7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

1/78

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

2/78

Bernhard Schlink

ena kojoj sam itao

Naslov izvornika: Der Vorleser

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

3/78

PRVI DIO

1

ad mi je bilo petnaest godina, razbolio sam se od utice. Bolest se pojavila u jesen, a okonala u proljee.o je stara godina bivala hladnija i mranija, to sam vie kopnio. Nabolje je krenulo tek s dolaskom nove

dine. Sijeanj je bio topao, pa mi je majka namjestila krevet na balkonu. Gledao sam nebo, sunce, oblake,

uao djecu kako se igraju u dvoritu. Jedne sam rane veeri u veljai zauo pjev kosa.

t naeg prvog susreta vodio me od Cvjetne ulice, u kojoj smo stanovali na drugom katu velike kue

graene na,razmeni stoljea, u Kolodvorsku. Tamo sam jednog ponedjeljka u listopadu povraao na putu od

ole do kue. Vesam danima bio slab, slabiji no ikad u ivotu. Svaki mi je korak predstavljao velik napor.

ad sam se kod kue ili u koli penjao uza stube, noge su me jedva nosile. Nisam htio ni jesti. ak i kad bihadan sjeo za stol, uskoro se javljala odbojnost prema hrani. Jutrom sam se budio suha grla, osjeajui kako

e organi tite, i kao da su na potpuno krivom mjestu. Sramio sam se svoje slabosti. Naroito mi je bilo sram

d sam povraao. Ni to mi se ni|e dogilo nikad u ivotu. Usna upl|ina mi se punila, pokuao sam progutali,

rsto sam stiskao usnice, drei ruku na ustima, ali mi je izletjelo, iz usta, kroz prste. Naslonio sam se na

ni zid, gledao bljuvotine pored nogu i povraao prozirnu sluz.

na to se pobrinula za mene uinila je to gotovo grubo: uzela me za ruku i kroz tamni ulaz povela u dvorite.

ore je od prozora do prozora bila razapeta uad i visjelo rublje. U dvoritu su bila naslagana drva; u radioniciotvorenom cviljela je jedna pila, a iverje letjelo na sve strane. Pored dvorinih vrata nalazila se slavina za

du. ena ju je odvrnula i prvo mi oprala ruke, a onda mi vodu, koliko je uspjela skupiti u ake, pljusnula u

e. Obrisao sam se runikom.

Uzmi onu drugu!

red slavine su stajale dvije kante; uzela je jednu i napunila je vodom. Dohvatio sam i napunio drugu i poao

njom kroz hodnik. Zamahnula je, voda je pljusnula i isprala bljuvotine u kameni lijeb. Iz ruku mije uzela

ntu i jo jedan mlaz vode usmjerila na plonik.

spravila se i vidjela da plaem.

Mali! - rekla je zaueno - Mali!

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

4/78

grlila me. Bio sam jedva neto vii od nje, osjeao sam joj dojke na svojim prsima, stisnut u zagrljaju osjeao

m svoj zadah i njen svjei znoj i nisam znao to da radim s rukama. Prestao sam plakati.

ala me gdje stanujem, stavila kante u hodnik i odvela me kui. Hodala je pored mene, drei u jednoj ruci

oju kolsku torbu, a drugom mene za nadlakticu. Put od Cvjetne ulice do Kolodvorske nije dug. Hodala je

ko brzo i odluno da sam lako drao korak. Oprostili smo se pred kuom.

ajka je istog dana dovela lijenika koji je dijagnosticirao uticu. Jednom sam prilikom majci rekao za tu enu.

e vjerujem da bih je inae posjetio. No, za moju je majku bilo potpuno razumljivo A, im budem mogao, odog eparca kupim kiticu cvijea, predstavim joj se i zahvalim. Tako sam potkraj veljae otiao u Kolodvorsku

cu.

2

a u Kolodvorskoj ulici danas vie ne postoji. Ne znam kad i zato je sruena. Godinama nisam bio u svome

dnom gradu. Nova kua, izgraena sedamdesetih ili osamdesetih godina, imala je pet katova i ureenotkrovlje, bila je bez loa i balkona, glatke i svijetle fasade. Mnogobrojna su zvonca ukazivala na mnotvo

alih stanova. Stanova, u koje se ovjek useli i iz njih iseli, jednako kao to unajmi automobil i ponovo ga vrati.

prizemlju se trenutno nalazi duan kompjuterskom opremom: prije njega je tu bila drogerija, duan sitniarija

deoteka.

ara je kua bila jednako visoka i imala etiri kata, prizemlje izgraeno od kvadara pjeenjaka bruenog

put dijamanta i tri kata sa zidovima od cigle i loama, balkonima i prozorskim okvirima izgraenim od istog

eanog kamena. Do prizemlja i stubita vodilo je nekoliko stepenica, dolje ire a gore ue, s obje straneduprte zidovima to nose eljezne rukohvate, iji krajevi zavravaju u obliku pua. Vrata su bono bila

tiena stupovima, a s uglova arhitrava niz Kolodvorsku je ulicu gledao jedan, a uz ulicu drugi lav. Sporedni

az bio je onaj kroz koji me ena odvela u dvorite do slavine s vodom.

sam kao mali djeak primjeivao tu kuu. Dominirala je meu ostalim kuama u ulici. Mislio sam da bi se

e koje granie s njom, kad bi postala jo teom i irom, morale pomaknuti u stranu i napraviti joj mjesta.

nutra sam zamiljao stubite sa tu-katurom, ogledalima i ilimima orijentalnih ukrasa, koji su uz stube bili

vreni sjajno ispoliranim mesinganim ipkama. Oekivao sam da u takvoj gospodskoj kui stanuju

spoda. No, kako je kua zbog starosti i dima iz lokomotiva postala tamnija, ja sam i gospodske stanare

miljao mranijima, udesnima, moda gluhima ili nijemima, pogrbljenima ili epavima.

asnijih sam godina uvijek iznova sanjao tu kuu. Snovi su bili slini, varijacije jednog sna i teme. etam se

poznatim gradom i ugledam kuu. Nalazi se u nizu kua u gradskoj etvrti koju ne poznajem. Hodam dalje,

unjen, jer poznajem kuu, ali ne i gradsku etvrt. Onda shvaam da sam kuu vevidio. Pritom ne mislim na

lodvorsku ulicu u svome rodnom gradu, vena neki drugi grad ili neku drugu zemlju. U snu se na primjer

lazim u Rimu, tamo ugledam kuu i prisjeam se da sam je vevidio u Bernu. Ta sjeanja u snovima me

miruju; to to kuu vidim ponovo u drugom okruenju ne ini mi se nimalo udnijim, od sluajnog susreta sa

arim prijateljem na nekom neuobiajenom mjestu. Okreem se, vraam se do kue i penjem uza stube. elim

i. Pritiem kvaku.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

5/78

o kuu vidim na selu, san traje due ili se poslije bolje sjeam njegovih pojedinosti. Vozim se automobilom.

desne strane vidim kuu, ali vozim dalje, u prvom sam trenu zbunjen injenicom to kua, koja po svemu

dei spada u niz kua neke gradske ulice, stoji na otvorenom polju. Onda se prisjeam da sam je vevidio i

ostruko sam zbunjen. Kad mi postane jasno gdje sam je vevidio, okreem auto i vozim natrag. U snu je

sta esto potpuno prazna, mogu se okrenuti cvilei gumama i voziti velikom brzinom. Bojim se da u

kasniti pa vozim jo bre. Ugledam je. Okruena je nasadima repice, itnim poljima ili vinogradima u Pfalzu,

vandom u Provansi. Kraj je ravan, tek malo breuljkast. Nema drvee. Dan je potpuno svijetao, sunce sja,

ak naperi, a cesta se blista na suncu. Zbog zidova od opeka kua djeluje odsjeeno, nedostupno. Ti bi zidovi

ogli pripadati bilo kojoj kui. Ona sama ne izgleda nimalo mranije no u Kolodvorskoj ulici. Jedino su prozori

ekriveni prainom i skrivaju pogled u prostorije, ne vide se ak ni zavjese. Kua je slijepa.

ajem uz rub i prelazim cestu do ulaza u kuu. Nikoga nema, nita se ne uje, ak ni zvuk motora u daljini,

etar ili ptica. Svijet je mrtav. Penjem se uza stube i pritiem kvaku.

o, ne otvaram vrata. Budim se i znam samo to da sam uhvatio i pritisnuo kvaku. Onda se prisjeam cijelog

a, kao iinjenice da sam ga ve

sanjao.

3

ni nisam znao ime. Sa cvijeem u ruci neodluno sam stajao pred vratima, gledajui nizove zvonaca.

ajradije bih se bio okrenuo. No uto je iz kue iziao neki ovjek, upitao me koga traim poao i uputio me

spoi Schmitz na treem katu.

e bilo ni tukature, ni ogledala, ni dugih sagova. Ako je stubite nekad i imalo neto od skromne ljepote tonije mogla ni mjeriti s raskonou fasade, to je pripadalo prolosti. Crveni premaz bio je izgaen na svakoj

epenici, tiskani zeleni linoleum, zalijepljen uza stube do visine ramena, ljutio se sa zidova, a na mjestima

je su na rukohvatima nedostajale preke, bila je razapeta uad. Zaudaralo je po latilima. Moda sam sve to

stvari zapazio tek kasnije. Uvijek je izgledalo jednako otrcano i jednako isto, i uvijek vonjalo po latilima,

nj koji se ponekad mijeao s mirisom zelja ili graha, peenja i rublja to se iskuhavalo.

o se tie ostalih stanara kue nikad ih nisam upoznao dalje od tih mirisa, otiraa pred vratima stana i ploica

menima ispod zvonaca. Ne sjeam se da sam na stubitu ikad susreo koga od njih.

e sjeam se vie ni na koji sam nain pozdravio gospodu Schmitz. Vjerojaino sam uvjebao i izgovorio dvije,

reenice o svojoj bolesti, njenoj pomoi i svojoj zahvalnosti. Uvela me u kuhinju.

hinja je bila najvea prostorija u stanu. U njoj su stajali tednjak i sudoper, kada i peza zagrijavanje vode

kupanje, stol i dvije stolice, hladnjak, ormar za odjeu i kau. Preko kaua je bio prostrt crveni somotni

ekriva. Prozora nije bilo. Svjetlo je u kuhinju dopiralo kroz stakla na vratima to su vodila na balkon. Nije ga

o mnogo - kuhinja je bila svijetla samo kad bi vrata bila otvorena. Tada se iz stolarske radionice u dvoritulo cviljenje pile i osjeao miris drva.

stanu se nalazila jo jedna mala i uska dnevna soba s komodom, stolom, etiri stolice, naslonjaem s

slonom poput velikih uiju i pei. Ova se soba zimi gotovo nikad nije grijala, a ljeti se gotovo nikad nije

ristila. Prozor je gledao na Kolodvorsku ulicu, a pogled padao na prostor nekadanjeg eljeznikog

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

6/78

lodvora to su ga venekoliko puta prekopali i na kojem su tu i tamo vebili postavljeni temelji novih zgrada

da i vlade. Stanu je nadalje pripadao i mraan nunik. Kad je smrdjelo u nuniku, smrdjelo je i na hodniku.

e sjeam se vie ni o emu smo razgovarali u kuhinji. Gospoa Schmitz je glaala; preko stola je bila prostrla

nenu deku i plahtu, iz koare je jedan za drugim uzimala komade odjee, glaala ih, slagala i odlagala na

dan od stolaca. Na drugom sam sjedio ja. Glaala je i svoje donje rublje i, premda nisam htio gledati, nisam

ogao odvratiti pogled od njega. Na sebi je imala haljinu-pregau bez rukava, plavu, s blijedocrvenim

etiima. Do ramena dugu pepeljastoplavu kosu na potiljku je uvrstila kopom. Gole su joj ruke bile blijede.

kreti kojima je uzimala glaalo, glaala i ponovo ga odlagala, a potom komade rublja slagala i odlagala na

olac, bili su polagani i koncentrirani, a jednako tako polako i koncentrirano se kretala, sagibala i uspravljala.

eno ondanje lice u mom su sjeanju prekrila njena kasnija lica.

ad je pri zovem u sjeanje, onakvu kakva je tada bila, zamiljam je bez lica. Moram ga rekonstruirali. Visoko

lo, izboene jagodine kosti, svijetloplave oi, pune, pravilno oblikovane usne bez udubina, snana brada.

liko, grubo, ensko lice. Znam da sam ga smatrao lijepim. No njegovu ljepotu sad ne vidim pred sobom.

4

riekaj - rekla je kad sam ustao i htio poi. - I ja moram ii, pa u poi dio puta s tobom.

ekao sam u hodniku. Presvlaila se u kuhinji. Vrata su bila odkrinuta. Skinula je haljinu-pregau i ostala u

jetlozelenom kombineu. Preko naslonjaa stolice visjele su dvije arape. Uzela je jednu i naizmjeninim ju

kretima ruku nabrala u smotuljak. Odravala je ravnoteu na jednoj nozi, na njeno koljeno poduprla je petu

uge noge, nagnula se naprijed, navukla smotanu arapu preko nonih prstiju, stavila ih na stolac, prevuklarapu preko lista, koljena i butine, nagnula se na stranu i privrstila arapu podvezicom. Uspravila se, spustila

opalo sa stolca i posegnula za drugom arapom. Nisam mogao odvojiti oi od nje. S njena potiljka i ramena,

njenih dojki, koje je kombine vie obavijao no skrivao, s njene stranjice preko koje se kombine napinjao kad

stopalo oslanjala na koljeno i stavljala na stolac, s njene noge, prvo nage i blijede, a potom u arapi svilenog

aja.

sjetila je moj pogled. elei dosegnuti drugu arapu, malo je zastala, okrenula se vratima i pogledala me u

i. Ne znam to je odavao izraz njena lica - uenje, pitanje, znanje, prijekor. Crvcnilo mi jc oblilo lice. Taj

dan trenutak, dok sam nepomino stajao, osjeao sam kako mi lice gori. Odjednom to vie nisam mogao

drati, izjurio sam iz stana, strao niza stube i iziao iz kue.

ao sam polako. Kolodvorska, Kuna, Cvjetna ulica - to je vegodinama bio moj put do kole. Poznavao sam

aku kuu, svaki vrt i svaku ogradu, onu koju su svake godine iznova bojili, onu ije je drvo bilo tako sivo i

kriveno mahovinom da sam ga mogao zgnjeiti rukom, eljezne ograde po ijim sam prekama, trei jo

o mali djeak du njih, udarao nekakvim palicama, i visoke zidove od opeke iza kojih je moja mata

miljala udovine i uasne stvari, sve dok se nisam uspeo i ugledao dosadne nizove zaputenih gredica

jea, raznih bobica i povra. Poznavao sam kamene kocke od kojih je bio sloen plonik i premaz smole na

sti i tono odreene razmake izmeu ploa, valovito poploene rubnike, katran i ljunak na nogostupu.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

7/78

e mi je to bilo poznato. Kad mi se srce malo smirilo i lice nije vie toliko gorjelo, susret izmeu kuhinje i

dnika veje bio daleko. Bio sam ljut. Izjurio sam poput djeteta, umjesto da reagiram onako samouvjereno

ko se to od mene oekivalo. Nije mi vie bilo devet, vepetnaest godina. Ipak, i dalje nisam bio siguran da

am to znai "samouvjerena reakcija".

edeu zagonetku mi je predstavljao sam susret izmeu kuhinje i hodnika. Zato nisam mogao odvojiti

gled od nje? Imala je izrazito snano i izrazito enstveno tijelo, bujnije od djevojaka, koje su mi se sviale i

kojima sam se okretao. Bio sam siguran da je ne bih zapazio da sam je ugledao na bazenu. Nije bila nita

anje obuena od djevojaka i ena to sam ih veprije viao na bazenu. Povrh toga, bila je mnogo starija od

evojaka o kojima sam sanjario. Je li joj bilo vie od trideset? Bilo je teko odrediti dob koju ovjek jo nije

tavio iza sebe ili koju tek treba doivjeti.

k sam vise godia kasnije shvatio da ju pogled nisam mogao odvojiti ne samo zbog njenog tjela vei zbog

cna dranja i njenih pokreta. Svoje sam djevojke molio da oblae arape, ali svoju molbu nisam elio

janjavati, nisam elio prepriavati tajnu susreta izmeu kuhinje i hodnika. Zbog toga je moja molba

vravala kao elja za halterima iipkom i erotskom ekstravagancijom, a kad bi bila ispunjena, doga

alo bi

to u koketnoj pozi. A to nije bilo ono od ega ja nisam mogao odvratiti pogled. Ona nije pozirala, niti

ketirala. Ne sjeam se da je to ikad inila. Sjeam se da su njeno tijelo, njeno dranje i pokreti ponekad

elovali nezgrapno. Ne bi se moglo rei daje imala tromo tijelo. To je vie djelovalo kao da se povlai u

utranjost svog tijela, preputa ga samom sebi i njegovu vlastitom mirnom ritmu, kojeg nisu ometale nikakve

redbe iz glave, jednostavno je zaboravljala svijet oko sebe. To neosvrtanje na vanjski svijet ogledalo se u

anju i pokretima kojima je oblaila arape. No nije bila nezgrapna veleerna, umiljata, zavodljiva -

voenje koje nije znailo dojke, stranjicu i noge, vepoziv da se u unutranjosti tijela zaboravi svijet.

nda to nisam znao - sada to ne umiljam sebi, sada to sigurno znam. No, kad sam onda razmiljao o tome

o me uzbudilo, uzbuenje se vratilo. Da bih rijeio tu zagonetku, uvijek sam se iznova prisjeao susreta i

bojnosti koju sam, onog trena kad sam taj susret pretvorio u zagonetku, izazvao, s vremenom je nestalo.

novo sam sve jasno vidio pred sobom i ponovo nisam mogao odvratiti pogled.

5

edan dana kasnije ponovo sam stajao pred njenim vratima.

eli sam tjedan pokuavao ne misliti na nju. No nije bilo niega to bi me moglo ispuniti i odvratiti misli od nje;

nik mi jo uvijek nije doputao da odlazim u kolu, knjiga sam se, nakon to sam ih mjesecima itao,

sitio, a to se tie prijatelja, iako su navraali, moja je bolest vetoliko trajala da su njihovi posjeti, koji vie

su mogli uspostaviti vezu izmeu njihove i moje svakodnevice, jednostavno bivali sve krai. Trebao sam ii u

tnju, svaki dan sve dalje, ali se nisam smio naprezati. A napor bi mi i te kako dobro doao.

ako su bolesti u djetinjstvu i mladenatvu uludo izgubljeno vrijeme! U bolesniku sobu prodiru samo prigueni

movi vanjskog svijeta, svijeta slobodnog vremena provedenog u dvoritu, u vrtu ili na cesti. Unutra buja

jet pria i likova s kojih bolesnik ita. Groznica koja slabi morazumijevanja i snai matu, pretvara

lesniku sobu u poznatu, ali istovremeno i stranu prostoriju; udovita pokazuju svoje grimase u uzorcima

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

8/78

zastorima i tapetama, a stolice, stolovi, police i ormari gomilaju se u brda, zgrade i brodove, istovremeno

dohvat ruke i u daljini. Za dugih nonih sati bolesnika prate udarci sata sa crkvenog tornja, zvuk automobila

prolazu i odsjaj njihovih svjetala na zidovima i stropu.To su sati bez sna, ali ne i besani sati, ne sati praznine

sati ispunjenosti. enje, sjeanja, tjeskobe, pohlepe ureduju labirinte, u kojima se bolesnik gubi i

onalazi i ponovo gubi. To su sati u kojima je sve mogue, i dobro i loe.

kvo stanje poputa kad je bolesniku bolje. No, ako bolest traje dovoljno dugo, bolesnika je soba

pregnirana, a bolesnik je, iako pri zdravlja i iako groznica prolazi, jo uvijek izgubljen u labirintima.

kla me savjest svako jutro kad bih se budio, a donji bi mi dio pidame bio vlaan ili posut mrljama. Slike i

ene koje sam sanjao nisu bile u redu. Znao sam da me ni majka, ni sveenik, koji me pripremao za svetu

est i kojeg sam oboavao, kao ni moja starija sestra, kojoj sam povjeravao tajne svog djetinjstva, ne bi

dili. No opomenuli bi me na ljubazan, zabrinut nain, a to bi bilo gore od svake pokude. Kad te slike i scene

sam pasivno sanjao, aktivno sam matao o njima, a to je bilo najgore od svega.

e znam odakle mi hrabrost da ponovo odem do gospoe Schmitz. Je li to na neki nain bila negativna

akcija na moralni odgoj? Ako je poudan pogled bio jednako lo kao i zadovoljavanje poude, a aktivnoatanje jednako loe kao i in o kojem se mata - zato onda ne bi bilo zlo i samo zadovoljavanje i sam akt?

dana u dan sam sve vie bio svjestan injenice da me grjene misli jednostavno ne naputaju. Poeo sam

djeti za samim grjenim inom.

azmiljao sam i o neem drugom. Odlazak k njoj mogao bi biti i opasan. No bilo je gotovo nemogue da bi se

opasnost mogla i ostvariti. Gospoa Schmitz bi me zaueno pozdravila, posluala ispriku za moje

uobiajeno ponaanje i ljubazno me otpravila. Mnogo je opasnije bilo ne otii; izlagao sam se opasnosti da

neu moi osloboditi svojih matarija. Dakle postupio sam ispravno, kad sam se uputio k njoj. Ona bi sebala ponaati normalno, ja bih se trebao ponaati normalno i sve bi ponovo trebalo biti normalno.

ko sam tada racionalizovao i svoju poudu pretvorio u stavku neobine moralne raunice i uutkao savjest

ja me pekla. No to mi nije dalo hrabrosti za odlazak gospodi Schmitz. Smisliti opravdanje za razlog zbog

jeg me majka, cijenjeni sveenik i moja starija sestra, kad bi dobro razmislili o svemu, ne bi smjeli spreavati,

poticati na odlazak k njoj, bilo je jedno. Uistinu otii, bilo je neto potpuno drugo. Ne znam zato sam to

inio. No danas u tadanjim dogaanjima prepoznajem predloak prema kojem su se razmiljanje i djelovanje

mom ivotu meusobno poklapali ili nisu poklapali. Razmiljam, doem do zakljuka, pretvorim ga u vrstu

luku, a potom shvatim da je djelovanje stvar sama za sebe i da moe slijediti odluku, ali i ne mora. Dovoljno

sto sam u ivotu uinio neto za to se nisam odluio, a nisam uinio ono za to se jesam odluio. To, bez

zira o emu se radi, djeluje; odlazim k eni koju vie ne elim vidjeti, nadreenima iznosim primjedbe zbog

jih bih mogao nastradati, puim dalje, iako sam odluio prestati s puenjem i prestajem s puenjem, nakon

o sam uvidio da sam puai da u to ostati. Ne mislim da razmiljanje i odluivanje nisu imali utjecaja na

elovanje. No djelovanje ne provodi jednostavno u djelo ono o emu se razmiljalo i to se odluilo. Ono ima

oj vlastiti izvor i na jednako je samostalan nain to djelovanje moje djelovanje, kao to je i moje razmiljanjeoje razmiljanje, a moje odluivanje moje odluivanje.

6

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

9/78

e bila kod kue. Ulazna kuna vrata bila su odkrinuta, popeo sam se uza stube, pozvonio i priekao.

zvonio sam ponovo. Vrata u stanu su bila otvorena, vidio sam to kroz staklo na ulaznim vratima a u hodniku

epoznao ogledalo, vjealice i sat. uo sam ga kako kuca.

eo sam na stube i ekao. Nisam osjetio olakanje, kao to bi ga osjetio netko tko zbog svoje odluke ima lo

jeaj i boji se posljedica, pa je sretan to je svoju odluku proveo u djelo, a ipak ostao poteen. Nisam bio ni

zoaran. Odluio sam daje elim vidjeti, pa sam je ekao.

at u hodniku je otkucavao svakih etvrt, pola i puni sat. Pokuao sam pratiti njegovo tiho kucanje i izbrojitivetsto sekundi od jednog do drugog udarca, ali mi je neto uvijek iznova odvlailo panju. U dvoritu je

ljela stolareva pila, u kui su iz jednog stana dopirali glasovi i glazba, otvorila su se neka vrata. Onda sam

uo kako se netko ravnomjernim, polaganim i tekim koracima penje uza stube. Nadao sam se da taj netko

anuje na drugom katu. Ako me vidi, kako u objasniti to radim ovdje? No koraci se nisu zaustavili na

ugom katu. Nastavili su se penjati. Ustao sam.

a je to gospoda Schmitz. U jednoj je ruci nosila kantu koksa, a u drugoj kutiju za briket. Na sebi je imala

oru, jaknu i suknju, koju sam prepoznao i shvatio da radi kao kondukterka u tramvaju. Nije me primijetila doke dola do odmorita. Nije me pogledala ljutito, nije bila zauena, u pogledu joj nije bilo prezira - nita od

oga ega sam se bojao. Izgledala je umorno. Kad je spustila ugljen i u depu jakne poela traiti klju,

koliko joj je novia palo na pod. Podigao sam ih i dao joj.

Dolje u podrumu su jo dvije kante. Hoe li ih napuniti i donijeti gore? Vrata su otvorena.

trao sam niza stube. Vrata koja su vodila u podrum bila su otvorena, svjetlo je bilo upaljeno, a u podnoju

drumskih stuba naiao sam na pregradu od dasaka, na koja su vrata bila samo prislonjena, a otvoreni je

kot visio na zasunu. Prostorija je bila velika, gomila koksa dopirala je sve do prozoria pod stropom, kroz

ji su ga sa ceste i bili ubacili u podrum. Pokraj vrata su sjedne strane bili uredno sloeni briketi, a s druge

nte za noenje koksa.

e znam to sam uinio krivo. Kod kue sam takoer donosio ugljen iz podruma i nikad nisam imao problema

m. Naravno, koks u naoj kui nije bio naslagan tako visoko. Prvu sam kantu lako napunio. Ali, kad sam

segnuo za drugom i htio pokupiti koks s poda, brdo se pokrenulo. S vrha su krenuli mali komadi u velikim, a

liki u malim skokovima, neto nie je nastala prava lavina, a na dnu je zavrilo kotrljanjem i sipanjem.

digao se oblak crne praine. Stajao sam kao ukopan dok su me pojedini grumeni pogaali i gomilali se oko

ojih nogu, doseui mi uskoro sve do glenja.

ad se brdo primirilo, iziao sam iz koksa, napunio drugu kantu, potraio i pronaao metlu i njome pomeo

trag u prostor omeen drvenom pregradom sve one grumene koji su se otkotrljali u hodnik, zakljuao vrata i

nio obje kante gore.

inula je jaknu, otpustila kravatu otkopala gonije puce i sjedila za kuliinjskim stolom sa aom mlijeka. Kad

e ugledala poela se smijuljiti, a taj se prikriveni smijeak uskoro pretvorio u grleni smijeh. Upirala je prstom uene i objema rukama udarala po stolu.

Kako to izgleda, mali, kako to samo izgleda!

gledavi odraz svog crnog lica u ogledalu iznad sudopera, i sam sam se pridruio njenu smijehu.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

10/78

akav ne moe kui. Pripremit u ti kupku i ispraiti odjeu.

la je do kade i otvorila slavinu. Topla je voda, parei se, potekla u kadu.

Paljivo skini odjeu, jer mi crna praina u kuhinji nikako ne treba.

voumio sam se, skinuo vestu i koulju, a potom opet zastao. Razina vode brzo se penjala i kada je uskoro

a gotovo puna.

ar e se kupati u cipelama i hlaama? Mali, neu te gledati.

o, kad sam zatvorio slavinu i skinuo gae, ona me mirno promatrala. Pocrvenio sam, uao u kadu i zaronio.

ad sam izronio, ona je vebila na balkonu nosei moju odjeu. uo sam kako udara cipelama jednom o

ugu i trese hlae i vestu. Nekome je dolje doviknula neto o ugljenoj praini i iverju, onaj joj je neto doviknuo

trag, a ona se nasmijala. Vrativi se u kuhinju, prebacila je moje stvari preko stolice. Kratko me pogledala.

Uzmi ampon i operi kosu. Donijet u ti runik.

ela je neto iz kuhinjskog ormara i izila.

prao sam se. Voda je u kadi bila prljava, pa sam pustio svjeu vodu i pod njenim mlazom oprao glavu i lice.

nda sam se jednostavno ispruio, oslukujui zvukove bojlera i osjeajui na licu hladan zrak, koji je dopirao

oz odkrinuta kuhinjska vrata, a na tijelu toplu vodu. Bilo mi je ugodno. Osjetio sam uzbuenje i ud mi se

rutio.

ad je ula u kuhinju, nisam podigao pogled sve dok nije stala pored kade. U rairenim je rukama drala bijeli

nik.

oi!pravio sam se, okrenuvi joj lea, i iziao iz kade. Odostraga me od glave do pete umotala u runik i poela

sati. Odjednom je pustila runik da padne na pod. Nisam se usudio pomaknuti. Prila mi je tako blizu da

m na leima osjeao njene dojke, a trbuh na svojoj stranjici. I ona je bila naga. Zagrlila me, spustivi jednu

ku na moje grudi a drugu na moj kruti ud.

A zbog toga si ovdje!

a...!

sam znao to bih rekao. Ni da ni ne. Okrenuo sam se. Nisam mogao vidjeti mnogo. Bila mi je preblizu. No

sutnost njena nagog tijela svladala me potpuno.

Kako si lijepa!

Ah, mali, to to govori.

asmijala se i stavila ruke oko moga vrata. I ja sam nju zagrlio.

jao sam se: bojao sam se dodira, poljubaca, da joj se neu dopasti i daje neu zadovoljiti. Ali nakon to smokoliko trenutaka stajali zagrljeni a ja udisao njen miris i osjeao njenu toplinu i snagu, sve je postalo tako

dnostavno i razumljivo samo po sebi. To, kako sam rukama i usnama istraivao njeno tijelo, to, kako su nam

usne srele i kako se ona nala iznad mene, oi u oi, sve dok mi nije dolo i dok nisam zatvorio oi,

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

11/78

kuavajui se prvo savladati, a onda tako glasno viknuo da je, drei mi ruku na ustima, morala priguiti moj

k.

7

edee sam se noi zaljubio. Nisam spavao vrstim snom, eznuo sam za njom, sanjao o njoj, mislio daje

jeam, sve dok ne bih primijetio da zapravo grlim jastuk ili pokriva. Usne su me boljele od poljubaca. Ud bi

se uvijek iznova krutio od uzbuenja, ali nisam se elio samozadovoljiti. Nisam to elio uiniti nikad vie.

lio sam biti s njom.

li moja zaljubljenost bila cijena za to to je ona spavala sa mnom? Sve do dana dananjeg, nakon noi

ovedene sa enom kod mene se javlja osjeaj da sam ja taj koga se mazilo i da bih se morao oduiti - njoj,

ju moram pokuati voljeti zauvijek, i svijetu pred kojim sam se pretvarao.

dno od mojih malobrojnih ivih sjeanja iz ranog djetinjstva vezano je uz jedno zimsko jutro, kad mi je bilo

tiri godine. Sobu u kojoj sam spavao nismo grijali, pa je nou i u rano jutro katkad bilo hladno. Sjeam seple kuhinje i vrue pei, tekog, eljeznog stroja u kojem se, kad bi ovjek kukom odmaknuo plou i kolutove

ognjita, vidjela vatra i na kojem je uvijek stajala posuda tople vode. Majka bi primakla stolac pa bi stajao na

emu dok me ona prala i oblaila. Sjeam se ugodnog osjeaja topline i uitka koji mi je priinjalo pranje i

laenje u toj toplini. Sjeam se i da sam se uvijek, kad bi mi se sjeanje okrenulo toj sitnaciji, pitao zato me

ajka toliko razmazila. Jesam li bio bolestan? Jesu li braca neto dobivala, a ja ne? Je li me u preostalom

elu dana oekivalo neto neugodno, teko, neto to sam morao izdrati?

og injenice da me ena, za koju u svojim mislima nisam imao ni ime, tog popodneva toliko razmazila,tradan sam ponovo krenuo u kolu. Moj odlazak potakla je i elja da svoju tek steenu mukost javno

kaem. Nije da sam se htio hvaliti. Jednostavno sam se osjeao snanim i nadmonim i elio sam tu svoju

agu i nadmopokazati pred ostalim acima i nastavnicima. Osim toga, iako s njom nisam razgovarao o

me, zamiljao sam da kao kondukterka u tramvaju esto radi do kasno u no. Kako bih je mogao viati

akog dana, kad bih morao ostajati kod kue i smio izlaziti samo radi etnje da se oporavim?

ad sam se vratio kui, moji su roditelji, sestre i brat veveerali.

Gdje si do sada? Majka se brinula.

ac je govorio vie ljutito no zabrinuto.

ekao sam da sam zalutao; namjeravao sam se proetati od Ehrenfriedhofa do Molkenkura, ali sam se nakon

gotrajnog hodanja kroz nepoznate predjele naao u Nusslochu.

Nisam imao novaca pa sam morao pjeaiti sve od Nusslocha do kue.

Mogao si stopirati.

oja je mlaa sestra ponekad stopirala, ali to joj moji roditelji nisu odobravali.

ariji je brat prezirno otpuhnuo.

Molkenkur i Nussloch nalaze se na dva sasvim suprotna kraja grada.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

12/78

gled starije sestre odavao je sumnju.

Sutra ponovo idem u kolu.

Obrati panju na zemljopis. Postoje sjever i jug, sunce izlazi....

ajka je prekinula brata.

ijenik je rekao jo tri tjedna.

Ako je mogao pjeaiti od Ehrenfriedhofa do Nusslocha i natrag, moe i u kolu. Ne nedostaje mu snage, ve

meti.

ok smo bili djeca, brat i ja smo se stalno tukli, a poslije verbalno obraunavali. Tri godine stariji, bio je jai i u

dnom i u drugom. Jednom sam mu prestao uzvraati udarce i njegovi su udarci padali u prazno. Od tada se

zadovoljavao gunanjem.

to ti misli?

ajka se okrenula ocu. On je odloio no i vilicu na tanjur, naslonio se i prekriio ruke u krilu. utio je ozbiljna

gleda, kao i svaki put kad bi ga majka upitala neto o djeci ili kui. Kao i obino, i ovaj sam se put pitao da li

stinu razmilja o pitanju moje majke ili moda o svom poslu. Moda je i pokuavao razmiljati o majinu

anju, ali, kad bi jednom zapao u razmiljanje, jednostavno nije mogao drugaije no misliti na posao. Bio je

ofesor filozofije i razmiljanje je bilo njegov ivot, razmiljanje, itanje, pisanje i uenje.

nekad sam imao osjeaj da smo mu mi, njegova obitelj, neto poput kunih ljubimaca. Pas kojeg izvodi u

tnju, maka s kojom se igra i koja ti se u krilu sklupa, prede i trai da je mazi - netko to moe voljeti, na

reeni nain ak i trebati, a opet mu kupnja hrane, ienje majeg nunika i odlazak veterinaru uskoro

stanu previe. Jer ivot je negdje drugdje. Bilo bi mi drago da smo mu mi, njegova obitelj, bili ivot. Ponekad

m poelio da i zanovijetalo od mog brata, jednako kao i moja bezobrazna mala sestra budu drugaiji. No te

m ih veeri odjednom strahovito zavolio. Moja mala sestra. Sigurno nije bilo jednostavno biti najmlaa od

tvero brae i sestara, pa je drskost bio samo jedan od naina da doe do izraaja. Moj stariji brat. Djelili smo

bu, to je njemu sigurno bilo mnogo tee no meni, a povrh toga mi je, otkad sam se razbolio, morao potpuno

epustiti sobu i spavati na kauu u dnevnoj sobi. I tko ne bi onda gunao? Moj otac. Zato bismo mu mi djeca

aili ivot? Rastemo, uskoro emo i odrasti i napustiti kuu.

nilo mi se kao da posljednji put sjedimo zajedno za okruglim stolom pod peterokrakim svijenjakom, kao da

sljednji put jedemo iz starih tanjura sa zelenim ukrasima na rubovima, kao da posljednji put razgovaramo s

ko povjerenja. Osjeao sam se kao na rastanku. Jo sam uvijek bio tu, a vedaleko. eznuo sam za

ajkom i ocem i sestrama i braom, a istovremeno osjeao neodoljivu elju da budem s onom enom.

ac me pogledao.

Sutra ponovo idem u kolu, tako si rekao, zar ne?

a.

mijetio je dakle da sam pitao njega, a ne majku, i da nisam rekao da pitam da li bih morao ii.

mnuo je.

Hajde, onda! Vidjet emo. Ako ti bude previe, ostat e opet kod kue.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

13/78

o sam sretan. Istovremeno sam imao osjeaj da je rastanak sad konaan.

8

edeih je dana ena radila u jutarnjoj smjeni. Kui je dolazila u podne, a ja sam dan za danom markirao

sljednji sat, kako bih je doekao na odmoritu pred vratima stana. Tuirali bismo se i vodili ljubav, a malo

je pola dva urno bih navukao odjeu i istrao iz stana. U pola dva se rualo. Nedjeljom je ruak bio veu

anaest, ali je i njena jutarnja smjena nedjeljom poinjala i zavravala kasnije.

a se mene pitalo, tuiranje bismo izostavljali. No ona je patila od istoe i tuirala se svako jutro, a ja sam

lio miris parfema, svjeeg znoja i tramvaja koji bi donosila sobom s posla. No volio sam i njeno mokro tijelo

ekriveno sapunicom: rado sam se preputao njenim rukama dok me sapunala, i rado sam sapunao nju, a

a me poduila kako da to radim s posesivnom, prirodnom temeljitou, bez srama. I kad bismo vodili ljubav,

imala me na nain razumljiv sam po sebi. Njene su usne uzimale moje, njen se jezik poigravao mojim,

vorila mi je gdje i kako da je dodirujem, a kad bi me jahala, sve do svog vrhunca, bio sam za nju tu samoto to je uivala sa mnom, na meni. To nikako ne znai da nije bila njena prema meni i da mi nije priinjala

itak. inila je to da bi udovoljila svojoj elji za igrom, sve dok i ja nisam nauio uzimati nju.

se dogodilo poslije. Ipak. nikad nisam nauio sve. Dugo vremena mi to nije ni nedostajalo. Bio sam mlad,

zo sam svravao, pa kad bi se ivot polako poeo vraati u moje tijelo, rado sam joj doputao da me uzme.

edao sam je, dok bi bila iznad mene, njen trbuh koji je iznad pupka imao duboku boru, njene dojke. Desna

vicu vea od lijeve, njeno lice otvorenih usta. Oslanjala bi se rukama o moja prsa i u posljednji ih tren dizala,

atala se za glavu i iz dubine grla isputala jecaj, koji me prvi put strahovito prestraio a koji sam poslijedno oekivao.

a kraju smo bili potpuno iscrpljeni. esto bi zaspala na meni. Sluao sam pilu u dvoritu i glasne uzvike

dnika, koji su radili na njoj i nastojali nadjaati buku koju je stvarala. Kad bi pila utihnula, u kuhinju bi dopirala

dva primjetna buka prometa iz Kolodvorske ulice. Kad bih uo djecu koja se dozivaju i igraju, znao bih da je

stava zavrila i da je prolo jedan. Susjed koji je preko podneva dolazio kui, posipao je hranu za ptice po

om balkonu, a golubovi su dolazili i gugutali.

Kako se zove?

ao sam je to esti ili sedmi dan. Zaspala je na meni i upravo se budila. Do tada sam izbjegavao

lovljavanje ne koristei ni "vi" ni "ti".

aglo se uspravila.

to?

ako ti je ime?

ato to eli znati? Sumnjiavo me gledala.

i i ja... znam ti prezime ali ne i ime. elim ti znati ime. Sto je loe u...

asmijala se.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

14/78

Nita, mali, nita u tome nije loe. Zovem se Hanna.

alje se smi|ala, nije mogla stati, pa je i mene zarazila smijehom.

ako si smijeno gledala.

o sam napola spavala. A kako se ti zove?

slio sam da zna. Bilo je u modi kolske knjige nositi pod rukom, a ne u torbi, pa kad bih ih ostavio na njenu

hinjskom stolu, moje je ime bilo na vrhu, na biljenicama i na knjigama, koje sam nauio omatati tvrdim

pirom i na njega lijepiti naljepnicu na kojoj je pisao naziv knjige i moje ime. Ona oito nije obraala panju na

ovem se Michael Berg.

Michael, Michael, Michael. Oslukivala je to ime.

Moj se mali zove Michael, on je student...

Uenik.

Uenik je, koliko mu je, sedamnaest?

Bio sam ponosan na te dvije dodane godine, pa sam potvrdno kimnuo glavom.

Sedamnaest mu je godina i eli, kad odraste, postati poznat...

eodluno je zastala.

Ne znam to bih elio biti.

Ali sigurno marljivo ui.

Pa, da.

ekao sam joj da mi je ona vanija i od uenja i kole. I da bih rado bio jo ee kod nje.

ako u izgubiti godinu.

Kako e izgubiti godinu?

pravila se. Bio je to na prvi ozbiljnji razgovor.

U estom gimnazije. Previe sam propustio proteklih mjeseci dok sam bio bolestan. Kad bih elio proi ovaj

zred, morao bih crniti ko blesav. I sad bih zapravo morao biti u koli.

ekao sam joj da markiram.

an!

dgurnula je pokriva.

Van iz mog kreveta! I da mi vie nisi dolazio dok ne obavi svoj posao. Tvoj je posao glup? Glup? to misli

je onda prodavanje i ponitavanje voznih karata?

tala je, stala gola nasred kuhinje i oponaala rad konduktera. Lijevom je rukom udarala po mapi sa

okovima voznih karata, palcem iste ruke, na koji je bio nataknut gumeni naprnjak, odvojila bi dvije karte,

mahnula desnom da bi mogla uhvatiti drak klijeta to su joj visila o zglobu i dvaput kljocnula.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

15/78

Dvaput Rohrbach.

stila je klijeta, ispruila ruku, uzela novanicu, otvorila novanik objeen oko struka, pospremila novanicu,

novo zatvorila novanik i iz posudice s vanjske strane u kojem je stajao sitni izvadila ostatak.

ko jo nema kartu? Pogledala me.

Glupo? Nema ti pojma to je glupo.

edio sam na rubu kreveta. Bio sam kao omamljen.

ao mi je. Izvravat u svoje obaveze. Ne znam hou li uspjeti, kolska godina zavrava za est tjedana.

kuat u. Ali sigurno neu uspjeti ako te ne budem smio viati. Ja...

vo sam htio rei: "Volim te." Ali onda nisam htio. Moda je bila u pravu, sigurno je bila u pravu. Ali nije imala

avo traiti od mene da vie radim za kolu i da o tome ovisi hoemo li se viati.

Ne mogu da se ne viam s tobom. U hodniku je sat otkucao dva.

Mora ii. Oklijevala je.

Od sutra radim u glavnoj smjeni. Pola est - u pola est dolazim kui pa moe onda doi. Ako prije toga

avi svoj posao.

ajali smo goli jedno spram drugoga, ali ni daje bila u svojoj odori ne bi djelovala tako odbojno. Nisam

vaao to se zbiva. Je li joj stalo do mene? Ili do nje same? Ako je moj posao glup, njen je jo gluplji - je li ju

povrijedilo? Ali ja uope nisam rekao da je moj ili njen posao glup. Ili moda nije htjela gubitnika za

bavnika? No, jesam li ja uope bio njen ljubavnik? to sam joj bio? Oblaio sam se, razbijao sebi glavu i

dao se da e barem neto rei. Nije rekla nita. Obukao sam se do kraja, a ona je i dalje stajala gola, a kadm je zagrlio na rastanaku, nije se ni pomaknula.

9

to sam tako tuan kad mislim na ona vremena? Je li to zbog enje za nepovratno nestalom sreom - a bio

m sretan tih tjedana dok sam radio kao blesav i uspio proi razred, i dok smo se voljeli kao da na svijetu

ta drugo ne postoji. Je li to zbog spoznaje o onome to je slijedilo, i spoznaje da je na vidjelo izbilo samoo to je tad vepostojalo?

to? Zato nam se ono to je nekad bilo lijepo ini tako lomljivim zbog injenice da je u sebi skrivalo mrane

ne? Zato vie ne vrijede sjeanja na sretne godine braka kad se otkrije daje ono drugo sve to vrijeme imalo

bavnika? Je li to zato to ovjek u tom poloaju ne moe biti sretan? Ali bio sam sretan! Ponekad sjeanje

krati vjernost srei ako je kraj bolan. Je li to zato to je srea u redu samo ako traje vjeno? Je li to zato to

to moe zavriti bolno samo ako je i bilo bolno, nesvjesno i neprepoznatljivo? Ali kakva je to nesvjesna i

prepoznatljiva bol?

sjeam se onih vremena i vidim sama sebe. Nosio sam elegantna odijela koja mi je ostavio bogati ujak i

ja sam dobio zajedno s vie pari dvobojnih cipela, cino-smeih i crno-bijelih, od grube i glatke koe. Imao

m predugake ruke i noge, ne za odijela na kojima je majka pustila porube, veza koordinaciju svojih

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

16/78

kreta. Naoale su bile jedan od onih jeftinih modela to su stajali pored blagajni u duanima, a kosa mi je

gledala poput raupane etke, kojom sam mogao raditi to me volja, bez vidljivih poboljanja. U koli nisam

o ni dobar ni lo; mislim da me veina profesora nije uistinu primjeivala, kao ni uenici koji su u razredu

dili glavnu rije. Nisam volio kako izgledam, kako se oblaim i kreem, ono to sam postigao i za to su me

ali. Ali u meni je bilo toliko energije, toliko povjerenja u injenicu da u jednog dana biti lijep i pametan, da

biti nadmoan i da e mi se diviti, toliko oekivanja u svakom mom susretu s novim ljudima i novim

uacijama.

sam li zato tuan? Zbog ara i vjere koja me tada ispunjavala i koja je od ivota izvukla obeanje, to se

kad i nikako nije moglo ispuniti? Ponekad na licima djece i mladih itam isti taj ar i vjeru, i na njih gledam s

om tugom, s kojom mislim na sebe u prolosti. Je li ta tuga jednostavno tuga? Je li ona ta koja nam nalae

d e se sjeanja slomiti pod teretom prolosti, jer srea koje se prisjeamo nije ivjela samo od situacije vei

obeanja koje se nije odralo?

na - trebao bih je poeti zvati Hannom, kao to sam je i onda poeo zvati - ona sasvim sigurno nije ivjela od

eanja, ve

samo i isklju

ivo od situacije.

pitivao sam je o prolosti, a sve to bi mi odgovarala djelovalo je poput neega to treba iskopati iz stare,

ainom pokrivene krinje. Odrasla je u Sedmogradskoj, sa sedamnaest je godina dola u Berlin, i zaposlila

kao radnica u Siemensu, a sa dvadeset jednom dospjela meu vojnike. Od zavretka rata probijala se kroz

vot obavljajui sve mogue poslove. Posao kondukterke u tramvaju, kojim se bavi zadnjih nekoliko godina,

li zbog odore koju nosi i zbog injenice da je stalno u pokretu, da se oko nje izmjcnjuju slike i da osjea

trljanje pod nogama. Inae ga nije voljela. Obitelj nije imala. Bilo joj je trideset est godina. Sve mi je to

ala kao da se ne radi o njenu ivotu, vekao da se radi o ivotu nekoga koga dobro ne poznaje i do kogauope nije stalo. Na moja daljnja pitanja esto nije znala odgovoriti i nije razumjela zato me to zanima, to

bilo s njenim roditeljima, je li imala brae, kako je ivjela u Berlinu i to je radila kod vojnika.

to bi ti sve htio znati, mali!

a je stvar bila i s pitanjima o budunosti. Naravno da nisam kovao planove o enidbi i obitelji.

o, odnos Juliena Sorela prema Madame de Renal bio mi je mnogo blii od odnosa prema Mathildi de la Mole.

lixa Krulla sam na kraju radije zamiljao u rukama majke no u rukama keri. Moja sestra, koja je studirala

rmanistiku, za rukom nas je izvijestila o prepirci koja se vodila o tome jesu li gospodin von Goethe i

spoa von Stein odravali ljubavnu vezu, to sam ja, na oiglednu zauenost svoje obitelji, gorljivo

govarao. Zamiljao sam kako bi naa veza izgledala za pet ili deset godina. Pitao sam Hannu kako ona

milja nau budunost. No ona nije eljela razmiljati ni o predstojeem Uskrsu, praznicima za .koje sam htio

zajedno nekud odemo biciklima. Mogli bismo kao majka i sin uzeti zajedniku sobu i cijelu noprovesti

jedno.

udno je to mi zbog te zamisli i prijedloga nije bilo nimalo neugodno. Da sam putovao s majkom, svim bih se

ama borio za svoju sobu. injenicu da me majka prati k lijeniku ili u kupovinu novog kaputa, ili da me

eka na povratku s putovanja, smatrao sam potpuno neprimjerenu svojoj dobi. Kad bismo bili negdje

jedno i sreli moje kolske prijatelje, bojao sam se da e me drati za maminu mazu. No pomisao na to da bi

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

17/78

e netko vidio s Hannom, koja je, iako je dobrih deset godina mlaa od moje majke, mogla biti moja majka,

e mi nimalo smetala. Naprotiv, bio sam ponosan na nju.

ad danas vidim enu od trideset est godina, mislim da |e mlada. No, kad danas vidim djeaka od petnaest

dina, vidim dijete. udim se onolikom osjeaju sigurnosti koji mi je Hanna ulijevala. Uitelji su primijetili moj

pjeh u koli, to mi je osiguralo njihovo potovanje. Djevojke koje sam susretao primjeivale su i voljele

njenicu da ih se ne bojim. Dobro sam se osjeao u svom tijelu.

vi susreti s Hannom u mom su se sjeanju isticali posebnim sjajem i bili zapameni do u svaku pojedinost,k su se tjedni izmeu naeg razgovora i kraja kolske godine stapali jedan s drugim. Jedan od razloga za to

akako je bio u ustaljenosti s kojom smo se sastajali i s kojom su se ti nai sastanci odvijali. Drugi je razlog

ao u injenici da mi prije dani nikad nisu bili tako ispunjeni, da mi ivot nikad nije prolazio tom brzinom i s

kom popunjenou. Kad se prisjeam tih tjedana ini mi se kao da sam sjeo za pisai stol i kao da sam

tao sjediti za njim sve dok nisam nadoknadio sve to sam bio propustio za vrijeme utice, dok nisam nauio

e rijei, proitao sve tekstove, usvojio sve matematike pouke i povezao sve kemijske spojeve. O

eimarskoj Republici i Treem Reichu

itao sam jo u bolesni

kom krevetu. I nai mi sastanci sad izgledaju

put jednog jedinog dugog sastanka. Poslije naeg razgovora nalazili smo se uvijek poslije podne: kad bi

dila kasnu smjenu, od tri do pola pet, inae u pola est. U sedam se veeralo, pa me Hanna isprva tjerala da

i odlazim na vrijeme. Ali nakon nekog vremena ni sat i pol nam nije bilo dovoljno pa sam poeo smiljati

govore i proputati veeru.

azlog je bio u itanju. Dan nakon naeg razgovora, Hanna je eljela znati to uim u koli. Priao sam joj o

omerovim epovima, Cicerohovim govorima i Hemingwayovoj prii o starcu i njegovoj borbi s ribom i morem.

ljela je uti kako zvue grki i latinski pa sam joj itao iz Odiseje i govora protiv Katiline.Ui li i njemaki?

Kako to misli?

Ui li samo strane jezike ili ima i u vlastitom jeziku jo neto vrijedno uenja?

itamo tekstove.

ok sam bio bolestan, razred je itao Emiliju Galotti i Spletku i ljubav, pa smo uskoro o tome trebali pisati

olsku zadau. Znai, morao sam proitati oba djela, a to sam radio tek poto bih obavio sve druge poslove.nda bi vebilo kasno, a bio bih umoran i sutradan se ne bih niega sjeao, vebih itao iznova.

itaj mi naglas!

itaj sama, donijet u ti.

voj je glas tako lijep, mali, radije bih te sluala no sama itala.

Ah, ne znam.

ad sam sutradan doao i elio je poljubiti, odmaknula se.

Prvo mi mora itati.

slila je to ozbiljno. Punih pola sata morao sam joj itati Emiliju Galotti prije no to me uzela pod tu i u krevet.

ad sam i ja bio sretan zbog tuiranja. elja s kojom sam doao prola me tijekom itanja. itati neko djelo

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

18/78

glas tako da likovi budu donekle prepoznatljivi i da im se podari ivot, zahtijevalo je odreenu mjeru

ncentracije. Pod tuem je moja elja ponovo narasla. itati naglas, tuirati se, voditi ljubav i jo malo leati

dno pored drugoga - to je bio ritual naih sastanaka.

a je paljiva sluateljica. Njen smijeh, prezirno otpuhivanje i prijekorni ili zadovoljni uzvici nisu ostavljali

esta sumnji o pozornosti kojom je pratila radnju, kao ni injenici daje Emiliju, jednako kao i Luisu, smatrala

upim i neotesanim djevojkama. Nestrpljivost, s kojom me ponekad molila da nastavim itati, bila je posljedica

de da e ta ludost jednom proi.

o ne moe biti istina!

nekad sam i sam osjeao neodoljivu elju da nastavim itati. Kako su dani bivali dui, itao sam due da bih

sumrak leao s njom u krevetu. Kad bi zaspala na meni, kad bi pila u dvoritu umuknula i zauo se pjev

sa, a od boja u kuhinji preostale samo svjetlije i tamnije nijanse sive, bio sam potpuno sretan.

10

vi dan Uskrsnih blagdana ustao sam u etiri. Hanna je radila u ranoj smjeni. U etiri i petnaest biciklom je

la do tramvajskog spremita pa u pola pet tramvajem do Schwetzingena. Na putu donde, tako mi je rekla,

mvaj bi obino bio prazan. Tek na povratku bio bi pun.

ao sam na drugoj stanici. Druga su kola bila prazna, a u prvima je Hanna stajala pored vozaa. Bio sam u

doumici da li da sjednem u prednja ili stranja kola, te sam se odluio za stranja. Obeavala su privatnost,

grljaj, poljubac. Ali Hanna nije dolazila. Morala je vidjeti da sam ekao na stanici i uao. Tramvaj je i stao

mo zbog mene. Ali ona je ostala stajati pored vozaa, razgovarala je i alila se s njim. Lijepo sam to vidio.

amvaj je prolazio kroz sve stanice bez zaustavljanja. Nitko nije stajao na stanicama i ekao. Ulice su bile

ste. Sunce se jo nije pojavilo na obzoru, pa je pod bijelim nebom sve lealo na blijedom svjetlu: kue,

rkirani automobili, netom prolistalo drvee i procvalo grmlje, plinski rezervoar i planine u daljini. Tramvaj je

zio polako; vjerojatno je red vonje bio podeen prema trajanju vonje i zaustavljanja, pa se vrijeme vonje

oralo oduiti, jer zaustavljanja nije bilo. Tramvaj je vozio sporo, a ja sam bio zarobljen u njemu. Prvo sam

edio, a potom sam stao na prednju platformu pokuavajui pogled usredotoiti na Hannu. Morala |e na

tiljku osjetiti moj pogled. Nakon nekog vremena okienula se i prodorno me pogledala. Potom je ponovo

stavila razgovor s vozaem. Tramvaj je vozio dalje. Nakon Eppelheima tranice vie nisu bile postavljene po

edini, vepored ceste, na ljunanom nasipu. Tramvaj je vozio bre uz ravnomjerno klaparanje. Znao sam

put vodi kroz vie mjesta sve do Schwetzingena. No osjeao sam se iskljuen i izopen iz normalnog

jeta u kojem ljudi ive, rade i vole. Kao da sam prokletstvom osuen na besciljnu i beskrajnu vonju u

aznom vagonu.

d sam ugledao stanicu, stajalite s nadstrenicom na otvorenom polju. Povukao sam uzicu kojom jendukter vozau davao znak da stane ili nastavi vonju. Tramvaj je stao. Ni Hanna ni vozanisu se osvrnuli

znak zvona. Kad sam silazio, inilo mi se da mi se smijee. No, nisam bio siguran. Tramvaj je ponovo

enuo, a ja sam gledao za njim dok nije nestao u dolini a potom iza breuljka. Stajao sam izmeu nasipa i

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

19/78

ce, okolo su bila polja i voke, a u daljini povrtnjaci sa staklenicima. Zrak je bio svje, ispunjen cvrkutom

ca. Iznad breuljaka bijelo je nebo porumenjelo.

nja tramvajem bila je poput runog sna. Da se nisam tako ivo sjeao onoga to je slijedilo, vjerojatno bih

uistinu smatrao runim snom. Stajati na stanici, sluati ptice i gledati izlazak sunca bilo je poput buenja. No

enje iz runog sna ne donosi uvijek olakanje. Tek tada ovjek moe sagledati svu strahotu sna, moda

k i spoznati uasnu istinu koja mu se obznanila u snu. Krenuo sam kui, suze su mi tekle niz obraze i uspio

m prestati plakati tek poto sam doao do Eppelheima.

t do kue preao sam pjeice. Nekoliko sam puta bezuspjeno pokuao stopirati. Kad sam bio na pola puta,

mvaj je proao pored mene. Bio je pun. Hannu nisam vidio.

dvanaest sam je ekao na stubitu ispred njena stana, alostan, prestraen i bijesan.

Opet markira?

mam praznike. to je ono jutros bilo?

kljuala je vrata, a ja sam poao za njom u stan i u kuhinju.to je to jutros bilo?

ato si se pravila da me ne poznaje? elio sam...

a sam se pravila da te ne poznajem?

Okrenula se i hladno me pogledala.

i nisi elio pokazati da me poznaje. Uao si u druga kola, a lijepo si vidio da sam ja u prvima.

to misli, zato sam se prvi dan praznika uputio u Schwetzingen? Samo zato to sam te htio iznenaditi, jer

m mislio da e ti biti drago. A u druga sam kola uao...

adno dijete! Ustao si veu pola pet, i to za vrijeme praznika!

kad jo nisam razabrao toliko ironije u njenu glasu. Kimala je glavom.

Otkud da ja znam zato si ti iao u Schwetzingen? Otkud da ja znam zato si se pretvarao da me ne

znaje? To je tvoja stvar, a ne moja. Hoe li sad otii?

e mogu opisati koliko sam bio ljut.

o nije fer, Hanna. Znala si, jednostavno si morala znati da se vozim samo radi tebe. Kako moe uope

misliti da sam se pretvarao da te ne poznajem? Da sam se htio pretvarati da te ne poznajem, ne bih ni

azio u tramvaj.

Ah, pusti me! Vesam ti rekla da je to to radi tvoja, a ne moja stvar.

ala je tako daje kuhinjski stol bio izmeu nas, njen pogled, glas i geste prema meni su se drali kao prema

ezu i zahtijevali su da odem.

o sam na divan. Runo se ponijela prema meni pa sam je htio pozvati na red. No nisam joj se uspio ni

bliiti. Umjesto toga, ona je napala mene. Bivao sam sve nesigurniji. Nije li moda u pravu, ne objektivno

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

20/78

edano, nego subjektivno? Je li me mogla, je li me morala pogreno razumjeti? Jesam li je povrijedio,

namjerno, sluajno, ali ipak?

ao mi je, Hanna. Sve je polo po zlu. Nisam te htio povrijediti, ali ini mi se...

ini ti se? Misli, ini ti se da si me povrijedio? Ti mene ne moe povrijediti, ti ne. I hoe li vejednom otii?

adila sam, eljela bih se okupati, elim svoj mir.

gled joj je bio pun izazova. Kako nisam ustajao, slegla je ramenima, okrenula se, pustila vodu u kadu i

ukla se.

tao sam i otiao. Mislio sam da odlazim zauvijek. Nakon pola sata ponovo sam stajao pred njenim vratima.

stila me da uem, a ja sam svu krivicu svalio na sebe. Ponio sam se nepromiljeno i bezobzirno, nisam joj

kazao svoju ljubav. Shvaao sam da je povrijeena. Shvaao sam da nije povrijeena, jer je ja nisam

ogao povrijediti. Shvaao sam da je nisam mogao povrijediti, ali da je moje ponaanje bilo takvo da ga ona

dnostavno nije smjela dopustiti. Naposljetku sam bio sretan kad je priznala da sam je povrijedio. Dakle nije

a tako nedodirljiva i kruta, kao to je to pokuavala pokazati.

Oprata li mi? Kimnula je.

Voli li me? Ponovo je kimnula.

Kada je jo puna. Doi, da te okupam.

slije sam se pitao je li ostavila vodu u kadi jer je znala da u se vratiti. Je li se svukla jer je znala da mi njena

ka nee izlaziti iz glave i da e me naposljetku vratiti k njoj? Jeli samo eijela odnijeti pobjedu u toj igri moi?

akon to smo vodili ljubav i leali jedno pored drugoga, a ja joj ispriao zato sam uao u druga, a ne u prva

la, zadirkivala me.

ar bi i u tramvaju to radio sa mnom? Mali, mali moj!

vod naoj svai sad je djelovao potpuno beznaajno.

o njen je rezultat imao svoju teinu. Nisam samo iz te svae iziao kao gubitnik. Predao sam se venakon

atkotrajne borbe, kad je zaprijetila da e me odbiti, da mi se nee vie podati. Narednih se tjedana nisam

rio ni toliko. im bi mi zaprijetila, bezuvjetno sam kapitulirao. Svu sam krivicu preuzimao na sebe. Priznavao

m greke koje nisam poinio, priznavao namjere koje nisam snivao. Kad bi bila hladna i gruba, preklinjao

m je da mi ponovo bude dobra, da mi oprosti, da me voli. Ponekad me proimao osjeaj da i sama pati zbog

oje hladnoe i ukoenosti. Kao da ezne za toplinom mojih isprika, uvjeravanja i preklinjanja. Ponekad sam

miljao da joj je jednostavno stalo do trijumfa. No izbora ionako nisam imao. Razgovor o naim svaama

ino bi izazvao novu svau. Jednom ili dva puta sam joj napisao dva duga pisma. No ona uope nije

agirala, a kad sam je pitao za njih, odgovarala mi je protupitanjem:

ar ponovo poinje?

11

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

21/78

akako da smo Hanna i ja nakon tog prvog dana Uskrsnih blagdana i dalje bili sretni. Zapravo, nikad nisam bio

etniji no tih tjedana u travnju. Iako je ta svaa, i nae svae uope, unijela pomutnju u nae odnose, godilo

m je sve to je bilo povod naem ritualu itanja, tuiranja, voenja ljubavi i zajednikog leanja u krevetu.

sim toga, svojim prijekorom o tome kako sam se pretvarao da je ne poznajem, samu je sebe navela na tanak

d. Kad sam se elio s njom pokazati u javnosti, nije mogla uloiti nikakav principijelan prigovor. "Dakle, ipak

eli da te vide sa mnom?" - to nisu bile rijei koje bi dopustila sebi. I tako smo u tjednu poslije Uskrsa otili

ciklima na izlet, na etiri dana u Wimpfen, Amorbach i Miltenberg.

e mogu se vie sjetiti to sam rekao roditeljima. Da idem na izlet s prijateljem Matthiasom? S drutvom? Da

em posjetiti nekadanjeg kolskog prijatelja? Moja je majka vjerojatno bila zabrinuta, kao i uvijek, a otac je,

o i uvijek, smatrao da se ne mora brinuti. Zar nisam upravo uspio proi razred i tako postii neto u to nitko

e vjerovao?

ok sam bio bolestan, nisam troio deparac. No to mi ne bi bilo dovoljno da sam htio platiti i za Hannu. Stoga

m svoju zbirku potanskih maraka ponudio na prodaju u trgovinu pored crkve Sv. Duha. Bio je to jedini

an koji je natpisom na ulaznim vratima oglaavao kupnju takvih zbirki. Prodava

je pregledao moje albume

onudio mi ezdeset maraka. Skrenuo sam mu panju na svoj ponos, potpuno ravno odrezanu egipatsku

arku s naslikanom piramidom, ija je vrijednost u katalogu iznosila etiristo maraka. Slegao je ramenima. Ako

je toliko stalo do zbirke, moda bih je trebao zadrati? Smijem li je uope prodati? Sto na to kau moji

ditelji? Pokuao sam se cjenkati. Ako marka s piramidom nije posebno vrijedna, rado bih je zadrao. U tom

mi sluaju mogao dati samo trideset maraka. Dakle, marka s piramidom ipak je vrijedna? Na kraju sam

bio sedamdeset maraka. Osjeao sam se prevaren, ali bilo mi je svejedno.

tna groznica nije muila samo mene. Bio sam zaprepaten kad sam vidio da i Hannu groznica mui venima. Stalno je premiljala to da ponese, i nebrojeno je puta iznova pakirala i raspakiravala torbe i

prtnjau koje sam joj nabavio. Kad sam joj na karti elio pokazati put koji sam zamislio, nije htjela nita ni

ti ni vidjeti.

Sad sam previe uzbuena. Ti e to vesrediti, mali.

enuli smo na Uskrsni ponedjeljak. Sunce je sjalo, sjalo je sva etiri dana. Jutra su bila svjea, a preko dana

bivalo toplije, ne pretoplo za vonju biciklom, ali dovoljno toplo za piknik. ume su bile poput saga u

lenom, sa ukastozelenim, svijetlozelenim, tamnozelenim poput stakla za boce, plavosivim i crnosivim

kicama, mrljama i plohama. U dolini Rheine vesu cvale voke. U Odemvaldu su procvale forzicije.

esto smo mogli voziti usporedo. Pokazivali smo jedno drugome ono to smo vidjeli usput; utvrdu, ribia, brod

rijeci, ator, obitelj to poput skupine pataka marira obalom, ameriki teretnjak otkrivenog prostora za teret.

ad bismo mijenjali smjer ili kretali drugom cestom, ja sam morao voziti prvi; ona nije htjela brinuti ni o

mjerovima ni o cestama. Inae bi, kad bi promet bio gust, ona malo vozila iza mene, a malo ja iza nje. Imala

bicikl sa zatvorenim bicama i zatvorenim zupanicima i lancem, i nosila je plavu haljinu, ija je iroka

knja vijorila na vjetru. Trebalo mi je vremena da se oslobodim straha da e joj suknja zapeti za bice ili lanac

da e pasti. Nakon toga mi je bilo drago gledati je dok vozi ispred mene.

ako sam se veselio noima! Zamiljao sam da emo se ljubiti, zaspati, probuditi se i ponovo se ljubiti, ponovo

spati, ponovo se probuditi i uvijek iznova, svake noi. Ali samo sam se prve noi jo jednom probudio.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

22/78

ala je okrenuta leima, nagnuo sam se nad nju i poljubio je, ona se okrenula na lea, uzela me u sebe i

ala me u zagrljaju.

Mali moj, mali moj!

tom sam zaspao na njoj. Ostale smo noi prespavali, umorni od vonje, sunca i vjetra. Ljubav smo vodili

utro.

anna mi nije preputala samo odabir smjerova i cesta. Odabirao sam i gostionice u kojima smo odsjedali

eko noi, unosio sam nas kao majku i sina u prijavne listove, a ona ih je samo potpisivala, i odabirao sovnika ne samo za sebe vei za nju.

Drago mi je to se konano ne moram ni za to brinuti.

amo smo se jednom posvaali, u Amorbachu. Rano sam se probudio, potiho se obukao i iskrao iz sobe. elio

m joj donijeti doruak u sobu i pogledati mogu li pronai otvorenu cvjearnu i kupiti ruu za Hannu. Na

nom sam joj ormariu ostavio poruku.

obro jutro! Donijet u doruak, odmah se vraam." Ili tako nekako.ad sam se vratio, stajala je u sobi, napola obuena, drhtei od srdbe, blijeda u licu.

Kako si mogao samo tako otii!

dloio sam pladanj s dorukom i ruom i htio je zagrliti.

Hanna...

e dodiruj me!

ruci je drala tanak koni remen koji je nosila na haljini, zakoraila je unatrag i udarila me po licu. Usnica mi

pukla i okusio sam krv. Nije me boljelo. Bio sam uasno prestraen. Jo je jednom zamahnula.

nije me vie udarila. Spustila je ruku i remenje pao, a ona je zaplakala. Jo je nikad nisam vidio da plae.

ce joj je izgubilo svaki oblik. Razrogaene oi, razjapljena usta, kapci nateeni venakon prvih suza, crvene

lje na obrazima i vratu. Isputala je promukle, grlene glasove, sline onom bezbojnom kriku, kriku koji je

putala dok smo vodili ljubav. Stajala je i gledala me kroz suze.

ebao sam je zagrliti. Ali nisam mogao. Nisam znao to da radim. U naoj se kui nije tako plakalo. Kod nasnije tako tuklo, nije se podizala ruka, a jo manje koni remen. U naoj se kui razgovaralo. A to sam ja

bao rei?

apravila je dva koraka prema meni i bacila mi se na prsa, udarala me akama, grevito se hvatala za mene.

ad sam je mogao drati. Ramena su joj se tresla, elom je udarala o moja prsa. Onda je duboko uzdahnula i

azno se privila uza mene.

Hoemo li dorukovati? Odmaknula se od mene.

O Boe, mali, kako to izgleda!

onijela je vlaan runik i obrisala mi usne i bradu.

koulja ti je krvava.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

23/78

inula mi je koulju, a onda i hlae, potom se sama svukla i vodili smo ljubav.

to se zapravo dogodilo? Zato si bila tako bijesna?

ali smo jedno do drugoga, tako zadovoljeni i zadovoljni da sam pomislio kako e se sad sve razjasniti.

to je bilo, to je bilo... kako glupo uvijek pita. Ne moe samo tako otii.

i, ostavio sam ti papiri...

Papiri?

Sjeo sam. Ondje, gdje sam na nonom ormariu ostavio papiri, vie ga nije bilo. Ustao sam i potraio ga na

mariu i ispod njega, ispod kreveta, na krevetu. Nije ga bilo.

Ne razumijem. Napisao sam ti poruku da idem po doruak i da se odmah vraam.

Stvarno? Ne vidim nikakav papiri.

e vjeruje mi?

Rado bih ti vjerovala. Ali ne vidim nikakav papiri.

smo se vie svaali. Je li puhnuo vjetar, ponio listii odnio ga nekamo ili nikamo? Je li sve to bio

sporazum, njena srdba, moja napukla usnica, njen bijesni izraz lica, moja nemo?

sam li trebao traiti dalje, papiri, uzrok Hanninu bijesu, uzrok svojoj nemoi?

itaj mi jo neto, mali!

vila se uza me, uzeo sam Eichendorffova Dangubu i nastavio tamo gdje sam posljednji put stao. Danguba

itao lako, lake no Emilija Galotti ili Spletka i ljubav. Hanna je opet napeto sluala. Voljela je djela bogataivanjima. Voljela je prikrivanja, zamjene uloga, zaplete i zasjede u koje se junak uputa u Italiji. Istovremeno

u je pak zamjerala to je danguba, to ne postie nita u ivotu, to nita ne moe i nita ne eli znati. Bila je

tpuno zanesena i mogla je satima nakon to smo zavrili itanje, postavljati pitanja.

Ubiracarine - nije li to bio ba dobar posao?

pet je izvjee o naoj svai ispalo tako opirno da bih svakako elio govoriti i o naoj srei. Zbog svae je

meusobni odnos postao jo prisniji. Vidio sam je da plae,Hanna, koja zna i plakati bila mi je jo blia od

anne koje je uvijek bila jaka. Poela je pokazivati svoju njeniju stranu, stranu koju jo nisam poznavao.

vijek je iznova promatrala i njeno dodirivala moju napuklu usnicu, sve dok nije potpuno zarasla.

ubav smo vodili na drugaiji nain. Dugo sam se vremena potpuno preputao njenu vodstvu i nagonu za

sjedovanjem. A onda sam i ja nauio posjedovati nju. Ali od tog izleta vie nismo u voenju ljubavi teili

mo meusobnom posjedovanju.

uvijek imam pjesmu koju sam onda napisao. Kao pjesma nema nikakve vrijednosti. U ono sam doba bio

aran Rilkeom i Bennom, a sad vidim da sam istovremeno oponaao obojicu. No u isti as vidim koliko smoski bili u ono vrijeme. Evo te pjesme:

ad se otvaramo

meni a ja tebi sebe,

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

24/78

d se utapamo

mene ti a u tebe ja,

d nestajemo ti u meni a u tebi ja.

nda sam ja ja a ti si ti.

12

ko se ne mogu prisjetiti lai vezanih uz izlet s Hannom koje sam izrekao roditeljima, dobro se sjeam cijene

ju sam morao platiti da bih posljednjeg tjedna u praznicima mogao ostati sam kod kue. Vie ne znam kamo

mi otputovali roditelji, starija sestra i stariji brat. Problem je bio u mlaoj sestri. Ona je trebala otii k obitelji

dne prijateljice. Ali ako ja ostanem kod kue, i ona je eljela ostati kod kue. Moji se roditelji nisu slagali s tim.

akle, i ja sam trebao otii k obitelji nekog prijatelja.

edajui unatrag, smatram injenicu da su roditelji bili spremni mene, petnaestogodinjaka, ostaviti cijeli

dan samog kod kue, vrijednu svakog potovanja. Jesu li primijetili samostalnost koja se u meni probudila

lijed odnosa s Hannom? Ili su jednostavno primijetili da sam, usprkos bolesti to je trajala mjesecima, uspio

oi razred i na temelju toga zakljuili da sam svjesniji svoje odgovornosti i vredniji potovanja no to sam

je bio. Roditelji su mi vjerojatno odobravali to sam, konano zdrav, elio vie vremena biti s prijateljima,

jedno s njima uiti i provoditi slobodno vrijeme. Povrh toga, vie djece predstavlja opor u kojem roditelji svu

oju panju ne mogu posvetiti svima jednako, vese usredotouju na ono dijete koje upravo tog trena

edstavlja najvei problem. Ja sam im bio teret dovoljno dugo; odahnuli su kad sam ozdravio i preao u

edei razred.

ad sam pitao svoju malu sestru to bi eljela da ipak pristane na odlazak k prijateljici dok bih ja ostao sam

d kue, traila je traperice, koje smo onda zvali Blue Jeans ili farmerice, i "nicki", samtasti pulover. Shvaao

m njenu elju. Traperice su u to vrijeme bile neto posebno i moderno, a povrh toga, obeavale su

lobaanje od uzorka riblje kosti i haljina sa cvjetnim uzorkom. Budui da sam i sam morao nositi stvari svog

aka, moja je mala sestra morala nositi odjeu starije sestre. Ali nisam imao novaca.

Onda ih ukradi!avnoduno me gledala.

o je to zaudo lako. Isprobavao sam razne traperice, u kabinu sam ponio i nekoliko pari njene veliine i

motavi ih oko struka ispod hlaa irokog kroja, iznio jedan par iz duana. "Nicki" sam ukrao u robnoj kui.

dnog smo dana moja mala sestra i ja lutali odjelom s odjeom od pulta do pulta, sve dok nismo pronali

avi pult i odgovarajui "nicki". Sutradan sam urnim, odlunim korakom proao kroz odjel, zgrabio pulover,

krio ga pod sako i zaas bio vani. Dan kasnije sam za Hannu ukrao svilenu spavaicu, kuni me detektiv

azio, pa sam potrao glavom bez obzira i na jedvite jade uspio pobjei. Godinama nisam vie stupio u tu

bnu kuu.

akon zajednikih noi na naem izletu, svake sam noi eznuo za tim da je osjetim pored sebe, da se

vijem uz nju, svoj trbuh uz njenu stranjicu i svoja prsa uz njena lea, da poloim ruku na njene dojke, daje,

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

25/78

d se nou probudim, potraim rukom, da je naem, da prebacim nogu preko njene noge i prislonim lice na

eno rame. Biti tjedan dana sam u kui znailo je biti sedam noi s Hannom.

dne sam je veeri pozvao u goste i kuhao za nju. Stajala je u kuhinji, dok sam zavravao jelo. Kad sam ga

nosio na stol stajala je na pominim vratima izmeu blagovaonice i dnevne sobe.

okruglim je stolom sjedila na mjestu, na ko|em |e obino sjedio moj otac. Gledala je oko sebe.

en je pogled sve opipavao; bidermajer, namjetaj, klavir, staru stajau uru, slike, police s knjigama, posue i

bor za jelo na stolu. Kad sam je ostavio samu i otiao spraviti desert, nisam je vie naao za stolom. Ila jesobe do sobe i zastala u radnoj sobi mog oca. Potiho sam se naslonio na dovratak i gledao je. Pogledom je

zila po policama s knjigama kojima su zidovi bili obloeni kao da ita neki tekst. Onda je prila jednoj polici,

iprstom desne ruke u visini grudi polako prelazila preko hrbata knjiga, pa otila do druge police, prstom

elazila dalje, hrbat za hrptom, i tako kroz cijelu sobu. Zastala je pred prozorom i zagledala se u tamu, u odraz

lica s knjigama i u svoj odraz.

je jedna od Hanninih slika koja mi je ostala u sjeanju. Urezao sam je u pamenje, mogu je prenijeti na

utranje filmsko platno i promatrati je, nepromijenjenu, neistroenu. Ponekad dugo vremena ne mislim na

u. No uvijek mi se iznova vraa u misli i onda se dogodi da je moram vie puta uzastopce prenositi na platno

romatrati. Jednom je to Hanna koja u kuhinji oblai arape. Drugi put je to Hanna koja stoji ispred kade i u

irenim rukama dri runik. Trei put je to Hanna koja vozi bicikl a suknja joj vijori na vjetru. Onda je to slika

anne u radnoj sobi mog oca. Na sebi je imala prugastu, bijelo-plavu haljinu na kopanje. U njoj je izgledala

ada. Prstom je prelazila preko hrbata knjiga i gledala kroz prozor. Sad se okree prema meni, dovoljno brzo

suknja na trenutak zalepra oko njenih nogu, prije no to ponovo dobije ravan pad. Pogled joj je umoran.

esu li to knjige koje je tvoj otac samo proitao ili i napisao?

ao sam za jednu oevu knjigu o Kantu i jednu o Hegelu, potraio sam ih, pronaao i pokazao ih joj.

itaj mi malo iz njih. Hoe li, mali?

vaj...

sam htio itati, ali joj nisam htio ni odbiti elju. Uzeo sam knjigu svog oca koju je napisao o Kantu i itao iz

e, odlomak o analitici i dijalektici, koji ni ona ni ja nismo razumjeli.

e li dosta?

gledala me kao da je sve razumjela, ili kao da nije bitno razumije li neto ili ne.

Hoe li i ti jednog dana pisati takve knjige? Odmahnuo sam glavom.

Hoe li pisati drugaije knjige?

Ne znam.

Hoe li pisati drame?

Ne znam, Hanna.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

26/78

mnula je. Pojeli smo desert i otili k njoj. Rado bih bio spavao s njom u svom krevetu, ali nije htjela. U mojoj

kui osjeala poput uljeza. Nije to izrekla rijeima, nego nainom na koji je stajala u kuhinji ili na pominim

atima, ila od sobe do sobe, dodirivala knjige mog oca i sa mnom sjedila za stolom.

klonio sam joj svilenu spavaicu. Bila je boje patlidana, tankih naramenica, ramena i ruke je ostavljala

vorenima i dopirala joj do zglobova. Sjala je i bljeskala. Hanna se radovala, smijala i blistala od sree.

gledavala se, okretala, zaplesala dva-tri koraka, gledala se u ogledalu, kratko se zagledala u svoj lik u

ledalu i plesala dalje. I to je jedna od Hanninih slika koje pamtim.

13

etak kolske godine uvijek sam doivljavao kao rez. Prelazak iz estog u sedmi razred gimnazije znaio je

sebnu promjenu. Moj je razred rasputen i podijeljen na tri paralelna razreda. Velik broj uenika nije preao

estog razreda u sedmi, pa su etiri mala razreda spojena u tri velika.

mnazija koju sam pohaao godinama je primala samo djeake. Kad su se konano poele upisivati ievojice, bilo ih je tako malo da se nisu mogle ravnomjerno rasporediti po razredima, vesu prvo bile

dijeljene jednom razredu, a poslije stavljene u dva i tri razreda, sve dok nisu tvorile otprilike treinu razreda.

mom goditu nije bilo toliko djevojaka da bi neke od njih bile dodijeljene mom starom razredu. Mi smo bili

tvrti paralelni razred, sami djeaci. Zbog toga su raspustili nas, a ne neki drugi razred, i raspodijelili po

ugim razredima.

smo saznali tek pred poetak nove kolske godine. Ravnatelj nas je pozvao u jednu od uionica i objavio

m da e nas podijeliti, i na koji nain e nas podijeliti. Zajedno s jo est uenika iz svog nekadanjegzreda krenuo sam kroz prazne hodnike prema novoj uionici. Dobili smo mjesta koja su preostala, ja u

ugom redu. Bila su to pojedinana sjedala, ali su stajala po dva, jedan do drugoga, u tri niza. Sjedio sam u

ednjem nizu. Lijevo do mene sjedio je jedan od uenika iz mog biveg razreda, Rudolf Bargen, debeljukast,

ran, pouzdan igraaha i hokeja, s kojim u bivem razredu gotovo uope nisam kontaktirao, ali koji mi je

koro postao dobar prijatelj. Desno od mene, s druge strane prolaza sjedile su djevojke.

oja se susjeda zvala Sophie. Smeokosa, smeih oiju, preplanula od sunca, zlatnih dlaica na golim

kama. Kad sam sjeo i pogledao oko sebe, osmjehnula mi se.

vratio sam joj osmijeh. Dobro sam se osjeao, veselio sam se novom poetku u novom razredu i

evojkama. Promatrao sam druge uenike iz bivih estih razreda; bez obzira jesu li i ranije imali djevojke u

zredu ili ne, bojali su ih se, izbjegavali ih i hvalili se pred njima ili ih uzdizali u nebesa. Ja sam poznavao ene

sam mogao biti oputen i prijateljski raspoloen. Djevojke su to voljele. Na taj sam se nain u novom

zredu dobro slagao s djevojkama i nailazio na dobar prijem kod djeaka.

li svima bilo tako? Dok sam bio mlad, osjeao sam se, ili previe siguran ili previe nesiguran. Ili sam se

matrao previe nesposobnim, neuglednim i bezvrijednim, ili sam mislio da sam u svemu uspjean i da bi mi

e trebalo polaziti za rukom. Osjeajui sigurnost, prevladao sam najvee tekoe. No veje sitan neuspjeh

o dovoljan da me uvjeri u injenicu da nita ne vrijedim. Ponovno stjecanje sigurnosti nikad nije bilo rezultat

pjeha; u odnosu na uinak, koji sam u stvari oekivao od samog sebe, i onog priznanja drugih za kojim sam

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

27/78

znuo, svaki bi mi uspjeh jadno zaostajao, a jesam li osjeao taj jad ili sam ipak bio zbog uspjeha ponosan,

isilo je o tome kako sam se osjeao. S Hannom sam se tijekom vie tjedana osjeao dobro - usprkos naim

zmiricama, iako me uvijek iznova odbijala, a ja se uvijek iznova poniavao. Tako je i ljeto u novom razredu

bro poelo.

ad vidim razred ispred sebe: desno sprijeda vrata, na desnom zidu drvena letvica s vjealicama za odjeu,

vo prozor do prozora, a kroz njih pogled na Heiligenberg, a kad bismo za vrijeme odmoru stajali na

ozorima, pogled na ulicu, na rijeku i livade na drugoj obali, sprijeda ploa, nosaza zemljopisne karte i

steri i profesorov stol i stolica na stopu visokom podiju. Zidovi su do visine oiju bili premazani utom

enom bojom, a iznad toga bijahu okreeni bijelo, a sa stropa su visjele mlijene svjetiljke u obliku kugle. U

ostoriji nije bilo nieg suvinog, nije bilo slika, ni biljaka, prekobrojnih klupa ni stolaca, ormara sa

boravljenim knjigama i biljenicama niti kreda u boji. Kad bi kome pogled odlutao, odlutao bi kroz prozor ili

adom do susjede ili susjeda. Kad bi Sophie primijetila da je gledam, okrenula bi se prema meni i nasmijeila.

Berg, to to je Sophie grko ime, nikako nije razlog da pod satom grkog prouavate svoju susjedu.

evodite!evodili smo Odiseju. itao sam je na njemakom, volio sam je i jo je danas volim. Kad bi doao red na

ene, trebalo bi mi tek nekoliko sekunda da se snaem i ponem prevoditi. Kad me profesor prozvao zbog

phie a razred se prestao smijati, zamuckivao sam zbog neeg drugog. Nausikaja, rastom i izgledom poput

smrtnika, djevianska i bijelih ruku - da li da pritom zamislim Hannu ili Sophie? Morala je biti jedna od njih.

14

ad zrakoplovu otkazu motori, to ne znai i kraj leta. Zrakoplovi ne padaju s neba poput kamenja. Ti ogromni,

ajni putniki zrakoplovi jo pola do trietvrt sata klize dalje da bi se pri pokuaju slijetanja rasprsnuli. Putnici

ino nita ne primjeuju. Let s motorima koji su otkazali ne djeluje nimalo drugaije od leta s motorima koji

de. Tii je, ali samo malo tii: od motora je glasniji vjetar koji se prelama na trupu i krilima. U jednom su

nutku pri pogledu kroz prozor zemlja ili more opasno blizu. Ili se prikazuje film, pa su stjuardese i stjuardi

vukli zastore. Moda je putnicima taj tek neto tii let posebno ugodan.

eto je za nau ljubav bilo poput klizeeg leta. Ili, bolje reeno, za moju ljubav prema Hanni; o njenoj ljubavi

ema meni nita ne znam.

drali smo svoj obred itanja, tuiranja, voenja ljubavi i zajednikog leanja u krevetu. itao sam joj Rat i

r, sa svim Tolstojevim opisima povijesti, velikana, Rusije, ljubavi i braka, to je trajalo najmanje etrdeset do

deset sati. Hanna je ponovo napeto pratila radnju knjige. Ali inila je to drugaije no inae; suzdravala se

svojih prosudba. Nataa, Andrej i Pierre nisu bili dijelom njena svijeta kao to su bile Luisa i Emilia, veje

la u njihov svijet kao to ovjek zadivljen odlazi na daleko putovanje ili ulazi u dvorac, u koji mu je doputeno

i, u kojem smije ostati, s kojim se smije upoznati, a da se nikad potpuno ne oslobodi straha. Sve to sam joj

tada itao poznavao sam od ranije. Rat i mir je i za mene bio nov. Na taj smo dalek put poli zajedno.

miljali smo imena od milja jedno za drugo. Nije me vie nazivala samo "mali" vei raznim pridjevima i

manjenicama; abicom, tenetom, kameniem i ruom. Ja sam se drao Hanne, sve dok me nije pitala:

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

28/78

Dok me dri u zagrljaju i zatvorenih oiju misli na ivotinje, na koju te ivotinju podsjeam?

tvorio sam oi i mislio na ivotinje. Leali smo priljubljeni jedno uz drugo, moja glava na njenu vratu, moj vrat

njenim dojkama, moja desna ruka pod njom i na njenim leima, a lijeva na njenoj stranjici. Rukama sam joj

lovao iroka plea, vrste butine, vrstu stranjicu, i na vratu i grudima osjeao njene vrste dojke i trbuh.

a joj je na dodir bila glatka i meka a tijelo pod njom snano i pouzdano. Kad bih ruku poloio na njen list,

jeao bi stalnu, trzavu igru miia. Podsjetila me na trzaje koe, kojima konj pokuava otjerati muhe.

a konja.a konja?

dmaknula se od mene, uspravila se i pogledala me. Uasnuto me gledala.

ar ti se to ne svia? Pomislio sam na to jer je tako ugodno dodirivati te, tako si glatka i meka, a ispod toga

ko vrsta i jaka. I jer ti se list na nozi trza.

bjasnio sam joj svoju asocijaciju.

gledala se u igru miia na svojim listovima.

Konj - zavrtjela je glavom, - Ne znam...

nije bio njen nain. Inae je bila potpuno jasna i nedvosmislena, kako u slaganju tako i u odbijanju. Zbog

enog sam uasnutog pogleda bio spreman, ako je tako vemoralo biti, povui sve to sam rekao, optuiti

mog sebe i zamoliti je za oprost. Ali sad sam joj pokuao pribliiti konja.

Mogao bih te nazvati Cheval, Hottehun, Equinchen ili Bukefali. Kad pomislim na konja, ne mislim na

njsko zubalo ili konjsku lubanju, ili bilo to drugo to ti se ne svia, vena neto dobro, toplo, meko, snano.nisi zeica ili makica, a ni tigrica - u njoj neto ima, neto zlo, a ti to nisi.

gla je na lea s rukama pod glavom. Sad sam se ja uspravio i gledao je. Oi su joj gledale u prazno. Nakon

koliko trenutaka okrenula je lice meni. Izraz joj je odavao neku osobitu iskrenost.

apravo da, volim kad me naziva konjem ili mi govori ona druga imena za konje - hoe li mi ih objasniti?

dnom smo zajedno posjetili kazalite u susjednom gradu i gledali Spletku i ljubav. Bio je to Hannin prvi

sjet kazalitu i uivala je u svemu, od predstave do pjenuca i stanke. Rukom sam joj obuhvatio struk i bilo

je potpuno svejedno to ljudi misle o nama kao paru. Bio sam ponosan to mi je svejedno. No istovremeno

m znao da mi u kazalitu u mom rodnom gradu ne bi bilo svejedno. Je li i ona to znala?

ala je da se moj ivot tog ljeta vie ne vrti samo oko nje, kole i uenja. Sve ee bih, kad bih popodne

lazio k njoj, dolazio s bazena. Tamo su se sastajale prijateljice i prijatelji iz razreda, zajedno pisali zadae,

ali nogomet, odbojku i skat, i meusobno udvarali. Tamo se odvijao drutveni ivot razreda i bilo mi je jako

no biti tamo i tome svemu pripadati. To to sam, ovisno o Hanninu poslu, dolazio kasnije ili odlazio ranije

drugi, nije tetilo mom ugledu, naprotiv, inilo me zanimljivijim. Znao sam to. Znao sam takoer da nita ne

oputam, a opet sam imao osjeaj da e se, upravo onda kad ja ne budem prisutan, dogoditi tko zna to. I

go se nisam usuivao zapitati se bi li radije bio kod Hanne ili na bazenu. Ali svoj sam roendan u srpnju

oslavio na bazenu, odakle su me sa aljenjem pustili da odem, dok me izmorena Hanna doekala u loem

spoloenju. Nije znala da mi je roendan. Kad je na moje pitanje o njenom roendanu rekla je da joj je 21.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

29/78

opada, nije me pitala za moj. Kad bi bila izmorena, nije bila nita loije raspoloena no inae. Ali mene je

eno loe raspoloenje ljutilo i elio sam otii, otii na bazen, k prijateljima i prijateljicama, k lakoi naeg

zgovora, zadirkivanja, igranja i udvaranja. No kad sam i ja uzvratio loim raspoloenjem, kad smo se

svaali i Hanna se prema meni poela ophoditi kao prema zraku, ponovo se javio strah da u je izgubiti, pa

m se ponizio i poeo ispriavati, sve dok me nije uzela k sebi. No bio sam pun pritajenog bijesa.

15

nda sam je poeo izdavati. Ne mislim da sam odavao tajne ili razotkrio Hannu. Nisam obznanio nita to sam

bao preutjeti. Preutio sam ono to sam moda trebao obznaniti. Nisam stao na njenu stranu. Znam,

ekanje je tek nebitan oblik izdaje. Izvana se ne vidi da li netko nekoga nijee ili je samo diskretan, je li samo

ljiv, izbjegava neugodnosti i neprilike. No onaj tko ne staje na neiju stranu, to tono zna. A veza zbog

ekanja u jednakoj mjeri gubi tlo pod nogama kao i zbog spektakularnih oblika izdaje.

e znam vie tono kad sam prvi put zanijekao Hannu. Iz poznanstava ljetnih popodneva na bazenu rodila su

prijateljstva. Osim mog susjeda iz klupe, kojeg sam poznavao iz biveg razreda, u novom sam razredu

sebno volio Holgera Schliitera, koji se, kao i ja, zanimao za povijest i knjievnost i s kojim sam se ubrzo

liio. Zbliio sam se vrlo brzo i sa Sophie koja je stanovala nekoliko ulica dalje i s kojom sam stoga zajedno

elazio put do bazena. U prvo sam se vrijeme uvjeravao da prisnost s prijateljima nije tolika da bi im govorio o

anni. Poslije nisam pronalazio pravu priliku, pravi trenutak, pravu rije. Naposljetku je bilo kasno priati o

anni, predstaviti je s ostalim mladenakim tajnama. Uvjeravao sam samog sebe da bi injenica da o njoj

nem priati tako kasno samo stvorila pogrean dojam, jer sam toliko dugo nijekao Hannu upravo stoga to

odnos nije bio ono pravo i to me pekla savjest. Ali, bez obzira koliko se zavaravao, znao sam da Hannu

dajem upravo injenicom da svoje prijatelje pokuavam uputiti u ono to mi je u ivotu vano, a da utim o

anni.

na je primjeivala da nisam potpuno iskren, ali to stvar nije inilo nimalo boljom. Jedne je veeri Sophie i

ene na putu kui uhvatilo nevrijeme pa smo se sklonili pod nadstrenicu jedne vrtlarske kuice u

euenheimer Feldu, na kojem u ono doba jo nisu stajale zgrade sveuilita, vesu bila polja i vrtovi. Sijevalo

grmjelo, teklo i kiilo u gustim, tekim kapima. Temperatura se istovremeno spustila za najmanje petupnjeva. Bilo nam je hladno, pa sam je zagrlio.

ej, ti.

je gledala u mene veu kiu.

a?

Dugo si bio bolestan, imao uticu. Je li to ono to te mui? Boji se da vie nikad nee biti uistinu zdrav?

su li ti lijenici neto rekli? Mora li svaki dan u bolnicu, mijenjati krv, primati infuziju?

anna kao bolest. Bilo me stid. Tek sad nisam mogao priati o njoj.

Ne, Sophie. Nisam vie bolestan. Moje su jetrene vrijednosti normalne; za godinu dana ak bih smio piti

kohol kad bi htio, ali ne elim. to me...

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

30/78

ad se radilo o Hanni, nisam elio rei to me mui.

Razlog to dolazim kasnije ili odlazim ranije, neto je sasvim drugo.

Da li ne eli razgovarati o tome ili bi elio, ali ne zna kako?

sam li elio, ili nisam znao kako? Odgovor ni sam nisam znao. Ali dok smo tako stajali ispod munja, sijevanja

raskanja gromova i pljuska kie, oboje promrzli, pokuavajui se meusobno malo ugrijati, imao sam osjeaj

bih ba Sophie morao priati o Hanni.

Moda bih koji drugi put mogao priati o tome.

do toga nikad nije dolo.

16

kad nisam saznao to Hanna radi dok nije na poslu ili sa mnom. Kad sam joj pokuao postavljati pitanja, ona

h izbjegavala. Nismo imali zajedniki svijet, vemije ona u svom ivotu odredila ono mjesto koje mi jeljela dati. Time sam se morao zadovoljiti. Kad sam poelio imati vie, ili moda neto vie saznati, smatrala

to neumjerenim. Kad bismo bili posebno sretni zajedno, i kad bih postavio neko pitanje, prvenstveno zbog

jeaja da je sad sve mogue i doputeno, esto se dogaalo da ga nije odbijala, ali je zato izbjegavala

govor.

Sto bi ti sve htio znati, mali!

bi mi uzela ruku i poloila je na svoj trbuh.

Bi li elio da dobije rupice? Ili bi nabrajala na prste.

Moram prati rublje, moram peglati, moram mesti, moram brisati prainu, moram kupovati, moram kuhati,

oram tresti ljive, sakupljati ih, odnositi u kuu i brzo zakuhati ili e ih Maleni - mali je prst lijeve ruke stavila

meu palca i kaiprsta desne -ili e ih Maleni sve sam pojesti.

uajno je nikad nisam sreo, ni na ulici, ni u duanu ili kinu, kamo je, kako je sama rekla, rado i esto otllazila i

mo sam prolih mjeseci i ja elio ii s njom, ali je ona to uvijek iznova odbijala. U kino je odlazila bez nekog

sebnog odabira filmova i gledala sve, od njemakih ratnih i domoljubnih filmova, preko westicima, pa sve douvelle vague, dok sam ja volio sve to dolazi iz I lollywooda, bez obzira da li se radnja zbivala u starom

mu ili na Divljem zapadu. Jedan smo western oboje posebno voljeli; Richard Widmark igrao je erifa, koji je

tradan ujutro morao izii na dvoboj, u kojem nije imao nikakvih izgleda i koji je veer prije pokucao na vrata

orothy Malone, ene koja ga je za sve vrijeme pokuala odgovoriti od dvoboja i privoljeti na bijeg. Ona mu

vara vrata.

to sad hoe? Cijeli ivot u jednu no?

anna me ponekad zadirkivala kad bih prepun poude doao k njoj.

to sad hoe? Cijeli ivot u jedan sat?

amo sam je jednom sreo sluajno. Bilo je to potkraj srpnja ili na poetku kolovoza, zadnjih dana velikih ferija.

7/22/2019 ena-kojoj-sam-itao_Bernhard-Schlink

31/78

anima je bila u nekom udnom raspoloenju, prevrtljive volje i zapovjednikog stava, a istovremeno pod

itim pritiskom, koji ju je izuzetno muio i inio osjetljivom i ranjivom. Nastojala se kontrolirati i tako izbjei

sploziju kojom joj je taj pritisak prijetio. Otresito je reagirala na sva moja pitanja o tome to je mui. Nisam se

ogao snai u takvoj situaciji. Istovremeno sam osjeao odbojnost, ali i njenu bespomonost, te sam nastojao

uz nju, a istovremeno je pustiti na miru. Jednog dana je pritiska nestalo. Prvo sam pomislio da je Hanna

a kao i prije. Nakon to sam joj proitao Rat i mir, nismo odmah preli na novu knjigu, ali sam obeao da u

pobrinuti za nastavak, pa sam joj donio vie knjiga na izbor.

e ih htjela.

Doi, mali. okupat u te.

azei u kuhinju osjetio sam val vruine koji me obavio poput tekog kaputa. No nije to bila ljetna sparina.

anna je ukljuila peza zagrijavanje vode. Natoila je vodu, stavila u nju nekoliko kapi ulja od lavande i

rala me. Svijetloplava haljina cvjetnog uzorka, ispod koje nije nosila rublje, na vruem se i vlanom zraku

pila za njeno znojno tijelo. Uasno me uzbuivala. Dok smo vodili ljubav imao sam osjeaj da me eli

vesti do vrhunca koji bi nadmaio sve to sam dotad iskusio, vrhunac kojim bih dosegnuo razinuizdrljivosti. I nain na koji mi se taj put podala bio je jedinstven. Nije bila suzdrljiva; nikad to nije ni bila. No

og puta kao da je eljela potonuti zajedno sa mnom.

A sad trk k prijateljima!

pratila me do vrata i otiao sam. Vruina se uvukla meu kue, prekrila polja i vrtove i titrala iznad asfalta.

o sam potpuno omamljen. Do uiju mi je, kao iz velike daljine, dopirala vika djece to su se igrala i brkala u

di bazen