SEMINARSKI RADPredmet: MULTIMODALNI TRANSPORT

Tema: KONKURENTNE MANE I PREDNOSTI CJEVOVODNOG TRANSPORTA

Predmetni nastavnik: Student:

Travnik, Juni 2012

0

>SADRŽAJ<

1. UVOD................................................................................................................22. POJAM TRANSPORTA I NJEGOVA PODJELA ..............................................33. OSNOVNE KARAKTERISTIKE CJEVOVODNOG TRANSPORTA .................6 3.1 Vidovi cjevovodnog transporta....................................................................64. MJESTO I ULOGA CJEVOVODNOG TRANSPORTA ...................................10

4.1 Primjena cjevovodnog transporta .............................................................10 4.2 Konkurentne mane i prednosti cjevovodnog transporta ...........................11

5. EKSPLOATACIONE TEHNIČKE ODLIKE CJEVNOG TRANSPORTA ..........126. MJESTO CJEVOVODNOG TRANSPORTA U SISTEMU ..............................137. ZAKLJUČAK ...................................................................................................148. LITERATURA .................................................................................................15

1

1. UVOD

Prema klasifikaciji djelatnosti, cjevovodni transport pripada u Prijevoz, skladištenje i veze, a uključuje transport plina, tekućina, cementa, žbuke, mulja i druge robe uz pomoć cjevovoda. Cjevovodni transport najjeftiniji je oblik prijevoza energenata, prihvatljiv i s aspekta zaštite okoliša.

Cjevovodni saobraćaj je relativno mlađi, ali ekspanzivan vid saobraćaja, koji služi za transport tečnih, gasnih i rasutih vrsta proizvoda. U najvećem obimu cjevovodima se transportuje zemni gas, nafta i derivati nafte. Gasovodi i naftovodi (ukupna dužina u svijetu dostiže 1,8 miliona km2) najviše su rasprostranjeni i naftonosni i gasonosnim regionima Sjeverne Amerike (SAD, Kanada), ZND (Rusija), Bliskog i Srednjeg Istoka, a takođe EU koja uvozi velike količine nafte i gasa. Po obimu rada cjevovodnog saobraćaja na prvom mjestu je Rusija (više od polovine svjetskog prometa u toj vrsti transporta).

Cjevovodni transport se karakteriše stalnim kretanjem i neakumuliranjem zaliha, protokom u jednom pravcu i prenosom samo jednog proizvoda, tečnosti ili gasa. Glavne prednosti su: pouzdanost, niski troškovi održavanja i sposobnost kontinuelnog funkcionisanja. Nedostaci cjevovodnog transporta su: ograničen dijapazon robe koja se može kretati kroz cjevovode, veoma visoke fiksne investicije i mala brzina protoka materije kroz cjevovod.

2

2. POJAM TRANSPORTA I NJEGOVA PODJELA

Transport – je specijalizirana gospodarska djelatnost koja se bavi transportom, prijevozom, premještanjem prijenosom, prevoženjem predmeta s jednog mjesta na drugo.

Transport je usluga za koju je karakteristično da je ona nevidljiva, neopipljiva, ne može se skladištiti, nastaje i nestaje u procesu proizvodnje transportnih proizvoda i usluga.

Transport je uži pojam od prometa: promet = transport + operacije + komunikacijeZnači – promet je širi pojam od transporta, jer obuhvaća i radnje koje možemo opipati riječima (prenosan, prijevozan, premještanjem robe, putnika i energije) kao i komunikacije. 

Operacije (manipulacije) u vezi transporta – radi se 30-tak operacija (pakiranje, vaganje, mjerenje, brojanje, palatalizacija, punjenje i pražnjenje kontejnera, signiranje, sortiranje, tramakanje, ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj, utovar, istovar i pretovar robe, dezinsekcija, deratizacija…..itd.) Operacije često čine (iznose) 40-50% ukupnih troškova. U području operacija – dolazi do rizika, uskih grla, oštećenja, krađe, posebnih troškova(npr. brod se ne može nakrcati zbog problema u luci i mora ostati 1 dan što košta mnogo). Pt = t/p + o/t + k 100% = 40-50% (direktni transportni troškovi)

40-50% (troškovi manipulacija ili operacija) 

Ne može se proizvoditi promet bez komunikacija – prijenos podataka informacija, zvukova, znakova putem različitih medija. Važni elementi proizvodnje prometnih usluga tj. bilo kojeg prometa su:

1. sredstva za rad, 2. predmeti rada i proizvod 3. intelektualni kapital

Elementi proizvodnje prometnih usluga jesu: 

1. Prometna infrastruktura – to su objekti, uređaji, različita sredstva za rad koji su stalno pričvršćeni za određeno mjesto a omogućuju proizvodnju prometnih usluga, reguliranje i sigurnost prometa (cestovne prometnice, tuneli, nadvožnjaci, podvožnjaci, signalizacija, kolodvori, terminali, poslovne zgrade).

2. Prometna suprastruktura – to su objekti, uređaji i sredstva za rad koja su mobilna (pokretna), a služe za proizvodnju prometnih usluga, reguliranju i sigurnosti prometa. Tu spadaju:

sve vrste prijevoznih sredstva sredstva mehanizacije (utovar, istovar)

3. Predmet prometovanja – u prometu se promeće, to su: teret, roba, stvari, žive životinje, putnici, podatak, informacija, zvuk, znak, slika i el. energija.

4. Radna snaga ili intelektualni kapital – samo ona usluga koja se proda na prometnom tržištu, onda je ona element prometa.

3

Vrste transporta:

1. Konvencionalni transport (klasični)2. Kombinirani transport 3. Međunarodni multimodalni transport

Multimodalni transporti operater (MTO) – u pravilu je pravna osoba, najčešće međunarodni špediter, a može biti i pomorski agent ili pomorski brodar. Uvijek obavlja poslove u Multimodalnom transportu (skalpa ugovor o multimodalnom transportu) u svoje ime i za svoj račun, tj. u vlastito ime i za vlastiti račun ( djeluje kao nalogodavatelj, a ne kao agent). U praksi se MTO javljaju kao mega i niša operatori u multimodalnom transportu. MTO odgovara za izbor i rad svih osoba koje je angažirao u pothvatu multimodalnog transporta. Takvih osoba može biti i 30-tak. Uvijek odgovara od trenutka kada je pošiljku primio do trenutka kada je pošiljku predao (isporučio) primatelju, prema uvjetima konkretnog ugovora odnosno dokumenta o mulimodalnom prijevozu.. Odgovornost MTO je izuzetno velika. on može svoju odgovornost ograničiti (umanjiti), tako da osigura svoju odgovornost. On može prebaciti dio odgovornost podugovorima na osobe koje angažira u transportnom pothvatu (npr. špediter angažira cestovnog prijevoznika – može eksplicitno prebaciti odgovornost špeditera ili angažira javno skladište, brodara). 

Prema Konvenciji UN u MMT – odgovornost MMO temelji se po načelu pretpostavljene krivnje. Ukoliko se želi osloboditi odgovornosti, treba dokazati da nije kriv u slučaju gubitka, oštećenja ili zakašnjenja u predaji robe.Izdavanjem FBL-a: u svakoj teretnici MMT postoje standardni uvjeti prijevoza pošilja, a jedan od uvjeta je posvećen ograničenjima odgovornosti MTO-a, pa tako njegova

1. Odgovornost za zakašnjenje biti će ograničena na dvostruki iznos vozarine za robu koja se prevozi na temelju teretnice (ili na vrijednost robe) prema tome koja je vrijednost manja.

2. Granica odgovornosti operatera, u slučaju gubitka ili oštećenja robe,- odgovornost je ograničena do toliko posebnih prava vučenja (SDR) tj. na iznos 920 «posebni prava vučenja» MMF po koletu ili 2,75 SDR po kilogramu bruto mase izgubljene ili oštećene robe (prema tome koji je od tih iznosa viši).

 Dvije bitne funkcije koje imaju svi dokumenti o prijevozu stvari (sve vrste

brodskih teretnica, teretnih listova u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i transportu):

1. Da su to dokumenti koji dokazuju da je sklopljen ugovor o prijevozu stvari

2. Da ti dokumentni služe kao dokaz da je prijevoznik primio pošiljku na prijevoz

  osim te dvije funkcije brodska papirnata teretnica, a to znači FB/L ( FIAT-ova

teretnica multimodalnog transporta) ima još jednu važnu funkciju, a to je da je to vrijednosni papir (može se trgovati na temelju tog dokumenta)

 Sklapanje ugovora o kupoprodaji robe – Ugovor o špediciji: s jedne

strane su proizvođači, prodavatelji i izvoznici a s druge su potrošači, kupci i uvoznici;

4

oni sklapaju Kupoprodajni ugovor. Oni ne moraju znati ništa o modalitetu kako će savladavati prostor između njih, to prepuštaju posrednicima - Ugovor o špediciji. Sklapa ga prodavatelj (izvoznik) odnosno kupac(uvoznik), jedan od njih sklapa ugovor s špediterom. Izvoznici i uvoznici su nalogodavatelji špediteru. Sukladno pravilima o kupoprodaji, na osnovi Ugovora o špediciji, špediter sklapa 30-tak ugovora za svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija između proizvodnje i potrošnje. U pravilu špediter prvi ugovor sklapa s (1) terminalima ili skladištima, ali mogu biti to i robno-trgovački centri, robno-distribucijski centri i logistički operatori; zatim s (2) prijevoznicima (pomorskim, cestovnim, željezničkim, zračnim); (3) carinskim službama; (4) veterinarskim stanicama; (5) fitosantarnim inspektorima; (6) druge špeditere; (7) osiguravateljima; (8) kontrolnim kućama, tj. kontrolnim organizacijama….

Ovisno o složenosti procesa prometa špediter ulazi u brojne odnose pa mora imati veliko znanje( područja: transportnog prava, prava osiguranja, carinsko pravo, skladišnog prava ali i znanje iz tehnike prometa, tehnologije, organizacije prometa, ekonomike i znanje o intelektualnom kapital, kako upravljati drugima pri organizaciji prometa); špediterovo znanje – Timovi.

5

3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE CJEVOVODNOG TRANSPORTA

Pod cjevovodima se podrazumijeva sistem zatvorenih kanala (cijevi). Prevoz cijevima, odnosno elementima koji su namijenjeni za sprovođenje tečnosti, gasova i rastresitih materijala je najmlađa saobraćajna grana. Ona je posljedica zahtjeva masovne proizvodnje i potrošnje tečnih i gasovitih proizvoda, najčešće nafte i prirodnog gasa. Oblik cjevovoda i vrste upotrebljenog materijala određuje se prema prirodi materije, a zavisi od temperature i pritiska. Kako jednostavni cjevovodi tako i čitavi sistemi imaju zadatak da sprovode tečnosti i gasove i da ih dijele i sakupljaju. Cijevi kojima se vrši sprovođenje mogu biti od metala, čelika, mesinga, bakra, olova, keramike, stakla, drveta i dr. Izrađuju se prave i zakrivljene, krute i savitljive. Strujanje (protok) u mreži cjevovoda vrši se na osnovu jednostavnih uslova teže sopstvenim pritiskom, samoregulacijom ili pomoću uređaja kao što su pumpe, kompresori ili duvaljke, a ponekad moraju da se upotrebljavaju i uređaji za regulaciju pritiska. Kretanje tečnosti i gasovitih materijala kroz cijevi izaziva male otpore između cijevi materijala koji se kreću. Veći prečnik cijevi dovodi do još manjih otpora, ali se povećava kapacitet protoka. Za savladavanje takvih otpora potrebna je mala količina energije. To kretanje kroz cijevi čini pogodnim, a troškovi transportovanja su manji od upotrebe drugih transportnih sredstava. Zbog toga cjevovodni saobraćaj ima najmanje troškove transportovanja od ostalih grana saobraćaja, ali su troškovi izgradnje (investicije) cjevovoda veliki jer rastu sa dužinom cjevovoda što opravdava njihovu upotrebu samo pri transportu velikih količina. Upotreba cjevovoda je usko specijalizovana jer se ne može mijenjati namjena.

Cjevovodni transport je najmlađa saobraćajna grana. Ovaj vid saobraćaja nije u našoj zemlji razvijen i primijenjen u onoj mjeri u kojoj se primjenjuje u savremeno organizovanim saobraćajnim sistemima u industriji i tehnologiji. Cjevovodni transport je jedan od najracionalnijih oblika transporta određenih vrsta tereta, sa relativno osjetno nižim troškovima transporta nego kod drugih vidova kopnenog saobraćaja. Danas je čitava Evropa išarana cjevovodnim sistemom, a planirana je, ili se nalazi u toku izgradnja mnogobrojnih novih. Posebno, transport čvrstog, sipkavog materijala cjevovodima predstavlja u svijetu proces ugrađen, kao u cjeloviti saobraćajni sistem, tako i u mnoge savremene tehnologije u hemijskoj i procesnoj industriji, poljoprivredi i dr.

3.1 Vidovi cjevovodnog transporta

Vodovodi

Fragmenti građevina iz daleke prošlosti dokazuju da je problemu dovođenja vode do potrošača odavno posvećivana velika pažnja. Velika naselja nicala su redovito na teritoriju s izobiljem vode (područje Eufrata i Tigrisa, dolina Nila), ali je opskrba vodom rješavana i vodovodima koji su dovodili vodu iz velikih daljina. Najpoznatiji antički sustavi vodovoda su iranski kanati i rimski akvadukti. Izgradnja vodovoda posebno se razvila u grčkoj i rimskoj civilizaciji. U to građeni su tuneli i mostovi za provođenje vode. Poznat je vodovodni tunel duljine 1

6

km za opskrbu grada Samosa <-550. Prva zapisana tumačenja nekih pojava mehanike fluida potječu od grčkih filozofa starog vijeka.1

Znanje o mehanici fluida Rimljani su preuzeli od Grka, ali nisu doprinijeli daljem razvoju te znanosti. Rimljani su doduše izgradili velike vodovodne sustave i kanalizaciju u gradovima, te poboljšali oblik brodskog trupa, ali to su sve bile samo primjene grčkih spoznaja i teorija. Poznat je akvadukt preko rijeka Gard u Francuskoj visine 48,77 m. Jedini važniji pisani radovi s područja mehanike fluida iz rimskog vremena potječu od Marka Vitruvija Poliona (<-I st.), koji je kompilirao tadašnja grčka znanja o hidraulici, i Seksta Julija Frontinia (40—103), koji je opisao metode raspodjele vode.2

U srednjem vijeku nastaje zastoj u izgradnji vodoopskrbe. Početci izgradnje vodovoda u evropskim gradovima zabilježeni su krajem XII i početkom XIII stoljeća. U našim krajevima značajna je izgradnja vodovoda u Dubrovniku. Vodovod od izvora Šumet do grada duljine oko 10 km izgrađen je 1436 godine.

Danas se komunalna opskrba vodom rješava isključivo na principu vodovoda, jer je na taj način osigurana zdrava i pitka voda u dovoljnoj količini. Svaki vodovod sastoji se od nekoliko bitnih elemenata: zahvata ili kaptaže podzemne ili nadzemne vode, rezervoara za skladištenje vode, razdjelne vodovodne mreže s pripadnim objektima i kućnih instalacija

Naftovodi

Nafta je bila poznata i u izvjesnoj mjeri korištena od nastanka čovječanstva a dokumenti o tome spadaju među najstarije koji su do dans sačuvani. Nafta ima mnoge primjene, neki je koriste za zagrijavanje kuća i osvjetljenje ( kinezi), zatima kao mazivo za točkove kola, u medicini (evropljani), a neki kao energetski izvor za pogon industrijski postrojenja, saobraćajnih sredstava i elektrana. U današnje vrijeme, pored ovih namjena, nafta je značajna sirovina u hemijskoj industriji. Uporedo se sa sve širom primjenom nafte, razvija se i njena proizvodnja i prerada što je uslovilo potrebu za razvoj cjevovodnog transporta. Pred drugi svjetski rat proizvodnja nafte u svijetu dostigla je 284 miliona tona. Najveći proizvođači su: SSSR, zatim SAD, Sudijska Arabija, Iran , Irak i tako dalje.

Prvi naftovod je izgrađen je 1865. godine u Americi. Bio je dug 6,5 km i povezivao je naftno polje u Pitholu sa želejzničkom stanicom Oil Krik(Oil Creek). Drugi naftovod dug 12 km izgrađen je 1878. godine u oblasti Bakua u Rusiji.

Prvi naftovodi bili su kratki, povezivali su nalazišta nafte sa najbližom stanicom želejzničkog ili vodenog saobraćaja i zasnivali su se na prirodnom padu. Počev od 1880. duž naftovoda se postavljaju pumpne stanice, čime je prijevoz cijevima učinjen nezavisnim od prirodnog pada i osposobljen za neograničeno duge relacije. Ovime je omogućeno da se rafinerije za preradu sirove nafte sve više udaljavaju od naftonosnih polja i približavaju potrošačima naftnih derivata.3

SAD su već 1892. godine imale oko 5000 kilometara naftovoda, 1910 godine 64,000 km, 1940 god. 188,000 km, a 1948 god. već oko 250,000 kilometara.Rusija je 1913 god. imala 1,100 km, a 1916 god. 20,500 km naftovoda za sirovu naftu. Izgradnja značajnijih naftovoda u ostalim zemljama kasni za Amerikom i

1 Dr Milan Adamović, “Uvod u saobraćaj”-III izdanje, Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu, 1999. godina, str. 1832 http://www.fsb.unizg.hr/hydro/web_pdf/MF/uvod%20hidra.pdf3 Dr Milan Adamović, “Uvod u saobraćaj”-III izdanje, Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu, 1999. godina, str. 184

7

Rusijom.Prvi europski naftovod izgrađen je 1953 god. Dug je 243 km i povezuje luku i rafineriju u Avru(La Havre) sa Parizom.

Prvi veliki naftovod, dužine 883 km izgrađen je u Rusiji na prelasku iz 19 st. u 20 st. Novi veliki naftovodi nisu se gradili sve do dvadesetih godina prošlog stoljeća, da bi poslije toga počela njihova ubrzana izgradnja.Najveći naftovod koji povezuje bivši SSSR i zemlje srednje Evrope i Njemačku iznosi 7216 km. Kao svojevrstan poduhvat u izgradnji naftovoda je naftovod kojim se transportuje sirova nafta iz Alžira do francuske luke Marsej. Najveći naftovod u bivšoj Jugoslaviji pušten je u rad 1979. godine. On polazi iz Omišlja na Krku i ide do Siska gde se jedan krak grana prema Lendavi (ovde se odvaja krak za Budimpeštu i Bratislavu), a drugi preko Bosanskog Broda i Novog Sada do Pančeva. Ukupna dužina mu je 735 km.4

Ruska je vlada odlučila da počne izgradnja najduljeg naftovoda na svijetu, koji će državi donijeti golem prihod, jer će se njime prebacivati velike količine nafte s naftnih polja u istočnom Sibiru do Kine, Japana i Južne Koreje. Naftovod će biti dugačak 4000 kilometara, a imat će kapacitet od 80 milijuna tona nafte godišnje, što će uvelike olakšati opskrbu Dalekog istoka naftom, a i smanjiti ovisnost tog dijela svijeta o nafti s Bliskog istoka. Odluka je donesena unatoč protivljenju ruskih ekologa, koji tvrde da trasa naftovoda prijeti ekološkom katastrofom. Budući da će naftovod prolaziti kroz slabo naseljena područja, njegova trasa bit će blizu Transsibirske željeznice, radi dovoza potrebnog materijala i ljudstva na gradilište, ali i što djelotvornijeg održavanje naftovoda. Ali Transsibirska željeznica prolazi vrlo blizu Bajkalskog jezera, najvećeg svjetskog rezervoara svježe vode, važnog za održavanje života na širem području Sibira, uz čije obale i u čijoj vodi živi 1340 raznih životinjskih vrsta, pa će i trasa naftovoda u jednom dijelu biti 800 metara od jezera. Ekolozi tvrde da bi taj izvor života mogao biti ugrožen istjecanjem nafte. Tražili su da se trasa naftovoda udalji od jezera, ali bi to znatno poskupilo cijeli projekt, koji ionako stoji 12 milijardi dolara.5

Plinovodi(Gasovodi)

Prirodni (zemni) gas koristi se pretežno kao energetski izvor i to u značajnim količinama tek od kad su stvorene mogućnosti prijenosa cjevima, iako je kao i nafta bio poznat odavno. Nalazište gasa, kao i nalazišta nafte su na najnepristupačnijim mjestima zemljine kugle: u SSSR to su kavkavska, sibirska i transkaspijska polja, što je moguće više udaljena od Moskve i Lenjin grada; u SAD to su polja u Teksasu i Luizijani, na maksimalnoj udaljenosti od Njujorka, Čikaga i San Franciska. “Prvi gasovodi-ako ne računamo prenos toplog vazduha za grijanje cjevima još u antička vremena, i ako ne računamo razvoz gasa za osvijetljenje dobijenog destilacijom uglja u koksarama i gradskim plinarama- počeli su da se grade tek kada je potrošnja osjetnije povećana i to često paralelno sa naftovodima pošto se po pravilu izvori gasa nalaze zajedno sa izvorima nafte”.6

Neki od najvažniji cjevovoda koji danas čine kostur gasne mreže Evropskog sistema su:

Njemačka-gasovod TENP (dužine 500 kilometara) i MEGAL (dvostruki cjevovod od Rusije do Francuske preko Njemačke dužine 460 kilometara, od

4 http://www.mfkg.kg.ac.rs/index2.php?option=com_docman&task=doc_view&gid=654&Itemid=275 http://www.nacional.hr/clanak/21570/rusi-grade-najduzi-naftovod-na-svijetu6 Dr Milan Adamović, “Uvod u saobraćaj”-III izdanje, Saobraćajni fakultet univerziteta u Beogradu, 1999. godina, str. 184

8

Čehoslovačke do Francuske i odvojak preko Austrije-dva cjevovoda dužine 170 kilometara).Austrija-gasovod TAG (od Slovačke preko Austrije do Italije prečnika 950 milimetara) i WAG koji čini dio veze između Rusije i Francuske (u dužini 250 kilometara, prečnika 800 milimetara). Švajcarska – gasovod TRANSITGAS ( gasovod prečnika 900 milimetara, dužine 160 kilometara)“7

“Od 1977 godine počela je isporuka gasa za Holandiju, Belgiju, Francusku i Njemačku gasovodom SEGEO, prečnika 900 milimetara, dužine 160 kilometara,1983. godine pušten je u rad cjevovod TRANSMED, koji ide iz Alžira(550 kilometara), preko Tunisa (370 kilometara), ispod Sredozemnog mora (dva cjevovodapo 100 kilometara), te preko Italije (1400 kilometara). Prečnik cjevovoda je 800 milimetara a već je u izgradnji paralelni cjevovod na istoj relaciji.U toku 1993. godine počela je izgradnje gasovoda koji bi trebalo da spajaju Norvešku i Finsku sa zemljama Zapadne Evrope,a u toku je i izgradnja gasovoda koji će iz Alžira, preko Maroka, moreuza Gibraltara, zatim preko Španije i Portugalije snadbijevati ove zemlje i sistem Zapadne Evrope alžirskim gasom.8

Danas Rusija obezbjeđuje oko 30% ukupnih potreba Zapadne europe za gasom ali nedavni prekidi snadbjevanja gasom iz Rusije zbog spora sa tranzitnim zemljama natjerali su mnoge europske zemlje da obezbjede sigurne alternativne snadbjevače gasom. Argumenti su da Europske zemlje ne žele ruski gas i da je projekat suviše skup. Zamjenik izvršnog direktora Gasproma je rekao novinarima da Europa ima velike potrebe za gasom. "Ugovorene su količine gasa ili su već formalizovani obavezujućim ugovorima."Počela je izgradnja gasovoda od Rusije do Zapadne Europe preko Baltičkog mora. Gazprom drži 51 % udjela Sjevernog Toka koji će voditi od Ruskog grada Viborg do Njemačkog Grajsvalda(Greifswald). Ruski predsjednik Medvedev i njemačka kancelarka Angela Merkel prisustvovali su cermoniji blizu Viborga. Projekat već delimično kasni zbog strahovanja da bi gasovod mogao zagaditi Sjeverno more.

Osim projekta Sjeverni Tok Rusija planira još jedan gasovod, "Južni Tok" koji će ići od Rusije do Bugarske ispod Crnog Mora. U međuvremenu, Turska, Rumunija, Bugarska, Mađarska i Austrija su potpisale ugovor o konstrukciji dugo planiranog 3.300 kilometara Nabuko gasnog cjevovoda koji bi dopremao gas iz Kaspijskog bazena i Srednjeg Istoka preko Turske do Europe. Gasovod bi obezbjeđivao 31 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Projektom Južni tok planirano je dopremanje oko 31 mil. kubnih metara gasa iz Centralne Azije i Rusije do Balkana i drugih Europskih zemalja, uključujući Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, Italiju i Grčku. Kapacitet gasovoda bi se eventualno mogao povećati na 63 mil. kubnih metara godišnje. Projekat se očekuje da će startovati kasne 2015 god.9

7 Rizah Grahić, „Transportni cjevovodi: gasovodi i naftovodi“, Izdavačko razvojni centar za gasnu tehniku u Sarajevu, 1999 godina, str. 11-128 Rizah Grahić, „Transportni cjevovodi: gasovodi i naftovodi“, Izdavačko razvojni centar za gasnu tehniku u Sarajevu, 1999 godina, str. 12

9 http://www.vizijadanas.com/svet/ruski_gasovodi.html

9

4. MJESTO I ULOGA CIJEVOVODNOG TRANSPORTA

Pored osnovnih namjena za prevoz tečnih goriva cijevi se koriste i za prevoz drugih proizvoda npr.mlijeka u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i dr. Cjevovodima se danas također prevozi i razni drugi teret kao rude uglja, žitarice, pijesak i dr. Svi ovi proizvodi se kreću kroz cijevi u mlazu vazduha ili vode. Danas su sve više u upotrebi automatski uređaji za transport smeća koje je sa urbanističkog gledišta najsvrsishodnije. Posve je razumljivo da se vodovodni, energetski, telegrafski vodovodi, plinovodi, kanalizacija i toplinski vodovi polažu u zemlju.

Cijevni transport ima nesumnjive prednosti kada treba zadovoljiti jedan od sljedećih uslova:

potpuna mehanizacija utovara i istovara, istovremeno obavljanje i drugih tehnoloških procesa, veoma razgranate transportne linije na malom prostoru, izbjegavanje raznih vidova mehaničkog transporta, stalna promjena mjesta dostave materijala, transportovanje vrlo sitnih čvrstih materijala.

Nedostaci cijevnog transporta su prije svega neekonomičnost ukoliko postrojenje ne radi sa proračunskim kapacitetom. Hidraulički i pneumatski transport, posebno imaju sljedeće nedostatke:

visoka potrošnja energije po jedinici transportnog materijala kod nekih vidova transporta,

potrebe za separacijom materijala od nosećeg fluida, prečišćavanje fluida, habanje elemenata postrojenja, nemogućnost primjene za sve vrste čvrstih sipkastih materijala.

4.1 Primjena cjevovodnog transporta

U tehničkoj praksi i u običnom životu postalo je uobičajeno i opće prihvaćeno, da se tečne i plinovite (gasovite) materije prebacuju sa jednog mjesta na drugo cjevovodima, iako je taj zadatak moguće obaviti i na drugi način - cisternama, rezervoarima ili drugim sudovima, različitim prevoznim sredstvima.Manje je poznato i prihvaćeno da se i čvrsti materijali, ako su rastresiti tj. ako su zrnasti, prašinasti, komandni, mogu transportovati cjevovodima. Plin ili tečnost se u tom sličaju koriste kao transportno sredstvo. Pojam cijevni transport obuhvata transportovanje i čistih fluida i mješavine čvrstog materijala i fluida kroz cjevovode.

Cijevni transport primjenjuje se u nizu različitih grana privrede. Transport fluida i mješavine čvrstog materijala i fluida koristi se u građevinarstvu, rudarstvu, metalurgiji, industriji nafte i plina, prehrambenoj, hemijskoj industriji, poljoprivredi i dr. Najčešće se transportuju sljedeći fluidi (tečnosti i plinovi): voda (za piće, tehnička, otpadna, za navodnjavanje,…),zrak, tehnički plinovi (azot, kisik, vodonik,…), vodena para, prirodni plin (butan, propan i sl.), nafta i njeni derivati i dr. Nafta i njeni derivati (benzin, ulja, mazut,…) transportuju se cjevovodima na velika rastojanja-od nalazišta do rafinerije ili luka za utovar, od rafinerije do velikih potrošača, u cilju korištenja kao goriva ili sirovine za preradu.

10

Pneumatski se transportuju čvrsti materijali sitnije granulacije (zrnasti i prašinasti): strugotina drveta, žitarice, brašno, ugalj, pepeo, cement, stočna hrana, vještačko đubrivo, razne rude i mnogi drugi materijali u hemijskoj, prehrambenoj, farmaceutskoj industriji i rudarstvu.

Hidraulički se transportuju čvrsti materijali veće gustoće, pretežno komandni, ali često i prašinasti i zrnasti: zemlja, pijesak, šljunak, rude i koncentrati ruda, ugalj i dr.

4.2Konkurentne mane i prednosti cjevovodnog transporta

Cjevovodni transport se karakteriše stalnim kretanjem i neakumuliranjem zaliha, protokom u jednom pravcu i prenosom samo jednog proizvoda, tečnosti ili gasa.

Prednosti cjevovodnog transprota su: visoki kapaciteti, manja podložnost vremenskim uticajima i kontinuiran transport, pouzdanost, niski troškovi održavanja i sposobnost kontinuanog funkcionisanja.

Nedostaci cjevovodnog transporta su: skupa infrastruktura, teži nadzor, mogućnost transporta samo posebne vrste robe i potreba za stalnim

održavanjem, ograničen dijapazon robe koja se može kretati kroz cjevovode, veoma visoke fiksne investicije, mala brzina protoka materije kroz cjevovod.

5. EKSPLOATACIONO TEHNIČKE ODLIKE CIJEVOVODNOG PRENOSA

11

Prva značajna izvorna odlika prenosa cijevima je da su otpori kretanju fluida - tečnosti i, naročito, gasova - veoma mali, čak manji nego u vodenom saobraćaju.

Druga izvorna odlika prenosa cijevima je da se kreće samo neto masa tereta, a ne i masa prevoznog sredstva.“Cjevovodima se kreće samo čisti teret, dok se drugim vidovima transporta teret prevozi vozilom (kamion, brod, vagon, avion itd.) što utiče na povećanje utroška energije i troškova prevoza.”10 *Masa prosječnog prevoznog sredstva potrebna za prevoz jedne tone tereta iznosila je 1949.godine u riječnom saobraćaju 290 kg, u pomorskom saobraćaju 470 kg, u drumskom saobraćaju 625 kg, u željezničkom saobraćaju 830 kg.11 Od 1949.godine do danas, ove vrijednosti su svakako snižene, naročito u pomorskom saobraćaju, ali ostaje činjenica da se one ne mogu potpuno isključiti kao u prenosu cijevima.

Treća izvorna odlika prenosa cijevima su visoki troškovi izgradnje. Ovi troškovi ne zavise mnogo od kapaciteta, ne zavise ni malo od iskorištenja kapaciteta, ali vrlo mnogo zavise od dužine cjevovoda.

Naredna izvorna odlika cjevovoda jeste njihova uska specijalizacija. Njima se ne mogu istovremeno prevoziti različiti materijali. Jedan cjevovod se istovremeno može koristiti samo za jednu vrstu materijala.

Prema nekim proračunima cijena prevoza nafte riječnim sredstvima (od 3 000 t) veća je od prevoza cjevovodima (od 30 mil.tona godišnje), 2,5 puta, cijena u željezničkim kompozicijama 4,5 puta, cijena u pojedinačnim željezničkim vagovima 10 puta, a kamionima cisternama čak 30-40 puta. Jedino je prevoz pomorskim tankerima (50 000 BRT) jeftiniji: dostiže samo 45% cijena prevoza naftovodom. Do sličnih zaključaka dovode i podaci koje navodi profesor Jelinović: “Troškovi prijevoza nafte za 1 ton/km iznosili su u SAD: željeznicom 0,63, okeanskim tankerom 0,037 i naftovodom 0,13 centi.”12 U SSSR-u je 1963.godine srednja cijena koštanja 10 tkm naftovodom iznosila oko 1,1 kopejku, na željeznici oko 3, a u drumskom saobraćaju oko 50 kopejki.

Iz malih troškova korištenja cjevovoda i visokih troškova njihove izgradnje može se zaključiti da je cjevovod sredstvo masovnog prevoza, odnosno da je isplativ samo za masovne prevoze. Samo velika masa prenijetog tereta, koja obezbijeđuje veliku uštedu u troškovima kretanja (eksploatacije) može da pokrije visoke troškove izgradnje cjevovoda.

10 Dr. R. Perišić: Savremene tehnologije transporta11 Carl Pirath: Op. cit.12 Dr. Z. Jelinović: Op. cit.

12

Slika 1. Odlike cjevovoda

Kao i druga prevozna sredstva, i cijevni saobraćaj, pored glavnih, izvornih i izvedenih, ima i druge odlike.Kontinuitet je odlika koje nijedno od do sada opisanih saobraćajnih sredstava nema. Protok materije kroz cijevi može teči neprekidno, kontinuirano.Pouzdanost cijevnog prevoza je takođe visoka, posebno u poređenju sa sredstvima nadzemnog prevoza na koja vremenske prilike utiču više. Pouzdanost cijevnog prevoza može donekle biti ugrožena samo otkazom napajanja električnom energijom za pogon pumpi.

Nezauzimanje nadzemnog prostora. Ukopavanje cijevi u zemlju pored toga što povećava pouzdanost cijevnog saobraćaja utiče i na rasterećenje saobraćajnica koje zahtijevaju veće površine terena u kome se često oskudijeva.

6. MJESTO CJEVOVODNOG TRANSPORTA U SISTEMU

Fluidi koji danas zahtijevaju prevoze u velikim količinama i na drugim relacijama jesu, ne računajući vodu u vodovodima, praktično samo sirova nafta i prirodni gas. U nešto manjim količinama javljaju se zahtjevi za prevozom derivate nafte, te je uptreba cjevovoda I za prenos ovih priozvoda razumna, kada su u pitanju srazmjerno kraće dionice.

Veoma široku primjenu cijevni saobraćaj ima u premiještanju fluida iz odjeljenja u odjeljenje, skladišta, punionice i sl.u hemijskoj, prehrambenoj i drugim granama industrije, na razdaljinama od nekoliko desetina metara do više kilometara. Pored fluida, cijevima se mogu prevoziti i čvrsti materijali.

Rasuti čvrsti materijali kreću se kroz cijevi u mlazu fluida, nejčešće vode ili vazduha. Na ovakav način mogu se prevoziti ugalj, pijesak, cement, razne sitne rude, drvo, voće, pšenica, šećerna trska i mnogi drugi slični materijali. Relacije prevoza mogu biti i sasvim kratke, ali i znatno duže, mada ipak ne duge kao kod naftovoda i gasovoda.

Teren na kome je danas izgrađen Novi Beograd bio je nekada pun močvara i bara koje su zatrpane pijeskom prenijetim iz Save i Dunava cijevima zajedno sa vodom. Voda se ocijedila, a 56 miliona kubnih metara pijeska je ostalo. Teško je zamisliti neki drugi način prenosa ove količine materijala.Komandni čvrsti materijali kreću se kroz cijevi u posebnim kutijama i kontejnjerima. Kontejnjeri imaju oblik lopte ili, češće, valjka, čiji je prečnik jednak unutrašnjem prečniku cijevi. Pogon je: potisak vode ili vazduha. U ovakve kutije može se staviti bilo koji predmet.

7. ZAKLJUČAK

13

Kao što je već pokazano u prethodnom tekstu cjevovodni saobraćaj je jako rasprostranjen vid transporta. Već su navedene njegove prednosti i nedostaci, ali je dokazano prethodnim tekstom da cjevovodni saobraćaj ima više prednosti nego nedostataka. U odnosu na druge vidove transporta, cjevovodni saobraćaj je ekonomičniji, isplativiji i brži. Cjevovodni saobraćaj služi za transport fluida - tečnosti, ali i za prevoz čvrstih marerijala. Našao je svoju primjenu u mnogim granama privrede.

Iako je cjevovodni saobraćaj jedan od najrasprostranjenijih i najekonomičnijih vidova transporta, on u nekim zemljama još nije dobio zasluženu primijenjenost. Razlog tog problema se ogleda i u tome što je izgradnja mreže cjevovoda jako skupa, zavisno od dužine cjevovoda. Drugi razlog za nedovoljnu primijenjenost cjevovodnog saobraćaja je i taj što, kako je navedeno u prethodnom tekstu, su nalazišta nafte jako udaljena od luka i korisnika.

Mreža cjevovoda je jako rasprostranjena i izgrađena na vrhunskom nivou u svijetu, ali to još nije u dovoljnoj mjeri izgrađeno, iako cjevovodni transport ima zaista sjajne odlike i pogodnosti njegovog korištenja. Najveći naftovodi i gasovodi se nalaze u SAD-u i Rusiji. Poznato je, takođe, i da su SAD i Rusija ekonomski bolje razvijene zemlje te nas prethodni podatak i ne treba iznenaditi. Svijet bi trebao nastojati da izgradi što više cjevovoda jer prevoz npr.samo nafte i gasa u budućnosti može pomoći poboljšanju finansijskog stanja u svijetu.

14

8. LITERATURA

Knjige, uđbenici, skripte: Dr. Milan Adamović; „UVOD U SAOBRAĆAJ“, Saobraćajni Fakultet

Univerziteta u Beogradu, Beograd 1999. godina Rizah Grahić; „TRANSPORTNI CJEVOVODI: GASOVODI I NAFTOVODI“,

Izdavačko razvojni centar za gasnu tehniku, Sarajevo 1999. godina Skripta „OSNOVI TRANSPORTNIH SISTEMA“, Fakultet za saobraćaj i

komunikacije, Sarajevo 2002/03. Godina Dr. R. Perišić: „SAVREMENE TEHNOLOGIJE TRANSPORTA”

Internet:

http://www.vizijadanas.com/svet/ruski_gasovodi.html http://www.mfkg.kg.ac.rs/index2.php?

option=com_docman&task=doc_view&gid=654&Itemid=2 http://www.nacional.hr/clanak/21570/rusi-grade-najduzi-naftovod-na-svijetu

15