METODE HIRURKE PROFILAKSE

B. Pajovi i M. Radunovi Njega hirurkih bolesnika

B. Pajovi i M. Radunovi Njega hirurkih bolesnika

ZDRAVSTVENA NJEGA

HIRURKIH BOLESNIKA

OPTI DIO

ORGANIZACIJA RADA NA HIRURKOM ODJELJENJU

Organizacija rada na hirurkoj klinici ili odjeljenju zavisila je od razvoja hirurgije te danas u svim veim bolnicama postoje odjeljenja ili odsjeci za: abdominalnu hirurgiju, traumatologiju, torakalnu hirurgiju, vaskularnu hirurgiju, neurohirurgiju, djeju hirurgiju, plastinu i rekonstruktivnu hirurgiju, a kao posebne klinike/odsjeci za ortopediju, urologiju, maksilofacijalnu hirurgiju....

Bolesnici kojima je potrebno hirurko lijeenje, zavisno od medicinske dijagnoze, primaju se na hirurko odjeljenje.

Hirurka klinika/odjeljenja sastoji se od odjeljenja/odsjeka za: smjetaj, lijeenje i njega bolesnika, operacionog bloka, poliklinike i hitnog prijema (ako nijesu centralizovana za cijelu bolnicu).

BOLNIKI OSJEK

Podsjetimo se

Nabrojite prostorije na bolnikom odjeljenju ?

Opiite bolesniku sobu (prostor, namjetaj) ?

Objasnite vanost mikroklimatskih uslova u bolesnikoj sobi ?

Navedite funkcije pojedinih prostorija (njihovu opremu) na

bolnikom odjeljenju i njihovu vanost za bolesnika i osoblje?

Nabrojite pokazatelje i kriterijume za poluintenzivnu njegu ?

Nabrojite pokazatelje i kriterijume minimalne njege

Hirurko odjeljenje je prostorno i organizovano, prema stepenu potrebne njege podijeljeno na intenzivnu, poluintenzivnu njegu i minimalnu njegu. Shodno tome, odjeljenje je i opremljeno potrebnom medicinsko-tehnikom opremom. Bolesnici nakon prijema, kao i operisani bolesnici iz sobe za budjenje, zavisno od stepena potrebne njege, smjetaju su u poluintenzivnu njegu ili u bolesniku sobu za minimalnu njegu. Bolesnici kojima je potrebna intenzivna njega smjetaju se u jedinicu intenzivne njege koja je zajednika za cijelu kliniku/odjeljenje.

Slika 1. hiruko odjeljenje

Hirurka klinika/odjeljenje ima sve prostorije kao i druga odjeljenja. Odjeljenje obavezno ima sobu za pregled bolesnika i izvodjenje medicinsko-tehnkih zahvata.

Soba za pregled bolesnika i izvodjenje medicinsko-tehnikih zahvata je prostorija na hirurkom odjeljenju u kojoj medicinske sestre:

odlae sterilne setove s instrumentima

odlae sterilan zavojni materijal

odlae sterilne rastvore, dezinfekciona sredstva

odlae pribor za izvodjenje medicinsko-tehnikih zahvata

odlae pribor za previjanje

asistiraju ljekaru pri izvodjenju medicinsko-tehnikih zahvata (previjanje, vadjenje avova, vadjenje drena...).

U te svrhe prostorija za pregled bolesnika mora biti funkcionalno namjetena.

Potreban namjetaj:

ormari sa policama za pribor

kolica za instrumente

kolica za previjanje

radna povrina

sto za preglede/medicinsko-tehnike zahvate

stube

pokretna svjetiljka na stalku

pisai sto i stolice.

Osim namjetaja, u sobi za pregled i izvodjenje medicinsko-tehnikih zahvata nalze se:

umivaonik sa slivnikom, toplom i hladnom vodom

dispanzer za teni sapun

suionik za ruke i pekir za jednokratnu upotrebu

dispanzer za dezinficijens

posuda za odlaganje otpada sa poklopcem

negatoskop.

OPERACIONI BLOK

Operativni je blok funkcionalna jedinica hirurke klinike/odjeljenja koja slui za izvodjenje hirurkih zahvata. Prostorno i organizaciono odvojen je od hirurke klinike/odjeljenja. Veliina bloka i broj operacijskih sala zavise od veliine klinike/odjeljenja, te od broja stanovnika kojem se prua zdravstvena zatita. Odjejenje, gradjevinski i organizacijski gledano, ima tri zone: ulaznu (zatitnu), istu i sterilnu. Blok se sastoji od operacionih sala za izvodjenje hirurkih zahvata i nusprostorija prijeko potrebnih za rad. Raspored prostorija na odjeljenju vaan je zbog ekonominosti u radu, ali ponajprije radi spreavanja intrahospitalnih infekcija. Osnovno naelo kojeg se treba pridravati u organizaciji prostora i rada jeste nemijeanje istog i neistog , pridravanje pravila asepse.

Prostorije u operacijonm bloku jesu:

operaciona sala

aseptini propusnici za osoblje

ulazni dio operacijskog bloka za bolesnike

prostor za premjetanje bolesnika na operacioni sto

prostori za pripremu hirurga, instrumentarke

prostori za sterilne setove

prostori za pranje i dezinfekciju instrumenata

prostori za supsterilizaciju (propusnik, neisto, pakovanu, isto)

prostor za dezinfekciju operacionih stolova

prostorije za spremanje materijala

gipsaonica

RTG-tamna komora

prostor za odmor

sobe za ljekare

sobe za medicinske sestre

prostor za budjenje bolesnika

prostor za neisto (kolica za neisto rublje, otpatke...) ili posebne ispuste, tunele za neisto rublje i otpatke.

Zidovi su obloeni ploicama ugodne boje (plava, zelena), a podovi pokriveni specijalnim antistatinim masama koje slue i kao izolator od elektrine struje, a mogu se prati i dezinfikovati. Visina prostorije je 3 do 3,5m. Temperatura vazduha u operacijskom bloku od 18 do 24C i vlanosti vazduha 50 do 55%, odravaju se uredjajima za klimatizaciju.

Operaciona sala

Operacione sale su smjetene u centru operacionog bloka. Zavisno od broja hirurkih zahvata i od njihovih posebnosti, operacione sale mogu biti opte i specijalizovane (neurohirurka, traumatoloka...), ali se svaka u datom trenutku moe upotrebljavati i za druge operacije zavisno od potreba i hitnosti. Takodje se organizaciono mora izdvojiti operacijona sala za operaciju bolesnika sa septinim procesima. Povrina operacione sale je 30 do 40 m2.

Slika 2. operaciona sala

Centralni izvori energenata su: elektrina struja, negativni pritisak, komprimovani vazduh, gasovi,, sputaju se prema potrebi na eljenu visinu do anesteziolokog stola, odnosno postavljaju na eljeno mjesto pored ili iznad operacionog stola.

U operacionu salu ini osnovna i specijalna oprema. Osnovnu opremu ine: pokretni operacionii sto (mora omoguiti postavljanje bolesnika u odgovarajui poloaj), sto za instrumente, stalak za operaciono rublje, zavojni materijal i rukavice, stalci s kantama za neisto sa obadvije strane stola, stalak za upotrijebljene gaze, sto za anestezioloki pribor. Specijalnu opremu ine aparati: anestezioloki aparat, monitori, aparat za hirurku dijatermiju, aspirator, ultrazvuni no, RTG-aparat i drugo, zavisno od vrste hirurkog zahvata. Vano je napomenuti da je oprema od hromiranog elika, to omoguuje pranje i dezinfekciju.

U operacionoj sali radi se timski i svako u datom trenutku mora znati to je njegov posao.

Hirurki tim ine: hirurg operator, hirurzi asistenti, medicinska sestra instrumentarka oprana, sestra instrumentarka slobodna i tehniar u sali.

Anestezioloki tim ine: anesteziolog, anesteziolog asistent i anestezioloki tehniar. No, kod velikih hirurkih zahvata u sali moe biti i nekoliko hirurkih i anesteziolokih timova.

Organizacija sestrinske slube u operacijonoj sali

Organizacija sestrinske slube u operacionoj sali podrazumijeva ova radna mjesta:

glavna medicinska sestra instrumentarka operacijskog odjeljenja/bloka

medicinska sestra instrumentarka

Zadaci sestre instrumentarke oprane su:

Pripremiti se za rad (svui uniformu, oprati ruke, obui zatitnu odjeu i obuu, staviti kapu i masku)

Provjeriti setove sa instrumentima, rubljem, zavojnim materijalom, rukavicama

Obaviti hirurko pranje i dezinfekciju ruku

Obui sterilni ogrta i rukavice

Pripremiti stoi ili stalak sa sterilnim rubljem, zavojnim materijalom, rukavicama (uz pomo slobodne sestre)

Pripremiti sto za instrumente (izbrojiti/znati broj instrumenata, gaza, kompresa...)

Pripremiti sto za dodavanje instrumenata i ostalog pribora hirurgu i asistentima tokom operacije

Izbrojiti (prije ivenja rane) instrumente, gaze, komprese....

Pokupiti instrumente (nakon zahvata), potopiti u enzimski deterdent, isprati, izbrojiti, provjeriti ispravnost i poslati u centralnu sterilizaciju

Zabiljeiti tok rada u protokol.

Slika 3. sestra instrumentarka

Zadaci sestre instrumentarke slobodne u operacionoj sali su :

pripremiti se za rad (svui uniformu, prati ruke, obui zatitnu odjeu, staviti kapu i masku)

pripremiti operacionu salu (razmjestiti namjetaj i aparate na odgovarajue mjesto, ispitati njihovu ispravnost)

pomoi opranoj sestri u pripremi stoia/stalka za operaciono rublje, zavojni materijal, rukavice

pomo pri oblaenju

staviti bolesnika u odgovarajui poloaj

dodati, to je posebno potrebno, tokom pripreme operacijskog polja i hirurkog zhvata

dodati materijal za ivenje

primiti, oznaiti i poslati tkivo, sekret i drugi materijal na patohistoloku, citoloku ili mikrobioloku obradu

nadzirati ulazak drugih osoba u operacionu salu (brinuti se za to da su svi propisno obueni i da se kreu u doputenom prostoru)

pomoi pri stavljanju zavoja

pratiti bolesnika do sobe za budjenje

pomoi pri premjetanju na krevet.

Kada je u timu tehniar u sali, tada se on brine za aparaturu i namjetaj, dolasku bolesnika u operacijsku salu, stavlja ga u odgovarajui poloaj, odvozi ga u sobu za budjenje i premjeta na njegov krevet.

Zadaci rada glavne sestre instrumentarke su:

planira, organizuje, vodi i vrednuje rad medicinskih sestara i tehnikog osoblja u operacionom bloku

organizuje i uskladjuje, vremenski i prostorno, u dogovoru sa rukovodiocem odjeljenja, izvodjenje operacija

koordinira rad medicinskih sestara i uskladjuje ga prema mogunostima odjeljenja

odgovara za kvalitet rada

organizuje dnevni program rada i zaduenja sestara po operacionim salama

odgovara i brine se za odravanje, uvanje i ispravnost aparata, opreme, pribora i instrumenata

planira i nabavlja potrebne ljekove i potroni materijal

uvodi u rad novoprimljene sestre i pomae im u strunom usavravanju

predlae i sastavlja raspored godinjih odmora i raspored rada medicinskih sestara i tehnikog osoblja

odrava strune sastanke sa odjeljenskim sestrama

nadzire sprovodjenje higijene i drugih postupaka za spreavanje intrahospitalnih infekcija

brine se da joj povjereno osoblje bude uvijek isto u propisnim radnim odijelima

brine se za dobre medjuljudske odnose radnika na odjelenju.

Za svoj je rad odgovorna efu odjeljenja i glavnoj sestri bolnice odnosno KC.

Propusnici za osoblje

Propusnik za osoblje (muki i enski) je prostor kroz koji u operacioni blok ulaze svi radnici (ljekari, medicinske sestre, medicinski tehniari, rendgenski inenjeri, pomoni radnici...), svlae uniforme i presvlae se u isti operacioni ve (pantalone, koulja, kapa) i obuvaju kaljae ili klompe/papue kojima se koriste samo u operacijskom bloku.

U prostoru se nalazi tu-kabina, dio za presvlaenje i potreban namjetaj: ormar za garderobu i ormarii sa bravicom, (za line stvari), ormar sa istim operacionim rubljem (podijeljen/pantalone, koulje, kape, maske), zidna vjealica (ina sa kukama), posuda za otpatke sa pedalom i poklopcem, stalak sa vreom za prljavo rublje, umivaonici i dispanzeri za teni sapun i dezinfekciju.

Ulazni dio operacijskog bloka za bolesnike

Bolesnik se sa odjeljenja dovodi na bolesnikom krevetu, u pratnji sestre koja se brinula za bolesnika. Sestra predaje bolesnika i dokumentaciju tehniaru u sali, anesteziolokom tehniaru i/ili anesteziologu. Bolesnik dobija premedikaciju (ako je nije dobio na odjeljenju, zavisno od organizacije rada), a prema ljekarskoj odluci

ili standardu kue uvodi mu se trajni kateter, nazogastrina sonda, i na njegovom krevetu odlazi do prostora za premjetanje.

Prostor za premjetanje bolesnika

Klasino runo prenoenje bolesnika sa kreveta na nosila, sa nosila na operacioni sto, sa stola na nosila, sa nosila na bolniki krevet, koje su nekada obavljale dvije, tri, a nekad i vie osoba, danas zamjenjuju pomagalo za premjetanje bolesnika i mobilni operacioni stolovi koji uveliko olakavaju rad medicinskih sestra i tehniara, a bolesnika potedjuju bolova i neugodnosti koju osjeti pri klasinom prenosu.

U tom je prostoru smjeteno pomagalo (premjeta) koje povrini za premjetanje, hidraulinim mehanizmom, sputa uzduno na krevet podvlaei se pod bolesnika, potom ga podie te, izvlaei se ispod njega, smjeta ga na operacijski sto ili gornju povrinu stola koja je na prenosniku, i odnosi ga u operacionu salu. Nakon operacije bolesnik se na stolu, ili gornjoj stolnoj povrini, na prenosniku odnosi u sobu za budjenje gdje se premjeta u svoj krevet (koji je dovezen iz prostora za pripremu).

Priprema/praonica

Prostor za pripremu hirurga i instrumentarke i hirurko pranje ruku smjeten je ispred operacione sale i od nje je odvojen staklom. Prije poetka pranja ruku svako sam mora pravilno staviti kapu i masku. Za hirurko pranje ruku slavine i dispenzeri moraju se otvarati laktovima, pritiskom noge na pedalu ili pomou uredjaja na principu fotoelija.

Prostor za sterilan pribor

Prostor za sterilne setove s instrumentima, rubljem i zavojnim materijalom smjeten je pored operacione sale. U njemu uvijek mora biti dovoljan broj setova, pregledno sloenih po vrsti, sa vidljivo istaknutim trajanjem.

Prostor za pranje i dezinfekciju instrumenata

Nakon operacije instrumenti se broje i potapaju u enzimski deterdent. isti instrumenti (oprani, dezinficirani, izbrojeni), potrebni za odredjeni zahvat, alju se u centralnu sterilizaciju.

Prostor za dodatnu sterilizaciju (supsterilizaciju)

Prostor za supsterilizaciju slue kao dodatna sterilizacija za instrumente i pribor koji nijesu uobiajeno u setu, a koje rijetko koristimo ili ih imamo premalo. Supsterilizacija mora imati prostor za neisto, isto i sterilno.

Prostor za neisto opremljen je uredjajima za pranje i dezinfekciju, ultrazvunim aparatom za ienje instrumenata, aparatom za ispiranje instrumenata pod mlazom, ormarom za suenje instrumenata i pribora.

isti i suvi instrumenti se slau, pakuju i stavljaju u doboe a potom stavljaju u sterilizator.

Nakon zavrene sterilizacije, sterilizator se prazni, a sterilni se materijal premjeta u prostor za sterilno.

Prostorija za postoperativni oporavak bolesnika

Prostorija za postoperativni oporavak bolesnika smjetena je uz operacione sale. Bolesnici nakon operacije, koji su jo pod anestezijom ili se oporavljaju od nje, smjetaju se u prostoriju za postoperativni oporavak radi trajnog nadzora do potpunog budjenja iz anestezije.

Veliina prostorije mora odgovarati broju operacija/operacijskih sala na hirurkoj klinici/odjeljenju. Podovi obloeni su materijalima ugodne boje koji se mogu prati i dezinfikovati. Osvjetljenje je indirektno. Prostorija mora biti zatiena od buke. Temperatura vazduha je u prostoriji od 20 do 22.2C, a odrava se, kao i vlanost vazduha, uredjajima za klimatizaciju.

Uz svaki krevet moraju biti centralni izvori energenata: elektrina struja, negativni pritisak, komprimovani vazduh, gasovi.

Krevet mora biti pristupaan, siguran, lako pokretan, sa mogunou brzog postavljanja bolesnika u eljeni poloaj radi olakanog sprovodjenja njege i lijeenja.

Potrebni aparati: monitori za praenje vitalnih funkcija, zasienosti krvi kiseonikom i CO2, respiratori, aparati za mehaniku ventilaciju plua, defibrilator, EKG, infuzomati, perfuzori, laringoskop, pribor za intubaciju, set za traheotomiju, setovi za uvodjenje katetera (CVK, kateteri za mjerenje pritiska, za regionalnu anesteziju i analgeziju, arterijske kanile, braunile, urinarni kateteri...), set za drenau, pribor za aspiraciju, aparati za pritisak, kolica za instrumente i ljekove, pribor za parenteralnu primjenu ljekova, pribor za pomo pri povraanju, moraju uvijek biti pripremljeni i ispravni.

Aparatura i monitori mogu biti smjeteni u tzv. stubu ili na postolju sa tokovima, moraju biti pokretni i pristupani za rad i kontrolu.

Osim toga, sestra mora uvijek imati pripremljenu dovoljnu koliinu ljekova (narkotici, analgetici, antihistaminici, kardijotonici, analeptici, antibiotici), rastvor, plazma-ekspandera, zavojnoga hirurukog materijala.

U zbrinjavanju bolesnika uestvuju ljekari anesteziolozi i medicinske sestre, anestezioloki tehniari. Tim mora biti struan, posebno obrazovan. Medicinska sestra svojim znanjem i iskustvom znatno pridonosi dobrom ishodu postoperativnog zbrinjavanja.

Tim koji prima bolesnika u prostoriju za postopertivni oporavak mora dobiti ove podatke (pisano i usmeno) o bolesniku:

medicinska dijagnoza i vrsta hirurkog zahvata

starost bolesnika i opta kondicija: disajni putevi, vitalni znakovi TA (prije i u toku operacije)

anestetik i ostala medikamentni koja se upotrebljavaju: narkotici, miini relaksanti, antibiotici i sl.

nepredvidjeni problemi koji su se dogodili u operacijskoj sali, a koji utiu na postoperativnu njegu npr. veliko krvarenje, ok, srani arest

nadoknadu tenosti

prisutnost drenova, katetera i drugih pomagala

posebni nalozi ljekara, hirurga i anesteziologa pisano i usmeno kako bi se to bolje mogle zadovoljiti bolesnikove individualne potrebe.

Zadaci sestre u prostoriji za postoperativni oporavak

Zadaci su sestre, nakon prijema bolesnika u sobu za postoperativni oporavak, pratiti (trajno, biljeiti svakih 15 minuta) vitalne funkcije i odravati respiratornu funkciju/prohodnost disajnih puteva plunu ventilaciju (prevencija hipoksemije i hiperkapnije), kardiovaskularnu funkciju i funkcije CNS-a.

Medicinska sestra treba da:

smjestiti bolesnika u pravilan poloaj, zavisno od vrste operacije

odrati pravilan poloaj tijela i glave (slobodni disajni putevi)

posmatrati bolesnika

boju koe

stepen svijesti

mjeriti i biljei

puls (punjenost, frekvenciju, ritam)

krvni pritisak

disanje (frekvenciju, dubinu),

posmatrati, mijeriti i biljeiti

drenani sadraj (spojenost sa drenanim sistemom, prohodnost)

diurezu

aspirirati sekret (oralno, preko tubusa)

primjenjivati prepisane tenosti, krv i ljekove

pruati bolesniku psiholoku podrku

uestvovati i asistirati ljekaru u izvodjenju zahvata.

Ako se pojave komplikacije (krvarenje, ok, poremeaj disanja, krvotoka ili svijesti), prisutnost anesteziologa i hirurga i blizina operacijske sale osigura e preduzimanje potrebnih zahvata.

Kada se nakon budjenja iz anestezije postignu: dobra razmjena gasova, stabilni pokazatelji vitalnih funkcija, orjentacija o mjestu, vremenu i dogadjajima, diureza vea od 30 mL na sat, munina i povraanje pod kontrolom, a bol svede na minimum, bolesnik se moe premjestiti na odijeljenje ili u jedinicu intenzivne njege, zavisno od bolesnikovim potrebama za lijeenjem i njegom.

Spreavanje intrahospitalnih infekcija u operacionom bloku

Osnovna mjera za spreavanje intrahospitalnih infekcija je spreavanje unoenja izvora infekcije u operativni blok. Za sprovodjenje postupaka u njihovom spreavanju odgovorne su glavna instrumentarka i sestre u operacijskom bloku.

U operacionim salama treba sprovoditi postupke koji e smanjiti i/ili onemoguiti intrahospitalne infekcije.

Osigurati kvalitet vazduha u operacijskoj sali:

osigurati protok vazduha iz operacione sali u prostore oko sale (istu i zatitnu zonu) sistemima pozitivnoga pritiska

proiavati vazduh sa najmanje 20 izmjena na sat, a najmanje 4 od njih trebale bi sadrati svjei vazduh.

Ako sala nema sisteme za ventilaciju, potrebno je:

drati vrata i prozore zatvorene

drati najmanji mogui broj osoba u sali tokom zahvata

ograniiti (strogo) broj ulazaka u operaciononu salu (tokom zahvata).

Pri pripremi bolesnika za hirurki zahvat:

provjeriti (u protokolu) pripremu na odjeljenju (aseptino kupanje, brijanje i depilaciju operacijskog polja)

osigurati pravilnu pripremu operacionog polja u operacionoj sali, dezinfekciju operacionog polja (npr. hlorheksidinom) od sredine prema spolja

osigurati pravilno prekrivanje operacionog polja sterilnim prekrivaima

primijeniti antibiotike neposredno prije operacije prema ljekaroskom nalogu.

Priprema hirurkog tima:

nositi kapu, masku i propisanu odjeu (kapa prekriva svu kosu, maska nos i usta, odjea kou to je vie mogue)

nositi kaljae, klompe, papue samo u operacijskom bloku

sprovoditi pravilno pranje i dezinfekciju ruku (podlaktice i ake 5 minuta hlorheksidinom)

nositi sterilne rukavice

Priprema instrumenata, pribora i aparata:

pripremiti svu opremu i instrumente u sali prije poetka operacije (smanjiti kretanje osoblja i otvaranje vrata)

sprovoditi kontrolu svih sterilnih instrumenata, prekrivaa, rublja zavojnog materijala

sterilisirati (u supsterilizaciji) instrumente koji nam trenutno trebaju

sprovoditi potpunu dezinfekciju svih aparata.

Onemoguiti, zabraniti ukrtanje puteva istog i neisto (osoba, materijala, instrumenata)

Organizovati, nadzirati i kontrolisati dezinfekciju svih prostora u operacionom bloku.

JEDINICA INTENZIVNE NJEGE (JINJ)

Intenzivno lijeenje, odravanje ivota i njega pruaju se u jedinicama intenzivnog lijeenja, a to su posebne radne jedinice koje moraju imati odgovarajui prostor, opremu i tim strunjaka tokom 24 sata.

Prostor. Veliina prostora mora odgovarati broju bolesnikih kreveta, prema normativima 10-15 m2 u krevetnoj jedinici i 60 m2 u ukupnoj povrini JINJ-e. Prostor obuhvata: prostor za bolesnike (izmedju kreveta paravani na makaze), izolaciju, sanitarni propusnik, intervencije, aparaturu (koja se trenutno ne koristi), ienje i dezinfekciju kreveta i aparata, isto rublje, sanitarni vor, priruni/potroni materijal, ljekove, rastvori, ljekare, sestre, informacije.... Zidovi i podovi obloeni su materijalima ugodne boje

koji se mogu prati i dezinfikovati. Zidovi moraju imati zatitu od rendgenskog zraenja. Osvjetljenje je indirektno. Temperatura je vazduha u prostoriji od 20 do 22C i ona se, uz vlanost vazduha, odrava klimatizovanim uredjajima.

Uz svaki krevet moraju biti centralni izvori energenata: elektrina struja, negativni pritisak, komprimovani vazduh, gasovi.

Namjetaj ine bolesniki kreveti, pokretni stoi za hranjenje bolesnika, radni pult za pripremu ljekova, kolica za primjenu ljekova i izvodjenje zahvata, ormari za potreban pribor i prirunu apoteku, hladnjak za ljekove.

Krevet mora biti: pristupaan, siguran, lako pokretan, lomljiv u svim poloajima, s mogunou brzog postavljanja u poloaj/visinu koji olakavaju sprovodjenje njege i lijeenja. Krevet ima zatitne stranice, jednodijelni madrac, stalak za infuziju, urinsku vreu, drenau, trapez....

Oprema. Na inskom se sistemu s elementima nalaze (za svaki krevet): sijalica, ormari sa policom, drai boca za infuziju/ transfuziju, aparat za pritisak, uredjaji za terapiju kiseonikom sa ovlaivaem, sistem za aspiraciju, kanta za otpatke...

Jedinica intenzivnoga lijeenja opremljena je savremenom, kompjuterizovanim aparaturom koja omoguava praenje i ispis svih potrebnih parametara, respiratorima za automatsko i asistirano disanje, monitorima za praenje (EKG-a, pulsa, temperature, pritiska, invazivni hemodinamski monitoring (mjerenje CVP-a, direktno mjerenje arterijskoga pritiska, mjerenje pritiska u plunoj cirkulaciji), intrakranijalni monitoring (mjerenje i biljeenje intrakranijalnoga pritiska), aparaturom za hemodijalizu. Takodje, u jedinicama za intenzivnu njegu mora biti dovoljan broj infuziomata, injekciomata, kolica za hitne intervencije, kolica za reanimaciju, aspiratora (obini ili na ini), enteralne pumpe (za hranjenje bolesnika), pribor za njegu bolesnika, te za dijagnostiku EKG, RTG, EEG, ultrazvuk, endoskopski instrumentarij.

Uvijek moraju biti pripremljena kolica s priborom za reanimaciju, defibrilator, set za intubaciju, trahotomiju, setovi za uvodjenje katetera (CVK, arterijski, urinarni), drenau... kolica za terapiju sa potrebnim ljekovima i rastvorima.

Za bolesnike se brinu ljekari anesteziolozi, a po potrebi ljekari razliitih specijalnosti, zavisno od potreba bolesnika (hirurzi, internisti, otolozi, nefrolozi, pedijatri, kardiolozi....), i medicinske sestre. Rad se obavlja timski, a svaki lan tima mora jasno znati koji

je njegov zadatak u zbrinjavanju bolesnika. Medicinske sestre u jedinicama intenzivne njege moraju imati znanja i vjetine, psihofiziku izdrljivost, a u svojem se radu pridravati moralno-etikih naela.

Prema organizaciji postoje specijalizovane intenzivne jedinice pri pojedinim klinikama/odjelima (kardiologija, pedijatrija, neurologija, hirurgija...) za lijeenje sranih, neurolokih pedijatrijskih i drugih bolesnika i/ili polivalentna centralna jedinica intenzivnoga lijeenja.

Slika 4. intenzivna njega

Indikacije za prijem bolesnika u jedinicu intenzivnog lijeenja jesu:

bolesnici u kritinom zdravstvenom stanju, sa gubitkom ili ozbiljnom ugroenou jedne ili vie vitalnih funkcija

bolesnici nakon operacije (traume, komplikacija) koji bi ubrzo dospjeli u kritino stanje bez intenzivnoga lijeenja, praenja i njege.

Svrha je intenzivnoga lijeenja i njege je da uspostaviti bolesnikove vitalne funkcije, omoguiti lijeenje osnovne bolesti ili ukloni uzroke koji su doveli do poremeaja vitalnih funkcija.

U centralnu jedinicu intenzivne njege smjetaju se i hirurki bolesnici: traumatizovani ili politraumatizirani bolesnici u kritinom stanju, bolesnici nakon opsenih hirurkih zahvata, neurohirurki bolesnici (traume, nakon operacije), bolesnici kod kojih su nakon operacije nastupile komplikacije (krvarenje, ok...).

Medicinska sestra u jedinici intenzivnog lijeenja:

uestvuje u planiranju i sprovodjenju medicinsko tehnikih zahvata

posmatranja / mjeri biljei i izvjetava o bolesnikovom zdravstvenom stanju,

izgled bolesnika (boja koe i sluznica, poloaj)

subjektivne bolesnikove probleme (bol i strah)

stanje svijesti

puls (punjenost, frekvenciju, ritam)

krvni pritisak,

disanje (frekvenciju i dubinu nain, zvuk)

temperaturu

diurezu (uvesti trajni kateter, u poetku pratiti diurezu svakih 15 minuta, poslije svaki sat)

drenau/drenani sadraj

koliinu primljene i izluene tenosti

zavoj

zasienost kiseonikom, CO2

centralni venski pritisak (ljekar uvodi kateter u gornju uplju venu)

pH arterijske krvi, parcijalne pritiske respiratornih gasova u arterijskoj krvi pritisak

EKG

odrava prohodnim disajnih puteve i primjenjuje terapiju kiseonikom

sprovodi higijenu bolesnika, hranjenje (enteralno, oralno), postupke za spreavanje komplikacija (prema bolesnikovim potrebama)

primjenjuje propisanu terapiju

izvjetava o bolesnikovom zdravstvenom stanju

priprema za zahvate,

izvodi ili asistira pri medicinsko-tehnikim zahvatima

evidentira uinjeno u sestrinsku dokumentaciju odnosno protokol

prepoznaje i intervenie u hitnim stanjima

kontrolie i osigurava ispravnost aparata i drugog pribora.

Monitori trajno nadziru sve bolesnikove vitalne funkcije, ukljuuju alarm kod poremeaja, ali sestra mora biti stalno prisutna uz bolesnika, posmatrati ga, jer, kako je rekao jedan hirurg, jo nije izmiljen tako dobara maina koji bi potpuno mogao zamijeniti znanje i rad jedne dobre medicinske sestre, moemo rei sestra je monitor monitora.

Spreavanje intrahospitalnih infekcija u jedinici intenzivnog lijeenja

Jedinica intenzivnog lijeenja pripada odjeljenjima sa poveanim stepenom ugroenosti od intrahospitalonih infekcija zato rad u JINJ-e mora biti dobro organizovana, potujui sve mjere spreavanja intrahospitalnih infekcija:

onemoguiti ukrtanje istog i neistog (prostor)

izolovati infektivne bolesnike

ulaziti u jedinicu intenzivnog lijeenja i potovati aseptini propusnik

nositi zatitnu odjeu i obuu (pravilno, samo u JINJ-e)

prati ruke prije i nakon svakog zahvata, pri kontaktu sa bolesnikom

potovati naela aseptinog rada u pripremi, izvodjenju/ uestvovati medicinsko-tehnikih zahvata

koristiti se sa to vie pribora za jednokratnu upotrebu

osoblje koje se brine za inficirane bolesnike ne smije se brinuti za druge bolesnike

sprovoditi i/ili nadzirati ienje i dezinfekciju (prostora i opreme), pravilnu primjenu dezinfekcijskih sredstava u jedinicu intenzivnog lijeenja

sprovoditi zdravstvene preglede osoblja (redovno)

Za sprovodjenje mjera spreavanja intrahospitalnih infekcija u JINJ-e odgovorna je glavna sestra u toj jedinici.

ORGANIZACIJA RADA U HIRURKOJ POLIKLINICI

Hirurka, specijalistiko-konsultativna zdravstvena djelatnost veza je izmedju primarne i stacionarne zdravstvene zatite i mora biti pristupana bolesnicima i ljekarima iz primarne zdravstvene zatite i drugih specijalnosti.

Ona obuhvata specijalistiko-konsultativna dijagnostiku i lijeenje, pri emu rjeava hirurke probleme bolesnika kojima nije potrebno bolniko lijeenje. Taj oblik zatite pruaju specijalisti hirurzi, supspecijalisti raznih grana hirurgije. U hirurkoj se poliklinici izvode manji zahvati uz uestvovanje hirurga, medicinske sestre instrumentarke, drugih medicinskih sestara i tehniara, gipsera, rtg-tehniara, anesteziologa.

Prostorije hirurke poliklinike ine:

specijalistike ambulante, (abdominalna, torakalna, vaskula-rna, traumatoloka....) opremljene namjetajem, aparatima, priborom i instrumentima potrebnim za rad

prostorije za manje hirurke Intervencije

prostori za dijagnostiku (endoskopija, RTG, CT ...)

gipsaona

administracija

ekaonice za bolesnike

sanitarne prostorije.

Gipsaona

Gipsaonica je prostorija na hirurkoj klinici (poliklinici, operacijskom bloku) koja slui za postavljanje potrebne imobilizacije.

Imobilizacija ima vano mjesto u lijeenju povreda, preloma kostiju i iaenja zglobova, a ona je i jedno od naela u traumatologiji (idealna repozicija, apsolutna imobilizacija i adekvatna rehabilitacija).

Pri konzervativnom nainu lijeenja za imobilizaciju reponiranih odlomaka upotrebljavaju se odgovarajui i ekstenzivni zavoji. Takodje se primjenjuju nove metode imobilizacije, pri emu se, umjesto gipsa, rade specijalne plastine mase za pripremu imobilizacionih zavoja.

Gipsaonica je opremljena namjetajem (radni pult za pripremu gipsanih zavoja, zidne ine za koje se kae, aparata i pribora, kolica, police/ormari za potroni materijal, sto za pacijenta za

ekstenziju i gipsanje), aparatima, priborom i instrumentima potrebnima za postavljanje sadrenih i ekstenzionih zavoja.

Sadrene i ekstenzione zavoje i druge imobilizacione zavoje postavljaju medicinski tehniari gipseri prema nalogu ljekara traumatologa.

Trebalo bi znati:

1. opisati organizaciju rada na hirurkom odjeljenju

2. opisati hirurko odjeljenje i njegove posebnosti

3. opisati operacijski blok

4. nabrojiti i opisati prostore u operacionom bloku (operacionu salu, propusnice za osoblje, ulazni dio operacionog bloka, prostor za premjetanje, pripremu/praonicu, prostor za sterilan pribor, prostor za pranje i dezinfekciju instrumenata, prostor za supsterilizaciju, prostoriju za postoperatini oporavak)

5. opisati organizaciju sestrinske slube u operacionoj sali

6. nabrojiti i opisati zadatke sestre instrumentarke

7. nabrojiti i opisati zadatke sestre u prostoriji za postoperativni oporavak

8. opisati jedinicu intenzivnog lijeenja

9. opisati organizaciju rada u hirurkoj poliklinici

PRIJEM BOLESNIKA NA HIRURKOM ODJELJENJU

Podsjetimo se

Bolesniku kojemu je potrebno hirurko lijeenje priprema se na hirurko odjeljenje. Osnovni zadatak medicinske sestre da posmatra u cjelovitosti bolest, poremeaj rada organa, ve ovjeka sa njegovim fizikim, psiholokim, socijalnim i duhovnim potrebama. Svaka operacija, i najmanja, naruava zadovoljavanje ljudskih potreba, a to se u brizi za bolesnika ne smije zanemariti. Operacija

nikada nije izdvojena, nego je povezana sa zdravljem i boleu, a priprema za operaciju moe trajati due vrijeme zbog bolesti, ili dok bolesnik ne prihvati lijeenje hirurkim nainom. Neadekvatna priprema za operaciju i dugotrajno odbijanje operacije, mogu biti velika opasnost za bolesnikov ivot.

PRIJEM BOLESNIKA NA HIRURKOM ODJELJENJU

Obino se bolesnik prima u bolnicu jedan do dva dana prije operacije, na vrijeme, prema predvidjenom planu da bi ga mogli pripremiti za operaciju.

Via medicinska sestra glavna zdravstvene njege, prilikom prijema bolesnika na hirurko odjeljenje, uz opte podatke o bolesniku, uzima sestrinsku anamnezu, pregleda bolesnika, postavlja sestrinsku dijagnozu, plan i program zdravstvene njege te listu dokumentacije zdravstvene njege.

Bolesnikovo stanje utie na njegovo ponaanje odnosno nain na koji e se odnositi prema bolesti, bolovima, i predstojeoj operaciji. Sestra pri prikupljanju podataka o bolesniku postavlja pitanje o njegovim potrebama, navikama, a zatim o bolesti/dijagnozi i predstojeoj operaciji. Ta bi saznanja mogle uticati i na standard njege prije, za vrijeme i nakon operacije, jer na operaciju ne dolazi apendektomija, ili hernija, nego osoba (sa imenom i prezimenom) sa svojim potrebama. Kada je bolesnik subjekt u zdravstvenoj njezi, on saradjuje sa sestrom, postavlja pitanja, izraava svoju nesigurnost, a sve to pridonosi njegovom ozdravljenju. Stvoriti saradnike odnose osnova je za kvalitetnu zbrinjavanje prije i nakon operacije.

Bolesnikova porodica takodje treba i oekuje razumijevanje i pomo, pogotovu u hitnim sluajevima (akutna stanja, nesree, tei hirurki zahvati gdje je ishod neizvjestan). Dobro obavijetena porodica lake shvata nastalu situaciju. Takodje porodica sestri moe dati prijeko potrebne podatke, posebno kod djece, starijih

osoba ili osoba u besvjesnom stanju. Dobra saradnja e pomoi bolesniku, porodici i zdravstvnom timu.

Postupci kod prijema hirurkog bolesnika na odjeljenju variraju od jednostavnih do sloenih, a uslovljeni su bolesnikovim stanjem pri prijemu bolesnikovim potrebama za zdravstvenom njegom, dijagnostikom i lijeenjem.

Pri prijemu moemo razlikovati:

naizgled zdrave osobe kod kojih je pri redovnom pregledu neto otkriveno (na primjer u dojci), to zahvat ini nunim. Kod takvih bolesnika strah je najvei;

akutno bolesne osobe koje su se odjednom nale pred boleu koja je nastupila naglo, a operacija je neizbjena i nuna. Kod bolesnika su oekivanja i nada za uklanjanje bolova i/ili ozdravljenje, po pravilu, vei od straha;

hronino bolesne osobe, kojima je hirurko lijeenje potrebno, ali nije hitno (na primjer, uklanjanje unih ili bubrenih kamenaca, hernije i sl.); kolebanje je esta karakteristika tih bolesnika.

unesreene osobe, koje su sa ulice dovezene u bolnicu i koje esto nijesu u mogunosti birati svoju bolnicu. Unesreeni se osjeaju kao da su ljekaru predati bez svoje svijesti, te se tome usprotivljuju ili se sa time mire;

zdrave osobe koje dolaze u bolnicu radi nunog, ali ne i neodloivog zahvata (oiljka, plastinih operacija nosa itd.). Njihovo se raspoloenje kree od straha do otvorenosti pune iekivanja.

RIZINI FAKTOR ZA HIRURKI ZAHVAT

Sestra pri prikupljanju podataka o bolesniku utvrdjuje i rizine inioce (starija dob, gojaznost, puenje, dehidracija, neadekvatna ishrana, nedovoljna uhranjenost, zavisnost, strah, tekoe) koji ine opasnost za bolesnika koji e biti operisan. Ti faktori poveavaju mogunost postoperativnih komplikacija. Broj i vrsta rizinih inioca utiu na duinu i nain preoperativne pripreme, vrstu anestetika, postoperativnu njegu hirurkog bolesnika. Rizini faktori mogu prouzrokovati odlaganje hirurkog zahvata sve dok se bolesnikovo zdravstveno stanje ne pobolja.

Starost, gojaznost i lijeenje hronine bolesti (dijabetes, hipertenzija) uobiajeni su, rizine injenice kada anesteziolog i hirurg planiraju hirurki zahvat primjenjujui odgovarajuu medikamentoznu terapiju. Kod bolesnika sa rizinim faktorima za hirurki zahvat sestra vodja tima mora u planu zdravstvene njege utvrditi sve intervencije koje izvode sestre (posmatranje, mjerenje vitalnih funkcija, pomo u njezi hranjenje, psiholoka podrka, pouavanje...), te pratiti i biljeiti njihove uinke, a o svakoj promjeni stanja obavijestiti ljekara.

Rizini faktori za hirurki zahvat

Rizini faktori: dehidracija.

Komplikacije: usporena cirkulacija smanjeno izluivanje urina.

Objanjenje: Kada je volumen cirkulirajue tenosti u organizmu smanjen, tkiva ne dobijaju dovoljnu koliinju vode, hranjivih materija, kiseonika; javlja se hemokoncentracija i usporena cirkulacija krvi, to pogoduje nastanku tromboze.

Rizini faktori: stariji pacijent.

Komplikacije: Sporo zarastanje rane, komplikacije dugotrajnog leanja.

Objanjenje: Slabija regeneracija tkiva usporava zarastanje operacijske rane. Slabija pokretnost moe uzrokovati dekubitus, trombozu, plunu emboliju, zastoj sekreta u pluima, atelektazu, hipostatsku pneumoniju.

Rizini faktori: Neadekvatna ishrana (nedovoljna, onemoguena).

Komplikacije: Spori oporavak, produeni postoperativni tok.

Objanjenje: Bez odgovarajuih hranjivih sastojaka elije se ne mogu odravati, rasti i obnavljati.

Rizini faktori: puenje.

Komplikacije: upala plua, atelektaza, usporena cirkulacija, tromboembolija.

Objanjenje: puenje prouzrokuje poveano stvaranje sluzi koje bolesnik u postoperativnom toku teko iskaljava, to dovodi do respiratornih komplikacija; nikotin je rizini inioc za aterosklerozu, to usporava cirkulaciju i pogoduje stvaranju tromba.

Rizini faktori: gojaznost.

Komplikacije: oteava lijeenje, hipostatska pneumonija krvarenje, sporije zarastanje rana, smanjena otpornost prema infekcijama. Objanjenje: Masno je tkivo manje snadbjeveno krvlju, to utie na dotok kiseonika i hranjivih sastojka potrebnih za obnavljanje tkiva; Gojazne se osoba tee kree i oteano die. Svaki lijek koji bolesnik uzima mora se zabiljeiti i provjeriti mogue komplikacije i uticaj na anesteziju, koagulaciju krvi ili zarastanje rane.

Rizini faktori: ljekovi (psihofarmacija, salicilati, antikoagulansi, kontraceptivi, kortikosteroidi).

Zavisnost (alkohol, droge).

Komplikacije: Pojava siptoma apstinencije (nemir, agresivnost, delirijum) reakcija na anestetike.

Objanjenje: Male koliine alkohola uz anestetike mogu dati opasne posledice.

Rizini faktori: strah.

Komplikacije: emocionalni stres, dovodi do miine napetosti, visokog krvnog pritiska, ubrzan puls.

Objanjenje: Stimulacija simpatikoga nervnog sistema ubrzava mnoge tjelesne funkcije; napeti miii i pretjerano uzbudjenje moe ometati postizanje eljenog stepena anestezije.

Medicinska sestra, lanica tima za zdravstvenu njegu, izvodi planirane intervencije:

posmatra bolesnika: spoljanji izgled, stanje svijesti, pokretljivost

nadzire vitalne funkcije; puls, temperaturu, disanje, krvni pritisak

nadzire izluevine: urin, stolicu, sputum

odrava posebnu higijenu

hrani ili pomae pri hranjenju bolesnika

primjenjuje ordiniranu terapiju (peroralno i parenteralno im., sc.)

uestvuje ili izvodi medicinsko-tehnike zahvate tokom kojih posmatra bolesnika, razgovara sa njim, saznaje njegove potekoe i prepoznaje promjene o kojima obavjetava odgovornu sestru i/ili ljekara.

Trebalo bi znati:

1. opisati i objasniti zadatke sestre pri primanju bolesnika na hirurkom odjeljenju

2. nabrojiti, opisati i objasniti rizine inioce za hirurki zahvat

3. nabrojiti, opisati i objasniti sestrinske Intervencije kod bolesnika sa rizinim faktorima

OPTA PREOPERATIVNA PRIPREMA BOLESNIKA

Uvod

Svrha je pripreme bolesnika za operaciju osigurati mu najbolju moguu fiziku, psiholoku, socijalnu i duhovnu spremnost za hirurki zahvat. To je cilj svih lanova zdravstvenog tima. Bolesnikove individualne potrebe uslovljavaju ko e uestvovati u pripremi bolesnika za operaciju (ljekari, medicinske sestre,

rendgenski tehniari, laboratorijski tehniari, socijalni radnici). Ljekar pregleda bolesnika i odredjuje pregled koji je potrebno uiniti, laboratorijski tehniari sprovode pregled mokrae, krvi...., nutricionisti osiguravaju potrebe za dijetalnom ishranom, socijalni radnik pomae bolesniku u rjeavanju porodinih finansijskih problema, tim medicinskih sestara zadovoljava potrebe za zdravstvenom njegom, rendgenski tehniari izvode rendgenske pregledi. Uspjeh hirurkog zahvata zavisi od sposobnosti svih lanova zdravstvenog tima.

Prije operacije kod bolesnika je prisutan strah od injenice da e biti predat ljekaru, da nee znati to se sa njim dogadja, ko i to ga eka u operacionoj sali, strah od ishoda uspjenosti hirurkog zahvata, daljeg lijeenja, pa stoga briga za bolesnika ne smije biti vezana samo za vrijeme operacije nego mora ukljuivati i briga prije hiruke operacije. To je posebno vano kod bolesnika koji e biti operisan u spinalnoj anesteziji, to od osoblja u sali zahtijeva svjesniji odnos sa budnim pacijentom. Samo dobro planirana zdravstvena njega omoguava povezivanje brige prije, za vrijeme i nakon operacije, to bolesniku garantuje svu moguu brigu, a time i sigurnost. Medicinske sestre na odjeljenju i sestre instrumentarke u operacijskoj sali bave se ljudskim potrebama, koje zajedno sa tehnikim potrebama (priprema, instrumentiranje, odravanje uredjaja) odredjuju njihove Intervencije.

Planovi zdravstvene njege izradjuju se za svakog bolesnika posebno, na osnovi potpuno utvrdjenih potreba, kako prije zahvata, tako i u operacionoj sali i poslije operacije.

PSIHOLOKA PRIPREMA ZA OPERACIJU

Svrha psiholoke pripreme treba da osigura bolesniku najbolju moguu psiholoku spremnost za hirurku intervenciju. Bolesnik mora osjeati potpuno povjerenje u osoblje koje uestvuje u njegovom lijeenju. Osoblje koje uestvuje u pripremi ili izvrenju hirurkog zahvata nastojat e uvjeriti bolesnika da sve to se sa njim dogadja ima svrhu da njegovo zdravstveno i opte stanje bude bolje te da e se nakon uspjene operacije bolje osjeati, a njegov e ivot biti kvalitetniji.

Psiholoku pripremu bolesnika za operaciju poinje ljekar hirurg, koji je postavio indikaciju za hirurko lijeenje bolesti. On e bolesniku i njegovoj rodbini, na razumljiv nain objasniti potrebu, vanost i korisnost hirurkog zahvata, predvidivu duinu boravka u bolnici, mogui ishod ako se operacija ne izvede i alternativne metode lijeenja te ga upoznati sa moguim operacionim rizicima i komplikacijama. Ako je oboljeli dijete ili starija osoba za koju se brine porodica, razgovor mora biti posebno paljiv, razumljiv i primjeren, koji e im pomoi u prihvaanju hirurkog lijeenja. U pripremi uestvuje i porodini ljekar koji bolesnika upuuje na bolniko lijeenje.

No, uz svu pripremu bolesnici na odjeljenju dolaze sa strahom, esto se boje priprema za hirurki zahvat, anestezije (strahuju da se nee probuditi), smrti, unakaenosti, slabosti, bolova, nemoi, nema svojih svakodnevnih obaveza te ima vremena razmiljati o predstojeem zahvatu, porodici, poslu i ekonomskim potekoama, to sve poveava njegov strah. Mnogi ne mogu podijeliti svoje tajne i strahove. Strah je kod veine bolesnika prouzrokovan neupuenou u pogledu operacije, brigom za porodicu, kuu, posao i susret sa novim ljudima, sredinom. Sestra mora znati da mukarci vie potiskuju strah i unutranju napetost, mladji su bolesnici izrazito napeti. Strah od anestezije i operacije ne smanjuje se iskustvom. Starije osobe i bolesnici koji su u ivotu pronali smisao i duhovni oslonac znatno smireniji oekuju hirurki zahvat.

Ve kod samoga prijema na odjeljenje medicinska sestra, posmatrajui bolesnika, nalazi mnogo naina kojima mu moe pomoi da se ugodnije osjea. Pozdravljajui novoga bolesnika toplo i prijateljski, kao oekivanu osobu, pokazujui mu gdje se moe svui, gdje e drati svoju odjeu i line stvari, pomaui mu ako je potrebno, uvodei ga u njegovu sobu, to su sve primjeri malih stvari kojima sestra moe umanjiti bolesnikov strah. Oslovljavajui

bolesnika prezimenom, dok se brine za njega, pomae mu da se osjea kao osoba.

Medicinska e sestra ukljuiti bolesnika u planiranje i izvodjenje zdravstvene njege, to e pridonijeti tome da on stekne povjerenje, postavlja pitanja, izraava svoju nesigurnost i strah, a sve to ipak, sigurno pridonosi uspjenoj pripremi za hirurki zahvat.

Bolesnikovo povjerenje sestra e zadobiti ako ga na njemu razumljiv nain upuuje u intervencije iz podruja zdravstvene njege, objanjava svrhu i vanost postupka, na primjer davanja klizme, jednog od najjednostavnijih zahvata, ali neugodnog za bolesnika, (cilj je postii ista crijeva, smanjiti mogunost infekcije). Sestra e objasniti postupak, poloaj bolesnika, vanost zadravanja tenosti i postupak obaviti vjeto i na prikladan nain te bolesnika ukljuiti kada je to mogue. Drugim rijeima, bolesnik e se osjeati subjektom, znati to sestra radi, a to e poveati potreban osjeaj povjerenja.

Razgovorom sa bolesnikom prije operacije ne saznajemo samo medicinske podatke, nego bolesnikovo stanje i osjeaje, na primjer, bolesnik/ca govori to e moja porodica, ko e brinuti za njih dok sam ja u bolnici, oni nikada nijesu bili bez mene, nita ne znaju, ja sam sve inila.... Posebno treba pomoi bolesnicima koji kod kue imaju nemone osobe (stare i bolesne roditelje, suprugu/a za koje se oni brinu. Sestra, uz bolesnikovu saglasnost, moe u sprovodjenju ukljuiti patronanu slubu, kunu njegu i osobe koje dolaze u posjete. Takodje bolesniku mora odgovoriti na mogua pitanja koja se tiu preoperativne pripreme i postoperativne probleme i potekoe, na primjer na pitanje hoe li moi raditi posao koji su do sada radili, koliko dugo nee moi raditi. Vano je da osnovnu infomaciju o duini boravka u bolnici i moguoj invalidnosti daje ljekar, a sestra e pomoi bolesniku u prihvaanju stvarnosti i savladavanju stresne situacije.

U razgovoru sa bolesnikom sestra mora saznati to ga oputa i savjetovati da to ini u vremenu prije operacije (vjebe disanja, sluanje muzike).

Dokazano je da nakon dobre psihike pripreme bolesnik bolje podnosi hirurki zahvat, bre se oporavlja, treba manje analgetika, a boravak u bolnici skrauje se za 1-2 dana.

FIZIKA PRIPREMA BOLESNIKA ZA HIRURKI ZAHVAT

Fizika priprema bolesnika za operaciju obuhvata: pregled, ishranu, pouavanje, pripremu digestivnog sistema.

Ispitivanje

Zadaci medicinske sestre su: pripremiti bolesnika za pojedine preglede, uzeti dijagnostiki materijal (krv, mokrau, sputum), uputiti ga na vrijeme u laboratoriju.

Kod bolesnika se primjenjuju pregledi:

koje omoguuju ocjenu opteg zdravstvenog stanja, radi anestezije i hirurkog zahvata (rutinske pretrage)

ipitivanje koje zahtijeva osnovna bolest zbog kojeg je indikovana operacija (specijalne pretrage)

Zavisno od bolesnikovog stanja (rizinim faktorima), indikaciji za operaciju, hitnosti i vrsti hirurkog zahvata, priprema je bolesnika za operaciju razliita.

Opti su pregledi i priprema iste za sve hirurke intervencije i sve bolesnike, a ukljuuju:

osnovne, rutinske laboratorijske preglede: sedimentaciju eritrocita, KKS, glukozu i krvi, morau,

vrijeme krvarenja i vrijeme zgruavanja, protrombinsko vrijeme,

krvnu grupu i Rh faktor,

EKG, snimku plua i miljenje kardiologa

Pregledi koji iziskuju uslov osnovne bolesti zbog koje je indicirano hirurko lijeenje (specijalne pretrage).

Na osnovi anamneze, fizikog pregleda i laboratorijskih nalaz hirurg e ocijeniti zdravstveno stanje i odluiti postoje li kontraindikacije za hirurki zahvat, a anesteziolog o vrsti anestezije za operaciju, prilagodjene pojedinom bolesniku.

Danas mnogi bolesnici, kod kojih nijesu prisutni rizini faktori za planirani hirurki zahvat ambulatno obavljaju preglede na osnovu kojih ljekar moe procijeniti njihovo zdravstveno stanje i sposobnost za anesteziju i hirurki zahvat, te se tako pripremljeni primaju na odjeljenje.

Posebna ispitivanja i pripreme

Posebna ispitivanja i priprema za hirurki zahvat proizilaze iz osnovne bolesti i bolesnikovog stanja. One uglavnom zahtijevaju duu preoperativnu pripremu koja ukljuuje:

opte preglede

dodatne, specifine pretrage kojima se ispituju funkcije pojedinih vitalnih organa ili sistema (srce, plua, bubrezi...)

uvodjenje lijeenja koje e popraviti stanje (kardiotonici)

parenteralno hranjenje kod osoba kod kojih su kao rizini faktori prisutne smanjena tjelesna teina i nemogunost uzimanja hrane.

Za vrijeme preoperativne pripreme bolesnici mogu leati u bolnici ili, kada je to mogue, preglede obavljaju ambulantno i uzimaju potrebne ljekove.

Priprema bolesnika za hitnu operaciju

Priprema zavisi od bolesnikovog stanja, i tu vrijedi naelo uini koliko treba, ali to je mogue bre. Dijagnostiki postupak mora biti kratak, ali mora dati uvid u stanje svih ivotno vanih organa i funkcija. Kada je potreban hitan hirurki zahvat, sestra e:

posmatrati bolesnika,

mjeriti i biljeiti vitalne funkcije

uspostaviti venski put

uzeti krv za

osnovne, rutinske laboratorijske preglede: sedimentaciju eritrocita, KKS, glukozu u krvi, kreatinin, transaminaze, elektrolite u krvi

vrijeme krvarenja i vrijeme zgruavanja, protrombinsko vrijeme

krvnu grupu i Rh faktor i interreakciju

uzeti mokrau za laboratorijski pregled

primijeniti propisanu terapiju:

pripremiti operativno polje (pranje, brijanje, dezinfekcija)

dati premedikaciju (prema pisanoj odredbi anesteziologa)

uvesti: trajni kateter, nazogastrinu sondu (prema odredbi ljekar)

naruiti krv

sprovesti druge Intervencije prema odredbi ljekara.

Ishrana bolesnika

Ishrana bolesnika prije operacije zavisi od stanja bolesnika, vrstom i mjestom hirurkog zhavata te joj se mora obratiti puna panja kao jednoj od osnovnih potreba svakog bolesnika.

Ljekar pri prijemu bolesnika na hirurko odjeljenje propisuje dijetu, koliinu i sastav hrane, koja se moe sastojati u potpunom i djeliminom uzdravanju od hrane, zavisno od indikacije za hirurki zahvat, ili u obogaenju ishrane pojedinim sastojcima kod slabih i iscrpljenih bolesnika.

Bolesnicima treba osigurati hranu koja sadri:

odgovarajuu energijsku vrijednost

odredjenu koliinu ivotinjskih bjelanevina (1,5-2 g/kg tjelesne teine, posebno kod malignih bolesti, velikih hirurkih zahvata, trauma, opekotina, infekcije)

odredjenu koliinu ugljenih hidrata (zadovoljiti kalorijske potrebe, laka razgradnja)

dovoljno vitamina i minerala

odredjenu koliinu vode

odredjenu (smanjiti unos) koliinu masti /zbog vitamina topljivih u masti)

No, neki su bolesnici pothranjeni, dehidrirani, slabi, iscrpljeni, pa ih je prije operacije potrebno, to je mogue bolje, oporaviti pravilnom ishranom. Medicinska e sestra kod njihovog prijema na odjeljenje prikupiti podatke o navikama u vezi sa ishranom (saznati to voli ili ne voli jesti, zabranjuje li mu religija pojedinu vrstu hrane, osjea li potrebu ili elju za nekom vrstom hrane) i stepenu samostalnosti pri hranjenju kako bi ih to prije pripremila za hirurki zahvat da bi to bolje podnijeli operaciju i sprijeili postoperativne komplikacije.

Sestra mora bolesnicima, u toku njihovog boravka u bolnici, osigurati uslove za uzimanje hrane. Hranjenje nepokretnih bolesnika, bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati pripremljenu hranu, koji ne mogu uzimati hranu na usta, poseban je zadatak medicinske sestre.

Medicinska e sestra uputiti bolesnika u vanost uzdravanja od uzimanja hrane na usta prije i nakon operacije. Upueni e bolesnici lake prihvatiti neuzimanje tenosti i hrane na usta.

Poduavanje bolesnika

Osnovna mjera u spreavanju postoperativnih komplikacija i komplikacija zbog dugotrajnog leanja ini poduavanje bolesnika u preoperativnoj pripremi. Svrha poduavanja bolesnika je da ovlada vjebama: disanja, iskaljavanja i pokretanja udova u preoperativnoj pripremi kako bi ih bolesnik mogao to bolje izvoditi u postoperativnom toku, jer bol i strah nakon operacije umanjuju bolesnikovu panju i smanjuju sposobnost uenja.

Nain poduavanja sestra mora prilagoditi bolesniku (intelektualnim sposobnostima, panji, obrazovanju, motivaciji). Tokom poduavanja medicinska sestra mora biti strpljiva, uvjerena u ono to poduava i pozitivno usmjerena. Vjebe mora ponavljati (demonstrirati nain izvodjenja), bolesniku i provjeriti usvojena znanja i vjetine, te ocijeniti osjea li se bolesnik spremnim za sprovodjenje vjebi nakon operacije.

Znanje i pozitivan stav prema linoj aktivnosti peduslov su za spreavanje komplikacija.

Vjebe dubokog disanja

Vjebe dubokog disanja doprinose boljoj postoperativnoj ventilaciji plua, oksigenaciji krvi i tkiva, mobilizaciji bronhijalnog sekreta, spreavanju pojave atelektaza i upale plua.

Postupci u sprovodjenju vjebi dubokog disanja

Intervencija: Objasniti bolesniku svrhu, vanost vjebi dubokog disanja, da vjeba treba ponoviti 3 do 4 puta sa nekoliko minuta odmora izmedju svakog udaha.

Objanjenje: Objanjenje svrhe i vanosti preoperativnog uvjebavanja pomoi e bolesniku da savlada otpor dubokom disanju nakon operacije (npr. zbog bolova).

Intervencija: Upozoriti bolesnika da die polako prema upustvima.

Objanjenje: Uestalo duboko disanje moe izazvati vrtoglavicu, pa i nesvjesticu (zbog prevelikoga gubitka ugljen dioksida).

Intervencija: Postaviti bolesnika u krevetu ili na stolicu (ako se predpostavlja da e moi sjedeti poslije operacije).

Objanjenje: Pri disanju bolesnika koji sjedi dijafragma je u viem polaznom i zavrnom poloaju, to poveava pomake plunih baza ventilaciju plua i mobilizaciju sekreta.

Intervencija: Postaviti jastuk izmedju krsta i uzglavlja kreveta, ili neka bolesnik sjedne 5-10 centimetara od naslona stolice.

Objanjenje: Ispravljanje kime potpomae disanje grudnih miia.

Intervencija: Saviti bolesnikove noge u koljenima ako bolesnik ima abdominalni rez.

Objanjenje: Savijene noge u koljenima umanjuju napetost trbunih miia, te je stoga i manje neugodno kada se grudni ko rairi

Intervencija: Pokazati bolesniku kako treba poloiti ruke na trbuh, stavite ih zajedno sa njim. Upozoriti bolesnika da se opusti.

Objanjenje: Napeti miii onemoguavaju potpuno irenje plua.

Vjebanje sa bolesnikom pomae tanim pokretima dijafragmalnog disanja.

Intervencija: Uputiti bolesnika: 1. Duboko udahnite brojei do 5 ili 7 (s razmakom od jedne sekunde) tako da se trbuh proiri

Objanjenje: Ovaj nain disanja pomie dijafragmu prema dolje, poveavajui podruje grudnog koa, sputa donja rebra oslobadjajui prostor za irenje plua.

Intervencija: Uputiti bolesnika kako e udahnuti koristei se nadraajnim spirometrom.

Objanjenje: Zadravanje udahnutog vazduha, uz aktivaciju ekspiracijskih miia i povean otpor izdisaju, pomau otvaranje malih disajnih puteva i alveola i spreavaju njihovo kolabiranje.

2. Zadrati dah dok ne izbrojite do 3 ili 4

3. Pritisnite trbuh prema kimenog stuba ili se lagano nagnite prema naprije i polako izdahnite kroz napuene usne dok ne izbrojite od 12 do 15 (ako ne moe izdrati toliko dugo, neka izdie onoliko dugo koliko je udisao).

Medicinska e sestra bolesniku objasniti da nakon operacije mora sprovoditi vjebe dubokoga disanja najmanje svaka dva sata dok je budan. Vjebe je potrebno sprovoditi tokom boravka u bolnici i kod kue sve dok se disanje ne normalizuje (dubina, frekvenca) i bolesnik nije pokretan.

Vjebe iskaljavanja

Svrha vjebi iskaljavanja treba da(duboko disanje, kaalj) usmjeri sekret prema gornjim disajnim putevima i omoguiti i pospjeiti iskaljaj nakon operacije.

Intervencija: Objasniti bolesniku vanost vjebi.

Intervencija: Postaviti bolesnika.

Objanjenje: U sjedeem poloaju trbuni organi potiskuju dijafragmu i plune baze, to olakava iskaljavanje sekreta.

Intervencija: A) u sjedei poloaj, lagano nagnuti prema naprijed (ako bolesnik nakon operacije bude mogao sjedjet) ili B) u poloaj na boku (kada bolesnik nakon operacije bude morao biti u leeem poloaju)

Objanjenje: Sjedei poloaj nije doputen svim operisanim bolesnicima.

Intervencija: C) rukama pritisnuti operativnu ranu.

Objanjenje: Pritisak na trbuh podupire podruje abdominalnog hirurkog reza.

Intervencija: Pokazati bolesniku kako treba poloiti ruke, staviti ih zajedno s njim.

Objanjenje: Bolesnik e se osjeati sigurnije (za svoju ranu) i nee zadravati sekret, nego ga iskaljati. Ili

Intervencija: uputiti bolesnika.

Objanjenje: Jako kaljanje treba izbjegavati jer moe otetiti operativnu ranu (uzrokovati dehisceniciju rane) ili pluno tkivo.

Intervencija: Duboko udahnite

Intervencija: Izdiite polako otvorenih usta sa isplaenim jezikom

Intervencija: Zakaljite dva-tri puta dok izdiete

Intervencija: Duboko udahnitei ponovo zakaljite ako ima jo sekreta.

Objanjenje: Duboko disanje podstiui kaalj pomae reekspanziju (naduvavanjem) kolabiranoga plunog tkiva.

Intervencija: Iskaljite

Objanjenje: Pritisak stvoren kaljanjem pokrenut e sekret u gornje disajne puteve, odakle se moe izbaciti.

Intervencija: Isplunite u pripremljenu nepropusnu vreicu.

Vjebe nogu i stopala

Svrha je vjebi nogu pospjeiti cirkulaciju krvi nakon operacije.

Vjebe nogu

Intervencija: Objasniti bolesniku vanost vjebi nogu.

Intervencija: Postaviti bolesnika u leei poloaj sa lagano uzdignutom glavom.

Objanjenje: Vjebe nogu zahtijevaju savijanje koljena i nonih prstiju to se najbolje izvodi u leeem poloaju.

Intervencija: Savjet bolesnika.

Objanjenje: Aktivacija miia nogu potiskuje vensku krv prema srcu, ubrzava cirkulaciju i spreava pojavu tromboze, te postie dotok arterijske krvi u to podruja.

Intervencija: Savjete i ispruite prste na nogama.

Okreite svako stopalo u smjeru kretanja kazaljke na satu, zatim suprotno od smjera kretanja kazaljke na satu.

Savijte noge u koljenima tako da tabani cijelom povrinom dodiruju podlogu. Ispruite a zatim podignite naizmjenino svaku nogu koliko moete.

Pomoi asistirati bolesniku dok izvodi vjebe (ako je potrebno).

Medicinska e sestra bolesniku objasniti da nakon operacije mora sprovoditi vjebe nogu i stopala ponavljajui ih pet puta, najmanje svaka dva sata dok je budan. Vjebe treba sprovoditi tokom boravka u bolnici i kod kue sve dok bolesnik ne bude pokretan, jer su one zamjena za kretanje.

Priprema digestivnog trakta

Priprema digestivnog sistema za hirurki zahvat sastoji se od ienja crijeva uzdravanja od uzimanja hrane na usta. Ona se sprovodi prema nalogu ljekara i eme koja se primjenjuje u odredjenoj zdravstvenoj ustanovi. Za ienje crijeva mogu se upotrijebiti laksativi, klizme, ispiranje crijeva

Kod pojedinih, veih hirurkih zahvata na digestivnom sistemu priprema traje nekoliko dana, bolesnik je na peroralnoj ishrani i/ili na parenteralnoj ishrani, a crijeva se iste.

U pojedinim sluajevima postoje i posebna uputstva ljekara, pravila, kojih se treba pridravati u pripremi digestivnog trakta za hirurki zahvat, na primjer priprema crijeva za kolorektalne operacije.

zapoinje trei preoperativni dan, bolesnik uzima istu tenost ili tenu dijetu, za ienje crijeva uzima jednu draeju Dulcolaxa u 18 sati. Drugog preoperativnog dana bolesnik uzima istu tenost ili tenu dijetu, a za ienje crijeva gorku so 30 mL 50%-tnog rastvora (15 g) per os u 10, 14 i 18 sati. Prvog preoperativnog dana bolesnik uzima istu tenu dijetu, a za ienje crijeva gorku so kao i dan prije u 10 i 14 sati, dodati intravenske tenosti, ako je potrebno; ne klistirati; dati peroralno Neomicin 1 g i Eritromicin 1 g u 13, 14 i 23 sata, a na dan operacije isprazniti rektum u 6,30 sati; operacija je u 8 sati.

Takodje se crijeva mogu istiti davanjem bolesniku dva dana prije operacije 500 mL 10% Manitola uz tenu dijetu. Dan prije operacije postupak se ponovi.

Mehaniko ienje crijeva sprovodi se 2 dana:

1. dan tena dijeta (aj, supa)

Coloclens sirup u 12h ili

Manitol 20% 250 mL per os.

2. dan (dan prije operacije)

aj do 22h

Coloclens ili Manitol

Klizma u 18h.

Mnogi hirurzi smatraju da uestale klizme ne samo da su nepotrebne i neugodne za bolesnika nego postoji rizik od unosa rezistentnih organizama u gastrointestinalni trakt. Dokazano je da peroralno davanje neomicina i eritromicina, antibiotika koji se slabo resorbiraju, ima znatnoga udjela u smanjenju incidencije postoperativnih infekcija, ali samo nakon dobro sprovedenog ienja crijeva.

Trebalo bi znati:

1. opisati i objasniti optu preoperativnu pripremu bolesnika

2. opisati i objasniti psiholoku pripremu bolesnika za operaciju

3. opisati i objasniti fiziku pripremu bolesnika za hirurki zahvat

4. opisati i objasniti vanost ispitivanja (optih i posebnih) te pripremu bolesnika

5. opisati i objasniti pripremu bolesnika kod hitnog sluaja

6. opisati i objasniti ishrana bolesnika prije i nakon hirurkih zahvata

7. opisati, objasniti i pripremiti vjebe dubokog disanja i vjebe iskaljavanja

8. opisati, objasniti i pripremiti vjebe nogu/stopala

9. opisati, objasniti i pripremiti pripremu digestivnog sistema za hirurki zahvat

NEPOSREDNA PREOPERATIVNA

PRIPREMA BOLESNIKA

PRIPREMA BOLESNIKA DAN PRIJE OPERACIJE

Zadravstena je njega bolesnika dan prije operacije usmjerena na procjenjivanje njegovog zdravstvenog stanja, kontrolu uinjenih ispitivanja, sprovodjenje line higijene, pripremu operacijskog polja, a tokom sprovodjenja intervencije medicinska sestra razgovara sa bolesnikom pruajui mu psiholoku podrkuru.

Anesteziolog tokom dana posjeti bolesnika, uspostavlja sa njim kontakt, upoznaje se sa njegovim zdravstvenim stanjem i raspoloenjem te propisuje ljekove za vee, sredstvo za spavanje ili sedativ, sredstva za premedikaciju (upisuje u dokumentaciju).

Posebno je vano razgovarati sa bolesnikom uvee prije spavanja da bi bolesnik mogao izraziti svoje strahove i nesigurnost, iskazati molbu i postaviti pitanja koja ga mue, te tako smanjiti strah i tekoe.

U dogovoru sa bolesnikom sestre planiraju i sprovode sestrinske Intervencije.

Intervencije u zbrinjavanju bolesnika dan prije operacije

Intervencije: Provjeriti jesu li obavljeni svi pregledi i laboratorijske ispitivanja (koje su traene).

Objanjenje: Dokumentacija mora biti uredno sloena hronolokim redom vana je za anestezioloki i hirurki tim. Ujedno je to i poslednja provjera potpunosti ispitivanja i nalaza, a medicinskoj sestri podsjetnik na podatke vane za planiranje zdravstvene njege bolesnika u postoperativnom periodu.

Intervencije: Razgovarati sa bolesnikom.

Objanjenje: Lini su bolesnikovi problemi osnova za planiranje i sprovodjenje zdravstvene njege svakog bolesnika.

Intervencija: Procijeniti bolesnikovo zdravstveno stanje.

Pruanje bolesniku psiholoku podrku.

Objanjenje: Umanjuje strah i tekoe.

Intervencija: Upoznati bolesnika sa pristankom za operaciju i uputiti ga u potrebu njegovog potpisa.

Objanjenje: Mogui su pravni problemi ako se operacija izvede bez valjanog pristanka.

Intervencija: Provjeriti vitalne funkcije.

Objanjenje: Abnormalne vitalne funkcije mogu upozoriti na stanja koja poveavaju rizik. Operacija se moda treba odloiti ili otkazati ako vrijednosti nijesu unutar normalnog raspona.

Intervencija: Prijaviti i upisati u sestrinsku dokumentaciju svako odstupanje od normale.

Osigurati lako svarljivu hranu za veeru (zavisno od vrste operacije).

Objanjenje: Prazan eludac spreava aspiraciju neprobavljene hrane ako nastupi povraanje. Smanjuje postoperativnu muninu i nadutost.

Intervencija: Upozoriti bolesnika da poslije ne uzima hranu, a poslije ponoi ni tenost.

Izvriti posebnu pripremu digestivnog sistema prema odredbi ljekara.

Objanjenje: U anesteziji moe nastati nehotino pranjenje crijeva ako se debelo crijevo nije ispraznilo preoperativno. Prazna crijeva smanjuju postoperativnu nadutost trbuha, opstipaciju povezanu sa smanjenim unosom hrane, neaktivnou i upotrebnom sredstava protiv bolova.

Intervencija: Sprovesti bolesnikovu linu higijenu, okupati ga ili uputiti ga da se okupa/istuira, sa 25 mL antiseptinog rastvora (npr. Plivasept pjenuavi), poinje sa pranjem lica, nastavljajui prema dolje i obraajui panju na podruja oko nosa, aksila, pupka, prepona i perineuma. Tijelo se ispere vodom i postupak ponovi sa jo 25 mL rastvora, ukljuujui i pranje kose. Oprati zube.

Objanjenje: Bolesnik se osjea oputenije i ugodnije kada su zadovoljene njegove higijenske potrebe. istoa koe kose, noktiju i sluznica pomae spreavanju infekcija.

Intervencija: Primijeniti propisanu terapiju.

Objanjenje: Anksiolitik ili hipnotik (prema upustvima anesteziologa) daje se kako bi se umanjio strah i tekoe te osigurao dobar noni odmor prije operacije. Druga terapija (zavisi od bolesti) prema odredbi ljekara.

Intervencija: Izvaditi krv za interreakciju.

PRIPREMA BOLESNIKA NA DAN OPERACIJE

Priprema bolesnika na dan operacije vaan je inilac za uspjenost hirurkog zahvata. Tokom pripreme vanu ulogu ima smirena sredina koja bolesniku daje osjeaj sigurnosti (urba je lo pratilac pripreme). Medicinska sestra mora bolesnika posmatrati u njegovoj koi, uvijek imati na umu da se ne radi o operaciji hernije, ve o ovjeku za kojeg su sati prije operacije dugi, esto optereujui. Sestra pri sprovodjenju intervencija u pripremi bolesnika za operaciju mora voditi brigu i o malim stvarima koje bolesniku mogu pomoi: ohrabrujui pregled, stisak ruke, lijepe rijei, objanjenje svega to e raditi. Bolesnik e osjetiti da se misli na njega kao ovjeka.

Zdravstvena je njega na dan operacije usmjerena na pripremu bolesnika za operaciju. Standardi planova zdravstvene njege i popisi provjera olakavaju planiranje i sprovodjenje zdravstvene njege na dan operacije. Zajedno sa individualnim planom, na osnovi utvrdjenih potreba, omoguuju izvodjenje intervencijija u pripremi bolesnika za operaciju.

Intervencija u pripremi bolesnika na dan operacije

Intervencija: Kontrolisati, izmjeriti, temperaturu, puls, TA.

Objanjenje: Vrijednosti moraju biti u granicama normalne. Patoloki nalaz zabiljeiti i o njemu obavijestiti ljekara.

Intervencija: Provjeriti je li bolesnik natate, upozoriti ga da nita ne uzima na usta i ne pui.

Objanjenje: Ako nije nataete, obavijestiti ljekara isprati eludac ili odloiti hirurki zahvat.

Intervencija: Kod ena-ima menstruaciju.

Objanjenje: Mogunost odlaganja hirurkog zahvata.

Intervencija: Pripremiti operaciono podruje (obrijati).

Objanjenje: Obaviti dva sata prije operacije ako nije hina.

Intervencija: Obaviti ili uputiti na sopstvenu higijenu. Kupanje/tuiranje (antiseptino), (ili djeliminu njegu). Njegu usne upljine?

Objanjenje: Osigurati bolesniku dovoljno vremena za obavljanje jutarnje toalete, poeti na vrijeme (znati kada je bolesnik na programu).

Intervencija: Upozoriti bolesnika da treba skinuti.

Objanjenje: Sve vrijesnosti spremiti i zakljuati, ne ostavljati na ormariu. Izgubljene ili oteene vrijednolsti mogu uzrokovati pravne probleme.

Intervencija: nakit, spremiti zajedno sa novcem i drugim vrijednostima.

Proteze (zubne proteze totalne i djelimine sve to se moe skidati, vjetaki udovi), skloniti ih na siguran nain.

Objanjenje: Proteze se mogu izgubiti ili sluajno otetiti za vrijeme operacije. Zubne se proteze mogu pomaknuti, odlomiti, te uzrokovati guenje za vrijeme operacije.

Intervencija: naoare, kontaktna soiva, perike, vjetake trepavice.

Objanjenje: naoare i ostale stvari mogu se izgubiti ili otetiti. Kontaktna soiva mogu otetiti oi.

Intervencija: kozmetike preparate, ru, lak za nokte.

Objanjenje: kozmetiki proizvodi mogu prikriti izgled.

Ukloniti nale i druge vrste poveze za kosu. Ako bolesnika provjeduje, sveite dugu kosu (moe se upotrebiti gumica)

Otre stvari u kosi mogu otetiti tjeme. Vezanje duge kose smanjuje mogunost njenog ispadanja.

Intervencija: Staviti kapu za glavu.

Objanjenje: Kapa spreava prenoenje mikroorganizama sa otpadnute kose.

Intervencija: Obui bolesniku odjeu za operaciju (koulju koja se vee pozadi kao benkica).

Objanjenje: Bolnika se odjea upotrebljava radi praktinosti i spreavanja prljanja ili unitavanja line odjee.

Intervencija: Staviti elastine zavoje ili obui antiembolijske arape (prema pravilima odjeljenja i/ili odredbi ljekara).

Objanjenje: arape spreavaju nastanak tromba za vrijeme operacije.

Intervencija: Isprazniti mokranu beiku (pomokrite se).

Objanjenje: Inkontinencija se vjerovatno nee pojaviti za vrijeme operacije ako su crijeva i beika prazni.

Intervencija: Primijeniti propisanu terapiju.

Objanjenje: Antibiotici (za smanjenje bakterijske flore) iv. neposredno prije operacije. Heparin, male doze supkutano apliciranoga heparina smanjuju incidenciju tromboze dubokih vena i plune embolije, koje se pojavljuju nakon velikih abdominalnih i torakalnih hirurkih zahvata 5 000 ij. supkutano dva sata prije operacije.

Intervencija: Primijeniti premedikaciju, upisati u dokumentaciju i potpisati.

Objanjenje: Premedikaciju treba primijeniti u pravo vrijeme, prema pisanoj odredbi anesteziologa (lijek, doza, nain). Zavisi od dijagnoze, bolesnikovoj starosti, predhodnim bolestima (infarkt, bolesti bubrega, jetre). Najee se primjenjuje atropin (smanjuje salivaciju i mogunost aspiracije sline) i sedativi kako bi se bolesnik opustio, potisnuo tekoe.

Intervencija: Objasniti bolesniku da e se osjeati omamljeno i edno (zavisno od ljekova koje primi).

Objanjenje: Upoznavanje bolesnika sa djelovanjem lijeka smanji e nesigurnost i strah od neoekivanog.

Intervencija: Upozoriti bolesnika da vie ne ustaje iz kreveta.

Objanjenje: Kada bolesnik primi premedikaciju, ne smije se kretati jer ljekovi mogu izazvati vrtoglavicu i pad.

Intervencija: Staviti bolesniku indentifikacijsku narukvicu (ime i prezime, godina rodjenja, broj sobe)

Objanjenje: Pogrena identifikacija hirurkog bolesnika moe dovesti do fizike povrede, i zakonskih problema.

Intervencija: Pripremiti istoriju bolesti sa svim nalazima, dokumentacijom i temperaturnom listom.

Objanjenje: Osoblje u operacijskoj sali, na odjeljenju intezivne njega treba e potpune podatke za provjeru i sprovodjenje zdravstvene njege.

Intervencija: Pripremiti sestrinsku dokumentaciju, sestrinsku check listu, (preoperativna lista sa popisom provjera, kontrolnu listu), provjeriti je li sve upisano.

Objanjenje: Lista, popis provjera intervencija slui sestrama kao radni i kontrolni dokument.

Intervencija: Osigurati prevoz bolesnika u operacionu salu.

Objanjenje: Bolesnik mora biti pokriven, a ako mu je hladno na noge se mogu obui arape, jer tako spreavamo prehladjivanje.

Intervencija: Pratiti bolesnika do operacijske sale

Objanjenje: U pratnji treba biti, kad god je mogue, sestra koja je njegovala i pripremala bolesnika za operaciju.

Intervencija: Predati bolesnika i dokumentaciju sestri na rampi ili u sobi za pripremu.

Objanjenje: Bolesnik mora biti svjestan primopredaje i osjetiti da ga oekuju.

Priprema operacionog polja

Pri pripremi operativnog polja treba se pridravati naela: operacijsko polje mora biti isto i bez dlaka. Bolesnikovu kou moramo oistiti (tuiranje, kupanje, pranje) dan prije operacije, a dodatnu pripremu koe samo prema posebnim standardima (klinike, odjeljenja). Kada postoje posebne upute za pripremu operacionog polja, treba ih se pridravati. Na primjer 12 do 24 sata prije operacije ienje koe benzinom, dezinfekcija 70% -tnim etilnim alkoholom i jodnom tinkturom ili hlorheksidinom, prekrivanje sterilnom gazom i pripremom operacionog polja jedan do dva sata prije operacije koje ukljuuje brijanje i dezinfekciju na nekim ortopedskim klinikama.

Brijanje operacionog polja. Na nekim se hirurkim odjeljenjima preoperativno brijanje mjesta incizije obavlja kombinovanim elektrinim apratom za ianje i brijanje, a brijanje se iletom ne preporuuje jer poveava rizik od infekcije.

Takodje se dlake mogu odstraniti depilatorom ili kremom za depilaciju. Ovaj nain uklanjanja dlaka najnjeniji je za kou, te joj se moe dati prednost ispred brijanja. Budui da ne postoji opasnost od povreda koe, moe se sprovesti i vee prije operacije. Osim toga, bolesnici mogu sami sprovesti depilaciju, to je posebno vano ako se depilira podruje genitalija. Prije sprovodjenja hemijske depilacije treba dobro proitati upustva i ispitati osjetljivost bolesnika na depilacionu kremu. Nakon depilacije treba pregledati depilirano podruje, a bolesnik se treba temeljno istuirati i oprati.

Preoperativna priprema antiseptinim rastvorima smanjuuje rizik od infekcije.

Brijanje operacionog polja najbolje je obaviti neposredno prije operacije u sobi za pripremu. Prerano brijanje, dan prije operacije, poveava rizik od infekcije, a prekasno brijanje uzrokuje nepotrebnu urbu koja moe uznemiriti bolesnika. Povrina koja se brije zavisi od operacijskog reza, a u naelu se brije povrina 15-20 cm oko predvidjenog reza. Izuzetak je lice, obrve se ne smiju obrijati bez bolesnikovog odobrenja.

Izbjegavati suvo brijanje jer za sobom ostavlja dlake i elije koje se ni paljivim pranjem ne mogu ukloniti.

Zadaci sestre pri brijanjuu operacionog polja

Intervencija: Pripremiti bolesnika, objasniti bolesniku postupak i vanost birjanja prije operacije.

Intervencija: Pripremiti prostor

sobu za pripremu, ili u bolesnikoj sobi oko kreveta staviti paravan.

Objanjenje: Medicinska sestra uzima u obzir bolesnikovu udobnost i stidljivost.

zatvoriti prozore (zatita od promaje)

Intervencija: Pripremiti pribor

brija za jednokratnu upotrebu

teni sapun/pjena za brijanje ili sredstvo za dezinfekciju koe deterdentom

smotuljci gaze

posudu sa vodom

Intervencija: Izvesti zahvat

smjestiti bolesnika u udoban poloaj

osloboditi podruje koje e se brijati

zatiti intimno podruje (ako se ne brije), vodei brigu o bolesnikovoj stidljivosti

nakvasiti operaciono podruje plivasept pjenuavi, antisepti, tenim sapunom ili pjenom za brijenje

Objanjenje: Sapun otapa masne sastojke i neistou na koi pa

voda moe prodrijeti i omekati dlaku.

Intervencija: priekati 1-2 minute,brijati od sredine mjesta

opracije prema van, drei brija pod uglom od 30 do 45

Objanjenje: Takvo dranje brijaa i brijanje smanjuje broj

posjekotina na minimum.

Intervencija: brijati u smjeru rasta dlaica, a drugom rukom

zatezati kou, (pokreti moraju biti dugi i njeni)

Objenjenje: Brijanje u smjeru rasta dlaica pomae odstranjivanju dlaica to je mogue blie povrini koe. Napinjanje koe eliminie udubljenja i nabore tako da medicinska sestra moe vidjeti podruje koje brije i paljivo ga obrijati. Briljivo posmatranje povrine koe pomae medicinskoj sestri provjeriti jesu li uklonjene sve dlaice.

pregledati obrijano podruje tako da je ono u nivou oiju

Intervencija: isprati obrijano podruje

Objanjenje: ispiranje uklanja sve ostatke sapuna, koe i dlaica.

Intervencija: posuiti obrijano podruje gazom.

uputiti bolesnika na tuiranje ili okupati bolesnika u krevetu

Objanjenje: suenje koe ugodno je za bolesnika.

Trebalo bi znati:

1. opisati, objasniti i primijeniti sestrinske intervencije u zbrinjavanju bolesnika dan prije operacije

2. opisati, objasniti i primijeniti sestrinske intervencije u zbrinjavanju bolesnika na dan operacije

3. opisati, objasniti i sprovesti pripremu operacijskog polja (brijanje).

OPTA POSTOPERATIVNA ZDRAVSTVENA

NJEGA BOLESNIKA

Svrha postoperativne zdravstvene njege je to prije postii stanje u kojem e bolesnik samostalno zadovoljavati svoje potrebe.

Nakon operacije bolesnik se odvozi u sobu za budjenje koja se nalazi u operacionom bloku. Soba za budjenje opremljena je apratima i uredjajima za praenje svih funkcija koje su u toku operacije bile djelimino iskljuenje ili oteane (podravane/ kontrolisane) disanja, rada srca, svijesti, sve dok se ponovo ne uspostave i dok se stanje ne stabilizuje. Slubu ine anesteziolozi i medicinske sestre. ef slube je anesteziolog. Njihov je zadatak kontinuirano praenje bolesnikovog stanja radi odravanja i uspostavljanja svih funkcija te primjena terapije i odgovarajue njege, kao i pruanje pomoi bolesniku u sluaju komplikacija.

Anesteziolog i sestra instrumentarka prate operisanog bolesnika do sobe za budjenje gdje se obavlja primopredaja, daju infomacije o bolesniku, mjerama koje je potrebno sprovesti (podatke o terapiji, primjeni infuzije, transfuzije, kiseonika, analgeticima.., kontroli hemoglobina, hematokrita, elektrolita..., postavljenim drenovima, sondi, stanju svijesti, upute o poloaju), moraju se dati usmeno i pisano.

Bolesnik, operisan u optoj anesteziji, ostaje u sobi za budjenje do potpunog budjenja iz anestezije, vraanje pune svijesti i stabilizacija vitalnih funkcija. Zatim se kod manjih zahvata bolesnik vraa na odjeljenje, a kod veih premjeta u jedinicu intenzivne njege.

Zdravstvena je njega bolesnika u ranom postoperativnom toku usmjerena na praenje bolesnikovog stanja, otklanjanje i/ili smanjenje tjelesnih simptoma i prepoznavanja komplikacija. Sestre planiraju i sprovode sestrinske intervencije.

Intervencije i zbrinjevanje bolesnika poslije opracije

Intervencija: Pripremiti (u bolesnikoj sobi) aspirator, pribor za primjenu kiseonika, aparat za pritisak, stalak za infuziju, pribor za primjenu ljekova, bubrenjak, ostali pribor prema potrebi (npr. za drenau), temperaturnu listu / lista reanimacije, liste za sestrinsku dokumentaciju.

Objanjenje: Za povratak bolesnika iz operacijske sale ili sobe za budjenje mora biti pripremljen i provjeren pribor koji mora biti uz bolesnikov krevet.

Intervencija: Osigurati povoljne mikroklimatske uslove u bolesnikoj sobi (vlanost vazduha, tempereturu).

Objanjenje: Odgovarajua vlanost vazduha u bolesnikoj sobi olakava disanje, smanjuje nadraaj sluznice.

Intervencija: Osigurati mir, smjestiti bolesnika u manje krevetnu sobu.

Objanjenje: Operisanom je bolesniku potreban mir da bi se stabilizovale njegove psihofizike funkcije.

Intervencija: Pridravati se pravila u radu, ne lupati, vikati, odrediti vrijeme i broj posjeta (istovremeno).

Intervencija: Provjeriti bolesnikov identitet provjerivi njegovu narukvicu.

Objanjenje: Pogrena identifikacija bolesnika moe dovesti do ozbiljne greke. Identifikacijska narukvica je pouzdanija od usmenog odgovora.

Intervencija: Premjestiti na krevet/stalak i kontrolisati primjenu infuzije, transfuzije, kiseonika.

Objanjenje: Mogunost pomicanja (braunile, igle, sistema....), ispadanja, prekida primjene.

Intervencija: Kontrolisati a) drenau, drenani sadraj. Objanjenje: Spojiti sisteme za drenau.

Intervencija: b) nazogastrinu sondu.

Objanjenje: Mogunost pomicanja sonde, oteenje nosne sluznice.

Intervencija: c) trajni kateter, diurezu.

Objanjenje: Mogunost infekcije, vreica za mokrau treba stajati na drau, potovati sva pravila asepse kod promjene vreice.

Intervencija: Premjestiti bolesnika sa nosaa/operacionog stola na krevet.

Objanjenje: Bolensnik nije u mogunosti uestvovati i pomoi pri premjetanju (zbog djelovanja anestetika).

Intervencija: Staviti bolesnika u odgovarajui poloaj na bok (ako je mogue) ili, ako mora leati na ledjima, okrenuti mu glavu na stranu (spinalna anestezija); povieni poloaj (kada se bolesnik probudi iz anestezije ili kada to doputa hirurki zahvat). Objanjenje: Leanje na boku ili okretanje glave na stranu spreava slivanje sekreta u disajne puteve. Leanje na ledjima sa malim jastukom pod glavom, kod bolesnika sa spinalnom anestezijom, spreava nastanak glavobolje. Povieni poloaj omoguava lake iskaljavanje i bolju plunu ventilaciju.

Intervencija: Utopliti bolesnika, pokriti dodatnim pokrivaem ako mu je hladno.

Objanjenje: Operacijska sala i soba za budjenje obino su klimatizovane. Gubitak krvi, nia temperatura u prostoriji mogu sniziti tjelesnu temperaturu bolesnika.

Intervencija: Primiti podatke i dokumentaciju o bolesniku (usmeno i pisano) od sestre i anesteziologa.

Objanjenje: Da bi mogla nastaviti sprovodjenje postupaka medicinska sestra koja je primila bolesnika mora znati to se dogadjalo u operacijskoj sali ili u sobi za budjenje.

Intervencija: Provjera naloga o postoperativnoj njezi, posebna uputstva za praenje, primjenu terapije, kiseonika, o zavojima, drenai......

Objanjenje: Medicinska je sestra odgovorna za izvrenje svih naloga koje se tiu neposredne brige za bolesnika.

Intervencija: Posmatranje, mjeriti i biljeiti. A) Spoljni izgled (boju koe, posebno oko usta i nokti).

Objanjenje: Cijanoza ekstremiteta znak je usporene cirkulacije i nedovoljne oksigenacije krvi (poputanje srca, loa ventilacija plua).

Intervencija: Mjeriti i biljeiti B) Puls, disanje, TA svakih 15 minuta tokom prva 3 sata, zatim svakih pola sata u idua 2 sata, te svake 3 sata ako je bolesnik stabilan.

Objanjenje: Guenje, naprezanje pri udisanju i nagla cijanoza moe biti znak zapadanja jezika (potrebna je hitna defleksija glave). Hroptanje u prsima znak je zastoja sekreta i edema plua zbog poputanja srca (pri zastoju sekreta pomo pri iskaljavanju, aspiracija i kiseonik).

Intervencija: mjeriti i biljeiti. C) Temperaturu svaka 4 sata ili po potrebi. D) ee je provjeravanje (vitalnih funkcija), svakih 5-10 minuta, potrebno kada bolesnik nije stabilan.

Objanjenje: Bledilo koe i sluznica, uz tahikardiju i pad pritiska moe biti znak gubitka krvi (unutranje ili spoljanje krvarenje, ok). Aritmija, filiforman (jedva pipljiv), jako ubrzan ili jako usporen puls, poremeaji su sranog rada. Gubitak svijesti znak je cerebrovaskularnog poremeaja. Sve su to alarmantni znakovi i o njima sestra odmah obavjetava ljekara.

Intervencija: Posmatranje bolesnikovog ponaanja. Pomoi bolesniku da se orjentie govorei mu da je operacija gotova, te da se ponovo nalazi u svojoj sobi.

Objanjenje: Opta anestezija mijenja svijest, a pri budjenju i bolesnikovo ponaanje (smetanost, amnezija, gubitak orjentacije). Nemir i agresivnost nakon budjenja, moe biti znak psihoze, oteenja mozga, visoke temperature, delirijuma ili hepatalnog predkomatoznog stanja.

Intervencija: Praenje izluevina.

Objanjenje: Moraju se voditi tane biljeke o koliini primljene i izluene tenosti. A) Podsticati bolesnika na mokrenje, upotreba none posude. Nadzirati je li bolesnik mokrio, mjeriti diurezu. B) Obavijestiti ljekara ako je prolo vie od 8 sati od zadnjeg mokrenja.

Objanjenje: Ako bolesnik ne moe spontano mokriti, odraditi kateterizaciju mokrane beike.

Intervencija: Kontrolisati zavoj na operacionoj rani. Provjeriti i ispod tijela. Obavijestiti ljekara ako primijeti veu koliinu svijetlocrvene krvi.

Objanjenje: Zavoji upijaju krv. Neobina koliina svijetlocrvene krvi moe uputiti na pojavu krvarenja. Gravitacija moe uticati na smjer drenae tako da umjesto da krv natopi zavoje, ona tee sa strane ili ispod bolesnika.

Intervencija: Kontrolisati drenau operacijskog polja, mjeriti i biljeiti koliinu i izgled drenanog sadraja.

Objanjenje: Mogunost krvarenja, nedreniranja zbog koljena na drenu, pritisnutoga drena.

Intervencija: Kontrolisati primjenu terapije (infuzija, transfuzija brzina 50 -60 kapi u minuti). Primjenjivati propisanu terapiju antibiotike....analgetike (zavisno od bolesnikovog stanja). Objanjenje: Paziti na neeljene propratne pojave primijenjenih ljekova (upoznati ih, infomrmisati se o njima, uoiti ih i obavijestiti ako se pojave). Analgetici mogu nepovoljno djelovati na disanje. Prebrza intravenska nadoknada tenosti moe izazvati poputanje srca i edema plua (nadraani kaalj, dispneja, hroptanje u prsima, pjenuavo iskaljavanje, cijanoza).

Intervencija: Podsticati bolesnika na duboko disanje, vjebe pomicanje ekstremiteta im je sposoban za saradnju. Obraznoenje: Preoperativna uputstva trebaju se sprovoditi im je mogue kako bi se sprijeile respiratorne i cirkulacijske komplikacije.

Intervencija: Sprovoditi njegu usne upljine, vlaiti usne, njegu koe, kose, staviti zubnu protezu (kada je bolesnik budan i nema potekoa sa disanjem), staviti nakit, sat (prema bolesnikovoj elji). Objanjenje: Bolesnik je nakon anestezije edan, ali ne smije uzimati nita na usta jer bi povraao, a takodje ne moe pravilno gutati te bi mogao aspirirati tenost. ist, oeljan, presvuen, sa linim stvarima bolesnik e se osjeati sigurnije te e uestvovati (prema mogunostima) u svojem oporavku.

Intervencija: Vaditi krv i izluevine za laboratorijske nalaze. Objanjenje: Pregled krvi (krvna slika, hemoglobin, biohemijski pregled krvi, gasovi u krvi) zavise od bolesnikovog stanja, a sprovode se prema nalogu ljekara.

Intervencija: Saznati, obavjetavati i biljeiti bolesnikove tegobe (dispneju, bol, muninu, vrtoglavicu), a pomoi mu pri povraanju. Objanjenje: Bolesnik nakon anestezije osjea muninu i povraa, te moe (ako sestra nije uz bolesnika i ne pomogne mu) aspirirati povraeni sadraj, a moe nastupiti i guenje.

Trebalo bi znati:

1. opisati i objasniti cilj sestrinske njege u postoperativnom toku

2. opisati, objasniti i primijeniti sestrinske intervencije u zbrinjavanju bolesnika nakon operacije

pripremu bolesnieke sobe

prijem bolesnika nakon opracije

posmatrati/kontrolu, mjerenje, biljeenje (spoljni izgled, vitalni znakovi, stanje svijesti, izluevine, zavoj, drenaa, primjena terapije)

primjenu prepisane terapije

pasivne vjebe

linu higijenu

POSTOPERATIVNE TEGOBE

Uvod

Postoperativne tegobe: munina i povraanje, bol, edj, tucavica, nadutost problemi sa stolicom, i mokrenjem, javljaju se kod mnogih bolesnika nakon operacije. One su posledica:

djelovanja anestetika i ljekova (npr. munina i povraanje, abdominalna distenzija),

prestanka djelovanja anestetika (bol),

hirurkog zahvata (bol),

bolesnikove neaktivnosti (potekoe sa stolicom),

promjena u uzimanju tenosti i hrane (edj, potekoe sa mokrenjem), ali i

drugih duevnih i tjelesnih potekoa u prilagodjavanje na novo stanje (npr. mokrenje i defekacija u bolesnikoj sobi ili krevetu).

Zdravstvena je njega operisanih bolesnika usmjerena na prepoznavanje postoperativnih tekoa i njihovo umanjivanje i/ili otklanjanje.

Bol

Bol je postoperativna tekoa prisutna gotovo kod svih operisanih bolesnika, javlja se u predjelu operacione rane, potiljka (poloaj za vrijeme operacije), vrata (endotrahealni tubus), na

veem podruju tijela. Bolesnik se ali na bol nakon prestanka djelovanja anestetika. Kada bolesnik kae boli me, sestra uvijek mora imati na umu definiciju bola bol je reakcija organizma na sastali patoloki proces a manifestuje se optim stalnim bolom, tupim bolom sa prekidima, bolom u vidu titanja.

Kako e bolesnik reagovati na bol, zavisi od brojnih injenica: oekivanjima, razumijevanju bola, pragu bola, podnoenja bola, usmjerenosti panje....... Ponaanje bolesnika sa bolovima zavisi od njegovog emocionalnog stanja, kulturnoj pozadini, prolom iskustvu sa bolom. Na primjer, neki e bolesnici zapomagati, jaukati, stalno traiti pomo, a drugi e utati stiskajui zube i podnositi svoju bol. Bolesnikovo se ponaanje mijenja: kada se bol javi iznenada reakcije su izraenije nego kada se bol pojaava postepeno.

Bol prate autonomne zatitne reakcije: ubrzan puls, disanje, miina napetost, proirene zenice. One sa vremenom slabe, jer organizam ne moe dugo odravati autonomne reakcije na visokom nivou no jaka bol moe izazvati i ok kod bolesnika.

Podnoenje je za bol razliita i kod istog ovjeka zavisi od brojnih injenica: razumijevanje bola i njegovih uzroka, oekivanju bola, sposobnostima kontrole bola, umoru. Sestra nikada ne smije osudjivati bolesnike sa niskim podnoenjem bola i ne vjerovati bolesniku da ga boli.

Bol moe procijeniti samo bolesnik, i to onaj koji ga osjea.

Zadaci su sestre:

prikupiti podatke o lokalizaciji, trajanju i karakteru bola

posmatrati bolesnika, i uoiti autonomne reakcije na bol (ubrzan puls, disanje, povien TA), izraz lica, ponaanje (nemir, jaukanje, pla)

zatraiti od bolesnika da procijeni intenzitet bola

utvrditi situacijske injenice: pritisak zbog prevrstog zavoja, edema, hematoma, infekcije na mjestu operacionog reza; nepravilnog poloaja tijela

ukloniti ili umanjiti situacijske injenice