zbornik domoljubne poezije · zbornik domoljubne poezije bojni blaženika na nebesima udruga...
TRANSCRIPT
1
Bojni blaženika na nebesimaUdruga veterana 4. gardijske brigade
Zbornikdomoljubne
poezije
2 3
Bojni blaženika na nebesima
Urednik
Mate Buljubašić
Split, 2021.
4 5
Zbornik domoljubne poezije
Bojni blaženika na nebesima
Udruga veterana 4. gardijske brigade
Hrvoje Pupić Vurilj, predsjednik
Urednik
Mate Buljubašić
Nakladnik
Naklada Protuđer
Velebitska 73
21000 Split
Za nakladnika
Dr. sc. Ilija Protuđer
Biblioteka
Lijepa književnost
Priprema teksta i korica
Dario Protuđer
CIP- katalogizacija i publikacijaSveučilišna knjižnica u Splitu
ISBN 978-953-7308-64-3
UVODNIK
Dragi blagopokojni subranitelji pripadnici 4. brigade,naše bojne blaženika na nebesima!
Već devetu godinu ruke hrvatskih pjesnika pletu za vas poetske vijen-ce zahvale, koje lebde na krilima srebrenog mjeseca kojega obasipaju domoljubne krijesnice slobodnoga hrvatskog neba.
Hvala pjesnicima iz plemena Kroatana koji su posvetili vama lijepe stihove, prinoseći ih kolopletom u cvijetnjak naše bojne blaženika.
Dragi naši branitelji, koji počivate u zajedništvu s Bogom, poslušajte pjesme kada odjeknu u rajskim dvorima začinjene molitvama, koje vam šaljemo sve ove godine.
Pjevamo o Domovini koju ste iznijeli na svojim plećima, odbacivši okove straha.
Prerano ste otišli, zagrlili vječnost i niste je slobodnu odnijeli u svojim očima.s
I zato poslušajte naše pjesme u tišini rajskih dvora, nošene daškom vjetra nebeskog, dok vas kitimo rukovetima slave, ponosa i tuge.
Ljubimo vas kao za života umivenih u mirise Domovine, milujemo suncem zlatim i srebrenom mjesečinom dok vam upućujemo stihove naše.
Večeras ćemo biti s vama u zajedničkoj pjesmi, suzi i molitvi koja vapi za pravednošću. Prikupljene domoljubne poglede pohranit ćemo u dušu zajedništva pod istim križem, dok okrećemo listove branitelj-skih duša pohranjenih u riznici ljubavi.
Hvala ti Gospodine da mogu pjevati glasom svojih prijatelja, koje si zaogrnuo vječnom šutnjom u vremenima dok su nam povijest raspu-hivali nemirni vjetrovi, i preobrazio ih u zvijezde što s hrvatskog neba sjaju.
Večeras će doći naši pjesnici i naši prijatelji, s ispletenim vijencima slave, prinoseći svoja srca koja će isplesti ustihovljene vijence ljubavi do neba.
6 7
Lijepo je okretati listove duše hrvatskih branitelja, kada zaustavimo vrijeme, uskladimo glasove pa neka nebesa prisluškuju.
Neka večeras anđeli otvore nebeske izloge da možemo opet ugledati našu bojnu blaženika na Božjim stražama koji s anđelima čuvaju raj-ske vrtove.
Ne ginu oči ko zrake u moru
Ne, oči nisu u grobu slijepe-
Vječito tamo čekaju zoru.
(Sully Prudhomme)
Počivajte spokojno u stanovima Gospodnjim koje ste za života zara-dili.
Živjet ćete vječno u srcu svoje Hrvatske koju ste nam podarili.
Split, travanj 2021.
Pukovnik Mate Buljubašić
Izabrane pjesme
(prema
abecednomu
redoslijedu)
8 9
Borislav Arapović
MLIJEČNI PUT * * * *za jasnih zimskih noći kad je crnina zemlje prekrita varavom bijelom maskom a svod nebeski prosut zvijezdama kao bojište razbacanim kacigama gasim svjetlo gledam u nebo zagledam se u mliječni put i vidim tamo svrstane fl otile brodova eskadrone konjanika i pukove hrvatskih pješaka kako jedre kako galopiraju kako stupaju iz smrti u smrt sa štitovima krvavim bez bijelih polja pod zastavama bojnim stobojnih boja * * * * * * * * *
10 11
Borislav Arapović
NA GROBU OCA MOG
Vidaku Arapoviću, poginulom u Bišini pokraj
Nevesinja 18. ožujka 1942.; pokopanom
u groblju Arapi na rodnim mu Slipčićima.
pod grobovima groblja s kapelom svetoga ilije
sjena miruje
pokoji ptić sleti
pa preplašen otprhne
šupljine
u njima gnijezda
hercegovačkih zmija
u društvu onih
za uskrsom vapećih
? čega se u snu svom još sjećaš
od tvog velikoga petka davne 1942
? crnine stegnuta oko vas kruga
? vampira s mrtvačkim glavama
? proloma gromova munja očaja
? brišućih stršljena čeličnih
? žene same i djece male
? urlanja pakla iz cijevi paklenih
? i cijevi svoje i svojega pada
a kad te grom uskrsne cijevi
probudi
na poziv i proziv
srest ćemo se
drščući
na pustom nam trobojnom hramu
gdje bio se kamen na kamenu
tad i tebi i nama
i olovu koje te prosiječe…
nek Bog se smiluje
siječanj 2001.
12 13
Danica Bartulović
DA MI JE
Gledamslušamu krvi vjetar se budiu srcu diže velika oluja
da mi je strgnuti s izdajicaljušture i zmijsku kožuuobraženost njihovuisprati sodom bikarbonom
licemjerjeoctom i lukšijomutrobu očistiti gorkom solju
u oči ubrizgatimlijeko mladih dojilja
bih li išta postiglabi li pod zemljomsretniji bili naši heroji
bi li im se duša razvedrila
Danica Bartulović
NIJE U REDU
Zastrašujući je prizorkad lav grabi plijenočnjacima razdire lovinu svojuno jesti morane umije saditi krumpire orati ni sijati pšenicu
janje se nasisa majčina mlijekaovca travu pase
ptiću je crvić hrananaizgled sve je posloženo po redu
dobrodošao je i vjetarkoji u brodsko jedro pušei oblak koji vodom zalijeva zemlju
ipak kad malo razmišlja semnogo toga čini se glupo i neurednoispada da svatko je nečiji plijenšto na to reći
i ja jedem ribu i svinjetinuneposredni sam ubojicau tom hranidbenom lancuzaista nešto nije u redu
a tek ljudski ubojicekoje tuđe otimaju i nedužne ubijajuzaista čovjek od jezene može k sebi doći
14 15
Danica Bartulović
PROLJETNA RASKOŠ
Ponekad proljetna javačini se prije san nego stvarnostživot se budina sva usta dišei pjevai cvjetaplodirastesvom postojanju raduje se
što bi rekli onikoji u proljeću života pokošeni su paliiz njih krv istekla jeza nas sebe su žrtvovaliza sveti ideal
zbog njih ustrajmoostajmo uspravni i budniunatoč boli koja nas gušiunatoč svim događajima ružnimprevarama i nepravdamaužima kojima nas sputavajuDomovinu srcem svojim obasjajmo
ideal slobode da zauvijek sjanikad ne poružni
Ivan Bitanga
HRVATSKI SAN
u grijehu zaboravaklečimo pred licem neosušene krvizemlja je puna kostiju što vape
pjevajte u žalosti veličajući darove slobodemakar ponekad zvone okovimapjevajteto je njihova jedina želja
zemlja je puna kostijuna tom mjestu će niknuti jablanod njega će napraviti građu za hrvatski domnjegovi baštinici bit će uzgoriti kao onimat će o nevremenu gdje skloniti glavu
pusti li tko suzu sumnjea uvijek se nađe neki slabić(bolje da ga nije)to će biti znak uzaludnosti najveće žrtvekoju rijetki prinosešto na bojnom polju ostavljaju krvav trag
pusti li tko suzu sumnje pred licem svjetlostizagrmjet će glas:imena ti ne nađoh u svojoj knjizija te ne poznajem
16 17
Ivan Bitanga
PJESNIK U HAGU
(2017. g.)
tugom otrovan
praljkon mi srce izvadili
Tumačenje: praljak = (manji komad drveta, lokalni imotski izraz)
Ivan Bradvica
OLUJA
O borbenoj Oluji
što u Hrvatu ponosom struji
nakon skoro devetsto ljeta
uskrsla je sloboda sveta.
Ova vrata vječnosti
otvaraju razvoj svih krjeposti.
Bili smo u bijedi
sad se klanjamo
svojoj pobjedi.
Hrvat se više nikog ne boji
u se i u Boga je uzdanica
a nebo granica.
18 19
Milan Bojkić
ONA JE U NAMA, BLIZU SRCA
Tuga se nametne ko nevidljiva mreža,sve je dublja i učestalijaNostalgija je snažno prisutnaNe blijede iz oka slikeNebeskog kraljolika.
Ulice grada nestaju ispod cipelaNoćima san snivamDani monotoni bivajuPjesme drugačije zvučeČujem nepoznate riječiKiše rijekama buče.
Ganga negdje odzvanjaZvuk kamena i mramoraMuka, krik, patnja``Hrvatska šutnja``Slobodarski poklič mog pukaPrepoznavanje, dozivanje, milovanjeTupi zvuk vokala, britki mač suglasnika.
Surova, kruta, suhaKamenita, ali je našaKo bura razorna i toplaKo ruke majke i maćeheBriše niz polje, kovitla nebom oblakePrenosi smetove, ugoni u kosti studenGura na brda grumenjeGusta je i pitka kao jutarnja magla.
I naša djeca su ovdjeJa se za njih bojimDa ne će prepoznati očeve stopeDjedove suze,Slavnu povijest,Ne tako davnu,
I jezik lipi, dični roda mogaNek nose u srcu Lijepu NašuKoja je u svima nama.
Ona je svitanje mlade zore,Naše plavo moreI Zastave su u nama, to smo miNeka se vijore cijelu vječnostNek žive boje u namaI naša sveta Himna.
Tko to smije zaboravitiSvetu sliku prošlosti,MolitvuI s usta da nestane krunica,``Oče naš, daj nam danas…I melodija divna Lijepe Naše Domovine.
Ne vidim sunca, ni mjesecaNa baušteli mi i domMoje misli su nasukani brodPomozi mi Bože, da dodirnem svodDa prošetam niz duvanjsku stranuI zagrljim nebo i plitku rijekuI u kavani zagangam``Rastavi nas, pobro dalečinaTebe Brišnik, mene Argentina!``
``Vraćam ti se Tomislavegrade,``Na drago široko poljeOpet sam tu medu svojimaDajte, da odmorim umornu dušuI ``zaspim`` na cvjetnim poljima.
Milan Bojkić, 10. veljače 2020., Basel
20 21
Bojkić Milan
TVOJ HRVATSKI JEZIK
Kako kaže Preradović, znani pjesnik
‘’po jeziku si sve što jesi’’,
bio kralj ili baštovan,
jezik je otisak tvoga prsta u mnoštvu.
Jezik te slika,
jezikom govoriš, moliš, voliš, maštaš…
Jezik je svjetionik na putu
i zrcalo tvoga uma,
piramida tvoje svijesti,
bez njega si lutalica u vremenu,
bez njega su ti zaprta sva vrata,
kod zdenca vode, kapi si žedan.
Prozor je tvoje duše,
zrcalo emocije i nutrine,
kao Biblija je sveto ime,
njega dišeš, živiš.
Diže te u zvijezde,
pronosi ti ime,
glas je tišine u svemiru,
slogovi su skulpture riječima,
od usta teku drugomu čovjeku,
brusi se i živi u vremenu,
zlatna je škrinja nas Hrvata,
ružo, cvjetaj na kamenu.
Preci ga baštinili i sačuvali za nas,
bio je krik i luča u plamenu,
‘’po jeziku si sve što jesi’’,
kaži riječ, znam tko si?
Bez jezika nisko padaš,
veneš u mrtvomu moru,
utopljenik si bez lađe,
stranac si u svome gradu,
gubitnik u vremenu,
lutalica si u labirintu sna.
Basel, 10. ožujka 2021.
22 23
Tonći Borovac
HRVATSKI OBZOR
Zar nije važan odabir sjećanja iz škrinjice optočene pleterom
koji raste u kolovrat pjesme
a zid
zidovi su zaustavljači vremena
kroz Očenaš i ZdravoMariju
pred umornim hrvatskim vitezovima koji htjedoše pretrčati
tu mliječnu čokoladnu (što li već) stazu
ne bi li dakako vratili dašak prošlih vremena.
Vjerojatno ne znate materijalizirati planirane nakupine treseta
u kvadraturi noći koja iscjeljuje priču o
viteštvu potjeri iscrpljivanju nespavanju i pobjedi.
A tamo ostade grad očerupan i nijem
plastičnom sukrvicom navlažen pod zatamnjenim zviježđem i
čavlima
ponuđenim u halapljivoj seansi dijaboličnog obroka.
U bisagama neba
naramci proključalog sutona.
Ukoričuju skraćeno obrazloženje kao krik nad nedoumicama
ispisanih podataka promaknuća i fi ktivnih artiljerijskih dnevnika koji
njeguju sunovrat u žuto okno šizofrenog pražnjenja.
Rastemo li ravnomjerno otopljeni u krvožilnom sustavu?
Paveri sjeverca usitnjuju pejzaž iz beskonačnosti prozora
sve kako bi dotaknuo zvono na preslici ranjene crkve
i utihnulu molitvu
upućenu onima koji je čuvaju u vječnosti.
Ne čuje se tutanj žetve jer mlin vremena mrvi zakonitost neba
na rubu
otvorenog bezdana
u kojem se ukorijenio izdah
i list kadulje.
Kapima usahloga slapa
treba razrijediti smjesu od papira maslinovog ulja i hrvatske zemlje.
Dobivenim blatom namazati obzor
čekajući tustog kroničara i poremećeni sustav nadzora
da izokrene povijesnu zbiljnost
pored živućih svjedoka.
A tamo ostade grad...
24 25
Tonći Borovac
HRVATSKA SAMOSVIJEST
Hrabro i trezveno okreni stranicu s excel tablicama
razrezanih u formate suptilnih naputaka
za odnose s javnošću
za strategije
za opće poslove
za nas.
Potpise uščuvaj i zadjeni ponad hrvatskog srca
napravi duboki rez iz kojeg će poteći blijedi kaučuk dnevne gluposti
kao hazarderski podsmjeh i
rock’n’roll vibracija u beskraju
žrtvovanih skrušenosti.
Velebitskim gudurama sjene hrvatskih bojovnika
zastiru vrijeskom uglazbljenu harmoniju
časti i
zgnječeno naraslo zlo iz vremena bitaka.
Zaboravljena neistražena područja straha
Premjestimo u zapećak zadimljenog ognjišta
posivjelom od čekanja
beskvasnog kruha u ljetu gospodnjem.
Hodati na rubu kalcifi ciranih slojeva sna uz
radoznali pogled u birokratski prostor hranidbenog lanca sivog spektra
znači samo jedno
Hrabro i trezveno zgužvajmo stranicu s excell tablicama
i pogrešnim podatcima.
26 27
Anita Brajković
IZNAD KNINA
Iznad Knina munja nebo para,
a Hrvatski stijeg ponosno se vije,
tko se srami i povijesti boji
bolje da ga na ovom svijetu nije.
Ustanimo braćo svi ko’ jedan
proslavimo slavnu obljetnicu,
svaki život neka bude vrijedan
položen za milu Trobojnicu.
Ne bojmo se sada u slobodi
jer ne prijeti nam nikakva neman
složni u miru kao i u ratu,
pravi je Hrvat
uvijek za dom spreman..
Neka zna dušman klet
da Hrvatu dom je svet,
a Oluja dugo će se pamtit
i na njen spomen stoljećima
s jednakim će ponosom
uvijek srce plamtit.
Bog nek’ im sudi
A Vama hvala
slobodni smo ljudi!!!
Mate Buljubašić
TRIDESETO MINU LJETO
Pod prisegom smo krenuli braniti Domovinu.
Bilo je to vrijeme kada su samo hrabri ugasili strahove.
koračali livadama bojnim,
vrijeme prisilnog branja tajnovitih pupoljaka.
Smrt je prerano zalegla po bojišnicama,
s kojih smo s tugom ispraćali naše mrtve prijatelje,
gledali su tako milo svoju domovinu,
koju nisu slobodnu odnijeli u svojim očima.
Ja sam njem zastao tamo između žutog lišća,
kroz kojeg je treperila velika tuga.
stabla su se razmahivala crninom,
sa preplašenim pticama koje su zaboravile pjevati.
Nas su ostavili na životu,
da našim prijateljima sagradimo
kamene utvrde tuge,
neka bude toplo njihovim snovima.
28 29
Svakodnevno ispraćamo naše suborce,
koji nas mladi prerano napuštaju, dijagnoza:
Srce prepuklo od tuge, jer nisu više mogli gledati
sramotu ponižene i popljuvane Domovine.
Gromoglasna šutnja se je nadvila na Hrvatske branitelje,
koje silnici kuju u zaborav.
Tuđinski vjetrovi su se raspuhali.
prokletstvo se je uvuklo u hrvatska pera.
Zemljo moja Hrvatska,
gledam te tako poniženu i tužnu,
što polako umireš
s dušama svojih ratnika.
Dozapovjednik prve SSS satnije 4. brigade.
Puk. Mate Buljubašić
Split, 28. ožujka 2021.
Danijela De Micheli Vitturi
Kristu K
ralju srdaca
Prodadoše sve što imasmo.
Što nam još osta?
Ono što se ne prodaje za novac,
već se predaje Bogu ili vragu.
Dušu još ovaj narod ima;
bolnu i zapuštenu.
Srce još ljubi zemlju i more
od Ovčare do Oštre,
Od Panonije do Istre .
Molim Tebe Isuse Kriste
Kralj budi mom narodu,
prije nego dođeš
suditi nebo i zemlju.
Kralj budi moga srca i
moje duše,
bez obzira
koji vjetar puše.
Kralj budi ove zemlje i mora.
Ne daj da san o sreći
nam otjera noćna mora.
Za vrijeme kiše
i dok je sunca
Svako nek srce
za tebe kuca.
U kraljevstvu mog srca
država sam ja,
a kralj si Ti.
Isuse Kralj budi mom narodu,
a država tvoja budimo mi.
30 31
Kralju moj i Bože moj
učini srca našapo srcu svome.Kruh svagdanjidaj nam danas.I neka naša ustakonačno jednomjednoglasno kliknuDođi kraljevstvo Tvoje,
Budi volja Tvoja,
a ne zlovolja moja.
Otjeraj od nas napast
i izbavi nas od zloga
i od svakog zla nas sačuvajKralju moj i Bože.
Nađan Dumanić
KRIŽ SVETOGA OCA BENEDIKTA(Crux sancti Patris Benedicti)
Mater, čaču ni upozna nije
Tega jutra i vrime je stalo
Platili su bidni ničigove grije
Priteklo je babi jedno dite malo
Gojila ga ponizno u viri
Nikome naškodit, moreš li pomozi
Nika’ naglit, ma uvik izmiri
Puno moreš sam, još višje u slozi
Vitar rata počeja je puvat
Slobodu neš nać’, ona se stvara
Ušćuvala si mene, sa’ ja iden tebe čuvat
U suzama zagrli ga i po’jubi stara
Ča san znala, ja te svitovala
Moli za nas i za oneg koji griši
U šudar mu ništo zamotala
Ka’ u prsi gropi stisnu, ovin ji odriši
32 33
Rašvila je brzo šudar, nije čeka
Timbar Sv Benedikta vezan na kurdilu
Po’jubi ga, oko vrata meka, kleka
Izmolija riči nade u rosnu murtilu
Sve pasalo ka’ ča uvik pasa
Pobijedili u sudbinskom boju
Svaki čovik nidir naša spasa
On još nosi meda’jicu svoju
S dicon dura, triba da’je stići
Ma jopet da’jina da ti bude bliža
Slidite i vi ove svete riči
Oca Benedikta sa njegova križa
Crux sancta sit mihi lux
Neka mi križ bude svića
Non draco sit mihi dux
Neka mi zmaj laži ne priča*
*U originalu prema zapisu s križa na medaljonu:
Crux sancta sit mihi lux - Neka mi križ bude svijetlo
Non draco sit mihi dux - Neka mi zmaj ne bude vođa
Nađan Dumanić
U ZALOG
Stoljećima tu su pradjedova dvori
Slatke smokve, grožđe, pjesma grdelina
Hladna voda iz stijene žubori
Himna cvrčka, miris mora, ružmarina
A pod zemljom crnom, tisuće ih spava
Svatko od nas tu je nekog svoga dao
Makove u polju sakrila je trava
Trag od duge nad njima je stao
Ispaćena, izmučena ponosita zemlja ova
Čuvaj sinko krv našu i sime
Da prkose vjetru gnijezda sokolova
Čuvaj ćerce od Hrvatske ime
Jer kroz vašu upornost i volju
Množit će se i ljubav i nada
Unucima mojim dajte zemlju bolju
Ovjenčanu i protkanu junaštvom brigada.
34 35
Melani Glavinić
IZVAN PROTOKOLA
Tišinu bih umjesto bubnjeva i truba,tišinu umjesto govora ovih i onih,i rasprave čiji će gdje sjesti nakon himne.Pusti mi tišinu umjesto njih glasnihu tandemu s hitovima i reprizom scenarija ljudi u fensi odijelima.
Neka puste tebe ispred svih.
Neka ti dopuste objasniti nam kakav je znoj od straha, kako miriše kad život izmiče životu?Nikad više im ne bi palo na pamet upitati čega se sjećaš iz tih godina.
Nitko ne bi njuškao po tvojim pričama,brojio koliko si metaka opalio, na karti tražio gdje si glavu čuvao,i jedino ti tada priznavali da si se Bogu molio.
I oni bi tražili samo tišinu.
Ništa ne bi pitali, ogrnuli bi se dnevnikom tvoje mladosti, u udžbenike uvrstili tvoje neprospavane noći od kiše metala i ljudskih glasova.Tada bi možda po prvi put skrušeno održali minut šutnje. Puni, pravi.
Tišinu bih umjesto fl oskula obećanja što ostanu samo na video traci,tišinu umjesto govora onih koji nikada nisu osjetili miris baruta,tišinu umjesto naguranih, ogladnjelih medija o pričama koje će prodati samo taj dan,tišinu umjesto bata olaštenih cipela kojima je to samo raspored, protokol i moranje.
Tišinu umjesto svegašto nježno ne previja ožiljke,ne čuva um od pomračenja i ne jača krila za živjeti u miru.
Tišinu, umjesto protokola.
36 37
Melani Glavinić
TEBI, JUNAČE S IMENOM I PREZIMENOM
Tebi, koji si sada tko zna gdje, pokriven zemljom koju si opjevao.
Oni kažu da te traže. Rekla bih ti, čak obećala da ćemo te pronaći, ali bojim se da jezik ugrizem, jer svjedok sam pokvarenih godina.
Tebi koji spavaš u kući koju kredit, porez ovaj i onaj guše, koji ne znaš odakle bi počeo upirati prstom. Znaš točno što su ti obećali, a sada pate od amnezije.
Tebi kojeg su samo tako poslali u prijevremenu mirovinu,bez da su pogledali tvoje godište, snagu i tvoju sposobnost. Oni su za tebe odlučili da si odjednom star?
Tebi koji u nepravdi i boli napraviš glupost i kasnije se ne ničeg ne sjećaš. Pa kažu ‘nije bio dobar u zadnje vrijeme’, a zapravo svi prešute kako ti je nesretna skraćenica na pdošla naplatiti ratu. I opet će, začaran je to krug.
Tebi koji si zadnji put cijelu noć prespavao prije dvadeset i nešto i od tada se budiš u isti sat.
Tisuću, milijun puta samo tebi, junače s imenom i prezimenom, koji škiljiš iz prikrajka i prebireš dnevnike i memoare, u bobu znaš gdje si bio i tko ti je glavu čuvao, tko ti je s lijeva i desna do ramena stajao.
Tebi i tvojim junacima koji u tišini slavite rođendane, godišnjice, uslišane molitve i pobjede.
Tebi koji sve pamtiš, ali mudro, mudro ništa ne zboriš.
(Ovo je za tebe. Hvala ti.)
Doris Grgurin
NEMAM TVOJU SLIKU
NISAM DISALA, NISAM TREPTALA, NISAM KLECALA, NISAM DRHTALA.
NISAM.
KAD SU PROČITALI TVOJE IME I DAN KAD SAM TE RODILA.
JESAM ZNALA SAMO TO, DA NEMAM TVOJU SLIKU,
KOJU ĆE VEĆ SUTRA TRAŽITI NAŠA DICA IZ ULICE.
VEĆ SUTRA ĆE DOTRČATI I TRAŽITI TVOJU SLIKU ZA GRAFIT.
A JA JE NEMAM!
SINE.
IZGORJELA JE.
SVE SU IZGORJELE.
ŠTO ĆU? MORAM IM JE SUTRA DATI.
IZVUĆI ĆU JE IZ SVOG SRCA.
NACRTAT ĆE NAŠA DICA TVOJE LICE,
PORED LICA NAŠE DICE KOJA SU S TOBOM.
MILO MATERINO!
NACRTAT ĆE NAŠA DICA TVOJE LICE.
LIPO ONA TO RADE.
38 39
ZNAŠ, SINE, NOVE BITKE, DRUKČIJE OD TVOJE,
TA NAŠA DICA DANAS VODE.
NA ŽALOST, ZA NAS RAT NIKADA NIJE ZAVRŠEN.
A JA, TVOJA MATER, ČEKAM DAN,
KAD ĆU TI ZAGLADITI NEMIRNI UVOJAK.
Marija Grgurović Banovac
RATNIK
Sklopio je ratnik oči
utonuo u dubok san
sa smiješkom na usnama
dok stijeg viori se trobojan.
Sklopio je ratnik oči
sa smiješkom na usnama
crna zemlja sad ga pokriva
hladna i blatna, ali njegova.
40 41
Marija Grgurović Banovac
****
Domovina je jedna
Država mnogo
Govorio si nekad
Ljubav se živi
U snove vjeruje
Tuđe poštuje
A svoje voli ponajviše.
Marija Grgurović Banovac
PAUK
Pauk jedan mali
Plete mrežu svoju
Mukotrpno i vrijedno
Stvara je s ljubavlju
Jer što rađa ljubav
Vječno živjet će
Domovinu svoju kao dar
Djeci svojoj pružit će.
42 43
Elvira Katić
MOJA BOL
Otišao si u podne
Nasmijan, razigran
Samodopadan u traper odijelu
Neopterećen smrtima koje su se tih dana
Događale sa svakim novim svanućem
U podne je sunce bilo visoko
Nasmijano i razigrano, poput tebe
Ne sluteći poraz
No, toga se podneva svjetlo ugasilo
Nebo smračilo, sunce rastužilo
Od tada do danas brojim godine
Početke i svršetke
Još ćutim to podne u žilama
Snajperski hitac, smrtonosni
Strepnju, bol ćutim
Kao da je bilo jučer ili
Kao da će se tek dogoditi
Podne je uronilo u ponoć
Bol natočila sve nepropusne posude
Mojih nadanja i prelila ih
Slutila sam rušilačku oluju koja će
Pomesti rujansku sparinu
Ali uragan praznine – ne
Smrt – ne!
A, nisam tražila puno
Tek dostupne snove
Nisam tražila niti suze
Znala sam da usahli cvijet opominje
Kako su ljepote prolazne
Priželjkivala sam plodnost punine naših dana
No, u smrt se obukao taj dan točno u podne
Omeđio mi snove, zgusnuo snagu
Omeđio želju težnjama, probudio kišne oblake
I danas – svaki put kad zazvoni podne
Spotaknem se o zvon praznine koja me proždire
Zaglušuje mi ostatak dana, zamuti pogled
Moja je bol bolji dio moga života
Zapravo, tišina moje boli
Tišina noći
Jer, u noći i tišini prihvaćam svoje granice
44 45
Elvira Katić
SPAVAJ
Trebao ti je duži san!
Jučer sam, na godišnjicu našega vjenčanja,
iz ormara za cipele odstranila tvoje vojničke čizme.
Nakupile se prašine,
skorile od tridesetogodišnjeg čekanja,
promijenile oblik i boju.
Spakirala sam još jedan od tvojih „suvenira“,
a na mjesto pete umetnula dugo čuvanu suhu ružu.
Voljela sam tvoje bukete za naše godišnjice,
i tvoje čizme, vojničke.
Omotala sam ih zgužvanim papirom sa zadnjeg buketa
i na duže čuvanje spremila u ormar uspomena.
A, ormar se po potrebi uvijek može otvoriti,
ruža zamirisati više neće,
čizme obuti više nećeš!
Treba ti duži san!
Spavaj!
Miljenka Koštro
RANO OTRGNUTOM CVIJETU
Pod zemljom mrtav sniva
Majčin rano otrgnuti cvijet
Ubiše ga neki nepoznati ljudi
Dođoše sa istoka
S petokrakom na čelu
Smrknuta lica, bez duše i imena
Lomili su kotače našega svitanja
Bodljikavom žicom splićali
Ljestve prema nebu
Ali, uzalud im trud
Laž im je počela zaudarati barutom
Ali, agresija ih dođe glave
A majka svoga sina, junaka
Pamti s osmjehom na njegovu nevinom licu
Hrabar je bio
Hrabro se za trobojnicu borio
Njegova sjena još uvijek
Ukaže se majci pred očima
46 47
I zapjeva joj odu radosti
A ona u rukama drži
Lijepu hrvatsku trobojnicu i krunicu
I gleda je kako se na povjetarcu leluja
Dok za svoju djecu i Domovinu moli
Dobrog Stvoritelja i Otkupitelja
A majčin rano otrgnuti cvijet
Šuti glasno i
Cvijeta duhom u rajskim vrtovima
Miljenka Koštro
LIJEPA NAŠA DOMOVINA
Lijepa naša Domovino
U tebi cvijeće je raslo
Cvijeće grobove kitilo
Nebu odletješe duše
Nevinih anđela
Majke su pokušavale
Zaboravom obrisati suze
I bol u grudima, ali…
Ugušeni krik vakumom probija
Jeku raspetih jedara
Uzalud je škola čekala
Svoje učenike
Neke nikad nije dočekala
Jer njihove snove progutaše
Sivi oblaci dima
Orlando još uvijek
Uspravan stražari
I čeka da u lijepoj našoj Domovini
Pravi život zaživi
Kako bi mogao uživati
Umirovljeničke dane
Vodotoranj obukao novo ruho
48 49
A rane ispod njega
Još peku i bole
O prošlosti zbore
Kninskom tvrđavom
Trobojnice vijore
Šahovnicom pozdravljaju vrijeme i prolaznike
Da ih ovozemaljsko ne umori
Škabrnja ne zaboravlja vrijeme agresije
Dok zida most prema vječnosti
Kako se ne bismo spotakli
O kamen sadašnjosti
Lijepa naša Domovina
Sanja neka nevinija jutra
Opijena proljetnim cvatnjama
Bez upitnika nad glavom
Tu smo svoji na svome
Stojimo pod zastavom Tvojom
Ponosimo se
Crvenom, plavom i bijelom bojom
Nenad Kuščević
RANJENA LJEPOTICA
Zelenila paleta cijela, dok oko seže,
pogled i um mi veže,
sad pašnjaci, livade puste,
sad šume grabove guste.
Ljepota od Boga, dana nam na dar,
o, da čovjeka negdje ima bar!
Ni stoke nema, ni čuvara njena,
livada, planina, spava ko djevica snena.
Poneka kuća, sablasno prazna,
svjedočanstva nosi nam razna,
kuće bez krova i vrata,
svjedoci su, domovinskog rata.
Vlak juri, naginje se, stenje,
sad spušta, sad penje,
slika još uvijek ista,
a prošli smo milja trista.
Pusta zemlja je naša,
puna raka, praznih salaša,
križeva krajputaša,
momaka starih, samotnih snaša.
Sa nebeskog svoda, kiša suza nas prati,
suza heroja, život što za dom blagostanja i sreće, su dati.
50 51
Blaženici naši pred prijestoljem Svevišnjeg, za narod svoj mole,
za dom ljubavi i sreće, kakav svi ljudi vole.
Uzalud nam sve ljepote,
prirodne divote,
more nebeski plavo,
rijeke što krivudaju il“teku pravo.
Bez ljudi što voljeti je znaju,
život i dušu što joj daju,
domovina je, kao zvijezda bez sjaja,
ko nebo bez raja.
Putovanje vlakom, od istoka do juga Hrvatske, 2021.
Nenad Kuščević
RATNI DRUGOVI
Velebit,Maslenicu,Oluju,zajedno su prošli,iz krajeva raznih, u obranu domaje došli.Ručak dijelili, njih su dvoje,braneći ognjište svoje,o životu ljepšem snili,iz čuturice iste, mutnu vodu pili.Gruvanje topova, muzika za ručak im bila,štektanje mitraljeza, uspavanka njina.Za vitezove pale, suze su lili,domovinu jednakosti, pravde snili.Krvlju heroja zalivenu,izboriše, slobodnu domovinu svoju.U slobodnoj zemlji putem svojim,krenu svatko,misleć:“Sad je lako“.Dvadesetak ljeta,kao san prođe,vrijeme neko novo, dođe.Na vratima vile bijele, Pero stoji,čašu hladne vode, moli.Polako, klizna otvaraju se vrata,Pero ugleda, svog druga iz rata.Žeđ nestane u trenu,okrenu se Pero, svom šatoru krenu.
Split, 11. kolovoza 2014.
52 53
Frano Livajić
ČUVAJ SVOJE
Ratna zbilja nije najavljena došla
kao vjetar kroz pustinju, u naletu prošla.
Kroz ravnicu, sve do naših gora
put zelenih polja, sve do Sinjeg mora.
Ostavila nama, jedno pitanje za sobom
što je čovjek kad ga zovu robom.
Može li se zemlja, nekom drugom dati
kako tuđu njivu, svojom njivom zvati.
Imat svoje veliko je, makar bilo malo
od davnina tu je, nije s neba palo.
Vrijeme svako nosi, nove izazove,
a iskustvo uči – i na oprez zove.
Već se neka globo, agresija sprema
čuvat treba ono, bez čega nas nema.
Frano Livajić
POD ORAHOM
Sve je pusto ispred kuće moje
već odavno zarasla je trava,
oleandri suhi k’o siročad stoje
pod orahom hladovina spava.
Ima netko – noćima samuje
i nada se da ću opet doći,
mati moja još me očekuje
skoro ću joj u zagrljaj poći.
Moj će Šargo osjetiti mene
k’o prijatelj prijatelja spazit,
bez pogleda i bez drage žene
morati ću kap ljubavi tražit.
Ne znam kako kad je slika njena
u očima mojim – u koraku sjena.
54 55
Fabijan Lovrić
BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA
Rasplamsaj srce moje Gospode
neka bude s njima u nebu
jer to je bojna
koja je
nosila slobodu umjesto barjaka,
more u očima,
slobodu u grudima,
odlučnost na čelu.
Grješni ste
jer to niste vidjeli,
odlučnost puta
na kojem se životi gube
držeći prst na arteriji,
prekinutoj neprijateljskom minom,
a život u grlu,
pred očima
i suhim usnama
najmiliji
tamo,
gdje su prijatelji
bojne blaženika na nebesima.
Knin, 10. ožujka 2021.
Srijeda, 15: 05 sati.
Zdravko Luburić
PJEVA I PJEVA SLAVONSKA ZEMLJA MRTVOM DRAGOVOLJCU
Kuća do kuće u fi nu mirisu lipina praha
Blago puni treptaje, podneblje od zlata
I mirisu kao skrivena ljubav što se na svjetlo poliježe
Nošen pjev ševa s lastavičina crna traka.
U oku blista zelen mir, kao san koji pjeva
Iz ražarenih orgulja jednog svečanog skrleta
I rujno slaže šaputave slape jablanova
Što iz hrama vjetrića govore mrtvom Dragovoljcu
Pod nježnim stadom vrela daha.
Tu se proteže cesta ravna, ravna i neobrubljena,
Pred vrelinom žege zvoni od žarkih sunčevih zraka
Mirno bacajući poglede u zalutale bijele i žute leptire
Što sa ravnih polja dolijeću u plaštu gorućeg slapa.
Tu i tamo užurbani seljanin glasno koraca
Pun podnevne dubine, teške od bujne i sjajne topline
I nešto kao da priča u bunilu pod potkrovljem
56 57
Žute i plave i žarne nebeske vedrine.
Tamo na polju ravnu puna šuma zeleno golica
Sočne travke bijelim dahom, san podnevni sniva
U dug, veoma dug let pun bijelih i žutih leptira
Iznad kojih ševa pjeva,
Pjeva slavonskoj zemlji i mrtvom Dragovoljcu
Dragim pojem, sva žarna milovanja pojem dira.
Zdravko Luburić
BOJNIKOVA ŠUTNJA
Bojnikova šutnja čuje daljinu i ogleda se i gleda, gleda,
K dalekoj čežnji koja prati lagane lijeske klasja,
Visoko, visoko iznad suncokreta, k potajnoj nasladi neba,
Pogled ukočen slijedi iz zbunjenog, dalekog Njegovog smješka.
Nešto se razlijeva i guši smjelost daha strahuje
Za zavičajem gdje prosjači njegova mrtva tuga
Zagrljena prozračnim ognjem dalekog juga
Što u srce curi, u blistave oči; oči pepelne čuva.
Ali dubina puna tajni odiše kao skrušena tamburica
Od svih poruka koje snažno pogledima tonu
U krutu daljinu pomućene sjene i žuta obličja
Oproštena od mnogih drhtaja čuvanih u šapatu
Vukovarskih zatvorenih zjenica.
58 59
Ante Matić
SUSRET NA BOJIŠTU
Iz koje ste brigade
braćo
Četvrta gardijaka
Riječi drhte u tišini
i odjekuju u planini
pujnoj noći i samoće
Braćo moja
koliko slobode grli
kolijevka sunca
ispod krvava podnebesja
Ante Matić
EPITAF NA BRATOVU GROBU
Brate moj, pjeva li sloboda
Kao što smo mi pjevali njoj
60 61
Ante Matić
MOLITVA ZA MOJU BRAĆU
Snivajte mi u kamenu zagrljeni
Ruke u ledini i oči u tmini
Ništa vas ne može da zamijeni
Sred nepreglednog ljudinjaka
U strašnoj javi i raspukloj tišini
Molitva moja narasla do krika!
Stjepan Medvidović
KRV KOJA SVIJETLI
Pok. Josipu Joviću
Smijeh u naručju, zebnja u srcu, strah u kostima, neizvjesnost u očima.Plitvice.Ti, gorštak. Sin kamena i majke vile.Krv tvoja mladenačka, orlovska, lavovska, škinu na Plitvicama po snijegu.Crvena i topla skače.Pomiješala se s vodama ličkim.Probudi cijelu Liku.Uskrsava, nošena Gackom u more, zapali otoke i Istru.Digne se munja vrhovima Velebita iBiokova, odleti do juga Hrvatske.Zapali jug i Hercegovinu.Nakvasala kao kruh majke vite, uzleti u pećine i tunele, zamuti izvor Vrljike.Cijela Imotska krajina na nogama.Nošena munjom stiže u Savu.Probudi uskovitlanu Slavoniju.Vraća se vodama znanim i neznanim, nabrekla, vruća, prkosna i ljuta.Ohladi se polako u Bušku jezeru među šaranima.Spusti se u kamenar Aržana, ispod kamena hladna, skupa s tijelom nađe svoj mir.
62 63
Keti Mijolović
SVETA DOLINA
Sva je ljubav tu ostala,na kamenu bijelom,kojega sam grijalasvojim golim tijelom.
Dok je more grliloi mene i žalo,sokol se nadkrilionad dolinom plavom.
Svom sam dušom upijalasol i buru slanu,vodu vrulja,boćatu,pila sam za hranu.
Kolačić bih s dračepojela u letu,miris smilja ubralak’o svetinju svetu.
K’o koza sam skakalas kamena na kamen,na magarcu jašiti,za mene je znamen.
Odakle sam,pitaju ...Iz doline svete,gdje mi radost dade vilakad sam bila dijete.
Keti Mijolović
PLOČA BEZ IMENA
Kada kreneš prema jugu,stani na planini,pusti pogled neka pucapo plavoj dolini!
Viditi ćeš u usiku
moje more sinje
i sokola nad njin krili
nebu u visine.
Tada kreni priko krša,
sikavca i smilja,
pa ćeš doći do Slivnice,
sela moga milja.
Tu počiva otac moj,
dida mi i baka,
na ploči mi imena nema,
al’ ćeš znati,tu je tvoja majka.
Pomiriši tada ružu
što raste kraj groba
i znaj,’ćeri mila,
sad je tvoje doba!
64 65
Branka Mlinar
TRUBLJA NEBESNIKA
Blagovijesna Božja zublja,molitvena, glasna trublja,srce mi je mirom takla,dušu suncem obasjala,ime tvoje pozlatila,u njedrima zažarilaplamen radosti.
Za sva jutra nježna, zornau tropletu dragih boja,praskozorja stihotvorna,za sve dane i sva ljubljau pleteru domoljublja,za sva moja snažna htijenja,za sve noći i sva bdijenja,ti mi snagu daješ lijepa zemljo, Hrvatska!
Ti si život, ponos, sreća,vječno svjetlo bijelih svijeća,skladni cvrkut sretnih ptica,stijeg slobode, povjesnica,zvonki zapis u srcima...Blagovijesna Božja zublja,na oltaru mojih ljublja,svijetli istinom!Nebesnika glasna trublja,pod bedemom mojih ljublja, zvoni pobjedom!
Na uzdarju mojih darja,u kolijevci snoviđenja,ja prepoznah od rođenjaishodište stihovanja,srebrn vrutak i čeznućapoetskoga sebedarja,svjetionik hrabrosti.
U molitvi skrušenojzrcali se znamen tvoj,cvatu riječi uzvišeneza sve naše branitelje.Svijetli lice pobjednice,nasmijano, zavičajno,obranjeno, slobodno,sretno lice domovinsko,preslik srca hrvatskog!
Živim radost uskrsnuća,u ljepoti tvog svanućadah ljubavi osjećam.Kao temelj otkupljenja, na Golgoti križ spasenja, što ga za nas, dragovoljno,nosi ruka Kristova,toliko te volimlijepa zemljo, Hrvatska!
66 67
Životnu mi snagu daješDomovino, predivna!
Najveće su tvoje blagoljudi vjerni i pošteni,od zla svakog čuvat spremnisvu ljepotu bogomdanu,ime tvoje, riječ hrvatsku.
U punini vremenanebo pjesmom odzvanja,pozdravlja nas Božja trublja,koračnica domoljubna,njezin odjek nema krajana obzorju sebedarja.
Mirko Perak
KORACI ANĐELA 4. GARDIJSKE BRIGADE
U ovom ćeš znaku pobijeditiU ovom je znaku slobodaU ovom su znaku koraci
U ovom znaku žive Anđeli
Jer
Pobjeda sunce slobode rađaU kojoj s nebeskih visinaU istini prekaljenih bojovnikaOd Kruševa do Južnog potezaOdjekuju zavjetni koraci
Po kamenjaruLivadama šumama moru Naša buraMiluje lica svojih sinova Pokazuje put DomovinePopločan ljubavljuKada Hrvat daje sve
A gorjelo je nebo i zemljaToga dana u PodrašniciKod Mrkonjić GradaAndrija je odmah ustaoNebu dobacio beretkuI krenuo putem onih kojiNavik žive I ostavio
68 69
Od toplih ruku i brižnih dodiraIsprepletenu mrežu PaukovaŽive tragove povijestiTihe a tako snažne i sigurneKorake Anđela 4. gardijske brigadeKoji nas u stopu i danas prate
Mirko Perak
MIRNO SPAVAJ
Ostao si vjeran Zemlji pradjedovaPostao vječno dio njeZato mirno spavajDragi bojovniče Anđeli su tuČuvaju te u sjaju Nebeske slaveČuvaju ti dušuSrce ponosno
Na kamenom križuZlatna slova govoreNeprestano dišuTu u miru počivaU tišini sanakNa jastuku DomovineJedan junak snivaU nama živi Živi bojovnik 4. gardijske brigade
Jedan čovjekJedna ženaJedno dijeteJedno mnoštvoSvakog danaCvijeće donoseMole se
70 71
Josip Pirić
IMOTSKA BOJNA
Lipi momci imotski, s krunicom na grudima, hrabro brane svoju zemlju, na ponos i diku svojim ljudima.
Imali ste duge kose i lude pank frizure i mi smo vam govorili da ste ni za što, da ste za gitare, motore i cure.
Imotska bojno, imotski rode, boriš se hrabro do konačne slobode.
Imotska bojno, sinovi s krša, vaša šahovnica svuda zaleprša.
Lipi momci imotski, s krunicom na grudima, hrabro brane svoju zemlju,
na ponos i diku svojim ljudima.
Hubert Plećaš
JUNAK IZ DUGI NJIVA
JUNAK SVOJE SNOVE SNIJESLAVNE BITKE BIJE.
NAD MOĆNIM NEPRIJATELJEMNE BOJI SE I NE KRIJE.
BOGU SE KLANJA I MOLIDA PRITRPI VELIKE RANE
VELIKE BOLI, SVE TO PRIŽIVIJER HRVATSKU SVOJU VOLI.
JUNAČKI BITKU ZA BITKOMU POBJEDE SLAVNE NIŽE
POMALO OBRUČ SE STEŽEI KNINU SMO SVE BLIŽE.
SVE TO JUNAČKO SRCE DOŽIVI,OSLOBOĐENJE KNINA I KRAJINE PROŽIVI.
NAJBOLJIM VOJNIKOM ZASLUŽNO ZVATI SE DOŽIVI.
DOĐE MIR, ZASJA SLOBODA, DUGE NJIVEPONOSNO SU MJESTO NJEGOVA RODA
ODJEDNOM JUNAČKO SRCE STADEZAVIJE OBITELJ, SUBORCE, U TUGU I JADE.
CILI VRGORAC I OKOLICA DOSTOJNO,KAKO DOLIKUJE, ISPRATE SVOG JUNAKA
UZ POČASTI PRVOG RATNIKA IZ BOJADAVOR JOVIĆ-IME JE SLAVNOG HEROJA.
72 73
Hubert Plećaš
ZAPLAKALA MAJKA
TRI JE SINA MAJKA U OBRANU SLALASVA TRI PUTA ZAPLAKALA.
PRVI PUT KAD IH U RAT ŠALJE,DRUGI PUT KAD SINA ZA HRVATSKU DAJE.
U BESANIM NOĆIMA MOLILA SE BOGUZAHVALJIVALA, AL U SEBI STREPILAU RUJNU 92. SUDBINA JOJ SINA UZE
OPET ZAPLAKALA MAJKA UZ BOL I SUZE.
SAHRANILA OBITELJ VITEZA SVOGNOĆIMA SANJALA MAJKA SINA SVOG
DA JAŠI PONOSNO SA KONJOM BIJELIMI GOVORI MAJKI GLASOM SMJELIM.
NE PLAČI MAJKO, PONOSNA BUDITVOJ SIN SRITAN SE BUDI.
MOJE JE SADA CILO NEBO PLAVOZA HRVATSKU JA SAM ŽIVOT DAO.
UZ TEBE SU MOJA SESTRA, MOJA BRAĆAUZ MENE JE SADA MOJ ĆAĆA.
U SLOBODI SE MAJKO SADA BUDINE PLAČI VIŠE, ŽIVI DUGO, HRABRA BUDI.
ŽIVI MAJKO ZA UNUČAD SVOJUPRIČAJ IM PRIČE O SVOM HEROJU.
DA ŽIVOT NIJE UZALUD DATHRVATSKA NAŠA ZA NJIH VJEČNOĆE CVAT.
Vera Primorac
ZALOGAJ PLAČA ZALOGAJ BOLI
U izbjeglištvu , 92.Kamen po kamenDrača po dračaKorak po korakGorak po gorakZalogaj plačaA drača k’o dračaKamen po kamenGorak pa gorakZalogaj boliA bol se vraćaU zalogaj plača
Kamen i dračaMore mi vraćaKorake plačaVečernja zvonaZdravo MarijoZnamenKamenPlačIAmen
74 75
Vera Primorac
SVOJE SUNCE NA ČISTOM DLANU
Ne želim biti
Ni regionalist
Ni internacionalist
Ni globalist
Niti želim ići
U njihov zajednički tor
Ja samo hoću
Svoj hod
Svoj kod
Svoj bol
Svoj komadić Svoje zemlje
I svoje sunce na dlanu
I nije me briga
Ni za jednu stranu
Niti za njihove uspone i padove
Jer dobro mi je poznata
I jedna i druga taktika
Ja samo želim Ja samo hoću
Svoj bol Svoj hod
Svoje mijene
Svoj komadić Svoje zemlje
I Svoje sunce
Na Čistom dlanu
Ilija Protuđer
SANJALI SU SLOBODU
Sanjali su pa onda ostvarili svoju Hrvatsku, ali na najgori mogući način, u borbi, u krvi, strahu i zebnji za svoje najbliže, koji su ostali na nezaštićenim ognjištima, od dalekosežnih granata, raketa... Hrvatski branitelji nisu se bojali za sebe, iako im je život visio o koncu.
Išli su hrabro i uvijek naprijed, i to je bio veliki udarac za neprijatelja, koji je nekoliko puta bio brojniji i naoružaniji, te kao napadači bili su u tuđemu žitu,dok su branitelji čuvali sve što imaju.
Svaki rat pa i naš Domovinski, daje suze, očaj, bol i tugu, ali i krv i smrt i sva zlakoja nikome ne želim.
Nažalost, Hrvati su sve to proživjeli,mnogi kažu, vrijedilo je, jer bez svega toga nema ni slobode ni države, ali, jedno je jamačno, sad imaju slobodu i državu!
76 77
Pejo Šimić
DJETINJSTVO I ZAVIČAJ
Prognaniče, kad su zli ljudi u svojoj obijestiUspjeli da ti zavičaj i djetinjstvo ukradu,Uzalud ćeš ga tražiti po kugli zemaljskoj,Nigdje ga nećeš naći, ali ne gubi nadu.
Kad te bolesni umovi protjeraju iz zavičaja,Da bi mu zatrli tragove življenjaTemeljito ga ognjem mržnje spale i sruše.Ne boj se. Zavičaj će ostati vječno skrivenDuboko, duboko, u toplini tvoga srca i duše.
Zato duboko vjeruj u Božju providnost!Nema takvoga mraka kojem se ne nazire kraj,Niti postoji takav pakaoIz kojeg barem jedan puteljak ne vodi u raj!
Živi u čvrstoj vjeri i nadiDa ćeš se kad-tad svojem iskonu vratit.A pred licem SvevišnjegNema računa koji se neće naplatit.
Pejo Šimić
PROBUDI SE DOMOVINO
Je li ovo san i l’ gorka java?Mržnja sikti, politika bjesni.Svatko sebi postao je svrha.Samo treba podijeliti fotelje,I proglasiti narodno veselje.
Gubitnici, čim se maknu s trona,Odmah ratne začuju se trube.Na ulici pravila se kroje.Svi u jedno hvataju se kolo.Nema više zakona ni suda,Jučer vladar - danas dvorska luda.
Jednostavno shvatiti ne mogu,Čemu ovo ispiranje mozga.Lijevo, desno i iz samog centraSvakodnevno isti poklič zvoni.Vožd urliče: „ Ili mi - ili oni“!
Zemljo moja, iz sna se probudi!Zora sviće, daj otvori oči!Farizeji, jednako te ljube,Kad te muzu - i kada te gube.
78 79
Nikola Šimić Tonin
RIJEKO KRKO
rijeko Krko bistra plemenitarijeko Krko hladna znamenitarijeko Krkorijeko kralja Zvonimirau kraljevskom si gradu Kninusvoj izvor sakrila preko poljapreko dolapreko stina pradidova
kroz selakroz gradovena put si se dugi moru zaputila teci rijekoteci Krkotečeš stoljećimarijeko našarijeko znamenitaBog te dragi dade Hrvatima pričaj Krkopričaj rijekopričaj kud god budeš teklapričaj svojim valovimao Olujio Slobode stijeguteci rijekoteci vodo,teci Krkostoljećima život daješ svimarijeko Krko srce u grudima
Žarko Špina
D O M O V I N O
O Tebi su pisme, najlipše, napisane,
najlipše priče, što su, ikad ispričane.
Zbog tebe, života bezbroj poklonjeno,
krvi, znoja i suza, za tebe je proliveno!
Pa, tko si i što si ti, mila Domovino?
Kakve radosti i kakve tuge skrivaš?
Svak, ko te ima, drukčije osica tebe,
al sigurno svima, ti najdraža si tema!
Kolaš, damarim mojim, ko rujno vino,
svakim života trenom, slađa mi bivaš.
Kad tebi loše iđe, i meni srce zebe,
bez tebe mila, ni mog života nema!
Je si li ti mater, što kraj ognjišća čeka,
il ćaća, sestre i braća, il ono dite malo,
ili si moj krš, Zavelim, il polje ti ravno,
il grebi predaka, što kamenkriži ih kite?
O, sve si to ti lipoto moja bajna!!!
Sva tvoja polja, vrvovi vrli, postelja meka,
tvoj žestac kamen, do kog mi uvik stalo.
vući tvoji, vile i ajduci, i znamenje slavno,
vrisak, kovilje, i sve lipote u srcu skrite!
O, sve si to ti, moja zvizdo sjajna!!!
Od pustih lipota, ti načinjena si cila,
al najdražom mi te čine, ipak ljudi,
obitelj i prijatelji, nacija hrvatska mila,
sto svako jutro, s “Ujme Oca” se budi!
80 81
Mijo Tokić
LIBERTAS JE NAŠA ZASTAVA
HRVATSKOM GENERALU SLOBODANU PRALJKU GENERALU POBJEDNIČKE VOJSKE
Tvoj krik do neba
Tvoj govor
Svjetliji od munje
Jači od groma
Ne znam jesu li čule gluhe uši svijeta
Znam da su ga vidjele i slijepe oči
I zvoni
I zvoni ko jeka
U pustoš svijeta
U hrvatsko srce
opet je zariven nepravde nož
i boli
( Ništa kao nepravda ne boli )
U našem srcu ,
zalud vam je,
I dalje zvoni
I dalje kuca
Pravda Sloboda
Pravda Sloboda
LIBERTAS je naša zastava
Slobodane i ti si naša zastava
Maja Tomas
LIPA MOJA DOMOVINO
Lipa moja domovino
Zelena i modra
Ravna i brdovita
Niska i visoka
Mlada i stara
U nidrima
Nosiš jubav
Na kostima
Nosiš brime
Ti sve moreš
Ti sve jesi
Otac i mater
Si mi
Tebe volin
Bez iznimke
S tobon dišen
Do zadnjega.
82 83
Slavko Vranjković
1. HRVATSKA NEBESKA BOJNA
Slike svetih na samostanskim zidovima vise, nebeski uzori svetošću obilježeni, uramljeni godinama i daljinom.“Budi”, rekoše, “bogolik kaoFranjo u ekstazi na platnu Francesca Berbieria,zanesen kao Agnezaljepolika na slici Jusepea de Ribera.Ugledaj se u hrabrost i učenostRaphaelove djevice Katarine Aleksandijske“.“Neka ti budu životni uzori”, rekoše:“Terezija mala s nebom u očima,Alojzije s ljiljanom bijelim iMarija iz Magdale s križem u zagrljaju,sveti Antun iz Padove s Isusom u naručju;zvjezdane ogrlice Kristove” Zaslužili su da ih častimo azaboravili su da volim ovu zemlju,mučenika, ratnika i svjedoka vjere izraslih u našoj krvii da s mukom tražim nebo.Kroz prozore duše, ponekad i mrak uz svjetlo ulazi pamodrina neba posivi u kajanju i naporuda budem njima sličani to što nisam da budem, da jesam.Unatoč njima,u Martirologiju hrvatskom ,uz sve uzore, privlače me braća i sestre po vjeri i krvi, nebeska hrvatska bojna:Nikola Šibenčaninod ponosnog roda Tavelića, Leopold ispovjedniks grobom u Padovi, a srcem na hrvatskoj obali,Marcus Crisinus Croata križevačkivjeran Crkvi, papi i domovini,blaženi Gracije, Jakov i Ozana, mučenice Drinske,
2.
Stepinčevi zatvorski supatnici, svećenici, domoljubi, hrvatski ratnici i braniteljiubijeni, bezimeni i s imenom, kamenim grobom obilježeni ikostiju razasutih duž križnog puta:u hudim jamama vrletnim. Ne ostaviše ništa osim slobode i znamena od boli.
Krvava trobojnica na vjetru.
Molim krunicu žalosnu . Nabrajam mjesta po Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini : od Vukovara do Škabrnje, Srebrenice i drugih mjesta. Prebirem zrna krvlju obilježena.Izgovaram ime do imena, ime do imena nevinih i ubijenih
„za Krst časni i slobodu zlatnu,“plamene putokaze u bespuću do Izvora.Od uvira rijekom su postali.Nisu nam ih, ponekad, znali dati za uzore.Unatoč svemu, mnogi, na krvavoj hrvatskoj oranicinisu vidjeli zemlju.
84 85
Mladen Vuković
NOĆNA HVARSKA PROCESIJA ZA KRIŽEN
(upisana na UNESCO-vu spomeničku baštinu 2009.)
Zavjetna noćna procesija već pet stoljeća,
A u smjeru kazaljke na satu tiho, milo,
Kroz šest hvarskih brdskih mjestašaca nas podsjećamo
Raspelo Križića kada je prokrvarilo.
I Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj, Vrboska
Žive sveti hod dvadesetpet kilometara,
Evanđeoski pjevaju pri svjetlima voska oba,
Nošenih kandelira, torci, ferala stara.
Kantaduri pučkim osmercom složni ko konci
Ridaju Gospin plač dok ne svane zore zublja,
Ispred križonoša bos ili u kalcetama.
Spomenik Kuzma Kovačić spravi u bronci.
Tunike bratimske razbude sjećanja dublja,
A na svoj red valja počekati godinama!
Mladen Vuković
I KAVICA I VIC UZ IKAVICU
I kad brecne smrtna ura
Meni ćeš na usni biti,
Ostrašćeni miris bûra
Tvoju rič mi ne da skriti.
Slatka je mlič zavičajna
Kotrlja se međ’ venama
A kad je duša očajna
Ikavica sja u nama!
Komin, kruv piva u lugu
A lipo bilo mliko vre
Varenika vonja tugu
I kavica je na toli
Cukar se gušta, ili ne,
A materin jezik voli.
86 87
Sandra Vukušić
PREDAT ĆU TI SRCE SVOJE
Kada nisam znala ni tko sam,
znala sam da si moja.
Kada su me suze života žarile,
tvoje rijeke ruku su ih blažile.
Kada su me strahovi svijeta vrebali,
tvoji Ratnici svijetla sokolili su me.
Kad sam pokleknula pod teretom življenja
more ljubavi tvoje dizalo me.
Kad sam se u grohotu smijeha gušila,
radovala si se sa mnom mojoj radosti.
I tako, prema zadnjem koraku,
ispunjena snagom ljepote tvoje ljubavi,
hodam.
I idem, zapnem, padam i padnem, i tresnem,
ali spokojno hodim životnim putem
do u zadnji suton stapanja.
Pa kad kraju dohodim, suncu nadomak,
u zadnjem iskoraku predat ću ti srce svoje
da u tebi nastavi voljeti, Domovino!
Sandra Vukušić
SOL NAŠEGA MORA
(posvećeno Andriji Matijašu Pauku i njegovoj 4.gardijskoj brigadi)
Sinovi i kćeri sunca,
donijeli ste nam svjetlost slobode,
nama ste dali sve što ste mogli dati,
u rovovima,
na čukama,
dok ste umirali,
da smo Vas bar mogli ugrijati.
Teško je udisati zemaljski zrak
dok sjećanja gore.
Dvadeset i pet puta Zemlja Sunce obiđe,
a i dalje nariče Dinara: „Nedostaje gromada!“,
dok srce Domovine sjetno šapće:
„Najmiliji među vama nije više s nama!“
Kročio je s vama stamen, nosili ga ideali, uznosile ga zvijezde,
kročili ste skupa kako nikada prije ni jedan čovjek nije
niti će kročiti ispod ovog nebeskog svoda!
Stajali ste uznosito vi najveći među nama,
88 89
stajali ste zajedno kako nikada prije nitko nije niti će
stajati uz obale Branimirovog mora!
Vi ste najveći od najvećih,
zbog vas je ime i stijeg kojeg nosimo.
Najčasniji zemaljski ste porod,
lučonoše slobode ste svoga naroda.
Naša ste jedna i jedina, nepobjediva, slobodonosna
4. gardijska brigada.
Vi - kamen živac i sol našeg mora!
Dugopolje, 24. svibnja 2020.
Janja Zorić
VUKOVAR... VUKOVAR... VUKOVAR
Suze se pretočileu cvjetove.Cvjetovi grle bijele križeve.Sjećanja žive u cvjetovimaljubeći bijele križeve.
cvjetovi, suze, sjećanja... Vukovar...
Jauke, boli, vrištanja...sada skrivaju cvjetoviljubeći bijele križeve.
cvjetovi, tuga, jauci... Vukovar...
Kolana ljudi prolazi.Nose u ruci cvjetoveda ljube bijele križeve.Tupi udarci đonovavraćaju bolna sjećanja.
Vukovar... Vukovar... Vukovar…
90 91
Ivan Župa
VAŠ JA
vremešni klaun suznalacvaše potajne žalobnosti
on zna za samotnost slobodnihsluša vaš smijehpoput lijepe daleke pjesme
veliki zaljubljenik stvarnosti iluzijene može zaboraviti konačnost
briše suze pjesnikâ koji nisu s ovog svijetadaruje smiješak svakom prolazniku
ljubi snena čelârazapinje ponad njih dugeblijedi u trenuopet otvara oči
ogoljen na nekom otokuraširenih rukuusred ledena mora vaše samodostatnosti
palucavi leptiri nastanjuju vaš svijetismijavajte me
dajte da budem klaunobucite menevrapca u kolibrija haljeostavite me samog u mojoj hrpi valovasamog s bijelim konjimakonji umiju letjeti
tratinčice se smiješejutrom na mojoj hrvatskoj zemljina mom nepoznatom grobune zaboravi mene brateja sam bio i jesamhrvatski bojovnikbio i jesamspremanza Hrvatsku slobodnu Domovinu
92 93
S A D R Ž A J
Borislav Arapović MLIJEČNI PUT .................................................. 9Borislav Arapović NA GROBU OCA MOG ................................... 10Danica Bartulović DA MI JE .......................................................... 12Danica Bartulović NIJE U REDU ................................................... 13Ivan Bitanga HRVATSKI SAN ....................................................... 15Ivan Bitanga PJESNIK U HAGU ................................................... 16Ivan Bradvica OLUJA ..................................................................... 17Milan Bojkić ONA JE U NAMA, BLIZU SRCA ........................... 18Bojkić Milan TVOJ HRVATSKI JEZIK ......................................... 20Tonći Borovac HRVATSKI OBZOR ............................................... 22Tonći Borovac HRVATSKA SAMOSVIJEST ................................ 24Anita Brajković IZNAD KNINA .................................................... 26Mate Buljubašić TRIDESETO MINU LJETO ................................ 27Danijela De Micheli Vitturi ............................................................. 29Nađan Dumanić KRIŽ SVETOGA OCA BENEDIKTA ................. 31Nađan Dumanić U ZALOG ............................................................ 33Melani Glavinić IZVAN PROTOKOLA ......................................... 34Melani Glavinić TEBI, JUNAČE S IMENOM I PREZIMENOM . 36Doris Grgurin NEMAM TVOJU SLIKU ........................................ 37Marija Grgurović Banovac RATNIK .............................................. 39Marija Grgurović Banovac **** ..................................................... 40Marija Grgurović Banovac PAUK .................................................. 41Elvira Katić MOJA BOL ................................................................. 42Elvira Katić SPAVAJ ....................................................................... 44Miljenka Koštro RANO OTRGNUTOM CVIJETU ....................... 45Miljenka Koštro LIJEPA NAŠA DOMOVINA ............................... 47Nenad Kuščević RANJENA LJEPOTICA ...................................... 49Nenad Kuščević RATNI DRUGOVI .............................................. 51Frano Livajić ČUVAJ SVOJE ......................................................... 52Frano Livajić POD ORAHOM ....................................................... 53Fabijan Lovrić BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA ................. 54Zdravko Luburić PJEVA I PJEVA SLAVONSKA ZEMLJA MRTVOM DRAGOVOLJCU ............................. 55
Zdravko Luburić BOJNIKOVA ŠUTNJA ....................................... 57Ante Matić SUSRET NA BOJIŠTU ............................................... 58Ante Matić EPITAF NA BRATOVU GROBU ............................... 59Ante Matić MOLITVA ZA MOJU BRAĆU ................................... 60Stjepan Medvidović KRV KOJA SVIJETLI ................................... 61Keti Mijolović SVETA DOLINA .................................................... 62Keti Mijolović PLOČA BEZ IMENA ............................................. 63Branka Mlinar TRUBLJA NEBESNIKA ........................................ 64Mirko Perak KORACI ANĐELA 4. GARDIJSKE BRIGADE ...... 67Mirko Perak MIRNO SPAVAJ ........................................................ 69Josip Pirić IMOTSKA BOJNA ....................................................... 70Hubert Plećaš JUNAK IZ DUGI NJIVA ......................................... 71Hubert Plećaš ZAPLAKALA MAJKA ........................................... 72Vera Primorac ZALOGAJ PLAČA ZALOGAJ BOLI ................. 73Vera Primorac SVOJE SUNCE NA ČISTOM DLANU ............ 74Ilija Protuđer SANJALI SU SLOBODU ........................................ 75Pejo Šimić DJETINJSTVO I ZAVIČAJ ......................................... 76Pejo Šimić PROBUDI SE DOMOVINO ........................................ 77Nikola Šimić Tonin RIJEKO KRKO .............................................. 78Žarko Špina D O M O V I N O ....................................................... 79Mijo Tokić LIBERTAS JE NAŠA ZASTAVA ................................. 80Maja Tomas LIPA MOJA DOMOVINO ......................................... 81Slavko Vranjković 1. HRVATSKA NEBESKA BOJNA ................. 82Mladen Vuković NOĆNA HVARSKA PROCESIJA ZA KRIŽEN 84Mladen Vuković I KAVICA I VIC UZ IKAVICU .......................... 85Sandra Vukušić PREDAT ĆU TI SRCE SVOJE ............................ 86Sandra Vukušić SOL NAŠEGA MORA .......................................... 87Janja Zorić VUKOVAR... VUKOVAR... VUKOVAR .................... 89Ivan Župa VAŠ JA ........................................................................... 90
94
Naklada ProtuđerVelebitska 73Split 21000
Tel.: 021/572 555Mob.: 098/26 59 26
e-mail: [email protected]