Tijekom mnogih godina najveæi broj studenata koled�a diljem SjedinjenihAmerièkih Dr�ava birao je kao prvi glavni predmet studija psihologiju, a naj-vjerojatnije je da æe psihologija još dugo godina zadr�ati taj status (Clay, 1996;Wiggins, 1994.). Najnoviji dostupni podaci pokazuju da je u humanistièkimznanostima na svim koled�ima bilo najviše diploma iz psihologije, a da je psi-hologija na drugom mjestu, iza poslovne administracije, kad se ukljuèe i društ-vene znanosti (Murray, 1996.). Do 1993. godine u dodiplomskim studijama po-dijeljeno je više od 66 000 diploma u kojima je psihologija bila prvi glavni pred-met, što pokazuje da je od 1985. godine nadalje svake godine broj takvih diplomaporastao za 5% (amerièko Ministarstvo za obrazovanje, 1995.). Na poslijediplom-skoj razini svake se godine podjeljuje najmanje 3000 doktorata znanosti iz psi-hologije - što je na veæini sveuèilišta više nego u bilo kojoj drugoj disciplini. Pritome je najveæa skupina doktorata znanosti (oko 40 do 50%) iz klinièke psihologije(APA, 1995a)1 .

Posebna privlaènost klinièke psihologije odra�ava se i u sastavu Amerièke psi-hološke udruge (APA), najveæe organizacije psihologa u Sjedinjenim AmerièkimDr�avama. Meðu više od 142 000 redovnih, izvanrednih i pridru�enih èlanovaoko 44% navodi kao glavno podruèje interesa klinièku psihologiju (APA, 1995b).Nije onda ni èudo što je meðu 48 razlièitih odjela Amerièke psihološke udruge,odjel klinièke psihologije najveæi.

Istaknutost klinièke psihologije to je znaèajnija uzmemo li u obzir da joj jejedva 100 godina, a da je njezin ubrzani razvoj zapoèeo tek prije pedeset godina.Èime je definirano podruèje klinièke psihologije i što je to u radu klinièkih psi-

�������� ��� �������

���������� � ��������

1 Za svako slobodno mjesto na poslijediplomskom studiju iz klinièke psihologije natjeèuse u prosjeku 23 kandidata (Mayne, Norcross i Sayette, 1994.)

hologa što tolike ljude potièe da po�ele postati klinièkim psiholozima? Nema jed-nostavnih odgovora na ta pitanja, ali u ovoj knjizi nastojimo opisati to podruèje nanaèin koji æe vam omoguæiti da sami stvorite svoje zakljuèke. Tijekom tog pro-cesa, prouèit æemo povijest, sadašnji polo�aj i buduænost klinièke psihologije;njezinu jedinstvenost i njezino prekrivanje s drugim podruèjima; obrazovanje iaktivnosti njezinih èlanova; èimbenike koji ujedinjuju to podruèje i prijeporna pi-tanja koja prijete da ga razdvoje.

����������� �������� �

Teško je u jednoj ili dvije reèenice zahvatiti stalno rastuæi djelokrug i promjen-ljive smjerove razvoja klinièke psihologije. Stoga æemo, prije nego što ponudimoneke slu�bene definicije podruèja, opisati neke znaèajke koje, uzete zajedno, gru-bo definiraju prirodu klinièke psihologije.

Prvo, kao što to proizlazi iz samog naziva, klinièka je psihologija potpodruèješire discipline: psihologije. To znaèi da klinièke psihologe, kao i sve psihologe,zanimaju psihièki procesi i ponašanje. Meðutim, za razliku od svojih kolega udrugim podruèjima psihologije, klinièki se psiholozi bave gotovo iskljuèivo ljud-skim - a ne i �ivotinjskim - psihièkim procesima i ponašanjem.

Drugo, klinièki psiholozi istra�uju psihièke procese i ponašanja. U skladu sasvojim usmjerenjem, klinièari uglavnom prouèavaju ljude, iako se dogaða da pro-vode istra�ivanja i na �ivotinjama kada zbog praktièkih ili etièkih razloga to nemogu èiniti na ljudima, te kada smatraju da im prouèavanje �ivotinja mo�e po-moæi u boljem razumijevanju ljudi. Buduæi da psiholozi u mnogim drugim po-druèjima takoðer istra�uju ljudsko ponašanje i psihièke procese, istra�ivanja kli-nièkih psihologa ne èine njihovo podruèje jedinstvenim. Takvim ga ne èini ni èi-njenica da klinièki psiholozi nastoje primijeniti spoznaje do kojih su došli istra�i-vanjem za opæi boljitak ljudi. I druga podruèja - poput psihologije obrazovanja, in-dustrijske i organizacijske psihologije, zdravstvene i in�enjerske psihologije -poznata su po svojoj orijentaciji na primjenu.

Treæi va�an aspekt klinièke psihologije je njezina ukljuèenost u procjenjivanjeili mjerenje sposobnosti i osobina pojedinaca. Klinièari prikupljaju informacijekoje æe biti analizirane i interpretirane kao potpora zakljuècima o promatranojosobi. Iako takve informacije mogu tijekom klinièkih istra�ivanja biti prikupljeneod veæeg broja ljudi, klinièki ih psiholog najèešæe koristi za razumijevanje jedneodreðene osobe. Ali po ovim se procjenjivaèkim aktivnostima klinièari i ne raz-likuju znaèajno od ostalih psihologa, koji takoðer - naroèito oni koji se bave ispiti-vanjem liènosti ili rade u podruèju industrijske/organizacijske psihologije - pri-mjenjuju i boduju razlièite vrste individualnih mjera.

Èetvrta je znaèajka klinièke psihologije pru�anje pomoæi psihološki uznemire-nim ljudima. I zaista, ako pitamo ljude na ulici èime se bave klinièki psiholozi, oniæe najèešæe kao glavnu aktivnost spomenuti tretman psihièkih poremeæaja. Pa

�� �������� �������������

ipak, niti pru�anje terapijske pomoæi nije jedinstveno za klinièku psihologiju jerse time, takoðer u cilju ubla�avanja psiholoških problema, bave i psihijatri, obi-teljski lijeènici, socijalni radnici, savjetovatelji, medicinske sestre, nastavnici isveæenici.

Sa�eto reèeno, klinièka psihologija je potpodruèje psihologije èiji se èlanovi,kao i neki drugi psiholozi, bave istra�ivanjima ljudskog ponašanja, primjenom re-zultata tih istra�ivanja i procjenjivanjem pojedinaca. Osim toga, klinièki psiholozikao i èlanovi nekih drugih profesija poma�u onima kojima je potrebna pomoæ urješavanju nekih psiholoških problema. Pa što onda razlikuje klinièku psihologijuod drugih grana psihologije? Najuoèljivija znaèajka koja izdvaja klinièku psiholo-giju od drugih podruèja nazvana je klinièko stajalište ili klinièki pristup (Korchin,1976.). Klinièki pristup sastoji se u kombiniranju istra�ivaèkih spoznaja o ljud-skom do�ivljavanju i ponašanju s individualnim procjenjivanjem kako bi se štobolje moglo razumjeti odreðenu osobu i pru�iti joj pomoæ.

Klinièko stajalište odvaja klinièkog psihologa od njegovih kolega koji tra�enaèela koja su primjenjiva na ljudske probleme na opæenitoj ili nomotetskoj razini.Klinièke psihologe zanimaju takva istra�ivanja, ali oni �ele znati i kako opæa na-èela oblikuju �ivote, probleme i tretmane na individualnoj ili idiografskoj razini.Klinièki pristup razlikuje se od ostalih pomagaèkih profesija izvan psihologije.Psihijatri, socijalni radnici i drugi koji poma�u nesretnim ili uznemirenim ljudimarade u podruèjima koja nisu tradicionalno poznata po istra�ivanjima ili sustavnomprocjenjivanju problema koje nastoje ubla�iti.

Klinièko stajalište postaje jasnije ako ga u konkretnom sluèaju usporedimo spristupom koji koriste psiholozi iz drugih podruèja ili struènjaci izvan psihologije.Pretpostavimo, primjerice, da neki neuredan i smeten muškarac neposredno na-kon primanja u duševnu bolnicu ustvrdi da mu izvanzemaljci kradu misli. Èitajuæibilješke o toj osobi, eksperimentalni psihopatolog najvjerojatnije bi bio ponaj-više zainteresiran postoje li kod te osobe neki psihološki ili biološki èimbenici kojimogu poduprijeti odreðenu teoriju o uzroku shizofrenije. Èitajuæi iste bilješke psi-hijatar (lijeènik koji se specijalizirao za psihièke probleme) mogao bi se pitatitreba li tom èovjeku psihološki, medicinski ili kombinirani tretman. Klinièki psi-holog, meðutim, vjerojatno bi planirao strategiju za daljnje procjenjivanje prirodeproblema tog èovjeka, te bi tada, ovisno o rezultatima procesa procjenjivanja,izradio odreðeni postupak za smanjivanje njegove patnje. Velik dio istra�ivaèkihpodataka kojima se klinièki psiholog rukovodi u svom radu (a poma�e i drugimpomagaèkim zanimanjima) najèešæe je posljedica rada njegovih kolega, drugihklinièkih psihologa.

Drugim rijeèima, klinièku psihologiju ne èini jedinstvenom ni istra�ivanje, niprocjenjivanje, ni postupci lijeèenja ili bilo koja druga do sada opisana aktivnost.Jedinstvenom je èini klinièki pristup koji potièe klinièke psihologe da se što boljeupoznaju ne samo s ponašanjem (naroèito onim problematiènim) veæ da nešto snjim u vezi i poduzmu, a to što æe poduzeti tipièno je za klinièku psihologiju(Wyatt, 1968.). Ovaj naglasak na kombiniranju nekoliko funkcija unutar istogpodruèja u skladu je sa “slu�benom” definicijom klinièke psihologije koju je1991. godine prihvatio Odjel za klinièku psihologiju Amerièke psihološke ud-

��� ��������������������� ���������������� ��

ruge. Ta definicija glasi: “Podruèje klinièke psihologije ukljuèuje istra�ivanje, po-duèavanje i usluge relevantne za primjenu naèela, metoda i postupaka za razu-mijevanje, predviðanje i ubla�avanje intelektualne, emocionalne, biološke, psi-hološke, socijalne i ponašajne neprilagodbe, onesposobljenosti i neugode, što sesve primjenjuje na širok raspon populacija klijenata” (Resnick, 1991.). Sliènu de-finiciju usvojila je Sekcija za klinièku psihologiju kanadske psihološke udruge(Vallis i Howes, 1995.). To znaèi da nema jedne aktivnosti koja bi definiralaklinièku psihologiju. Njezina jedinstvenost proizlazi iz èinjenice da se u speci-fiènim postupcima namijenjenim osobama s mentalnim poremeæajima ili proble-mima prilagodbe rukovodi znanošæu i teorijama.

��� ��������������

Nakon što smo ocrtali prirodu klinièke psihologije, razmotrit æemo nešto de-taljnije neke aktivnosti kojima se klinièki psiholozi bave, razlièita mjesta na ko-jima rade, te niz klijenata i problema na koje usmjeruju svoju pa�nju. Nisu sviklinièki psiholozi u istoj mjeri ukljuèeni u sve funkcije, na svim radnim mjestima,sa svim klijentima i problemima koje æemo opisati, ali naš bi pregled trebao pro-dubiti razumijevanje širokog raspona moguænosti i prilika otvorenih onima kojiulaze u klinièku psihologiju, a time pokazati i zašto je to podruèje toliko privlaènobrojnim studentima.

���������������������

Vjerojatno je opravdano reæi da oko 95% svih klinièkih psihologa provodi svojradni vijek baveæi se nekom kombinacijom ovih šest aktivnosti: procjenjivanje imjerenje, tretman, istra�ivanje, poduèavanje, savjetovanje i administracija.

Procjenjivanje. Procjenjivanje ukljuèuje prikupljanje informacija o ljudima:njihovu ponašanju, problemima, jedinstvenim osobinama, sposobnostima i inte-lektualnom funkcioniranju. Ti se podaci mogu koristiti za dijagnozu problema-tiènog ponašanja, kao smjernice za klijentov optimalni izbor zanimanja, u izborukandidata za neki posao, u opisu klijentovih osobina liènosti, odabiru tehnike tret-mana, prilikom donošenja pravnih odluka o smještaju pojedinca u neku institu-ciju, za dobivanje potpunije slike o klijentovim problemima, za trija�u potencijal-nih sudionika u nekom psihologijskom istra�ivaèkom projektu, za odreðivanjeuobièajene, temeljne razine ponašanja koja æe poslu�iti za utvrðivanje uèinakatretmana, te za doslovce stotine drugih svrha. Veæina klinièkih postupaka za pro-cjenu pripada jednoj od tri kategorije: testovi, intervjui i opa�anja.

Testovi, intervjui i opa�anja nisu uvijek sasvim odvojeni naèini procjenjivanja.Tako, primjerice, klinièar mo�e opa�ati neverbalno ponašanje nekog klijenta tije-kom testiranja ili intervjua kako bi odredio njegovu razinu neugode u socijalnoj

�� �������� �������������

situaciji. Osim toga, test mo�e biti ugraðen u intervju, kao npr. kad se od klijentatra�e odreðeni podaci èija toènost govori o klijentovu kontaktu s realnošæu.

Razlièiti naèini procjenjivanja kombiniraju se u baterije i višestruke strategijeprocjenjivanja. U tim se sluèajevima podaci koji su klinièaru potrebni prikupljajuuz pomoæ niza postupaka koji katkada ukljuèuju i razlièite testove. Èesto se elabo-rirana kombinacija testova, intervjua i opa�anja usmjeruje ne samo na klijenta veæi na njegovu obitelj, prijatelje i druge osobe iz klijentova �ivota koje mogu datineke dodatne informacije.

Tretman. Klinièki psiholozi nude tretmane koji poma�u ljudima da bolje shva-te i riješe uznemiravajuæe psihološke probleme. Te se intervencije mogu zvati psi-hoterapija, modifikacija ponašanja, psihologijsko savjetovanje ili nekako druga-èije, ovisno o teorijskoj orijentaciji klinièara, a mogu ukljuèivati golem rasponspecifiènih metoda tretmana. Identificirano je više od 250 terapija koje imaju svoj“proizvodni naziv”. To šaroliko nazivlje ide doslovno od A (Aikido terapija) do Z(Zaraleya psihoenergetska tehnika) (Henrik, 1980.). Individualna psihoterapijaveæ je dugo vremena najèešæa pojedinaèna aktivnost klinièara (npr. Norcross, Pro-chaska i Gallagher, 1989a), ali psiholozi se bave i tretmanima koji ukljuèuju dvijeili više osoba, parova ili èlanova obitelji ili grupnom terapijom. Katkada klijen-tima poma�u dva ili više klinièkih psihologa koji zajedno rade u terapijskim ti-movima.

Klinièki psiholog mo�e svoje klijente tretirati ambulantno (klijent npr. �ivi uzajednici) ili u okviru usluga koje se nude hospitaliziranim pacijentima duševnihbolnica. Tretman mo�e biti sasvim kratak i sastojati se od samo jednog susreta ilitrajati nekoliko godina. Terapijski susreti mogu ukljuèivati klijentove ili terapeu-tove monologe ili bri�ljive i detaljne konstrukcije novih vještina ponašanja; epi-zode sna�ne emocionalne drame ili èitav niz drugih aktivnosti koje idu od viso-kostrukturiranih do potpuno spontanih.

I ciljevi tretmana mogu biti vrlo razlièiti. Mogu biti vrlo ogranièeni, kao kad senpr. tra�i specifièno rješenje za odreðeni problem, ili vrlo ambiciozni kao u slu-èaju potpune analize i rekonstrukcije klijentove liènosti. Ti ciljevi mogu, dakakobiti i negdje izmeðu tih ekstrema. Iako veæina klinièkih psihologa oblikuje svojetretmane s ciljem smanjivanja postojeæih problema, u 7. æemo poglavlju vidjeti dase neki psiholozi umjesto toga usredotoèuju na prevenciju psiholoških problemamijenjajuæi institucije, okolinske stresore ili vještine ponašanja “riziènih” skupinaljudi (npr. tinejd�era kao roditelja).

Terapija mo�e biti besplatna, mo�e imati toèno odreðenu cijenu, ili biti diozdravstvenog osiguranja. Postoji i moguænost “klizne” cijene koja se prilagoðavaklijentovim moguænostima plaæanja. Rezultati tretmana su obièno pozitivni, iakou nekim sluèajevima promjena mo�e biti vrlo mala, nepostojeæa ili èak negativna.

Istra�ivanje. Klinièki su psiholozi, u skladu sa svojim obrazovanjem i tradici-jom, usmjereni na istra�ivanja, pa se po tome ne samo istièu meðu ostalim poma-gaèkim zanimanjima veæ, po našem mišljenju, upravo u tom podruèju daju i svojnajveæi doprinos. Nekada su se npr. u podruèju psihoterapije teorija i praksa te-

��� ��������������������� ���������������� ��

meljile samo na podacima prikupljenim studijama sluèaja, na subjektivnim doj-movima o uèinkovitosti tretmana i slabo oblikovanim istra�ivanjima. To je “pred-znanstveno” razdoblje (Paul, 1969a) u povijesti istra�ivanja psihoterapije sadaevoluiralo u “eksperimentalno” razdoblje u kojem je znatno poboljšana kakvoæaistra�ivanja i omoguæeno donošenje sigurnijih zakljuèaka o njezinoj uèinkovitosti(Lambert i Bergin, 1994.). Tom su razvoju u velikoj mjeri doprinijela istra�ivanjaklinièkih psihologa.

Podruèja istra�ivanja klinièkih psihologa pokrivaju širok raspon od neuropsi-hologije, psihofarmakologije i zdravstvene psihologije do tra�enja uzroka mental-nih poremeæaja kod djece i odraslih; od dijagnoza tih poremeæaja do intervencija uzajednici koje bi ih trebale sprijeèiti, te od evaluacija profesionalne psihoterapijedo ispitivanja uèinaka nestruènih pomagaèa. Letimièan pogled u èasopis poznatpod nazivom Psihologijski sa�eci (Psychological Abstracts), koji sadr�i kratkesa�etke istra�ivanja u psihologiji, jasno æe pokazati svu raznolikost i intenzitetukljuèenosti klinièkih psihologa u istra�ivanja. Jedan drugi èasopis, Revija za kli-nièku psihologiju (Clinical Psychology Review) sadr�i du�e pregledne èlanke okljuènim temama klinièke psihologije, dok Èasopis za savjetodavnu i klinièkupsihologiju (Journal of Consulting and Clinical Psychology), Psihologijsko pro-cjenjivanje (Psychological Assessment) i Èasopis za psihologiju abnormalnogdo�ivljavanja i ponašanja (Journal of Abnormal Psychology) tiskaju velik dionajutjecajnijih istra�ivaèkih studija iz klinièke psihologije.

Klinièka istra�ivanja jako se razlikuju po svom predmetu i mjestu istra�ivanja.Neka se ispitivanja provode unutar granica istra�ivaèkog laboratorija, dok se dru-ga obavljaju u prirodnijim i manje kontroliranim uvjetima svijeta izvan laborato-rija. Neke istra�ivaèke projekte financira vlada, a neke privatni donatori koji pla-æaju asistente, èinovnike i druge troškove. Velik dio istra�ivanja u klinièkoj psi-hologiji provode istra�ivaèi èija su financijska sredstva ogranièena, pa ovise o po-moæi drugih i vlastitoj sposobnosti dobivanja prostora, opreme i sudionika.

Tradicionalna istra�ivanja u klinièkoj psihologiji odra�avaju se i u kriterijimaza upis poslijediplomskih studenata, u kojima se istièu ocjene iz statistike ili znan-stvene metodologije, a ne ocjene iz psihologije abnormalnog do�ivljavanja i po-našanja ili teorija liènosti. U tim se kriterijima pridaje u najmanju ruku ista te�inakandidatovim iskustvima u znanstvenom radu i objavljenim radovima kao i nje-govu klinièkom iskustvu (Mayne, Norcross i Sayette, 1994; Purdy, Reinehr i Schwartz,1989.). Pa iako veæina klinièkih psihologa na kraju i ne odabire znanstvenu ka-rijeru - mnogi nikad ne objave nijedan rad - veæina poslijediplomskih studija izklinièke psihologije i nadalje ukljuèuje poduku za empirijska istra�ivanja. Zašto?Za to postoje barem èetiri razloga. Prvo, va�no je da svi klinièari mogu kritièkiprocijeniti objavljena istra�ivanja kako bi mogli utvrditi koji æe postupci procje-njivanja i terapije vjerojatno biti uèinkoviti kod njihovih klijenata, a koji nisu biliempirijski validirani (Chambliss i sur., 1995.). Drugo, poznavanje metoda znan-stvenog istra�ivanja mo�e pomoæi klinièarima u objektivnom procjenjivanjuuèinkovitosti njihova vlastitog klinièkog rada. Treæe, poznavanje znanstvene me-todologije mo�e biti od koristi psiholozima koji rade u razlièitim zdravstvenimcentrima ili uslu�nim agencijama prilikom procjenjivanja uèinkovitosti programatih institucija. I konaèno, klinièari koji rade u akademskim ustanovama èesto mo-

�� �������� �������������

raju nadzirati i ocjenjivati istra�ivaèke projekte svojih studenata. Drugim rije-èima, veæina klinièkih psihologa mo�e pretpostaviti da æe im tijekom njihove ka-rijere zatrebati istra�ivaèke vještine.

Poduèavanje. Mnogi klinièki psiholozi provode znatan dio vremena u obra-zovnim aktivnostima. Klinièari koji puno ili skraæeno radno vrijeme rade u nekojobrazovnoj ustanovi predaju na do- ili poslijediplomskom studiju psihologiju liè-nosti ili psihologiju abnormalnog do�ivljavanja i ponašanja, bihevioralne modi-fikacije, intervjuiranje, psihologijsko testiranje, nacrte znanstvenih istra�ivanja iklinièko procjenjivanje i mjerenje. Oni vode i posebne poslijediplomske seminareo izabranim temama, te nadziru rad poslijediplomskih studenata koji na prak-tiènim vje�bama uèe primjenu psihologijskih mjernih instrumenata i psihotera-pijskih vještina.

Nadziranje praktiènih vje�bi poseban je oblik poduèavanja koji se u poticanjustudentskog stjecanja vještina djelomièno oslanja na podatke empirijskih istra-�ivanja, a djelomièno na klinièko iskustvo samog instruktora. U veæini takvihvje�bi student redovito viða jednog ili više klijenata, a izmeðu tih susreta sastajese sa svojim supervizorom i razgovara o klijentu (što je klijentu, dakako, poznato).Supervizija se mo�e odr�avati individualno ili kao dio sastanka s nekom manjomgrupom studenata, koji su svi obvezni sve što èuju tijekom tih vje�bi smatrati pro-fesionalnom tajnom. Poduèavajuæi na takvim vje�bama, klinièar mora odr�avatiosjetljivu ravnote�u izmeðu voðenja studenata i ostavljanja studentima dovoljnoslobode da mogu sami nešto nauèiti. Zbog suviše stroge supervizije pripravnici zaterapeute mogu se osjeæati skuèenima u stjecanju potrebnih vještina, ali supervi-zor ne mo�e studentima dopustiti pogreške koje bi potencijalno mogle štetiti do-brobiti klijenata.

Dobar dio poduèavanja klinièkih psihologa odnosi se na nadzor ili supervizijuistra�ivanja. Ova vrsta poduèavanja zapoèinje kad student dolazi svom nastavnikus prijedlogom teme za istra�ivanje i tra�i savjet i popis relevantne literature. Osimtakvog popisa, veæina znanstvenih mentora poma�e studentima i u oblikovanjuprikladnih istra�ivaèkih pitanja, primjeni temeljnih naèela istra�ivaèkih nacrta utra�enju odgovora na ta pitanja i upoznaje studente s istra�ivaèkim vještinamarelevantnima za taj problem. Ovi zadaci zahtijevaju znatne vještine ako mentor�eli izbjeæi toliki stupanj usmjeravanja da mu na kraju student samo asistira u is-tra�ivanju umjesto da se sâm bori s problemima na koje tijekom istra�ivanja nai-lazi i na taj naèin uèi.

Klinièki psiholozi mnogo poduèavaju i unutar institucija u kojima rade, npr.sta�iste iz psihologije, medicine ili neke druge struke, kao i socijalne radnike, me-dicinske sestre, sveæenike, policajce, osoblje koje se bavi sprjeèavanjem samo-ubojstava, zatvorske èuvare, uèitelje, administrativno osoblje, poslovne rukovo-ditelje, pravnike, odgajateljice iz vrtiæa, zubare i mnoge druge skupine èije struènevještine mogu biti unaprijeðene poveæanim poznavanjem psihologije. Klinièaripoduèavaju i dok provode terapiju, naroèito ako usvoje bihevioralni pristup u ko-jem sâm tretman ukljuèuje pomaganje ljudima da steknu prilagoðenije naèine po-našanja (vidi 8. poglavlje).

��� ��������������������� ���������������� ��

Savjetovanje. Klinièki psiholozi èesto savjetuju organizacije u vezi s nizomrazlièitih problema. Aktivnost poznata kao savjetovanje kombinira aspekte istra-�ivanja, procjenjivanja, tretmana i poduèavanja. Mo�da stoga neki klinièari sma-traju savjetovanje dovoljno zadovoljavajuæim i probitaènim da se odluèuju bavitisamo njime. Organizacije kojima savjetovanje mo�e biti od koristi razlikuju se ipo svom djelokrugu rada, kao i po velièini, pa to mogu biti odvjetnièke kancelarijeu kojima radi samo jedan pravnik ili lijeènièke ordinacije, ali i velike vladineagencije i multinacionalne korporacije. Savjetovatelji mogu raditi i u razlièitimkomunalnim udrugama, ambulantama i mnogim drugim komunalnim organizaci-jama. Savjetovatelji se uspješno nose s razlièitim vrstama zadataka koji ukljuèujui obrazovanje (npr. upoznavanje osoblja s istra�ivanjima relevantnima za njihovposao), davanje savjeta (npr. o odreðenim sluèajevima ili programima), direktneusluge (npr. procjenu, tretman i evaluaciju) i smanjivanje konflikata unutar sameorganizacije (npr. uklanjanje izvora problema promjenom individualnih zadu-�enja).

Kada je savjetovanje usmjereno na odreðeni sluèaj, klinièar se koncentrira naodreðenog klijenta ili organizacijski problem, pa se ili time direktno bavi ili nudisavjete o tome što bi trebalo uèiniti. Kada je savjetovanje usmjereno na neki pro-gram ili upravljanje ustanovom, u �arištu interesa su oni vidovi funkcioniranjaorganizacije ili strukture koji uzrokuju teškoæe. Tako, primjerice, savjetovateljmo�e predlo�iti nove trija�ne postupke za izbor kandidata za razlièite poslove uorganizaciji, odrediti kriterije za identifikaciju djelatnika koje bi trebalo unaprije-diti ili smanjiti fluktuaciju poveæavanjem svjesnosti administrativnog osoblja opsihološkim uèincima njihovih odluka na namještenike.

U nekim se sluèajevima odgovornost za rješavanje nekog organizacijskog pro-blema prenosi na savjetovatelja, kao primjerice kad neka klinika za mentalnozdravlje potpiše s klinièarom ugovor o primjeni neuropsihologijskih instrumenatakod svih klijenata za koje se pretpostavlja da bi mogli imati mozgovna ošteæenja.Ali èešæe odgovornost za rješavanje odreðenog problema ostaje unutar organiza-cije kojoj klinièar poma�e. Klinièar mo�e sudjelovati u donošenju odluke o naj-prikladnijem tretmanu za odreðenog klijenta, ali ako kod klijenta umjesto pobolj-šanja doðe do pogoršanja, odgovornost je na klinici, a ne na samom savjetova-telju.

Uspješno savjetovanje nije lako. Kao prvo, osoblje koje trajno radi u nekojorganizaciji mo�e biti protiv dovoðenja vanjskih savjetovatelja, èije savjete mo�esmatrati ugro�avajuæima za svoj posao. Osim toga, interpersonalna suparništvamogu navesti namještenike da iskrivljuju informacije o problemu kako bi sa sebeskinuli moguæu krivnju. I konaèno, savjetovatelji su izvrsni �rtveni jarci, koje semo�e optu�iti npr. za neke nepopularne promjene koje se uvode u poduzeæu.

Upravljanje. Mnogi klinièki psiholozi bave se upravljanjem ili svakodnevnimodr�avanjem rada razlièitih organizacija, iako mo�da mrze papirologiju, nemajuinteresa ili struènih znanja za rutinske pojedinosti poslovanja i proraèuna, uzru-javaju se zbog sukoba meðu namještenicima, oklijevaju nad odlukama o otpuš-tanju i namještanju novih ljudi i ne vole biti u kontaktu s èinovnicima. Od kli-

� �������� �������������

nièara se povremeno tra�i da preuzmu upravljaèke poslove zbog osjetljivosti, in-terpersonalnih vještina, poznavanja znanstvene metodologije, te zbog organiza-cijskih sposobnosti koje se povezuju s podruèjem klinièke psihologije (Blouke,1997.). Neke od tih klinièkih vještina mogu postati upravljaèkim slabostima akodovode do prekomjerne analize problema i sukoba izmeðu pomagaèke i uprav-ljaèke uloge. Ipak, mnogim se klinièarima sviða upravljanje nekom organizaci-jom kako bi ostvarila svoje ciljeve i poboljšala svoje usluge.

Primjeri upravljaèkih polo�aja na kojima se nalaze klinièki psiholozi uklju-èuju: dekana koled�a ili proèelnika sveuèilišnog odsjeka za psihologiju, voditeljaposlijediplomskog programa za klinièku psihologiju, voditelja studentskog savje-tovališta, direktora savjetodavne tvrtke ili centra za testiranje, glavnog direktoranekog školskog sustava, glavnog psihologa u bolnici ili klinici, ravnatelja bolniceza duševno zdravlje, direktora komunalnog centra za mentalno zdravlje, upravi-telja neke vladine agencije ili voditelja nekog psihologijskog uslu�nog centra uokviru Ministarstva branitelja.

Upravljanje je profesionalna aktivnost koja meðu psiholozima postaje sve po-pularnija. Štoviše, to bi nakon pru�anja neposrednih klinièkih usluga i akadem-skih poslova mogao postati treæi najèešæi posao psihologa. U jednom od ispiti-vanja (Norcross, Prochaska i Gallagher, 1989a), klinièari su izjavili da u prosjekuprovode 16% svog radnog vremena baveæi se administrativnim poslovima.

�������� �������������

Iako veæina klinièkih psihologa provodi svoje cjelokupno radno vrijeme ba-veæi se jednom od šest funkcija koje smo opisali, veæina se bavi s jednom ili dvije,a neki èak i sa svih šest. Za mnoge je klinièare moguænost distribucije vremena iz-meðu nekoliko funkcija jedan od najprivlaènijih aspekata njihova podruèja, a po-daci iz nekoliko preglednih istra�ivanja provedenih u posljednjih trideset pet go-dina daju neku sliku o radnom obrascu koji iz toga proizlazi (vidi tablicu 1.1).

U tim su ispitivanjima klinièari bili na razlièite naèine ispitivani o svojim kli-nièkim funkcijama, èime su ote�ane neposredne usporedbe, ali se ipak pojavljujuneki oèiti trendovi. Oèito je da klinièari provode više vremena u razlièitim us-lu�nim djelatnostima nego u istra�ivanjima, te da se veæina klinièara na prvommjestu identificira s praktièarima, a ne s istra�ivaèima ili nastavnicima. (Ti su po-daci u podruèju klinièke psihologije izazvali zabrinutost zbog moguæe erozijetradicionalno sna�nog znanstveno-istra�ivaèkog doprinosa klinièkih psihologa.)Osim toga, postotak klinièkih psihologa koji puno radno vrijeme rade u privatnojpraksi podvostruèio se u razdoblju od 1960. do 1990. godine. Ako broju onih uprivatnoj praksi pribrojimo i 30% klinièara koji rade u nekoj agenciji koja pru�aneposredne usluge, vidimo da se 1990. godine dvije treæine klinièara na prvommjestu bavilo pru�anjem zdravstvenih usluga.

��� ��������������������� ���������������� �!

Meðutim, tijekom devedesetih godina poèeo se mijenjati oblik klinièke prakse,ponajviše kao posljedica reforme zdravstvene zaštite i promjena u metodamaplaæanja klinièkih usluga. O tim æemo promjenama detaljnije raspravljati u 14. po-glavlju, ali je va�no ovdje istaknuti djelovanje novog oblika voðene skrbi*, svepopularnijeg naèina zdravstvene brige koja toliko ote�ava samostalno funkcioni-ranje klinièkih psihologa koji imaju svoju privatnu praksu da se postotak psi-hologa zaposlenih u tradicionalnoj privatnoj praksi po prvi put u povijesti klinièkepsihologije smanjio. Voðeni sustavi skrbi izazvali su takav uèinak uglavnom zbogtoga što koriste poslovna naèela, a ne samo klinièarove sudove, na temelju kojihodluèuju koliku æe kolièinu mentalnih tretmana moæi dobiti njihovi klijenti. Oni,osim toga, ogranièavaju vrstu usluga koje plaæaju. Ti sustavi autoriziraju plaæanjesamo “potvrðenim struènjacima”, tj. klinièarima kojima za njihove usluge plaæajumanje nego što bi to èinili na temelju planova koje donose klinièari.

* “Voðena skrb” (Managed care) sustav zdravstvenog osiguranja u dijelu SAD i Kanadekoji nagraðuje odr�avanje zdravlja. Upravitelj/vlasnik bolnice je istodobno i osiguravateljkoji plaæa lijeèenje osiguranika. Kako bi uštedio troškove lijeèenja, plaæa preventivne ak-cije koje potièu i odr�avaju zdravlje osiguranika (nap. prev.).

�" �������� �������������

Tablica 1.1. Postotak klinièkih psihologa zaposlenih na razlièitim radnim mjestima

Norcross,

Stapp i Prochaska

Kelly Goldschmid Garfield i Kurz Fulcher i Gallagher

(1961.) i sur. (1969.) (1976.) (1983.) (1989b)

Vrsta (N= 1024) (N=241) ( N=855 ) (N=2436) (N= 579)

Obrazovanje 20% 17% 29% 17.9% 21%

Neposredneuslugea 50% 28% 35% 39% 30%

Istra�ivanje c c c c c

Komunalneagencije c 16% b d c

Škole 3% c b 1.3% c

Privatnapraksa 17% 28% 23.3% 31.1% 35%

Industrija 3% c b 8.6% c

Vojska 1.5% c b c c

Ostalo 5.5% 11% 12.7% c 10%

a ukljuèuje bolnice, klinike, medicinske fakultete, centre za mentalno zdravlje itd.b ukljuèeno pod “ostalo”c nije ukljuèenod ukljuèeno pod “neposredne usluge”

Buduæi da klinièkim psiholozima postaje sve te�e uzdr�avati se samo na te-melju rada s klijentima za koje plaæaju neki zdravstveni sustavi, sve se veæi brojklinièkih psihologa zapošljava u bolnicama, klinikama ili drugim zdravstveniminstitucijama (Groth-Marnet i Edkins, 1996.), pridru�uje ili preuzima ulogu savje-tovatelja u lijeènièkim privatnim ordinacijama (Belar, 1995; Bray i Rogers, 1995.),ili se odluèuju za pru�anje klinièkih usluga nekim organizacijama za odr�avanjezdravlja, skupnim ordinacijama ili nekom obliku zajednièke prakse i specijalizira-nim klinikama. Usluge klinièkih psihologa mijenjaju se i s ciljem što boljeg prila-goðavanja onima za koje voðeni sustavi skrbi plaæaju. Zbog toga se sve manjebave dugotrajnim terapijama i testiranjem, a sve više kratkotrajnim terapijama ispecijaliziranim tretmanima djeèjih poremeæaja, problemima ovisnosti o drogamai teškoæama vezanima uz kroniène tjelesne bolesti (Johnstone i sur., 1995; Nickel-son, 1995; Norcross, Prochaska i Gallagher, 1989a; Wiggins, 1994.).

�������������������

Unutar granica koje odreðuju njihova podruèja struènosti, klinièki se psiholozibave gotovo svim vrstama ljudskih problema ponašanja. Prema podacima prikup-ljenim ispitivanjem više od 6 500 klinièara, najèešæi problemi kojima se bave jesu(poredani po èestini javljanja): anksioznost i depresija, teškoæe u interpersonalnimodnosima, braèni problemi, teškoæe u školi ili studiju, psihosomatski i tjelesnisimptomi, teškoæe u vezi s poslom, alkoholizam i drugi oblici ovisnosti, psihoze imentalna retardacija (VandenBos i Stapp, 1983.). Zahtjevi za uslugama procjenji-vanja i tretmana mogu dolaziti od samih klijenata ili njihove obitelji, sudova ili ne-kih pravnih slu�bi, bolnice, škole ili nekog komunalnog uslu�nog centra. Buduæida su pritu�be klijenata èesto slo�ene i proizlaze iz odreðene kombinacije bio-loških, psiholoških i socijalnih èimbenika, klinièki psiholog, èak i kad ima svojuprivatnu praksu, ne mo�e uvijek raditi sam. U brojnim sluèajevima klijenti seupuæuju na testiranje, odreðivanje lijekova ili zbog neke druge usluge drugomklinièkom psihologu, psihijatru ili socijalnom radniku. Dogaða se i klijenti dobi-vaju potrebne usluge od posebnog tima za procjenu i tretman koji èine struènjaciiz nekoliko pomagaèkih struka.

�������������� � �������� ������ �� ����� �� !�����������

U neka prošla vremena veæina klinièkih psihologa bila je zaposlena u samojednoj vrsti ustanove: djeèjoj klinici ili centru za mlade�. Danas, meðutim, kli-nièki psiholozi rade u velikom broju razlièitih institucija. Naæi æete ih na ko-led�ima i sveuèilišnim odsjecima za psihologiju, pravnim fakultetima, javnim iprivatnim medicinskim i psihijatrijskim bolnicama, kao i u javnim i privatnimgradskim ili �upanijskim zdravstvenim ustanovama, komunalnim centrima zamentalno zdravlje, studentskim poliklinikama i savjetovalištima, medicinskim fa-kultetima, u vojsci, sveuèilišnim psihologijskim klinikama, djeèjim centrima, jav-nim i privatnim školama, ustanovama za mentalno retardirane osobe, u policiji,ustanovama za malodobne prijestupnike, raznim poduzeæima, odjelima za uvjet-

��� ��������������������� ���������������� ��

no osloboðene prijestupnike, rehabilitacijskim centrima za osobe s razlièitim vrs-tama invaliditeta, domovima za starije osobe i drugim gerijatrijskim ustanovama,domovima za napuštenu djecu i siroèad, centrima za lijeèenje alkoholizma i dru-gih ovisnosti, organizacijama koje se bave odr�avanjem zdravlja, kao i na mno-gim drugim mjestima. Osim toga, kao što je veæ reèeno, mnogi klinièari puno iliskraæeno radno vrijeme rade u privatnoj praksi, ali sve više i kao èlanovi nekeskupne prakse ili mre�e koja skrbi za psihièko zdravlje.

Dramatièan porast privatne prakse tijekom osamdesetih godina (vidi tablicu1.1) bio je djelomièno uzrokovan zadovoljstvom psihologa koji su radili u privat-noj praksi (Norcross i Prochaska, 1983.), kao i smanjenom razinom do�ivljenogstresa u usporedbi s onim koji bi do�ivjeli u nekoj obrazovnoj ili zdravstvenoj us-tanovi (Boice i Myers, 1987; Raquepaw i Miller, 1989.). I zarade su bile znaèajne.Prema podacima ispitivanja Amerièke psihološke udruge, prosjeèna plaæa psi-hologa u samostalnoj praksi iznosila je 1995. godine izmeðu 60 000 i 70 000 $, aprosjeèna plaæa psihologa na razlièitim razinama akademske karijere izmeðu36 000 i 60 000 $ (Wicherski, Woerheide i Kohout, 1996.). Èak i kad se fakultet-ske plaæe korigiraju s obzirom na deveto- ili desetomjeseèno trajanje školske go-dine, veæina je tih zarada još uvijek manja od onih koje imaju njihove kolege u pri-vatnoj praksi. Meðutim, s porastom broja voðenih sustava skrbi, te æe se finan-cijske prednosti vjerojatno smanjiti, što æe još više ubrzati suvremeni trend na-puštanja samostalne privatne prakse.

" �� !�������������������������������

Sada kad smo opisali funkcije klinièkih psihologa, njihove klijente i radneokoline, razmotrit æemo nekoliko specifiènih primjera koji pokazuju kako i gdjeklinièari stvarno provode svoje radno vrijeme. Nemojte pri tome zaboraviti da suti primjeri samo vršak ledenjaka, jer æe s porastom znanstvenih otkriæa, naroèito upodruèju djeèje psihopatologije i tretmana (10. poglavlje), zdravstvene psiholo-gije (11. poglavlje) i neuropsihologije (12. poglavlje) i klinièki psiholozi širiti dje-lokrug svojih ispitivanja, procjena i intervencija, kao i radnih okolina u kojima æeobavljati svoje nastavne i struène poslove (DeSantis i Walker, 1991.). Veæ napoèetku 21. stoljeæa mo�emo oèekivati da æe klinièki psiholozi sve veæi dio svogstruènog rada obavljati u vrlo specijaliziranim centrima za lijeèenje ovisnosti, fo-renzièkim i zdravstvenim ustanovama, kao i da æe se sve više baviti tradicionalnozanemarenim skupinama kao što su starije i siromašne osobe i èlanovi etnièkihmanjina. Klinièki psiholozi bit æe sve više tra�eni i ukljuèeni i u politiku, naroèitou podruèju zdravstvene skrbi, brige za djecu, obrazovanja i socijalnih slu�bi.

Dr. Sandy D’Angelo Radim u bolnièkom pedijatrijskom odjelu, gdje mojeklinièke aktivnosti ukljuèuju: (1) procjenjivanje i tretman ambulantnih pacijenata,djece s problemima uèenja i ponašanja; (2) savjetovanje osoblja koje skrbi zadjecu s kraniofacijalnim abnormalnostima, amputacijom udova, cerebralnom pa-ralizom ili drugim vrstama bolesti i invaliditeta; (3) savjetovanje tinejd�erskih ro-ditelja i njihove djece; (4) pru�anje usluga klinièkog procjenjivanja u jednom odcentara namijenjenih praæenju djece do 3. godine �ivota, i (5) rad s roditeljimamale djece (do 3. godine) s problemima ponašanja, poduèavanje roditelja kako da

�� �������� �������������

se ponašaju prema takvoj djeci. U tim ulogama èesto suraðujem s pedijatrima ipulmolozima, kardiolozima, nefrolozima, kirurzima i drugim specijalistima.

Moj je posao svakog dana drugaèiji. Ujutro se mo�da bavim odreðivanjemkognitivnog razvoja djece koja su autistièna ili imaju napadaje bijesa, mozgovnoošteæene djece ili djece s ošteæenjima vida ili sluha. Poslije podne æu mo�da pro-cjenjivati rizik za samoubojstvo kod nekog sedamnaestogodišnjeg mladiæa bezdoma, savjetovati neku neudatu majku u tinejd�erskoj dobi ili pomagati prilikomhospitalizacije neke mlade, ozbiljno poremeæene mlade osobe. Ima dana kad ra-dim sa studenatima i sta�istima medicine dr�eæi predavanja, vodeæi s njima ras-prave ili sastanke na kojima raspravljamo o odreðenom sluèaju. Mali dio svogvremena posveæujem radu s drugim kolegama na istra�ivaèkom projektu, kojimnastojimo ispitati kako se djeca i njihovi roditelji nose s kroniènom bolešæu.

Najprivlaèniji aspekti mog polo�aja su brojne razlièite usluge koje se od menetra�e, širok raspon razlièitih djeèjih problema s kojima se susreæem, moguænostsuradnje sa struènjacima koji na djeèje probleme gledaju s nekog drugog stajalištai prilika da nastavim uèiti o djeèjem razvoju i djeèjim poremeæajima.

Dr. Hector Machabanski U mojem su radu zastupljene praktièno sve faceteklinièke psihologije, ukljuèujuæi i pru�anje neposrednih klinièkih i komunalnihusluga, poduèavanje, upravljanje i savjetovanje. Nastavnik sam na fakultetu pro-fesionalne psihologije, gdje dr�im predavanja iz obiteljske terapije, te kulture imentalnog zdravlja. Mentor sam studentima na poslijediplomskom studiju kli-nièke psihologije i èlan brojnih fakultetskih povjerenstava. Osim toga, Amerièkapsihološka udruga zadu�ila me da za nju slu�beno posjeæujem psihologe na njiho-vim radnim mjestima, a do sada sam sudjelovao i u radu brojnih izvršnih odboranaše nacionalne profesionalne organizacije. I konaèno, nudim radionice i preda-vanja bolnicama, centrima za mentalno zdravlje i drugim profesionalnim skupi-nama, najèešæe o kulturi i mentalnom zdravlju. Ostali aspekti mog poduèavanjaukljuèuju obraæanje skupinama u zajednici, koje ukljuèuju i zajednicu koja govorišpanjolski, o roditeljstvu, kontroli stresa, rješavanju sukoba i samopoboljšanju.

U svojoj privatnoj praksi pru�am usluge procjenjivanja i tretmana kulturalnorazlièitim klijentima, meðu kojima su bilingvalna djeca, odrasli i obitelji koje go-vore španjolski. To su useljenici sa širokim rasponom psiholoških teškoæa. Kli-jente mi upuæuju i osiguravajuæa društva, organizacije ukljuèene u voðenu skrb,lijeènici-privatnici, odvjetnici i struènjaci za mentalno zdravlje. Buduæi da imamlicencu školskog kao i klinièkog psihologa, moje savjetodavne aktivnosti ukljuèu-juæi škole i bolnice. Jedan dan u tjednu provodim u nekoj od škola, gdje se sasta-jem s roditeljima, uèiteljima i upraviteljima; opa�am i procjenjujem djecu i dajempreporuke za pojedinaène sluèajeve i grupne situacije. Pomoæu namještenika kojenadzirem, pru�am psihologijske usluge lokalnom programu “Poèetne prednosti(”Head Start). Osim toga, pru�am i pro bono (besplatne) usluge jednom nacional-nom centru za osobe koje su pre�ivjele muèenje. U tom centru psihoterapijski ra-dim sa �rtvama muèenja iz Latinske Amerike, suraðujuæi s odvjetnicima koji supreuzeli sluèajeve politièkog azila i dajuæi tehnièku podršku upravi.

��� ��������������������� ���������������� ��

Najprivlaèniji aspekt mog rada je ukljuèenost u širok raspon usluga koje èinedanašnju klinièku psihologiju. Razlièite lokacije, populacije i problemi od kojihse sastoji moj profesionalni �ivot ujedinjuju se u mom interesu za pru�anje uslugado sada zapostavljenim populacijama klijenata.

Dr. Geoffrey Thorpe Ja sam profesor psihologije na dr�avnom sveuèilištu.Moja nastavna djelatnost, istra�ivanja i uslu�ne djelatnosti jako se razlikuju i mi-jenjaju iz dana u dan. Tri puta tjedno predajem psihologiju abnormalnog do�iv-ljavanja i ponašanja na dodiplomskom studiju, pa velik dio vremena provodimpripremajuæi predavanja, vodièe za uèenje i druge nastavne materijale. Na poslije-diplomskom studiju vodim tjedni trosatni seminar u kojem sa šestero studenataraspravljam o odabranim, unaprijed zadanim temama za koje su se studenti pri-premili èitanjem struène literature. Bavim se i opa�anjem poslijediplomskih stu-denata, u�ivo ili na videosnimkama, tijekom njihova uvje�bavanja u procjenji-vanju i razlièitim metodama psihoterapije u našoj klinici. Nakon toga odr�avam snjima tjedne individualne i skupne supervizijske sastanke.

U svom istra�ivaèkom radu bavim se ispitivanjem razlièitih aspekata biheviorterapije. Svakog tjedna odr�avam dvosatne sastanke sa svojim dodiplomskim iposlijediplomskim astistentima s kojima razgovaram o postignutom napretku u is-tra�ivanju koje je u tijeku ili planovima za nova ispitivanja, a katkada izraðujemo iprijedloge istra�ivanja s kojima se natjeèemo za financijsku potporu.

Buduæi da sam ravnatelj klinièke nastave, imam i niz znaèajnih administrativ-nih odgovornosti. U toj upravljaèkoj ulozi koordiniram naš doktorski studij izklinièke psihologije, što ukljuèuje i predsjedavanje sastancima svih nastavnika,nadziranje procesa upisa, uspostavljanje i nadgledanje studentske prakse izvan fa-kulteta, organizaciju kvalifikacijskih ispita doktoranada, pripremu studenata zaobavljanje klinièkog sta�iranja, te trajno provjeravanje zadovoljava li naš pro-gram standarde za akreditaciju Amerièke psihološke udruge. Pru�am plaæene i ne-plaæene usluge savjetovanja komunalnim ustanovama ili agencijama, a radim ikao recenzent za razlièite struène èasopise i nakladnièke kuæe koje objavljujuud�benike. Odreðeno vrijeme posveæujem i vlastitoj privatnoj praksi.

Sviða mi se posao klinièkog psihologa unutar obrazovnog sustava jer mi nudirazlièite izazovne uloge koje mi poma�u u izbjegavanju monotonije i “izgaranja”.Osim toga, dnevni kontakt s kolegama i studentima stvara inspirativnu profesio-nalnu okolinu koja mi omoguæava praæenje najnovijeg razvoja u uzbudljivompodruèju klinièke psihologije.

Naèin na koji klinièki psiholozi provode svoje radno vrijeme ovisi djelomiènoo njihovim individualnim interesima, djelomièno o zahtjevima radne okoline kojusu odabrali, a djelomièno i o širim socijalnim èiniteljima. Tako, primjerice, kli-nièki psiholog ne bi danas mogao raditi u jednoj od veteranskih bolnica da nijeèetrdesetih godina prihvaæen zakon o osnivanju takvih bolnica. Slièno tome, velikdio istra�ivanja koje provode klinièki psiholozi ovisi o financijskoj potpori raz-lièitih vladinih agencija poput Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje(NIMH), èije postojanje ovisi o kontinuiranoj potpori Kongresa Sjedinjenih Ame-rièkih Dr�ava. Klinièke funkcije koje smo opisali moguæe su samo stoga što ih

�� �������� �������������

druge struke, a i javnost, percipiraju kao opravdane. Kad nitko ne bi klinièke psi-hologe smatrao sposobnima za uèinkovitu terapiju, ta bi funkcija ubrzo u tompodruèju prestala postojati.

Ukratko, što klinièari rade i gdje to rade oduvijek je ovisilo, a uvijek æe i ovisi-ti, o kulturalnim vrijednostima, prevladavajuæim stajalištima, politièkoj atmosferii hitnim potrebama društva u kojem �ive i funkcioniraju. Pogled na povijest kli-nièke psihologije jasno pokazuje ulogu koju su sociokulturalni èimbenici igrali urazvoju te discipline.

���������������������

Svatko tko je roðen u Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama nakon II. svjetskograta mogao bi pretpostaviti da je klinièka psihologija postojala oduvijek. Meðu-tim, klinièka psihologija nije postojala kao disciplina sve do poèetka 20. stoljeæa,a zapravo se nije poèela razvijati sve do kraja II. svjetskog rata. Danas, više od pe-deset godina kasnije, to dijete poratnog razdoblja do�ivljava “krizu srednje dobi”baveæi se s nekoliko tema koje su ga zaokupljale i u njegovoj adolescenciji: Kakoobrazovati klinièke psihologe? Kakva je uloga znanosti u tom podruèju? Kakopostiæi da klinièki psiholozi pru�aju javnosti visokokvalitetne usluge?

Korijeni klinièke psihologije prote�u se unatrag do vremena u kojem to po-druèje još i nije imalo svoj naziv i do predratnih godina kad se tek naziralo u ne-kom embrionalnom obliku (Reisman, 1976; Resnick, 1997; Routh, 1994; Watson,1953.). U poèetku su to podruèje oblikovala tri niza socijalnih i povijesnih èimbe-nika, koji i danas na njega djeluju. Ti èimbenici ukljuèuju: (1) upotrebu znan-stvenih istra�ivaèkih metoda u psihologiji, (2) istra�ivanje individualnih ljudskihrazlika i (3) promjene do kojih je tijekom godina dolazilo u viðenju i lijeèenjuporemeæaja do�ivljavanja i ponašanja.

���� #� �� ��� !�� ����������

Od svojih poèetaka u psihofizici Webera i Fechnera u 19. stoljeæu, Helmholt-zove eksperimentalne fiziologije i rada prvog “slu�benog” psihologa, WilhelmaWundta, psihologija se nastojala formirati kao znanost koja, poput biologije, fi-zike i drugih znanosti, tra�i nove spoznaje primjenjuæi empirijske istra�ivaèkemetode. Iako su korijeni psihologije djelomièno u filozofiji, pa je meðu prvim psi-holozima bilo mnogo onih koji su bili zaokupljeni filozofskim pitanjima, disci-plina je odluèno nastojala ispitivati ljudsko ponašanje pomoæu istra�ivanja kojakoriste dva najmoænija znanstvena oruða: opa�anje i eksperimentiranje. Stoga jerana povijest psihologije koja je zapoèela u Wundtovu psihologijskom laborato-riju na Sveuèilištu u Leipzigu 1879. godine, na prvom mjestu povijest eksperi-mentalne psihologije (Boring, 1950.).

��� ��������������������� ���������������� ��

U vrijeme kad se klinièka psihologija tek poèela pojavljivati, 17 godina nakonosnivanja Wundtova laboratorija, eksperimentalna istra�ivaèka tradicija veæ je upsihologiji bila èvrsto uspostavljena. Na svim glavnim europskim i amerièkimsveuèilištima osnovani su psihologijski laboratoriji, u kojima su psiholozi ekspe-rimentirali s ljudskim ponašanjem. U tim su laboratorijima prvi klinièari bili obra-zovani kao znanstveni istra�ivaèi, pa su stoga o klinièkim problemima razmišljaliu znanstvenim terminima, a rješavali ih metodama koje su koristili u laborato-rijskim istra�ivanjima. Istra�ivaèka tradicija koju su unijeli u svoj posao “nik-nula” je i poèela rasti u tom novom podruèju, sve dok klinièki psiholozi nisu unu-tar pomagaèkih struka dobili status istra�ivaèkih eksperata.

Znanstvena orijentacija i istra�ivaèke vještine koje èine temelj kontinuiranodobrog glasa koji prati klinièare kao struènjake za istra�ivanja, èine i najèvršæukariku izmeðu klinièke psihologije i cjelokupne psihologije iz koje je izrasla. Pi-tanje treba li tu vezu odr�ati, ojaèati ili oslabiti tijekom obrazovanja i u svako-dnevnom radu klinièkih psihologa još je uvijek jedno od prijepornih pitanja u tompodruèju. Bilo kako bilo, istra�ivaèka tradicija eksperimentalne psihologije bezikakve je sumnje djelovala na razvoj klinièke psihologije. Eksperimentalna psi-hologija dala je klinièkoj psihologiji metodologiju za pristup klinièkim proble-mima, zaèela empirijsku evaluaciju klinièkih funkcija i, kao izvor zadovoljstva,odr�ava klinièare u zdravom procesu samo-propitivanja.

�������� ��!�!� ���� ��

Buduæi da se klinièka psihologija bavi pojedincem, nije se mogla razviti uposebnu disciplinu sve dok ljudske individualne razlike nisu privukle pa�nju psi-hologa i dok nije zapoèelo i njihovo mjerenje. Ne bi baš bilo mnogo poticaja zaprouèavanje pojedinaca kad bi ljudi smatrali da meðu njima i nema nekih razlika.

Razlike meðu ljudima oduvijek su bile uoèavane i procjenjivane. Platon je usvojoj Dr�avi naglasio da bi se ljudi trebali baviti poslovima koji najbolje od-govaraju njihovim sposobnostima. Posebno je predlagao da se potencijalne voj-nike prije primanja u vojsku testira s obzirom na njihove vojnièke sposobnosti. Ušestom stoljeæu prije Krista Pitagora je odabirao èlanove svojeg bratstva na te-melju crta lica, inteligencije i emocionalnosti, a prije 4000 godina su u Kini poten-cijalni vladini namještenici bili testirani individualnim testovima sposobnosti(DuBois, 1970; McReynolds, 1975.). Meðutim, zamisao o posveæivanju sustavnepa�nje jedva zamjetljivim psihološkim razlikama uhvatila je korijen tek poèetkom19. stoljeæa. Sve do tada smatralo se da se ljude mo�e svrstati u samo nekolikokategorija kao što su muško-�ensko, dobri-loši, plemiæi-obièan svijet, zdravi-bolesni, pametni-glupi.

Znanstveno mjerenje individualnih razlika poèelo je u podruèju astronomije ianatomije. Astronomska prièa zapoèela je 1796. godine, kad je Nevil Maskelynebio kraljevski astronom u Greenwich opservatoriju (Engleska). Imao je asistentaKinnebrooka, èiji su se zapisi vremena prolaska razlièitih zvijezda i planeta krozodreðenu toèku na nebu dosljedno za 5 do 8 desetinki sekunde razlikovali od

�� �������� �������������

zapisa njegova šefa. Maskelyne je pretpostavio da su njegova mjerenja toèna, aKinnebrookova pogrešna, pa je Kinnebrook ostao bez posla.

Taj je nemio sluèaj privukao pa�nju F. W. Bessela, astronoma u Königsbergopservatoriju (Njemaèka). Bessel se pitao ne govori li mo�da Kinnebrookova“pogreška” nešto o karakteristikama razlièitih promatraèa, pa je tijekom nekolikosljedeæih godina usporeðivao svoja opa�anja s onima drugih iskusnih astronoma.Utvrdio je da se redovito meðu njima pojavljuju razlike i da je velièina tih razlikaovisi o tome s kojom je osobom usporeðivao podatke. Razlike vezane uz svakogod opa�aèa postale su poznate pod nazivom “osobna jednad�ba”, zbog moguæ-nosti korigiranja izraèunatih vrijednosti s obzirom na osobne karakteristike. Be-sselova istra�ivanja dovela su kasnije do psihologijskih istra�ivanja brzine iindividualnih razlika u vremenu reakcije.

Drugi izvor interesa za individualne razlike bio je rad anatoma Franza Galla injegova uèenika Johanna Spurzheima poèetkom 19. stoljeæa. Gall je kao dijetesmatrao da kod svojih suuèenika vidi vezu izmeðu njihovih psihièkih svojstava ioblika glave. Ta ga je zamisao kasnije navela da prigrli frenologiju, navodnuznanost koja se temeljila na pretpostavkama da (1) je svako podruèje mozga po-vezano s odreðenom sposobnošæu ili funkcijom; (2) što je više svako od tih po-druèja razvijeno, to æe se više ta sposobnost ili funkcija oèitovati u ponašanju i (3)sklop izrazito ili slabo razvijenih sposobnosti odra�ava se u pripadajuæim kvr-gama ili udubljenjima lubanje. Iako mozak zaista igra glavnu ulogu u kontroliponašanja i premda su neka mozgovna podruèja povezana s odreðenim funkci-jama poput vida, pokreta ili govora, Gallove su tvrdnje svi prepoznali, èak iznanstvenici njegova doba, kao nedvojbeno pogrešne.

Ne dajuæi se odvratiti od svog nauma, Gall je putovao Europom mjereæi kvrgena ljudskim glavama. Poèeo je sa zatvorenicima i duševnim bolesnicima èije suosobine ponašanja izgledale poznate (smatrao je da je “kvrga stjecanja” naroèitoizra�ena kod d�eparoša). Kasnije je, pod utjecajem Spurzheima, izraðena kartamozga s njegovih 37 “moæi” ili “organa”, a Gall je nastavio frenološka mjerenjana uglednijim dijelovima društva. Mnogi ljudi su èak i sami plaæali da im se “is-pita glava”, nakon èega su dobivali profil koji je navodno opisivao njihovo men-talno ustrojstvo. Krajem 19. stoljeæa pojavljuju se još jedan pokušaj povezivanjaljudskih tjelesnih karakteristika s psihièkim ili ponašajnim crtama u radovim Ce-sarea Lombrosa, talijanskog psihijatra èija je teorija fiziognomije povezivala crtelica s liènošæu (Pettijohn, 1991.).

Iako danas na Internetu postoje web stranice koje se bave frenologijom i fi-ziognomijom, nijedna od njih nije više utjecajna u znanstvenim krugovima. Paipak, njihova orijentacija na sustavno mjerenje individualnih karakteristika i do-nošenje zakljuèaka o tim osobama koje je nakon toga slijedilo, pretkazala je dje-latnost procjenjivanja koju danas nalazimo u klinièkoj psihologiji. Meðutim, me-tode koje koristi klinièka psihologija sasvim su drugaèije i ne ukljuèuju mjerenjetjelesnih dimenzija, veæ sustavno prikupljanje uzoraka ponašanja velikih skupinaljudi koje odgovaraju na standardni niz podra�aja. U poèetku su takvi uzorci po-našanja upotrebljavani za donošenje opæih tvrdnji o psihièkim svojstvima poje-dinaca, da bi s razvojem statistièkih postupaka tijekom 19. stoljeæa poèeli slu�iti

��� ��������������������� ���������������� ��

za odreðivanje grupnih normi pomoæu kojih je omoguæeno kvantitativno vred-novanje osoba. Veæ krajem stoljeæa (do 1890.) postupci prikupljanja takvih uzo-raka ponašanja postali su poznati pod nazivom mentalni testovi, iako je njihovaprièa zapoèela tridesetak godina ranije.

Charles Darwin objavio je 1859. godine Porijeklo vrsta, u kojem je iznio dvijeva�ne ideje: (1) da se varijacije individualnih karakteristika pojavljuju unutarvrste i meðu vrstama (ukljuèujuæi i ljude) i (2) da se prirodna selekcija djelomiènoodvija na temelju tih karakteristika. Darwinov bratiæ, sir Francis Galton bio jefasciniran tim idejama pa je �urno pomoæu njih pokušao protumaèiti nasljeðivanjeindividualnih razlika, naroèito onih u mentalnim sposobnostima.

Galton je izradio testove namijenjene mjerenju relativno stabilnih svojstava,struktura i funkcija za koje je vjerovao da èine ljudski um. Galton (1883.) je, pri-mjerice, pokušao razlikovati visoku od niske inteligencije na temelju sposobnostiosobe da otkriva male razlike u te�ini objekata, kao i male razlike u osjetima top-line, hladnoæe i boli. Pokušavao je mjeriti individualne razlike u �ivosti zamišlja-nja slika, a za tu je svrhu izmislio i upitnik. Galtonovi interesi ukljuèivali su i aso-cijativne procese, pa je u tu svrhu izradio i test asocijacija rijeèi. Konaèno, Galtonje u Londonu osnovao i laboratorij, gdje se bilo tko mogao za male novce dati ispi-tati baterijom testova i dobiti postignute rezultate u pismenom obliku. Ta je po-godnost, prvi centar za mentalno testiranje na svijetu, bila ukljuèena i u zdravst-venu izlo�bu koja je 1884. godine èinila dio Meðunarodne izlo�be (tadašnja Svjet-ska izlo�ba).

Galtonov rad odvijao se gotovo dvadeset godina prije slu�benog utemeljenjapsihologije, ali veæ do kasnih 1880-ih godina psiholozi su se zainteresirali zamjerenje individualnih razlika u psihièkim funkcijama. Osoba kojoj se obièno pri-daju zasluge za spajanje individualnih mjerenja s novom znanošæu - psihologi-jom, jest James McKeen Cattell, Amerikanac koji je izradio svoj doktorat uWundtovu laboratoriju u Leipzigu 1886. godine. Cattellovo zanimanje za prim-jenu psihologijskih metoda u ispitivanju individualnih razlika, veæ vidljivo u nje-govoj doktorskoj disertaciji o individualnim razlikama u vremenu reakcije, bilo jepojaèano kad je, predajuæi na Cambridgeu 1887. godine, upoznao Galtona. Cattellje 1888. godine osnovao treæi psihologijski laboratorij u Sjedinjenim AmerièkimDr�avama (prvi laboratorij utemeljio je William James na Harvardu 1879. godine,a drugi je osnovao G. Stanley Hall na Johns Hopkinsu 1883. godine). Cattell je biojedan od prvih psihologa koji je uoèio praktiènu korist od uporabe testova u svrhuselekcije i dijagnosticiranja ljudi. To uviðanje potencijalne primjenjivosti mental-nih testova nagovijestilo je pojavu klinièke psihologije.

Cattell je u Wundtovu laboratoriju nauèio da “psihologija ne mo�e doseæi od-reðenost i toènost fizikalnih znanosti ako nije utemeljena na eksperimentu i mje-renju” (Dennis, 1948., str. 347). U skladu s tim jedan od njegovih prvih poslovabio je konstrukcija standardne baterije mentalnih testova namijenjene istra�iva-èima inidividualnih razlika. Odabrao je deset testova koji su odra�avali tada pre-vladavajuæu sklonost uporabi senzomotorièkog funkcioniranja kao mjere psi-hièke sposobnosti, pa je tim testovima mjerio postignuæe ljudi u razlièitim uvje-tima. Sakupljao je i manje sustavne podatke o snovima ljudi, njihovim bolestima,

� �������� �������������

sklonostima, rekreacijskim aktivnostima i planovima za buduænost (Shaffer i La-zarus, 1952.).

Senzomotorièki mentalni testovi bili su prihvaæeni na sveuèilištima, ukljuèu-juæi i sveuèilišta Wisconsin, Clark i Yale, ali ti su testovi bili podvrgnuti i kriticizbog malih korelacija s drugim kriterijima za odreðivanje psihièkih sposobnosti(Sharp, 1899. prema Reisman, 1976.). Meðutim, u to se vrijeme na nekoliko mjes-ta pojavio i jedan novi pristup. Na Freiburškom sveuèilištu (Njemaèka) je HugoMünsterberg, psiholog koji je kasnije otišao na Harvard, izradio niz od èetrnaesttestova za odreðivanje psihièkih sposobnosti djece. Ti su testovi bili slo�eniji odGaltonovih i Cattellovih zadataka, mjereæi slo�enije djelatnosti poput èitanja, kla-sificiranja objekata i izvoðenja matematièkih operacija. Njemaèki psihijatar EmilKraeplin (autor jednog od prvih sustava klasifikacije mentalnih poremeæaja)takoðer je izradio testove za ispitivanje slo�enih mentalnih funkcija kao što supamæenje i pa�nja.

Konaèno i najva�nije, 1895. godine Alfred Binet - francuski odvjetnik i znan-stvenik koji je zajedno s Henriem Beaunisom utemeljio prvi francuski laboratorijza psihologiju, zapoèeo je izradu mjera za slo�ene mentalne sposobnosti normal-ne i retardirane djece. Binetovo ukljuèivanje u testiranje proizašlo je iz njegovauviðanja da bi se zaostaloj djeci (koja se kao posebna dijagnostièka skupina spo-minju tek od 1838. godine) moglo pomoæi kad bi ih se moglo identificirati i pos-vetiti im posebnu pa�nju u obrazovanju. Binet i njegov kolega Victor Henri opi-sali su 1896. godine bateriju testova koji nisu mjerili samo “jednostavne djelo-miène procese” poput prosuðivanja prostora, motorièkih vještina, mišiænih na-pora i pamæenja, veæ i razumijevanje, pa�nju, sugestibilnost, estetsko prosuði-vanje i moralne vrijednosti.

Tako je do 1896. godine psihologija veæ bila ukljuèena u mjerenje individual-nih razlika u mentalnom funkcioniranju. U to su vrijeme u psihologiji postojaladva djelomièno preklapajuæa pristupa toj zadaæi: (1) Galton-Cattellovi senzomo-torièki testovi, namijenjeni procjeni naslijeðenih, relativno stabilnih psihièkihstruktura i (2) instrumenti Bineta i drugih, koji su naglašavali slo�ene psihièkefunkcije koje se u odreðenoj mjeri mo�e nauèiti. Za razvoj klinièke psihologijebila su va�na oba ova pristupa. Galton-Cattellov pristup potaknuo je pojavu prvepsihologijske klinike, a Binetov je pristup proizveo mentalni test koji æe tom no-vom podruèju dati njegov prvi jasni identitet. Iako su se prvi amerièki psiholozioslanjali na Binetov test, prihvatili su Galtonovo stajalište da je inteligencija ve-æim dijelom naslijeðena.

Nastavak ove prièe, meðutim, uslijedit æe tek nakon razmatranja treæeg glav-nog utjecaja na klinièku psihologiju: promjene stajališta o psihièkim poremeæa-jima i njihovu lijeèenju.

$���� ������ � %� ���������& �� ���� % ��

Od poèetka pisane povijesti ljudska su biæa pokušavala protumaèiti bizarne ilioèito iracionalne oblike ponašanja. Kako je tijekom stoljeæa popularnost razlièitih

��� ��������������������� ���������������� �!

teorija rasla i padala mijenjao se i polo�aj razlièitih pomagaèkih zanimanja, pa ionaj klinièke psihologije.

Najranija tumaèenja poremeæenog ponašanja ukljuèuju magiène sile i natpri-rodne èimbenike. Smatralo se da su osobe koje su se “ludo” ponašale opsjednutedemonima ili duhovima, a njihov je tretman ukljuèivao razlièite oblike egzor-cizma (ukljuèujuæi i trepanacije ili bušenje malih rupa u glavi koje su duhovimatrebale omoguæiti izlaz). U Grèkoj, u vremenu prije Hipokrata, te su se ideje po-javile u nešto promijenjenom obliku. Poremeæeno ponašanje pripisivalo se utje-caju jednog ili više bogova. Èak i u ranim monoteistièkim kulturama bog se sma-trao moguæim izvorom problematiènih oblika ponašanja. U Starom zavjetu namse npr. ka�e: “Bog æe te smlaviti ludilom, sljepoæom i zapanjenošæu srca” (Petaknjiga Mojsijeva, 28:28). U sredinama u kojima je prevladavao natprirodni pris-tup tumaèenju poremeæenog ponašanja, filozofija i religija bile su dominantne utumaèenju i bavljenju takvim ponašanjem. (Iako se u današnjoj zapadnoj kulturitakva tumaèenja više ne istièu, natprirodna, a naroèito demonološka tumaèenja jošsu uvijek utjecajna u drugim kulturama diljem svijeta, a i u nekim etnièkim i vjer-skim supkulturama Sjeverne Amerike.)

Natprirodna tumaèenja poremeæaja ponašanja bila su još uvijek vrlo utjecajnakada je, negdje oko 4. stoljeæa prije Krista, grèki lijeènik Hipokrat pretpostavio dasva takva odstupanja imaju prirodne uzroke. Hipokrat je tvrdio da su poremeæajiponašanja, kao i drugi oblici ponašanja, funkcija raspodjele èetiri tjelesne teku-æine ili humora: krvi, crne �uèi, �ute �uèi i sluzi ili flegme. Ta teorija, opæenitopriznata kao prvi medicinski model poremeæaja ponašanja, otvorila je vrata pojmumentalne ili psihièke bolesti i uèinila ukljuèivanje medicinske struke u njezinolijeèenje pravovaljanim. Od Hipokrata pa sve do pada Rimskog Carstva 476. go-dine, lijeènici su podr�avali i naglašavali tjelesni ili medicinski model poremeæajaponašanja.

Meðutim, u srednjem vijeku medicinski model je nestao sa scene. Crkva jepostala glavna socijalna i pravna institucija u Europi, demonološka tumaèenjaporemeæaja ponašanja ponovno su prevladala, a sveæenici ponovno preuzeli odgo-vornost za sve postupke s oboljelima. Mnogi lijeènici, kao i uvijek domišljati,postali su sveæenici. Crkva je poèela lijeèiti “umobolne” osobe istjerivanjem du-hova za koje se pretpostavljalo da su ih obuzeli. Evo primjera zaziva iz 10. stoljeæanamijenjenog ubla�avanju ili uklanjanju histerije koja je u to vrijeme smatranasamo �enskom bolešæu uzrokovanom kretanjem uterusa pod kontrolom demona.

O maternico, maternico, maternico, cilindrièna maternico, crvena mater-nico, bijela maternico, mesnata maternico, krvareæa maternico, velika ma-ternico, napuhnuta maternico, o demonska maternico!.... Preklinjem te, omaternico, u ime Svetog Trojstva da se vratiš na mjesto s kojeg se ne trebašni pomicati ni okretati...vrati se tamo, bez srd�be, na mjesto koje ti je Go-spodin odredio... Preklinjem te, ne nanosi štetu Bo�joj djevojci, N., nemojzaokupljati njezinu glavu, grlo, potiljak, grudi, uši, zube, oèi, nosnice, lopa-tice, ruke, šake, srce, �eludac, gušteraèu, bubrege, leða, zglobove, pupak,crijeva, mjehur, bedra, potkoljenice, pete, nokte, veæ miruj na mjestu kojeje Bog za tebe odabrao kako bi ova Bo�ja djevojka, N., mogla biti izlije-èena. (Zilborg i Henry, 1941., str. 131-132)

�" �������� �������������

Kasnije, kad je Crkva uvela inkviziciju za identifikaciju heretika (nevjernika) idrugih osoba pod vra�jom kontrolom, mnogi ljudi koje bismo danas smatrali du-ševno bolesnima bili su uhvaæeni u tu mre�u. Lijeènici-sveæenici “dijagnostici-rali” su pretpostavljene nevjernike tra�eæi vra�je znakove (stigmata diaboli) nanjihovoj ko�i, ili otkrivajuæi pomoæu oštrih predmeta “mrtve toèke” ili lokalnuanesteziju (Spanos, 1978.). Kada bi jednom opsjednutost demonima bila utvrðena(a obièno je tako bilo), “tretman” se sastojao od muèenja kojim se nastojalo iznu-diti priznanje krivovjerja, ili spaljivanja na lomaèi.

Ta se praksa u razlièitim oblicima nastavila u Europi i Sjevernoj Americi svedo 18. stoljeæa, ali mnogo prije nego što je konaèno ukinuta, lijeènici i znan-stvenici poèeli su pomno istra�ivati demonološki model. Postupno se tretman de-vijantnih osoba pretvorio u zatvaranje u novoosnovane bolnice i azile, poput Sv.Marije od Bethlehema u Londonu (osnovana 1547. godine). Pokret osnivanja bol-nica spasio je mnoge �ivote, ali ih nije nu�no uèinio i vrijednima �ivljenja. Iako semnogi znanstvenici iz 18. stoljeæa sla�u da su umobolne osobe zaista patile odneke duševne bolesti (a ne opsjednutosti), medicinska struka, koja je nastojalaponovno preuzeti problem u svoje ruke, nije glede lijeèenja imala baš nešto za po-nuditi. Bolesne osobe, na koje je javnost gledala s nerazumijevanjem i strahom, amnogi još uvijek i s uvjerenjem da su opsjednute, nisu bile ništa više od zat-vorenika koji su �ivjeli u straviènim uvjetima i uz potpuno neprikladnu skrb. Nji-hovi su lijeènici smatrali da njihova duševna bolest proizlazi iz ošteæenja mozgaili - vraæajuæi se Hipokratu - preobilja krvi. U bolnici Sv. Marija od Bethlehema,primjerice:

Lijeènik bi dolazio jednom godišnje kako bi odredio lijeèenje: puštanje krvisvim bolesnicima u travnju, pra�njenje crijeva i povraæanje onima koji supre�ivjeli u svibnju, pa ponovno puštanje krvi svim pacijentima u listo-padu. U manjim privatnim ustanovama ... lijeènik bi dolazio jednom u desetgodina kako bi odredio naèin lijeèenja za nadolazeæu dekadu. Institucio-nalizacija se sastojala u prikivanju utamnièenih bolesnika lancima uz zid,bièevanju, premlaæivanju, izrugivanju i hranjenju najgorim napojem (Reis-man, 1976., str. 10).

Zahvaljujuæi europskim i sjevernoamerièkim reformatorima iz 18. i ranog 19.stoljeæa (Philipe Pinel, William Tuke, Benjamin Russel i Eli Todd) poèeli su se uustanovama za duševno bolesne stvarati humaniji uvjeti i naèini lijeèenja Pinel jeuveo eru moralnog postupanja ovim komentarom: “Uvjeren sam da su ove du-ševno bolesne osobe neukrotive samo stoga što im je uskraæena sloboda i svje�zrak” (citirano prema Ullman i Krasner, 1975., str. 135). Tako se pojavila novaspoznaja da se duševno bolesnim osobama mo�e pomoæi, a ne ih samo sakrivatiod oèiju javnosti. Lijeènici su zadr�ali odgovornost za njihovo oslobaðanje iz za-toèeništva. Uloga lijeènika u tretmanu duševnih poremeæaja uèvršæena je kada jekasnije u 19. stoljeæu identificiran sifilis kao uzrok opæe paralize, deteriorirajuæegmozgovnog sindroma koji se nekada smatrao oblikom duševne bolesti. Prona-la�enje organskog uzroka za taj duševni poremeæaj bilo je potpora stajalištu da svimentalni poremeæaji imaju organsku osnovu, koja æe biti otkrivena i za drugebolesti. Zamisao da “ne postoji iskrivljena misao bez iskrivljene molekule” (Ge-rard, 1956., citirano prema Aboodu, 1960.) ubrzala je nestajanje moralnog tret-

��� ��������������������� ���������������� ��

mana i potaknula “psihijatrijsku revoluciju” u kojoj su lijeènici zahuktano tra�iliorganske uzroke i tjelesne tretmane za sve oblike mentalnih bolesti (Zilborg iHenry, 1941.).

Ima ironije u èinjenici da je ta revolucija dovela i do zamisli da bi duševni pore-meæaji mogli biti izazvani i psihološkim uzrocima. Sredinom 19. stoljeæa nekolikoje francuskih lijeènika, ukljuèujuæi i Jean-Martin Charcota, Hyppolytea Bernhe-ima i Pierra Janeta, zapoèelo ispitivati pojavu koju je Franz Anton Mesmer nazvao“animalni magnetizam”, a koju je engleski kirurg James Braid kasnije nazvao“hipnotizam”. Utvrdili su da se hipnozom mogu ubla�iti odreðeni poremeæaji po-našanja, naroèito histerija (danas poznata pod nazivom konverzivni poremeæaj).Razmatrali su i moguænost da su duševne bolesti barem djelomièno psihološkogporijekla, pa bi stoga u njihovu lijeèenju psihološki tretman mogao biti uèinkovi-tiji od medicinskog. Njihov je rad naišao na odjek kod mladog beèkog neurologa,Sigmunda Freuda, koji je veæ 1896. godine predlo�io prvi dio teorije koja je pore-meæaje ponašanja smatrala posljedicom dinamièke borbe ljudskog uma da zado-volji instinktivne (uglavnom seksualne) �elje, ne kršeæi pri tome pravila i zabranevanjskog svijeta. Medicinski krugovi nisu s oduševljenjem prihvatili Freudovuteoriju. Jedan je lijeènik nazvao Freudovu ideju “znanstvenom bajkom” (Krafft-Ebing, prema Reisman, 1976., str. 41). Ipak, ta je ideja izrasla u sveobuhvatnu teo-riju o dinamièkoj prirodi ponašanja i poremeæaja ponašanja, te je u konaènici pre-usmjerila cjelokupan razvoj struka koje se bave mentalnim zdravljem, ukljuèujuæii klinièku psihologiju.

U poèetku je Freudov utjecaj na klinièku psihologiju bio vrlo slab, djelomiènostoga što je njegova teorija bila vrlo kontroverzna, a djelomièno i zato što se bavilamentalnim bolestima koje su krajem 19. stoljeæa bilo iskljuèivo podruèje medi-cine. U to vrijeme psiholozi nisu polagali nikakvo pravo na obavljanje tretmana,ali su, kao što æemo vidjeti, dinamski pristupi uvedeni od Freuda i njegovih sljed-benika oblikovali djelatnosti klinièkih psihologa u drugim podruèjima i konaènostvorili temelj za njihovo ukljuèivanje u terapiju.

' ( ������������������)�*+,-.�/�*,*0.

Razmatranje triju glavnih korijena klinièke psihologije pokazalo nam je da jedo kraja 19. stoljeæa bio pripremljen temelj za njezino pojavljivanje u obliku po-sebne discipline. Psihologija se pojavila kao znanost, psiholozi su poèeli primje-njivati znanstvene metode u prouèavanju individualnih razlika, a Freudov dinam-ski pristup poremeæajima ponašanja zapoèeo je psiholozima zainteresiranima zanjihovo razumijevanje otkrivati golema nova podruèja istra�ivanja

U tom se povijesnom okru�enju pojavio prvi klinièki psiholog, AmerikanacLightner Witmer. Nakon diplomiranja na Sveuèilištu Pennsylvania 1888. godine,Witmer je radio na svom doktoratu iz psihologije u Wundtovu laboratoriju u Leip-zigu. Doktorirao je 1892. godine, nakon èega je imenovan proèelnikom psiholo-gijskog laboratorija Sveuèilišta Pennsylvania.

�� �������� �������������

U o�ujku 1896. godine mjesna uèiteljica, Margaret Maguire, zamolila je Wit-mera da pomogne jednom od njezinih uèenika, “Charlesu Gilmanu”, kojeg je opi-sala kao “kronièno lošeg èitaèa”. Witmer je, kao bivši uèitelj, “prihvatio sluèaj” itako postao ne samo prvim klinièkim psihologom, veæ i zaèetnikom pothvata kojiæe postati prva psihologijska klinika na svijetu (Routh, 1996.). Spremnost psi-hologa da se bavi djeèjim školskim problemom mo�da se danas ne èini dovoljnoznaèajnom da bi se mogla proglasiti kamenom temeljcem struke, ali sjetite se dase sve do tada psihologija bavila ljudima samo s ciljem opæenitog prouèavanjaponašanja, a ne bavljenja pojedincem. U to je vrijeme Witmerova odluka bilo to-liko neobièna kao što bi to danas bio pokušaj nekog modernog astronoma daodredi “najbolju” putanju Mjeseca s ciljem njezina mijenjanja.

Witmerov se pristup sastojao u procjeni Charlesova problema i odreðivanjupostupaka za njegovo uklanjanje. Njegovo je procjenjivanje pokazalo da Charlesima ošteæenje vida, kao i probleme s èitanjem i pamæenjem, što je Witmer nazvao“vizualna verbalna amnezija”. Danas bi takve smetnje vjerojatno bile dijagnosti-cirane kao disleksija, jedna od teškoæa uèenja. Witmer je preporuèio intenzivanrad s instruktorom koji bi djeèaku pomogao u prepoznavanju rijeèi, a da ih prijetoga ne mora proèitati slovo po slovo. Taj je postupak doveo Charlesa do razine nakojoj je mogao normalno èitati (McReynolds, 1987.)

Cjelokupan Witmerov rad nije bio podjednako utjecajan, ali nekoliko aspekatanjegove nove klinike na du�e su vrijeme obilje�ili klinièki rad:

1. Veæinu njegovih klijenata èinila su djeca, što je bila prirodna posljedica èi-njenice da je Witmer predavao djeèju psihologiju, objavio svoje prve ra-dove u èasopisu Pedijatrija (Pediatrics) i privukao pa�nju uèitelja zabrinu-tih za svoje uèenike.

2. Njegove preporuke za pru�anje pomoæi klijentima slijedile su dijagnostièkuprocjenu.

3. Witmer nije radio sam, veæ u timu u kojem su kao èlanovi ili savjetovateljisudjelovali razlièiti struènjaci.

4. Jasan naglasak bio je na spreèavanju buduæih problema pomoæu rane dijag-noze i uklanjanja postojeæih teškoæa.

5. Witmer je isticao da se klinièka psihologija treba graditi na naèelima ot-krivenima unutar znanstvene psihologije kao cjeline.

U govoru koji je odr�ao 1896. godine na sastanku tada èetiri godine stareAmerièke psihološke udruge Witmer je opisao svoju novu vrstu psihologije. Nje-gov prijatelj Joseph Collins isprièao je to ovako:

[Witmer je rekao] da klinièka psihologija proizlazi iz rezultata prouèavanjabrojnih ljudskih biæa, jednog po jednog, te da analitièka metoda razliko-vanja mentalnih sposobnosti i nedostataka stvara pomoæu postanalitièkihgeneralizacija sreðenu klasifikaciju opa�enog ponašanja. Iznio je tvrdnju

��� ��������������������� ���������������� ��

da je psihologijska klinika ustanova za pru�anje socijalnih i opæih usluga,obavljanje izvornih istra�ivanja i poduèavanje studenata o preventivnojupotrebi psihologije, koja ukljuèuje profesionalnu, obrazovnu, korek-cijsku, higijensku, industrijsku i socijalnu orijentaciju ili voðenje. Jedinareakcija koju je dobio od svoje publike bilo je lagano podizanje obrva neko-licine starijih èlanova (citirano u Brotemarkle, 1947., str. 65).

Takav je olovni prijem razumljiv uzmemo li u obzir èetiri èinjenice znaèajneza to doba:

Prvo, veæina psihologa smatrala se znanstvenicima i vjerojatno ulogu kojuim je Witmer opisao nisu smatrali prikladnom za sebe. Drugo, èak da sunjegove prijedloge i smatrali vrijednima pa�nje, samo je mali broj psiho-loga imao potrebno obrazovanje ili iskustvo za obavljanje funkcija koje jeWitmer predlagao. Treæe, psiholozi nisu bili spremni ugroziti svoj znan-stveni polo�aj, koji je u to vrijeme ionako još bio nesiguran, uskakanjem unešto što su smatrali preuranjenom primjenom. Èetvrto, bez obzira na pre-vladavajuæe skeptiène ili konzervativne stavove, Witmer je imao nesretantalent da se antagonizira sa svojim kolegama (Reisman, 1976., str. 46).

Reakcija na Witmerov govor pokazala je prve naznake nastajuæih sukoba iz-meðu psihologije kao znanosti i psihologije kao struke. Kao što je veæ reèeno, nekiod tih sukoba još su i danas barem toliko aktivni kao što su bili 1896. godine.

Usprkos prigovorima kolega, Witmer je nastavio svoj klinièki rad i proširiosvoju kliniku kako bi mogao izaæi na kraj sa sve veæim brojem sluèajeva. U po-èetku su klijenti uglavnom bili “spora” ili zaostala djeca, ali je klinika kasnijepoèela prihvaæati i djecu s govornim poremeæajima, senzornim problemima i teš-koæama uèenja. U skladu sa svojom preventivnom orijentacijom, Witmer je radioi s “normalnom” i intelektualno superiornom djecom, a savjetovao je i njihove ro-ditelje i uèitelje.

Nova klinika zapoèela je 1897. godine organizirati èetverotjedne ljetne teèa-jeve iz djeèje psihologije, u kojima su bili prikazivani sluèajevi, davane upute zadijagnostièko testiranje i prikazivane tehnike uklanjanja problema. Do 1900. go-dine klinièko osoblje, koje je èinilo 11 èlanova, moglo je dnevno obraditi trojedjece, a 1907. godine Witmer je osnovao i školu za školovanje retardirane djece.Iste je godine utemeljio novi klinièki èasopis Psihologijska klinika (Psychologi-cal Clinic) i izdao prvi broj. Do 1909. godine u Witmerovoj je klinici bilo obra-ðeno više od 450 sluèajeva. Pod njegovim utjecajem Sveuèilište Pennsylvaniauvelo je u školskoj godini 1904./05. formalne teèajeve iz klinièke psihologije.Klinièka psihologija zapoèela je svoj put.

Meðutim, utjecaj Witmerove klinike,škole, èasopisa i obrazovnih teèajeva bioje ogranièen. Witmer je pokrenuo klinièku psihologiju, ali nije imao nikakvog ut-jecaja na smjer njezina razvoja, uglavnom stoga što je zanemarivao veæinu razvoj-nih promjena koje æe kasnije postati va�ne u klinièkoj psihologiji. Tako je, pri-mjerice, Witmer ignorirao novi test inteligencije Alfreda Bineta, Binet-Simonovuljestvicu, prilikom njezina uvoðenja u Sjedinjene Amerièke Dr�ave. Poput Bine-tovih ranijih testova, i ovaj je instrument bio namijenjen mjerenju slo�enih men-

�� �������� �������������

talnih procesa, a ne stabilnih psihièkih struktura kojima se bavio Witmer. UsprkosBinetovu upozorenju da njegov test nije potpuno objektivna mjera inteligencije,Binet-Simonov test privukao je opæu pa�nju. Henry H. Goddard s Vineland stu-dija (dr�ava New Jersey) èuo je o testu tijekom svog boravka u Europi 1908. go-dine, pa je i donio Binet-Simonovu ljestvicu u Sjedinjene Amerièke Dr�ave kakobi se pomoæu nje mogla procjenjivati “slaboumna” djeca u klinici koju je osnovaodvije godine ranije. Popularnost Goddardova prijevoda Binet-Simonove ljestvicei revizije koju je 19l6. godine uèinio Lewis Terman (poznate pod nazivom Stan-ford-Binet test) rasla je tolikom brzinom da je nadmašila sve ostale testove inteli-gencije, ukljuèujuæi i one koje je koristio Witmer. Binetove ljestvice postale susredišnje za procjenjivaèku funkciju klinièke psihologije, koja je sve do 1910. go-dine bila slabo organizirana. Diljem Sjedinjenih Amerièkih Dr�ava sveuèilišnepsihologijske klinike (do 1914. godine veæ ih je bilo više od 20), kao i ustanove zaretardirane poèele su prihvaæati Binetov pristup, napuštajuæi Witmerove “staro-modne” metode.

Witmer je ignorirao i klinièko procjenjivanje odraslih, èime su se drugi kli-nièki psiholozi poèeli baviti kako bi pomogli psihijatrima u postavljanju dijag-noze i odreðivanju tretmana za mozgovno ozlijeðene osobe i druge probleme. Veænakon 1907. godine psihologijsko ispitivanje duševno oboljelih osoba postalo jedio rutinskog pregleda. Slièna su procjenjivanja obavljana i u zatvorima, kako bise zatvorskom osoblju pomoglo u identificiranju poremeæenih osuðenika i plani-ranju rehabilitacijskih programa.

I na kraju, Witmer se nije pridru�io drugim klinièarima u primjeni psihotera-pije ili u prihvaæanju Freudova pristupa poremeæajima ponašanja. Klinièari su se sFreudovim pristupom upoznali suraðujuæi u bolnicama za duševne bolesti s psihi-jatrima, kao i u djeèjim centrima koji su, iako èesto pod upravom psihijatra, za-pošljavali psihologe. Pokret osnivanja djeèjih savjetodavnih centara u Sjedinje-nim Amerièkim Dr�avama potaknuo je Nacionalni odbor za mentalnu higijenu,skupina koju je utemeljio bivši duševni bolesnik, Clifford Beers, a koju su po-dr�avali William James, harvardski psiholog, i Adolf Meyer, najpoznatiji ame-rièki psihijatar tog vremena. S financijskim sredstvima filantropa Henry Phippsa,odbor (koji je kasnije postao Nacionalna udruga za mentalno zdravlje) radio je napoboljšanju lijeèenja mentalno bolesnih i prevenciji nastanka psihièkih poreme-æaja.

Prvu savjetodavnu kliniku za djecu osnovao je psihijatar, roðen u Engleskoj,William Healy, u Chicagu 1909. godine. Iako je poput Witmera i Healy radio sdjecom, koristio timski pristup i naglašavao prevenciju, njegova je orijentacijabila sasvim razlièita. Kao prvo, umjesto prete�itog bavljenja teškoæama uèenja ilidrugim obrazovnim problemima, Healy se usmjerio na sluèajeve djeèjeg po-našanja koje je privlaèilo pa�nju školskih vlasti, policije ili sudova. Healyeva jeklinika radila u skladu s pretpostavkom da su malodobni prijestupnici patili odpsihièke bolesti, koju je trebalo lijeèiti prije nego što prouzroèi te�e probleme.Druga je razlika bila što je pristup osoblja Healyeve klinike (koje se na poèetkuzvala Psihopatski institut za malodobne osobe, a kasnije Institut za istra�ivanjemalodobnh osoba) bio pod sna�nim utjecajem Freudove psihodinamske teorije.

��� ��������������������� ���������������� ��

Popularnost psihodinamskog pristupa silno je porasla kada je, iste godine kadje Healy otvorio svoju kliniku, psiholog G. Stanley Hall organizirao nastup Freu-da i dvojice njegovih sljedbenika, Carla Junga i Sandora Ferenczia na proslavidvadesetogodišnjice Clark sveuèilišta u Worcesteru, dr�ava Massachusetts. Tajdogaðaj i s njim povezana predavanja “prodala” su psihoanalizu amerièkim psiho-lozima (iako ne i Witmeru, koji nije bio prisutan; Routh, 1996.). Freudova je teo-rija bila u skladu s interesima psihologa koje je zanimalo kako se um nosi s okoli-nom (funkcionalizam Williama Jamesa i G. Stanleya Halla) nasuprot interesu odèega se um sastoji (Wundtov strukturalizam). Freudova je teorija odgovarala iamerièkom naglasku na pragmatiènosti.

U povodu tog uzbuðenja oko Freuda, psihologijske klinike i djeèji savjeto-davni centri poèeli su slijediti Healyev, a ne Witmerov model. Ta je èinjenica,povezana sa sve raširenijom uporabom Binetovih testova inteligencije, ostavilaWitmera u pozadini klinièke psihologije koju je osnovao. Witmer je, dakako,ostao aktivan, ali se uglavnom bavio poslovima i klijentima koji se danas viševe�u uz školsku psihologiju, profesionalnu orijentaciju, govornu terapiju i obra-zovanje namijenjeno osobama s posebnim potrebama nego uz klinièku psiholo-giju (Fagan, 1996.).

Onog èasa kad je klinièka psihologija prihvatila Binet-Simonove ljestvice,poèela je njezina identifikacija s testiranjem problematiène djece u klinikama isavjetodavnim centrima. Ta je slika o klinièkoj psihologiji navela njezine kritièarena tvrdnju da klinièari provode suviše vremena dijagnosticirajuæi beznadne sluèa-jeve, te da njihova orijentacija nije u dovoljnoj mjeri psihoanalitièka. Meðutim, tesu kritike imale slab uèinak, jer su škole i druge djeèje institucije trebale klinièkepsihologe za testiranja, koja su ubrzo došla u modu. Postupan porast potreba zapsihološkim uslugama u razdoblju od 1910. do 1917. godine praæen je i postupnimširenjem klinièke psihologije. Klinièari su primjenjivali veæ prihvaæene testove,stvarali nove i provodili istra�ivanja o pouzdanosti i valjanosti svih testova. Ve-æina novih instrumenata bila je namijenjena mjerenju inteligencije, ali se nekolikousmjerilo i na procjenjivanje liènosti pomoæu slobodnih asocijacija ili pitanja uupitnicima.

Meðutim, ljudi koji su se �eljeli obrazovati za klinièke psihologe suoèavali suse u to vrijeme s pravim problemima. Na studijima poput vinelandskog, bilo jevrlo malo slobodnih mjesta za sta�iste, te opæenito, malo teèajeva iz testiranja in-teligencije i srodnih podruèja. U to doba još nisu postojali formalizirani programiza obrazovanje iz klinièke psihologije, pa se bilo tko mogao proglasiti “klinièkimpsihologom”. Amerièka psihološka udruga (APA) takoðer nije bila od pomoæizbog svoje zaokupljenosti znanstvenim aspektima psihologije. Štoviše, jedinoslu�beno prepoznavanje problema tog novog podruèja ukljuèeno je u rezolucijuAmerièke psihološke udruge iz 1915. godine, kojom se ne preporuèa uporabamentalnih testova od strane nekvalificiranih osoba.

U prosincu 1917. godine skupina nezadovoljnih klinièara slo�ila se da æenajbolje unaprijediti interese svoje nove profesije pomoæu nove organizacije kojusu nazvali Amerièka udruga klinièkih psihologa (AACP). Meðutim, njihovastrategija nije bila uspješna, pa su se 1919.godine, nakon što im je APA obeæala da

�� �������� �������������

æe posvetiti više pa�nje njihovim struènim temama i problemima, ponovno pri-dru�ili Amerièkoj psihološkoj udruzi kao njezina klinièka sekcija.

� ��(��!� �� � )�*,*+./*,1*.

Kada su Sjedinjene Amerièke Dr�ave ušle u I. svjetski rat, trebalo je klasifici-rati golem broj novaka s obzirom na njihovu intelektualnu sposobnost i psiho-lošku stabilnost. Nije bilo tehnika kojima bi se to moglo uèiniti pa je vojska zamo-lila Roberta Yerkesa (tadašnjeg APA predsjednika) da predsjedava odboru koji jetrebao izraditi prikladne mjere, a sastojao se od eksperimentalnih psihologa kojisu se bavili procjenjivanjem2 . Odbor je izradio testove inteligencije poznate podnazivom Alfa i Beta vojni testovi. Ti su testovi bili namijenjeni grupnom testi-ranju pismenih ili nepismenih odraslih osoba, kao i otkrivanju poremeæajaponašanja. Odbor je preporuèio i uporabu Upitnika psihoneurotiènosti RobertaWoodwortha (koji je tada bio diskretno preimenovan u “popis osobnih podataka”;Yerkes, 1921. prema Dennis, 1948.). Do 1918. godine psiholozi su ispitali gotovo2 milijuna muškaraca.

Uloga koju je tijekom rata klinièka psihologija imala u procjenjivanju odraslihnije umanjila interes nekih klinièara za ispitivanje djece, ali su se ipak mnogi psi-holozi namjestili u ustanovama koje su se bavile testiranjem odraslih. Klinièari supoèeli upotrebljavati i širi raspon testova inteligencije za djecu i odrasle, kojimasu dodavane i nove mjere za ispitivanje liènosti, interesa, posebnih sposobnosti,èuvstava i crta. Psiholozi su velik broj tih testova sami stvarali, istovremeno pri-hvaæajuæi neke testove od psihoanalitièki orijentiranih europskih psihijatara. Nekiod najpoznatijih instrumenata tog razdoblja ukljuèuju Jungov test slobodnih aso-cijacija (1919.), Rorschachov test mrlja (1921.), Millerov test analogija (1926.),Goodenough test nacrtaj èovjeka (1926.), Strongov test profesionalnih interesa(1927.), Test tematske apercepcije (TAT, 1935.), Bender-geštalt test (1938.) iWechsler-Bellevue test inteligencije (1939.).

U tom se razdoblju pojavilo toliko psihologijskih testova (više od 500 do1940.) da je za njihovu katalogizaciju bio nu�an Godišnji priruènik o mentalnimmjerenjima (Buros, 1938.). Razvoj, primjena i evaluacija tih instrumenata i daljeje poticala klinièko procjenjivanje i istra�ivanje. Cattell je 1921. godine osnovaoPsihološku korporaciju za prodaju testova i pru�anje savjetodavnih i istra�ivaèkihusluga poduzeæima i industriji. U tom su razdoblju klinièki psiholozi stvoriliteorije i provodili istra�ivanja o prirodi liènosti, izvorima ljudske inteligencije(npr. naslijeðe ili okolina), uzrocima poremeæaja ponašanja, upotrebi hipnoze iodnosu izmeðu naèela uèenja i poremeæaja.

Do sredine 30-ih godina u Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama bilo je 50 psi-hologijskih klinika i barem 12 djeèjih savjetodavnih centara. Klinièki psiholozi u

��� ��������������������� ���������������� ��

2 U toj su skupini bili Henry Goddard iz Vineland škole; Guy Whipple, izdavaè Priruènikaza testove iz 1910. godine i Lewis Terman, koji je izradio Stanford-Binet testove.

tim su ustanovama “sami sebe percipirali kao one koji se bave obrazovnim, a nepsihijatrijskim problemima. Bilo je, meðutim, sve te�e odr�ati takvo razlikovanjefunkcija” (Reisman, 1976. str. 176.177). Postupno, klinièari su svojim ulogamaprocjenjivanja, poduèavanja i istra�ivanja dodali i tretman. Krajem 30-ih godinaveæ ih je nekoliko otvorilo svoju privatnu praksu. Za veæinu tadašnjih klinièaraprovoðenje tretmana bila je prirodna posljedica njihova dijagnostièkog rada i pos-tupaka za uklanjanje problema koje su veæ primjenjivali kod djece. Ta je njihovanova funkcija proizlazila i iz sve veæe uporabe testova liènosti, poput Rorscha-chova i TAT testa. Raspravljanje o rezultatima u tim testovima s terapeutima (psi-hijatrima), koje se odvijalo na zajednièkom klinièkom jeziku, još je više pribli�ilopsihologe ulozi terapeuta. Psiholozi su bili i motivirani za prihvaæanje te uloge jerje ona širila njihov struèni identitet izvan samog testiranja, te im omoguæavala rads “cijelim pacijentom”, istodobno im otvarajuæi vrata do bolje plaæenih i odgovor-nijih poslova.

Iako se tijekom 30-ih godina poveæavao broj mjesta na kojima su radili klinièkipsiholozi, kao i broj njihovih klijenata i funkcija koje su obavljali, klinièka psi-hologija još uvijek nije bila priznata kao struka. Poèetkom II. svjetskog rata jošuvijek nije postojalo slu�beno obrazovanje za klinièke psihologe. Neki od kli-nièkih psihologa veæ su imali titulu doktora znanosti, neki samo magistra zna-nosti, dok je veæina imala samo diplomu ili èak i nedovršeni studij. Na mjestuklinièkog psihologa mogla se namjestiti osoba koju su “zanimali ljudi”, a koja jezavršila nekoliko teèajeva iz testiranja, psihologije abnormalnog do�ivljavanja iponašanja, te djeèjeg razvoja. Sveuèilišni odsjeci za psihologiju oklijevali suuvesti poslijediplomske programe iz klinièke psihologije jer su njihovi èlanovisumnjali u korisnost “primijenjene” psihologije, a brinula ih je i cijena takvog pro-grama. Ni APA nije pru�ala neku pomoæ, iako je gotovo preko volje tijekom 20-ihi 30-ih godina imenovala nekoliko odbora koji su trebali razmotriti pitanje obra-zovanja iz klinièke psihologije. Tako je, primjerice, Odbor za standarde obra-zovanja iz klinièke psihologije Amerièke psihološke udruge 1935. godine pred-lo�io da je za klinièkog psihologa potreban doktorat znanosti plus godina danapraktiènog rada pod supervizijom, ali je odmah nakon podnošenja tog izvješæa od-bor raspušten, a da napori koje je ulo�io nisu baš imali nekog uèinka.

Nezadovoljstvo klinièkih i ostalih psihologa koji nisu radili u obrazovnim us-tanovama dovelo je 1937. godine do ponovnog istupanja iz Amerièke psihološkeudruge i osnivanja posebne organizacije, koju su ovaj put nazvali Amerièka ud-ruga primijenjene psihologije (AAAP). Sadr�avala je odjele za savjetodavnu, kli-nièku, školsku i industrijsku psihologiju. Ova je udruga bila samostalna šest go-dina, da bi se zatim ponovno vratila u Amerièku psihološku udrugu.

Krajem 30-ih godina sve su sastavnice suvremenog podruèja klinièke psiholo-gije veæ bile okupljene: njezinih 6 djelatnosti (procjenjivanje, tretman, istra-�ivanje, poduèavanje, savjetovanje i administracija) veæ se pojavilo. Klinièka sepsihologija proširila izvan klinika i bolnica, zatvora i drugih ustanova. Njezini supraktièari radili s odraslima i djecom, motivirani za samostalan nastup struke. Ne-dostajala je još samo potpora roditeljske discipline klinièke psihologije i društva.Ta je potpora uslijedila kao posljedica II. svjetskog rata.

� �������� �������������