motivacija za učenje
Post on 10-Apr-2016
26 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SVEUČILISTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI
Iva MiškićIvan Ćurčić
MOTIVIRANJE UČENIKA U NASTAVI POVIJESTI
Seminarski rad
Mentor: prof. dr. sc. Igor Bajšanski
Mostar, 2015.
SADRŽAJ
Uvod ................................................................................................................................. 3
1. Inicijalno pobuđivanje interesa za učenje .....................................................................4
2. Zadržavanje motivacije kod učenika ........................................................................... 5
3. Očiglednost nastave ......................................................................................................7
4. Priprema za rad .............................................................................................................8
5. Upute i poticaji učenicima za rad .............................................................................. 10
6. Metode i oblici rada ................................................................................................... 11
Zaključak ....................................................................................................................... 14
Literatura ........................................................................................................................ 15
2
UVOD
Značaj usvajanja znanja, stjecanje vještina i izgrađivanje navika je potreba
svakog društva i raste usporedno s njegovim sveukupnim razvojem. U borbi za
povećavanje produktivnosti to sve dobiva više značenja jer svaki član društva mora biti
produktivan u domeni svojih djelatnosti. Zbog toga i znanje postaje životna potreba
svakog člana društva ma što on radio. Ali kakva će kvaliteta znanja biti, to najviše ovisi
od samog načina njegovog usvajanja. Iz ovoga slijedi da treba u nastavnom procesu
znanja prezentirati takvim oblicima i metodama rada i ostalom relevantnom
didaktičkom aparaturom koja će razvijati umne snage i sposobnosti učenika, ali isto
tako i poticati ih da i sami dalje stječu nova znanja. Tema ovog seminarskog rada je
kako pobuditi interes učenika za stjecanje povijesnog znanja, otkrivanje uzročno -
posljedičnih sveza i na osnovi toga izvlačenje pouka za budućnost. To je osnovno
pitanje nastave povijesti jučer, danas, a još i više sutra.
3
1. INICIJALNO POBUĐIVANJE INTERESA ZA UČENJE
Osnovno polazište svake nastave je izazvati kod učenika interes i potrebu za
učenjem, jer „uči onaj tko želi učiti“. Učiti nekoga protiv njegove volje je mučan i
antiproduktivan posao. Potreba za stjecanjem znanja proistječe i iz svijesti o tomu gdje
se to znanje može primjeniti, dakle o njegovoj praktičnoj, uporabnoj vrijednosti. Ovo je
manje teško spoznati u npr. potrebi znanja čitanja, jer bez toga se teško može opstati u
suvremenom svijetu. Međutim, u povijesti je to teže, jer znanja tu nemaju neposrednu
praktičnu vrijednost. Stoga je izuzetno bitno kod učenika pri prvom susretu s
povijesnim sadržaj odgovoriti im na fundamentalna pitanja: Zašto učimo povijest?
Čemu ona služi, kakva je korist od nje? Odgovori na ova pitanja moraju biti kristalno
jasni i uvjerljivi da bi učenici odmah na početku shvatili da povijesna znanja imaju i te
kakvu, ako hoćete, nerijetko, praktičnu i životnu vrijednost. Dakle, učenici moraju ne
samo čuti nego i shvatiti i steći uvjerenje da povijesne zakonitosti omogućuju shvaćanje
određenih društvenih zbilja i prošlih i aktualnih, predvidjeti njihov budući razvoj i da
shodno tomu zauzimaju svoje stavove prema njima.
Đačka je znatiželja također snažan motiv koji valja spretno kanalizirati i razvijati
od najjednostavnijih do najsloženijih povijesnih zbilja. Ovaj psihološki zadatak valja
veoma resprektirati i nastavu tako organizirati da se znatiželja i interes pobude, a to je
pripremni ili uvodni dio nastavnog sata, kojemu se u našim školama veoma često ne
pridaje onaj značaj koji mu i te kako pripada. Ako je nastava zasnovana na učeničkom
interesiranju, ona samim time postaje prijatna i privlačna. Interesiranje je motorna snaga
koja pokreće učenika na intenzivniji rad i učenje, pa ga je stoga, u cilju intenzifikacije i
racionalizacije nastave, u cilju postizanja njene veće efikasnosti, neophodno
maksimalno iskoristiti. Dakako, samo inicijalna interesiranja učenika ne smiju biti
zadovoljena, nego valja na to nadograđivati nova, inače bi došlo do toga da se zadovolje
samo postojeća interesiranja i tako bi se došlo do stagniranja nastave, a možda pošlo i
nazad. To je veoma složen i težak posao, ali i imperativ nastave povijesti.
4
2. ZADRŽAVANJE MOTIVACIJE KOD UČENIKA
Motivaciju koja je neophodna u nastavnom procesu nije dakle, nimalo lako, a još
manje jednostavno, stvarati, a još ju je teže zadržati tokom cijele nastavne godine. Stoga
je neophodno činiti kontinuirani napor na svakom nastavnom satu, da bi se to i
ostvarilo. Dakle, nije problem, ili bar ne bi smio biti suvremene nastave u tome ŠTO?,
odnosno u materijalnoj strani nastave, jer to određuje nastavni program, kako obim tako
i dubinu sadržaja. To je osnovno polazište bez koga nastavnik ne bi smio zakoračiti u
učionicu. Osnovni problem je kako nastavne sadržaje pretočiti u svojinu i potrebu
učenika. Kako kroz to utjecati ponajbolje na izgrađivanje vještina i navika? Kako im
izgrađivati statove i uvjerenja? Kako razvijati kritički duh prema povijesnim
sadržajima? Odgovore na ova pitanja iz aktualne nastave povijesti moramo tražiti u
odgovoru na pitanja kako? U osnovi svega jest da nastavnik jasno mora znati ciljeve
rada i odgojno - obrazovne i funkcionalne, a potom, shodno utvrđenim ciljevima,
izabrati optimalne putove do njihovog ostvarenja. Dakle, to su metode rada, oblici rada,
artikulacija sata, plan ploče i mnogobrojna nastavna sredstva i pomagala koja se mogu
koristiti u nastavi povijesti za ostvarenje ovih ciljeva. Sve to je u službi istine da
učenicima bude kristalno jasno što će raditi, te da stvori takvu radnu atmosferu koja će
ih zainteresirati za rad i u njemu ih emotivno angažirati.
Veoma je bitno u procesu rada, uz već poznate spoznajne elemente, nagovijestiti
nove nepoznate postavljanjem problema koje valja riješiti u radu. Time se kod učenika
budi radoznalost, zainteresiranost, usmjerena pažnja, odnosno viši stupanj koncentracije
na otkrivanju problema nastavnog sadržaja. Osim toga, rješavanje problema nije
moguće ako nema znanja za njegovo rješavanje. Ta spoznaja kod učenika stvara motiv
za stjecanje navika znanja, npr., u pripremi za obradu: Stara Grčka, možemo iznijeti
činjenicu da se u njoj nikada nije formirala velika država. Kako i zašto se to dogodilo?
Religija u starom vijeku - tu ćemo iznijeti povijesnu istinu da su se religijske predodžbe
mijenjale. Zašto? Križarski ratovi - tu ćemo iznijeti podatak da su svi slojevi društva
prihvatili misao o pohodu na Istok. Zašto? Srednjovjekovni gradovi - tu ćemo iznijeti
činjenicu da je u njima došlo do borbe. Zašto?
5
Ovako problematsko približavanje obradi povijesnih sadržaja je izazov za
usmjeravanje pažnje učenika, odnosno okretanje traženju materijala iz udžbenika,
povijesne čitanke, povijesne karte, povijesnog atlasa, gdje će pronaći odgovore,
odnosno rješenja problema. Bitno je, dakle, izazvati radoznalost kod učenika za
najavljena povijesna zbivanja, zainteresirati ih za problem, za emotivno angažiranje u
njegovom rješavanju, ukratko za rad. Psihološka priprema je osnova uspjeha, od toga
ovisi stupanj aktivnosti učenika, a samim tim i uspjeh u radu. Stoga se taj posao nikako
ne smije shvatiti olako, šablonizirati, a posebno ne banalizirati ili pak zaobići. Veoma
bitan preduvjet motivacije je i nastavnikovo lijepo, interesantno kazivanje, a to
nastavnik postiže kontinuiranim vježbanjem.
6
3. OČIGLEDNOST NASTAVE
Za rad učenika očigledost nastave je izuzetno snažan motiv. Ona je oduvijek bila
neophodnost nastavnog procesa, a posebno danas kada je, pod utjecajem suvremenih
medija, ogromna većina učenika vizualista ( po istraživanjima UNSECO-a do 90%) i mi
tu činjenicu moramo respektirati. Uostalom, čovjek je kroz cijelu svoju povijest najbolje
učio gledajući. Očiglednost mora bit svakodnevni segment nastavnog procesa, bilo da
su to neposredni izvori, bilo da su posredni kao što su: povijesne karte, povijesni atlasi,
geografske karte, skice, sheme, crta vremena, ilustracije, muzeji i sva moguća dostupna
sredstva koja se predstavljaju putem tehničkih pomagala. Neka od njih izazivaju
radoznalost i stimuliraju nastojanje da se usporede ove s tekstualnim informacijama, ali
i nastojanje da se dođe do novih, a to već vodi k mini istraživanjima što je već izuzetna
razina motivacije. Jasno, njihovo iskorištavanje na pravi način je veoma bitno jer će
tako i učeničko doživljavanje povijesne situacije biti sigurnije, kvalitetnije i trajnije. U
školama se nerijetko maćehinski odnosi prema korištenju očiglednih nastavnih
sredstava i pomagala. Obično se ističe njihova nedovoljnost ili, pak, potpuna
nedostatnost. Ova napomena često stoji, ali još češće stoji i istina da, i tamo gdje ovi
problemi nisu toliko, ili nisu skoro uopće evidentni, njihova iskorištenost nije
primjerena. Mišljenja nekih nastavnika da ih uslijed prevelikih nastavnih zahtjeva nisu u
mogućnosti primjeniti, ne mogu izdržati iole ozbiljniju kritiku pedagoške teorije i
prakse, jer u dobro pripremljenom i uspješno organiziranom nastavnom satu primjena
nastavnih sredstava će sigurno rezultirati većim interesom učenika, većom motivacijom
a analogno tomu, većom općom uspješnošću nastavnog procesa. Stoga funkcionalna
upotreba očiglednih nastavnih sredstava i pomagala može i mora naći mjesto na svakom
nastavnom satu i ona će pomoći i nastavniku i učenicima u pobuđivanju interesa i
izazivanju motivacije za rad.
7
4. PRIPREMA ZA RAD
Dakako, za sve ovo je nepohodna valjana priprema za rad, a to je opet obveza
nastavnika, jer nitko nas ne može osloboditi obveznosti pripremanja ako to rezultira
većom uspješnošću nastavnog procesa. Priprema za nastavu se nažalost najčešće sastoji
u tomu da nastavnik u bilježnicu upiše prepričan sadržaj nastavne jedinice iz udžbenika
i to bez didaktičkih komponenti, bez materijalno - tehničkih detalja, bez definiranih
ciljeva (odgojnih, obrazovnih, funkcionalnih), bez nastavnih metoda i oblika rada, bez
artikulacije sata, a da i ne spominjemo o nemalom broju nastavnika koji ih uopće
nemaju, koristeći izgovor: „Ja radim više godina i stoga mi to i ne treba“. Ovo se
posebno odnosi na sate kada to nije obrada novog gradiva.
Svaki sat povijesti je jedan korak u proširenju znanja, sposobnosti i odgoja i on je
neponovljiva stepenica, a moguće ju je prijeći samo onda kada se nastavnik najbrižnije
pripremi za svaki sat. Bilo kakva druga djelatnost tijekom rada pripreme za sat povlači
za sobom neizbježne nedostatke u provođenju: nerazgovjetno prikazivanje slika
prošlosti, povijesnih pojmova, nejasnot objašnjenja, monotonost i konfuznost. Sve to
ima duboke negativne posljedice na učenike. Ako se ova praznina ne uoči na početku
rada, neizbježno će se ispoljiti u daljem radu kao neočekivana gruba greška pri
usvajanju novog gradiva, ili kao neobjašnjivo iskrivljavanje, reklo bi se, dobro usvojene
činjenice, ili pak kao nesposobnost da se izvrši elementarna analiza najjednostavnijih
povijesnih pojmova. Rezultat je slaba pripremljenost učenika, nesposobnost
osmišljavanja gradiva, nesposobnost povijesnog promišljanja, i što je najgore,
nedostatak interesa za znanje, nesposobnost za rad i ravnodušnost glede rada. Dobar sat
povijesti je, prije svega, onaj na komu učenii stječu kvalitetna znanja, a to je moguće
postići samo savjesnom i svestranom pripremom. Vrlo je loše kad se nastavnik poslije
brze priprave na satu ograničuje samo na površno prepričavanje teksta udžbenika, pod
izgovorom ne opteretiti učenike građom izvan programa. Jer, nastavnik ne izlaže samo
ono što ima u udžbeniku. Iznoseći to gradivo on provodi složen i diferenciran rad:
objašnjava ono što je u udžbeniku teško učenicima, razotkriva na konkretnim
činjenicama i primjerima nove pojmove, konkretizira ono o čemu sažeto i šturo kazuje
udžbenik, uči učenike uspoređivati činjenice, pomaže učenicima shvatiti novo
oslanjajući se na već naučeno gradivo, vodi ih do zaključaka i uopćavanja, radi s njima
na karti ili dijagramu, obraća se kronološkoj tablici, i u svemu tomu trudi se osvijetliti
8
markantnim činjenicama gradivo koje ima veću odgojnu vrijednost. Cilj nastave nije
samo pamćenje. Nastavnik mora gradivo iznostiti izrazitije, konkretnije, zanimljivije
kako bi osigurao učenikovo svjesno i aktivno usvajanje, a to pretpostavlja živi umni rad
učenika.
Rješavajući problem obima građe nastavnik mora voditi i računa o tome da je
nastavni ritam na satu sporiji od govornog, da se ritam analize ne određuje samo
metodičkim majstorstvom nego i pripravljenošću i aktivnošću učenika. Neophodno je i
predvidjeti vrijeme za vježbanje i utvrđivanje. Nastavnik mora pripraviti i obim gradiva
vodeći računa o minimumu činjenica, ali onolikom koji je dostatan za otvaranje
konkretnih predodžbi o prošlosti, za formiranje povijesnog mišljenja na osnovi analize i
uopćavanja činjenica, za otkrivanje povijesnih zakonitosti i za stvaranje povijesne
predstave o životu i stvarnosti uopće. Nastavnik mora unaprijed pripremiti pitanja koja
kod učenika traže samostalan misaoni rad, primjenu ranije stečenih znanja, otkrivanje
veza i odnosa među pojavama, pojašnjenje uzroka i posljedica, te analizu, ocjenu i
uopćavanje povijesnih činjenica. Sama pitanje valja postaviti tako da stimuliraju
učenike na izlaganje glavnog, bitnog, na otkrivanje uzročnih veza. Npr., pri
formuliranju pitanja nećemo reći: „Ispričaj što znaš o feudalnom društvu“, nego ćemo
reći: „Od čega se sastoji klasni i izrabljivački karakter feudalnog društva?“.
Određivanje ciljeva sata čini najvažniji i najteži dio priprave jer nastavnik mora iz
strukture gradiva nastavne jedinice uočiti ono što je najbitnije u toj strukturi, brinući pri
tome o logičkom slijedu pojedinih zadataka, naravno s ciljem da zaintrigira učenike i
probudi motivaciju za rad na početku sata. Određivanje nastavnih oblika i metoda rada
odnosi se na didaktičko - metodički aspekt priprave. Naime, nužno je unaprijed
projicirati efikasne oblike i metodičke putove kojim će se određeni sadržaj obrađivati u
pojedinim etapama sata. Za svaki oblik rada biraju se i odgovarajuće metode. Nakon
toga određuje se sadržaj nastavne jedinice o kojemu smo već govorili. Planiranje i
pripremanje nastavnih sredstava i pomagala obuhvaća djelatnosti kojima je cilj
racionalno organiziranje rada. Mora se točno znati i što ćemo koristiti, kada, kako i
zašto.
9
5. UPUTE I POTICAJI UČENICIMA ZA RAD
Učenici obično kažu da ne stignu ponavljati staro gradivo i naučiti novo. Ni
dugotrajna neugodna iskustva u bezuspješnom radu ne mogu ih poučiti kako takav rad
ne vrijedi. Nastavnici ih trebaju upućivati kako bezvrijedan oblik rada zamijeniti
vrijednim. Učenici koji pročitaju prethodnu nastavnu jedinicu prije nego uče novu
svakako bolje rade, premda ne i posve dobro. Čitajući učenici prepoznaju tekst, pa misle
da ga i znaju. Osim toga, čitanje već poznatog teksta obično je površno, duhovna
napregnutost je minimalna, pažnja je nekoncentrirana, interes je neznatan, svjesna želja
i namjera za upoznati je nefikasna, a intelektualne snage za rješavanje novih problema
su mobilizirane. I tako umjesto da se, obnavljajući prijašnja znanja, učenici psihički
aktiviraju, oni se takvim čitanjem najčešće pasiviziraju, a to opet na uspješnost
predstojećeg rada djeluje više štetno nego mu koristi. Znatno bolje rade učenici koji
prije učenja novog gradiva prepričavaju prijašnju nastavnu jedinicu, jer su se tako
aktivirali barem time što su napregnuli sjećanja i trudili se prisjetiti prijašnjih znanja.
Svakako, na taj su način pomogli koncentraciji pažnje. Ipak, i takav rad ima izvjesnih
nedostataka. Prepričavajući cijelu prethodnu nastavnu jedninicu, učenici pridaju
podjednako značenje svim prije proučenim detaljima i najčešće ne izdvajaju iz gradiva
upravo one podatke koji će im biti neophodni za razumjevanje novih problema i
pamćenja novih podataka. Cilj i svrhovitost takovog rada samo su osviješteni, a interes
za predmet poučavanja ostaje polovičan. Događa se da ni nakon takovg ponavljanja
učenk ne povezuje novo sa starim, već staro i novo ostaju odvojeni jedno pored drugog.
Ne uspostavi li se obnavljanjem prijašnjih podataka i učenjem novih čvrsta unutarnja
veza među njima, takvo će ponavljanje malo pomoći istinskom shvaćanju i trajnom
zapamćivanju novoga gradiva. Upravo zbog toga najbolje je upućivati učenike, prije
učenja novog gradiva, da se sjete samo važnih podataka iz prije naučenog poglavlja.
Takvo sjećanje maksimalno aktivira mišljenje učenika i mobilizira upravo one
intelektualne snage koje su potrebite za smislen prilaz proučavanju novog gradiva. Koji
su to podaci koje učenik treba ponoviti, poznavanje kojih pojmova treba provjeriti, na to
ih upućuje nastavnik na satu, bilo to u uvodnom dijelu dok i sam s učenicima provjerava
stečeno znanje, ili pak to čini u napucima što i kada treba nešto ponoviti prije učenja
novog gradiva.
10
6. OBLICI I METODE RADA
Vježbanje učenika da uočavaju u nastavnim sadržajima ono što je bitno i da na
osnovi toga mogu uopćavati, također razvija kod njih aktivan odnos prema gradivu, tj.
kada se ono ne usvoji u gotovom obliku već misaonom preradom. To vrlo intenzivno
pobuđuje učenike da samo stječu znanja i stvara kod njih želju za njegovim
produbljivanjem. Razni samostalni oblici rada, kao i grupni rad, također utječu na
pobuđivanje motivacije učenika jer uspješnost u takvom radu oni doživljavaju kao
osjećaj radosti i zadovoljstva, a to ih još više potiče na proširivanje vidokruga saznanja i
intenzivniji rad.
Pretvaranju vanjske motivacije (pohvale, prisile) u unutrašnju valja u nastavi
povijesti stalno težiti jer istu prate pozitivna emotivna stanja, a to se postiže
problemskim situacijama u procesu spoznavanja. Davanje praktičnih zadataka može
djelovati veoma motivirajuće za učenike, jer učenici tada uviđaju da su im neophodna
znanja da ih riješe, tj. to izaziva potrebu za znanjem, a to predstavlja veoma jak motiv
za intenzivnije učešće u samom nastavnom procesu. Učenike to, također, potiče na
učenje s razumjevajnem, jer ako ga ne razvije neće ga moći ni primjeniti u praksi, a to
opet znači utjecanje na eliminiranje verbalizma u nastavi kao veoma štetne njene
osobine. Ovi zadaci se moraju zadavati u skladu s mogućnostima svakog učenika
ponaosob ako želimo da motivirajuće djeluju.
Individualno promatranje učeničkih mogućnosti rezultira pravilnom procjenom
istih i doziranje advekvatnim zadacima kako kvantitetom tako još i više kvalitetom
postavljenih zadataka. To će na njih motivirajuće djelovati, a samim tim trebalo je
očekivati i veću uspješnost svih, jer svakom učeniku treba dati onoliko obaveza kolike
su njegove mogućnosti da ih realizira. Manje sposobni će pokleknuti pred zadacima
koje ne mogu rješiti, oni više sposobni će to bez napora rješiti, ali će kod njih izostati
zadovoljstvo za urađeni posao i dodatni motiv za daljni rad. od kvalitete postavljenog
pitanja ovisi i kvaliteta učenikovog odgovora. Vanjska motivacija (pohvale, isticanja) će
sigurno rezultirati razvojem sposobnosti i mogućnosti učenika.
11
Sažimanje sadržaja, odnosno izgrađivanje sposobnosti učenika da stečena znanja
sažimaju, da izvlače središnje misli i tako izgrađuju okosnicu za sistematiziranje
podataka, također je bitan motiv za učenički rad. Ovo se veoma uspješno može
poučavati putem pravljenja plana ploče, posebno na satima obrade novog gradiva.
Naime, plan ploče treba biti produkt takvog rada. Osnovna pretpostavka za to je da on
bude koncizan, sadržaja, pregledan, sveobuhvatan i, što je izuzetno bitno, kooperativan,
uostalom kao i cjelokupan nastavni proces. Jednom rječju, plan ploče treba biti nastavni
sat u malom. Dakle, on mora pružiti jasan i jednostavan logički pregled, odnosno sustav
strukturalnih dijelova sadržaja i njihovih međusobnih odnosa. Kao takav on će biti
okosnica i podsjetnica za rekonstrukciju upoznatih sadržaja na satu u njegovim općim
crtama. Kooperativnost u pravljenju plana ploče veoma će motivirajuće djelovati na
učenike, uostalom kao i u cjelokupnom nastavnom procesu. Vježbanje učenika da
analiziraju, sintetiziraju, uspoređuju, apstrahiraju i generaliziraju kao i u indukciji i
dedukciji, angažira ih da mnogo više misle i izaziva kod njih želju da ustraju u
izvođenju zadataka do kraja, a to je sve veoma jak motiv u radu. Aktiviranje učenika na
satu stvara kod njih osjećaj zadovoljstva, što su pokrenute njihove umne snage i
sposobnosti, što su uočili ono što je najbitnije i uspjeli doći do zaključaka, što su
stavljeni u situaciju koja ih je nagnala da samostalno misle. Ovo djeluje poticajno i na
proširivanje i na dubinu znanja, postali su subjekt tj. aktivni sudionici nastavnog
procesa i inicirali stvaralački odnos prema radu, a sve ovo izaziva i potrebu za
samoobrazovanjem kao jednim od imperativa za osposobljavanje za život sutra.
Jedan od krucijalnih motiva za rad učenika je ocjena, ali ona koja će biti rezultat
kontinuiranog rada, kvalitete znanja, formiranih vještina i navika i izgrađenih stavova i
uvjerenja. Dakako, ovo podrazumjeva i kontinuirani proces praćenja i ocjenjivanja.
Znanje o svome uspjehu ili neuspjehu povoljno djeluje na motivaciju za rad. Brojni su
pokusi pokazali da je bolje napredovala ona grupa učenika koja je bila redovito
informirana o rezultatima svog rada, nešto manje ona koja je bila informirana o
neuspjehu, a najmanje ona koja nije uopće informirana. Ova je čak poslije početnog
uspjeha nagla pala u efektu rada. Uspjeh potiče i emotivno angažira za rad. Svatko se od
nas raduje rezultatu svog rada, ako su uspješni, a učenici posebno. Praćenje, ispitivanje i
ocjenjivanje učenika je bitna komponenta u procesu učenja, bitan sastavni dio učenja, i
poticaji za aktivan odnos učenika prema nastavi.
12
I na kraju, jedan od ne manje bitnih motiva učenicima je atmosfera u učionici i
školi uopće, a na koju nastavnik može i te kako utjecati. Njegova točnost, dosljednost, a
posebno razboritost imaju veliki utjecaj u stvaranju zdrave, samim tim i radne atmosfere
u kojoj đačka vedrina, iskrenost i odanost čine dobru volju i želju za rad. Ako ste
iscrpili sve mogućnosti i ništa ne pomaže, pomoći će dobrota. Neprestani prijekori nisu
nijednoga grešnika obratili, ali jeste dobra i topla riječ u pravo vrijeme. Čak i najgori
nevaljalac ima trenutke u kojima je njegovo raspoloženje pristupačno dobru i kada mu
se častoljublje raspaljuje. Nastavnik može prijekorom varnicu ugasiti, ali o bilo kakvom
preodgoju ne može biti ni govora.
13
ZAKLJUČAK
Dakle, u mukotrpnom nastavnom radu za njegovu uspješnost je osnovni preduvjet
motiviranost učenika. Putovi kako ih postići su mnogostruki. Ovdje su spomenuti samo
neki od njih kao poticaj nastavnicima za iznalaženje i upražnjvanje i drugih svrhovitih.
Nastavnik povijesti mora imati potrebno opće obrazovanje jer mu je to polazna točka za
stručno znanje. S druge strane opća je sprema i zvanje jedan od glavnih preduvjeta za
sveukupan nastavni rad u školi i izvan nje. Dakle, poznavanje struke i umiješnosti
organiziranja nastavnog procesa su osnovne značajke dobrog nastavnika i preduvjet
motivacije učenika za rad. Pored toga, nastavnik mora poznavati i psihologiju učenika,
osobine njegova uzrasta, njegove interese, sposobnosti, percepcije i mišljenja. On mora
poznavati i pedagogijsku teoriju i didaktiku, opća načela odgoja i obrazovanja. Nastava
je umijeće u kojoj nastavnik svoju erudiciju stvaralački prezentira.
14
LITERATURA
MARINOVIĆ, MARIJANA, Nastava povijesti usmjerena prema ishodima učenja, Agencija
za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014.
STRADLING, ROBERT, Multiperspektivnost u nastavi povijest: Priručnik za nastavnike,
Council of Europe, Strasbourg, 2003.
STRADLING, ROBERT, Nastave europske povijesti 20. stoljeća, Srednja Europa, Zagreb,
2003.
VEGO, VLADIMIR, Metodika nastave povijesti, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 1998.
15
top related