ranosrednjovjekovni natpisi na kamenim spomenicima s ... · sveučilište u zadru odjel za...
TRANSCRIPT
Sveučilište u Zadru
Odjel za arheologiju Preddiplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni)
Diana Ćorić
Ranosrednjovjekovni natpisi na kamenim spomenicima s područja Šibensko-kninske županije
Završni rad
Zadar, 2017.
Sveučilište u Zadru
Odjel za arheologiju Preddiplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni)
Ranosrednjovjekovni natpisi na kamenim spomenicima s područja Šibensko-kninske županije
Završni rad
Studentica:
Diana Ćorić Mentor:
Doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić
Zadar, 2017.
Izjava o akademskoj čestitosti
Ja, Diana Ćorić, ovime izjavljujem da je moj završni rad pod naslovom Ranosrednjovjekovni natpisi na kamenim spomenicima s područja Šibensko-kninske županije rezultat mojega vlastitog rada, da se temelji na mojim istraživanjima te da se oslanja na izvore i radove navedene u bilješkama i popisu literature. Ni jedan dio mojega rada nije napisan na nedopušten način, odnosno nije prepisan iz necitiranih radova i ne krši bilo čija autorska prava.
Izjavljujem da ni jedan dio ovoga rada nije iskorišten u kojem drugom radu pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj, obrazovnoj ili inoj ustanovi.
Sadržaj mojega rada u potpunosti odgovara sadržaju obranjenoga i nakon obrane uređenoga rada.
Zadar, 10. listopad 2017.
SADRŽAJ
1 UVOD ................................................................................................................................ 1
2 O ŠIBENSKO – KNINSKOJ ŽUPANIJI ....................................................................... 2
3 NASTANAK I RAZVOJ RANOSREDNJOVJEKOVNE HRVATSKE DRŽAVE .. 3
4 ARHEOLOŠKA DJELATNOST NA ŠIBENSKO-KNINSKOM PODRUČJU U OKVIRIMA ISTRAŽIVANJA STAROHRVATSKIH EPIGRAFSKIH NATPISA ........ 6
5 NOSITELJI DEDIKACIJE – DAROVATELJI I ZAVJETNICI ............................... 8
6 STAROHRVATSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI KAO DOKAZ ETNIČKOG I POVIJESNOG POSTOJANJA HRVATA ............................................................................ 9
7 EPIGRAFSKA BAŠTINA NA ŠIBENSKO – KNINSKOM PODRUČJU ............... 13 7.1 Kapitul ...................................................................................................................................... 13 7.2 Biskupija kod Knina ................................................................................................................. 16
7.2.1 Crkvina – Sv. Marija ............................................................................................................ 16 7.2.2 Stupovi – Sv. Cecilija ........................................................................................................... 25 7.2.3 Sv. Trojica ............................................................................................................................ 27
7.3 Knin .......................................................................................................................................... 27 7.3.1 Spas ...................................................................................................................................... 28 7.3.2 Kninsko podgrađe – Sv. Stjepan............................................................................................28
7.4 Uzdolje – Sv. Ivan .................................................................................................................... 31 7.5 Cetina – Sv. Spas ...................................................................................................................... 34 7.6 Golubić ..................................................................................................................................... 35 7.7 Krković ..................................................................................................................................... 35 7.8 Mokro polje – Crkvina ............................................................................................................. 36 7.9 Pađene ...................................................................................................................................... 37 7.10 Gradac kod Drniša – Sv. Petar ................................................................................................. 38 7.11 Bribir ........................................................................................................................................ 40 7.12 Otres Lukačuša ......................................................................................................................... 43 7.13 Ždrapanj kod Skradina – Sv. Bartul ......................................................................................... 45 7.14 Šibensko Donje polje – Sv. Lovro ............................................................................................ 47
8 ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 52
9 SAŽETAK ....................................................................................................................... 54
10 SUMMARY ................................................................................................................. 55
11 LITERATURA ........................................................................................................... 56
12 ILUSTRACIJE ........................................................................................................... 58
1
1 UVOD
U ovom radu obrađuju se ranosrednjovjekovni natpisi s područja današnje Šibensko–kninske
županije. Nakon kratkog pregleda geografskih obilježja radnog područja zadanog temom, rad
donosi kratki pregled povijesnih zbivanja i nastanka srednjovjekovne hrvatske države. Težište
rada usmjereno je na srednjovjekovnu epigrafsku građu nađenu na arheološkim nalazištima
diljem Šibensko–kninske županije. U radu se donosi pregled epigrafskih spomenika nađenih
na 14 različitih nalazišta, koji imaju iznimnu važnost za hrvatsku historiografiju i nacionalnu
arheologiju.
2
2 O ŠIBENSKO – KNINSKOJ ŽUPANIJI
Područje Šibensko–kninske županije rasprostire se središnjim dijelom istočnojadranske obale.
Županija na sjeveru graniči s Bosnom i Hercegovinom, s kojom je odijeljena Dinarskim
gorjem, dok zapadni dio zauzima šibensko otočje. Karakteristično obilježje županijskog
područja predstavlja izraziti krški reljef, unutar kojeg su se oblikovala veća plodna polja, kao
što su Kosovo, Petrovo i Kninsko polje.1 Krajolikom se rasprostiru i manja sušna polja,
smještena jugoistočno od Ravnih Kotara, pretežno na području bukovačke zaravni na koju se
naslanja Dalmatinska zagora s većim dijelom zaobalja, krškim pobrđem i dodirnim nižim
zonama u priobalnom području. Na šibenski dio Zagore odnosi se srednji tok Krke s Čikolom,
dok drniškim područjem prevladavaju manja polja među krškim uzvisinama, poput Petrovog
polja, omeđenog gorskim, brdskim terenom i golim kršom Promine. Nižim predjelima pripada
područje između Čikole i Krke s Kistanjskom zaravni s obje strane. Područje kninske Zagore
obilježava raščlanjen viši pojas Dinare, pod kojim se rasprostiru udoline i polja s riječnim
tokovima Zrmanje, Krke s pritokom Butišnicom i Krčićem na sjeveru Kninskog polja.
Prostrani dolinski prostor Cetine, Krke i Zrmanje značajan je za prometni razvitak Kninskog i
Kosovog polja od ranog srednjeg vijeka, o čemu svjedoče i starohrvatska nalazišta u Kninu,
Kapitulu i Biskupiji.2
1 A. DURMAN, 2006, 59. 2 D. MAGAŠ, 2013, 194-196.
3
3 NASTANAK I RAZVOJ RANOSREDNJOVJEKOVNE HRVATSKE DRŽAVE
Razdoblje od 6. do 9. stoljeća obilježeno je složenim procesima u etnogenezi Hrvata, o čemu
svjedoče izvori za najstariju hrvatsku povijest: De administrando imperio Konstantina
Porfirogeneta, nastalog krajem prve polovice 10. stoljeća, potom Ljetopis Popa Dukljanina iz
12. stoljeća, te Historia salonitana Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća.3 Za ovaj rad važan je
podatak iz Porfirogenetovog djela gdje se u 30. glavi donose podaci o tematu Dalmacije i
zemlji Hrvata podijeljenoj u županije. Navode se Plivanjska, Hlijevanska, Imotska, Cetinska,
Pesentska, Nonska, Sidraška, Primorska Bribirska i Kninska županija te tri županije kojima
vlada ban, a to su Krbava, Lika i Gacka.4 Navedeni izvori nastaju u kasnijem vremenu te su
drugorazredni, što se ne mora odnositi na kakvoću. O porijeklu i doseljenju Hrvata na istočni
Jadran u 7. i 8. stoljeću, malo je vijesti iz povijesnih vrela.5
Prve vijesti koje se odnose na hrvatski etnički prostor vijesti su o ustanku donjopanonskog
kneza Ljudevita Posavskog protiv Franaka i odnose se na društveno–političke odnose unutar
pojedinih slavenskih plemena.6 U doba vladanja Ludovika I Pobožnog dolazi do sukoba
između furlanskog markgrofa Kodolaha i kneza Ljudevita zbog nasilnog ponašanja prema
panonskim Hrvatima. U želji da se oslobodi franačke vlasti Ljudevit poziva Karantance,
primorske Hrvate i Timočane na ustanak protiv Franačkog carstva.7 Knez Borna se kao
franački vazal suprotsavlja Ljudevitu 819. godine na Kupi. U franačkim analima Borna se
818. godine spominje kao knez Gačana (dux Guduscanorum), a od 823. godine kao knez
Dalmacije i Liburnije (dux Dalmatiae atque Liburniae).8 Nakon sukoba s Ljudevitom Franci
su se morali suočiti s rastućom bugarskom silom, koja širi svoju vlast na područje Panonske
Hrvatske. Tom prilikom Bugari protjeruju franačke poglavare (duces) i postavljaju kneza
Ratimira. Nakon smirivanja političkih prilika u franačkoj državi kralj Ludovik Njemački šalje
posavskog markgrofa Ratboda da pokori kneza Ratimira, čime je Panonska Hvatska vraćena
pod okrilje Ludovikove vlasti. Kao vjeran franački vazal na tom se prostoru krajem 9. stoljeća
spominje knez Braslav (880. - 896.).9 Od ratnih sukoba s Ljudevitom do doba kneza Trpimira,
3 N. BUDAK, 1994, 10. 4 M. ŠVAB, N. TOMAŠIĆ, 1994, 82. 5 N. BUDAK, 1994, 10. 6 N. BUDAK, 1994, 17. 7 F. ŠIŠIĆ, 1975, 84-86. 8 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8816 , 6.10.2017. 9 F. ŠIŠIĆ, 1975, 87-89.
4
nisu zabilježeni nikakvi sporovi. Na moru nemire uzrokuju Neretvani, koji se s Venecijom
nadmeću za prevlast. Ističu se gusarenjem kao unosnom privrednom djelatnošću, čime su
mletačkim trgovcima nanosili veliku štetu. Nakon Borne i njegovih nasljednika, središte
ranosrednjovjekovne Hrvatske smješta se na Klis.10
Nakon ukinuća furlanske markgrofovije Dalmatinska Hrvatska izravno je podređena
franačkom caru Lotaru I11 koji vlada Italijom od 822. do 825. godine, a prema Verdunskom
ugovoru od 843. godine vlada i Burgundijom, te zemljama između rijeka Schelde, Massa i
Rajne.12 U to je doba dalmatinsko–hrvatski knez Mislav u sukobu s Mlečanima, nakon čega s
duždom Petrom Tradenikom 839. godine sklapa trajan mir pokraj crkve Sv. Martina, koja se
vjerojatno nalazila u Poljičkom primorju. Knez Mislav je u Putalju podigao crkvu Sv. Jurja i
obdario je posjedima i kmetovima. Splitskoj crkvi i nadbiskupu Justinu daruje desetinu svih
prihoda s kneževskog posjeda na Klisu. Mislavovo darivanje važno je s političkog gledišta, jer
predstavlja prvo darivanje nekog hrvatskog vladara crkvenoj instituciji pod upravom
carigradskog patrijarha. Povoljni politički odnosi između Bizantskog Carstva i franačke
države u to doba, kao i stabilnost ranosrednjovjekovne Mislavove kneževine, predstavljaju
čvrst temelj za uspon srednjovjekovne Hrvatske dolaskom kneza Trpimira na vlast.13
Zemlje Trpimirovića bile su temelj vlasti i moći, a mogle su potjecati iz dva izvorišta.
Trpimirovići su zemlje baštinili po rodu ili su predstavljale dio carskog posjeda u rukama
hrvatskog vladarskog vrha. Zemlje su smještene na nekadašnjem salonitanskom ageru pa se
čini mogućim da su Trpimirovići, osim kneževske vlasti, raspolagali i dijelom bizantskog
državnog posjeda. Uslijed navedenog može se pretpostaviti da je Trpimir došao na vlast
nasljednim putem. U organiziranju državnog ustrojstva, Trpimir se oslanja na instituciju
Crkve. Podno kliške tvrđave gradi benediktinski samostan u Rižinicama.14 O ugledu Trpimira
svjedoči podatak da je njegovo ime uz pridjevak dominus oko 845. godine zabilježeno na
Čedadskom evanđelistaru. Prvi spomen hrvatskog imena sačuvan je u darovnici kneza
Trpimira iz 852. godine, u kojoj Trpimir daruje splitskog nadpiskupa dijelom desetine s
kliškog imanja i potvrđuje stečene zemlje na hrvatskom teritoriju.15
10N. BUDAK, 1994, 18-19. 11 F. ŠIŠIĆ, 1975, 91. 12 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37212 , 6.10.2017. 13 F. ŠIŠIĆ, 1975, 92. 14 N. BUDAK, 1994, 20. 15 N. BUDAK, 1994, 203.
5
Od Trpimira započinje razdoblje borbe za osamostaljivanje hrvatske kneževine, koja će u
Branimirovo doba reformom crkvene hijerarhije te Teodozijevom obnovom i gradnjom
crkava, stvoriti uvijete za sjedinjene dalmatinskog i hrvatskog teritorija. Navedene promjene u
Branimirovo doba potvrđuje sedam, do sada, pronađenih natpisa s njegovim imenom.
Priklanjanjem dalmatinskih biskupa Papi, postepeno se smanjuje utjecaj goleme ninske
biskupije, koja na istočnom Jadranu predstavljala franačko središte iz kojeg se širi val
kristijanizacije.16 Kao protutežu franačkim misionarima, moravski knez Rastislav poziva
Ćirila i Metoda, čime se slavensko glagoljaštvo širi i na hrvatski ranosrednjovjekovni teritorij.
Nakon Branimira, na prijestolje dolazi Muncimir. Na sačuvananom dijelu natpisa iz Uzdolja
kod Knina iz 895. godine, uz ime kneza Muncimira, čita se titula princeps i označava potpunu
centralizaciju vlasti na teritoriju tadašnje ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine.17
Doseljenje Mađara između 896. i 900. godine donosi važne promjene na području Potisja i
srednjeg Podunavlja. Odjek tih promjena prepoznatljiv je i na području ranosrednjovjekovne
hrvatske kneževine. Tako, krajem prve četvrtine 10. stoljeća, Tomislav odbija upade Mađara
na hrvatsko područje i širi svoju vlast na veći dio Panonske Hrvatske. Tadašnja sisačka
biskupija, koja je pripadala patrijarhatu u Akvileji, potpada pod vlast hrvatskog vladara.18
Tijekom dvaju Sabora (925. i 928.), održanih u nadbiskupskom Splitu crkveno je ujedinjen
teritorij Dalmacije i Hrvatske i uspostavljena jedinstvena crkvena hijerarhija, čime je
obnovljena salonitanska metropolija. Nakon uspješnih borbi protiv Mađara i Bugara,
Tomislav gradi dobre odnose s dalmatinskim gradovima, dobivši od Bizanta titulu konzula i
upravu nad Dalmacijom. Time je omogučeno i političko zajedništvo hrvatskog i dalmatinskog
teritorija.19 Tomislav je prvi hrvatski vladar kojeg papina kancelarija oslovljava titulom kralja,
što predstavlja nastavak podizanja ugleda hrvatskog vladarskog vrha od strane rimske crkve,
koja je započela s Muncimirovom titulom princeps, a prenositi će se na Tomislavove
nasljednike.20
Držislav od Bizanta 969. godine dobiva oznake kraljevske časti, kao i titulu eparha i patricija
o čemu svjedoči kapitulski natpis koji uz Držislavovo ime donosi i ime suvladara ili
nasljednika predstavljajući precizno utvrđenu hijerarhiju, kojom se regulira nasljeđivanje
16 N. BUDAK, 1994, 28. 17 N. BUDAK, 1994, 29. 18 F. ŠIŠIĆ, 1975, 115-116. 19 V. DELONGA, 1996, 39. 20 N. BUDAK, 1994, 31.
6
prijestolja.21 Crkveni raskol 1054. će od rimskog kršćanstva odvojiti područja balkanske i
istočne Evrope.22 Unatoč neprilikama, Petar Krešimir IV uz suvladara Zvonimira, nastavlja
prosperitetnu politiku. Niz moćnih banova, koji započinje s Pribinom u hrvatskom kraljevstvu
nose ulogu suvladara sve do propasti Trpimirovića.23 Dolazak Dmitra Zvonimira na vlast
1075. godine istovremeno predstavlja najveći uspon ranosrednjovjekovnog hrvatskog
kraljevstva24 i početak nepovoljnog razdoblja u kojem će hrvatska država postupno izgubiti
svoju samostalnost.
4 ARHEOLOŠKA DJELATNOST NA ŠIBENSKO-KNINSKOM PODRUČJU U OKVIRIMA ISTRAŽIVANJA STAROHRVATSKIH EPIGRAFSKIH NATPISA
Zanimanje za istraživanje srednjovjekovne latinske epigrafike pojavljuje se već u doba
baroka. U djelu O kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije povjesničar Ivan Lucić, uz korpus
antičkih natpisa, donosi i podatke o nekoliko starohrvatskih latinskih natpisa. Tijekom 18.
stoljeća isusovački red, na čelu s Danielom Farlatijem, prikuplja antičku epigrafsku građu. U
tom razdoblju nastaje djelo Illyricum Sacrum. Tijekom prikupljanja podataka na području
dalmatinskih biskupija, Farlatijevi suradnici prepisuju i starohrvatske epigrafske natpise. Kada
je pod austrijskom vlašću 1821. godine utemeljen Arheološki muzej u Splitu, velika je pažnja
posvećena istraživanju dalmatinskog područja s naglaskom na iskopavanja antičke Salone,
koja provode F. Lanza i F. Carrara. Za preporodnih zbivanja u drugoj polovici 19. stoljeća
potaknuto je istraživanje spomenika nacionalne povijesti predvođeno dalmatinskim
svećenstvom, a pridružuju im se povjesničari među kojima su najistaknutiji Ivan Kukuljević
Sakcinski, Tadija Smičiklas i Franjo Rački. Nalazom arhitrava ograde svetišta s uklesanim
imenom kneza Branimira u Muću Gornjem 1871. godine postavljeni su temelji za razvoj
hrvatske nacionalne arheologije.25 Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće svojim se radom ističu fra
Lujo Marun, Frano Radić i Frane Bulić, koji objavljuju istražene predmete i vrednuju ih u
sklopu rekonstruirane cjeline.26
21 N. BUDAK, 1994, 206. 22 J. LE GOFF, 1998, 93. 23 N. BUDAK, 1994, 33. 24 V. DELONGA, 1996, 39. 25 V. DELONGA, 1996, 19-23. 26 M. ZEKAN, 2009, 235.
7
Pregled arheoloških istraživanja na području Šibensko–kninske županije može se pratiti od
1886. godine kada se provode terensko–istraživački radovi na Kapitulu kraj Knina, prilikom
čega je pronađena skupina ranosrednjovjekovnih epigrafskih spomenika. Među pronađenim
spomenicima najveći značaj pripada predromaničkom kamenom natpisu s imenima hrvatskih
vladara i ranoromaničkom nadgrobnom spomeniku hrvatskog dostojanstvenika. Iste godine
započinju i prvi terensko–istraživački radovi u kninskoj Biskupiji koja predstavlja
najmarkantnije arheološko nalazište hrvatskog ranog srednjeg vijeka s najvećim brojem
zabilježenih kamenih spomenika i epigrafskih zapisa. Usporedo se istražuju i arheološki
lokaliteti u kninskoj okolici: na brdu Spas, u Kninskom podgrađu, Uzdolju, Pađenima, te u
Golubiću i Mokrom polju. Nova arheološka otkrića na polju nacionalne arheologije potaknula
su Luju Maruna na osnivanje Kninskog starinarskog društva, čiji je rad objavljivan u prvom
arheološkom časopisu Starohrvatska prosvjeta. Daljnja arheološka istraživanja provedena su
u drniškoj okolici, Gornjoj Cetini i dijelu Ravnih kotara, a nađen arheološki i epigrafski
materijal smješten je u Prvi muzej hrvatskih starina u Kninu otvoren 1893. godine.27
Prva arheološka istraživanja na drniškom području provedena su prigodom obnove crkve Sv.
Petra u Gradcu pored Drniša 1897. godine. Sredinom 20. stoljeća objedinjuju se rezultati
terensko–istraživačkih radova, a ubikaciju toponomastičkog nazivlja niza starohrvatskih
arheoloških lokaliteta provode Lovre Katić, Ljubo Karaman i Stjepan Gunjača. U daljnjem
razvoju nacionalne arheologije svojim djelatnostima se ističu Zdenko Vinski, Branko
Marušić, Dušan Jelovina i Janko Belošević. U razdoblju od 1947. do 1954. godine Stjepan
Gunjača provodi sustavna arheološka istraživanja na Vrhrici u neposrednoj blizini ušća rijeke
Cetine. Gunjačinom ustrajnom djelatnošću utemeljen je 1976. g. Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu, koji objedinjuje arheološke funduse Muzeja hrvatskih starina i Društva
Bihać. Neposredno nakon osnivanja nove muzejske ustanove pod okriljem Hrvatske
akademije formira se i Institut za nacionalnu arheologiju koji nosi istaknutu ulogu u
proučavanju srednjovjekovne spomeničke baštine.28
Posebnu važnost u istraživanju hrvatske nacionalne arheologije predstavlja
ranosrednjovjekovni Bribir sa svojom okolicom kojoj na području Šibensko–kninske županije
gravitiraju lokaliteti u Otresu, Ždrapnju kod Skradina i Krkoviću. Prva arheološka istraživanja
na Bribiru provodi Lujo Marun 1909. godine, a nastavlja ih Stjepan Gunjača u suradnji s 27 V. DELONGA, 1996, 25. 28 M. ZEKAN, 2009, 235.
8
Muzejom grada Šibenika. Najnovija istraživanja na Bribirskoj glavici provode se od 2014.
godine u suradnji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita i Muzeja grada Šibenika
s inozemnim suradnicima.29 Prvi arheološki radovi kod crkve Sv. Lovre u Grušinama
provedeni su pod vodstvom Luje Maruna i don Krste Stošića od 1935. do 1938. godine. 30
Sakralni kompleks s okolnim područjem nalazio se u posjedu kninskog kraljevskog samostana
Sv. Bartolomeja. Naknadna arheološka istraživanja nastavio je Zlatko Gunjača 1977. godine,
a istraživanja traju i danas.31
Proučavanju ranosrednjovjekovnih epigrafskih natpisa na tlu Dalmacije posvetili su se Ante
Jadrijević, Branimir Gabričević, Mate Suić i Željko Rapanić kojem pripada istaknuto mjesto u
istraživanju starohrvatske latinske epigrafike. Naglasak je na važnosti multidisciplinarnog
pristupa u istraživanju i rasvjetljavanju tema što ih nose posvetni epigrafi, liturgijski zapisi i
epitafi na kamenim spomenicima ranosrednjovjekovne Hrvatske.32
5 NOSITELJI DEDIKACIJE – DAROVATELJI I ZAVJETNICI
U ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj kneževini i kasnijem kraljevstvu, kao nositelji dedikacije u
epigrafskim natpisima, izdvajaju se dvije društvene kategorije. Prvoj skupini pripadaju
pojedinci najviših svjetovnih slojeva koji se pojavljuju kao izravni dedikanti i donatori
posvetnih natpisa. Uz osobno ime navodi se i titularna funkcija dedikanta i donatora.33
Dedikacijski zapisi spominju pripadnike rodovske aristokracije (iuppanus), koji uz vladara,
obnašanju državnu vlast (primates populi, comes palatii), a navode se samostalno ili uz
insignije više vlasti te hrvatske vladare (dux, dux magnus, comes, princeps, dominus, rex) kao
izravne nositelje ili pokrovitelje posvetnog čina. Epigrafski spomenici izravan su pokazatelj
ustroja ranosrednjovjekovne državne hijerarhije na hrvatskom etničkom području.34 Drugoj
skupini pripadaju osobe ranosrednjovjekovnog crkvenog staleža (diaconus, presbyter, abbas),
koji se na natpisima navode kao subjekti u procesu dedikacije i konsegracije sakralnih
objekata. Njihova je uloga vezana za sveukupno rješenje i funkcioniranje sakralnog prostora
29 A. MILOŠEVIĆ, 2017, 8. 30 J. MESIĆ ur., Ž. KRNČEVIĆ, 2004, 211. 31 V. DELONGA, 1996, 146. 32 V. DELONGA, 1996, 27. 33 V. DELONGA, 1996, 295 34 V. DELONGA, 1996, 297.
9
koji u ranom srednjem vijeku, uz jaku duhovnu komponentu u procesu kristijanizacije,
predstavlja ključno mjesto u društvenom i političkom životu onodobne Hrvatske.35
6 STAROHRVATSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI KAO DOKAZ ETNIČKOG I POVIJESNOG POSTOJANJA HRVATA
Starohrvatski natpisi uklesani u kamenu svjedoče u dobu vladanja hrvatskih vladara na
području hrvatskog etničkog područja od 9. do druge polovice 11. stoljeća. U
predromaničkom razdoblju najčešći darovatelji i dedikanti su hrvatski knezovi (duces), koji se
u epigrafskim tekstovima spominju u dvoipostoljetnom razdoblju. Predromanički epigrafski
spomenici s imenom kneza Branimira svjedoče o obnoviteljskom i graditeljskom zamahu,
kada se ranosrednjovjekovna hrvatska država priklanja zapadnoevropskom krugu i rimskoj
Crkvi. Svoj utjecaj u hrvatskom društvu učvršćuju i najuži vladarevi suradnici o čemu
svjedoče kameni natpisi župana Gastihe iz crkve Sv. Spasa na Cetini, te bribirskog župana
Pristine kao nositelja posvetnog natpisa u Ždrapnju.36
U vrijeme Trpimirovića vladarski položaj potvrđuje temeljni naslov dux Chroatorum, koji
označava etnonimsku oznaku. Uz posvetni natpis iz Šopota, spomen hrvatskog etnosa
susrećemo i na donatorskom natpisu iz Kapitula u kojem knez, vjerojatno Svetoslav, nosi
naslov dvx Hroatorvm. Na natpisu iz Ždrapnja i natpisu iz Nina susreće se naslov dux
Sclavorum koji se navodi kao odrednica etnopolitičke pripadnosti u Branimirovo doba. U
latinskim se tekstovima navodi različito (Clavitnorum = Sclavorum; Sclavitnorum) zbog lakše
prilagodbe latinskog jezika fonetskim i morfološkim oblicima hrvatskog jezičnog sustava.
Pravilno sastavljen natpis na epigrafičkom spomeniku proizlazio je iz tekstovnog predloška i
stečenog znanja sastavljača. U starohrvatskom epigrafskom korpusu znatno je češći oblik
navođenja hrvatskog imena o čemu svjedoče mnogi fragmenti i dočeci latinskih natpisnih
tekstova (C/h/roati, -orum). Učestali spomen hrvatskog imena na predromaničkim i
ranoromaničkim kamenim natpisima potvrđuje etnopolitičku odrednicu ranosrednjovjekovnog
hrvatskog društva s izdvojenom rodovskom aristokracijom, uz vladarski vrh i širi sloj etnika
(gens Chrvatorum).37
35 V. DELONGA, 1996, 302. 36 V. DELONGA, 1996, 297. 37 V. DELONGA, 1996, 321.
10
Hrvatski epigrafski korpus u najvećoj je mjeri prisutan na području antičke Liburnije, koje će
se u kasnijim srednjovjekovnim izvorima navoditi v Hrvatih, a potvrđeno je u nizu vladarskih
natpisa. Epigrafski izvori ranog srednjeg vijeka također su pokazatelj procesa promjene
vladarskih titula dux – rex. Na trabeaciji ograde svetišta iz Šopota čita se dvojna titula
(Branimero commes dvx Crvatorvm cogita [vit…]) što je jedinstven slučaj u dosadašnjoj
ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj epigrafici. Navedeni naslovi (comes i dux) spominju se
odvojeno u pisanim povijesnih izvorima, kao što su to za Hrvate iznimno važna pisma pape
Ivana VIII (872. – 882.). Titula princeps čita se na zabatu ograde svetišta crkve Sv. Ivana iz
Uzdolja kod Knina kojom se Muncimir (… princeps namque Muncimyr…) označava kao
prvak hrvatskog roda. Navedeni čin naslovljavanja proizlazi iz diplomatičke terminologije
splitskog biskupskog središta, koja se prepoznaje u ispravama oba splitska Sabora (925.,
928.).38
Naslov rex pojavljuje se za vladanja kralja Držislava, da bi u Krešimirovo doba predstavljala
jedini oblik tituliranja hrvatskog vladara, kako u povijesnim tako i u epigrafskim izvorima.
Titula je prvi put zabilježena u preciznom epigrafskom izvoru 976. godine na natpisu
sarkofaga kraljice Jelene u kraljevskom mauzoleju na Gospinom otoku (… Helena famosa
quae fuit uxor Mihaeli regi materque Stephani regis…). Naslov rex uklesan je i na ulomku
arhitrava predromaničke crkve Sv. Lovre u Morinjskom zaljevu kod Šibenika i možda se
odnosi na Petra Krešimira IV ili Zvonimira zbog uske veze Šibenika s kraljevskim središtem
u Kninu i vilom u Kosovu sa sijelom hrvatskog dvorskog biskupa.39 Već u Krešimirovo doba
rimska Crkva je nastojala sebi podložiti hrvatske vladare i područja kojima su vladali.
Krunidbom kralja Zvonimira (1075.) u bazilici Sv. Petra i Mojsije u Solinu osnažen je savez s
Crkvom u Rimu, čime se povećala moć hrvatskog vladara. Nakon objedinjavanja hrvatskih i
dalmatinskih krajeva, grad Knin postaje središte političkog djelovanja srednjovjekovne
Hrvatske.40
Predromaničke natpise karakterizira struktura sadržaja s verbalnom datacijom prisutnom od
ranog 9. stoljeća, što je odraz franačkog kulturnog utjecaja. Iz teksta se čita titula ili ime
pripadnika više vlasti, uz vrhovno pokroviteljstvo ili ime samog vladara kao vremenske
38 V. DELONGA, 1996, 324. 39 V. DELONGA, 1996, 321-325. 40 V. DELONGA, 1996, 333.
11
odrednice nastanka dedikacijskog ili donatorskog čina.41 Precizniji način datiranja moguće je
primijeniti na predromaničkim kamenim spomenicima koji sadrže numeričku odrednicu s
navođenjem indikcije ili bez nje, kao što su: posvetni natpis kneza Muncimira iz Uzdolja,
Jelenin epitaf iz Solina, posvetni natpis iz Muća i Pribimirov epitaf. Sličnost u određivanju
kronološkog okvira, kao i sadržajne i paleografske osobine kamenih natpisa upućuju na
utjecaj crkvenopolitičkog središta u Splitu, koje svoju latinsku tradiciju baštini od
kasnoantičke Salone.42
Od druge polovice 11. stoljeća uočljiva je promjena u sustavu stvaranja epigrafskog izraza,
pokrenuta novim kulturnim i duhovnim ozračjem otonske renesanse, potom crkvene reforme
pape Grgura VII (1073.- 1085.), obnove unutar benediktinskog redovništva u Italiji, a potom i
u dalmatinskom primorju. Provođenje crkvenih ideja u Dalmaciji, na čelu sa splitskim
nadbiskupom Lovrom (1059. – 1099.), i priklanjanje reformnom papinstvu odredila su daljnji
politički tijek hrvatske srednjovjekovne države, čija će se nastojanja potvrditi i na
ranoromaničkim epigrafskim natpisima dalmatinskih gradova i unutarnjih hrvatskih područja.
Ranoromanički spomenici, za razliku od predromaničkih, nađeni su u znatno manjem broju.
Rasprostiru se na užem području srednje Dalmacije na nekadašnjim kraljevskim posjedima u
Kliškoj županiji te na užem području Knina i Biskupije. Iznimku predstavlja ranoromanički
donatorski natpis župana Godečaja iz crkve Sv. Križa u Ninu.
Spomenici ranoromaničkog doba rijetko nose natpise posvetno–donatorskog značaja, a do
izražaja dolaze kratki sakralni natpisi, kao i tekstovi s liturgijskom tematikom. Dobu rane
romanike pripadaju i natpisi konsekrativnog karaktera (consacratio), o čemu svjedoči i natpis
na kamenoj plohi trabeacije ograde svetišta na Crkvini (Biskupija), koja potječe iz zadnje
četvrtine 11. stoljeća. Za razliku od predromaničkog doba u kojem su natpisi kao instrument
kristijanizacije imali i ulogu dokazivanja moći vladarskog vrha i učvršćivanja vlasti,
ranoromanički spomenici dokaz su temeljne duhovne preobrazbe žitelja ranosrednjovjekovne
Hrvatske u prilikama povećane potrebe za izgradnjom novih sakralnih objekata. Gradnja i
obnova crkvenih građevina potaknuta je intervencijom i zaštitom samog vladara, što
potvrđuju biogradske opatijske crkve Sv. Ivan i Sv. Toma, Sv. Petar i Mojsije u Solinu, Sv.
Bartul na Kapitulu itd. Pod kraljevim pokroviteljstvom obnavlja se i crkva Sv. Lovre na
Grušinama (šibensko Donje polje) koja je u posjedu kraljevskog samostana Sv. Bartolomeja. 41 V. DELONGA, 1996, 319-320. 42 V. DELONGA, 1996, 326-327.
12
Novu koncepciju ranoromaničkog epigrafskog korpusa pružaju kameni spomenici na Crkvini,
s izmijenjenim funkcijskim i tradicionalnim svojstvima. Uz natpise na zabatima ograda
svetišta i arhitravima pojavljuju skulptorska djela s uklesanim epigrafom inspirirana
onodobnim europskim ikonografijskim stilom. Navedeni utjecaj uočava se na primjerima
kamenog raspela s inskripcijom I(esus) N(azarenus) R(rex) I(udeorum) te na likovnoj
tranzeni s prikazom Maiestas Virginis i natpisom četiriju Evanđelista. Likovnu kompoziciju
ranoromaničkih epigrafskih spomenika prati kratak natpis ili naslov sakralnog i teološkog
sadržaja. U taj kontekst smješta se i ulomak portala s likom i imenom Stefatona u
ranoromaničkoj crkvi Sv. Stjepana u Kninu.43
43 V. DELONGA, 1996, 332-339.
13
7 EPIGRAFSKA BAŠTINA NA ŠIBENSKO – KNINSKOM PODRUČJU
Slika 1. - Nalazišta ranosrednjovjekovnih kamenih natpisa na području Šibensko - kninske županije.
7.1 Kapitul
Lokalitet Kapitul smješten je oko 1 km zračne linije istočno od kninske tvrđave na
najjužnijem dijelu rasčlanjene zaravni na položaju Kunčevića pohumlja. Prisojna strana
pohumlja lagano se spušta prema pritoki Kosovčici, u čijoj je blizini smješten crkveni
kompleks sa stolnicom kninskog biskupa iz 13. stoljeća. U prilog tome svjedoči i toponim
Kapitul, koji označava nekadašnji kaptol. Na istočnoj strain, uz rub Kosova polja, leži selo
Biskupija, nekadašnji posjed hrvatskog biskupa, koje s Kapitulom zauzima jedno od
najznačajnijih mjesta u hrvatskoj historiografiji.44 Na položaju nekadašnjeg rimskog
veteranskog naselja na Kapitulu, u najnižim je slojevima iskopano nekoliko fragmenata i
cjelovitih antičkih spomenika te nadgrobnih stela pripadnika legio XX Valeria victrix i legio
XI (CPF), koje su povremeno ili stalno boravile u kastrumu Burnum (Šupljaja).45 U
Branimirovo doba na Kapitulu je podignut benediktinski samostan Sv. Bartolomeja, čiju
važnost u političkom životu ranosrednjovjekovne hrvatske države potvrđuju vladarske isprave
44 S. GUNJAČA, 1949, 39. 45 F. BULIĆ, (1888.), 1995, 3.
14
iz doba Petra Krešimira IV i Dmitra Zvonimira. Raznovrstan arheološki materijal na Kapitulu
potvrđuje postojanje većeg predromaničkog sakralnog objekta s tri utvrđene stilske faze,
tijekom kojih je došlo do promjene crkvenog namještaja. Istraživačkim radovima nisu nađeni
ostatci ranosrednjovjekovne crkvene građevine.46 Iznimno vrijedan doprinos poznavanju
starohrvatske arhitekture na području Knina i njegove okolice pripada kninskom župniku
Gašparu Vinjaliću, koji u svom pismu Radiniću izvještava o nekadašnjim događajima u svojoj
župi.47 Najznačajniji nalaz na području predromaničke crkve samostana Sv. Bartolomeja je
ograda stubišta ambona, koja svjedoči o obnovi unutrašnjosti bazilike u doba kralja Držislava.
Ploče su slučajno pronađene u funkciji poklopnice novovjekovnog groba tijekom radova na
izgradnji željezničke pruge 1886. godine u pravcu Siverić – Knin. Pluteje ambona krasi
kompozicija kružnica i čvorova spojenih kosim linijama u pleterni ornament, koji odaje
nepravilnu, ali jednostavnu i jasnu koncepciju.48 Na gornjem rubnom pojasu smješteno je
natpisno polje kojim teče natpis […Svetos]CLV DVX CHROATOR(um) IN TE(m)PVS
DIRZISCLV DVCE(m) MAGNV(m) kako se to vidi na slici 2.
Slika 2. Ograda stubišta ambona iz Kapitula (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXV., 73).
U tekstu se spominje knez Hrvata (dux Hroatorum) i ime Držislava velikog kneza (dux
magnum), a može se tumačiti statusom Držislava kao prijestolonasljednika uz kneza, koji se
spominje na natpisu, možda Svetoslava. U hrvatskoj historiografiji susreće se i mišljenje da je
Držislav za vrijeme klesanja natpisa još bio neokrunjen vladar te da je dux koji je naveden u
epigrafičkom tekstu njegov nasljednik, možda i suvladar, ili pripadnik pobočne loze
Trpimirovića. Kapitulski natpis važan je utoliko što pruža dokaz uređene vladarske hijerarhije
(cursus honorum) u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi tijekom druge polovine 10.
46 V. DELONGA, 1996, 107. 47 S. GUNJAČA, 1949, 39. 48 D. JELOVINA, 1989, 42.
15
stoljeća.49 Donaciju samostanskog opata potvrđuje jedan ulomak zaobljenog kamenog
kladenca sa sačuvanim uklesanim tekstom posvetnog karaktera […]CVS ABBAS FIE[ri…] //
[…]ORATE PR[o me…] kako se to vidi na slici 3a.
Slika 3. Kladenac za posvećenu vodu (a), nadgrobna ploča s dijelom latinskog natpisa (b), ulomak nadgrobne
ploče (c), Kapitul (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.XXXVI., 74, 75, 76).
Nadgrobni ranoromanički natpis, spojen od dvije veće kamene ploče, sadrži dio latinskog
natpisa u dva reda i tumači se kao epitaf […]HVNC PRIBI[me]RIVS PRE[…] // […]ANNOS
POST [se]PTEM DI[es…], prikazan na slici 3b. U hrvatskoj historiografiji zastupljena su dva
različita tumačenja uklesanog teksta. Ime Pribimerius spominje se u povijesnim izvorima za
vladavine kralja Miroslava, kojega je 949. ubio ban Pribina kako bi na prijestolje doveo
Krešimira II. Vjerojatnijim se čini mišljenje da se u imenu Pribimerius skriva ime bana
Pribimira, koji se navodi u ispravi iz 1086. kao vikar kralja Dmitra Zvonimira, čime se
kapitulski spomenik može smjestiti u poodmaklo 11. stoljeće.50 Tijekom arheoloških
iskopavanja od 1886. do 1890. nađen je i manji ulomak kamene ploče, na kojoj je očuvan
dočetak imena sa sufiksom - mir […]IMIR […] prikazan na slici 3c, koji upućuje na ime
Pribimir ili Trpimir.51
49 V. DELONGA, 1996, 108-109. 50 V. DELONGA, 1996, 110. 51 V. DELONGA, 1996, 111.
16
7.2 Biskupija kod Knina
Na blagom uzvišenju krške zaravni koja se proteže podno rubnog vijenca Kozjaka smješteno
je selo Biskupija kod Knina.52 Biskupija, ili nekadašnje srednjovjekovno Kosovo, navodi se
kao kraljevski posjed (villa regalis), dok se pod nazivom Biskupija spominje krajem 18.
stoljeća, kao nekadašnji posjed kninskog biskupa. Prva arheološka istraživanja proveo je Lujo
Marun 1886. - 1908. godine, dok je revizijska istraživanja čitavog kompleksa izveo Stjepan
Gunjača od 1950. do 1952. godine. Po svojoj povijesnoj važnosti Biskupija nadilazi lokalni
značaj, što potvrđuju provedena arheološka istraživanja.53
7.2.1 Crkvina – Sv. Marija
Vijesti o položaju crkve Sv. Marije (ecclesia S. Mariae) donosi nam O. Stjepan Zlatović
1883. godine navodeći je kao stolnu crkvu hrvatskog biskupa, koju je oko 1040. godine dao
sagraditi kralj Krešimir u selu Biskupiji pokraj Knina. Smještena je iznad starog katoličkog
groblja, prepoznatljivog po velikom broju biliga (stećci, mašete), ukrašenih motivima križa,
grba i štita, ili polumjeseca i šesterokrake zvijezde; a poneki s urezanim prikazom velikog
mača, čiji su ostaci grobnih ploča i danas vidljivi. Sakralni objekt je porušen 1415. godine i
nikada nije obnavljan. Lujo Marun kao mjesni župnik u Kninu, posvetio se brizi za
predromaničku crkvu i groblje, pa je naišao na temeljne zidove razmjerno uske sakralne
građevne koja u tlocrtu sadrži duge zidove, bočna vrata i veliki broj grobova. Na osnovu
povijesnih podataka i kazivanja O. Zlatovića i O. Vinjalića, pronađeni ostaci pripadali su
crkvi Sv. Luke sagrađenoj na istoku brežuljka, gdje su ležale i druge crkvene zgrade među
kojima i nekadašnja Sv. Marija v petih crkvah v Kosovi, s funkcijom mauzoleja hrvatskih
vladara.54
Na položaju Crkvina otkriveno je obilje ulomaka liturgijskog kamenog namještaja, koje po
brojnosti i dekorativnim elementima predstavlja najznačajniji lokalitet hrvatske nacionalne
arheologije. Različitosti u obradi pronađenih kamenih spomenika ukazuju na nekoliko stilskih
faza u razdoblju od 9. do 12. stoljeća.55 Brigu o kraljevskoj zadužbini potvrđuju nalazi
ostataka nekoliko ograda svetišta i ciborija oblikovanih u zavidnom umjetničkom dosegu 52 S. GUNJAČA, 1949, 39. 53 V. DELONGA, 1996, 54. 54 F. BULIĆ, 1886, 53-54. 55 N. JAKŠIĆ, 1980, 97.
17
vrhunskih klesara. U doba kralja Krešimira IV po prvi se put, kao ukras na crkvenom
namještaju, pojavljuje ljudski lik kao posljedica razvijenog kontakta s gradovima na
jadranskoj obali, iz kojih se širi zapadnoeuropski utjecaj.56 U Zvonimirovo doba dolazi do
obnove crkve Sv. Marije, kojoj se dograđuje arhitektonski kompleks sa sjedištem hrvatskog
biskupa. Ostaci temeljnih zidova predromaničke crkve potvrđuju trobrodno rješenje čiju
konstrukciju karakteriziraju zidani pravokutni stubovi koji dijele crkveni prostor na brodove.
Svetište čine tri upisane pravokutne apside na začelju, dok je na zapadu smješten trodijelni
westwerk s aksijalno postavljenim zvonikom. Prostor westwerka Sv. Marije na Crkvini nosi
funkciju kripte.57 Miljenko Jurković ukazuje na karolinški utjecaj na području hrvatske
kneževine prepoznatljiv po troapsidalitetu crkvene građevine, aksijalnom zvoniku i
westwerku, koji nastaju u sklopu konstituiranja, kako crkvene, tako i državne vlasti tijekom
prve polovine 9. stoljeća.58 O štovanju kulta Svete Marije na Crkvini svjedoči ranoromanički
zabat s isklesanim Gospinim likom u stavu adorantkinje i popratnim tekstom, kao i natpis
posvetnog karaktera, u kojem se navode imena Sv. Marije i Sv. Stjepana. Iz druge polovine
11. stoljeća potječe ranoromanička prozorska rešetka s kompozicijom Bogorodice s
Evanđelistima i hrvatskim dostojanstvenikom ili donatorom. Mnogobrojan i raskošan
repertoar, koji potječe iz bazilike Sv. Marije, svrstava je među najbogatije arheološke
lokalitete hrvatskog ranog srednjeg vijeka.59 Epigrafska građa sa Crkvine donosi se u ovom se
radu kronološkim redom.
Iz druge polovine 9. stoljeća potječe dio zabata ograde svetišta, sastavljen od dva ulomka, na
kojima se nazire dno križa s djelomičnim prikazom ptice. U sačuvanom dijelu natpisa čita se
vladarska titula dux […]DVX GLO[riosvs] kako je prikazano na slici 4 i vjerojatno se odnosi
na donatora crkvenog objekta.60
56 N. JAKŠIĆ, 1985, 16. 57 V. DELONGA, 1996, 55. 58 M. JURKOVIĆ, 1995, 75. 59 V. DELONGA, 1996, 56. 60 V. DELONGA, 1996, 64
18
Slika 4. Dio zabata ograde svetišta, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIII., 25).
Među najstarijim spomenicima 10. stoljeća izdvaja se ulomak predromaničkog arhitrava
raščlanjen u tri pojasa. Gornjim rubnim pojasom teče niz isklesanih kuka s kratkim drškama i
većim spiralnim zavojnicama. Uz donji rub otučenog rebra uklesan je tekst koji donosi imena
Sv. Marije i Sv. Stjepana MAR(ia)E NEC N(on) ET S(an)C(t)I STEFA[ni…] kako se to vidi
na slici 5a. Posvetnog karaktera je i natpis, koji se nalazi na očuvanom donjem dijelu zabata,
sastavljenom od tri ulomka. U središnjem ukrasnom polju vidi se isklesani dio tijela ptice, dok
rubnim pojasom teče niz kuka većih spiralnih zavojnica. Natpis u lučnom pojasu upućuje na
rušenje ili pregradnju svetišta […salv]TIS OBRVCTA SED N(vn)C AV(tem) [renovata…(sc.
ecclesia etc.) ], što se vidi na slici 5b.
Slika 5. Ulomak arhitrava s imenima naslovnika bazilike na Crkvini (a), dio donjeg dijela zabata s ostatkom
natpisa u lučnom pojasu (b), (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. IX., 11, 12).
Arhitravu ograde svetišta pripada ulomak s otučenim profiliranim rebrom u sredini, iznad
kojeg teče niz kuka, dok je u donjem rubnom pojasu uklesan dio natpisa zavjetnog karaktera
[…comple]VI TEMPORV(m) VOTVM (slika 6).61
61 V. DELONGA, 1996, 57-58.
19
Slika 6. Završni ulomak arhitrava s natpisom zavjetnog sadržaja, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. X.,
14)
Pronađen je i početak arhitrava, na čijem se gornjem pojasu nalazi preklesan antički tekst.
Dekorativno rješenje slično je prethodno navedenom ulomku arhitrava. Donjim rubnim
pojasom teče natpis posvetnog sadržaja kojim se izriče aklamacija ili klicanje Bogu + TIBI
ALMIFICIO D(omin)O (vel. Deo) GL(oria)[…] kako je prikazano na slici 7.
Slika 7. Ulomak arhitrava s početnim dijelom posvetnog natpisa, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XI.,
20)
Početnom dijelu arhitrava pripada i ulomak, koji u donjem epigrafskom polju donosi imena
arkanđela Mihovila i Gabriela […Michahel]IS ET GABRIHE[lis…], što se vidi na slici 8a.
Dio zabata, prikazan na slici 8b spojen je od četiri kamena ulomka sa središnjim ukrasnim
poljem, unutar kojeg je uklesan križ ispunjen motivom troprute pletenice. Pod vodoravnom
hastom križa, s lijeve i desne strane nalazi se ptica s grozdom u kljunu. Podno ukrasnog polja
teče natpis posvetnog značenja […..]DATUS E(t) GRA(tia) NA(m)Q(ue) UT [a (m?)…].
20
Slika 8. Ulomak arhitrava s imenima arkanđela Mihovila i Gabriela (a), dio zabata rekonstruiran od četiri
ulomka (b), Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XII., 21, 22).
Krajnji dio arhitrava ograde svetišta završava dužim natpisom u donjem polju ulomka
[…]TE(m)PLU(m) TIBI DICAT CO(n)F[essor vel. confessori], raščlanjenenog u tri pojasa s
dekorativnom kompozicijom, koja je prisutna i kod prethodno spomenutih ulomaka arhitrava
( vidi sliku 9).
Slika 9. Dio arhitrava s natpisom o darivanju i posveti sakralnog objekta, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996,
T. XIII., 23).
Svi gore navedeni kameni spomenici na Crkvini nose predromanička obilježja i pripadaju
razdoblju 10. stoljeća. Arheološka iskopavanja na Crkvini od 1886. do 1889. godine, kao i
naknadni slučajni nalazi, pružili su manji broj sitnih nalaza liturgijskog kamenog namještaja s
nedostatnim epigrafskim podatcima te se u ovom radu ne obrađuju.62 Iz sredine 11. stoljeća
potječe kamena tranzena s isklesanim likom Bogorodice i Kristom na prijestolju (Maiestas
Virginis). Scenu veličaju četiri Evanđelista, dok se u donjoj manjoj cjelini kamene rešetke
nalazi lik hrvatskog dostojanstvenika, vjerojatno donatora prigodom darivanja i čašćenja
62 V. DELONGA, 1996, 61-63.
21
Bogu.63 Dijelovi tranzene su iskopani prilikom arheoloških istraživanja od 1886. do 1894. i
1950. – 1951. godine. Prozorska rešetka je obrađena s obje strane, s tim da je stražnja strana
shematizirana. Nakon prikupljanja ulomaka, rekonstruiran je pravokutni okvir, unutar kojeg
se nalazi rešetkasta likovna kompozicija podijeljena u dva nejednaka polja. Simboli
Evanđelista smješteni su u trokutasta bočna polja s imenima koja su isklesana na unutarnjem
rubnom djelu okvira LVHA EVAGELISTA [I]OH(anne)S EVAGELIS[ta] [Ma]TEVS
EVAGELIS[ta] MA[rcvs evagelista] // LEO[…]MI[…] VM MI, što se vidi na slici 10 .64
Slika 10. Prozorska rešetka iz crkve Sv. Marije u Biskupiji s prikazom Bogorodice i Krista, evanđelista i
crkvenog donatora, Crkvina (preuzeto: N. Jakšić, 1995, 15).
Prigodom arheoloških iskopavanja 1886. g. nađen je ulomak središnjeg pluteja ambona, s
djelomičnim prikazom orla i fragmentiranim natpisom […]EGRE[givs] prikazan na slici 11a.
Pluteju ambona pripada i fragment s isklesanom stiliziranom palmeticom i natpisnim poljem
na rubnom pojasu u kojem se čita […]PECCA[tor], što se vidi na slici 11b. Crkvini možda
pripada i ulomak kamenog natpisa s figuralnim prikazom i nedostatnim natpisom za
restituciju […]LEO[…] // […]EPO[…], prikazan na slici 11c.65
63 N. JAKŠIĆ, 1985, 16 64 V. DELONGA, 1996, 68-69. 65 V. DELONGA, 1996, 69-70.
22
Slika 11. Ulomak središnjeg pluteja ambona (a), fragment ambona (b), ulomak s figuralnim prikazom (c),
Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XVIII., 33, 34, 35).
Tijekom arheoloških istraživanja 1886. – 1896. i revizijskih radova provedenih 1950.
iskopana su četiri fragmenta kamenog raspela s isklesanim likom raspetog Krista i djelomično
očuvanim uklesanim tekstom IES[vs] // NAZAR[e] // N(vs) RE[x] // IVDEO // RVM LV[x]
(vidi sliku 12). Kameni spomenik pripada kraju 11. stoljeća.66
Slika 12. Fragmenti kamenog raspela, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIX., 36).
66 V. DELONGA, 1996, 71.
23
Ranoromaničkom periodu pripada natpis opće liturgijskog sadržaja inspiriran marijanskim
napjevima, uklesan na luku zabata SALVE […]G[…] S[alve] V[ir]GO (slika 13). Dijelovi
zabata su pronađeni tijekom arheoloških istraživanja 1892. na Crkvini i pripadaju trećoj
četvrtini 11. stoljeća. Obod zabata krase troprute kuke, podno kojih se naizmjenično nižu
palmetice koje zatvaraju središnje ukrasno polje s isklesanim likom Marije adorantkinje
(Maria orans).
Slika 13. Zabat s likom Marije Moliteljice, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIV., 26).
Istom razdoblju pripadaju i dijelovi arhitrava ograde svetišta, iskopani u arheološkim
istraživanjima od 1885. do 1895. godine. Ulomci nose četveropojasnu dekorativnu
kompoziciju s kvalitetno ordiniranim epigrafskim poljem i tekstom liturgijskog značenja. U
gornjem rubnom pojasu dvaju ulomaka arhitrava teče niz troprutih kuka, koje se oslanjanju na
naizmjenično smještene palmetice, dok je krajnji donji pojas ukrašen nizom stiliziranih
listova. Prvi ulomak arhitrava s uklesanim tekstom […splendo]R VIRTVTIS SPES MVUNDI
PO[tens…] prikazan je na slici 14a, a slavi Božju snagu i moć.
24
Slika 14. Ulomci arhitrava s četveropojasnom dekoracijom, Crkvina (preuzeto: V. Delonda, 1996, T. XV., 27,
28)
Ulomak arhitrava s četveropojasnom dekoracijom uz dodatak cik – cak polja u gornjoj
ukrasnoj zoni nosi završni dio dužeg liturgijskog teksta posvećenog Sv. Mariji […precamur]
PIA PARCE RETIS, kako se vidi na slici 14b. Treći ulomak stilski je sličan ulomku 14a i
sadrži ostatak natpisa […]ACENS CHR(ist)O[…], što je prikazano na slici 15.67
Slika 15. Ulomak arhitrava s natpisom iz katedrale hrvatskog biskupa, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.
XVI., 29).
Trećoj četvrtini ili samom kraju 11. stoljeća pripada i nadgrobna ploča arkosolija, koja je
ukrašena palmeticama i lozicama u vanjskom pojasu. Nadgrobni natpis u središnjoj zoni
veoma je fragmentiran i nedovoljan za restituciju. Pojedine riječi očuvanog dijela teksta
upućuju na epitaf posvećen vladarskom ili crkvenom dostojanstveniku + [Hic…] //
FILI[us…] // […] // [...r]ICI[s] // […]PRECLARUS S[…] // […]CI[…] kako se vidi na slici
16.
67 V. DELONGA, 1996, 64-66.
25
Slika 16. Nadgrobna ploča arkosolija, Crkvina (preuzeto V. Delonga, 1996, T. XX., 37).
7.2.2 Stupovi – Sv. Cecilija
Komparacijom skulptura iz Šopota, Muća i Ždrapnja, Ivo Petricoli smješta predromaničku
baziliku Sv. Cecilije na Stupovima u doba kneza Branimira. Sv. Cecilija je trobrodna sakralna
građevina s tri apside na istoku i westwerkom na zapadu s istakama koje ga segmentiraju na
tri djela. Presvođene brodove dijele križni stubovi, a vanjski perimetralni zid ojačan je oblim
kontraforama. Crkva uz westwerk ima aksijalno postavljen zvonik. Tlocrtna koncepcija
westwerka upućuje da je u elevaciji imao identičnu preraspodjelu prostora kao Sv. Spas.68
Među iskopanim dijelovima predromaničke ograde svetišta je epigraf s fragmentom imena
Sv. Cecilije, što potvrđuje izvornost nositeljice titulara starohrvatskog sakralnog objekta na
Stupovima. Uz baziliku Sv. Cecilije Stjepan Gunjača povezuje zborovanje i ubojstvo
hrvatskog kralja Zvonimira.69
Pronađeni kameni spomenici nose natpise opće liturgijskog sadržaja i pripadaju 2. pol. 9.
stoljeća. Kamene ulomke karakterizira tropojasna podjela s dva ukrasna polja i natpisnim
dijelom u donjem rubnom pojasu. Gornji rubni pojas ukrašava niz kuka (ponegdje i
68 M. JURKOVIĆ, 1995, 65. 69 V. DELONGA, 1996, 73.
26
nasuprotno postavljenih) podno kojeg je smješteno profilirano rebro s motivom troprutih
petlji.70 Izdvaja se ulomak središnjeg dijela arhitrava s ostatkom teksta na natpisnom polju
[…]PRECONIS NO[…] (slika 17), s izvorom u crkvenim napjevima (praeconare = cantare).
Okolnosti nalaza su neutvrđene.71
Slika 17. Ulomak arhitrava s ostatkom liturgijskog napjeva, Stupovi (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXI., 38).
Od arheoloških iskopavanja, provedenih 1888. godine, do revizijskih istraživanja 1950.
godine na Stupovima je zabilježen i manji broj ulomaka s nedostatnim epigrafskim podatcima
potrebnim za restituciju (slika 18 b, d, e, f).72 Tijekom istraživačkih radova 1907. pronađen je
fragment grede ukrašen troprutom petljom s početkom uklesanog teksta +O[c?;g?...], kako se
vidi na slici 18a. Izdvaja se dio zabata ograde svetišta s ostatkom natpisa na luku […sancta]E
CE[ciliae…], što je prikazano na slici 18c, upućujući na Sv. Ceciliju kao titulara bazilike na
Stupovima.73
Slika 18. Ulomci kamenih spomenika iz bazilike Sv. Cecilije (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXII., 41-46).
70 V. DELONGA, 1996, 76. 71 V. DELONGA, 1996, 74. 72 V. DELONGA, 1996, 78. 73 V. DELONGA, 1996, 77.
27
7.2.3 Sv. Trojica
Starohrvatska crkva smještena na lokalitetu Sv. Trojica nalazi se na pravoslavnom groblju pod
parohijskom crkvom i nije podvrgnuta istraživačkim radovima. Objekt je porušen u 18.
stoljeću, a podaci su dostupni iz pisanih izvora. Na području groblja i današnje crkve
pronađeni su ulomci kamene predromaničke plastike s fragmentima natpisa koji potvrđuju
nekadašnje postojanje sakralne građevine iz predromaničkog razdoblja. Na užem području
seoskog groblja nađen je 1987. ulomak arhitrava s ostatkom natpisa […]ANIME[…] vel, što
upućuje na zavjetni karakter teksta ili na ime kneza Branimira kao donatora spomenutog u
uklesanom tekstu na trabeaciji ograde svetišta [Br]ANIME[ro…]. Drugi ulomak grede s
ostatkom posvetnog natpisa […]I DO(min)I D(e)I M[ariae…] vjerojatno označava invokaciju
Bogu. Oba ulomka u gornjem rubnom pojasu nose ukras s kukama žlijebjenih drškica i
manjih zavojnica.74
7.3 Knin
U ranom srednjem vijeku Knin je političko i gospodarsko središte hrvatske države. Na
sveukupni razvoj grada utjecao je pogodan geografski položaj na kojem se spajaju Jadran i
Podunavlje. Knin se u povijesnim izvorima spominje od 10. do 14. stoljeća (Tenen, Tnin,
Tininium), a bogata arheološka građa svjedoči o značajnoj ulozi Knina i njegovog okolnog
područja u formiranju i jačanju ranosrednjovjekovne hrvatske države. Mnogobrojni
arheološki nalazi i spomenici svjedoče o arheološki najbogatijem području hrvatske
nacionalne arheologije. Prvi spomen utvrđenog grada Knina nalazimo kod Konstantina
Porfirogeneta, u kojem se Knin spominje kao središte starohrvatske kninske županije. Kao
utvrđeno središte predstavlja jako vojno uporište u kojem boravi hrvatski vladar, uz kojeg je
smješteno i sjedište crkvene vlasti. Srednjovjekovni se kasrtum razvija iz kasnoantičkog
utvrđenog naselja koje se prostiralo na istočnoj padini brda Spas, podno kojeg se protežu
Kninsko, Kosovo i Petrovo polje. Arheološka otkrića ranosrednjovjekovne materijalne kulture
potvrđuju gustu naseljenost i životnost prostora hrvatskih naselja i vladarskih posjeda.75 Od 2.
pol. 10. st. hrvatski vladari Krešimir II i njegov sin Držislav usmjeravaju se na kninsko
područje i hrvatsku unutrašnjost. Doba vladavine Krešimira II označavalo je razdoblje
stabilnih prilika u kojoj Držislav uspješno vlada iz dva najvažnija središta hrvatske kraljevine,
74 V. DELONGA, 1996, 79. 75 V. DELONGA, 1996, 100-101.
28
Solina i Knina. Uspješnom vanjskom politikom i borbom protiv Bugara, Držislav je stekao
naklonost bizantskog cara Bazilija II primivši od njega znakove kraljevske vlasti, nakon čega
se i prozvao ovjenčanim (Stjepan), a njegovi nasljednici nose naslov kralja Hrvatske i
Dalmacije.76 U posljednjim desetljećima 11. stoljeća, u doba Dmitra Zvonimira, Knin postaje
stalnim vladarskim središtem. Istovremeno s utvrđivanjem vladarskog središta u Kninu,
uspostavlja se sjedište hrvatske biskupije na kraljevskom imanju Kosovo.77
7.3.1 Spas
U arheološkim istraživanjima od 1977. do 1982. u blizini kninskog kastruma, smještenom na
brdu Spas, otkriveno je ranosrednjovjekovno groblje na jugoistočnom dijelu padine. Otkopani
su i ulomci predromaničke reljefne plastike i latinskih natpisa iz predromaničke crkve, koja je
vjerojatno bila naslovljena Sv. Spasu. Pronađen je dio arhitrava ograde svetišta ukrašen
kukama s dugačkim dvoprutim drškama i zavojnicama perforiranog središta. Ostatak
posvetnog natpisa EDIFIC = […]EDIFIC[avi(t)…] prikazan je na slici 19. i ukazuje na čin
izgradnje crkvenog svetišta. Početak arhitrava nađen je 1950. godine u vojničkom zaklonu
kao slučajni nalaz. Ulomak se čuva u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.78
Slika 19. Ulomak arhitrava s ostatkom natpisa o izgradnju sakralnog objekta, Spas (preuzeto: V. Delonga, 1996,
T. XXXI., 67).
7.3.2 Kninsko podgrađe – Sv. Stjepan
Razvoj kninske aglomeracije uvjetovan je crkvenim i administrativnim funkcijama
županijskog središta, pri čemu su se civilna naselja širila podno utvrđenog grada. Nedavno je
76 N. BUDAK, 1994, 35. 77 V. DELONGA, 1996, 101. 78 V. DELONGA, 1996, 102.
29
ubicirana župska crkva srednjovjekovnog Knina, koja je posvećena Sv. Stjepanu. Datira se u
razdoblje od kraja 11. ili početak 12. stoljeća. Crkva je imala ranoromanički reljefni portal i
raskošno ukrašenu ranoromaničku ogradu svetišta. Od portala je sačuvan ranoromanički
ulomak dovratnika s natpisom STEFATON (slika 20). Natpis je opće liturgijskog sadržaja i
povezuje se s rimskim vojnikom koji se pojavljuje u novozavjetnoj temi Kristove muke.79
Ulomak je kvadratnog oblika s dekorativno obrađenom prednjom i dvije susjedne strane.
Prednja strana je podijeljena u dva pravokutna polja odijeljena natpisom te obrubljena cik -
cak motivom i stiliziranim lezbijskim kimationom. Rubovi bočnih strana imaju profilaciju na
kojoj se pojavljuje motiv intermitirajuće lozice.80 Pronađen je i dovršetak dovratnika s istim
dekorativnim elementima i pravokutnim poljem, u kojem se nazire klečeći lik dok se na
bočnoj strani primjećuje završetak profilacije s motivom interemitirajućih lozica koje teku od
vrha dovratnika. Ulomak dovratnika s natpisom STEFATON otkrio je Arthut Evans oko 1883.
godine uzidan kao spolij u zgradu pod Kninskom tvrđavom. Pripadnost ulomaka istom
dovratniku primjetio je već Lujo Marun.81
Slika 20. Ulomak dovratnika s likom Stefatona, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1995, 21).
Kao spolij u vanjskom zidu stambenog objekta na Tvrđavi pronađen je 1904. i početak
ranoromaničkog arhitrava ograde svetišta podijeljen u četiri pojasa od kojih je epigrafski
najširi. Uklesani tekst predstavlja početak dužeg natpisa i odnosi se na posvetu crkvenog
objekta +HEC DOMVS HEC AVLA[…] kako se vidi na slici 21.82
79 V. DELONGA, 1996, 106. 80 N. JAKŠIĆ, 1981, 27 81 N. JAKŠIĆ, 1981, 28. 82 V. DELONGA, 1996, 103.
30
Slika 21. Ulomak arhitrava ograde svetišta s posvetnim natpisom, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1981,
29).
Dva manja ulomka, koji predstavljaju dio arhitrava, po ornamentalnom su stilu dio grupe
prethodno opisanih kamenih spomenika s natpisima.83 Jedan ulomak nosi dvoredni natpis
HAN[c] / + PA[…] prikazan na slici 22, dok je na drugom ulomku veći dio natpisnog polja
otučen. Očuvani dio epigrafa upućuje na ime Sv. Mateja[…s(an)c(tu)]S MAT[heus…] (slika
23).
Slika 22. Ulomak početnog dijela arhitrava i dvorednim naslovom (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXIII., 70).
Oba ulomka su pronađena kao spoliji na kninskoj tvrđavi 1906. i 1947. godine. Gornje
ukrasno polje ulomaka zauzimaju troprute kuke malih zavojnica i bogato razvijene palmete s
izraženom girlandom na sredini.84 Dno arhitrava je zasječeno i ukrašeno kimationom.85
Slika 23. Ulomak arhitrava s ostatkom natpisnog polja, Kninsko podgrađe (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.
XXXIII., 71).
83 N. JAKŠIĆ, 1981, 28. 84 V. DELONGA, 1996, 105. 85 N. JAKŠIĆ, 1981, 28.
31
Sačuvani su i dijelovi ograde svetišta župske crkve Sv. Stjepana sa spomenom imena
srednjovjekovnog Knina (Tineum). Ulomak arhitrava ograde svetišta s dvorednim naslovom
[…]VICTIS[…] / […]E TINEV[m], kako je prikazano na slici 24, ukrašen je identičnim
motivom intermitirajuće lozice i pripisuje se cjelini koju tvore ulomci arhitrava s natpisom
STEFATON i ulomkom s natpisom HEC DOMVS HEC AVLA[…].86 Epigrafska građa koja
potječe s područja Kninskog predgrađa čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu.87
Slika 24. Ulomak arhitrava s dvorednim natpisom, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1981, 29).
7.4 Uzdolje – Sv. Ivan
Na položaju srednjovjekovnog Uzdolja, smještenog na omanjem brežuljku na južnom kraju
Kosova polja, Lujo Marun pored današnje pravoslavne crkve Sv. Luke i pripadajućeg groblja
otkriva ostatke ranosrednjovjekovne crkve Sv. Ivana. U ranom srednjem vijeku u Uzdolju je
bio smješten vladarski posjed sa crkvom Sv. Ivana, koju je 895. dao obnoviti knez Muncimir
kao svoju vladarsku zadužbinu, o čemu piše više autora, a prenosi i Vedrana Delonga.
Obnovu crkve potvrđuje veći broj sačuvanih ulomaka predromaničkog crkvenog namještaja,
od kojih najveći značaj pripada trabeaciji ograde svetišta s natpisom o Muncimirovoj donaciji
895. godine.88 Bočni pojas je na zabatu ukrašen kukama koje se oslanjaju na profilirano rebro,
ispod kojega teče niz međusobno ispresjecajućih lukova, dok središnje polje zabata odjeljuje
tordirano uže. U gornjem i srednjem pojasu arhitrava primijenjeno je isto likovno rješenje.
Sredinom zabata dominira križ s troprutom pletenicom i dvije ptice s grozdom u kljunu te
86 N. JAKŠIĆ, 1981, 28. 87 V. DELONGA, 1996, 106. 88 V. DELONGA, 1996, 154-155.
32
četiri rozete u prostoru među hastama. Predromanički posvetni natpis smješten je na donjem
pojasu arhitrava i nastavlja se na zabatni luk ograde svetišta. Luk je djelomično rekonstruiran
od ulomaka koji predstavljaju višekratne slučajne nalaze unutar crkve Sv. Ivana i bližoj
okolici u razdoblju od 1890. do 1926. godine.89 Predromanički posvetni natpis na arhitravu +
OCTINGENTI [non]AGINTA ET Q(ui)NQ[ue] [an]NOR(um) D(omi)NI FERE T(er)
DE[n?...] i dijelu zabatnog luka […hu]NC BENE CO(m)PSIT OPVS PRINCEPS
NA(m)Q(ue)MUNCIMYR […] (slika 25) donosi podatke da je 895. hrvatski vladar Muncimir
nosio titulu princeps i dao izraditi kameni namještaj veoma kvalitetne izrade za
predromaničku crkvu Sv. Ivana.90
Slika 25. Dio arhitrava i zabat ograde svetišta, Uzdolje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LII., 118/1, 118/2).
Ranom hrvatskom srednjovjekovlju pripadaju i manji fragmenti predromaničkih kamenih
spomenika s ostacima epigrafa nedovoljnim za restituciju, prikazani na slici 26.91 Ulomak
nadvratnika s djelomično očuvanim trorednim natpisom i grčkim križem […coniuge (?)]
[…]MEA[…] // […]ISTV[m…sc. domvm] // D(e)I FIER[i…], prikazan na slici 26c, upućuje
na dedikanta sakralnog objekta. Svi ulomci crkvenog kamenog namještaja, koji se pripisuju
crkvi Sv. Ivana, smješteni su u Splitu.92
89 V. DELONGA, 1996, 157. 90 V. DELONGA, 1996, 156. 91 V. DELONGA, 1996, 157-159. 92 V. DELONGA, 1996, 160.
33
Slika 26. Predromanički ulomci liturgijskog kamenog namještaja, Uzdolje (preuzeto: V. Delonga, 1996, LIII.,
119-124).
Nakon pobjede u Domovinskom ratu pristupilo se obilasku mnogobrojnih arheoloških
lokaliteta, koji su se nalazili pod okupacijom tzv. SAO Krajine. U sklopu predromaničkog
kompleksa Sv. Ivana, kao konstruktivni dio arhitekture, pronađen je arhitrav ograde svetišta s
okomitim žlijebom na desnoj strani i rebrastim oblikovanjem na lijevoj bočnoj strani
arhitrava. Navedeni elementi služili su za učvršćivanje grede sa zabatom ograde svetišta.
Dvopojasno rješenje izraženo je nizom kuka s kratkim drškama i velikim zavojnicama u
gornjem pojasu oslonjenih na profilirano rebro, ispod kojeg je na otučenoj kamenoj površini
uklesan natpis IVAN IVPANVS ABATI PETRI IVPANUS ABIRI / […]GIN[…], što se vidi na
slici 27. U natpisu se kao donator i dedikant spominje župan Ivan. Opat Petar primatelj je
donacije. Stilske i likovne karakteristike bliske su arhitravima sa Crkvine u Biskupiji i
Kapitula kod Knina. Predromanički arhitrav iz Uzdolja ujedno je najstariji epigrafski
spomenik koji navodi ime hrvatskog dostojanstvenika na hrvatskom jeziku.93
93 V. DELONGA, 1996, 588-589.
34
Slika 27. Arhitrav s naknadno uklesanim natpisom župana Ivana iz Uzdolja (preuzeto: N. Jakšić, 2013, 139).
7.5 Cetina – Sv. Spas
Cetina je selo smješteno uz istoimenu rijeku u sjevernom dijelu cetinskog polja podno planine
Dinare. Zbog blizine vrela Cetine naselje je u prošlosti nosilo ime Vrhrika. U Vrhrici se
nalazilo sjedište vrličke županije, a od 1185. godine i središte jednog od đakonata kninske
biskupije. U razdoblju od 1947. do 1954. godine, pod vodstvom Stjepana Gunjače, otkriveno
je na položaju stare Vrhrike nekoliko arheoloških lokacija među kojima je lokalitet s
ranosrednjovjekovnom crkvom Sv. Spasa s pripadajućim grobljem. Predromanička crkva Sv.
Spasa jedna je od najbolje očuvanih sakralnih objekata ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj.
Širenjem naselja u 14. stoljeću preuređuje se i sakralni objekt oko kojeg se istovremeno širi
naseobinsko groblje. Groblje uz crkvu Sv. Spasa jedno je od najvećih i najznačajnijih
srednjovjekovnih grobalja. Otkrivena su 1162 groba i oko 700 biliga.94 Sačuvani latinski
natpis ograde svetišta govori nam da je crkvu dao opremiti župan Gastika za vrijeme kneza
Branimira. Kako je ograda svetišta jedini pronađeni liturgijski namještaj s epigrafskim
natpisom, tako je i sam sakralni objekt datiran istodobno. Dijelovi ograde svetišta smješteni su
u MHAS – u. Miljenko Jurković ističe da je Gastika dao sagraditi svoju privatnu crkvu čija je
funkcija podređena karolinškom utjecaju kao nositelju zapadnog civilizacijskog i kulturnog
kruga.95 Tijekom arheoloških istraživanja provedenih 1948. godine i 1952. – 1953. godine
pronađeni su dijelovi lijevog i desnog arhitrava ograde svetišta. Desni arhitrav je prelomljen, a
dio lijevog arhitrava pronađen je kao spolij u kasnosrednjovjekovnom grobu 115a ispred
ulaza u sakralnu građevinu uz zvonik. Preostali ulomci lijevog arhitrava pronađeni su
naknadno tijekom terensko-istraživačkih radova. U epigrafskom polju lijevog arhitrava teče
natpis AD ONOREM D(omi)N(u)M N(ostri) IESU CHR(ist)I EGO GASTICA HUPPANUS
D[onavi vel. dedicavi…], što se vidi na slici 28a, i nastavlja na desni arhitrav […]I ET ANIME
ME MATR(i)S ME NOMINE NEMIRA ET F[I]LIIS MEIS NOMINE, prikazano na slici 28b.
94 V. DELONGA, 1996, 86-87. 95 M. JURKOVIĆ, 1995, 63-64.
35
Prijevod: U čast Gospodina našega Isusa Krista, ja župan Gastika, darovao sam (posvetio
sam) [ovu crkvu za spas] i moje duše, i u ime majke moje Nermine, i u ime mojih sinova.96
Slika 28. - Lijevi arhitrav (28a), desni arhitrav ograde svetišta (28b), Cetina (preuzeto: V. Delonga 1996, T.
XXVII., 56/1, 56/2).
7.6 Golubić
Golubić se u pisanim izvorima spominje kao selo Butina Vas, koje se nalazi u posjedu
kninskog biskupa. U sadašnjoj pravoslavnoj crkvi Sv. Stevana pronađen je predromanički
ulomak arhitrava, koji vjerojatno pripada ranosrednjovjekovnoj crkvi Sv. Marije. Ulomak je u
gornjem pojasu ukrašen kukama i nosi ostatak natpisa […sancta]E MARIE[…]. Upotrijebljen
je kao spolij u bočnim vratima parohijske crkve, a danas se nalazi u MHAS - u.97 Lokalitet je
poznat i po pronalasku zlatne nakitne garniture kasnoantičkog i bizantskog obilježja, koja
predstavlja rijetko i izvanredno umjetničko dostignuće na hrvatskom etničkom području.98
7.7 Krković
96 V. DELONGA, 1996, 88. 97 V. DELONGA, 1996, 187. 98 D. JELOVINA, 1989, 60.
36
Zapadno od Bribira, na približnoj udaljenosti od 4 km, smješteno je selo Krković koje je
pripadalo najjužnijem dijelu srednjovjekovne županije Luke, u kojoj je prebivalo hrvatsko
pleme Kukara. Na položaju crkve Svih Svetih, koja je u Domovinskom ratu znatno oštećena,
nalazila se srednjovjekovna crkva. Prilikom preuređenja objekta (1989.) u zidu su pronađeni
malobrojni ulomci pluteja i arhitrava s natpisom posvetnog karaktera, koji po stilskim i
epigrafskim svojstvima pripadaju predromaničkom razdoblju. Reljefnu dekoraciju ulomka
arhitrava s tekstom u natpisnom polju [In nomine] D(omi)NI TEMPO(ribvs… vel tempore…]
čini niz kuka žlijebljenih drški koje ukrašavaju gornji pojas kamenog natpisa (slika 29). 99
Slika 29. Ulomak arhitrava ograde svetišta iz Krkovića (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 32).
7.8 Mokro polje – Crkvina
Naselje Mokro Polje smješteno je u istoimenoj udolini bukovačkog kamenjara uz rijeku
Zrmanju. Početkom prošlog stoljeća Lujo Marun je na položaju Crkvina pronašao ostatke
zidova predromaničke crkve nepoznatog titulara s pripadajućim grobljem. Pregradnjom u 15.
stoljeću sakralni objekt dobiva gotička obilježja. Ostaci pisanih kamenih spomenika sa
Crkvine slučajni su nalazi pronađeni 1921. g. i pripadaju ogradi svetišta s natpisom posvetnog
karaktera. Epigrafski nalazi nađeni na Crkvini u Mokrom polju čuvaju se u Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika. Jedan ulomak arhitrava sadrži dio posvetnog natpisa, koji upućuje na
gradnju crkve […a]VLLA CHR(ist)I C(on)[didi…], prikazan na slici 30.
99 V. DELONGA, 1996, 188.
37
Slika 30. Ulomak arhitrava s dijelom natpisa o gradnji crkve, Mokro polje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.
LXVI., 171).
Drugi ulomak arhitrava s natpisom […con]FIRMAVI F[…], prikazan na slici 31, ukazuje na
čin posvjedočenja kršćanskog objekta. Oba ulomka su rustične obrade i pripadaju razdoblju 9.
– 10. stoljeća.100
Slika 31. Ulomak arhitrava s natpisom o činu posvjedočenja crkvenog objekta, Mokro polje (preuzeto: V.
Delonga, 1996, T. LXVI., 172).
7.9 Pađene
Selo Pađene udaljeno je 12 km od Knina u pravcu sjeverozapada. Smješteno je na prostoru
zaravni krškog polja okruženog brdovitim uzvišenjima. Nalazi ulomaka crkvenog namještaja
ukazuju na postojanje predromaničkog sakralnog objekta na području parohijske crkve Sv.
Đurđa i seoskog groblja. Prilikom preuređenja crkve 1890. dijelovi arhitrava i luka ograde
svetišta pronađeni su ispod zidne konstrukcije apside, u zidovima crkve te na širem području
pripadajućeg groblja. Pojedini ulomci kamene plastike su zagubljeni, a podatci o njima su
dostupni preko arhivskih bilješki i fotodokumentacije. Iz uklesanog natpisa na kamenoj plohi
trabeacije može se zaključiti da je predromanička crkvena građevina donacija hrvatskog
velikaša Rastimira te da je bila posvećena Sv. Mariji, Sv. Jakovu, možda i Kristu Kralju. O
imenu hrvatskog velikaša Rastimira svjedoči ulomak arhitrava ograde svetišta pronađen ispod
apside pravoslavne crkve. U natpisnom polju je uklesano ime donatora crkve […R]ASTIMIR
PERSEC[vtvs…], što se vidi na slici 32a.
100 V. DELONGA, 1996, 200-201.
38
Slika 32. Ulomak arhitrava s imenom donatora (32a), ulomak s ostatkom posvetnog teksta (32b), ulomak
arhitrava s otučenim natpisom (32c), Pađene (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXXII., 183-185 a, b).
Gornji rubni pojas arhitrava krasi niz kuka, dok donjim pojasom teče tropruta pletenica.101
Dio arhitrava s natpisom […Christi]I REGIS SALVAT[oris…], prikazan na slici 32b, i nizom
kuka u gornjem i troprutom pletenicom u donjem ukrasnom polju pronađen je prilikom
pregradnje apside 1890. i prenesen je 1911. u Muzej hrvatskih starina u Kninu. Sadržaj teksta
upućuje na posvetu ili invokaciju Kristu. Prilikom konzervatorskih radova 1987. godine
pronađen je i dio arhitrava s oštećenim latinskim natpisom (slika 32c), koji je prethodno bio
dio veće cjeline. Ulomci s oštećenom natpisnom plohom u središnjem pojasu čuvaju se u
Kninskom muzeju i u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Kao slučajni nalaz
pronađen je 1890. u pločniku parohijske crkve i ulomak arhitrava s natpisom posvetnog
značenja, koji svojim sadržajem upućuje na gradnju sakralnog objekta. Dekorativno rješenje
istovjetno je ukrasnom stilu prethodno navedenih ulomaka arhitrava predromaničkog
septuma.102
7.10 Gradac kod Drniša – Sv. Petar
U selu Gradcu pokraj Drniša smještena je uz mjesno groblje crkva Porođenja Marijina, koja je
podignuta početkom 18. stoljeća. Tijekom obnove sakralnog objekta 1897. g. i kasnije
izgradnje grobnica, pronađeni su uz arhitektonsku dekoraciju predromaničkog i
ranoromaničkog crkvenog namještaja i kameni spomenici s epigrafskim sadržajem.
Liturgijski namještaj pripada ranosrednjovjekovnoj crkvi Sv. Petra, koja je podignuta u
razdoblju od druge polovine 9. do 10. stoljeća i po svojim odlikama ubraja se u
101 V. DELONGA, 1996, 219. 102 V. DELONGA, 1996, 220.-221.2
39
reprezentativnije sakralne građevine ranosrednjovjekovne hrvatske države. Na trabeaciji
ograde svetišta spominje se ime Sv. Petra kao glavnog titulara crkve i Sv. Marije koja će u
kasnijim stoljećima postati glavni naslovnik crkve u Gradcu. Dio arhitrava s posvetnim
natpisom u epigrafskom polju pronađen je prilikom izgradnje sakristije crkve 1856. godine,
dok su ostali ulomci pronađeni tijekom uređenja apside 1897. godine te kao spoliji u
obližnjim grobovima. Dio arhitrava je rekonstruiran od tri fragmenta i podijeljen na tri
ukrasna pojasa. Gornji pojas krasi niz kuka s troprutim drškama prislonjenim na profilirano
rebro ispod kojeg je postavljen niz troprutih arkada. Prekrižene arkade međusobno su
povezane. Donjim rubnim pojasom teče latinski natpis […S(an)C(tv)S PETRUS CVI DEVS
TRADIDET CLAVES REGNI CEI[orvm…] prikazan na slici 33, iz kojeg se čita o dodjeli
ključeva Kraljevstva Nebeskog Sv. Petru, glavnom naslovniku predromaničke crkve.
Slika 33. Ulomak arhitrava iz Gradca kod Drniša (preuzeto: N. Jakšić, 2013, 147).
Ulomak zabata, ograde svetišta pronađen je 1897. g. tijekom uređenja apside crkve Porođenja
Marije u Gradcu. Fragmentirani natpis […]TE S(an)C(ta)E [Mariae ?...] prikazan na slici 34,
vjerojatno predstavlja dedikaciju Sv. Mariji, koja je sunaslovnik predromaničke crkve Sv.
Petra. Dekorativan stil zabata identičan je prethodnom ulomku arhitrava ograde svetišta
ranosrednjovjekovne crkve Sv. Petra.103
103 V. DELONGA, 1996, 90-91.
40
Slika 34. Ulomak zabata s osatkom posvetnog natpisa, Gradac kod Drniša (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.
XXVIII, 59).
Od 1995. godine u sklopu terensko-istraživačkih radova na oslobođenom drniškom području
pristupilo se raščišćavanju ruševina župske crkve Porođenja Marijina u Gradcu. Pronađena su
dva ulomka arhitrava predromaničke crkve Sv. Petra upotrijebljenih u gradnji novovjekovnog
sakralnog objekta. Kiparsko-epigrafičke karakteristike ulomaka identične su prethodno
pronađenim ulomcima ranosrednjovjekovne crkve Sv. Petra. Na donjem rubnom pojasu u
natpisnom polju se čita […]ET S(an)C(t)I] MICHAELI [genet]RICI MARI[ae], što se vidi na
slici 35. Uklesani tekst upućuje na titulare Sv. Mihovila i Sv. Mariju.104
Slika 35. Ulomci predromaničkog arhitrava iz crkve Porođenja Marijina u Gracu (preuzeto: V. Delonga, 1996,
T. LXXXIV., 235).
7.11 Bribir – Sv. Ivan
Ranosrednjovjekovni Bribir bio je središte bribirske županije, a prve podatke o tome donosi
Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću, dok se imena bribirskih župana spominju u vladarskim
ispravama 11. stoljeća.105 Lokalitet je smješten 14 km sjeverozapadno od Skradina, na rubu
Ravnih Kotara, gdje se spaja s plodnim poljima i krškim zaravnima bukovičkog područja.106
Smješten na dominantnom uzvišenju, Bribir je predstavljao važno prometno, strateško i
104 V. DELONGA, 1996, 587. 105 V. DELONGA, 1996, 176. 106 A. DURMAN, 2006, 98.
41
urbano središte od antičkog do srednjovjekovnog doba, koje su Hrvati naselili od samog
dolaska na teritorij matične hrvatske države.107 U razvijenom srednjem vijeku na Bribirskoj
Glavici smješteno je sijelo knezova Šubića koji za vrijeme svoje rastuće gospodarske i
političke moći, krajem 13. i početkom 14. stoljeća, vladaju Hrvatskom, Bosnom, kao i nekim
obalnim središtima s komunalnim ustrojem.108
Prva višegodišnja arheološka istraživanja na Bribiru započeo je Lujo Marun 1909. godine, a
prekinuta su zbivanjima Prvog svjetskog rata.109 Do pomaka u istraživanju Bribira u
međuratnom razdoblju nije došlo zbog nepovoljnog položaja u kojem se nalazila hrvatska
nacionalna arheologija. Tek nakon Drugog svjetskog rata, a posebno u razdoblju od 1960. do
1980. godine, Stjepan Gunjača je proveo niz istraživanja, uz pomoć povremenih suradnika,
kada se istraživačkim radovima priključio i Muzej grada Šibenika. Tijekom istraživanja
bribirske rotunde 1959. godine pronađen je ulomak pluteja ambona s križem u sredini.
Krakovi križa imaju završetke konkavnog oblika. Križ je dekoriran troprutom pletenicom i
zavojnicama koje uokviruju završetke krakova (slika 36). U gornjem desnom polju između
dva kraka razabire se ostatak natpisa […salub]RIT[er…], koji je sadržajno neutvrđen.110
Slika 36. Ulomak predromaničkog reljefa s djelomičnim natpisom (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 17).
Od 2014. godine u sklopu međunarodnog arheološkog projekta Varvaria / Breberium / Bribir
nastavljeni su znanstveno-istraživački radovi u suradnji Muzeja hrvatskih arheoloških
spomenika iz Splita i Muzeja grada Šibenika, te suradnika iz Sydneya i Osla. Suradnju su
upotpunili stručnjaci iz Centra za antropologiju HAZU i Instituta za arheologiju u Zagrebu.111
107 M. ZEKAN, 2010, 19. 108 V. DELONGA, 1996, 177. 109 A. DURMAN, 2006, 98. 110 V. DELONGA, 1996, 178. 111 A. MILOŠEVIĆ, A., 2017, 8.
42
U fazi od 2014. do 2017. godine istraženo je i dokumentirano područje današnjeg mjesnog
groblja i prostora ispod crkve sv. Joakima i Ane.112
Tijekom istraživanja 2015. godine ispod današnje podnice crkve, pri samom dnu
ranosrednjovjekovne osmerolisne rotunde, iskopana je greda trokutastog zabata ograde
svetišta, koja u donjem polju nosi posvetni natpis ]IERI ROCAVI = FIERI ROGAVIT, dok je
u gornjem polju ukrašena nizom troprutih kuka (slika 37). Da se radi o inačici trokutastog
zabata, svjedoče koso otklesani bočni krajevi s dodatnim rebrastim oblikovanjem kao
konstruktivnim elementom koji spaja gredu s pripadajućim dijelovima ograde svetišta. Prije
pronalaženi dijelovi greda trokutastog zabata objašnjeni su kao vodoravni arhitravi u gornjoj
zoni ograde svetišta ili kao detalji trokutastog nadvoja nad vratima.113 Zajednička
karakteristika otkrivenih struktura bribirskog ranosrednjovjekovnog svetišta je prisutnost
spolija, koji su pripadali rotundi ili građevinama i sepulkralnim spomenicima iz rimskog
doba.
Slika 37. Greda trokutastog zabata ograde svetišta (preuzeto: A. Milošević, 2017, 48).
Među ponovno upotrijebljenim blokovima iz rimskog doba pronađen je 2015. g. i ulomak
stranice sarkofaga s natpisima na jednoj široj i jednoj užoj plohi, što je prikazano na slici 38.
Na užoj plohi nalazi se natpis …]IMIRO DUCE.114 Tekst upućuje na vladarski natpis koji se
112 A. MILOŠEVIĆ et al., 2017, 9. 113 A. MILOŠEVIĆ et al., 2017, 49. 114 V. GHICA, A. MILOŠEVIĆ, N. URODA, D. DŽINO, 2016, 21-22.
43
smješta u Branimirovo doba. Istom natpisu pripada i ulomak pronađen 1986. godine, a čuva
se u lapidariju uz sam lokalitet.115
Slika 38. Ulomak natpisa sa sarkofaga (preuzeto: V. Ghica, A. Milošević, N. Uroda, D. Džino, 2016, 21).
7.12 Otres Lukačuša
Arheološki lokalitet Otres nalazi se između srednjovjekovne utvrde Ostrovice i Bribira, uz
potok Otres. Položaj je u narodu poznat pod imenom Lukačuša, a do današnjih dana zadržao
se samo kao hidronim. Prema pisanim izvorima 15. stoljeća i arheološkom materijalu selo
Otres je bilo jedno od važnijih središta hrvatske županije Luke. Prodorom Turaka tijekom 16.
stoljeća selo je srušeno, a njegova ubikacija je otežana. Vijesti o lokalitetu donose Lujo
Marun, Frano Radić, V. Živić i Miho Barada.116 Na lokalitetu je u nekoliko navrata pronađeno
mnogo ulomaka starohrvatske pleterne plastike od kojih je prvi dio natpisa slučajan nalaz iz
1896. godine. Preostali ulomci pronađeni su tijekom terensko-istraživačkih radova 1911. i
1912. godine117 i revizijskih istraživanja pod vodstvom stručnjaka iz Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika 1977. i 1983. – 1986. godine.118
Iz antičke naseobine u ranom srednjem vijeku razvija se selo Otres, unutar kojeg je nastala i
predromanička crkva iz 9. stoljeća s pripadajućim grobljem. U romaničkom se razdoblju gradi
nova crkva za čiju se gradnju koriste dijelovi kamenog namještaja ranije izgrađene
predromaničke crkve. Pronađeni ulomci predromaničkog kamenog namještaja ukazuju na
dvije faze u uređenju crkvenog interijera. Starijoj fazi uređenja pripada luk ograde svetišta
nad ulazom u prezbiterij s uklesanim natpisom na trabeaciji. Sačuvani epigrafski ulomci
ukazuju na natpis općeg sakralnog značenja. Mlađoj fazi pripada ograda svetišta sa sačuvanim
115 N. URODA, 2017, 47. 116 M. ZEKAN, 1985, 161. 117 V. DELONGA, 1996, 216. 118 M. ZEKAN, 1993, 413.
44
dijelovima dvaju arhitrava i zabata s natpisom u epigrafičkom polju i imenom kneza
Branimira koji potvrđuju obnovu krajem 9. stoljeća.119 Vanjski rub luka ukrašen je nizom
kuka, a u epigrafičkom polju teče dio natpisa [ch]RISTIAN[orum?] […] C(s?)ENDO
E[…]NUS[…] (slika 39), koji zbog fragmentiranosti nije moguće restituirati. Natpis ima opće
sakralni značaj i pripada sakralnoj građevini iz predbranimirovog razdoblja.
Slika 39. Ulomci luka ograde svetišta iz Otresa (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 27).
Dijelovi mlađeg natpisa pronađeni su prilikom istraživanja župskog groblja devastiranog za
vrijeme prvih arheoloških radova 1911. i 1912. godine. Kao dio arhitektonske konstrukcije
kasnosrednjovjekovnog groba (obložnice i uzglavnica) upotrijebljeni su dijelovi ograde
svetišta, dio lijevog arhitrava i zabata, te cijeli desni arhitrav. Uz ranije pronađene ulomke
izvršena je potpuna rekonstrukcija gornjeg dijela ograde svetišta (slika 40), što je omogućilo
restituiranje cijelog natpisa. Epigrafski tekst započinje uklesanim križem i invokacijom, uz
skraćenice s abrevijaturama. U epigrafskom polju cijelom dužinom ograde svetišta teče natpis
posvetnog karaktera, koji po svom sadržaju predstavlja jedan od najvažnijih spomenika
hrvatske nacionalne arheologije.120
Slika 40. Trabeacija ograde svetišta iz Otresa (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 22).
119 V. DELONGA, 1996, 215. 120 M. ZEKAN, 1993, 415.
45
Natpis glasi: + IN N(omine) D(omi)NI TE(m)POR[e] DOMNO [Br]ANNI[mero] DVCI EGO
C[ede] DRA[go] [ad ho]NORE(m) BEATI PETRI ET S(an)C(ta)E MARIE S(an)C(t)I
GEORGII S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I MARTINI S(an)C(t)I GRISIGONI S(an)C(ta)E
CRVCIS. Prijevod: U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira, kneza, ja Zdedrag
[učinih] u čast Blaženog Petra i Svete Marije, Svetog Jurja, Svetog Stjepana, Svetog Martina,
Svetog Krševana. Svetog Križa.
Ninski biskup Teodozije (879. – 886.) isticao se obnavljanjem razrušenih sakralnih objekata
na području hrvatske kneževine, što se doznaje iz pisama pape Stjepana VI. Teodozije je
veliku pozornost posvetio obnovi crkava u svojoj biskupiji, a ta se aktivnost intenzivno
provodila na području od biskupskog sjedišta u Ninu do rijeke Krke. Njegovom djelovanju
sigurno se mogu pripisati obnove crkava u Otresu, Ždrapnju, Šopotu i Ninu, na što ukazuju
pronađeni Branimirovi natpisi.121 Možda se njegovom djelovanju može pripisati i obnova
bribirske rotunde s titularom Sv. Ivana, gdje je nedavnim revizijskim istraživanjima pronađen
sedmi natpis kneza Branimira.122
7.13 Ždrapanj kod Skradina – Sv. Bartul
Ždrapanj je smješten na brijegu nedaleko od grada Skradina i pripada župi Piramatovci. U
ranom srednjem vijeku Ždrapanj je obitavalište starih Kukara i pripadalo je području županije
Bribir, a kasnije u sastavu srednjovjekovne župe Luka. Arheološki lokalitet se nalazi u blizini
Ždrapnja na položaju predromaničke crkve Sv. Bartula s pripadajućim grobljem. Arhitektura
sakralnog objekta ukazuje na dvije glavne građevne faze, od kojih starija faza seže u
Branimirovo doba, što potvrđuje nalaz nekoliko ulomaka predromaničke ograde svetišta.
Kasnija obnova pripada razdoblju 15. stoljeća. Danas se na tom položaju nalazi katoličko
groblje s obnovljenom crkvom. Kontinuirani život na ovom području potvrđuje pronađeni
arheološki materijal od antičkog do kasnosrednjovjekovnog razdoblja.
Terensko – istraživačke radove izveo je Lujo Marun od 1909. do 1911. godine kada je uz
crkvu Sv. Bartula otkrio ostatke starokršćanske crkve (5. i 6. st.) te groblja s antičkim i
starokršćanskim ukopima.
121 M. ZEKAN, 1993, 417-418. 122 N. URODA, 2017, 47.
46
Slika 41. Prikaz lijevog arhitrava i zabata ograde svetišta iz Ždrapnja (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 29).
Epigrafski natpis na trabeaciji ograde svetišta iz Ždrapnja govori nam da je župan Pristina,
suvremenik župana Gastike, sa svojom ženom ostao zabilježen kao graditelj sakralnog
objekta.123 Prigodom istraživanja zidova Sv. Bartula i okolnog područja u razdoblju od 1909.
– 1911. godine pronađeni su ulomci ograde svetišta. Mate Zekan je uz prije objavljivane
dijelove lijevog arhitrava, objavio i ulomke iz fundusa Muzeja Hrvatskih arheoloških
spomenika među kojima i zabat ograde svetišta sastavljenog od dva fragmenta, te jedan
fragment početka arhitrava i završni dio desnog dijela arhitrava ograde svetišta (slika 41).
Istovrsna obrada dekorativnih elemenata na ulomcima lijevog i desnog arhitrava, kao i
spojnica u obliku modeliranog rebra i utora na drugom ulomku, potvrđuju pripadnost istom
gornjem dijelu ograde svetišta. Arhitrav je raščlanjen u tri pojasa. Gornji pojas krase
žlijebljene kuke koje se naslanjaju na profilirano rebro sa stiliziranim kimationom.
U donjem rubnom pojasu teče latinski natpis /IN NOMINE /DOMINI TEMPORE DOMNO?/
/BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVITNORV(M) (=SCLAVITINORVM) EGO PRISTI(NA)
IVPANVS C(VM)… …MEA (A)EDIFICAVIM/VS/… …EVT D MA(RIE) BEAT(E) PRO
PECATORE ME ?/ Prijevod: U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza
Slavena. Ja župan Pristina sa … mojom, sagradismo…/? Blažene Marije za mene
griješnika?/.124
123 M. JURKOVIĆ, 1995, 64. 124 M. ZEKAN, 1993, 412.
47
Slika 42. Završni dio desnog arhitrava ograde svetišta iz Ždrapnja (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 30).
Na završnom dijelu desnog arhitrava dedikant za primljeno dobro traži milost Božju kako se
to čita na natpisu[…]E SVTD(?) HABEAT P(ro)PICIAM[…?...] prikazanom na slici 42.
Primjetna je osobitost srednjovjekovnog latiniteta uočljiva u zamjeni slova t slovom c /
propiciam = propitiam.125 Uklesan latinski natpis na kamenoj trabeaciji ograde svetišta crkve
Sv. Bartula, uz ime kneza Branimira sadrži sintagmu dux Clavitnorum (= Sclavorum) i
upućuje kako je kao izravni predložak upotrijebljen natpis iz crkve Sv. Ambroza u Ninu.126
7.14 Šibensko Donje polje – Sv. Lovro
Grad Šibenik (Sibinicum) se prvi put spominje 1066. godine u povelji Petra Krešimira IV, kao
utvrda smještena na važnom strateškom položaju na ušću rijeke Krke. Tijekom 11. stoljeća u
Šibeniku povremeno borave hrvatski vladari Petar Krešimir IV, Zvonimir i Stjepan II.
Arheološki nalazi na Kosi i kod romaničko – gotičke crkve Sv. Lovre na Grušinama, u blizini
Morinjskog zaljeva, potvrđuju važnost Donjeg Polja u razdoblju od 9. do 12. stoljeća. Crkva
Sv. Lovre s pripadajućim grobljem smještena je 7 km istočno od Šibenika. Izgrađena je u
gotičkom razdoblju na temeljima sakralnog objekta iz predromaničkog doba na prostranom
području nekadašnje antičke vile. Područje šibenskog Donjeg Polja nalazilo se u posjedu
kraljevskog samostana Sv. Bartolomeja, a crkva Sv. Lovre smatra se zadužbinom hrvatskih
vladara.127
Nakon arheoloških iskopavanja pod vodstvom Luje Maruna i don Krste Stošića od 1935. do
1938. godine, istraživanja na području crkve Sv. Lovre nastavlja Zlatko Gunjača 1977.
godine. Tadašnja istraživanja crkvenog kompleksa na Grušinama nisu pružila jasnu
arheološku sliku. Godine 1995., pod vodstvom Željka Krnčevića, poduzeta su daljnja
arheološka istraživanja prigodom čega su na području srednjovjekovnog sakralnog objekta s
125 V. DELONGA, 1996, 254. 126 M. ZEKAN, 1993, 412. 127 V. DELONGA, 1996, 145.
48
pripadajućim grobljem postignuti dragocjeni rezultati. Pronađene su dvije urne s paljevinskim
ukopima koje su datirane u kasno 7. stoljeće, čime koincidiraju s vremenom doseljenja Hrvata
u ove krajeve. Godine 1996. u novootkrivenim etažnim grobovima pronađen je starohrvatski
nakit, koji pripada razdoblju od 13. do 15. stoljeća. Sveukupno je, na području Grušina,
otkriveno oko 300 grobova, od kojih je većina istražena od 1995. do 2004. godine.128
Naknadne antropološke analize osteološkog materijala iz ranosrednjovjekovnih grobova i
dviju starohrvatskih urni proveo je Mario Šlaus.129 Analizirani crkveni kameni namještaj
upućuje na zaključak da je na području Grušina u periodu od 9. do 12. stoljeća podignuto
nekoliko sakralnih objekata. Ulomci liturgijskog namještaja te jedan neukrašeni nadvratnik
pronađeni su kao dijelovi grobne arhitekture. Također je iskopan dio pluteja starokršćanskog
objekta te nedovršeni plutej koji pripada 11. stoljeću. Nedovršeni ranosrednjovjekovni kameni
spomenici upućuju na pomisao da se na Grušinama ili u neposrednoj okolici, nalazila
radionica u kojoj se izrađivao liturgijski kameni namještaj. Nakon terensko-istraživačkih
radova 2004. godine lokalitet je zaštićen od vanjskih utjecaja i time pripremljen za daljnja
istraživanja. Srednjovjekovno groblje na Grušinama, s kontinuitetom pokapanja od 7. do 15.
stoljeća, uz Danilo Šematorij, predstavlja najveće starohrvatsko groblje na šibenskom
području.130
Iskopani ulomci predromaničkog kamenog namještaja s epigrafičkim sadržajem pripadaju
dvjema fazama razvoja crkve Sv. Lovre, o čemu svjedoče dijelovi liturgijskog namještaja iz 9.
stoljeća te kasniji ostaci iz 11. stoljeća. Ranosrednjovjekovni sakralni objekt na Grušinama
imao je nekoliko crkvenih naslovnika među kojima se spominju; Sv. Kuzma i Damjan, Sv.
Mihovil i Sv. Florijan te Sv. Lovro, od kojih potonji u doba gotike postaje glavni crkveni
titular. Koncem predromaničkog razdoblja dolazi do promjena u unutarnjem preuređenju
crkve, što potvrđuju ponovno upotrijebljeni dijelovi predromaničke ograde svetišta.131 Manji
ulomak lijevog arhitrava s lijevim krajnjim dijelom luka nosi dio sačuvanog natpisa
[…t]EM[pori]BVS DOMNO D[omagoi (?)...] (slika 43a). Posvetni natpis možda sadrži
kronološku formulu koja označava doba Domagojevog vladanja. Ukrasnu kompoziciju čini
tropojasna podjela. Gornjim rubnim poljem teče niz velikih žlijebljenih kuka, koje se
oslanjaju na natpisno polje, dok donji rubni pojas arhitrava krase troprute pletenice. Luk
podijeljen u dva pojasa krasi niz kuka u rubnom pojasu ispod kojeg se nalazi natpisno polje.
128 J. MESIĆ ur., Ž. KRNČEVIĆ, 2004, 211. 129 M. ŠLAUS, 2006, 56-57. 130 J. MESIĆ ur., Ž. KRNČEVIĆ, 2004, 212. 131 V. DELONGA, 1996, 146.
49
Sačuvan je jedan ulomak tjemena luka s natpisnim poljem i dijelom teksta koji obilježava
neko vremensko razdoblje […? anno octigentesimo septuage] SIMO XVII IN[dictione].
Tjeme luka ukrašeno je nizom nasuprotno postavljenih kuka, što je prikazano na slici 43b.
Kao spolij u kasnosrednjovjekovnom grobu pronađen je ulomak desne srane luka ograde
Slika 43. Ulomci predromaničkog arhitrava i luka (43a), ulomak tjemena luka (43b), Donje polje (preuzeto: V.
Delonga 1996, T. XLVIII., 105, 106).
svetišta ukrašen nizom kuka, koje se oslanjaju na epigrafičko polje sa sačuvanim dijelom
teksta koji nosi spomen Sv. Florijana […e]T S(an)C(t)I FLOR[iani], što se vidi na slici 44a.
Slika 44. Ulomak luka s imenom Sv. Florijana (44a), ulomak krajnjeg lijevog dijela luka (44b), Donje polje
(preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXIX., 107, 108).
Na jednom ulomku krajnjeg dijela lijeve strane luka u ostatku uklesanog teksta vjerojatno se
navodi dedikant nepoznatog imena […peccat]OR ET(i?) + EGO C[…] na slici 44b.
Kamenim spomenicima 9. stoljeća pripada i ulomak neutvrđene funkcije, koji u natpisnom
polju sadrži ostatak natpisa s imenom Sv. Mihovila s veznikom et i upućuje na još jednog
sveca u nastavku teksta.132 Ranoromaničkom dobu pripada ograda svetišta ili trijumfalni luk
132 V. DELONGA, 1996, 147-149.
50
apside spojen od osam ulomaka. Luk je spojen od osam ulomaka s ornamentalnim stilom
ranoromaničkog kninskog kruga. Gornji rubni pojas krasi niz jednostavnih listova, ispod
kojeg je smješteno epigrafičko polje s uklesanim natpisom […ecclesiam; aedificium]
RVITV[ram vel rvitvrvm] RESTAVR[a]VIMVS E[t…] INPLICIMVS(?) [in honorem…](slika
45).
Slika 45. Ranoromanički trijumfalni luk apside s natpisom na vanjskoj strani, Donje polje (ljubaznošću Željka
Krnčevića).
Dio natpisa uklesan je i s unutarnje strane kamenog spomenika […]S(an)C(t)OR(um) COSME
[e]T DAMIA[ni] ET LAVRENTII[…] (slika 46). Sačuvani dio teksta upućuje na podatak o
obnovi sakralnog objekta. Crkva je posvećena trima titularima; Sv. Kuzmi i Damjanu, te Sv.
Lovri. Uklesani tekst sadrži odlike beneventanskog pisma, čime se luk svetišta s natpisom
smješta najranije u sredinu 11. stoljeća.
Slika 46. Trijumfalni luk s posvetnim natpisom na unutarnjoj strani, Donje polje (ljubaznošću Željka Krnčevića).
Istom vremenu pripadaju i ulomci arhitrava ograde svetišta s tropojasnom dekoracijom.
Gornji rubni pojas ukrašavaju kuke na žlijebljenoj nožici, koje se oslanjaju na niz stiliziranih
arkada smještenih u središnjem pojasu arhitrava. Donjim vanjskim rubom arhitrava teče
uklesani natpis. Ulomak arhitrava s ostatkom natpisa rex podjednako upućuje na titulu
svjetovnog vladara, kao donatora i personifikaciju Krista Kralja […]REX[…]. Ostaci natpisa u
51
epigrafskom polju arhitrava upućuju na tekst zavjetnog značaja […anima]E N(ost)RE
SEV[…]. Na ugaonom dijelu arhitrava sačuvan je dio teksta koji također nosi odlike
beneventanskog pisma i pokazuje formalno-grafijske podudarnosti s tekstom trijumfalnog
luka predromaničke crkve Sv. Lovre što ih smješta u isti vremenski kontekst. Epigrafski
spomenici s arheološkog lokaliteta u Grušinama nalaze se u Muzeju grada Šibenika.133
133 V. DELONGA, 1996, 150-153.
52
8 ZAKLJUČAK
Analizirani latinski natpisi s područja Šibensko-kninske županije, potječu s niza lokaliteta u
periurbanom i ruralnom području ranosrednjovjekovne hrvatske države. Područje njihovog
rasprostiranja proteže se na sjevernu i srednju Dalmaciju i dio današnje jugozapadne Bosne.
Za razliku od gradova s osnovanim dijecezama, u kojima se kršćanska zajednica nalazi u
bliskoj vezi s biskupom, ruralna područja karakterizira vjerski život, koji se razvija na
nekadašnjim rimskim vilama uz posjede hrvatske rodovske aristokracije. Epigrafski natpisi
pružaju prvorazredan izvor za razumijevanje općih i pojedinačnih društveno-političkih prilika
srednjovjekovne Hrvatske od sredine 9. do 2. pol. 11. stoljeća. Proces dugotrajne
kristijanizacije, obilježen je intenzivnom izgradnjom sakralnih građevina te je često potaknuta
intervencijom samog vladara. Crkve izgrađene u ranom srednjem vijeku, predstavljaju glavno
poprište svih društveno-političkih, socijalnih i duhovnih događanja vjernika. Provođenjem
reforme crkvene hijerarhije i Teodozijeve obnove u doba kneza Branimira u 2. pol. 9. stoljeća
širi se snažan utjecaj iz ninske biskupije. O navedenim djelatnostima svjedoči sedam, do sada,
pronađenih Branimirovih natpisa, od kojih su tri natpisa pronađena na šibensko-kninskom
području. Prisutnost velikog broja posvetnih natpisa predromaničkog doba potvrđuje važnu
ulogu dedikanata i donatora, koji mahom pripadaju vladarskom vrhu i užem krugu društvenih
i crkvenih velikodostojnika. Natpisi se najčešće klešu na ukrašenim kamenim plohama
trabeacija ograde svetišta, portalima i trijumfalnim lukovima. Na predromaničkim natpisima
najčešće se spominju imena inicijatora, naručioca i donatora, koji grade ili obnavljaju sakralne
objekte, s posebnim naglaskom na posvetno-zavjetnu komponentu teksta. Potaknuti
zavjetovanjem, vladari postavljaju natpise na najuočljivijim mjestima u crkvama, čime
iskazuju svoj izvanredni položaj. Na šibensko-kninskom području, među svjetovnim
dedikantima susreću se imena hrvatskih kneževa Trpimira, Branimira, i Muncimira te kralja
Stjepana Držislava. Spominju se i pojedinci bliski vladarskom vrhu, poput dostojanstvenika
Bribimira, Gastihe i Nemire te Pristine. Među crkvenim dedikantima, nerijetko kao idejni
kreatori i pokrovitelji devocijskih tekstova, su opati, prezbiteri i đakoni, koji se pojavljuju i u
ulozi anonimnih darovatelja i zavjetnika.
Krščanski jezični obrazac predromaničkih epigrafskih spomenika na području
ranosrednjovjekovne hrvatske države počiva na tradiciji kasnoantičke, krščanske tradicije, a
vidljiv je, kako u dalmatinskim gradovima, tako i ruralnim područjima.
53
Sredinom 11. stoljeća vladarski vrh u zaleđu Dalmatinske Hrvatske zasniva stalno kraljevsko
središte u Kninu, nadomak kojeg, u selu Kosovu, stoluje hrvatski biskup. Područje kninskog
kastruma već se za Stjepana Držislava razvilo u urbanu aglomeraciju, obilježenu
intenzivnijim političkim i crkvenim životom na području dalmatinskog zaleđa.
Na srednjovjekovno hrvatsko društvo značajno su utjecala i nova duhovna strujanja izazvana
benediktinskim reformnim sustavom, koji se iz Italije širi na istočnu jadransku obalu i
unutrašnjost. Posredničkom ulogom splitske metropolije, značajne promjene donosi i crkvena
obnova pape Grgura VII. Navedeni događaji znatno utječu na razvitak latinske epigrafike u
ranoromaničkom razdoblju u kojem do izražaja dolaze natpisi osmišljeni unutar vjersko-
crkvenog koncepta. Najčešće su to kratki sakralni natpisi i tekstovi s liturgijskom i biblijskom
tematikom. Novost predstavljaju kiparsko-stilska rješenja i ikonografske kompozicije, koje
nose obilježja suvremene zapadnoevropske umjetnosti. Natpisi ranoromaničkog doba dokaz
su uređenih političkih prilika i temeljne duhovne preobrazbe, unutar ranosrednjovjekovnog
hrvatskog društva. U integracijskim procesima zapadnoevropskog kulturnog kruga,
starohrvatski epigrafski spomenici, u svom neizmijenjenom obliku, nose jasnu poruku
samosvojnog kulturnog izraza, kao i značajna povijesna obilježja hrvatskog srednjovjekovlja.
54
9 SAŽETAK
Kulturna i povijesna baština današnje Šibensko-kninske županije ima poseban značaj za
hrvatsku historiografiju i nacionalnu arheologiju. U prilog tome, svjedoče
ranosrednjovjekovna nalazišta s bogatim fundusom epigrafskih natpisa, koji imaju iznimnu
povijesnu i znanstvenu vrijednost. Pored historijata istraživanja, u radu se donose detaljni
opisi svih značajnijih ulomaka ranosrednjovjekovnih natpisa nađenih na 14 različitih nalazišta
diljem Šibensko-kninske županije. Riječ je o brojnim fragmentiranim epigrafskim natpisima,
koji imaju važnu ulogu u proučavanju društvenih odnosa i složenih procesa nastanka
srednjovjekovne hrvatske države. Pored povijesnog i arheološkog značaja,
ranosrednjovjekovni lokaliteti Šibensko-kninske županije imaju i posebnu važnost u
proučavanju arhitekture romaničkog razdoblja na istočnoj jadranskoj obali.
KLJUČNE RIJEČI: epigrafski natpisi, ranosrednjovjekovna hrvatska država, sakralni objekti,
crkveni namještaj, dedikanti, donatori, kameni spomenici, nacionalna arheologija.
55
10 SUMMARY
EARLY MEDIEVAL INSCRIPTIONS ON STONE MONUMENTS OF THE
ŠIBENIK-KNIN COUNTY
The cultural and historical heritage of today's Šibenik-Knin County has a special significance
for Croatian historiography and national archaeology. Numerous early medieval findsites
testify their significance with finds of epigraphic inscriptions, which have an outstanding
historical and scientific value. In addition to the research history, the paper presents detailed
descriptions of all significant fragments of early medieval inscriptions found on 14 different
sitey throughout the Šibenik-Knin County. The paper deals with a number of fragmented
epigraphic inscriptions that play an important role in studying social relations and complex
processes of the formation of the medieval Croatian state. In addition to historical and
archeological significance, the early medieval sites of the Šibenik-Knin County have a special
importance in studying the architecture of the Romanesque era on the eastern Adriatic coast.
KEYWORD: epigraphic inscriptions, early medieval Croatian state, sacral objects, church
furniture, dedicators, donors, stone monuments, national archaeology.
56
11 LITERATURA
BUDAK, N., 1994. - Neven Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb
BULIĆ, F., (1888.) 1995. – Frane Bulić, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale
suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije, Zagreb
DELONGA, V., 1996. – Vedrana Delonga, Latinski epigrafički spomenici u
ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split
DURMAN, A., 2006. - Aleksandar Durman (ur.), Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta,
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
GHICA, V., MILOŠEVIĆ, A., URODA, N., DŽINO, D., 2016. – Victor Ghica, Ante
Milošević, Nikolina Uroda, Danijel Džino, Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u
2015. godini, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 43, Split, 9 - 48
GUNJAČA, S., 1949. – Stjepan Gunjača, O položaju kninske katedrale, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, sv.1, Split, 38 - 86.
JAKŠIĆ, N., 1980. - Nikola Jakšić, Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21 (Fiskovićev zbornik I), Split, 97 – 110.
JAKŠIĆ, N., 1981. – Nikola Jakšić, Romanička klesarska radionica iz Knina, Peristil, Zagreb,
24 / 1981, 27 - 33.
JAKŠIĆ, N., 1995. – Nikola Jakšić, Knin – hrvatska srednjovjekovna prijestolnica, Split
JAKŠIĆ, N., 2013. – Nikola Jakšić, U selu Uzdolju kod Knina nije bilo izgrađene crkve u
vrijeme kneza Muncimira, Starohrvatska prosvjeta, ser III, sv. 40, Split, 136 - 153.
JELOVINA, D., 1989. – Dušan Jelovina, Starohrvatsko kulturno blago, Zagreb
JURKOVIĆ, M., 1995. – Miljenko Jurković, Sveti Spas na vrelu Cetine i problem westwerka
u hrvatskoj predromanici, Starohrvatska prosvjeta, ser III, sv. 22, Split, 55 - 80.
KUNTIĆ MAKVIĆ, B., 2009. – Bruna Kuntić Makvić (ur.), Studia Varvarina, vol. 1, Zagreb
- Motovun, poglavlje: “Varvarina praeromanica”, 11 - 41.
LE GOFF, J., 1998. – Jacques Le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog zapada, Zagreb
MAGAŠ, D., 2013. – Damir Magaš, Geografija Hrvatske, Zadar
MESIĆ, J., 2004. – Jasenko Mesić (ur.), Hrvatski arheološki godišnjak, 1/2004, Zagreb, 211 -
213.
MILOŠEVIĆ, A., 2017. – Ante Milošević (ur./ed.), 5. Gunjačini dani, Međunarodni
znanstveni skup, Kolokvij o Bribiru II, Split
ŠIŠIĆ, F., 1975. – Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb
57
ŠLAUS, M., 2006. – Mario Šlaus, Bioarheologija – demografija, zdravlje, trauma i prehrana
starohrvatskih populacija, Zagreb
ŠVAB, M., TOMAŠIĆ, N., 1994. – Mladen Švab, Nikola Tomašić, O upravljanju carstvom -
Konstantin Porfirogenet, Zagreb
ZEKAN, M., 1993. - Mate Zekan, Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz
iz Otresa, Kačić, 25/1993, 405 – 420.
ZEKAN, M., 2003. - Mate Zekan, Pregled istraživanja lokaliteta Otres - Lukačuša,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III 27/2000 [2003], 261 – 271.
ZEKAN, M., 2009. – Mate Zekan, Četiri zaslužna velikana hrvatske nacionalne arheologije
srednjeg vijeka u 20. stoljeću (Lujo Marun, Lovre Katić, Ljubo Karaman, Stjepan Gunjača),
u: Jacqueline Balen, Božidar Čečuk (ur.), Hrvatska arheologija u XX. stoljeću, Zagreb, 235 –
269.
ZEKAN, M., 2010. – Mate Zekan, Stjepan Gunjača (1909.-1981.) – muzealac, istraživač,
znanstvenik, Zbornik Stjepan Gunjača i hrvatska srednjovjekovna povijesno – arheološka
baština 1, Split, 19 - 29.
58
12 ILUSTRACIJE
Slika 1. - Nalazišta ranosrednjovjekovnih kamenih natpisa na području Šibensko - kninske županije. Slika 2. Ograda stubišta ambona iz Kapitula (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXV., 73). Slika 3. Kladenac za posvećenu vodu (a), nadgrobna ploče (b), nadgrobna ploča (c), Kapitul (preuzeto: V. Delonga, 1996, T.XXXVI., 74, 75, 76). Slika 4. Dio zabata ograde svetišta, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIII., 25). Slika 5. Ulomak arhitrava s imenima naslovnika bazilike na Crkvini (a), dio donjeg dijela zabata s ostatkom natpisa u lučnom pojasu (b), (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. IX., 11, 12). Slika 6. Završni ulomak arhitrava s natpisom zavjetnog sadržaja, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. X., 14) Slika 7. Ulomak arhitrava s početnim dijelom posvetnog natpisa, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XI., 20) Slika 8. Ulomak arhitrava s imenima arkanđela Mihovila i Gabriela (a), dio zabata rekonstruiran od četiri ulomka (b), Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XII., 21, 22). Slika 9. Dio arhitrava s natpisom o darivanju i posveti sakralnog objekta, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIII., 23). Slika 10. Prozorska rešetka iz crkve Sv. Marije u Biskupiji s prikazom Bogorodice i Krista, evanđelista i crkvenog donatora, Crkvina (preuzeto: N. Jakšić, 1995, 15). Slika 11. Ulomak središnjeg pluteja ambona (a), fragment ambona (b), ulomak s figuralnim prikazom (c), Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XVIII., 33, 34, 35). Slika 12. Fragmenti kamenog raspela, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIX., 36). Slika 13. Zabat s likom Marije Moliteljice, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XIV., 26). Slika 14. Ulomci arhitrava s četveropojasnom dekoracijom, Crkvina (preuzeto: V. Delonda, 1996, T. XV., 27, 28) Slika 15. Ulomak arhitrava s natpisom iz katedrale hrvatskog biskupa, Crkvina (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XVI., 29). Slika 16. Nadgrobna ploča arkosolija, Crkvina (preuzeto V. Delonga, 1996, T. XX., 37). Slika 17. Ulomak arhitrava s ostatkom liturgijskog napjeva, Stupovi (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXI., 38). Slika 18. Ulomci kamenih spomenika iz bazilike Sv. Cecilije (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXII., 41-46). Slika 19. Ulomak arhitrava s ostatkom natpisa o izgradnju sakralnog objekta, Spas (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXI., 67). Slika 20. Ulomak dovratnika s likom Stefatona, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1995, 21). Slika 21. Ulomak arhitrava ograde svetišta s posvetnim natpisom, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1981, 29). Slika 22. Ulomak početnog dijela arhitrava i dvorednim naslovom (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXIII., 70). Slika 23. Ulomak arhitrava s ostatkom natpisnog polja, Kninsko podgrađe (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXXIII., 71). Slika 24. Ulomak arhitrava s dvorednim natpisom, Kninsko podgrađe (preuzeto: N. Jakšić, 1981, 29). Slika 25. Dio arhitrava i zabat ograde svetišta, Uzdolje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LII., 118/1, 118/2). Slika 26. Predromanički ulomci liturgijskog kamenog namještaja, Uzdolje (preuzeto: V. Delonga, 1996, LIII., 119-124).
59
Slika 27. Arhitrav s naknadno uklesanim natpisom župana Ivana iz Uzdolja (preuzeto: N. Jakšić, 2013, 139). Slika 28. - Lijevi arhitrav (28a), desni arhitrav ograde svetišta (28b), Cetina (preuzeto: V. Delonga 1996, T. XXVII., 56/1, 56/2). Slika 29. Ulomak arhitrava ograde svetišta iz Krkovića (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 32). Slika 30. Ulomak arhitrava s dijelom natpisa o gradnji crkve, Mokro polje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXVI., 171). Slika 31. Ulomak arhitrava s natpisom o činu posvjedočenja crkvenog objekta, Mokro polje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXVI., 172). Slika 32. Ulomak arhitrava s imenom donatora (32a), ulomak s ostatkom posvetnog teksta (32b), ulomak arhitrava s otučenim natpisom (32c), Pađene (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXXII., 183-185 a, b). Slika 33. Ulomak arhitrava iz Graca kod Drniša (preuzeto: N. Jakšić, 2013, 147). Slika 34. Ulomak zabata s osatkom posvetnog natpisa, Gradac kod Drniša (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. XXVIII, 59). Slika 35. Ulomci predromaničkog arhitrava iz crkve Porođenja Marijina u Gracu (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXXXIV., 235). Slika 36. Ulomak predromaničkog reljefa s djelomičnim natpisom (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 17). Slika 37. Greda trokutastog zabata ograde svetišta (preuzeto: A. Milošević, 2017, 48). Slika 38. Ulomak natpisa sa sarkofaga (preuzeto: V. Ghica, A. Milošević, N. Uroda, D. Džino, 2016, 21). Slika 39. Ulomci luka ograde svetišta iz Otresa (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 27). Slika 40. Trabeacija ograde svetišta iz Otresa (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 22). Slika 41. Prikaz lijevog arhitrava i zabata ograde svetišta iz Ždrapnja (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 29). Slika 42. Završni dio desnog arhitrava ograde svetišta iz Ždrapnja (preuzeto: N. Jakšić, 2009, 30). Slika 43. Ulomci predromaničkog arhitrava i luka (43a), ulomak tjemena luka (43b), Donje polje (preuzeto: V. Delonga 1996, T. XLVIII., 105, 106). Slika 44. Ulomak luka s imenom Sv. Florijana (44a), ulomak krajnjeg lijevog dijela luka (44b), Donje polje (preuzeto: V. Delonga, 1996, T. LXIX., 107, 108). Slika 45. Ranoromanički trijumfalni luk apside s natpisom na vanjskoj strani, Donje polje (ljubaznošću Željka Krnčevića). Slika 46. Trijumfalni luk s posvetnim natpisom na unutarnjoj strani, Donje polje (ljubaznošću Željka Krnčevića).