelnici, generali, umjetnici,
znanstvenici i bogataši iz Europe i Amerike. Slavonija postaje i raskrižje
kontinentalnih prometnih pravaca, koji modernošÊu, dinamizmom i
poletom odražavaju posve novi svijet. Vlak Orient express povezuje
zapadnu Europu s Istanbulom i Bliskim istokom, a nimalo sluËajno,
u glamuroznim se interijerima vlaka zapelog u snijegu ispred Vinko-
vaca odvija napeti vrhunac trilera Agathe Christie, s pogledom kroz
zamrznute prozore na prastare hrastove šume SpaËve.
Novo doba
Orient Express