Immanuel Kant(1724. – 1804.)

Pravno-politički spisi

Predgovor (Z. Posavec)

- pojedinac se slobodno veže uz zakon jer je on zakon njegova uma i slobode- sloboda se rađa publicitetom = refleksivno stanje našeg duha kojim se

razmjenjuju perspektive gledanja aktera- Kantova republika = politička ili konstitucionalna forma države, ali i način na koji

se javna stvar pojavljuje njezinim članovima, a ona se može pojaviti samo slobodnom javnom i eksperimentalnom upotrebom uma

- jamstvo mira jedinu u republikanskom ustavuo proistječe iz ideje izvornog ugovora na kojem se mora temeljiti čitavo

zakonodavtsvoo zasnovan je na:

načelima slobode svih članova jednog društva načelima ovisnosti o jednom zajedničkom zakonodavstvu zakonu jednakosti svih (građana države)

- razlika:o oblik države (forma imperii)

autokratska, aristokratska, demokratska država kao cjelina triju vlasti (legislativne, egzekutivne i sudske) je

mora biti apsolutno suverena država predstavlja ujedinjenu volju građana i ne može postati

predmetom ničije privatne upotrebeo oblik vladanja (forma regiminis)

kako se država služi svojom vlašću republikanski ili despotsko vladanje

republikanizam → izvršna vlast je odjeljena od zakonodavneo predstavnički sustav – jedino on može ograničiti i

kontrolirati privatnu volju i samovolju svakoga građanina

o omogućava odvajanje legislative i egzekutive,a time i podjelu na javno i privtano

o unapređuje i podržava javne inicijative, nastoji proširit i umnožiti intenzitet i vrijednost javnog života

despotizam → samovoljno postupanje države mimo zakona koje je ona sama donijela, a vladar se javnom voljom služi kao svojom privatnom

o manipulira javnom voljom, postavlja granice iskazivnju javnog mišljenja, povećava prepreke slobodi javnog mijenja

- analiza odnosa teorije i prakse:

u moralu u državnom pravu = pravo č. da djeluje pod javnim prisilnim

zakonima zajednicu može ustanoviti samo onaj ugovor kojim se

čuvaju načela slobode, jednakosti i samostalnosti svakoga člana političke zajednice – takav ugovor može počivati samo na ideji uma koja ima nesumnjivo praktički realitet

dužnost č. je da formalni uvijet zajedničkog života lj. bezuvjetno podržava jer mimo njega nije moguće utemeljiti zajedničke odnose

u međunarodnom pravu nijedan država nije ni za trenutak osigurana protiv drugih države se u svojim sporovima moraju ponašati tako da kroz

to može biti uvedena jedna međunarodna država

Ideja opće povijesti s gledišta svjetskoga građanstva

- načela prirode (važnih za stvaranje države):o «sredstvo kojim se priroda služi kako bi ostvarila razvoj svih ljudskih

obdarenosti jest njihov antagonizam u društvu pod pretpostavkom da on ipak na kraju postaje uzrokom zakonitog poretka među njima»

u č. postoji sklonost izolaciji, tj. usamljivanju i da sve želi usmjeriti svom shvaćanju pa stoga odasvud očekuje otpor koji ga pokreće da osigura sebi položaj među bližnjima

č. želi neslogu, no priroda zna što je najbolje za njega pa želi neslogu, da se uvali u rad i tegobe kako bi pronašao sredstva da se opet mudro iz njih izvuče

o «najveći problem za lj. vrstu, na čije rješenje priroda nagoni č., jest uspostava građanskog društva kojim če se upravljati prema općem pravu»

društvo ima najtočnije određene granice slobode da bi ona mogla postojati uz slobodu drugih

za ljudsku vrstu najviši zadatak prirode treba biti društvo u kojem postoji sloboda po vanjskim zakonima povezana s najsnažnijim pritiskom vlasti = pravedan građanski poredak

lj. zbog svojih sklonosti ne mogu dugo postojati jedni uz druge u divljoj slobodi

o «č. je životinja kojoj je, kad živi među ostalima u svojoj vrsti, potreban gospodar» koji će slomiti njegovu volju i prisiliti ga da se pokorava općevažećoj volji uz koju svatko može biti slobodan

najviši poglavar mora biti sam po sebi pravedan, ali ipak biti č. za to su potrebni:

ispravni pojmovi o prirodi mogućeg ustava velika iskustva stečena tijekom mnogih svjetskih zbivanja dobra volja da se on prihvati ovaj problem je najteži i bit će posljednji koji će ljudska

vrsta rješiti

o «problem uspostave savršenog građanskog ustava ovisi o problemu zakonitoga vanjskoga odnosa među državama, i bez njega se ne može rješiti»

odnos među državama je jednak onome među pojedincima unutar države

svi ratovi su pokušaji uspostave novih odnosa među državama za to je potrbna i dobra uređenost države iznutra ideja potječe od Rousseaua (preferirao je stanje divljaka) i Abbe de

Saint Pierra potrebno je da svaka politička zajedncia radi na unutrašnjem

obrazovanju svoj građanao «povijest ljudske vrste može se u cjelini promatrati kao izvršenje

skrivenog plana prirode za ostvarenje državnog ustava savršenog s unutarnje, a u tu svrhu, i s vanjske strane, kao jedinog stanja i kojem će ona moći u čovječanstvu potpuno razvijati sve svoje zamisli»

ne može se zadirati ni u građansku slobodu, a da se pri tome ne osjete posljedice u svim privrednim djelatnostima

grđaninu se mora osigurati blagostanje na način koji njemu ososbno najviše odgovara, a koji može postojati samo zajedno sa slobodom ostalih - u tu svrhu se dopušta sloboda vjeroispovjesti i rađa se prosvjećenost

najviša svrha prirode: opće svjetsko građansko stanje kao krilo u kojem će se razvijati sve iskonske obdarenosti ljudske vrste

o «filozofski pokušaj obrađivanja opće svjetske povijesti prema planu prirode, koji je usmjeren na potpuno građansko ujedninjenje u ljudskoj vrsti, mora se smatrati mogućim, pa čak i korisnim za tu namjeru prirode»

Odgovor na pitanje: što je prosvjetiteljstvo?

- prosvjetiteljstvo je izlazak č. iz stanja samoskrivljene nepunoljetnosti- nepunoljetnost = nemoć da se vlastiti razum upotrebljava bez vodstva nekog

drugogo ona je samoskrivljena kada njezin uzrok leži u pomanjkanju odlučnosti i

hrabrosti da se njime služi bez tuđeg rukovdstva – Sapere aude!=imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom

- prosvjetiteljstvu je potrebna sloboda da se od vlastitog uma u svim stvarima načini javna upotreba koja u svako vrijeme mora biti slobodna

o javna upotreba vlastitoga uma: ona koju netko kao znanstvenik čini od njega pred svekolikom čitalačkom publikom

o privatna upotreba: ona koju on od svakoga uma smije činiti u izvjesnim građanskim službama, ili onima koje su mu povjerene

- Kant u javnoj upotrebi uma dopušta i javnu kritiku- zakonodavni ugled monarha leži u tome da on u svojoj volji ujedinjuje cjelokupnu

volju narodao mora sprječiti da podanici jedan drugome ne bi nasilno smetali da svom

svojom moći rade na određivanju i unapređivanju svoga spasa duše

- u području umjetnosti i znanosti vladari nemaju nikakvog interesa da izigravaju ulogu staratelja

Nagađanja o početku povijesti čovječanstva

- č. je nakon doba lagodnosti i mira dospio u doba rada i razdora, kada prelazi od predigre prema ujedinjenju u društvo

- pastirski život je lagodan i predstavlja najsigurniji načinda se osigura opstanak jer naterenu koji je nadaleko i naširoko nenastanjen pruža dovoljno hrane za razliku od poljodjelaca koji, da bi opstali, moraju se odvojiti od pastira, a to razdvajanja predstavlja novu epohu

- poljodjelski život je značilo da su ljudi trajno morali nastaniti neko područje i osnovati zajednice jer se nisu mogli tek tako odseliti od susjeda – to je zametak buduće ljudske političke zajednice u kojoj su najvažnija ljudska umjeća društvenost i građanska sigurnost – iz toga je nastala i nejednakost među ljudima

- najveće zlo koje pritišće civilizaciju je rat i to ne onaj koji trenutačno traje, nego onaj koji stalno prijeti da će izbiti – jasan je u pripremanju vojske i na to se troše sve snage države koje bi se moglo upotrijebiti za još veću kulturu

- priroda poziva ljude da svatko prema svojim mogućnostima pridonese općem napretku

O općoj izreci: to bi u teoriji moglo biti tako, ali ne vrijedi u praksi

Odnosi teorije prema praksi u moralu uopće

- moral kao uvod u znanost koja nas ne uči kako treba biti sretan, nego kako treba postati dostojan sreće

Odnos teorije prema praksi u državnom pravu

- ugovor o uspostavljanju građanskog ustava- pojam izvanjskoga prava proizlazi iz pojma slobode u izvanjskim odnosima lj.

jednih prema drugima – nema veze sa svrhom koju svi lj. na prirodan način imaju (težnje prema sreći)

- pravo = ograničenje slobode svakoga na uvjete mogućnosti slaganja sa slobodom svakoga drugog

- javno pravo = skupina izvanjskih zakona koji čine mogućim jedno takvo slaganje- građansko uređenje je odnos slobodnih lj. koji pak stoje pod prinudnim zakonima

– tako hoće sam čisti zakonodavni um a priori- građansko stanje kao pravno stanje zasnovano je na:

o slobodi svakog člana društva kao č. svatko može tražiti sreću na način koji on smatra dobrim ako pri

tom ne nanosi štetu slobodi drugih da teže istoj svrsi domoljubna (a ne očinska) vlast je jedina vlast koja se može

zamisliti u odnosu prema ljudima sposobnima za pravoo jednakosti svakoga sa svakim drugim kao podanika

svaki član zajednice ima pravo prisile protiv svakoga drugog člana, od čega je izuzet samo poglavar zajednice (jer oni nije član nego tvorac i čuvar zajednice) koji jedini ima pravo nekoga prisiliti a da sam ne bude podvrgnut prisilnom zakonu

podanici su svi jednaki prema pravu svaki član zajednice može svojim talentom i svojim zaslugama

dospjeti do stupnja nekog staleža, a drugi mu ne smiju stajati na putu preko nasljednog prerogativa

slobodne volje građanina su međusobno ograničene prema općem zakonu slobode ( a to je građansko stanje)

nema nasljeđivanja staleža niti kod vladara, ali se materijalna dobra mogu naslijediti

o samostalnost svakog člana jedne političke zajednice kao građanina svi članovi zajednice su podvrgnuti poslušnosti zakonima i time

sudjeluju u njihovom čuvanju, ne samo kao građani nego i kao suzaštitnici

javni zakon = (određuje što treba biti pravno dopušteno, a što ne) akt javne volje iz kojeg proizlazi svako pravo i koji sam stoga nikome ne može učiniti nepravdu

prvobitni ugovor = osnovni zakon koji može nastati samo iz opće ujedinjene volje naroda – tko ima pravo glasa u takvom zakonodavstvu naziva se građaninom, a jedino što za to treba imati jest:

da je muškarac da je svoj vlastiti gospodar da ima neko svoje vlasništvo od kojeg se izdržava

- jedino je po njima moguće utemeljenje države- zakonodavac mora tako davati svoje zakone kao da su oni mogli proizići iz

ujedinjene volje cijelog naroda i da svakog podanika koji želi biti građaninom promatra tako kao da se on suglasio s jednom takvom voljom – to je praktički realitet ideje uma

- vlast daje zakone samo kao sredstvo osiguranja pravnog stanja – posebno protiv vanjskih neprijatelja naroda

- zakonodavac ima pri ruci ideju prvotnog ugovora kao nepogršivo mjerilo a priori ( ne smije čekati na iskustva da ga pouče)

- najveći i najkažnjiviji zločin u zajednici je svako opiranje najvišoj zakonodavnoj vlasti – ta je zabrana bezuvjetna čak ni kad vladar ne poštuje prvotni ugovor zato jer građani pod već opstojećim građanskim ustavom nemaju više nikakvo pravo na stalan sud kojim bi odredili kako se njime treba upravljati (tj. bio bi potreban sudac između građana i vladara koji bi tada trebao imati veću vlast i od samog vladara)

- javno dobro je najviši zakon države- pobuna bi uvela stanje potpune nezakonitosti gdje svako pravo prestaje imati

efekta

- vladar postaje despot kada hoće po svojem shvaćanju narod učinit sretnim, a narod postaje buntovnik jer neće napustiti opći ljudski zahtjev za vlastitom srećom

- narodu protiv poglavara države ne pripada nikakvo pravo prisile- narod ima pravo javno obznaniti vlastitu kritiku pram zakonodavcu- ono što narod ne može sam o seni odlučiti, to također o narodu ne može odlučiti

ni zakonodavac- u svakoj zajednici mora biti:

o poslušnosti pod mehanizmom državnog ustava prema prinudnim zakonima

o duha slobode jer svatko mora biti umom uvjeren u ono što se odnosi na ljudsku dužnost – mora biti uvjeren da je prinuda pavovaljana

Odnos teorije prema praksi u međunarodnom pravu

- nevolja uslijed neprestanih ratova morala bi države dovesti dotle da protiv volje ili same stupe u jedan svjetskograđanski ustav ili ih takva situacija treba prisiliti na stanje koja nije nikakva kozmopolitska zajednica pod jednim vladarom ali je pak pravno stanje federacije prema zajednički ugovorenu međunarodnom pravu

- jedino moguće sredstvo je međunarodno pravo zasnovano na javnom zakonu koji se provodi preko vlasti, a kojemu bi svaka država morala biti podvrgnuta

Kraj svih stvari

- prirodni – po pravilu moralnih svrha božanske mudrosti- mistični – po pravilu uzroka koji djeluju, koje mi uopće ne razumijemo- protuprirodni – koji mi samo prouzrokujemo time što krajnju svrhu pogrešno

shvaćamo

Prema vječnom miru

Prelimitirani članovi vječnog mira među državama:- nijedan mirovni ugovor ne treba smatrati valjanim ako je sklopljen tako da

prešutno sadrži povod budućem ratu- nijednu samostalnu državu ne može druga država steći naslijeđem, zamjenom,

kupovinom niti davanjemo nasljedna država nije ona koju može druga naslijediti nego ona koja svoje

vladarsko pravo može nasljedstvom prenijeti na drugu fizičku osobu- stajaće vojske trebaju s vremenom potpuno nestati - država se ne smije zaduživati zbog vanjskih državnih razmirica- nijedna se država ne smije nasilno upletati u ustav i vladu druge- nijedna si država u ratu s drugom ne smije dopustiti takva neprijateljstva koja bi u

budućem miru nužno onemogućila međusodbno nepovjerenjeo iznajmljivanje plaćenih ubojica, trovača, kršenje ugovora, poticanje na

izdaju u državi s kojojm se ratuje

o rat je tek nužno sredstvo u nevolji kojim se u prirodnom stanju (u kojem ne postoji sud) silom održava vlastito pravo

Definitivni članovi vječnoga mira:- prirodno stanje među lj. je stanje rata u kojem prijateljstvo ne izbija u svakom

trenutku, ali to izbijanje ipak stalno prijeti- svaki č. je ugrožen drugim samom time što živi pokraj njega te ga ovaj može

prisiliti da s njim sklopi ugovor ili da se makne iz njegove blizine- svaki pravni ustav je:

o ustav prema pravu građana ljudi jednog naroda (ius civitas)o ustav prema međunarodnom pravu država u međusobnom odnosu ljudi

(ius genitum)o ustav prema pravu građana svijeta (ius cosmopoliticum)

Članovi vječnoga mira:- građanski ustav u svakoj državi treba biti republikanski

o proistječe iz ideje izvornog ugovora i na njemu počiva sveukupno zakonodavstvo

o zasnovan je na slobodi, ovisnosti o zajedničkom zakonodavstvu i jednakosti svih članova zajednice

o osim čestitosti svog porijekla sadrži nadu da će dovesti do željene posljedice i vječnoga mira

o u ustavu koji nije republikanski i u kojem podanik nije građanin, rat je nešto najjednostavnije na svijetu jer je poglavar vlasnik države, a ne ravnopravni državni suputnik, te zbog rata ne trpi ni najmanju oskudicu

o republikanski ustav nije demokratski – razlika je u obliku države i načinu vladanja

o što je manji broj osoblja državne vlasti. to više odgovara državni ustav mogućnosti republikanizma, te se može nadati da se postupnim reformama tome uzdigne – u demokraciji pak svatko hoće biti vladar

o narodu je više stalo do načina vladanja nego do oblika države- pravo naroda treba se temeljiti na federalizmu slobodnih država

o savez naroda ne bi morao biti država narodao kad je riječ o međusobnom odnosu država, um zna samo jedan put za

izlazak iz bezakonitog dtanja neprekidnog rata: da se države odreknu divlje slobode da se prilagode javnim prinudnim zakonima i tako da stvore državu naroda koja će se sve više širiti dok

ne obuhvati sve narode na zemlji- pravo građana svijeta treba se ograničiti na uvjete općeg hospitaliteta

o to je pravo svakog stranca da u slučaju dolaska na tlo drugog ne bude od ovoga primljen neprijateljski

o to je pravo posjeta koje pripada svim ljudima kao društvenim bićima – jer svi imamo pravo na Zemljinu površinu i moraju trpiti jedan drugoga i nitko prvotno nema više prava da bude na jednom mjestu Zemlje nego drugi

O jamstvu vječnog mira:- jamstvo daje sama priroda i koja ljude kroz meslogu vodi slozi- provizorna mjera prirode sastoji se u slijedećem:

pobrinula se da ljudi mogu nastaniti svaki kraj svijetaratom ih je rastjerala na sve strane kako bi naselili i najnepogodnije krajeveratom ih je prisilila da stupe u manje ili više ozakonjene odnose

- kad jedan narod unutarnjim razmiricama i ne bi bio prisiljen podčinit se prinudi javnih zakona, ipak bi ga na to prisilio vanjski rat, tj. zaštita od vanjskih neprijatelja

- č. iako nije dobar u moralnom smislu, postaje ipak silom prilika dobar građanin- um može iskoristiti mehanizam prirode kao sredstvom za ostvarenje svoje pravne

svrh, tj. pravnog propisa, i da na taj način unaprijedi i osigura unutarnji i vanjski mir

- ideja međunardnog prava pretpostvalja da postoje mnoge susjedne države nezavisne i odvojene jedna od druge

- u različitosti država krije se sklonost međusobnoj mržnjii izogovor za rat, ali ona ipak razvijanjem kulture i postpunim zbližavanjem ljudi vodi većoj suglasnosti u načelima i sporazumjevanju u miru

- trgovački duh ne može postojati usporedno s ratom i koji zavlada svakim narodom

Tajni član vječnoga mira:- države naoružane za rat trebajuzatražiti savjet u maksimama filozofa o uvjetima

koji bi omogućili javni mir- država mora pustiti filozofe da javno govore, a i poticat će ih na to da javno

govore o načelima kako se vodi rat i kako se stvara mir- filozofi neće postati vladari – to nije ni poželjno jer posjed vlasti neminovno kvari

slobodno umno rasuđivanje

O nesuglasnosti između morala i politike u pogledu vječnoga mira- moral = već je sam po sebi praksa kao skup bezuvjetno zapovjednih zakona po kojima trebamo djelovati, pa je očigledni besmisao reći da ne možemo → stoga ne može postojati spor između politike, kao izvršne pravne znanosti, i morala koji je samo teorijska znanost- ostvarenje cjeline građanskog društva – za to nije dovoljna samo volja svih pojedinaca da žive u zakonskom uređenju na načelima slobode već je potrabno da svi zajedno hoće to stanje

- i izvođenju te ideje treba računati na samo na silu kao početak pravnog stanja, a ona će naknadno svojim prinudnim djelovanjem stvoriti javno pravo- potrebna je sloboda i na njoj zasnovani moralni zakon- Kant razlikuje moralnog političara i političkog moralistu (kojeg ne može zamisliti)- moralni političar: bira načela politike tako da oni mogu postaojati usporedno s moralom

- dužnost državnih poglavara je posvetiti pažnju tome kako se nedostaci ( u državnom uređenju ili odnosu među državama) mogu što prije popraviti i prilagoditi prirodnom pravu – pa makar to zahtjevalo žrtve sa strane samoljublja

- politički moralist: kuje moral onako kako je korisno za državnika- onemogućuje sa svoje strane da se postigne nešto bolje tako što uljepšava

protupravna državna načela pod izgovorm da je ljudks apriroda nesposobna za dobro onako kako ga propisuje ideja uma

- kotisti se slijedećim načelima: iskoristi zgodnu priliku da se samovoljno domogneš vlasti; okrivi druge za svoje greške; divide et impera- država ne smije odustati od svojeg ustava, pa makar on bio despotski, ako joj prijeti neka vanjska opasnost jer taj ustav ujedno znači i zaštitu- zadatak praktičnog uma:

- materijalno načelo: -svrha kao predmet naše volje- formalno načelo – ima na umu vanjsku slobodu; glasi: radi tako da možeš htjeti

da tvoja maksima postane opći zakon- jedno od načela moralne politike: - narod se treba udružiti isključivo prema pravnim pojmovi slobode i jednakosti – načelao se zasniva na dužnosti, a ne na mudrosti- unutarnji državni ustav treba biti uređen prema čistim pravnim načelima - država se treba udružiti s drugim susjedima nalaognoj općoj državi, kako bi se na zakonski način izravnale međusobne razmirice- objektivno: nema uopće sukoba između morala i politike- subjektivno (s obzirom na čovjekove sebične sklonosti): te će razmirice uvijek postojati- samo pojam prava može osigurati vječni mir- istinska politika ne može učiniti niti jedan korak a da se prije toga ne pokloni moralu – politika je umijeće, ali sjedinjenje politike i morala nije nikakvo umijeće

- o slozi politike i morala, prema transcendentalnom pojmu javnog prava:- svaki pravni zahtjev sadrži formu publiciteta jer bez nje ne bi bilo pravde koja se

može zamisliti samo kao obznanjena- transcendentalna formula javnog prava:

o sva djelovanja koja se odnose na prava drugih ljudi nepravedna su ako se njihova maksima ne slaže s javnošću

o načelo je ne samo etičko (tiče se kreposti) nego i juridičko (tiče se ljudskih prava)

- primjena te forme u primjerima javnoga prava:o u unutarnje državnom pravu:

predstavlja li pobuna zakonito sredstvo da neki narod zbaci ugnjetavačku vlast takozvanog tiranina

prema transcendentalnom načelu publiciteta treba zapitati sam narod bi li se usudio javno obznaniti maksimu o eventualnom podizanju ustanka – time bi prisvojio zakonsku vlast nad njime – u tom slučaju poglavar ne bi bio to što jest i ne bi bilo moguće stvaranje države

kada bi pobuna uspjela, vladar bi postao običan podanik koji ne bi imao prava na dizanje pobune u svoju korist, ali i ne bi više trebao biti odgovoran za ono što je prijašnja vlada učinila

o u međunarodnom pravu: kao javno pravo ono već u svom pojmu ima publikaciju opće volje

koja svakome dodjeljuje ono što je njegovo – taj status mora

proizlaziti iz nekog ugovora koji se ne smije zasnivati na prisilnim zakonima, već mora činiti trajno-slobodnu asocijaciju (kao već spomenuto stanje federalnosti raznih država)

antinomije između politike i morala: ako je jedna on tih država nešto obećala drugoj: bilo

pomoć, bilo novac za rat, bilo da će joj ustupiti neke zemlje i sl., onda nastaje pitanje: može li se država u slučaju o kojem ovisi njezin spas osloboditi svoje obveze tako da igra ulogu dvostruke osobe – suverena (nije nikome u svojoj državi odgovoran) i najvišeg državnog činovnika (mora polagati račun državi)

o maksima je pogrešna ako jedna država koja je nabujala do strašnih razmjera

zabrine susjednu silu, može li se pretpostaviti da će ona, budući da može, i htjeti ovu potlačiti i daje li to slabijoj pravo da napadom krene na jaču, bez prethodne uvrede

o ta je maksima neopravdana ako neka mala država svojim položajem narušava sklop

jedne veće države i time onemogućuje njezin opstanak, je li ova u pravu da onu manju pokori i pripoji sebi

o ta je maksima neopravdanao pravo građana svijeta je analogno međunarodnom pravu

- one maksime koje podnose publicitet samim tim su i pravedne i slažu se istodobno s pravom i politikom – onaj tko je sigurno nadmoćen ne treba kriti svoje maksime

- međunarodno pravo je moguće samo pod uvjetom da prethodno postoji neko pravno stanje – bez toga nema javnog prava i svako je pravo koje se može zamisliti izvan toga stanja samo privatno pravo

- federativno stanje među državama je jedino pravno stanje koje ne zadire u slobodu država – suglasnost između politike i morala jedino je moguće u takvom stanju

- nadripolitika: pri sklapanju javnih ugovora upotrebljavati takve izraze koje ćemo

u zgodnoj prilici tumačiti po volji u svoju korist probabilizam: izmišljati loše namjere drugih, a to onda uzeti kao

pravnu osnovu da se pokopaju druge mirne države smatrati lako oprostivom sitnicu što je progutana kakva mala

država tobože u interesu povećanja dobra u svijetu- uvjetna dužnost: ljubav prema č. – moral kao etika- bezuvjetna dužnost: štovanje ljudskih prava – moral kao nauka o pravu- krajnji cilj: postizanje vječnog mira, a ne pukih primirja

O tobožnjem pravu da se laže

- da bi se od metafizike prava dospjelo do načela politike, filozof će dati:

o aksiom, tj. apodiktički izvestan stav koji neposredno proizlazi iz definicije vanjskog prava (suglasnost slobode svih sa slobodom svakoga prema općem zakonu)

o postulat vanjskog javnog zakona, kao ujedinjene volje svih prema načelu jednakosti, bez koje ne bi postojala ničija sloboda

o problem, kako treba postupiti da se u nekome društvu ipak održi sloga prema načelima slobode i jednakosti (posredovanjem predstavničkog sustava)

o pravo se nikada ne mora prilagoditi politici, ali se politika svagda mora prilagoditi pravu