(ZLO)UPOTREBA ARHEOLOGIJE U POLITIČKE I IDEOLOŠKE SVRHE

Gustaf Kossina (1858. – 1931.)

GUSTAF KOSSINAGustav Kossina bio je po obrazovanju klasični filolog i germanist. Počeo je proučavati kulturu starih Germana.

1902. utemeljio je na Sveučilištu u Berlinu prvu katedru za prethistoriju arheologiju („deutsche Archäologie) u Njemačkoj. Iz njegove škole izašao veći broj europskih arheologa-prethistoričara. Katedra nije nikad postala redovita, odnosno bila je izvanredna.

Koncepcijski sukob Kossine s klasičnim arheolozima., koji su davali težište na istraživanju rimskih nalazišta u Germaniji, posebno rimskog limesa. S obzirom da sjeverni dio Europe nije bio u sastavu Rimskog Carstva, tamo nije bilo spomenika antičke civilizacije. Tu su se arheolozi usredotočili na istraživanje prethistorijskih kultura. Vrlo brzo otkriveno i istraženo nekoliko desetaka neolitičkih naselja kulturnog kruga linearnotrakaste keramike.

Za razliku od pozitivističkog smjera tog vremena (čiji je vrhunac opredjeljenje arheoloških nalaza u vremenu i prostoru) začeo je tzv. Siedlungsarchäologie (arheologija naseljavanja), koja je istraživala povijest pojedinačnih populacija i etničku pripadnost kulture. Kretao je od postavke da su granice kultura podudaraju s granicama etničkih zajednica. Drugim riječima iza svake kulture stoji etnička zajednica (pleme, narod).

Kossina je stvorio nordijsku teoriju prema kojoj je neolitička kultura u širem smislu nastala na sjeveru Europe i da se odatle proširila prema jugu, gdje su ljudi zbog povoljnijih klimatskih uvjeta razvili visoke civilizacije starog vijeka. Od sjevera idu sva kulturna kretanja kroz cijelo prethistorijsko doba. Smatrao je da je sjeverna Europa prapostojbina Indoeuropljana, odnosno Indogermana (kako su tada nazivani u lingvistici) i odatle su se proširili u druge krajeve i od njih su nastali mnogobrojni narodi. Indoeuropljani su izjednačavani s narodom Arijevaca. S obzirom da je sjeverna Europa postojbina Germana odakle su se oni u željezno doba proširili po Europi, napravljen je kontinuitet od neolitika preko Arijevaca do Germana. Nije se vodilo računa o promjenama tijekom prijelomnih razdoblja

Širenje Germana kao Arijevaca prema Kossini.

Jezgra i širenje Indo-Europljana prema suvremenim spoznajama

U manifestnom predavanju Prethistorijska rasprostranjenost Germana u Njemačkoj održanom u Kaselu 1895. tvrdi:

„Njemački narod i njemačka kultura, u svojoj snažnoj nadmoćnosti, nemaju potrebe da, radi podrške daljnjem rasprostiranju ili osiguranju svoga postojanja, posežu za titulom posjednika tisućugodišnje pret-historije, kao što su to učinile druge nacije silujući povijesne činjenice. Nas Nijemce, a s nama i sve članove germanskih plemena može to ispuniti ponosom i moramo se diviti snazi malog nordijskog pra-naroda kada vidimo kako su njegovi sinovi u prastarom dobu i iskonu osvojili čitavu Skandinaviju i Njemačku, a u srednjem vijeku proširili se po Europi, u novije doba po dalekim dijelovima svijeta.” (1896.).

Knjižica Porijeklo Germana. O metodi naseobinske arheologije:„Vodeći princip, čija je točnost za rana povijesna vremena oprobana tisuću puta, uvijek ponovno dokazivana, također važi za blisko ograničena kao i za daljnja prethistorijska razdoblja i pokazuje svoju valjanost, jest sljedeći: Oštro definirana arheološka kulturna područja, odgovaraju u svim vremenima različitim narodima i plemenima.Područja kultura su područja naroda. Kulturna područja odgovaraju plemenima.” (1911.)

Reakcija Moritza Hoernesa:„To simplificirano tumačenje određenja prethistorijskih posuda s povijesnim plemenima odaje dojam jedne šale, jedne parodije; ali autor je tako svetački ozbiljan (...) Jedna koštana igla za njega je dovoljna da odredi njezino porijeklo na sjeveru; jedan par narukvica na Glasincu za njega je siguran dokaz da su nositelji te kulture preko Bosne kretali ka Grčkoj ...” (1903.)

Kossinnin odgovor:Ali, jesam li ja ikad olako identificirao posude s narodom? Dakle, u neku su ruku moji zaključci zasnovani na neprimjerenim osnovama. Nisam li naprotiv uvijek razmatrao cijele kulture u njihovoj oblasti pružanja i njihovom kretanju? Tu pripada grobni inventar, svaki put svojstven pogrebni običaj, je li humka ili ravan grob, je li ograđen kamenom ili je cista itd., uključujući karakteristične priloge – različite oblike oružja, posuđa, nakita, posebno jantara, ogrlica od školjki itd., čak i najviše rasna pripadnost. Prethistoričar točno zna koliko bogat kulturni sadržaj se podrazumijeva kada jedan stručnjak spomene jednostavnu riječ Schnurkeramik, ali ne i laik. (1911).

Kossinnina tipološka metoda u konceptu kulture i nacionalne prethistorije:„Zajedno tipološki opis određene kulturne skupine određenog doba zajedno sa strogom kronološkom studijom majka-kćerka skupine, to jest sljedećom starijom i sljedećom mlađom fazom promatrane kulturne skupine, to su bez daljnjeg plodovi naše naseobinske arheologije.” (1911.).

Kossinna u svom nacionalističkom žaru nije zaboravio mjesto Europe:„Prethistorija nas, međutim, uči upravo suprotno. Možemo ići koliko god želimo, do neolitičkog doba i dalje, uvijek smo zadivljeni europskim kulturnim stadijumom u usporedbi s Orijentom, kao i srednjo- i sjevernoeuropskom kulturom unutar same Europe. Uvijek prethistorija jasno prepoznaje kako su kulturni utjecaji u kamenom dobu prodirali, ne od Orijenta k Europi, i ne od južne ka sjevernoj Europi, nego u oba slučaja u suprotnom smjeru.” (1912.).

Childovo tumačenje:„(...) u prethistoriji, kao što je to očigledno i danas, kultura je bila neovisna od rase, i nije bila stvar biološkog nasljeđa nego društvene tradicije.” (1933.).„Kultura nije a priori kategorija elaborirana u učenjima filozofa i onda nametnuta iz vana arheolozima. Kulture su vidljive činjenice. (...) Tumačenje opažajne pojave (fenomena) je dopunjena etnografijom. Osobine kulture se tako zajedno pokazuju arheolozima zato što su djelo jednog naroda, prilagođeno svome okruženju, osvjedočene zajedničkim iskustvom, one zato iskazuju individualnost ljudske skupine sjedinjene zajedničkom društvenom tradicijom.” (1935.)

Paul Reinecke (1871. – 1959.)

Gero von Merhart (1886. – 1959.)

MARBURŠKA PRETHISTORIČARSKA ŠKOLA

1927. na Filozofskom fakultetu Philipps-Universität u Marburgu na rijeci Lahn utemeljena prva redovita katedra za prethistorijsku arheologiju.

1928. za prvog redovitog profesora imenovan Gero von Merhart.

Težište studija bio je na brončanom i starijem željeznom dobu, ali su proučavana sva prethistorijska razdoblja i rani srednji vijek.

Studij je na egzaktan način, suprotno nacističkoj arheologiji, imao sljedeći metodološki pristup:

a) profinjivanje postojećih kronologija;

b) regionalne analize i sinteze;

c) tipološko-kronološke analize s kartiranjem određenih tipova materijalne kulture.

1937. i 1938. nacisti su privodili Merharta, koji je obolio, pa ga je privremeno zamijenio Ernst Sprockhoff. Poslije toga Merharta su štitili njegove kolege i studenti, koji su bili članovi SS-a ili časnici Wehrmachta.

1942. Merhart je nasilno umirovljen. Reaktiviran 1945. i predavao do 1949. Profesor emeritus 1952.

33 studenta su doktorirala kod njega, a nekoliko arheologa i habilitiralo. Najpoznatiji učenici: Kurt Bittel, Werner Buttler, Rafael Uslar, Otto Uenze, Wolfgang Dehn, Wolfgang Kimmig, Jaochim Werner, Friedrich Holste, Thea E. Hevernick, Hans Jürgen Hundt. Edward Sangmeister. Poslije rata: Hermann Müller Karpe, Georg Kossack, Werner Coblenz. Od stranaca: Ion Nesor, Francois Bursch, Barry Raftery. Specijalizacija: Martin Almagro Basch i Vladimir Milojčić.

Robert Rudolf Schmidt

DRUŠTVO THULE (TULA)

AMT ROSENBERG

• Alfred Rosenberg jedan je od prvih

članova NSDAP-a i glavnih rasnih teoretičara, odnosno ideologa stranke.

• Nije se mnogo razumio u antropologiju pa je svoje teorije zasnivao na filozofskim idejama. Rasa je za njega bila duhovna, a ne biološka kategorija. Jedinke određene rase pripadale su jedinstvenoj cjelini, a imale su zajednički duh, dok su pojedinci samo njegovi izrazi.

• Dominirale su teorije bjelačke superiornosti, ekstremnog njema-čkog nacionalizma i antisemitizma. Na dnu njegove rasne ljestvice su crnci i Semiti, a na vrhu bijela arijevska rasa. Smatrao je da bi se i Slaveni mogli uklopiti u arijevsku rasu i germansku kulturu.

• Utemeljio je službu za kulturnu politiku (tzv. Amt Rosenberg).

• U okviru te službe 1937. utemeljen Odjel za prethistoriju i ranu historiju, pod vodstvom Hansa Reinertha. Od 1941. Odjel postao samostalna služba.

AHNENERBE

„NASLJEĐE PREDAKA"

• Neka od arheoloških istraživanja:• Bohuslan u Švedskoj, selektivno

uzimanje otisaka petroglifa• Bliski istok (Franz Altheim i Erika

Trautman), grad Hatra u Iraku• Dolina Murga u Schwarzwaldu,

pokazalo se da je riječ o starokršćanskom naselju.

• Mauern pećine u Bavarskoj. Prvo istraživao R. R. Schmidt. Kasnije istraživao Assien Bohmer. Neandertalski grobovi i koplja pripisani kromanjoncima i to proglašeno najstarijim kromanjon-skim nalazištem.

• Italija, Val Kamonika, Franz Altheim uzimao otiske petroglifa