Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Augustovi, Titov i Trajanovi slavoluci

Seminar iz kolegija Antička arheologija Apeninskog poluotoka

Mentor: dr. sc. Igor Borzić Izradio: Vatroslav Španiček

U Zadru, 1. studenog 2011. godine

1. UVOD………………………………………………………………………………….3

2. AUGUSTOVI SLAVOLUCI…………………………………………………………..8

2.1. Augustov slavoluk u Aosti………………………………………………………...8

2.2. Augustov slavoluk u Fanu…………………………………………………………9

2.3. Augustov slavoluk u Riminiju…………………………………………………...11

2.4. Augustovi slavoluci u Rimu……………………………………………………...12

3. TITOV SLAVOLUK…………………………………………………………………16

4. TRAJANOVI SLAVOLUCI………………………………………………………….21

4.1. Trajanov slavoluk u

Anconi………………………………………………………21

4.2. Trajanov slavoluk u

Beneventu…………………………………………………...22

4.3. Trajanovi slavoluci u Méridi, Španjolska i Timgadu,

Alžir……………………...29

5. ZAVRŠNE RIJEČI…………………………………………………………………...31

6. KORIŠTENA LITERATURA………………………………………………………..32

2

UVOD

Slavoluk, a nazivamo ga još i trijumfalnim lukom posebna je vrsta arhitektonskog elementa

koji nam je najbolje poznat iz antičkog Rima. Slavoluci su podizani u čast vojskovođama koji

su pobijedili u bitci te ostvarili pravo na trijumf1.

Sada bi valjalo reći nešto o trijumfu. Trijumf je prvenstveno civilna, javna manifestacija koja

se priređuje pobjedničkoj vojsci, odnosno pobjedničkom vojskovođi koji je postigao osobiti

uspjeh u bitci ili je uspješno okončao rat koji je vodio Rim. U republikanskoj je tradiciji samo

Senat imao ovlasti odobriti trijumf. Na taj svečani dan vojskovođa bi nosio regaliae2 koje su

ga prikazale gotovo kao božanstvo ili kralja. General bi zatim u kočiji prošao kroz slavoluk i

ulice Rima zajedno sa svojom nenaoružanom vojskom i ratnim plijenom. Zatim bi vojskovođa

u Jupiterovom hramu na Kapitoliju prinio žrtvu i simbole svoje pobjede bogovima. Nakon

toga je stekao pravo na doživotnu titulu vir triumphalis („čovjek od trijumfa“), kasnije

poznatiju kao trijumfator. Ipak, kako ne bih suviše odlutao u temu trijumfa, vratit ću se na

slavoluke.

Premda su nam najpoznatiji oni rimski, daleko je od istine da je to izvorno rimski element.

Konstrukcije monumentalnog ulaza poznate su nam iz mnogo starijih civilizacija poput

Hetita, Asiraca, Babilonaca ili Mikenjana.

Preteče rimskih slavoluka koristili su i

Etruščani, a radi se o bogato dekoriranim

ulazima u njihove gradove. Očuvani

primjeri etruščanskih lukova još se uvijek

mogu vidjeti u Perugiji i Volterri.

Sl. 1.: Primjer etruščanskog luka u

Perugiji, središnja Italija

1 Trijumf – lat. triumphus, civilna ceremonija i religijski obred u antičkom Rimu, koji se održava u čast vojnoga zapovjednika koji je postigao značajan vojni uspjeh, ili tradicionalno, koji je uspješno okončao rat2 Regalia (lat.) – simboli moći koje nosi pojedinac ili vladar u osobito svečanim prigodama (danas npr. kraljica s krunom na glavi)

3

Sl. 2.: Primjer etruščanskog luka u Volterri, Toskana, Italija

Dva su pak glavna elementa slavoluka, luk s kružnim vrhom i kvadratna entablatura koja je

dugo bila u upotrebi u Grčkoj. Ipak, Grci su relativno malo koristili lukove i to pretežno u

gradnji grobnica i vodoopskrbnog sustava, ali su zato često koristili entablature u svojim

hramovima. Entablature su bile vrlo važne u izgradnji hramova zbog toga što su bile nosivi

element krova hrama.

Rimljani su grčki model izgradnje „doradili“ te su upotrijebili luk s kružnim vrhom i

entablaturu stvorivši jedinstvenu slobodno stojeću građevinu koju poznajemo kao slavoluk.

4

Stupovi su dobili posve dekorativnu svrhu na vanjskom dijelu luka, a entablatura je,

oslobodivši se uloge potpornja krova, postala mjestom na kojem su graditelji mogli prenijeti

religiozne i civilne poruke.

Prvi poznati slavoluci koje su Rimljani izgradili, datiraju se u vrijeme Republike (509. – 27. g.

pr. Kr.). U početku su građeni fornices3, a gradili su ih generali kojima je Senat odobrio

trijumf. O tim ranim lukovima se danas vrlo malo zna, čak niti kako su izgledali, a premda

niti jedan nije ostao sačuvan, zna se da je Lucius Steritinus podigao dva luka u Hispaniji 196.

g. pr. Kr. u čast svojim pobjedama u Hispaniji, jedan je na Kapitoliju podigao Scipio

Africanus 190. pr. Kr., a još je jedan podigao Quintus Fabius Allobrogicus 121. pr. Kr. na

Forum Romanumu. Dolaskom cara Augusta na vlast, trijumfalna se praksa značajno

promijenila. Prvo je termin fornix zamijenjen novim terminom arcus iz kojeg je danas

poznata riječ engleskoga jezika „arch“, luk. Promijenjeno je i pravilo po kojem se grade

slavoluci. Prije carskoga razdoblja, na izgradnju fornixa nije trebalo nikakvo odobrenje, već je

on bio sagrađen na inicijativu i trošak samog naručitelja, odnosno trijumfatora. August je to

pravilo promijenio te je sada izgradnja slavoluka morala biti odobrena od Senata. Slavoluku je

promijenjena i svrha. Od osobnog spomenika, on je postao propagandni spomenik koji veliča

vladara i zakone države. Slavoluci, kao takvi, nisu građeni kako bi bili ulazi, nego kako bi se

ispod njih prošlo.

Većina je slavoluka izgrađena u carskom razdoblju. Do 4. stoljeća izgrađeno je 36 slavoluka u

gradu Rimu, od kojih su 3 do danas sačuvana i to: Titov slavoluk iz 81. g., Slavoluk Septimija

Severa iz 203. – 205. te

Konstantinov slavoluk iz 312. g.

Brojni su lukovi građeni i izvan

grada Rima i granica Apeninskog

poluotoka. Najčešći korišteni oblik

bio je jednostruki luk, ali bilo je i

većih slavoluka, onih sa tri luka,

od kojih je najstariji sačuvani

primjer onaj u Orangeu u

Francuskoj.

3 Fornix (lat.) – rana verzija trijumfalnog luka

5

Sl. 3.: Tiberijev slavoluk u Orangeu

(cca. 25. g.), Francuska. Uvršten na

UNESCO – ov popis svjetske

kulturne baštine.

Sl. 4.: Detalj reljefa sa pročelja,

Tiberijev slavoluk, Orange,

Francuska, cca. 25. g.

6

Od 2. st. pr. Kr., počinju se, osobito u sjevernoj Africi, javljati kvadratni slavoluci koji su se

gradili na raskrižjima, a bili su otvoreni na sve četiri strane. Za vrijeme cara Trajana (98. –

117. g.) gradnja slavoluka u Rimu i Italiji opada, dok u provincijama tempo izgradnje ne

jenjava sve do 2. i 3. st. Slavoluci su se u provincijama često gradili u čast posjetima careva.

Plinije Stariji nam daje uvid u pogled samih Rimljana na slavoluke. On smatra kako je

njihova svrha bila podizanje prikazane osobe (najčešći u obliku statue u kvadrigi) na

nadzemaljsku razinu. Osim toga, slavoluk je promatraču trebao prenijeti i niz propagandnih

poruka.

Lukovi su bili ukrašeni na način da stalno podsjećaju na trijumf, odnosno uspjeh trijumfatora.

Prikaz kao takav značio je da se prikaz više temeljio na stvarnim činjenicama nego na prikazu

alegorije. Pročelje je bilo ukrašeno mramornim stupovima, a stubovi i atika dekorativnim

kornišima. Skulptorski su paneli prikazivali postignuća trijumfatora, zarobljena oružja ili

samu trijumfalnu procesiju. Spandrili4 su prikazivali Viktorije5 u letu, a atici su često

sadržavali posvetne natpise trijumfatoru. Stubovi i unutarnji prolazi bili su ukrašeni reljefima i

slobodno stojećim skulpturama, a svod je bio ukrašen četverokutnim panelima. Neki su

slavoluci imali prikaz grupe statua, a najčešće se radilo o caru ili generalu u kvadrigi. I natpisi

na slavolucima su bili svojevrsna umjetnička djela jer su bili osobito pomno izrađeni, sa

jednakim i dobro proračunatim razmacima između slova kako bi se naglasila jednostavnost i

red što je kasnije dovelo do razvoja tipografije, umjetnosti i vještine raspoređivanja slova

kako bi se jezik učinio vidljivim, a to je vrlo važno i danas.

4 Spandril – prostor između dva luka ili između luka i pravokutnog završetka 5 Viktorija – personificirana rimska božica pobjede, istovjetna s grčkom Nikom

7

AUGUSTOVI SLAVOLUCI

Danas nam je poznato pet Augustovih slavoluka i to u Aosti, Fanu, Riminiju, Rimu i Susi.

Augustov slavoluk u Aosti

Aosta je grad na samom sjeverozapadu Apeninskog poluotoka, u talijanskim Alpama. Nalazi

se 110 km sjeverozapadno od današnjeg Torina.

Do 25. g. pr. Kr., Aosta je bila sjedište alpskog plemena imenom Salassi. Te, 25. g., cijelo je

pleme uništeno, što ubijeno, što prodano u roblje od strane Rimljana, a na mjestu njihova

grada niknuo je rimski. 35. g. pr. Kr. izvan grada je podignut slavoluk u čast Augustu i

pobjedi konzula Varra Murena nad Salassima.

8

Sl. 6.: Augustov slavoluk, Aosta, Italija

Na visokoj bazi stoje polustupovi s korintskim kapitelima. Četiri su stupa s prednje i stražnje

strane, a po tri na bočnim stranama. Trabeacija, sa triglifima i metopama tipična je dorska.

Južna strana slavoluka obnovljena je 1912. g., kao i vanjska fasada. Slavoluk je visok 25 m.

9

Sl. 8.: Detalj korintskog kapitela, Augustov slavoluk, Aosta, Italija

Augustov slavoluk u

Fanu

Grad Fano nalazi se u

talijanskoj pokrajini

Marche 12 km

jugoistočno od Pesara, na

mjestu gdje Via Flaminia

seže do Jadranskog mora.

Ta cesta, Via Flaminia, sagrađena je 220. g. pr. Kr., a sagradio ju je konzul Gaius Flaminius i

vodi od Rima prema Riminiju. Služila je za transport vojske u sjeverne dijelove rimskog

svijeta. Grad je u antici bio poznat pod nazivom Fanum Fortunae. Fortunae dolazi od hrama

božici Fortuni kojoj je podignut

hram. Grad se po prvi put

spominje 49. g. pr. Kr. za vrijeme

Julija Cezara.

10

2. g. n. e. August je na ulazu u Fano dao podići slavoluk kao dio projekta modernizacije jedne

od strateški najvažnijih carskih cesta. Slavoluk označava dolazak Via Flaminije na obale

Jadrana.

Sl. 9.: Augustov slavoluk, Fano, Italija

Izgrađen je od

bijelog kamena koji

se vadio u rudniku

Furlo Gorge

udaljenom 40 km u unutrašnjosti. Iako su slavoluk flankirala dva kružna tornja, samo je jedan

preživio. Glavni je luk visok šest metara, a sa svake su strane dva manja. Na frizu je uklesan

natpis gdje stoji da je slavoluk dovršen 10. g. To znači da je građen 8 godina. U 4. st. hram je

nakratko bio posvećen Konstantinu Velikom te je na vrh slavoluka dodan portik sa sedam

lukova. Portik je uglavnom uništen u 15. st., a ostaci dva stupa se mogu vidjeti i danas.

„27. g. pr. Kr. August je sagradio cestu Via Flaminia koja je vodila od Rima do Ariminuma

(današnjeg Riminija). Osim te ceste, sagradio je i sve mostove osim dva, mulvijskog i

minucijskog. Kako bi proslavio taj poduhvat, dao je podići dva slavoluka. Jedan na

mulvijskom mostu u Rimu, a drugi u Riminiju. Iako se nazivaju slavolucima, niti jedan od tih

lukova nije podignut u čast nekoj vojnoj pobjedi nego kako bi se proslavili dosezi

inženjerstva.6“

Augustov slavoluk u Riminiju

6 Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage Learning, Boston, USA, 2010., 92 – 93

11

Iako luk na mulvijskom mostu nije sačuvan, onaj u Riminiju je preživio kao dio gradskih

zidina. Nalazi se na mjestu gdje je cesta Via Flaminia postala decumanus rimskog

Ariminuma. Luk u Riminiju iz 27. g. pr. Kr. tipičan je augustovski luk koji ima polustupove i

zabatni okvir te jednostruki prolaz. Sličan je okvir korišten i kasnije u Partskom slavoluku na

Forumu Romanumu u Rimu.

Sl. 10.: Augustov slavoluk, Rimini, Italija

Na luku u Riminiju

nalaze se četiri

reljefa s kružnim

okvirima (tondi). Na spandrilima nema ni božica Viktorija koje su prisutne na Partskom

slavoluku. Ta četiri tonda prikazuju Jupitera, Neptuna, Apolona i Romu, a nalaze se u blizini

korintskih kapitela.

Augustovi slavoluci u Rimu

12

Augustov slavoluk u Rimu trijumfalni je slavoluk Augusta i nalazi se na Forum Romanumu.

Veliča Oktavijanovu/Augustovu pobjedu nad Kleopatrom VII. i Markom Antonije u bitci kod

Akcija, a posvećen je 29. g. pr. Kr. Slavoluk se nalazio između hrama Kastora i Polluxa i

Cezarova hrama, u blizini Vestina hrama.

Sl. 11.: Plan Forum

Romanuma, Rim, oko

10. g. n. e.

Do

danas je sačuvano vrlo

malo ostataka te se o

13

njegovu izgledu zna samo sa prikaza na novcu. Imao je tri prolaza te je kao takav bio prvi u

Rimu. Po uzoru na njega sagrađen je slavoluk Septimija Severa, a kasnije Konstantinov

slavoluk. 1546. g. gotovo na istom mjestu gdje se pretpostavlja da je stajao Augustov slavoluk

pronađen je kameni natpis sa posvetom Augustu te je stoga njegovo postojanje sigurno.

U Rimu je postojao još jedan Augustov slavoluk. Bio je to Partski slavoluk. 19. g. pr. Kr.

August je dao podići na mjestu ranijeg slavoluka posvećenog pobjedi kod Akcija novi

slavoluk. Taj novi bio je posvećen „pobjedi“ nad Partima, snažnom kraljevstvu s Bliskog

Istoka koje će stoljećima napadati Rimljane na Istoku. Zašto „pobjeda“? Zbog toga što je

August pregovorima vratio rimske vojničke standarde koje su Parti 53. g. pr. Kr. oduzeli

republikanskom generalu Krasu7. Tim je činom August Rimljanima vratio čast. Partski

slavoluk imao je tri prolaza. Središnji i najveći prolaz imao je naglašeni gornji dio u obliku

luka, a bočna dva su imala ravnu gredu. Na bočnim lukovima su bile statue zarobljenih Parta.

Na središnjem je luku, iznad atika bila pozlaćena brončana grupa Augusta u trijumfalnoj

kvadrigi. Pošto je slavoluk bio smješten u blizini Cezarova hrama, August se na taj način želio

prikazati dostojnim nasljednikom svoga deificiranog oca.

Sl. 12.: Partski slavoluk, Rim, Italija, 19. g. pr. Kr.

Augustov

slavoluk u Susi

7 Marcus Licinius Crassus (lat.) – oko 115. – 53. g. pr. Kr., rimski vojskovođa i političar. Od 59. član prvog trijumvirata uz Cezara i Pompeja

14

Susa je mjesto u blizini Torina, na cesti koja vodi prema Alpama i Galiji. U antici se Susa

zvala Segusio. Tamo je August 9. g. pr. Kr. dao podići slavoluk u čast potpisivanju mirovnog

sporazuma sa Marcusom Iulliusom Cottiusom. Cottius je bio sin i nasljednik kralja 14

plemena koji su vladali u tzv. Kotijskim Alpama. U sporazumu ga se poziva da se odrekne

kraljevstva i da postane rimskim

građaninom te da kao magistrat

nastavi vladati narodom kojim je

do tada vladao. Slavoluk u Susi

obilježava uspješno uvođenje Pax

Auguste u sjeverozapadnoj Italiji.

O tome nam August svjedoči u

svome djelu Res Gestae.

Sl. 13.: Augustov slavoluk u Susi,

Italija, 9. g. pr. Kr.

„Omnium provinciarum populi

Romani quibus finitimae fuerunt gentes quae non parerent imperio nostro fines auxi. Gallias

et Hispanias provincias, item Germaniam, qua includit Oceanus a Gadibus ad ostium Albis

fluminis pacavi. Alpes a regione ea quae proxima est Hadriano mari ad Tuscum pacificavi

nulli genti bello per iniuriam inlato.“

Umirio sam provincije Galiju, Hispaniju i Germaniju, vezane oceanom od Gadesa (Cadiza) do

vrata Elbe. Umirio sam i Alpe, od regije koja leži najbliže Jadranu pa sve do Toskanskog

mora i to bez vođenja nepravednog rata sa ijednim plemenom.“

„Slavoluk u Susi najbolje je očuvan od svih Augustovih slavoluka u Italiji, a možda je i jedan

od najboljih jer sažima strogost i klasične proporcije augustovskog dizajna arhitekture.8“ 

Dekoracija slavoluka te njegov luk podsjećaju na slavoluk u Riminiju, ali ovaj nema

pedimenta niti skulptura na spandrilima. Skulptorski se friz nalazi sa sve četiri strane

slavoluka, a prikazuje potpisivanje sporazuma i suovetauriliju9. Augusta, koji je prikazan u

8 Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage Learning, Boston, USA, 2010., 94 – 95 9 Suovetaurilia – jedan od najsvetijih tradicionalnih obreda u rimskoj religiji: žrtvovanje svinje (sus), ovce (ovis) i bika (taurus) bogu Marsu kako bi se blagoslovila i pročistila zemlja

15

sredini, može se prepoznati ne samo po njegovom položaju nego i po frizuri. Prikaz životinja

u suovetauriliji je neprirodan.

Sl. 14.: Detalj friza, potpisivanje sporazuma, Augustov slavoluk u Susi, 9. g. pr. Kr.

Sl. 15.: Detalj friza, suovetaurilija, Augustov slavoluk u Susi, 9. g. pr. Kr.

TITOV SLAVOLUK

16

Titov slavoluk nije podigao Tit, već Domicijan, njegov mlađi brat 82. g. n. e. pa bismo ga

stoga mogli nazvati slavolukom za Tita, a ne Titovim slavolukom. Titov je slavoluk danas

jedan od najpoznatijih slavoluka i bio je uzor mnogim kasnijim, osobito onim podignutim

nakon 16. st. Jedan od takvih je i Slavoluk pobjede u Parizu podignut 1836. g. Slavoluk je

smješten na istaknutoj uzvisini, Velijskom brdu koje je maleni prijevoj između Palatina i

Esquilina, jugoistočno od Foruma. Slavoluk je širine 13.50 m, visine 15.40 m i dubine 4.75 m.

Unutarnji je luk visok 8.30 m, a visok 5.36 m. Izgrađen je od penteličkog mramora. Na atiku

slavoluka stoji natpis čija su slova

izvorno bila izrađena od srebra, zlata

ili nekog drugog materijala, a glasi:

„SENATVS

POPVLVSQVE·ROMANVS

DIVO·TITO·DIVI·VESPASIANI·F(ILIO)

VESPASIANO·AVGVSTO“. U prijevodu natpis glasi: „Rimski Senat i narod (posvećuju

ovaj) božanskom Titu Vespazijanu Augustu, sinu božanskog Vespazijana.“ Na suprotnoj

strani slavoluka stoji novi natpis kojeg je slavoluk dobio nakon obnove koju je izvršio

Giuseppe Valadier 1821. g. i glasi: „INSIGNE · RELIGIONIS · ATQVE · ARTIS ·

MONVMENTVM

VETVSTATE · FATISCENS

PIVS · SEPTIMVS · PONTIFEX · MAX(IMVS)

NOVIS · OPERIBVS · PRISCVM · EXEMPLAR · IMITANTIBVS

17

FVLCIRI · SERVARIQVE · IVSSIT

ANNO · SACRI · PRINCIPATVS · EIVS · XXIIII“. U prijevodu natpis glasi: „(Ovaj)

spomenik, zapanjujući u pogledu religije i umjetnosti, s vremenom je oslabio: Pio VII,

Vrhovni Svećenik, naredio je da ga se ojača i očuva novim radovima prema antičkom

modelu.“ Za slavoluke Flavijevaca, a stoga i za Titov slavoluk tipično je da imaju

kompozitne stupove; jonske volute te akantovo lišće u korintskom stilu. Viktorije koje

ispunjavaju spandrile nalazimo na Titovom slavoluku, ali i na Augustovom Partskom

slavoluku u Rimu te slavoluku Sergijevaca u Puli. „Na Titovom slavoluku Viktorije nose

dvostruko značenje; slave Titovu pobjedu u Judeji i još važnije, njegovu pobjedu nad smrti

kroz apoteozu.10“

10 Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage Learning, Boston, USA, 2010., 129

18

Sl. 16.: Titov slavoluk, Via Sacra, Rim, Italija, oko 81. g.

Apoteoza je na Titovu slavoluku prikazana u sredini svoda koji se nadvisuje prolaz, a

izvedena je u obliku malenog reljefnog panela. Ovdje je Tit prikazan na krilima orla koji leti u

nebo. U Puli nema prikaza cara, već tamo orao prikazuje orla koji nosi zmiju.

19

Sl. 17.: Slavoluk Sergijevaca, Pula, Hrvatska,

oko 10. – 20. g. n. e.

Sl. 18.: Svod prolaza Titova

slavoluka, prikaz apoteoze,

Titov slavoluk, Via Sacra,

Rim, Italija, oko 81. g.

20

Na Titovu su slavoluku prikazane još dvije vrlo važne stvari. To su jeruzalemski plijen i Titov

trijumf. Prikaz jeruzalemskog plijena nalazi su unutar prolaza slavoluka, a prikazuje rimske

vojnike koji nose ratni plijen Židova, uključujući i sedmerokraku svetu menoru11 iz

jeruzalemskog hrama. Unatoč oštećenju reljefa, dojam gibanja figura vrlo je realističan.

Parada se kreće od lijeve pozadine prema centru i zatim nestaje iza koso smještenog luka na

desnoj strani. Domicijanovi su se skulptori odlučili za duboki reljef koji stvara bolji dojam

dubine te bolje dočarava gibanje draperije – nešto već viđeno u flavijevskim statuama. Neke

od glava na reljefu su slomljene jer su stajale slobodno na reljefu, dok su neke sačuvane.

Sl. 19.: Jeruzalemski plijen, panel u prolazu, Titov slavoluk, Via Sacra, Rim, oko 81. g.,

mramor, visina 2 m

11 Menora – sedmerokraki ili osmerokraki svijećnjak koji je  bio jedan od glavnih objekata u šatoru za vremena lutanja Hebreja po pustinji koja je trajala mnogo godina, i kasnije, u Hramu u Jeruzalemu

21

Titov trijumf, s druge strane prolaza prikazuje cara u njegovoj trijumfalnoj kočiji. Prikaz

plijena je realističan prikaz, dok je trijumf više alegorijski. Viktorije prate Tita koji je u

kvadrigi te mu stavljaju vijenac na glavu. Niže od kočije prikaz je mladića golih prsa za kojeg

se smatra da je personifikacija Honosa12, a neki ga autori smatraju i personifikacijom rimskog

naroda. Za žensku osobu koja predvodi konje smatra se da je personifikacija božanstva

Virtus13 iako neki smatraju da je riječ o Romi14. „Te alegorijske figure transformiraju reljef

kao svjedočanstva Titova vojnog uspjeha u slavljenje carskih vrlina. Panel Titova Slavoluka

prvi je poznati primjer pokazan na javno mjestu gdje se nalaze bogovi i smrtnici u

međusobnoj interakciji u događaju koji se zbio za života prikazane osobe.15“ Taj presedan

vjerojatno nije bio previše neobičan zato što je slavoluk podignut nakon Titove smrti i

njegove deifikacije. S Domicijanom, koji je dao podići slavoluk, nastavilo se prikazivanje

bogova i smrtnika. Štoviše, tvrdio je da je božanski vladar, gospodar i bog, dominus et deus.

Sl. 20.: Titov trijumf, panel u prolazu, Titov slavoluk, Via Sacra, Rim, oko 81. g., mramor,

visina 2 m

12 Honos – rimski bog viteštva, časti i vojničke pravde, prikazuje se s kopljem i rogom izobilja13 Virtus – rimsko božanstvo hrabrosti i vojne snage14 Roma – rimska božica koja personificira grad Rim i cijelu rimsku državu15 Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage Learning, Boston, USA, 2010., 131

22

TRAJANOVI SLAVOLUCI

Danas znamo za četiri Trajanova slavoluka. U

Anconi i Beneventu u Italiji, U Méridi u

Španjolskoj i Timgadu u Alžiru.

Trajanov slavoluk u Anconi

Trajanov slavoluk u Anconi podignut je

početkom 2. st. Caru je posvećen između 114.

i 115. god. Izgrađen je od mramora, a na vrhu

su bile brončane statue Trajana, njegove žene

Plotine i sestre Marcijane. Sagrađen je kao dio

ambicioznog projekta izgladnje glavne

morske luke koja bi spajala Anconu sa drugim

jadranskim i istočno – mediteranskim gradovima. Sagrađen je na samim zidinama luke na

visokom postolju s kamenom bazom od travertina16. Kako su zidine luke na mjestu gdje se

danas nalazi slavoluk širine samo 11 m, trebalo ga je učiniti uskom, a visokom građevinom

kako bi bio vidljiv brodovima koji prilaze luci, ali i s kopna. Slavoluk ima jedan veliki prolaz

s lučnim svodom koji je otprilike dva i pol puta viši nego što je širi. Sa strana je flankiran s

dva para korintskih stupova. Natpis iznad luka s gradske strane govori o Trajanu „...QUOD

ACCESSUM ITALIAE HOC ETIAM ADDITO EX PECUNIA SUA PORTU TUTIOREM

NAVIGANTIBUS REDDIDERIT“. „…koji je gradnjom ove luke o svom trošku brodovima

omogućio siguran pristup Italiji.“

16 Travertin – vrsta sedimentnih karbonatnih stijena

23

Sl. 22., 23.: Trajanov slavoluk, Ancona, Italija, mramor, početak 2. st

Trajanov slavoluk u Beneventu

Trajanov slavoluk u Beneventu podignut je u čast Trajanu

na cesti Via Appia na ulazu u grad (u doba Rimljana zvao

se Beneventum). Gradnja slavoluka trajala je oko četiri

godine, od 114. do 118. Izgrađen je od vapnenca u tehnici

opus quadratum kod koje se kamenje iste mase slagalo

jedno na drugo u paralelnim smjerovima, često bez

upotrebe žbuke. U arhitekturnom smislu gotovo je

identičan rimskom Titovom slavoluku, ali zbog reljefnih

24

panela koji prekrivaju obje fasade, sličan je Neronovom slavoluku. Paneli su na slavoluku

razdvojeni Viktorijama koje ubijaju bika.

Sl. 25.: Trajanov slavoluk u Beneventu, Italija, oko 114. – 118.

Ovaj slavoluk nije podignut radi Trajanova trijumfa, već radi isticanja njegovih postignuća na

svim poljima. Iako je Trajan prikazan kako ulazi u Rim nakon uspješnog vojnog pohoda, s

presonifikacijom osvojene provincije, raniju tvrdnju potkrepljuju reljefi koji prikazuju Trajana

25

kao graditelja nove luke u Ostiji, kao pontifexa maximusa koji prinosi svečanu žrtvu. Prikazan

je i kao djelitelj novca siromašnim građanima itd.

Sl. 26.: Trajanov program prehranjivanja, reljef unutar prolaza slavoluka, Trajanov

slavoluk, Benevento, Italija, oko 114. – 118., mramor, visina 2.39 m

Reljefi ga prikazuju kao zaštitnika i dobročinitelja Rimskog Carstva. Reljefi na spandrilima

slavoluka detaljnija su verzija od onih na Titovu slavoluku. Na fasadi koja je okrenuta prema

gradu spandrile ispunjavaju Viktorije, a na suprotnoj fasadi nalaze se riječna božanstva. Na

svakoj od fasada nalaze se dva puttija17 s raznim atributima. Oni su personifikacije godišnjih

doba. Poruka koju nose spandrili Trajanova slavoluka glasi: „Rim je pobjednik u svakom

kutku svijeta i u svako godišnje doba.18“ Tri reljefa krase prolaz slavoluka, kao i kod Titova

slavoluka. Na svodu je reljefni prikaz na kojem Viktorija kruni Trajana. Dva horizontalna

17 putti – novorođenče s krilima za koje se vjeruje da utječe na ljudske živote 18 Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage Learning, Boston, USA, 2010., 166

26

panela prikazuju prinošenje žrtve prilikom otvorenje Via Traiane i Trajanov novi program

prehranjivanja stanovništva. Taj je program omogućavao siromašnoj djeci u Italiji da dobije

hranu, a država je namaknula novac tako što je posuđivala novac u obliku hipoteka na

zemljište, a onda na njemu zarađivala. Na reljefu je car prikazan kako u prisutnosti žena s

krunama na glavama koje su personifikacije talijanskih gradova dijeli novac djeci. Prema

Pliniju Mlađem19, česta je pojava bila da otac svoga sina nosi na ramenima u ovakvim

prigodama. Upravo je jedan takav slučaj prikazan na reljefu.

Sl. 27.: Jupiter pruža svoju munju Trajanu, Trajanov slavoluk, Benevento, oko 114. – 118.,

mramor, visina 2.69 m

19 Pliny the Younger, Panegyricus, 26.1.

27

Prizor

Trajana koji

dijeli novac

prvi je

poznati prikaz

niže klase na

nekom

službenom

rimskom

spomeniku.

Reljefi na

atiku

slavoluka u

Beneventu

predstavljaju

svojevrstan

problem za

njegovu dataciju. Reljefi na fasadi okrenutoj prema gradu prikazuju Trajana kako ulazi u Rim,

a pred vratima ga čekaju Jupiter i ostala božanstva. Jupiter mu pruža munju te mu daje vlast

na zemlji, a on odlazi brinuti se za nebesa. Reljef s desne gradske strane i jedan na suprotnoj

strani koja gleda izvan grada prikazuju bradatog muškarca koji se nijednom dotad nije

pojavljivao na bilo kojem trajanskom reljefu ili novcu. Riječ je o Hadrijanu, a znamo da

Hadrijana Trajan nije službeno adoptirao do dana svoje smrti, ako i ikada. Sumnja u

Hadrijanovu adoptaciju leži u tome što je Trajan umro 8. kolovoza 117. g. Hadrijanova je pak

adoptacija objavljena 9. kolovoza 117. g., a vijest o Trajanovoj smrti proširena je tek 11.

kolovoza kako bi se činilo da je Hadrijan adoptiran dok je Trajan još uvijek bio živ. Unatoč

sumnjivim okolnostima, malo je tko sumnjao u Hadrijanov legitimitet.

Stoga većina stručnjaka smatra da je Trajanov slavoluk započet 114, ali ne i završen. Reljefi

na atiku su dodani kasnije, nakon što je Hadrijan postao carem.

Sl. 28.: Trajan ulazi u Rim, desni reljef na atiku, Trajanov slavoluk, Benevento, oko 114. –

118., mramor, visina 2.69 m

28

Veliki trajanski friz

Najproblematičniji reljefi koji prikazuju Trajana su ploče koje su izvorno bile 3 metra visok i

30 metara dug skulptorski friz koji je upravo zbog svojih dimenzija ostao upamćen pod

nazivom Veliki trajanski friz. Izvorno porijeklo tih ploča nije poznato, a nekoliko ih je

upotrijebljeno u izradi Konstantinova slavoluka s ranog 4. stoljeća. Postoje naznake da je friz

nekoć bio dijelom Trajanova Foruma. Jedna od dobro prihvaćenih teza tvrdi da je Veliki

trajanski friz krasio neiskopani Hram božanskog Trajana, a u tom bi slučaju reljefi bili iz

ranog Hadrijanova razdoblja. Međutim, Hadrijan se na sačuvanim dijelovima nigdje ne

prikazuje. Tema friza je jednaka onoj spiralnoj na Trajanovom stupu – rat protiv Dačana.

Ipak, stil i kompozicija su sasvim drukčiji. Figure na Velikom trajanskom frizu izrađene su u

29

vrlo visokom reljefu, a car je prikazan kako i sam sudjeluje u borbi.

Sl. 29.: Trajan u borbi s Dačanima, dio Velikog trajanskog friza, oko 117. – 120.,

reupotrebljen kao panel Osloboditelja grada u središnjem prolazu Konstantinova slavoluka,

Rim, 312. – 315., mramor, visina 3 m

Prikaz na Trajanovu stupu je drukčiji jer prikazuje Trajana kako zapovijeda vojskom, ali ne

sudjeluje u borbama. Nadalje, akcije na frizu idu u sasvim suprotnim smjerovima te se čini

kao da ne pripadaju jedna drugoj. Na jednom dijelu friza Trajan je prikazan kako korača s

desna na lijevo dok mu Viktorija stavlja vijenac oko glave, a odmah s desna rimska konjica

lovi Dačane s lijeva na desno.

30

Sl. 30.: Viktorija kruni Trajana, dio Velikog trajanskog friza, oko 117. – 120., reupotrebljen

kao Fundator Quietis panel u središnjem prolazu Konstantinova slavoluka, Rim, 312. –

315., mramor, visina 3 m

Takve se nelogičnosti ne mogu objasniti smještanje reljefa u Hadrijanovo razdoblje zbog toga

što za usporedbu ne postoji niti jedan reljef iz Hadrijanova razdoblja sa sličnom

kompozicijom. Međutim, ne bi nas trebale čuditi pojave različitih stilova koji se javljaju u

rimskoj umjetnosti u isto vrijeme, čak i ako se radi o istoj građevini.

Trajanovi slavoluci u Méridi, Španjolska i Timgadu, Alžir

31

Trajan u Méridi u Španjolskoj, tada Hispaniji, nije izgradio slavoluk već vrata u grad koja su

izgledala poput slavoluka. Luk je izgrađen u 1. stoljeću te je bio visok 14 metara, vrlo

jednostavnog izgleda, a služio je kao jedan od ulaza u grad opasan bedemima. Bio je izgrađen

od granitnih tesanaca, a nalazio se na sjevernom ulazu u grad. Trebalo bi reći da je car Trajan

rođen u Hispaniji, što ga je možda nagnalo da i tamo sagradi barem ulaz koji će izgledati

poput slavoluka. Označavao je ulaz na gradski forum i nalazio se na kraju ceste cardo

maximus, a nakon izgradnje bio je prekriven mramorom.

Sl. 31.: Trajanov slavoluk u Méridi, Španjolska, 1. st., granit, visina 14 m

Timgad ili kako su ga Rimljani zvali  Colonia Marciana Ulpia Traiana Thamugadi (skraćeno

Thamugadi) osnovao je iz ničega car Trajan oko 100. g. kao koloniju. Nalazi se 35 km

istočno od alžirskog grada Batne. Ostaci Timgada jedni su od najbolje sačuvanih ostataka koji

pokazuju rimsku plansku izgradnju grada, a 1982. g. uvršteni su na UNESCO-ov popis

svjetske kulturne baštine. U početku je bio naseljen veteranima iz rata s Partima. Grad je bio

sagrađen da primi oko 15 000 stanovnika. Iako danas ne izgleda tako, prije gotovo dva

tisućljeća, krajolik oko Timgada izgledao je sasvim drugačije. Bilo je to plodno područje

pogodno za poljoprivredu. Razumljivo, među ostacima grada vidljivi su decumanus maximus

32

i cardo. Slavoluk je bio podignut

upravo na zapadnoj strani cardo

maximusa. Bio je visok 12 m. Izgrađen

je od pješčenjaka, korintskim redom

stupova i tri luka. Najveći je bio

središnji luk širine 336 cm.

Sl. 33.: Trajanov slavoluk u Timgadu, Alžir, 1. st., pješčenjak, visina 12 m

33

ZAVRŠNE RIJEČI

Gradnjom slavoluka svaki od careva htio je pokazati što je učinio za Carstvo i za narod. Svaki

je od njih želio pokazati svojevrstan nastavak tradicije i sebe kao sljedbenika te tradicije.

Slavoluci su primjer grandioznosti i ambicije vladara i vremena u kojem su živjeli i simbol su

careve najveće pobjede i njegova trijumfa. Oni su ujedno i javni dokumenti koji nam daju

pregled u jedan trenutak u povijesti. To smo na lijep način mogli vidjeti na jednom od reljefa

Trajanova slavoluka u Beneventu u kojem car dijeli novac siromašnima. Slavoluci i su i

svojevrstan podsjetnik sveprisutnosti vladara i države. Češće prikazuju stvarne događaje nego

alegorije i zbog su posebno dragocjeni.

34

KORIŠTENI IZVORI

1. Fred S. Kleiner, A History of Roman Art, Enhanced Edition, Wadsworth Cengage

Learning, Boston, USA, 2010.

2. W. Müller, G. Vogel, Atlas arhitekture 1, Opći dio, Povijest graditeljstva od

Mezopotamije do Bizanta, Golden Marketing, Institut građevinarstva Hrvatske,

Zagreb, 1999.

3. en.wikipedia.org

4. http://en.wikipedia.org/wiki/Triumphal_arch

5. http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Roman_triumphal_arches

6. http://en.wikipedia.org/wiki/Rimini#Main_sights

7. http://en.wikipedia.org/wiki/Arch_of_Augustus,_Rome

8. http://en.wikipedia.org/wiki/Fano#Main_sights

9. http://en.wikipedia.org/wiki/Susa_(Italy)#Main_sights

10. http://en.wikipedia.org/wiki/Arch_of_Titus

11. http://en.wikipedia.org/wiki/Timgad

12. http://en.wikipedia.org/wiki/Mortar_(masonry)

13. http://en.wikipedia.org/wiki/Opus_quadratum

14. http://hr.wiktionary.org/wiki/apoteoza

15. http://hr.wikipedia.org/wiki/Menora

16. http://en.wikipedia.org/wiki/Roma_(mythology)

17. http://en.wikipedia.org/wiki/Putto

18. http://www.google.hr/imghp?hl=hr&tab=wi

19. http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=628060

35