1

Tehnička škola Daruvar

OTPREMNIŠTVO

ŠPEDICIJA

Obrazovanje odraslih IV OPT

2

RAZVITAK ŠPEDICIJE U SVIJETU

Špedicija se pojavila u 13. stoljeću, u doba prosperiteta Venecije.

U 19. st. pojava parobroda i željeznice uvjetovala je revoluciju u meñunarodnoj razmjeni.

RAZVITAK ŠPEDICIJE U NAŠIM KRAJEVIMA

Nakon drugog svjetskog rata špedicija se razvijala kao i sve druge gospodarske djelatnosti pa možemo prikazati razdoblja:

- administrativnog i centralističkog upravljanja gospodarstvom (1945.g.-1951.g.)

- radničkog upravljanja gospodarstvom (1951.g.-1965.g.) - samoupravnog socijalističkog gospodarstva (1965.g.-1990.g.) - tržišnog gospodarstva (nakon 1990.g.)

POSLOVI ŠPEDITERA

Osnovni zadatak meñunarodnog špeditera je da oslobodi svojeg nalogodavca (izvoznika, uvoznika, proizvoñača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u meñunarodnom prometu, kako bi on mogao svu svoju pozornost koncentrirati na svoju osnovnu djelatnost. U provedbi tog zadatka meñunarodni špediter se susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli funkcionirati suvremeni vanjskotrgovački i prometni sustavi.

Poslovi meñunarodnog špeditera, s obzirom na njihovo značenje, mogu se podijeliti na osnovne i specijalne.

Skupinu osnovnih poslova čine oni poslovi bez kojih se ne može zamisliti funkcioniranje sustava meñunarodne špedicije, a to su:

- stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi zaključivanja ugovora o meñunarodnoj kupoprodaji,

- instradacija, - doziv robe, - zaključivanje ugovora o prijevozu robe, - prihvat robe radi otpreme, - otprema, doprema i provoz robe, - zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe,

3

- zaključivanje ugovora o osiguranju robe, - zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenju robe, - ispostavljanje ili pribavljanje isprava, - obavljanje poslova u vezi s carinjenjem robe, - nadzor ispravnosti obračuna vozarine, carine i drugih troškova, - informiranje nalogodavca.

Za razliku od osnovnih poslova koje špediter redovito obavlja pri organiziranju otpreme, dopreme ili provoza robe u meñunarodnom prometu, specijalne poslove obavlja povremeno, od slučaja do slučaja, tj samo u posebnim prilikama kada pomoću njih kompletira svoj paket usluga u vanjskotrgovačkom i prometnom sustavu, te posjeduje odgovarajuća sredstva i kadrove. Najvažniji su ovi poslovi:

- zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i vršenje tih poslova, - zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i vršenje tih poslova, - izdavanje jamčevnih pisama, - izdavanje FIATA isprava, - uzorkovanje robe, - doleñivanje robe, - hranjenje i pojenje životinja, - leasing, - sajamski poslovi, zbirni promet.

OSNOVNI POSLOVI OTPREMNIŠTVA AKVIZICIJA

Akvizicija znači – pribaviti, steći, prikupiti (poslovne partnere).

U špediciji se pod tim pojmom podrazumijevaju svi poslovi, aktivnosti oko uspostavljanja što širih poslovnih veza.

OSOBNA AKVIZICIJA

Akviziteri moraju biti komunikativne osobe koje će znati privući pozornost poslovnog partnera, nametnuti svoje informacije, zainteresirati ga za poslovanje špeditera.

Akviziteri moraju imati siguran nastup, ugodnu vanjštinu, smisao za ukusno odjevanje, dobru tjelesnu kondiciju. Moraju dobro poznavati struku kako bi u svakoj prilici mogli točno odgovoriti na postavljena pitanja. Poslovno ophoñenje, bonton i poslovni protokol trebaju prilagoditi uobičajenim normama poslovnog svijeta.

4

Akviziteri daju potencijalnim poslovnim partnerima što više informacija o djelatnosti špeditera. Da bi ostavili što bolji dojam, mogu ostaviti partneru pisane materijale ili prigodne poklone koji će podsjećati na uspješan razgovor.

Ne treba podmićivati poslovnog partnera neprimjerenim poklonima ili novcem. To može izazvati neželjeni učinak.

Posao akvizitera je neobično važan za špeditersko poduzeće, jer ako je prvi kontakt uspješno ostvaren, moguće je da će doći do sklapanja ugovora, a ako je prvi kontakt bio negativan poslovni partner će se obratiti drugom špediterskim poduzećima.

U razvijenim zemljama, zbog važnosti njihovog posla, akviziteri se čak posebno obrazuju za svoj posao, dok u Hrvatskoj ne postoje takve mogućnosti.

Smatra se da je najbolja akvizicija, točan, odgovoran i savjestan rad svih djelatnika poduzeća, a takvom imidžu teže sva poduzeća.

PISANA AKVIZICIJA

Na adrese poduzeća za koje se smatra da im trebaju usluge špeditera šalju se materijali koji će ih zainteresirati i upoznati s poslovima špeditera, cijenama, načinom rada. Pisana akvizicija je jeftinija, ali i manje uspješna od osobne.

INSTRADACIJA

Instradacija je najsloženiji, najteži, najodgovorniji i najvažniji posao mešunarodnog špeditera, a istovremeno je značajan za nacionalne prijevoznike, uvoznike, izvoznike i druge sudionike meñunarodnog prometnog i vanjskotrgovačkog sustava.

Pod instradacijom se razumijeva odreñivanje najpovoljnijeg prijevoznog puta kojim će se roba otpremiti, dopremiti ili provoziti, najpovoljnijeg prijevoznog sredstva, načina odnosno tehnologije prijevoza i vremenom prijevoza.

Odreñivanje najpovoljnijeg prijevoznog puta – špediter može organizirati otpremu, dopremu ili provoz svim postojećim granama prometa ili kombinirano.

Odreñivanje najpovoljnijeg prijevoznog sredstva/ puta, najčešće je odreñeno i prijevozno sredstvo. Da bi špediter odabrao najpovoljnije prijevozno sredstvo, mora poznavati sve prednosti i nedostatke suvremenih oblika manipulacije i prijevoza robe:

5

- paletizaciju, - kontejnerizaciju, - RO-RO, - LO-LO, - RO-LO, - FO-FO, - HUCKEPACK, - BIMODALNE prijevozne tehnologije.

Špediter odreñuje da li će robu prevoziti brzovozno, sporovozno, expresno.

Odreñivanje najpovoljnijeg vremena – posebno je važno kod prijevoza lakopokvarljive ili sezonske robe čiji plasman ovisi od pravodobnog prispjeća na tržište, prijevoza živih životinja i sl.

Na instradaciju utječu brojni činitelji. Oni ponekad diktiraju špediteru ili nalogodavcu da se otprema, doprema ili provoz robe obavi kraćim ali skupljim, a ponekad dužim, ali ekonomičnijim putem. Špediter redovito bira onaj prijevozni put na kojem su, pod jednakim uvjetima, najmanji troškovi prijevoza i manipulacije.

Stručnost meñunarodnog špeditera se očituje u pravilnoj ocjeni svih činitelja koji su u odreñenom slučaju bili odlučujući za izbor jednog ili drugog prijevoznog puta i sredstva.

Činitelji koji utječu na instradaciju:

- trškovi otpreme i dopreme robe (visina troškova manipulacije, prijevoza i ostalih troškova),

- brzina otpreme i dopreme (vrijeme koje je potrebno za prijevoz od otpremnog do odredišnog mjesta),

- kakvoća otpreme i dopreme (pružanje raznih usputnih usluga koje su potrebne radi uspješnog prijevoza robe),

- ostali činitelji su: svojstva robe, zemljopisni položaj primatelja i pošiljatelja, politička situacija, oblici racionalizacije prijevoza, devizni izdaci.

6

PRIJEVOZNI SUSTAVI

PALETIZACIJA predstavlja skup organizacijskih prijevoznih sredstava za rad i tehnoloških postupaka za automatizirano manipuliranje i prijevoz okrupnjenim jedinicama tereta od sirovinske baze do potrošača.

KONTEJNERIZACIJA predstavlja skup meñusobno i uzajamno organizacijski povezanih sredstava za rad i tehnoloških postupaka za automatizirano manipuliranje i prijevoz okrupnjenim jedinicama tereta – konterjnerima, od sirovinske baze do potrošača.

RO-RO tehnologija prijevoza (roll on – roll off, dokotrljaj – otkotrljaj) za nju je svojstven horizontalni prekrcaj kopnenih prijevoznih sredstava s teretom na brodove.

LO-LO tehnologija prijevoza (lift on – lift off, podigni – spusti) za nju je svojstven vertikalni prekrcaj tereta na brodove.

RO-LO tehnologija prijevoza, predstavlja kombinaciju prethodno opisanih tehnologija.

FO-FO tehnologija prijevoza (float on – float off, doplutaj – odplutaj) za nju je svojstveno horizontalni i vertkalni prekrcaj mauna (barži, teglenica) s teretom na posebne LASH brodove.

HUCKEPACK tehnologija prijevoza cestovnih vozila i zamjenjivih sanduka zajedno s teretom na željezničkim vagonima.

BIMODALNA tehnologija, za nju je svojstven prijevoz specijalnih cestovnih poluprikolica s teretom i cestom i željeznicom. Takva tehnologija prijevoza omogućuje „pretvaranje“ cestovnih poluprikolica u posebne teretne „vagone“.

7

PONUDA

Na temelju zahtjeva nalogodavca, špeidter radi ponudu. Ponuda se može davati na posebnom obrascu koje nekada tiskaju veća špediterska poduzeća ili na običnom poslovnom papiru sa memorandumom poduzeća.

Ponude se mogu davati u dva oblika:

- mogu sadržavati popis pojedinačnih troškova prijevoznika koji će sudjelovati u prijevozu, a posebno se navode cijene špediterskih usluga,

- popuda u obliku forfaitnog stava (fiksna cijena). Forfaitni stav predstavlja čvrstu cijenu po jedinici mjere (npr. po toni, vagonu, kontejneru...).

U prvom slučaju nalogodavac preuzima na sebe plaćanje prijevoznih troškova u visini u kojoj će ih prijevoznik obračunati nakon završenog prijevoza. Ako ponuda sadrži farfaitni stav, nalogodavac će platiti onaj iznos koji je naveden u ponudi bez obzira na promjene cijena. Razlike u cijenama, ako ih ima, plaća špediter.

Ako špediter radi na temelju forfaitnog stava pruža mu se mogućnost da ostvari veće prihode pa se može pretpostaviti da će više nego inaće uložiti svoje znanje i stručnost da na nekom putu maksimalno racionalizira manipulaciju i prijevoz rabeći pri tom sve moguće pogodnosti kako bi ostvario veće prihode. U tom slučaju špediter odgovara za rad svih sudionika koje je on angažirao. Takvom strogom odgovornošću špeditera gotovo je isključena opasnost da će on, u želji za što većim prihodima, zanemariti interese nalogodavca.

Prednosti za nalogodavca, ako ponuda traži forfaitni stav su:

- može unaprijed točno znati kolike će troškove otpreme, dopreme ili provoza imati po jednici mjere,

- špediter dostavlja fakturu odmah nakon izvršenog posla, te nalogodavac ne mora čekati tjednima na nju, dok špediter ne dobije fakture prijevoznika te napravi konačan obračun,

- ne mora se bojati iznenañenja da će naknadno, pa i nakon više mjeseci, stići poziv na uplatu razlika u cijenama, jer takve razlike plaća špediter.

Svaka ponuda ima rok valjanosti koji je napisan na njoj (tjedan dana, 10 dana...). U tom roku špediter garantira da će poslovati prema navedenim cijenama, Zato nalogodavac, ako je zadovoljan uvijetima i ponudi, u roku

8

valjanosti ponude mora zaključiti ugovor.

UGOVOR - DISPOZICIJA

Ponuda predstavlja podlogu za zaključivanje ugovora jer sadrži bitne elemente ugovora, tako da se prihvaćanjem ponude može zaključiti ugovor o špediciji. Za nastanak ugovora dovoljna je suglasnost špeditera i nalogodavca, te se ugovor može zaključiti pismeno i usmeno. Prema Općim uvjetima poslovanja ugovor dan usmeno treba pismeno potvrditi istog, a najkasnije sljedećeg radnog dana, jer inaće špediter ne odgovara za štetne posljedice.

Špediter pristupa izvršenju ugovora na temelju dispozicije (naloga) svog nalogodavca. Dispozicija može biti i nalogodavčeva ponuda za zaključivanje ugovora, ali i njegov prihvat ponude špeditera. Isto tako, dispozicija nalogodavca može značiti i zaključenje ugovora o špediciji ako je špediter u stalnoj poslovnoj vezi s nalogodavcem i ako nije odmah ili u ostavljenom roku odbio prijam dispozicije.

Dispozicija nalogodavca sadrži sve bitne elemente ugovora o špediciji, koji, ako ih špediter prihvati, znače i ugovor o špediciji. Na takav se način danas zaključuje oko 90% ugovora o špediciji.

SARŽAJ DISPOZICIJE - ona mora sadržavati sve bitne podatke o nekom poslu kako bi špediter mogao taj posao izvršiti. Podaci se mogu podijeliti u nekoliko skupina:

- podaci o robi - trgovački naziv na hrvatskom i stranom jeziku, vrijednost u kunama i odgovarajućoj valuti, količina, način pakiranja, šifra i naziv robe po Carinskoj trifi,

- podaci o uvjetima i načinu dopreme, otpreme ili provoza - adrese primatelja i pošiljatelja, prijevozni put, prijevozno sredstvo, način prijevoza, rokovi, Incoterms termini, adrese ostalih sudionika prijevoza,

- podaci o osiguranju - špediter osigurava robu samo na izričiti nalog svog nalogodavca,

- ostali podaci - ovise o poslu i zahtjevima nalogodavaca.

Izmjene dopune i odustajanje od dispozicije - nalogodavac ima neograničeno pravo izmjene i dopune dispozicije, ali to mora učiniti pravodobno. Špediter će postupiti prema zahtjevanim izmjenama ako mu je to moguće, a nalogodavac će mu nadoknaditi sve troškove.

9

Nalogodavac ima pravo i odustati od ugovorenog posla. Tada će špediteru nadoknaditi sve troškove što ih je do tada imao u vezi s izvršenjem posla i isplatiti mu razmjerni dio naknade za dotadašnji rad.

Obrada dispozicije - kada špediter prihvati dispoziciju svog nalogodavca odreñuje se referent koji će voditi posao. Referent provjerava da li je dispozicija pravilno popunjena, da li sadrži sve bitne podatke za provedbu posla. U slučaju bilo kakvih nejasnoća, treba tražiti objašnjenja nalogodavca.

Zatim se nalogodavcu šalje potvrda prijama dispozicije kako bi on bio siguran da je posao prihvaćen i u tijeku. To može biti poslovno pismo u kojem se navodi broj i datum dispozicije te se ponavljaju najbitniji podaci o poslu kako ne bi došlo do zabune na koji se posao potvrda odnosi, ako špediter za istog nalogodavca upravo obavlja više poslova.

Referent otvara pozicionu mapu za prihvaćen posao. To je omot u koji će se odlagati sve isprave, poslovna pisma, bilješke koje se odnose na taj posao. Veća špediterska poduzeća tiskaju vlastite pozicione mape koje na prvoj strani imaju rubrike o tekućem poslu. Referent odreñuje broj, šifru pozicije - evidnecijski broj posla koji se upisuje na prvu stranu pozicione mape i o kojem se obavještava nalogodavac. On će tijekom poslovnih kontakata pozivati na taj broj, šifru, radi lakšeg pronalaženja isprava i dobivanja obavijesti. Taj se posao naziva pozicioniranje.

OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE

OTPREMA ROBE

Nakon izvršenog prihvata robe, špediter organizira otpremu prethodno odabranim prijevoznim sredstvom.

DOPREMA ROBE

Špediter ima zadatke da primi izvješća o prispijeću, preuzima robu, utvrñuje stanje robe, te ako se utvrdi šteta ili manjak robe sastavlja zapisnik. Zapisnik služi kao podloga za regres prema prijevozniku.

PROVOZ ROBE

Špediter obavlja sve zadatke kao i kod otpreme i dopreme robe. On u organizaciji provoza jedne te iste robe obavlja zadatke i otpreme i dopreme, te su moguće razne kombinacije.

10

REKLAMACIJE

Špediter može reklamirati u svoje ime ako je on nositelj prava iz prijevozne isprave, a ako nije, mora pribaviti cesiju ili punomoć kod svog nalogodavca.

Reklamacije zbog manje obračunatih troškova: prilikom provjere isprava špediter može utvrditi da su troškovi manje obračunati nego to proizlazi iz važećih tarifa. Budući da željeznica ima pravo naknadno naplatiti takve iznose, špediter će evidentirati takve manje obračunate troškove kako ne bi bio iznenañen kada od željeznice dobije takvo potraživanje.

Reklamacije zbog više obračunatih troškova: stranka koja je platila više obračunate troškove ima pravo tražiti povrat novca. To može biti nalogodavac ali i špediter. Nalogodavac može ovlastiti špeditera da reklamira umjesto njega. Tada špediter mora imati punomoć.

Reklamacije zbog gubitka ili štećenja robe: reklamira se željeznici ili društvu za osiguranje kod kojeg je roba bila osigurana. Reklamira se oštećena stranka, vlasnik robe. Potraživanja zastaruju u roku od jedne godine.

Reklamacije zbog zakašnjenja: reklamira primatelj ili špediter na kojeg je on prenio svoja prava. Ako primatelj može dokazati da je pretrpio štetu u poslovanju zbog zakašnjenja robe, željeznica plaća takvu štetu ali najviše do iznosa koji je jednak dvostrukoj vozarini u unutarnjem prijevozu, a u trostrukoj vozarini u meñunarodnom prijevozu.

REFAKCIJA

REFAKCIJA je popust na cijenu prijevoza robe koji odobrava željeznica. Refakcija je obično vezana za odreñene relacije prijevoza, za odreñene količine prevezene robe, za odreñeni rok u kojem se ta količina robe mora prevesti. Odobrava se u postotku od ugovorene vozarine, a to može biti i do 30%.

Refakcija se obračunava naknadno – nakon izvršenog i naplaćenog prijevoza. Zato je važno da špediter sačuva sve isprave kako bi mogao dokazati da je ostvario pravo na refakciju.

Iznosi dobiveni na temelju refakcije nisu neznatni. Ostvarena svota ne ostaje uvijek špediteru, već se često dijeli izmeñu njega i nalogodavca – 30% špediter, 70% nalogodavac.

11

PROVIZIJA

Špediter za provedbu posla uključuje druge špeditere – meñušpeditere, koji će mu olakšati provedbu uvoza, izvoza ili provoza robe. Glavni špediter tada izabire kao meñušpeditera ono poduzeće ili djelatnika u kojeg ima povjerenja da će stručno i odgovorno obaviti odreñeni posao. Odabrani meñušpediter ima interes da od ostvarene zarade dio ustupi glavnom špediteru, koji mu je omogućio uključivanje u taj posao, a to je PROVIZIJA. Za odobravanje provizije sastavlja se ugovor u kojem se odreñuje iznos provizije i način obračunavanja. Provizija se najčešće obračunava u ugovorenom postotku od ostvarene zarade, u ugovorenom fixnom iznosu ili po jedinici mjere.

SPECIJALNI POSLOVI OTPREMNIŠTVA

IZDAVANJE FIATA ISPRAVA

FIATA je nastojala uvesti u meñunarodni vanjskotrgovački promet vlastite jednoobrazne isprave kojima bi se omogućilo jednostavnije, sigurnije i racionalnije manipuliranje robom.

ŠPEDITERSKA POTVRDA PRIMITKA (FIATA-FCR)

- Predstavlja neopozivu potvrdu špeditera kojom on potvrñuje da je od nalogodavca primio odreñenu robuu dobrom vanjskom stanju s nalogom da je dalje otpremi do primatelja u odredišnom mjestu.

ŠPEDITERSKA PRIJEVOZNA POTVRDA (FIATA-FCT)

To je isprava kojom špediter potvrñuje da je od nalogodavca primio robu u dobrom vanjskom stanju radi daljnje otpreme odreñenim prijevoznim putom i prijevoznim sredstvom. Tom potvrdom špediter dokazuje primatelju da je preuzeo robu radi otpreme, da je u posjedu svih potrebnih isprava koje uvjetuju izvoz robe, te da je zaključio ugovor o prijevozu. FCT potvrda je vrijednosna isprava. Ona služi nalogodavcu – prodavatelju kao dokaz o izvršenju obveza iz kupoprodajnog ugovora pa mu daje prave naplate svojih potraživanja kod nadležne banke, ako je tako dogovoreno.

TERETNICA ZA MULTIMODALNI PRIJEVOZ (FIATA-FBL)

Najnovija verzija ove teretnice koristi se od 1992. Njome se špediter obvezje izvršiti cjelokupni prijevoz robe od mjesta prihvata robe do mjesta isporuke

12

navedenog u toj teretnici. Izdavanjem ove teretnice špediter preuzima na sebe odgovornost za rad svih sudionika u multimodalnom prijevozu.

SKLADIŠNA POTVRDA (FIATA-FWR)

Koristi se u slučajevima kada špediter obavlja i skladišne poslove. Razlika izmeñu ove potvrde i skladišnice je neznatna, pa se FWR potvrda koristi u mnogim skladišnim poslovima.

POTVRDA POŠILJATELJA O PRIJEVOZU OPASNE ROBE (FIATA-SDT)

Ovom potvrdom pošiljatelj, kao nalogodavac špediteru, izjavljuje da roba koju špediter treba otpremiti, dopremiti ili provesti odgovara zahtjevima za prijevoz opasne robe prema pravilnicima i konvencijama o prijevozu takve robe i da su njezine prirodne osobine, pakiranje i signiranje u skladu s propisima. Propisi su slijedeći: ADR – Europski sporazum o prijevozu opasne robe u cestovnom prijevozu, RID – Meñunarodni pravilnik o prijevozu opasne robe željeznicom, IMDG – meñunarodni propisi o prijevozu opasne robe morem, IMCO – meñudržavna pomorska savjetodavna oraganizacija UN.

ŠPEDITERSKE INSTRUKCIJE (FIATA-FFI)

Ova potvrda sadrži 21 rubriku u koje nalogodavci upisuju sve bitne podatke i informacije koje su špediteru potrebne za obavljanje svih poslovau vezi s organizacijom otpreme, dopreme ili provoza robe.

ELEKTRONIČKA RAZMJENA PODATAKA (EDI I EDIFACT)

Sam termin elektronička razmjena podataka potječe od engleskog naziva „Electronic Data Interchange“, skraćeni EDI. Elektronička razmjena podataka nužno se pojavila kao koncept i konkretno rješenje u suvremenim poslovnim sustavima i njihovom okruženju, u kojima se obrada podataka, ali i njihov transfer, temelji na računalima. Suvremeni EDI sustav mora imati dobro razvijenu hardversku, softversku, ustrojstvenu, kadrovsku i komunikacijsku komponentu – povezivanje ne mreže (Internet).

Suvremeno poslovanje sve se više zasniva na elektroničkoj razmjeni podataka izmeñu poslovnih subjekata. Razmjena podataka odvija se u obliku standardiziranih poruka koje se odnose na različite poslovne transakcije. Takve se poruke nazivaju EDIFACT porukama. Standardizacija poslovnih poruka obavljena je na različitim područjima djelatnosti: od računovodstva, bankarskog i carinskog poslovanja, špedicije, zapošljavanja, zdravstva, prava, pa sve do logistike i turizma.

Osnovne prednosti EDI i EDIFACT poslovne komunikacije su:

13

- Ušteda novca,

- Ušteda vremena (transakcije su trenutne),

- Eliminiranje suvišnih operacija unosa podataka (jednom unjeti podaci ne moraju se ponovo unositi u sustav),

- Poboljšanje usluga (podaci mogu brže doći do odredišta, u vrijeme kada mi želimo),

- Otklanjanje potencijalnih pogrešaka (programski se nadzire točnost upisa),

- Mogućnost primanja i slanja poruka van radnog vremena,

- Mogućnost davanja promptnih odgovora na upite,

- Automatizirani protok podataka izmeñu poslovnih partnera,

- Smanjenje troškova skladištenja i otpreme („just-in-time“ sustav opreme).

Na području trgovine, otpreme, prijevoza robe i carinjenja najznačajnije EDIFACT poruke su: ponuda, narudžba, izmjena narudžbe, otpremnica, faktura, obavijest o dolasku robe,carinska deklaracija, carinski odgovor, plan isporuke, katalog i cjenik.

Na području otpreme i prijevoza robe učinkovitost upotrebe EDI sustava vidljiva je u vezi s ubrzavanjem cjelokupnog prijevoza različitih roba. To se ostvaruje pravodobnom rezervacijom prijevoznih sredstava, kvalitetnih prijevozom, uz angažiranje različitih subjekata u špediciji, lukama, terminalima, ustanovama za nadzor kakvoće robe, pa sve do naplaćivanja obavljenih usluga.

Na području carinskog poslovanja uporaba EDI –a ostvarila je izvanredne rezultate. Prije svega to se odnosi na ubrzanje carinskog procesa, odnosno ubrzanje meñunarodnog protoka robe, EDI transakcije na ovom području odnose se na elektroničke poruke za carinjenje robe, elektroničko plaćanje carinskog duga, elektroničke carinske deklaracije.

Već u Konvenciji UN o meñunarodnom multimodalnom prijevozu, te u Pravilima Meñunarodne trgovačke komore za isprave multimodalnog prijevoza ističe se da se isprave koje se rabe u prijevozu mogu zamijeniti porukama elektroničke razmjene podataka. Važno je shvatiti da se tada papirnate prijevozne isprave koje sadrže podatke o teretu, strankama, uvjetima ugovora, zamjenjuju porukama istog sadržaja koje se unose u računalo, dok se slanje npr poštom, zamjenjuje elektroničkim prijenosom putem telekomunikacijskih ureñaja, odnosno odgovarajućim vezama.

Kod telefaxa i telexa poruke se takoñer prenose elektronički ali se ipak tiskaju na papiru i to samo jednom, a ureñaji nisu u stanju podatke slagati u memoriju i

14

obrañivati ih. Kod elektroničke obrade podataka nositelj podataka je računalo, a ne papir.

U Europi je pokrenut čitav niz projekata kojima je cilj razviti i rabiti EDI sustave u različitim oblicima prijevoza robe. Naši špediteri pokušavaju slijediti suvremene trendove u poslovanju, a Carinska uprava već svojim korisnicima nudi takvu mogućnost poslovanja.

OSIGURANJE

RAZVITAK OSIGURANJA U NAŠIM KRAJEVIMA

Pomorsko osiguranje najrazvijenije je bilo u Dubrovniku pa je u 16 st Senat Republike predložio Uredbu o osiguranju za koju se, tvrdi da je najstariji zakon te vrste u svijetu.

Krajem 19 st u našim krajevima osnivaju se prve filijale stranih društava za osiguranje.

Godine 1884 osnovana je osiguravajuća zadruga „Croatia“ u Zagrebu. Ona osniva svoje filijale u većim gradovima Slavonije, Dalmacije, Istre, ali i u Trstu, Sarajevu, Mostaru.

Nakon 2 svjetskog rata donesena je odluka o spajanju u Državni zavod za osiguranje i reosiguranje svih dotadašnjih osiguravajućih društava u zemlji koja su konfiscirana ili će se naknadno konfiscirati. (Konfiskacija je pravni instrument kojim se oduzima privatna imovina u korist države, bez naknade).

Prema našem Zakonu o osiguranju koji je stupio na snagu 1994, poslove osiguranja mogu obavljati društva za osiguranje koja mogu biti ustrojena kao:

- Dionička društva,

- Društva za uzajamno osiguranje,

- Vlastita društva za osiguranje,

- Javna društva za osiguranje.

Po Zakonu o osiguranju ustrojene su: direkcija za nadzor društava za osiguranje i Hrvatski ured za osiguranje.

15

VRSTE OSIGURANJA

•••• ŽIVOTNO (osiguranje života i rentna osiguranja) i NEŽIVOTNO (osiguranje civila, industrije, automobilskog kaska, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje usjeva, životinja, tereta u prijevozu – kargo, osiguranje kredita, pravne zaštite, osiguranje od nezgode, bolesničko osiguranje...)

•••• OBAVEZNO I DOBROVOLJNO – obavezna osiguranja su:

- Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,

- Osiguranje od automobilske odgovornosti,

- Osiguranje vlasnika, korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama,

- Osiguranje vlasnika, korisnika brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

Sve ostale vrste osiguranja su dobrovoljne.

•••• PREMA PREDMETU OSIGURANJA – osiguranje imovine, osoba i pravnog odnosa.

•••• PREMA NAČINU IZRAVNAVANJA RIZIKA – osiguranje, suosiguranje, reosiguranje, pool za osiguranje i reosiguranje, klupsko osiguranje.

OSIGURANJE je gospodarska djelatnost kojom se prema načelima uzajamnosti i solidarnosti osigurava zaštita imovine, osoba i pravnog odnosa od rizika koji ih ugrožavaju, u tom smislu što će osiguratelj, ako se ostvari osigurani slučaj, isplatiti iz svojih sredstava odštetu osiguraniku ili trećoj osobi.

SUOSIGURANJE do suosiguranja dolazi kada više osiguratelja dogovorno izmeñu sebe dijeli rizik iste vrste koji se odnosi na isti predmet osiguranja, pri čemu svaki na sebe preuzima dio svote osiguranja ali tako da ukupan zbroj njihovih pokrića ne prelazi osiguranu vrijednost. Suosiguranje predstavlja horizontalnu raspodjelu jednog rizika na nekoliko dijelova.

REOSIGURANJE predstavlja osiguranje osiguratelja. To je osiguranje kod kojeg jedan osiguratelj sklapanjem jednog ili više ugovora s reosigurateljima ustupa dio osiguranih rizika drugim društvima za reosiguranje i tako umanjuje negativne posljedice za sebe. Reosiguranje predstavlja vertikalnu raspodjelu rizika. Smisao reosiguranja je da se osiguratelji ne dovode u situaciju da moraju platiti više nego što im njihovi ekonomski potencijali dopuštaju. Osiguraniku nisu poznati reosiguratelji. Retrocesija nastupa ako reosiguratelj ustupi dio preuzetih rizika drugim reosigurateljima.

16

POOL ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE nastaje na temelju udruživanje osiguratelja i reosiguratelja radi jačanja funkcije zaštite osiguranja, oni ujedinjuju sredstva i surañuju u podjeli i snošenju rizika.

KLUPSKO OSIGURANJE mnoge štete koje nastaju na robi i brodu u velikoj mjeri ovise od subjektivnog ponašanja brodara i njegove posade. Osiguratelji su odbijali da u potpunosti prihvate osiguranje odgovornosti brodara, pa su oni u velikom dijelu i sami morali sudjelovati u pokriću šteta. Da bi brodati mogli pokrivati sve rizike, udruživali su se u klubove za osiguranje koji predstavljaju jedan oblik samopomoći meñu njima.

OSNOVNI POJMOVI OSIGURANJA

SVOTA OSIGURANJA

Svota osiguranja ili ugovorena vrijednost je najveći iznos koji osiguratelj treba platiti osiguraniku, ako nastupi osigurani slučaj. Svota osiguranja trebala bi biti jednaka vrijednosti osigurane robe. Ako se svota osiguranja ne poklapa sa stvarnom vrijednošću osigurane robe dolazi do podosiguranja ili nadosiguranja.

Podosiguranje nastaje kada je prijavljena svota osiguranja manja od stvarne vrijednosti osigurane robe. U slučaju potpune propasti osigurane robe, osiguratelj će isplatiti osiguraniku prijavljenu ali ne stvarnu vrijednost osigurane robe. U slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja, odšteta se izračunava prema formuli:

Vrijednost štete x svota osiguranja

Odšteta = ----------------------------------------------------------

Stvarna vrijednost robe

Nadosiguranje nastaje kada je prijavljena svota osiguranja veća od stvarne vrijednosti osigurane robe. Nadosiguranje nije dopušteno jer se protivi osnovnom načelu osiguranja koje ima za cilj nadoknadu stvarne štete osiguraniku, a ne može biti predmet bogaćenja. Ako nadosiguranje postoji, osiguratelj može pristupiti na dva načina:

- Ništavan je iznos nadosiguranja pa se isplaćuje stvarna šteta,

- Ništavan je cjelokupni ugovor o osiguranju pa osiguratelj ne isplaćuje nikakvu štetu.

Kao stvarna vrijednost robe, ako nije drukčije ugovoreno, uzima se stvarna vrijednost robe na početku osiguranja. S obzirom na to da prijevoz robe ima

17

gospodarsku svrhu, za vlasnika robe je od značaja vrijednost robe koju ona ima na odredištu. Ta je vrijednost mjerodavna za ocjenu visine odštete. Zbog toga je dopušteno da stranke mogu ugovoriti da se kao stvarna vrijednost osigurane robe uzme vrijednost robe na kraju putovanja. Tada stvarna vrijednost robe uključuje, osim vrijednosti robe u prolaznom mjestu, još i troškove osiguranja, vozarine, carine te ostale troškove u vezi sa prijevozom i isporukom robe, kao i odreñeni postotak očekivane dobiti.

Jednom svotom osiguranja mogu se osigurati svi ti troškovi, kao i očekivana dobit, a da pri tome nije potrebno te vrijednosti posebno iskazivati. Vrijednost na koju će se roba osigurati redovito se sporazumno utvrñuje prilikom sklapanja ugovora o osiguranju.

CARINJENJE

Carina je porez koji se naplaćuje na robu stranog porijekla koja ulazi na područje neke države ili je u provozu preko područja neke države, kao i na robu domaćeg podrijetla koja izlazi iz zemlje.

VRSTE CARINA

Grupiranje carina obično se vrši na sljedeći način:

- Prema cilju zbog kojeg su uvedene,

- Prema pravcu kretanja robe,

- Prema načinu naplate,

- Prema načinu uvoñenja.

CARINSKI POSTUPCI

1. puštanje robe u slobodni promet

2. postupak unutarnje proizvodnje

3. prerada robe pod carinskim nadzorom

4. postupak redovnog izvoza

5. postupak provoza

6. postupak privremenog uvoza

7. postupak vanjske proizvodnje

18

8. postupak carinskog skladištenja

CARINSKE ISPRAVE

1. jedinstvena carinska deklaracija

2. deklaracija o carinskoj vrijednosti robe

3. faktura

4. potvrda o prometu robe